TROSLOJNA ZVJEZDAČA

Geastrum michelianum Berk. & Broome

Etimologija: tri (lat.) = tri + plicare (lat.) = savijati, presaviti. Po tri sloja zrelog plodnog tijela: kuglastu glavicu ili vreću sa sporama (endoperidij), odlomljeni unutarnji sloj krakova i krakove (egzoperidij).

Engleski naziv: Collared Earthstar

Plodno tijelo: 2-7 cm široko, za razliku od većine zvjezdača prvo je zatvoreno i kuglasto s malom okruglom kvržicom na vrhu, promjera 2-4 cm, pa se svijetlosmeđi debeli i mesnati egzoperidij (vanjska ovojnica) otvori, sastoji se od kuglastog endoperidija, koji je s tankom stijenkom, sivkast i gladak, te ovratnika i trećeg vanjskog sloja (egzoperidija) koji se cijepa na 5-8 podjednakih krakova, bjelkaste, sivkaste, oker ili smećkaste boje, unutarnja površina krakova se lomi i oblikuje tanjurić ili strukturu nalik ovratniku, po vlažnom su vremenu krakovi izduženi, ako nastupi suho vrijeme, krakovi se podvinu, krakovi su bez ikakve potporne strukture, bez stručka, izravno su spojeni na supstrat, endoperidij se otvori na sredini i izbacuje zrele spore, otvor je uzdignut, stožast, vlaknast bez grebena i okružen malom aureolom, često je prekriven smeđim prahom spora, nakon čega plodno tijelo odskoči ponekad preko 20 cm daleko od svog mjesta rasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su pravilno kuglaste, gusto su pokrivene bodljikavim bradavicama, 3.5-4.5 µm (cromushrooms: (3.5) 3.6 - 4.3 (4.5) µm, Q = 1, N = 60, Me = 3.9 µm ; Qe = 1); otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Bijelo, manje ili više s crvenkastom nijansom, kasnije postane smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen, skupno, kao saprotrof tla u svim tipovima šuma. Prve dvije slike snimio je Danijel Balaško, 6.12.2024. na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice, treću i četvrtu Ivana Mandić Mihaljević, 7.12.2019., a ostale Helena Petrić i Slobodan Bjelajac, 7.12. 2025., na lokalitetu Park prirode Medvednica, ispod jele u šumi jele, bukve i kestena, te 8.10.2025., ispod hrasta crnike u šumi hrasta crnike i bora.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Dosta se lako zamijeni s drugim vrstama iz ovog roda. Slična je crvenkasta zvjezdača (Geastrum rufescens), kojoj meso na prerezu u dodiru sa zrakom pocrni. Donedavno se zvao Geastrum triplex, međutim, izvorni Geastrum triplex je opisan po primjercima koji su rasli na Javi, u Indoneziji, i ima drugačiji DNK od naše europske vrste, tako da je prikladnije koristiti njegov prijašnji naziv, Geastrum michelianum, koji bi trebao biti znanstveni naziv europske vrste.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1590. Troslojna zvjezdača (Geastrum triplex Jungh.)

Geastrum granulosum - created on November 2011 in Madrid, Spain by Juan Carlos Zamora

SITNA ZVJEZDAČA

Geastrum minimum Schwein.

Etimologija: minimus (lat.) = najmanji, najmanja količina. Po veličini.

Engleski naziv: Tiny Earthstar

Plodno tijelo: 1.5-4 cm široko i 3 cm visoko, svijetlosmeđe, oker-smeđe, sivo-smeđe ili tamnosmeđe, rascijepa se na 6-12 krakova, na vrhu je pričvršćena glavica u kojoj se nalaze spore, na vrhu se nalazi kružni otvor s plosnatom aureolom kroz koji se oslobađaju spore, stručkoliki je produžetak svijetlosmeđ ili sivo-smeđ, vrlo kratak i gotovo nepostojeći.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, bradavičave, 4-7 µm; otrusina je tamno maslinasto-smeđa.

Meso: Sivo-smeđe, tanko; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine, a spore sazrijevaju od lipnja do listopada, kao saprotrof tla u miješanim i crnogoričnim šumama, obično šumama bora, te na suhim travnjacima, grmljacima i na pješčarskim staništima, na pjeskovitom i vapnenastom tlu. U Hrvatskoj je poznata s tri lokaliteta, na Žumberačkom gorju i na otoku Rabu.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Kod determinacije obratiti pozornost na plodnu glavicu na vrhu plodnog tijela i izgled otvora kroz koji se oslobađaju spore.

Geastrum pectinatum - created in Finland by Tapio Kekki

GREBENASTA ZVJEZDAČA

Geastrum pectinatum Pers.

Etimologija: pectinatus (lat.) = češljolika, Po crtastom apofiziju.

Engleski naziv: Beaked Earthstar

Plodno tijelo: 3-9 cm široko, prvo je kuglasto pa se egzoperidij (vanjska ovojnica) zvjezdasto raspuca u 6-8 nejednakih krakova koji se rašire ili podvinu ispod endoperidija (glavice sa sporama) obavijenog unutarnjom ovojnicom, nije higroskopno; krakovi su s gornje strane brašnasto-pahuljasti, sivkasti, sivo-smeđi, plavo-smeđi, crvenkasto-smeđi, tamnosmeđi ili crno-smeđi; endoperidij je purpurno-smećkast i s oštrom izraslinom na vrhu (zadebljana je na donjem dijelu), te je karakteristično naboran, peristoma je oštro stožasta i crtasta, s karakterističnom je jako dugom (6-10 mm) peteljkom koja dosta tanka.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, jako bradavičave, bradavice tupe i duge 1 µm, 4-8 µm; bazidiji s 2 ili 4 spore; otrusina je tamnosmeđa do tamno maslinasto-smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto ili svijetlosmeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla u svim tipovima šuma, češće u crnogoričnim šumama, najčešće šumama jele, na otpalim iglicama, na vapnenačkom tlu, voli toplija područja.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Vanjska je ovojnica egzoperidij, a unutarnja endoperidij. Na vrhu se glavice nalazi narebrano oštro ispupčenje kroz koje izlaze spore, glavica se nalazi na tankoj peteljci, plodno tijelo nije higroskopno. Od drugih se vrsta iz ovog roda razlikuje po tankoj peteljci, uzdužno crtastoj apofizi i po bradavičavim sporama.

Geastrum pseudostriatum - created on January 2021 in Paks, Hungary by peterfiny

LAŽNA NABORANA ZVJEZDAČA

Geastrum pseudostriatum Hollós

Plodno tijelo: 3-7 cm široko, posve mlado je uglavnom je kuglasto, egzoperidij je prilično debeo i sa unutarnje strane je smećkasto pahuljasto-brašnast, isprva je slabo crvenkast, kasnije su žućkasto-smeđ do crnkast, može biti i svijetlo sivkasto-smeđ do ružičasto-smeđ, poslije puca i razvija 6-8 segmenata kao morska zvijezda, nije higroskopno, na osnovi je isprepleteno bijelim micelijem, endoperidij je kuglast i malo spljošten, širok 1-2 cm, sivnast do smećkast, površina je zrnasto-brašnasta, na donjoj strani je s vratom koji može biti dug oko 3 mm, peristoma nije brazdasta, na osnovi je široka do 7 mm.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, bradavičave, s oko 14 bradavica, 3-8.5 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Tanko, smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana zvjezdača nije higroskopna, a to znači da ima uvijek otvorene krakove bez obzira na vlagu u zraku. Higroskopne zvjezdače, kao što su vodomjerna zvjezdača (Astraeus hygrometricus), skupljajuća zvjezdača (Geastrum corollinum) i Geastrum pedicellatum, po suhom vremenu skupe krakove u klupko, a po vlažnom se vremenu krakovi napiju vode i rašire poput morske zvijezde, zbog čega mijenjaju položaj (hodaju). Postoji i vrlo slična poljska zvjezdača (Geastrum campestre), koja raste na livadama i pašnjacima te je njezina peristoma (otvor na endoperidiju) znatno više brazdasta.

ČETVEROKRAKA ZVJEZDAČA

Geastrum quadrifidum DC. ex Pers.

Etimologija: Po izgledu egzoperidija.

Engleski naziv: Rayed Earthstar

Plodno tijelo: 1-6 cm široko i do 3 cm visoko, najprije je kuglasto i obmotano micelijem, uglavnom se rascijepa na 4 smećkasta kraka poput zvijezde, lapovi egzoperidija se u starosti saviju prema bazi i vrhom dodiruju micelijski sloj u zemlji; endoperidij je jajolik s epofizom i kratkim vratom, tamnosmeđe, crvenkasto-smeđe ili crno-smeđe boje; peristoma je stožasta, pločasta, dobro obrubljena ostacima endoperidija, nije crtasta, otvor je vlaknasto-trepavičav.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, bradavičave, s kratkim ostacima sterigmi, 4.5-6 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa do maslinasto-smeđa.

Meso: Bjelkasto do smećkasto, zrela gleba je tamnosmeđa, obično vrlo suho, lomljivo i žilavo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen skupno kao saprotrof tla uglavnom u crnogoričnim šumama, obično šumama smreke, na sloju iglica, na vapnenastom tlu. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Javorovac kod Koprivnice.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Sličnoj se lučnoj zvjezdači (Geastrum fornicatum) egzoperidij podijeli na pet lapova čiji vrhovi su uronjeni u micelij, nešto je veća rastom, ima nešto širi endoperidij i višu peristomu koja na vrhu nije tako dobro obrubljena kao kod četverokrake zvjezdače.

CRVENKASTA ZVJEZDAČA

Geastrum rufescens Pers.

Etimologija: rufescens (lat.) = crvenkasto, pocrveni. Po crvenkastoj boji.

Engleski naziv: Rufous Earthstar

Plodno tijelo: 2-12 cm široko, egzoperidij je prvo zatvoren i kuglast, ubrzo se raširi na 5-9 krakova poput zvijezde, krakovi su mesnati, debljine su oko 5 mm, najprije su mesnatoružičasti pa crveno-smeđi, na kraju su tamnosmeđi, površina je prvo glatka pa se raspuca; endoperidij je na sredini, promjera je 1.5-3 cm, smećkast ili crveno-smeđ, dosta je velik, okruglasto-konveksan, na vrhu se napravi rupica (kolumela) kroz koju poslije izlaze zrele spore koje se nalaze u unutrašnjosti.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, sitno bradavičave, 4.5-5.5 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Smećkasto, U dodiru sa zrakom postane crvenkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno i skupno, kao saprotrof tla u crnogoričnim i bjelogoričnim šumama. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u listopadu, na lokalitetu Meljan pokraj Trakošćana.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: U ovom se rodu nalazi dosta sličnih vrsta od kojih se naša vrsta razlikuje po prilično velikim dimenzijama i po crvenkasto-smeđoj boji, dosta je debela i nije higroskopna. Druge su slične vrste dosta male rastom, to su primjerice četverokraka zvjezdača (Geastrum quadrifidum) i grebenasta zvjezdača (Geastrum pectinatum), dok je lučna zvjezdača (Geastrum fornicatum) nešto veća rastom.

VREĆASTA ZVJEZDAČA

Geastrum saccatum Fr.

Etimologija: saccatus (lat.) = vrećast, u obliku vreće. Po strukturi plodnog tijela.

Engleski naziv: Rounded Earthstar

Plodno tijelo: 2-11 cm široko, za razliku od većine zvjezdača prvo je zatvoreno i kuglasto pa se egzoperidij (vanjska ovojnica) otvori i zvjezdasto iscijepa na krakove, žuto-smeđe do sivo-smeđe, endoperidij (unutarnja ovojnica) se otvori na sredini i izbacuje zrele spore, otvor je trepavičav, pupčasto ulegnut i okružen malom aureolom.

Mikroskopija: Bazidiospore su pravilno kuglaste, gusto su pokrivene bodljikavim bradavicama, 3.2-4 µm; otrusina je svijetlosmeđa.

Meso: Žuto-smeđe, svijetlosmeđe do tamnosmeđe, uglavnom je s crvenkastom nijansom; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen, skupno, kao saprotrof tla u svim tipovima šuma.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Dosta se lako zamijeni s drugim vrstama iz ovog roda. Slična je trepavičava zvjezdača (Geastrum fimbriatum), koja nema pupčasto ulegnut otvor na vrhu endoperidija.

SENORETINA ZVJEZDAČA

Geastrum senoretiae J.C.Zamora

Etimologija: U čast francuske mikologinje Marie-Lys Senoret. Po imenu.

Plodno tijelo: 1.3-3.5 cm široko, neposredno prije širenja je kuglasto, zatim se egzoperidij dijeli na 4-8 nejednakih krakova poput morske zvijezde, uglavnom su lučno zakrivljeni, ali ponekad su ravni, nije higroskopno iako neka plodna tijela mogu biti sa zakrivljenim ​​vrhovima prema endoperidiju (glavica sa sporama), endoperidij je kuglast do jajolik, ponekad je nepravilan, promjera 3-10 mm, svijetlo oker-smeđ do tamno sivkasto-smeđ, peristoma (otvor za spore) je fino nazubljena, uglavnom je boje endoperidija ili nešto svjetlija ili tamnija, stožasta do gotovo ravna, rijetko je nepravilna, visoka je manje od 0.5-2 mm, nejasno do vrlo slabo obrubljena, s 19-65 plitkih nabora, dubokih manje od 0.2 mm, ponekad su reducirani na nepravilne grebene, ostiole su često vlaknaste, stalak je gotovo odsutan ili vrlo kratak, visok 0-1 mm, bjelkast do krem.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, s bradavicama visokim 0.3-0.8 µm, s dekoracijom su promjera 4-5.5 µm, bazidije su eliptične do batinaste, rijetko su gotovo kuglaste, 2-6-sporne, uglavnom s citoplazmatskim kapljicama, 10-22.5 x 6-10.5 µm, bez bazalih kopči, sterigme su duge 1-2 µm; kapilicijske hife široke su 3-7.5 µm, nisu višesegmentne, vrlo rijetko su razgranate, uglavnom ravne, endoperidij se sastoji od 5-11 µm širokih, uglavnom nerazgranatih, blago vijugavih, snažno isprepletenih hifa; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, tamno sivkasto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, kao saprotrof tla u suhim mediteranskim šumama, na pjeskovitom tlu. Sliku je snimila Ivana Mandić Mihaljević, 23.12.2025.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Mala je zvjezdača s kratkim stalkom i sitno nazubljenom peristomom, koja je nejasno obrubljena.

NABORANA ZVJEZDAČA

Geastrum striatum DC.

Etimologija: striatura (lat.) = crtasto, brazdasto, ižlijebljeno. Po crtastosti.

Engleski naziv: Striate Earthstar

Plodno tijelo: 2-5 cm široko, u mladosti je kuglasto, poslije se egzoperidij otvori i spljošti, raspuca se na 6-8 režnjeva čiji krajevi leže na supstratu, vanjski je dio dlakavo-kosmat, oker-smeđ, sivo-smeđ, crvenkasto-smeđ ili tamnosmeđ; endoperidij je uglavnom spljošten, nije kuglast, nasađen je na uočljivi stalak koji na bazi ima dobro izražen ovratnik, gladak, siv, gusto bjelkasto brašnjav; stalak je kratak, boje je egzoperidija; peristoma je visoka do 3 mm, stožasta, dobro je obrubljena i crtasta, ima najviše do 20 crtica; kapilicij je smeđ i kratko se lateralno razgranava na vrhu.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, bradavičave, 4-6 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Sivo-smeđe, žilavo, suho; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, a spore sazrijevaju od kolovoza do studenog, često u velikoj množini kao saprotrof tla po vrtovima, dvorištima, odlagalištima smeća, parkovima, grmlju, u bjelogoričnim šumama bagrema, ali i crnogoričnim šumama. Prve četiri slike snimio je Danijel Balaško, u studenom 2024., na lokalitetu Koprivnica, petu, šestu i sedmu Safet Omerović - Basso, 28.11.2025., na lokalitetu kod Pule, osmu i devetu Ivana Mandić Mihaljević.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prilično je rasprostranjena vrsta, ali ne raste na mediteranskom području.

ZVJEZDASTA SITARICA

Myriostoma coliforme (Dicks.) Corda

Engleski naziv: Pepper Pot

Plodno tijelo: 4-12 cm široko, vanjska se ljuska rascijepa na 5-12 režnjeva (krakova), u sredini se nalazi kuglasta glava u kojoj se razvijaju spore, s do 30 rupica kroz koje izlaze spore, bjelkasto, sivkasto, sivo-oker, oker-smeđe ili sivo-smeđe.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, bradavičave, 6-8 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, žilavo, sivo-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen, zimu i proljeće kao saprotrof tla u bjelogoričnim suhim šumama, parkovima, grmljacima, vrtovima i na pješčarskim staništima, voli toplije lokalitete. U Hrvatskoj je poznata s tri lokaliteta, na otoku Braču i u okolici Dubrovnika. Prve četiri slike snimio je Safet Omerović - Basso, 30.7.2025., na lokalitetu Pula, a šestu Ivana Mandić Mihaljević, 9.12.2025.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Od sličnih se vrsta lako razlikuje po mnogobrojnim rupicama na glavi iz kojih izlaze spore.

ZVJEZDASTA BACAČICA

Sphaerobolus stellatus (Dicks.) Corda

Engleski naziv: stella (lat.) = zvijezda + -atus (lat.) = označava sličnost ili posjedovanje. Po obliku.

Engleski naziv: Shooting Star

Plodno tijelo: 0.5-3 mm široko, kuglasto, kasnije je u obliku pehara sa kratkim žuto-smeđim do narančasto-smeđim stalkom, peridij se u zrelosti raspukne na 7-8 režnjeva, a u sredini se nalazi kuglasti žuto-smeđi peridiol u kojem se razvijaju spore i koji se u određenom trenutku odbaci i po nekoliko metara daleko, u mladosti je žućkasto, zelenkasto, žuto-smeđe, narančasto-smeđe do crno-smeđe.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, prozirne, 7.5-10 x 4-5.5 µm; otrusina je žućkasta.

Meso: Tanko, žuto-smeđe do narančasto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla po gnojištarnicima, drvnim ostacima, drvnoj građi, piljevini ili biljnim ostacima. Sliku je snimio Mladen Matišić, sredinom prosinca, na nasipu na biljnim ostacima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Od sličnih se vrsta lako razlikuje po boji, zvjezdastom obliku i staništu na kojem raste.

SMREKINA LISNATICA

Gloeophyllum abietinum (Bull.) P.Karst.

Etimologija: abies (lat.) = jela. Po staništu na jeli.

Plodno tijelo: 3-8 cm široko i 1-5 cm uzdignuto sa supstrata, maleno, u obliku školjke ili klobuka, cimetastosmeđe, crvenkasto-smeđe, smeđe boje duhana ili sivo-smeđe, kasnije tamnosmeđe ili crno-smeđe, površina je vlaknasta i dlakava, pojasasta, rub je nešto svjetliji i nazubljen, često je po više plodnih tijela srašteno zajedno.

Rupice/letvice/listići: Izdužene rupice se prema vrhu produžuju u listiće, razmaknute, nepravilne, valovite, anastomozirajuće, ima ih 8-12 po cm na rubu klobuka i široke su do 10 mm, oker-smeđe ili sivo-smeđe.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, duguljaste, 9-13 x 3-4 µm, Q = 2.8-3.5, Qe = 3-3.2 (cromushrooms: (9) 9.9 - 11.9 (13.1) × (2.9) 3.2 - 3.7 (4) µm, Q = (2.6) 2.9 - 3.5 (3.8), N = 140, Me = 10.9 × 3.4 µm, Qe = 3.2); otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Tanko, do oko 0.5 cm debelo, smeđe, plutasto, žilavo; miris nije izražen ili slab na gljive, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom (KOH) postane crno-smeđe.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Stanište: Raste tijekom godine ili više godina kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, obično smreke ili jele, rijetko bora; uzrokuje smeđu trulež drva. Nanosi veliku štetu nezaštićenim gredama ili uskladištenoj drvnoj građi. Prve četiri slike snimio je Slobodan Bjelajac, 1.2.2026., na lokalitetu Park prirode Medvednica kod Zagreba. petu Neven Ferenčak, 24.3.2023., na crnom boru, a ostale su snimljene 26.8.2026., na lokalitetu Brlenić kod Krašića, na oborenom trupcu bora.

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer ima tvrdo i žilavo meso.

Napomena: Slična je ogradna lisnatica (Gloeophyllum sepiarium) koja ima nešto veće polumjesece sa svijetlijim žuto-narančasto-smeđim rubom i nešto gušćim labirintnim listićima, 14-25 po cm na rubu klobuka, klobuk je resast.

MIRISNI ANISOVAC

Gloeophyllum odoratum (Wulfen) Imazeki

Etimologija: odoratus (lat.) = mirisno, mirisavo. Po ugodnom mirisu.

Engleski naziv: Anise Mazegill

Plodno tijelo (klobuk): 2-25 cm široko, polukuglasto, jastučasto, tanjurasto ili u obliku kopita, vrlo je često nepravilno izduženo i lateralano, kožasto, jako je grbavo, naborano i valovito, najprije je žuto-smeđe ili narančasto-smeđe, u starosti je tamnosmeđe ili gotovo crnkasto sa žutom rubnom zonom, baršunasto i grubo maljavo.

Rupice/cjevčice: Nepravilno su višekutne, labirintne, žućkaste, crvenkasto-smeđe, cjevčice su duge, višeslojne.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 7.5-10 x 3-4.5 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Vrlo tvrdo, plutasto, žilavo, u mladosti je limunastožuto, kasnije je narančasto-smeđe do crvenkasto-smeđe; miris je tipično vrlo intenzivan, ugodan i postojan, podsjeća na komorač ili anis, a okus je kiselkast i gorak.

Stanište: Raste tijekom godine po vlažnom vremenu kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjeva) raznog crnogoričnog drveća, osobito smreke, ariša ili jele; uzrokuje smeđu trulež drva. Drugu je sliku snimio Neven Ferenčak.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog drvenaste konzistencije.

Napomena: Prepoznatljiva je po ugodnom mirisu na komorač i narančastoj boji, javlja se u dosta oblika, varijacija, gotovo da se ne može povjerovati da jedna guba ima tako intenzivan i vrlo ugodan miris kojeg zadržava dugo vremena.

Gloeophyllum protractum - created in Finland by Saara Salmela

BOROVA RAZNOCIJEVKA

Gloeophyllum protractum (Fr.) Imazeki

Plodno tijelo (klobuk): 3-12 cm široko i do 3 cm uzdignuto od supstrata, polukružno, lepezasto, školjkasto ili u obliku konzole, često je po više plodnih tijela srašteno zajedno, sjajno, žuto-smeđe, crveno-smeđe, smeđe ili sivo-smeđe, u starosti je tamnosmeđe ili crno, pojasasto, sitno dlakavo, u mladosti sa svjetlijim, često nazubljenim, valovitim ili režnjastim rubom.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, duguljaste ili višekutne, 1-2/mm, rupice su isprva izdužene, kasnije sve više sliče na letvice, oker do svijetlosmeđe, smeđe ili sivo-smeđe, na dodir malo pocrvene, cjevčice su do 1 cm duge.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, glatke, prozirne, 8-12 x 3-4 µm; otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Debelo je do 1 cm, svijetlosmeđe, žuto-smeđe, na pritisak lagano pocrveni, plutasto, žilavo, kožasto; miris nije izražen ili je slab na komorač, a okus nije izražen.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom (KOH) pocrni.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog crnogoričnog i bjelogoričnog drveća, obično bora, breze, hrasta i topole; uzrokuje smeđu trulež drva.

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Borova raznocijevka može sličiti mirisnom anisovcu (Gloeophyllum odoratum), međutim, navedena raznocijevka ima vrlo ugodan i intezivan miris na anis te raste na krupnijim drvnim ostacima (panjevi, trupci) smreke. Borova raznocijevka raste samo na krupnijim drvnim ostacima bora i nema miris na anis. Pronađe se na Medvednici kod Zagreba.

OGRADNA LISNATICA

Gloeophyllum sepiarium (Wulfen) P.Karst.

Etimologija: saepo (gr.) = sagnjiti, truliti. Po utjecaju na drvo.

Engleski naziv: Conifer Mazegill

Plodno tijelo (klobuk): 3-19 cm široko i oko 2 cm debelo, jednim je krajem učvršćeno za podlogu, lepezasto, konveksno ili spljošteno, najčešće je u obliku rozete sa slobodnim rubom, svijetlosmeđe, smeđe, narančasto-smeđe ili crveno-smeđe, kasnije tamnosmeđe, površina je izbrazdana, valovita, dlakavao-maljava i pojasasta, rub je bjelkast, žuto-smeđ ili narančasto-smeđ.

Letvice/listići: Tvrde, tanke, krute, guste, 15-20 po cm na rubu klobuka, zupčaste, anostomozirajuće su i upadljivo račvaste, labirintne, žućkaste su pa cimetastosmeđe ili hrđastosmeđe.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, u obliku banane, 7-10 x 2.7-3.5 µm, Q = 2.4-3, Qe = 2.6-2.8; otrusina je bjelkasto-žućkasta.

Meso: Tanko, plutasto, žilavo, skoro je erodirano, žuto-smeđe, smeđe ili hrđastosmeđe, pojasasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi) različitog crnogoričnog drveća, obično smreke, ali češće na obrađenom drvu (daske, letve i sl.) smreke, bora, jele ili cedra; uzrokuje smeđu trulež drva. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, krajem studenog.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog drvenaste konzistencije mesa.

Napomena: Glavno je obilježje ove vrste hrđastosmeđa boje, osobito listića koji se kružno-zrakasto šire od sredine donjeg dijela klobuka na temelju čega se teško može zamijeniti nekom drugom vrstom. Razgrađuje drvo iznutra. Kada se plodna tijela mogu vidjeti, drvo je već potpuno prožeto micelijem, oštećeno i krhko.

PURPURNOMALJAVA RUPIČARKA

Gloeophyllum trabeum (Pers.) Murrill

Etimologija: trabea (lat.) = bijeli plašt s purpurnim prugama.

Engleski naziv: Timber Mazegill

Plodno tijelo: 3-12 cm široko, 5 cm duboko i do 1 cm debelo, poput konzole, polukružno ili po više plodnih tijela trakasto srašteno, bez stručka, površina je svijetlosmeđa, smeđa, tamnosmeđa, cimetastosmeđa ili crvenkasto-smeđa, površina je sitno dlakava, valovita, u starosti je glatka, nije pojasasta, jako blijedi, rub je svijetlosmeđ.

Rupice/cjevčice: Višekutne, malo su izdužene, kao kod vrganja, labirintne, rijetko su listićave, žućkaste, smeđe ili cimetastosmeđe.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, s tankim pregradama, 7-9 x 3-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Najprije je elastično i mekano, kasnije je plutasto i žilavo, prvo je oker-smeđe do smeđe boje duhana, kasnije je hrđastosmeđe; miris nije izražen, a okus je malo neugodan na drvo.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (trupci, panjevi, grane) različitog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, uglavnom smreke ili jele, često na obrađenom drvu, voli sunčano i suho okruženje; uzrokuje smeđu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Dosta je rijetka vrsta, a ogradna lisnatica (Gloeophyllum sepiarium) i smrekina lisnatica (Gloeophyllum abietinum) su mnogo češće vrste, razlikuju se po rupičavom himeniju. Kada se plodna tijela mogu vidjeti, drvo je već potpuno prožeto micelijem, oštećeno i krhko. Može opasno oštetiti drvene kuće.

LJEPLJIVA PILAŠICA

Neolentinus adhaerens (Alb. & Schwein.) Redhead & Ginns

Etimologija: adhaere (lat.) = prianjati, biti pričvršćen. Po ljepljivoj površini klobuka.

Engleski naziv: Sticky Sawgill

Klobuk: 2-8 cm širok, u mladosti je konveksan, kasnije je uvijek lagano ulegnut do lijevkast, mazav, žuto-smećkast, svijetlosmeđ do tamnosmeđ, mjestimično je sa smeđim ili crvenkasto-smeđim mrljama, najprije je baršunast, kasnije je gol i prekriven smolasto-ljepljivim slojem, rub je ponekad rascijepljen.

Stručak: 2-4 cm visok i oko 8 mm debeo, često je malo ekscentričan, svijetlosmeđ, površina je s uzdužnim žlijebovima, na donjem je dijelu sa smeđim ili vinskicrvenim točkicama.

Listići: Prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, razmaknuti, dosta su trbušasti, izmiješani su s brojnim lamelulama, u mladosti su bjelkasti, kasnije su slamnatožuti ili oker, oštrica je jako nazubljena i valovita.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, bezbojne, 7.2-9.8 x 2.6-3.8 µm (cromushrooms: bazidiospore su (7) 7.1 - 8.3 (9.8) × (2.6) 2.7 - 3.3 (3.6) µm, Q = (2.1) 2.3 - 2.8 (3), N = 95, Me = 7.6 × 3 µm, Qe = 2.5, bazidije su 4-sporne, valjkaste do batinaste, 27-39 × 4.5-6.1 µm, N = 13, sterigme su duge 2.2-7.5 µm, hife trame listića su široke 2.5-5 µm); otrusina je bijela.

Meso: Žilavo, elastično, žuto-smeđe, u sredini stručka je bjelkasto; ugodno miriše na gljive ili voće, a okus je lagano ljutkast, trpak i gorak.

Stanište: Raste tijekom godine, često u zimu i proljeće, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi) raznog crnogoričnog drveća, obično jele. Dosta je česta vrsta na trupcima jele u Parku prirode Medvednica. Slike su snimili Slobodan Bjelajac i Helena Petrić, 26.1.2025., 14.3.2025. i 1.2.2026., u Parku prirode Medvednica kod Zagreba, na krupnijim drvnim ostacima jele.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog žilave konzistencije i žestokog okusa mesa.

Napomena: Lako se zamijeni s dosta sličnom vrstom Neolentinus lepideus, koja jako miriše na anis, a površina klobuka joj nije mazava.

USKOLISNA PILAŠICA

Neolentinus cyathiformis (Schaeff.) Della Magg. & Trassin.

Etimologija: cyathus (gr.) = pehar, kalež + forma (lat.) = oblik. Po klobuku u obliku pehara.

Klobuk: 5-15 cm širok, najprije je konveksan i ispupčen na sredini, ubrzo se manje ili više lijevkasto ulegne na sredini i nakrivi, u obliku je nagnutog pehara, svijetlo oker-smeđ, smeđ ili crvenkasto-smeđ, prekriven je sitnim smeđim ili crvenkasto-smeđim ljuskicama, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 5-13 cm visok, kratak, zadebljan je na bazi, pun, gladak, ponekad je centralan, a ponekad ekscentrično postavljen u odnosu na klobuk, bijel do oker, na bazi je tamnije crvenkasto-smeđe boje, sitno je ljuskav ili pahuljast.

Listići: Gusti, dosta su uski, spuštaju se po stručku, račvasti, na bazi su povezani poprečnim žilicama, oštrica je valovita i nazubljena, bijeli, zatim su kremasti ili oker, u starosti su smećkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, prozirne, 10-15 x 4-5 µm; otrusina je krem-žućkasta.

Meso: Bjelkasto, u starosti je sa žućkastim nijansama, kožasto, žilavo; miris nije izražen ili slab na gljive, a okus je gorak.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od travnja do rujna, u šumama i parkovima kao saprotrof (možda i slabi parazit) krupnijih drvnih ostataka i starih stabala različitih vrsta bjelogoričnog drveća, uglavnom bijele topole, rjeđe se pronađe na crnogoričnom drvu; uzrokuje smeđu trulež drva. U Hrvatskoj je pronađena na panjevima i trupcima crne topole i lipe, na osam lokaliteta, u Zagrebu, okolici Kutine, Slavoniji i Međimurju. Sve slike snimio je Neven Ferenčak, posljednje dvije početkom svibnja, na lokalitetu uz rijeku Dravu kod Varaždina.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakterističnog je oblika i s tankim listićima koji se dugo spuštaju po stručku, listići su sitno nazubljeni. Stručak je nekad dug i skoro korjenast, uronjen je u supstrat iz kojega gljiva izrasta.

LJUSKAVA PILAŠICA

Neolentinus lepideus (Fr.) Redhead & Ginns

Etimologija: lepidus (lat.) = lijep, elegantan, šaren. Po šarenom i ljuskavom klobuku.

Engleski naziv: Scaly Sawgill

Klobuk: 3-15 cm širok, najprije je polukuglast i ispupčen na sredini, ubrzo se manje ili više ulegne na sredini i iskrivi, bijel do žut, prekriven je s prolaznim debelim, crvenkasto-smeđim do tamnosmeđim prilegnutim ljuskicama koje se šire od sredine prema rubu, vlaknast, raspucan, na pritisak požuti, rub je dugo vremena podvijen, oštar.

Stručak: 5-15 cm visok i 1-5 cm debeo, valjkast, zdepast, korjenast, bjelkast, vlaknast, ispod kratkotrajne prstenaste zone s prolaznim bradavičavim ljuskicama koje uskoro posmeđe i izgledaju kao prividni vjenčić, ljuskice su prema dnu sve tamnije smeđe, crvene ili crnkaste boje.

Listići: Prilično su rijetki, spuštaju se po stručku, oštrica je jako nazubljena, u mladosti su s gutacijskim kapljicama, bijeli, kasnije su žućkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 8-14 x 3.5-5 µm (cromushrooms: 8.5-11.2 x 3.2-4.2 µm; Q = 2.2-3.4, N= 35, Me = 9.9 x 3.7, Qav = 2.7); otrusina je krem-žućkasta.

Meso: Bijelo, u mladosti je mekano, kasnije postane kožasto i spužvasto, žilavo u stručku, u starosti ne gnjili, već se posuši; miriše na anis, a okus je blag, na gljive.

Stanište: Raste uglavnom, u ljeto i jesen, rijetko u proljeće, pojedinačno ili busenasto, u šumama, parkovima i po željezničkim prugama, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka crnogoričnog drveća, uglavnom ariša ili bora, također na željezničkim pragovima, drvenim električnim stupovima i drvenim mostovima, voli topliju i suhu klimu pa se često pojavljuje u vrućim ljetnim periodima; izaziva dosta štete na drvnoj građi i uzrokuje smeđu trulež drva.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je samo mlada, jer je meso kasnije žilavo.

Napomena: Karakterističnog je oblika i s karakteristično nazubljenim listićima koji se dugo spuštaju po stručku, te raste na specifičnom staništu.

ŽUTOSMEĐA TOLJAGA

Clavariadelphus flavoimmaturus R.H.Petersen

Plodno tijelo: 5-15 cm visoko, izduženo batinasto, zadebljano je tek na gornjem dijelu, vrh je zaokružen, gotovo 2/3 dužine je znatno tanje i često zakrivljeno, površina je suha i uzdužno brazdasto-naborana, osnova je često zakrivljena, u mladosti je limunastožuto, poslije je oker-smećkasto, na dodir ili pritisak najprije posmeđi i zatim pocrni.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 11-13 x 6-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Prilično je mekano, bijelo; miris nije osobito izražen, okus gorak.

Stanište: Rasti u kasno ljeto i jesen, u primorskim krajevima, kao saprotrof tla u crnogoričnim šumama ispod crnike (Quercus ilex) i bora.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer zbog svojih dimenzija nema gotovo nikakvu uporabnu vrijednost.

Napomena: Opisana toljaga može se zamijeniti s velikom toljagom (Clavariadelphus pistillaris), koja najčešće raste po bukovim šumama. Međutim, spomenuta vrsta često ima jako zadebljan vrh i može biti čak do 8 cm debela. Osim toga njezina se površina znatno razlikuje po boji i na pritisak ne postaje najprije smeđa i konačno crna. Žutosmeđa je toljaga u primorskim krajevima vrlo česta i redovito se pojavljuje na izložbama gljiva.