BELLINIJEV SLUZAVAC

Suillus bellinii (Inzenga) Kuntze

Engleski naziv: Champagne Bolete

Klobuk: 4-13 cm širok, prvo je konveksan, kasnije se raširi, sluzav, mazav, kožica se lako guli, u mladosti je bjelkast, kasnije je žućkast, u starosti je tamnije tamnosmeđ ili ljubičasto-smeđ, kožica na rubu izbljeđuje.

Stručak: 2-6 cm visok i 1-2 cm debeo, izgleda kao produžetak klobuka, nema oštre granice između njih, kraći je od promjera klobuka, valjkast, na bazi je zašiljen, nekad je zakrivljen, bjelkast, pri dnu je žućkast, u mladosti je s istaknutim crvenkastim, a u starosti smeđim do crvenkasto-smeđim žljezdastim zrncima i mrljama koje su najuočljivije kada se gljiva razvije.

Rupice/cjevčice: Višekutne, prilično su sitne, žute, u mladosti se na površini se nalaze mliječnobijele gutacijske kapljice koje oksidiraju na zraku i postanu hrđastosmeđe pa rupice postanu žuto-hrđastosmeđe, cjevčice su prilično kratke, spuštaju se po stručku, bjelkaste, kasnije su žute, u starosti su žuto-narančaste.

Mikroskopija: Bazidiospore su vretenaste, 7.5-10 x 3.8-4.5 µm; otrusina je žuto-oker.

Meso: Osrednje je čvrstoće, brzo postane spužvasto, vodenasto, bijelo, u dnu stručka je žućkasto; miriše na voće, ponekad nije izražen, a okus je ugodan, lagano je slatkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen po crnogoričnim šumama, najčešće u simbiozi s petoigličastim borovima (primjerice Pinus cembra i Pinus strubus), češći je u mediteranskom području. Slike je snimila Ivana Mandić Mihaljević, 14.9.2024. i 9.12.2025.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete. Biti na oprezu jer sluz kod osjetljivih osoba može uzrokovati gastrointestinalne probleme ili u većim količinama djelovati laksativno. Sluzavci koji rastu u mediteranskom području često izazivaju alergijske reakcije.

Napomena: Ovaj vrganj raste ispod borova, osobito uz morsku obalu. Ponekad dosta sliči ljupkom sluzavcu (Suillus placidus), osobito po svijetlom i pustenastom stručku.

KRAVLJI SLUZAVAC (KRAVARA)

Suillus bovinus (L.) Roussel

Etimologija: bovinus (lat.) = kravlje. Po izdašnosti.

Engleski naziv: Bovine Bolete

Klobuk: 2-15 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se otvori, po vlažnom je vremenu mazav, kasnije je suh, sjajan, gol i gladak, oker, smećkast do crvenkasto-smeđ, rub je jako izvrnut, oštar, valovit i malo prelazi cjevčice.

Stručak: 4-10 cm visok i 0.4-1.8 cm, pun, valjkast ili se širi prema bazi, često je zakrivljen, gladak, boje je klobuka, svijetlosmeđ, prema dnu je često crvenkast ili ružičast, na bazi je paučinast od ostataka narančastih mijelijskih niti.

Rupice/cjevčice: Ubrzo su dosta široke, izdužene su do nepravilno višekutne, sivo-žute, žuto-zelenkaste, maslinasto-smeđe ili crvenkasto-smeđe; cjevčice su kratke, elastične, prirasle ili se spuštaju po stručku, teško se odvajaju od podnice klobuka, žućkaste su pa sivkasto-maslinaste.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do vretenaste, glatke, 8-10 x 3-4 µm (cromushrooms: (8) 8.1 - 9.2 (10.3) × (2.7) 2.9 - 3.4 (4) µm, Q = (2.3) 2.6 - 3 (3.2), N = 120, Me = 8.6 × 3.1 µm, Qe = 2.8); otrusina je maslinasta do maslinasto-smeđa.

Meso: Tanko, mekano, elastično, žilavo, gotovo je bjelkasto, svijetložuto do žuto, u starosti je s crvenkastim tonom, mekano, nepromjenljive je boje, obično ne pomodri ili vrlo rijetko lagano pomodri u klobuku i iznad cjevčica, ali ne i u stručku; miris je ugodan na voće, a okus je kiselkast do slatkast, uglavnom blag, vrlo je slabo gorkast.

Kemijske reakcije: Pare amonijaka oboje meso ružičasto do plavkasto, a rupice i stručak pocrvene, meso u stručku u dodiru s anilinom poružičasti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u crnogoričnim šumama, šumskim putovima i rubovima šuma, najčešće u simbiozi s borom. Prvu sliku snimio je Neven Ferenčak, a ostale Berislav Horvatić, 22.10.2025., na lokalitetu Gornja Bistra - Kraljev vrh, u šumi bora.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, a gorkasti okus mesa nestaje tijekom pripreme. Vrlo je pogodna za sušenje.

Napomena: Prepoznatljiv je po širokim i višekutnim cjevčicama koje se spuštaju po stručku, te po narančastim micelijskim nitima na bazi stručka. Lako se može zamijeniti sa žutim johovcem (Gyrodon lividus). Ne postoji nikakva opasnost od zamjene s otrovnim gljivama. U njegovoj blizini često raste i ružičasti slinar (Gomphidius roseus) koji često parazitira micelij od vrganja.

Suillus bresadolae - created on August 2019 in Alpe Devero VB, Italy by Federico Calledda

BRESADOLOV SLUZAVAC

Suillus bresadolae (Quél.) Gerhold

Klobuk: 2-13 cm širok, prvo je konveksan, po vlažnom je vremenu prekriven ljepljivom sluzi, kožica se lako guli, žuto-smeđ, često je sa sivom nijansom, lagano je naboran, rub je svjetliji, žućkast.

Stručak: 4-7 visok i 1-2 cm debeo, valjkast, tvrd, po vlažnom je vremenu ljepljiv, bjelkast, na bazi je žućkast do crvenkasto-smeđ, iznad vjenčića je lagano mrežast; parcijalni je zastorak u mladosti uvijek žut, poslije se spušta na stručak u obliku opnastog, sluzavog i prolaznog sivo-smeđeg vjenčića.

Rupice/cjevčice: Prilično su široke, višekutne, najprije su bjelkaste, zatim su sivkasto-smeđe, cjevčice su prilično duge, sužene su uz stručak, vrlo se kratko spuštaju po stručku, boje su rupica, na pritisak postanu hrđastosmeđe.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 9-14 x 3.5-5 µm; otrusina žuto-smećkasta.

Meso: Debelo, osrednje je čvrstoće, brzo postane spužvasto, bjelkasto, svijetložuto, osobito u klobuku i dnu stručka; miriše oštro na gljive, a okus je malo kiselkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u planinskim crnogoričnim šumama, obično u simbiozi s arišem, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Neki autori ne priznaju bresadolovog sluzavca za posebnu vrstu, već smatraju da gore spomenute značajke u usporedbi sa sivim sluzavcem (Suillus viscidus) nastaju zbog različitih ekoloških čimbenika. Bresadolov se sluzavac od prije spomenute vrste najviše razlikuje po tome što ima žuti rub klobuka kao i parcijalni zastorak, te crvenkasti odsjaj klobuka.

ŠUPLJONOGI ARIŠEVAC

Suillus cavipes (Klotzsch) A.H.Sm. & Thiers

Etimologija: cavus (lat.) = šupalj, udubljen + pes (lat.) = noga. Po šupljem stručku.

Engleski naziv: Hollow Bolete

Klobuk: 3-10 cm širok, prvo je stožasto-konveksan, kasnije je raširen i često tupo ispupčen na sredini, suh, hrđastosmeđ, prekriven smeđim dlakavim ljuskicama, u mladosti sa parcijalnim zastorkom koji poput paučine ide od ruba do stručka, zastorak se kasnije kida i na stručku stvara svojevrsnu prstenastu zonu, rub je dugo vremena podvijen i rutav od ostataka zastorka.

Stručak: 3-9 cm visok i 0.8-3 cm debeo, valjkast ili malo zadebljan na bazi, krhak, uvijek je šupalj, iznad prstenaste zone je žućkast, ispod je smeđ do hrđastosmeđ, prema bazi je nešto svjetlije smećkaste boje.

Rupice/cjevčice: Široke, višekutne, poput pčelinjih saća, nepravilne, sumporastožute, kasnije su maslinaste, cjevčice su kratke, spuštaju se po stručku, čvrsto su prirasle za meso klobuka, teško se odvajaju, najprije su žućkaste, zatim su žuto-maslinaste, na vrhu stručka se s nervaturom ili alveolama spuštaju po stručku.

Mikroskopija: Bazidiospore su vretenaste, 8.5-10 x 3.2-4 µm; otrusina je žuto-maslinasta.

Meso: U klobuku je mekano i elastično, u stručku je vlaknasto, svijetložuto, ne mijenja boju; miriše oštro na gljive, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso i cjevčice u dodiru sa željeznim sulfatom postanu prljavo zelenkaste, dok kožica klobuka s kalijevom lužinom postane tamnosmeđa.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do prosinca, u velikoj množini, u autohtonim crnogoričnim šumama u simbiozi s arišem, rjeđe u nasadima ariša. U Hrvatskoj je nađena uz sađeni ariš na četiri lokaliteta u sjeverozapadnom dijelu zemlje.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Jedini je predstavnik roda Suillus sa šupljim stručkom po čemu se razlikuje od svih ostalih sličnih vrsta.

CRVENONOGI SLUZAVAC

Suillus collinitus (Fr.) Kuntze

Etimologija: collinitus (lat.) = zamazan, lijepljiv. Po ljepljivoj površini.

Klobuk: 5-12 cm širok, prvo je polukuglast, kasnije se raširi i ulegne na sredini, sjajan, gladak, po vlažnom je vremenu mazav i sluzav, smeđ, crvenkasto-smeđ do tamnosmeđ, površina je s uraštenim vlakancima, rub je kasnije izvrnut.

Stručak: 4-10 cm visok i x 1.5-4 cm debeo, najširi je na vrhu, prema bazi se postepeno sužava, pri vrhu je zlatnožut, na bazi je ružičast u dužini od 2 cm, čitava je površina smećkasto točkasta, nekada je na gornjem dijelu izrazito uzdužno narebran, ta su rebra tamnija pa stvaraju izduljenu i prorijeđenu mrežicau na bazi su uočljive ružičaste micelijske niti.

Rupice/cjevčice: Prilično su široke, žute, nakon dugo vremena su žuto-maslinaste, u starosti su maslinasto-smeđe, cjevčice su do 1 cm duge, prirasle su ili se spuštaju po stručku, često su s upadljivim usjekom nakon kojega se dalje spuštaju po stručku.

Mikroskopija: Bazidiospore su vretenaste, glatke, 8.5-9.5 x 3.5-4 µm (cromushrooms: (9.2) 10.1 - 11.7 (12.6) × (3.3) 3.7 - 4.4 (4.6) µm, Q = (2.3) 2.5 - 2.9 (3.7), N = 120, Me = 11 × 4 µm, Qav = 2.7); otrusina je oker do svijetlosmeđa.

Meso: U kori stručka i iznad cjevčica je žuto, u jezgri je bijelo, a u bazi stručka lagano ružičasto kao i izvana, kasnije stajanjem intenzivno požuti u limunastožutu ili maslinasto-žutu nijansu, a cjevčice se crveno-ružičasto zamrljaju, ispod kožice klobuka su vidljive smeđe žilice; miriše na kiselo voće, a okus je također malo kiselkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom trenutno postane ljubičasto s ružičastim okvirom pa plavo-ljubičasto i sivo-ljubičasto, dok okolo ostaje ružičasto, kožica i cjevčice poprime zagasitu crveno-smeđu boju, a donja polovica stručka posmeđi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno, u parkovima i po rubovima crnogoričnih šuma u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, uglavnom smrekom ili borom, voli vapnenasto tlo, česta je u sredozemnim područjima ispod alepskog bora (Pinus halepensis). Kod nas je česta vrsta na otoku Korčuli. Prve tri slike snimio je Neven Ferenčak, 30.10.2025.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete. Nakon skidanja kožice klobuka ostaje vidljiva smeđa tekstura. Kod zrnatog je sluzavca (Suillus granulatus) meso ispod kožice klobuka uvijek žućkasto do bijelo-žućkasto i bez vlakanaca. Konzumiran sirov, smatra se malo toksičnim jer sadrži kserokomičnu kiselinu pa se preporučuje minimalno vrijeme kuhanja od 15-20 minuta za sve vrganje sa zrnastim stručcima, vrganje sa žutim mesom i vrganje s mrljama, jer oni često uzrokuju trovanja. Sluz također može uzrokovati alergijske reakcije. Ljudi koji osjete bilo kakve simptome trebali bi izbjegavati sve vrganje sluzavce.

Napomena: Može se zamijeniti sa zrnatim sluzavcem koji se razlikuje po boji micelijskih hifa na dnu baze stručka, kod naše je vrste micelij ružičast kao i kod sličnog kravljeg sluzavca (Suillus bovinus). Slični su neki sluzavci koji nemaju cjevčice zelene ili maslinaste nijanse, te zrakasto raspoređene i nepravilne, labirintne, nezatvorene rupice.

ZRNATI SLUZAVAC (SLINAVKA)

Suillus granulatus (L.) Roussel

Etimologija: granulatus (lat.) = zrnasto. Po zrnastom stručku.

Engleski naziv: Weeping Bolete

Klobuk: 4-15 cm širok, prilično pravilan, prvo je kuglast, zatim se otvori, po vlažnom je vremenu mazav i jako sluzav, kožica se lako guli, svijetložut, svijetlosmeđ, oker do tamnosmeđ, rub dosta uvijen.

Stručak: 5-15 cm visok i 1-4 cm debeo, čvrst, valjkast, često je nepravilno zakrivljen, pun, svijetložut, s uočljivim je žućkasto-smeđim pa smećkastim zrncima po površini.

Rupice/cjevčice: Okruglaste su do višekutne, sitne, limunastožute do žuto-oker, cjevčice su prirasle na stručak, kratke, lako se odvajaju od podnice klobuka, u mladosti su s karakterističnim mliječnobijelim kapljicama koje se cijede iz cjevčica, sušenjem oboje područje u hrđastosmeđe.

Mikroskopija: Bazidiospore su usko vretenaste do eliptične, glatke, prozirne, 8-10 x 2.5-3.5 µm (cromushrooms: basidiospore (8) 8.1 - 9.7 (10.9) × (2.7) 3 - 3.5 (3.7) µm, Q = (2.3) 2.5 - 2.9 (3.1), N = 60, Me = 8.7 × 3.3 µm, Qe = 2.7, cistide (50.6) 51.2 - 68.2 (72.6) × (5.9) 6 - 8.2 (8.7) µm, N = 25); otrusina je smeđa do oker-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, u starosti je mekano i spužvasto, svijetložuto, na prerezu je nepromjenljive boje; miriše ugodno na voće, a okus je blago kiselkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa sumpornom kiselinom postane narančasto-oker, s kalijevom lužinom postane ljubičasto do purpurno-ljubičasto, a sa željeznim sulfatom postane plavo-sivo.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno ili pojedinačno, a ponekad čak i busenasto, u šumama bora u simbiozi s borom, na vapnenačkom ili kiselom tlu, često zajedno sa prstenastim sluzavcem (Suillus luteus). Primjerke na drugoj slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Kožica klobuka i himenijalni sloj s cjevčicama obično se uklanjaju, a samo se čvrsto meso klobuka koristi za konzumaciju. Ova će vrsta vjerojatno prije uzrokovati probleme od nekih drugih vrganja, kao što su arišev sluzavac (Suillus grevillei) i prstenasti sluzavac. Općenito, može uzrokovati relativno bezopasne alergije, nelagodu, proljev i razne gastrointestinalne smetnje. Ako se osjeti bilo kakav simptom, preporučuje se izbjegavanje konzumacije ove vrste. Također sadrži mnoge elemente u tragovima kao što su titan, kalcij, kalij, magnezij, a nažalost i olovo. Smatra se da konzumiran sirov izaziva određene alergijske reakcije jer sadrži kserokomičnu kiselinu pa se preporučuje minimalno vrijeme kuhanja od 15-20 minuta.

Napomena: Može se eventualno zamijeniti s jestivim prstenastim sluzavcem, ali on na stručku ima opnasti vjenčić i klobuk tamnosmeđe boje. Sličan je i crvenonogi sluzavac (Suillus collinitus) koji na rupicama i cjevčicama nema kapljice, na donjem dijelu stručka je s ostacima ružičastog micelija, a ako mu se oguli kožica klobuka, ispod je vidljiva smeđa tekstura, dok je kod zrnastog sluzavca meso ispod kožice klobuka blijedožućkasto i bez vlakana. Praktično nema opasnosti od zamjene s opasnim gljivama.

ARIŠEV SLUZAVAC (PRSTENJAK)

Suillus grevillei (Klotzsch) Singer

Engleski naziv: Larch Bolete

Klobuk: 3-13 cm širok, najprije je tupo stožast, zatim je konveksan, kasnije se izravna i široko tupo ispupči na sredini, sjajan, jako je sluzav i mazav, žut, žuto-smeđ, smeđ ili crveno-smeđ, rub je podvijen i s ostacima zastorka.

Stručak: 5-12 cm visok i 0.5-2.5 cm, visok, pun, vitak, valjkast ili malo zadebljan na bazi, žut, ljubičasto-smeđ i sa sitnim smeđim točkicama ispod karakterističnog bjelkasto-žutog i opnastog vjenčića.

Rupice/cjevčice: Sitne, limunastožute, cjevčice su prirasle ili se kratko spuštaju po stručku, na pritisak posmeđe.

Mikroskopija: Bazidiospore su skoro vretenaste, 8-11 x 3-4 µm (cromushrooms: (8) 8.4 - 10.1 (11.5) × (2.8) 3 - 3.5 (3.8) µm, Q = (2.3) 2.6 - 3 (3.4), N = 120, Me = 9.1 × 3.3 µm, Qe = 2.8); otrusina je žućkasto-smeđa.

Meso: Debelo, najprije je čvrsto, kasnije je mekano, žuto, često je malo svjetlije žute boje u klobuku, na prerezu postane ružičasto-ljubičasto, rijetko malo poplavi; miriše ugodno na gljive, a okus je blag, kiselkast, sirovo je često bljutavo ili blago pljesnivo u starosti.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka u dodiru s kalijevom lužinom postane tamno plavo-zelena do crna, a meso prvo crveno-smećkasto pa zatim tamnozeleno do plavo-zeleno, a meso se s gvajakovom tinkturom oboji u plavo-zeleno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama ili uz rubove šuma ariša gotovo isključivo u simbiozi s arišem, izuzetno rijetko dugalzije ili bora s pet iglica. Prve četiri slike snimljene su 18.5.2026., na lokalitetu Brlenić kod Krašića, peta, šesta i sedma 5.6.2025., na lokalitetu Galgovo kod Zagreba, a osmu je snimio Neven Ferenčak.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, a jestiv je samo klobuk, jer je stručak tvrd i često crvljiv. Malo teže probavljiva, a vrlo rijetko su moguće relativno bezopasne alergijske reakcije, kao što su slabost i stanje slično gripi. U tom slučaju, treba izbjegavati ovu gljivu ili sve vrganje poput prstenastog sluzavca (Suillus luteus). Konzumiran sirov, smatra se malo toksičnim jer sadrži kserokomičnu kiselinu i može izazvati gastrointestinalne smetnje s izraženim proljevom, a moguće su i alergijske reakcije. Preporuča se minimalno vrijeme kuhanja od 15-20 minuta.

Napomena: Nalazi se u podskupini Ixocomus čiji predstavnici su karakteristični po jako spužvastom mesu zbog čega nisu osobito kvalitetne vrste. Ispod ariša raste slična narančasta slinavka (Suillus tridentinus), ali ona nema tako trajan i istaknut vjenčić, trusište je ubrzo prljavonarančasto, rupice su velike i nepravilne, te se spuštaju niz stručak.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1153. Arišev sluzavac (prstenjak) (Suillus gravillei (Klotz.) Singer), Sinonim: Boletus elegans Schum. ex Fries; 1154. Bijeli arišev sluzavac (prstenjak) (Suillus gravillei var. alba)

DUGLAZIJINA SLINAVKA

Suillus lakei (Murrill) A.H.Sm. & Thiers

Engleski naziv: Western Painted Suillus

Klobuk: 2-14 cm širok, u mladosti je konveksan, zatim se izravna i malo tupo ispupči ili ulegne na sredini, potpuno je suh, nije mazav, crveno-smeđ, ružičasto-smeđ, narančasto-smeđ, s nešto je tamnijim širokim ljuskicama ili vlakancima na svjetlijoj osnovi, rub je dugo podvijen, nepravilan, valovit i s trajnim ostacima ovoja.

Stručak: 3-11 cm visok i 1-4 cm debeo, pravilno je valjkast i lagano trbušast, baza je zašiljena, u starosti nije šupalj, osnova je bjelkasta, iznad vjenčića je žućkast, ispod vjenčića je smeđ ili svijetlo hrđastosmeđ i često u mladosti prekriven bjelkastim pahuljama koje predstavljaju ostatke ovoja; pojas s vjenčićem je bjelkasto-smećkast, suh, široko razvijen s ostacima ovoja, vjenčić je često u mladosti uzdignut, kasnije je obješen, na kraju se izgubi.

Rupice/cjevčice: Okruglaste su do nepravilno višekutne, izgledaju poput pčelinjih saća, najprije su oker ili žuto-maslinaste, u starosti su hrđastosmeđe, na pritisak se stvaraju smeđe ili hrđastosmeđe mrlje, cjevčice su kratke, prirasle su ili se vrlo kratko mrežasto spuštaju po stručku, žute, kasnije su sa zelenkastim odsjajem.

Mikroskopija: Bazidiospore su nepravilno eliptične, glatke, 7-11 x 3-4 µm; otrusina je žuto-maslinasta.

Meso: Žućkasto, ponekad je s ružičastim mrljama, pri dnu stručka je uglavnom tamnocrveno, te plavkasto ili zeleno, osušeno je hrđastosmeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od rujna do studenog, u miješanim i crnogoričnim šumama, u simbiozi s američkom duglazijom (Pseudotsuga menziesii), koja je nehotično prenešena iz Sjeverne Amerike u Europu sa sadnicama američke duglazije te je nastavila živjeti u nekim nasadima; vrlo je rijetka vrsta. U Hrvatskoj je poznata s četiri lokaliteta, u Zagrebu i okolici te u Slavoniji. Rijetka je vrsta. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Koprivnica.

Doba rasta: 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Sličan je šupljonogi ariševac (Suillus cavipes) koji ima izduženije rupice i šuplji stručak.

PRSTENASTI SLUZAVAC (OSINAC)

Suillus luteus (L.) Roussel

Engleski naziv: Purple-Veiled Slippery Jack

Klobuk: 3-13 cm širok, u mladosti je konveksan, kasnije je raširen i lagano ispupčen na sredini, sjajan, po vlažnom je vremenu jako mazav i sluzav, kožica se lako guli, tamnije ili svjetlije smeđe boje, rub je tamniji, najprije je podvijen, pravilan, ponekad je s ostacima parcijalnog ovoja.

Stručak: 4-12 cm visok i 1-2 cm debeo, čvrst, pun, valjkast, nepravilan, mazav, pri vrhu iznad prstenka je žut i sa smeđim ili crvenkasto-smeđim zrncima; prstenak je opnast, najprije je bjelkast, u starosti je ljubičasto-smeđ ili potpuno crn i prilijepljen na stručak.

Rupice/cjevčice: Sitne, višekutne, bijele do žućkaste, cjevčice su kratke, prirasle, vrlo se kratko spuštaju po stručku, žute.

Mikroskopija: Bazidiospore su vretenaste do eliptične, glatke, 7-10 x 3-3.5 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Debelo, bjelkasto, žućkasto, žilavo; miriše na voće, a okus je malo kiselkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa sumpornom kiselinom jako požuti kao i sa sulforomolom, dok s kalijevom lužinom postane sivkasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama i uvijek na istim mjestima, u šumama bora, po šumskim čistinama i uz rubove šuma, najčešće u simbiozi s crnim borom (Pinus nigra). Primjerke na drugoj slici snimio je Neven Ferenčak, a petoj Danijel Mulc.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, a prije upotrebe je potrebno oguliti sluzavu kožicu s klobuka i temeljito ga prokuhati. Općenito, ova vrsta može uzrokovati relativno bezopasne alergije, nelagodu, proljev i razne gastrointestinalne smetnje. Ako se osjeti bilo kakav simptom, preporučuje se izbjegavanje ove vrste.

Napomena: Dio je podskupine s vjenčićem, sve vrste iz ove skupine su jestive. Ima tipični obješeni vjenčić, bijel, s ljubičastom nijansom. Ima dosta sluzavih vrganjevki s vjenčićem, ali nema opasnosti jer su sve vrste jestive. Sličan je jestivi zrnati sluzavac (Suillus granulatus) koji je bez vjenčića.

MEDITERANSKI SLUZAVAC

Suillus mediterraneensis (Jacquet. & J.Blum) Redeuilh

Klobuk: 3-13 cm širok, najprije je konveksan, kasnije se raširi i manje ili više tupo ispupči na sredini, gladak, sjajan, po vlažnom je vremenu mazav i ljepljiv, kožica se guli 3/4 promjera, žućkasto-smeđ do smeđ ili maslinasto-smeđ, rub je svjetliji.

Stručak: 2-4 cm visok i 1-4 cm debeo, valjkast, bjelkast do žućkast, izrazito je smeđe ljuskav (žljezdaste točkice), baza je često ružičasto-ljubičasta, micelijske niti su ružičaste.

Rupice/cjevčice: Vrlo su sitne, zbijene, najprije su bjelkaste ili svijetložute, kasnije su žuto-zelene do žuto-smeđe, ispuštaju bijele kapljice koje ubrzo posmeđe, cjevčice su prirasle ili se kratko spuštaju po stručku.

Mikroskopija: Bazidiospore su vretenaste, glatke, 9-12 x 4-4.5 µm; otrusina je oker do žuto-maslinasta.

Meso: Bjelkasto, žućkasto, mekano, na presjeku ne mijenja boju; miriše na voće, a okus je ugodan, slatkast.

Stanište: Raste u jesen, zimu i proljeće u manjim skupinama po otocima i uz obalu Jadranskog mora u simbiozi s raznim vrstama borova, alepskim borom (Pinus halepensis), primorskim borom (Pinus pinaster) i pinijom (Pinus pinea). Slike su snimljene na lokalitetu Zelovo kod Sinja. 

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete. Potreban je oprez kod konzumiranja ove vrste, kao i drugih sluzavaca, jer tvari koje se nalaze u sluzavom sloju na površini klobuka kod osjetljivih osoba mogu uzrokovati alergijske reakcije, odnosno gastrointestinalne probleme ili u većim količinama može djelovati laksativno.

Napomena: Vrlo je sličan zrnati sluzavac (Suillus granulatus), koji raste najčešće ispod crnog bora (Pinus nigra). Razlikuje se uglavnom po tamnosmeđoj boji klobuka te po sitnim bijelim kapljicama koje se cijede iz cjevčica i na zraku posmeđe. Stručak se također razlikuje po smeđim čehicama i smećkastom osnovom.

LJUPKI SLUZAVAC

Suillus placidus (Bonord.) Singer

Etimologija: placidus (lat.) = mirno. Najvjerojatnije po svijetloj boji.

Engleski naziv: Slippery White Bolete

Klobuk: 3-9 cm širok, prvo je kuglast, zatim je konveksan, kasnije je otvoren i tupo ispupčen na sredini, u mladosti i po vlažnom je jako ljepljiv i sluzav, kožica se ne guli, bijel do krem, u starosti je smećkast, na dodir jedva zamjetno postane ljubičasto-plav.

Stručak: 6-10 cm visok i 10-25 mm debeo, valjkast, pun, na vrhu je bijel ili bijelo-žućkast, prema dnu je svijetloružičast, posut je crvenkastim zrncima, mjestimično je sa smeđim pjegama.

Rupice/cjevčice: Sitne, kod mlađih primjeraka imaju karakteristične sitne mliječnobijele kapljice koje, kada se posuše, ostavljaju crvenkasto-smeđe mrljice, cjevčice se spuštaju po stručku, prvo su bijele, kasnije su žućkaste.

Mikroskopija: Bazidiospore su vretenaste, glatke, 7.5-9 x 3-3.5 µm (cromushrooms: spore su (7.5) 7.6 - 8.6 (9.5) × (2.9) 3 - 3.4 (3.7) µm, Q = (2.3) 2.4 - 2.7 (2.9), N = 120, Me = 8.1 × 3.2 µm, Qe = 2.5, bazidije su 4-sporne, 16-22 × 5.4-6.7 µm, N = 9, hife trame pora široke su 3.5-7.3 µm); otrusina je žuto-maslinasta.

Meso: Debelo, mekano, bjelkasto, kasnije je žućkasto, na dodir postane lagano sivo-ljubičasto; miriše na gljive, a okus je ugodan.

Kemijske reakcije: Meso sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane ljubičasto-sivo, cjevčice sa sumpornom kiselinom (H2SO4) oboje rđasto-žuto, a meso s kalijevom lužinom (KOH) poljubičasti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u crnogoričnim šumama, najčešće u simbiozi s petoigličastim borovima limba (Pinus cembra) ili američkog borovca (Pinus strobus). Smatra se da su navedene vrste borova uvezene iz Amerike i s njima su prenesene spore ili ostaci micelija ove vrste kod nas. Prve četiri slike snimljene su 5.6.2026., na lokalitetu Brlenić kod Krašića, ispod američkog borovca, petu i šestu snimila je Mirna Katičić, 31.5.2024., ispod američkog borovca, a posljednje tri Neven Ferenčak, 6.6.2026., 29.10.2017. i 16.5.2019.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Prije uporabe oguliti kožicu klobuka, odbaciti himenijalni sloj s cjevčicama i temeljito prokuhati meso klobuka.

Napomena: Treba je razlikovati od zrnatog sluzavca (Suillus granulatus) od kojeg se razlikuje po uvijek svjetlijoj boji, skoro bijeloj, rastu ispod borova na iglicama i dosta vitkijem rastu. Slični plačući sluzavac (Suillus plorans) raste samo pod borovima i ima bijelo-žuti, slamnatožuti ili čokoladni klobuk, te valjkasti i žuto-smeđi stručak prekriven sitnim zrncima crveno-smeđe boje. Sve spomenute vrste su jestive.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1159. Ljupki sluzavac (Suillus placidus (Bon) Singer), Sinonim: Boletus placidus Sing.

Suillus plorans - created on July 2021 in Trentino, Italy by Claudio Peterlongo

PLAČUĆI SLUZAVAC

Suillus plorans (Rolland) Kuntze

Etimologija: plorans (lat.) = plač. Zbog toga što se u mladosti iz cjevčica cijedi bijela tekućina.

Klobuk: 3-11 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i često nepravilno valovit, gladak, po vlažnom vremenu je jako mazav, žućkasto-smeđ, svijetlosmeđ do žuto-maslinast, površina je mjestimično s mrljama i vlaknasto-točkasta.

Stručak: 5-10 cm visok, valjkast, ponekad je uži na bazi, zakrivljen, svijetlosmeđ do maslinasto-oker, cijelom dužinom je crvenkasto-smeđe žljezdasto-zrnast.

Rupice/cjevčice: Višekutne, najprije su žućkaste, zatim su žućkasto-smeđe, smeđe, maslinasto-oker do tamnosmeđe, u mladosti često ispuštaju bijele gutacijske kapljice, cjevčice su prirasle ili se vrlo kratko spuštaju po stručku.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 7.6-11.7 x 3.2-4.8 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Bjelkasto do svijetložuto, šafranastožuto, u gornjem dijelu stručka je limunastožuto, u bazi stručka je crvenkasto-smeđe, u stručku malo posmeđi; miriše na voće ili lješnjake, a okus je ugodan, malo kiselkast.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen, pojedinačno ili u manjim skupinama, na višim planinskim predjelima isključivo u simbiozi s peteroigličastim borom (Pinus cembra), na vapnenastom tlu, u blizini borovnica.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete. Sluz može uzrokovati određene tegobe. Iako nije prijavljen niti jedan takav slučaj, ljudi koji osjete bilo kakve simptome trebali bi izbjegavati sve sluzavce.

Napomena: Moguća je zamjena s pješčanim sluzavcem (Suillus variegatus), međutim, spomenuti sluzavac nema mazav klobuk i njegove cjevčice ne ispuštaju bijele kapljice. Plačući sluzavac nije čest u Hrvatskoj, jer ima malo staništa gdje rastu peteroigličasti borovi s kojima formira mikorizu.

NARANČASTA SLINAVKA

Suillus tridentinus (Bres.) Singer

Etimologija: tridentinus (lat.) = tridentinski. Po rasprostranjenosti u određenom području.

Engleski naziv: Orange Larch Bolete

Klobuk: 3-13 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je raširen i ispupčen na sredini, ponekad je stožast, neravan, po vlažnom je vremenu ljepljiv, žuto-smeđ, oker-smeđ, narančast, narančasto-smeđ do crveno-smeđ, površina je malo izbrazdana, s uraštenim je vlakancima, rub je nešto bljeđe narančaste boje, najprije je podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 4-13 cm visok i 1-4 cm debeo, valjkast ili stisnut na vrhu, zakrivljen, pun, smećkast, zelenkasto-smećkast do narančasto-smeđ na žutoj osnovi, pod klobukom je ispod rupica narančasto-crven i s mrežicom; vjenčić je bijel, opnast, prolazan, često je izražen samo u tragovima.

Rupice/cjevčice: Višekutne, osrednje su široke, narančaste, narančasto-smeđe, hrđastosmeđe do sivo-smeđe; cjevčice su duge, kratko se spuštaju po stručku.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 8.8-16 x 4-6 µm; otrusina je žuta do cimetastosmeđa.

Meso: Debelo, u klobuku i gornjem dijelu stručka je svijetložuto do narančasto, u dnu stručka je tamnije žute ili narančaste boje, na prerezu ponekad postane malo plavkasto u donjem dijelu stručka; miris nije izražen ili slab na voće, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, pojedinačno ili u skupinama, u autohtonim crnogoričnim šumama planinskih predjela, često i iznad 2000 m nadmorske visine, u simbiozi s arišom, na vapnenastom tlu; rijetka je vrsta. U Hrvatskoj je nađena uz sađeni ariš samo na jednom lokalitetu, u okolici Samobora.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Raste tipično po šumama ariša, a najprepoznatljivija je po lijepoj narančastoj boji rupica. Sličan je arišev sluzavac (Suillus grevillei), koji na stručku nosi ostatak zastorka, raste ispod ariša, stručak i trusište su mu žuti, dok je trusište narančaste slinavke narančasto-crveno.

PJEŠČANI SLUZAVAC (PJEŠČARKA)

Suillus variegatus (Sw.) Richon & Roze

Engleski naziv: Velvet Bolete

Klobuk: 4-18 cm širok, prvo je okruglast, zatim je konveksan, kasnije može biti čak i ravan, po kišnom je vremenu mazav, žut, žuto-okerast, žuto-smećkast do maslinasto-oker, ponekad je s crvenkastom nijansom, sitno zrnast do sitno ljuskav, hrapav, ponekad se raspucava, rub je tanak, a kožica prelazi preko ruba.

Stručak: 5-12 cm visok i 1.5-3 cm debeo, valjkast, prema dnu je batinasto zadebljan, pun, gladak, nešto je svjetliji od klobuka, žućkast, na ozlijeđenim mjestima više ili manje poplavi, u starosti je smeđe zrnast, bez prstenaste je zone.

Rupice/cjevčice: Sitne, okrugle su do blago višekutne, žuto-smeđe do hrđastosmeđe, u starosti su maslinasto-smeđe; cjevčice su kraće od debljine mesa u klobuku, prirasle su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, teško se odvajaju od podnice klobuka, na pritisak najprije pomodre pa zatim posmeđe.

Mikroskopija: Bazidiospore su vretenaste do eliptične, 8-11 x 3-4 µm; otrusina je oker, smeđa do maslinasto-smeđa.

Meso: Debelo, u klobuku je mekano, u stručku je malo vlaknasto, žućkasto, u dnu stručka je ponekad lagano narančasto, na presjeku lagano do umjereno poplavi, osobito u klobuku; miris i okus su vrlo ugodni na gljive do blago kiselkasti.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom postane prljavo ljubičasto-ružičasto, zatim prljavosivo ili smećkasto, s fenolanilinom pocrveni, a sa željeznim sulfatom polako postane sivo-plavo.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u raštrkanim skupinama, u crnogoričnim šumama, osobito u simbiozi s borom, na kiselom i pjeskovitom tlu. Prve dvije slike snimio je Danijel Balaško, u listopadu, na lokalitetu Meljan pokraj Trakošćana, treću Neven Ferenčak, a ostale Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete i jedan od najboljih vrganja. Kvalitetnija je vrsta od kravljeg sluzavca (Suillus bovinus).

Napomena: Klobuk karakteristično nije ljepljiv i ima šafranastožuto meso. Sličan je plačući sluzavac (Suillus plorans), koji je u mladosti na trusištu s karakterističnim bijelim kapljicama, raste isključivo ispod petoigličastog bora. Nema nikakve opasnosti od zamjene s opasnim gljivama. Iako se svrstava u rod sluzavaca, vizualno bi bolje odgovarao baršunovcima.

SIVI SLUZAVAC

Suillus viscidus (L.) Roussel

Etimologija: viscidus (lat.) = viskozno, mazavo. Po mazavom klobuku.

Engleski naziv: Sticky Bolete

Klobuk: 4-14 cm širok, prvo je konveksan, zatim je otvoren i blago ispupčen na sredini, po vlažnom je vremenu jako mazav, sivkasto-žut, žuto-smeđ, svijetlosmeđ, sivo-maslinast do crvenkasto-smeđ, u starosti je svijetlosiv, rub je u pravilu dugo vremena podvijen i s uočljivim ostacima zastorka.

Stručak: 4-7 cm visok i 1-2 cm debeo, mesnat, pun, valjkast, u pravilu je kratak, manje ili više vlažan i mazav, sivo-žućkast, smećkast ili sivo-smeđ, na vrhu je bijelo-zelenkast, prošaran je sa sitnim čehicama, iznad vjenčića je sa smeđom mrežicom; pod klobukom je sa slabašnim bijelim vjenčićem koji kasnije prilegne uz stručak i postane smeđ.

Rupice/cjevčice: Višekutne, nazubljene, prilično su široke, prvo su sivkaste ili prljavobijele, kasnije su sivo-smeđe; cjevčice su prilično duge, prirasle su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, blijede, na pritisak postanu maslinaste.

Mikroskopija: Bazidiospore su vretenaste, glatke, 8-14 x 3-5 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Debelo, mekano, spužvasto, bijelo, bjelkasto, vodenasto, u stručku je malo žuto; miriše na voće, a okus je malo kiselkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama, isključivo u simbiozi s arišem kao i arišev sluzavac (Suillus grevillei), na vapnenastom tlu. Primjerke na prve tri slike snimio je Andy Zöller.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva je vrsta po sivoj boji rupica. Sličan je bresadolov sluzavac (Suillus bresadolae) koji ima crvenkasti klobuk sa žućkastim rubom, a meso je žute boje.

Pseudomerulius aureus - created in Finland by Esa Borén

ZLATNA MREŽOPORKA

Pseudomerulius aureus (Fr.) Jülich

Etimologija: aurum (lat.) = zlato. Po boji.

Engleski naziv: Orange Netcrust

Plodno tijelo: 2-30 cm široko i 2 mm debelo, potpuno je prirašteno na supstratu, razrašteno ili ima tendenciju formiranja poluklobučića s podvijenim rubom, labavo je sraslo sa supstratom, formira plahtice, himenij je vrlo nepravilan, radijalno brazdast, mrežast poput labirinta, ponekad formira višekutne rupice, žuto-smeđ, žuto-narančast do narančast, rub je sumporastožut do žuto-oker i vunast, baršunast, površina poluklobučića je okerasta i vrlo sitno baršunasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, glatke, 3.3-3.8 x 0.8-1.2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Voštano, mekano, žućkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine s dovoljno vlage, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog crnogoričnog drveća, osobito bora, uglavnom raste s donje strane trupca; uzrokuje smeđu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ako opisana vrsta raste u mraku ispod povaljene grane ili trupca, formira posve prirasle plahtice ili krpice. međutim, ako plodno tijelo samo malo proviri na svjetlo, obično bočno, odmah formira poluklobučić. Zbog narančaste do žuto-smeđe boje himenija, rasta na boru i vrlo sitnih spora nema problema za sigurnu determinaciju.

BARŠUNASTA UVIJAČA

Tapinella atrotomentosa (Batsch) Šutara

Etimologija: ater (lat.) = crno, tamno + tomentosus (lat.) = baršunasto. Po izgledu.

Engleski naziv: Velvet Rollrim

Klobuk: 4-40 cm širok, mesnat, najprije konveksan pa raširen, po suhom malo baršunast, nepravilan, promjenljivog je oblika, suh, svijetlosmeđ, smeđ ili tamnosmeđ, rub je dugo vremena podvijen i valovit.

Stručak: 4-8 cm visok i 3-6 cm debeo, karakteristično je smeđe baršunast, debeo, trbušast, korjenast, ekscentričan ili lateralan u odnosu na klobuk, kestenjastosmeđ ili skoro crn.

Listići: Svijetložuti ili tamnožuti, kasnije su oker, na dodir posmeđe, često su račvasti, spuštaju se po stručku, lako se odvajaju od podnice klobuka.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, prozirne, 5-6 x 3-4 µm (cromushrooms: (5) 5.2 - 6 (6.4) × (3) 3.2 - 3.7 (4) µm, Q = (1.4) 1.5 - 1.7 (1.8), N = 120, Me = 5.5 × 3.4 µm, Qe = 1.6); otrusina je žuto-smeđa do maslinasto-smeđa.

Meso: Debelo, vlažno, kremasto ili žućkasto, na prerezu postane smećkasto; miris je kiselkast, a okus je također kiselkast, a u starosti je gorak i pljesniv.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom (FeSO4) trenutno postaje zelenkasto, dok s dušičnom kiselinom postane oker.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi) raznog crnogoričnog drveća; uzrokuje smeđu trulež drva. Prva slika snimljena je krajem kolovoza na lokalitetu Brlenić kod Krašića, drugu Helena Petrić, u lipnju, četvrtu i petu Neven Ferenčak, u prvoj polovici rujna i početkom lipnja.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta vrlo loše kvalitete, ali samo mlada. Uobičajeno pripremljena ova gljiva nije ukusna i ne smije se koristiti. Smatra se da konzumiranje sirove gljive uzrokuje razgradnju krvi i da dovodi do trovanja. Ti se toksini kuhanjem neutraliziraju i gljiva postaje bezopasna. Znanstveno, nisu pronađeni dokazi da sadrži druge otrovne tvari nakon termičke obrade. Starije, nedovoljno termički obrađene gljive su u vrlo rijetkim slučajevima uzrokovale želučane tegobe, ali ne i opasna trovanja. To se inače odnosi na sve vrste gljiva pa vrijedi pravilo da se uvijek izbjegava sakupljanje starih gljiva.

Napomena: Baršunasta je uvijača ranije pripadala rodu uvijača (Paxillus), a trenutno pripada rodu Tapinella. Prepoznatljiva je po karakterističnom baršunastom stručku crne boje, velikim dimenzijama i izdašnom mesu. Raste busenasto po više primjeraka zajedno, ima ekscentrični stručak, skoro je korjenast i urasta u supstrat. Ako se obrati pozornost na navedene osobine ove vrste teško se može zamijeniti nekim drugim gljivama.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1064. Baršunasta uvijača (Paxillus atrotomentosus (Batsch) Fries)

ŠKOLJKASTA UVIJAČA

Tapinella panuoides (Fr.) E.-J.Gilbert

Etimologija: Po sličnosti s vrstama iz roda Panus.

Engleski naziv: Oyster Rollrim

Klobuk: 2-11 cm širok, širok, prilično je izdužen, školjkastog ili lopatastog oblika, veoma je promjenljivog oblika, bez sjaja, stručak ne postoji ili slabo izražen samo kao produžetak klobuka, bjelkast, žućkast, žuto-oker ili svijetlosmeđ, najprije je sitno baršunast, kasnije je skoro gladak, rub je podvijen.

Stručak: Često ne postoji, nekad je izražen kao mali i suženi dio koji predstavlja produžetak klobuka i samo podsjeća na stručak, kada postoji onda je veoma kratak, lateralan, žut ili svijetlooker.

Listići: Niski, dugi, višestruko se račvaju, spajaju se u nervaturu na bazi, obrastaju cijeli klobuk, odvajaju se od klobuka, spuštaju se po stručku, bijeli, žuti, svijetlooker do smećkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 3.5-5 x 2.5-4 µm; otrusina je svijetlosmeđa do ružičasta.

Meso: Tanko, mekano, malo je spužvasto, svijetložuto; miriše ugodno na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (trupci, panjevi, korijenje) raznog crnogoričnog drveća; uzrokuje smeđu trulež drva.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je gljiva, a po izvješćima o jestivosti je otrovna pa se u svakom slučaju ne preporučuje konzumiranje ove vrste.

Napomena: Dosta je lako prepoznatljiva vrsta. Po baršunastom klobuku slična je čekinjasta busenjača (Panus neostrigosus), gnijezdasti listar (Phyllotopsis nidulans) nema račvaste listiće, a školjkasta busenjača (Panus conchatus) ima ljubičasti ton.

ZLATNA KRASTOKORKA

Botryobasidium aureum (Fr.) D.P.Rogers

Etimologija: aureus (lat.) = zlatni, zlatnožuti. Po boji.

Engleski naziv: Golden Crust

Plodno tijelo: 1-5 cm široko, isprva su s nespolnim stadijem, pojedinačna, grbava, jastučasta, široka 2-10 mm, bijela, kasnije su žuta, oker do smećkasta, s konidijskom masom koja leži na bijelom subikulumu, kasnije mogu biti međusobno spojena u kolonije, sa sitno dlakavom površinom od izbočenih konidiofora, odnosno razgranatih hifa s konidijama, koje u vrlo tankom sloju prekrivaju supstrat, poput plijesni.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, usko eliptične ili vretenaste, glatke, tankih stijenki, prozirne, protoplazma je s uljnim kapljicama ili uljnim granularnim sadržajem, 6-10 x 3-4 µm, bazidije su kratke, uglavnom valjkaste, 6-sporne, odnosno sa šest sterigmi, 12-16 x 7-8 µm, konidije su limunaste, s produžetkom na krajevima, 20-30 x 10-15 µm, Q = 1.6-2.4, cistide su odsutne, hifalni sustav je monomitski sa hifama bez kopči, bazalne hife su žućkaste, zadebljanih stijenki, široke 6-9 µm, himenijalne hife su tanje, široke 4-5 µm, pravokutno se granaju (cromushrooms: konidije su (20.1) 20.8 - 26.5 (29.4) × (10) 10.3 - 11.9 (14.7) µm, Q = (1.6) 1.9 - 2.4 (2.7), N = 140, Me = 23.6 × 11.1 µm, Qe = 2.1); otrusina je žućkasta.

Meso (trama): Tanko, gotovo ne postoji, bjelkasto do žućkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasnu zimu, proljeće i jesen, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Po sporama je slična Botryobasidium candicans, koja ima nešto manje konidije.

Botryobasidium isabellinum - created in Norway by Siri Khalsa

BLIJEDOŽUTA KRASTOKORKA

Botryobasidium isabellinum (Fr.) D.P.Rogers

Etimologija: isabellinus (lat.) = blijedožuto, svijetložuto. Po boji.

Engleski naziv: Seamine Crust

Plodno tijelo: 1-100 cm široko i oko 0.5 mm debelo, potpuno je prileglo na supstrat, razrašteno, labavo je srašteno s podlogom, formira tanke membranozne plahtice, paučinasto-baršunasto, površina je u mladosti bjelkasta, sivkasta, smećkasta, kasnije žućkasto-oker, djelomično i s ružičastim ili sivo-ljubičastim odsjajem, rub je nepravilno rastrgan i resast.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, sa šiljcima, 6.5-10 µm; otrusina je svijetlosmeđa.

Meso (trama): Tanko, mekano poput pamuka, prljavo bjelkasto do oker-smeđe, često je u više slojeva, odvojivo je od podloge; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci) raznog crnogoričnog drveća, najčešće smreke, uglavnom s donje strane grana i trupaca.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je vrsta lako prepoznatljiva zbog staništa (smreka) i oker-žute boje. Mikroskopski ima vrlo slične bazidije i sustav hifa kao Botryobasidium botryosum. Međutim, spomenuta je vrsta bijela ili krem boje, te su njezine spore eliptične i glatke. Žućkastu boju plodnog tijela ima i vrsta Botryobasidium candicans, ali ona raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća.