Hydnoporia tabacina - created in Finland by Mariia Goncharskaia

DUHANSKA GUBANKA

Hydnoporia tabacina (Sowerby) Spirin, Miettinen & K.H.Larss.

Etimologija: tabacum, tabaccum (lat.) = duhan + -ina (lat.) = povezanost ili karakteristike vezane uz određenu supstancu ili stvar. Po boji duhana.

Engleski naziv: Willow Glue

Plodno tijelo: 2-11 cm široko, do 1 mm debelo i do 1 cm visoko, razrašteno je i poluklobučasto, formira male obrubljene, lepezaste, valovite i srasle tvorevine, površina je svijetlosmeđa, smeđe boje duhana, sivo-smeđa ili crno-smeđa, sitno je dlakavo, kasnije je s koncentriranim zonama, srednji je sloj žut, rubna zona je žuta, slijedeća je zona žuto-narančasta ili crvenkasto-smeđa, plodni je sloj (himenij) hrđastosmeđ ili tamnosmeđ, prekriven je krutim šiljastim, smeđim čekinjama, poslije i po suhom vremenu izblijedi.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, duguljaste, prozirne, 5-6 x 1.5-2 µm; otrusina je žuto-smeđa.

Meso: Smeđe, kožasto, žilavo; miris i okus nisu izraženi ili su malo neugodni.

Stanište: Raste kao saprotrof krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, isključivo vrbe i lijeske, uz obale rijeka i potoka, a raste na otpalom drvu na strani suprotnoj od izvora svjetlosti.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristično je izlomljena i raspucana.

CRVENA DRVOKORKA

Hymenochaete cruenta (Pers.) Donk

Etimologija: cruentus (lat.) = krvav, krvavog izgleda. Po boji.

Plodno tijelo: 2-35 cm široko i 0.2-0.5 mm debelo, razrašteno, u obliku je spljoštenog diska, himenijalna površina je crvena, narančasto-crvena ili ljubičasto-crvena, kvrgava, prekrivena je tamnosmeđim ili ljubičasto-smeđim čekinjama koje su vidljive samo uz pomoć povećala, rub je više ili manje slobodan i svjetliji, žuto-smeđ ili smećkast i fino ljuskav.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, glatke, prozirne, 6-9 x 2-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, kožasto, crvenkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (otpale grane) raznog crnogoričnog drveća, najčešće jele. Slike je snimila Helena Petrić, krajem studenoga i početkom siječnja, na običnoj jeli (Abies alba).

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena:  Prepoznatljiva je po krvavocrvenoj boji i staništu na krupnijim drvnim ostacima crnogoričnog drveća.

Hymenochaete fuliginosa - created in Norway by Jon Trygve Johnsen

ZADIMLJENA DRVOKORKA

Hymenochaete fuliginosa (Fr.) Lév.

Etimologija: fuligo (lat.) = dim, mrlja, suhi ili crni trag. Po tamnoj boji.

Plodno tijelo: 1-4 cm široko, potpuno je prilegnuto na supstratu, razrašteno, čvrsto je srašteno s podlogom, formira kraste nepravilna oblika, rub je oštro ograničen i odvojen od podloge, površina je u mladosti glatka, vrlo je promjenljive boje, može biti svijetlosmeđe do tamnosmeđe s blagom ljubičasto-crvenkastom nijansom, površina je po vlažnom vremenu hrapava, a po suhom vremenu nepravilno raspucana.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste do blago zakrivljene, glatke, prozirne, 5-6.5 x 1.5-2.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, osobito hrasta, te starih raspadajućih grana i dasaka, preferira donju stranu grana ili trupaca.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana vrsta traje godinama i svake se godine produžuje po supstratu te postaje sve veća i veća. Karakteristična je po staništu i boji površine koja je najčešće čokoladnosmeđa. Na stablima i granama jele raste crvena drvokorka (Hymenochaete cruenta). Ona također raste kao saprotrof krupnih drvnih ostataka jele, ali je lako prepoznatljiva jer ima krasnu žarkocrvenu boju i može obrasti stablo u dužini od nekoliko metara.

RĐASTOSMEĐA POLIČICA

Hymenochaete rubiginosa (Dicks.) Lév.

Etimologija: rubeo (lat.) = biti crven, biti crvenkasto-smeđ, hrđav + -gnosus (lat.) = označava prisutnost ili sličnost s nečim. Po boji.

Engleski naziv: Oak Curtain Crust

Plodno tijelo: 3-12 cm široko, u obliku je poluklobučića ili lepeze, pojedini su poluklobučići su široki 3-4 cm, dugi 1-4 cm, debeli 0.5-1 mm, gornja je površina valovita, s koncentričnim zonama, crvenkasto-smeđa, smeđa i crno-smeđa, u starosti je crna, baršunasta ili glatka, rubna zona je valovita i svjetlije crvenkasto-smeđe boje, mjesto spoja sa supstratom može sličiti zakržljalom stručku, donja strana poluklobučića je glatka ili baršunasta, crvenkasta do narančasto-smeđa, a u starosti tamnosmeđa ili sivo-smeđa.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 4.5-6 x 2.5-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Smeđe, kožasto, žilavo, može se trgati poput tkanine; miriše na plijesan, a okus nije izražen.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (otpale grane, panjevi) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta i pitomog kestena, te na obrađenom drvu.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena:  Opisana vrsta raste na mrtvom drvu hrasta i pitomog kestena, po čemu se najlakše prepozna. Vrlo je slična duhanska vrbanka (Hydnoporia tabacina) koja raste na krupnim drvnim ostacima lijeske i vrbe.

HRASTOV KOPITAR

Inocutis dryophila (Berk.) Fiasson & Niemelä

Plodno tijelo: 4-30 cm široko, oblika je konzole ili kopita, debelo, golo, oker-smeđe, svijetlosmeđe ili crvenkasto-smeđe, površina je baršunasta, dlakava.

Rupice/cjevčice: Sitne, cjevčice su svijetlosmeđe, oker-smeđe ili smeđe.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 6-9 x 4.5-6 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Tvrdo, drvenasto, smeđe ili oker-smeđe; miris nije izražen, a okus je slab, malo je gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao parazit samo na starim još živim stablima hrasta, a vrlo rijetko na drugim vrstama bjelogoričnog drveća. Poznata je samo s dva lokaliteta, prvi je službeni nalaz zabilježila mikologinja Milica Tortić u park-šumi Maksimir u Zagrebu, a drugi Matija Josipović u prašumi Prašnik kod Okučana.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti..

Napomena: Karakteristična je po baršunasto-dlakavoj površini plodnog tijela.

Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Hrastov kopitar (Inonotus dryophilus (Berk.) Murrill)

LISIČJI KOPITAR

Inocutis rheades (Pers.) Fiasson & Niemelä

Plodno tijelo: 4-15 cm široko, najprije je kuglasto pa se otvori i rastegne u obliku polumjeseca, školjkasto, gornji je dio konveksan i ponekad kvrgav, a donji prilično trbušast, žute, žuto-narančaste, narančaste ili crvenkasto-narančaste boje, površina je najprije pamučasto-dlakava, dekoracija kasnije djelomično otpadne, rub je bjelkast ili žut, tanak, kružno zakrivljen i rastegnut.

Rupice/cjevčice: Nisu široke, višekutne, izdužene, postanu labirintne, najprije su bjelkaste do žuto-narančaste, kasnije su smeđe ili tamnosmeđe, na pritisak posmeđe, cjevčice su duge 3-15 mm.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 5-6 x 3.5-4 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Vlaknasto, žilavo, plutasto, u starosti je tvrdo, žuto-smeđe; miris nije izražen, a okus je gorak.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (podnožje trupaca) raznog bjelogoričnog drveća, kao i parazit na živom drveću, osobito na jasiki, topoli ili kestenu. Slike je snimio Anton Gračanin.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Gljiva u mladosti ima dosta svijetlu boju površine klobuka i himenija. Samo kod razvijenih primjeraka postane riđkasta ili tamnosmeđa. Sličan je tamarisov kopitar (Inocutis tamaricis).

TAMARISOV KOPITAR

Inocutis tamaricis (Pat.) Fiasson & Niemelä

Taksonomija: Fungi / Basidiomycota / Agaricomycetes / Hymenochaetales / Hymenochaetaceae / Inocutis

Plodno tijelo: 5-30 cm široko, školjkasto, lepezasto, manje ili više pravilnog konveksnog oblika, iz panja s kojega izrasta se izdiže u obliku polumjeseca, u mladosti je žućkasto ili žućkasto-smeđe, u starosti je narančasto-smeđe ili tamnosmeđe, površina nije pojasasta, prekrivena je s vrlo kratkim i gustim dlačicama, ubrzo postane skoro glatko, rub je nešto svjetliji.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, ubrzo su nepravilne, dosta su guste, žućkaste su ili srebrnaste s gutacijskim kapljicama, kasnije su hrđastosmeđe, tamnosmeđe ili crno-smeđe, cjevčice su 0.5-2.5 mm duge, žućkaste, kasnije su žuto-smeđe.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 6-8 x 4-5 µm; otrusina je smećkasta.

Meso: Žilavo, tvrdo, vlaknasto, pojasasto, smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao parazit na živim stablima tamarisa, te kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka, na sredozemnom području; uzrokuje smeđu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Ova vrsta najčešće raste u sredozemnom području. Sličan je lisičji kopitar (Inocutis rheades) koji je uglavnom slabije mesnat i s nešto manjim cjevčicama i rupicama, te malo drugačije boje.

LOMLJIVI KOPITAR

Inonotus cuticularis (Bull.) P.Karst.

Etimologija: cuticularis (lat.) = korasta, relativno korasta. Po krhkosti kada se osuši?

Engleski naziv: Clustered Bracket

Plodno tijelo: 5-35 cm široko, lepezasto ili poput konzole, uglavnom je nepravilno naslagano više plodnih tijela poput crijepova na krovu, suženi su na rubu, tanki, žuto-smeđe ili hrđastosmeđe, u starosti je gotovo crno-smeđe, rub je svjetliji, površina je hrapava, baršunasto-dlakava i slabo uočljivo pojasasta.

Rupice/cjevčice: Prilično su sitne, 2-5/mm², okruglaste, višekutne, ubrzo se rastrgaju, žute, sivo-žute ili žuto-smeđe, kasnije su hrđastosmeđe, na pritisak više ili manje posmeđe, cjevčice su duge 5-15 mm, jednoslojne, najprije su hrđastosmeđe, zatim su crvenkasto-smeđe.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 5.5-8 x 4.5-6.5 µm (cromushrooms: (5.5) 5.8 - 6.4 (6.7) × (4) 4.1 - 4.5 (5) µm, Q = (1.2) 1.3 - 1.5 (1.6), N = 120, Me = 6.1 × 4.3 µm, Qe = 1.4); otrusina je žuto-smeđa do cimetastosmeđa.

Meso: Nije izdašno, najprije je vodenasto i mekano, poslije je gotovo plutasto, tvrdo i lomljivo, smećkasto, u starosti je hrđastosmeđe, miris nije izražen ili slab na gljive, a okus je malo aromatičan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao parazit na živom, starom bjelogoričnom drveću, uglavnom hrastu ili bukvi, ili kao saprotrof krupnih drvnih ostataka, uzrokuje bijelu trulež drva. Primjerci na slikama snimljeni su krajem kolovoza, na lokalitetu Brlenić kod Krašića, na živom i na mrtvom drvetu bukve.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Dosta je tipičnih karakteristika, konzistencija mesa je mekano-vodenasta dok je gljiva mlada, a meso kod razvijenih gljiva postane tvrdo i prhko.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1270. Inonotus cuticularis (Fr.) Karst.

Inonotus hastifer - created in Netherlands by Arno van Stipdonk

POLIMORFNI KOPITAR

Inonotus hastifer Pouzar

Plodno tijelo: 2-35 cm široko i 0.5 cm debelo, čvrsto je priraslo za supstrat, razrašteno, formira okomite krpe ili plahte, površina je poroidna, često je nepravilno zadebljano, ali nikada ne formira klobučiće, najprije je sivkasto-smećkasto, kasnije je sivo-smeđe do crvenkasto-smeđe, rub je svijetlooker i jedva uočljivo maljav.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, višekutne ili ponekad duguljaste, 2-4/mm, boje su plodnog tijela, cjevčice su su 1-3 mm duge.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 4-5.5 x 3-4 µm; otrusina je žućkasta.

Meso: Vrlo tanko, debelo je samo 1-2 mm, smeđe, elastično, žilavo, osušeno je tvrdo i lomljivo, žuto-smeđe do cimetastosmeđe, nije crvenkasto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto na krupnim drvnim ostacima stojećeg stabla bukve; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Polimorfni se kopitar može zamijeniti s čvorastim rupičarom (Mensularia nodulosa). On također raste na stojećem mrtvom stablu bukve, ali formira mnoštvo kvrgavih klobučića narančasto-smeđe boje. Klobučići su valoviti, brazdasti, zone se tek naziru i površina je baršunasta. Spomenuti kopitar također izaziva bijelu trulež drva.

KUŠTRAVI KOPITAR

Inonotus hispidus (Bull.) P.Karst.

Etimologija: hispidus (lat.) = čekinjasto, kuštravo, kosmato. Po čekinjastom izgledu klobuka.

Engleski naziv: Shaggy Bracket

Plodno tijelo: 6-50 cm široko, polumjer od supstrata do 25 cm, debelo je više od 10 cm, polukružno, jastučasto, na mjestu spoja sa supstratom je deblje, često je po više plodnih tijela zajedno spojeno, žuto-smeđe, hrđastosmeđe, narančasto-smeđe ili tamnosmeđe, poslije potamni i na kraju pocrni, uglavnom je svjetlije na rubu, gornja je površina čekinjasto-baršunasta, valovita i grbava, nije pojasasto.

Rupice/cjevčice: Sitne, 0.15-0.3 mm, 2-3/mm, u mladosti su ujednačeno okrugle, kasnije su nepravilno nazubljene, u mladosti su sa smećkastim gutacijskim kapljicama, zlatnožute, sivkasto-žute ili žuto-smeđe, kasnije su hrđastosmeđe, na pritisak postanu tamnosmeđe do gotovo crne, cjevčice su do 1-5 cm duge.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, s debelim stijenkama, neamiloidne, 7-12 x 6-9.5 µm; otrusina je žućkasta do svijetlo hrđastosmeđa.

Meso: Spužvasto, mekano, vrlo je sočno u mladosti, radijalno je vlaknasto, natopljeno je vodom, kada se isuši postane plutasto i lomljivo, najprije je žuto, a kasnije je hrđastosmeđe, na prerezu naglo posmeđi; miris je ugodan i malo kiselkast, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u parkovima, vrtovima i šumama, kao parazit na raznom bjelogoričnom drveću, obično jabuci, kruški i raznim drugim voćkama, a rijetko na brezi ili bukvi; izaziva bijelu trulež drva. Primjerak na drugoj slici snimila je Helena Petrić.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog tvrde i žilave konzistencije mesa.

Napomena: Prelijepa je vrsta iz roda Inonotus, obraste bjelogorično drvo, uočljivo je dlakave površine klobuka i najčešće sa sjajnom himenijalnom površinom zbog vodenastih kapljica i karakteristično je jamičasto. Plodno tijelo je ponekad vrlo nepravilno i dosta krupno.

Inonotus nidus-pici - created on July 2020 in Dřevnická, Zlín, Zlínský, Czechia by Jarek

DUPLJARSKI KOPITAR

Inonotus nidus-pici Pilát

Plodno tijelo: 5-14 cm široko, nepravilno, jastučasto, žuto-smeđe, okerasto ili hrđastosmeđe, kada se osuši postane prljavo hrđastosmeđe, u starosti je crno i raspucano, himenij je poroidan.

Rupice/cjevčice: Okrugle, sitne, promjera su 0.08 do 0.12 mm, cjevčice su 10-15 mm duge, smeđe do tamnosmeđe, osušene su hrđastosmeđe, obično je s desetak svjetlijih i tamnijih okomitih pruga koje su vjerojatno rezultat promjena u brzini rasta ovisno o vremenskim uvjetima.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do gotovo kuglaste, 6.5-9 x 5.5-7 µm; otrusina je svijetlosmeđa.

Meso: Nema meso, jer plodno tijelo tvore samo cjevčice, u mladosti je voštano-sluzavo, smeđe do tamnosmeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom većeg dijela godine kao parazit na starim stablima različitih vrsta bjelogoričnog drveća, najčešće na hrastu i bukvi, a sazrijeva od svibnja do lipnja; izaziva bijelu trulež drva; obično raste oko duplji koje su izdubili djetlići ili žune. Nakon sazrijevanja plodna otpadaju s komadićima trulog drva i tako se postupno stvara šupljina u drvetu. Osim toga je brzo uništavaju ličinke. U Hrvatskoj je poznata s dva lokaliteta, u park-šumi Maksimir u Zagrebu i u Vinkovcima.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Teško se zamijeni s drugim vrstama.

NAGNUTI KOPITAR

Inonotus obliquus (Fr.) Pilát

Engleski naziv: Chaga

Plodno tijelo: 4-50 cm široko, polumjer do supstrata do 20 cm i 10-30 cm visoko, u imperfektnom stadiju je polukuglasto ili raspucanog trbuha, na brezi je crno, a na johi i hrastu sivo, vlaknasto, nepravilno je ispucano na grube kraste, lomljivo, često prekriva jednu stranu grane ili debla, izbija iz kore, zupčasto, okomito i uspravno u obliku češlja, u perfektnom stadiju (zrelo) je posve priraslo, razrašteno, formira krpe debele 0.5-1 cm, ispod ispucane kore drva u perfektnom stadiju nalazi se poroidni himenij.

Rupice/cjevčice: Višekutne ili duguljaste, 3-5/mm, postavljene su koso (obliquus) i okrenute prema dubini, u mladosti su bjelkaste, zatim su smeđe, u starosti su tamnosmeđe do crno-smeđe, cjevčice su oko 1-3 cm duge.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 7.5-10 x 5-7.5 µm; otrusina je žuto-smeđa.

Meso: Svijetlo narančasto-smeđe do tamnosmeđe, na poprečnom presjeku je sa tamnosmeđim mrljama, žilavo, drvenasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao opasan parazit i saprotrof na brezi, johi, hrastu i orahu, a prema literaturi raste i na drugom bjelogoričnom drveću; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Ljekovitost: Ova se gljiva koristila u narodnoj medicini u Rusiji i sjevernoj Europi već u 16. stoljeću, ali i u kineskoj i japanskoj medicini. Sadrži betulin, betulinsku kiselinu i triterpenoide inotodiol i trametenolna kiselinu kojima se pripisuju citotoksična svojstva (National Library of Medicine. 2024. Composition of Triterpenoids in Inonotus obliquus and Their Anti-Proliferative Activity on Cancer Cell Lines; Chaga (Inonotus obliquus), a Future Potential Medicinal Fungus in Oncology? A Chemical Study and a Comparison of the Cytotoxicity Against Human Lung Adenocarcinoma Cells (A549) and Human Bronchial Epithelial Cells (BEAS-2B)). Ekstrakt ove gljive pokazao je značajno antivirusno, antibakterijsko, imunostimulirajuće, antioksidacijsko i antikancerogeno djelovanje, te citotoksičnost prema različitim stanicama raka, uključujući stanice karcinoma jetre, pluća, jajnika, grlića maternice, a bez uočljivih nuspojava (National Library of Medicine. 2024. Recent Developments in Inonotus obliquus (Chaga mushroom) Polysaccharides: Isolation, Structural Characteristics, Biological Activities and Application; Inonotus obliquus – from folk medicine to clinical use; In Vitro Immunomodulatory Effects of Inonotus obliquus Extracts on Resting M0 Macrophages and LPS-Induced M1 Macrophages; Anticancer activity of subfractions containing pure compounds of Chaga mushroom (Inonotus obliquus) extract in human cancer cells and in Balbc/c mice bearing Sarcoma-180 cells; Effects of Inonotus obliquus Polysaccharides on Proliferation, Invasion, Migration, and Apoptosis of Osteosarcoma Cells). U Rusiji je ekstrakt odobren za liječenje raka i može se nabaviti u ljekarnama pod imenom Čaga ili Befungin. Pokazalo se da metanolski ekstrakt pomaže u reguliranju crijevne flore, kod dijabetesa (National Library of Medicine. 2024. Methanol extract of Inonotus obliquus improves type 2 diabetes mellitus through modifying intestinal flora; Research Progress on Application of Inonotus obliquus in Diabetic Kidney Disease; Chemical Characterization and Hypoglycaemic Activities In Vitro of Two Polysaccharides from Inonotus obliquus by Submerged Culture) i u snižavanju lipida (National Library of Medicine. 2024. Lipid-Lowering Effects of Inonotus obliquus Polysaccharide In Vivo and In Vitro).

Napomena: Perfektni je stadij građen od cjevčica i rupica i nije vidljiv, jer se formira ispod raspucane kore stabla kada je stablo već mrtvo. Posebice valja naglasiti da je trbuh vanjske površine plodnog tijela na brezi crn, dok je na johi i hrastu ispucala kora tamnosiva.

RICKOV KOPITAR

Inonotus rickii (Pat.) D.A.Reid

Etimologija: Po imenu.

Plodno tijelo: 10-100 cm široko, nepravilno, u početku je kuglasto, kasnije je s visećim nitima, bjelkasto, oker, crvenkasto do smeđe.

Rupice/cjevčice: Sitne, boje su gornje strane plodnog tijela.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do eliptične, 6-9 x 4.5-5.5 µm, a po nekim izvorima 11-15 µm; otrusina je crvenkasta.

Meso: Tvrdo, žilavo, crvenkasto do smeđe; miris nije izražen, a okus je blag do malo gorkast.

Stanište: Raste tijekom godine kao parazit i saprotrof u urbanim sredinama, na japanskom javoru (Acer palmatum), kostelu (Celtis australis)  ili drugom ukrasnom drveću, preferira toplija područja, u mediteranskom pojasu. Primjerci na slici snimljeni su u Splitu.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra nejestivom vrstom zbog tvrde i žilave konzistencije mesa.

Napomena: Uzrokuje propadanje cijelog drveta, a prvi znakovi su rano opadanje lišća.

ČVORASTI RUPIČAR

Mensularia nodulosa (Fr.) T.Wagner & M.Fisch.

Etimologija: nodus (lat.) = čvor, kvržica, grumen + -osa (lat.) = obilje nečega. Po izgledu.

Plodno tijelo: 1-20 cm široko, jastučasto ili polukuglasto, nekada je i po nekoliko metara dugo, isprva su gola i klobučasta, s malim je međusobno spojenim klobučićima visine do 15 mm koji prekrivaju cijelu podlogu, gornja je površina izraženo baršunasto-dlakava, žuto-smeđa, smeđa ili hrđastosmeđa, rub je žućkast ili ružičast.

Rupice/cjevčice: Prilično su široke, 1-4/mm, višekutne, upadljivo su rastrgane, bjelkasto-sive, žućkasto-smećkaste, sivkasto-smeđe, u starosti su hrđastosmeđe, cjevčice su duge do 5 mm.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, prozirne, 4.5-5.5 x 3.5-4.5 µm, Q = 1.1-1.4, bazidije su 10-15 x 8.5 µmm sterigme su 2.5-3.8 µm (cromushrooms: (4.5) 4.6 - 5.2 (5.4) × (3.1) 3.4 - 4 (4.3) µm, Q = (1.1) 1.2 - 1.4 (1.5), N = 75, Me = 4.8 × 3.7 µm, Qe = 1.3); otrusina je svijetložuta.

Meso: Čvrsto, žilavo, svijetlosmeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i zimu kao saprotrof krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, uglavnom bukve, izaziva bijelu trulež drva. Prvu sluku snimili su Helena Petrić i Slobodan Bjelajac, 24.1.2026., na lokalitetu Park prirode Medvednica kod Zagreba, na panju bukve, ostale su snimljene 10.10.2026., a uzorak je pronašao Slobodan Bjelajac, 10.10.2026., na lokalitetu Lokve kod Fužina u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 1, 2, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Može se zamijeniti s Xanthoporia radiata, koja raste na johi i u obliku je polumjeseca.

BARŠUNASTI RUPIČAR

Onnia tomentosa (Fr.) P.Karst.)

Etimologija: tomentosus (lat.) = dlakav, prekriven dlakama. Po dekoraciji klobuka.

Engleski naziv: Velvet Rosette

Klobuk: 2-14 cm širok, spljošten ili ulegnut na sredini, žuto-smeđ, crvenkasto-smeđ, narančasto-smeđ, hrđastosmeđ ili sivo-smeđ, baršunast, sitno je maljav, rub je svjetliji, nije pojasast.

Stručak: 1-3 cm visok i 0.7-1.5 cm debeo, žilav, često je zadebljan na bazi, u mladosti je svijetlosmeđ, kasnije je tamnosmeđ, maljav.

Rupice/cjevčice: Okruglasto-višekutne, promjera su 0.25-0.5 mm, žućkaste, krem-sivkaste ili su hrđastosmeđe, cjevčice su kratke, 1-2 mm duge, spuštaju se po stručku.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 4-5 x 3-3.5 µm; otrusina je žuto-smeđa.

Meso: Tanko, tvrdo, homogeno, jako je vlaknasto, kožasto, žilavo, tamnosmeđe; miris je aromatičan na kari, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine u crnogoričnim šumama, na višim planinskim predjelima, kao parazit korijenskog sustava drveća, na mahovini, na pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog drvenaste konzistencije mesa.

Napomena: Po centralnom klobuku je sličan vječni rupičar (Coltricia perennis), međutim on je cimetastocrvene boje i dosta mesnatiji. Naša vrsta nema pojasasti klobuk i površina je sitno maljava.

Phellinus conchatus - created in Norway by Roger Andersen

ŠKOLJKASTI PLUTNJAK

Phellinopsis conchata (Pers.) Y.C.Dai

Etimologija: conchatus (lat.) = školjkast. Po obliku sličnom školjki.

Plodno tijelo: 5-40 cm široko, tvori školjkasto, kapasto, polukuglasto, najprije je rašireno, kasnije su naslagana poput crijepova na krovu ili uzdignuta poput planina, površina je smećkasta do crnkasto-smeđa, gusto je pojasasta, maljava, ponekad je prekrivena mahovinom kao i okolna kora drveta, rub je tanak.

Rupice/cjevčice: Okrugle, 5-6/mm, smećkaste su do cimetastosmeđe, cjevčice su kratke, skoro su slojevite, pregrade su debele, malo su otvorenije prema trami.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do široko eliptične, s velikim pregradama, 5-6 x 4.5-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Kompaktno, tvrdo, smećkasto, na rubu je hrđastosmeđe, s sivo-crnom je linijom između trame i himenija; miris je ugodan na gljive, a okus nije izražen.

Stanište: Raste tijekom godine u šumama uz mrsku obalu i na rubovima šuma kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, uglavnom na donjoj strani grana i trupaca vrbe, ali također i topole, graba, kozje krvi, jorgovana, bukve ili brijesta, ponekad i kao parazit na živom drveću.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog tvrde konzistencije mesa.

Napomena: Karakteristična je vrsta po cjevčicama cimetastosmeđe boje.

CRNIKIN PLUTNJAK

Phellinus erectus A.David, Dequatre & Fiasson

Etimologija: erectus (lat.) = uspravan, podignut. Po vertikalnom rastu.

Plodno tijelo: 7-30 cm široko, u mladosti je polukuglasto, kasnije je spljošteno, smećkasto, u starosti je tamnosmeđe, rub je u mladosti zaobljen, površina je kvrgava, neravna, donja strana je često s tamnosmeđom do crvenkasto-smeđom korom.

Rupice/cjevčice: Sitne, višekutne, svijetlosmeđe do crvenkasto-smeđe.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do gotovo kuglaste, 6.5-7.5 x 5.5-6.5 µm; otrusina je svijetlosmeđa.

Meso: Vrlo tvrdo, žilavo, čvrsto, drvenasto, žuto-smeđe do svijetlosmeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste više godina u mediteranskom području kao parazit na hrastu crniki (Quercus ilex), obično pri dnu u blizini tla; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom zbog drvenaste konzistencije mesa.

Napomena: Slična je kresiva guba (Fomes fomentarius) od koje se razlikuje po okruglom rubu i po riđoj boji. Voćarski plutnjak (Phellinus pomaceus) ima nešto svjetliju boju mesa.

HARTIGOV PLUTNJAK

Phellinus hartigii (Allesch. & Schnabl) Pat.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Klobuk: 8-20 cm visok i do 10 cm širok, nema stručka, u obliku je izduženog polumjeseca promjenljivog oblika, uvijek dosta masivan, prisutno je više pojaseva, svake godine se stvara novi pojas poput godova na drvu, nešto je tamniji na vrhu, crnkast pa nešto svijetlije boje lješnjaka, na kraju se himenijalni sloj odvoji i postane žućkasto-siv ili svijetlosmeđ.

Rupice/cjevčice: Veoma su sitne, promjera su oko 0.1 mm, žute su ili žuto-smeđe, cjevčice su jednoslojne, odvojene su jednom malom pregradom, duge su do 4 mm, žuto-crvenkaste.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, glatke, prozirne, s debelim stijenkama, 6.7-9.2 x 6.3-8.9 µm, Q = 1-1.2; otrusina je svijetlosmeđa.

Meso: Veoma je tvrdo i kompaktno, pojasasto, žuto-smeđe ili crvenkasto-smeđe, nešto je tamnije uz cjevčice; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine tipično kao parazit na raznim vrstama crnogoričnog drveća. Primjerke na slikama snimio je Slobodan Bjelajac, početkom siječnja, na lokalitetu Park prirode Medvednica kod Zagreba.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Sličan je tipični robusni plutnjak (Fomitiporia robusta), ali on uvijek raste na bjelogoričnom drveću.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1257. Hartigov plutnjak (Phellinus hartigii (Allesch. & Schnabl) Boud.)

VRBOV PLUTNJAK

Phellinus igniarius (L.) Quél.

Etimologija: ignis (lat.) = oganj, vatra, paljba, žar. Jer se koristi kao pripala za vatru.

Engleski naziv: Willow Bracket

Plodno tijelo: 4-40 cm širok i 4-10 cm visok, bez stručka, u obliku je konjskog kopita, raširen, debeo, gladak, ali nije blistav, s koncentričnim je brazdama, prekriven je tankom kožicom, najprije je sivo-smeđ, kasnije sivo-crn ili crn, površina je prekrivena s žućkasto-crnkastim do crno-smeđim pahuljama, rub je natečen i jako debeo, tup, kružan, bjelkast.

Rupice/cjevčice: Vrlo su sitne, 0.06-0.1 mm, okrugle, najprije su bjelkaste ili žućkaste, kasnije su sivo-smeđe ili hrđastosmeđe, cjevčice su tvrde, drvenaste, višeslojne, hrđastosmeđe.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, prozirne, 5-6 µm; otrusina je svijetlosmeđa.

Meso: Tvrdo, žilavo, plutasto, pojasasto, svijetlosmeđe, tamnosmeđe ili sivo-smeđe; miris je ugodan na gljive, a okus je gorak.

Stanište: Raste tijekom godine u močvarnim aluvijalnim šumama i na pašnjacima kao parazit i saprotrof na raznom bjelogoričnom drveću, najčešće johi, topoli, hrastu lužnjaku ili na voćkama; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog drvenaste konzistencije mesa.

Napomena: Slična je kresiva guba (Fomes fomentarius) od koje se razlikuje po okruglom rubu i po riđoj boji. Voćarski plutnjak (Phellinus pomaceus) ima nešto svjetliju boju mesa.

VOĆARSKI PLUTNJAK

Phellinus pomaceus (Pers.) Maire

Etimologija: pomus (lat.) = drvo voćke. Po staništu.

Engleski naziv: Cushion Bracket

Plodno tijelo: 3-40 cm široko, najčešće je razliveno na podlozi, kasnije je polukuglasto ili u obliku kopita, s koncentričnim je brazdama, smeđe, sivo-smeđe do sivo-crno sa svijetlosivim do rubom, rub je lagano podvijen, površina se na sredini često raspucava, ostali je dio baršunast.

Rupice/cjevčice: Guste, okrugle su ili blago višekutne, 4-6/mm, sivo-smeđe, cimetastosmeđe ili su crvenkasto-smeđe, cjevčice su 2-4 mm duge, s bijelim su crtama između nejasnih slojeva.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do eliptične, prozirne, neamiloidne, 5-6.8 x 4-5 µm, Q = 1.1-1.4 (cromushrooms: (4.4) 4.9 - 5.9 (7.1) × (2.9) 3.6 - 4.4 (5) µm, Q = (1.1) 1.2 - 1.5 (1.9), N = 120, Me = 5.4 × 4 µm, Qav = 1.4); otrusina je cimetastosmeđa do crvenkasto-smeđa.

Meso: Svijetlosmeđe, sivo-smeđe, tamnosmeđe ili hrđastosmeđe, u sloju, gusto, žilavo, drvenasto, po vlažnom vremenu omekšava; miriše na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste više godina kao parazit ili rjeđe kao saprotrof na raznim voćkama, najčešće na šljivi; uzrokuje bijelu trulež drva. Primjerak na slici rastao je na živom drvetu šljive na lokalitetu Donje Glavice pokraj Sinja.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Najprepoznatljivija je po rastu na kori drveta šljive. Po izgledu je prepoznatljiva po svijetloj cimetastosmeđoj boji unutar oblika prstena.