Phellinus populicola - created on February 2022 in Kėdainių r. sav., Lithuania by myxograzina

TOPOLOV PLUTNJAK

Phellinus populicola Niemelä

Plodno tijelo: 10-30 cm široko, polumjer do supstrata do 20 cm i 5-20 cm visoko, slično je konzoli ili kopitu, vrlo je nepravilno, gornja površina je glatka, poslije ispuca, ima zone rasta, najprije je sivo, kasnije je tamnosmeđe ili crno, rub je debeo, bjelkasto-krem i zaokružen.

Rupice/cjevčice: Vrlo su sitne, 4-6/mm, okruglaste, najprije su bjelkasto-oker, kasnije su tamnosmeđe, u starosti su sive, cjevčice su višeslojne, duge do 7 mm.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, glatke, prozirne, 5-6 x 4-5 µm; otrusina je svijetlosmeđa.

Meso: Do 1 cm debelo, uz rub je svijetlosmeđe, do supstrata je tamnosmeđe, tvrdo, drvenasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste više godina na topoli trepetljiki (Populus tremula).

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Ako se ispusti iz vida stanište (topola trepetljika), tada se lako može zamijeniti s trepetljikinim plutnjakom (Phellinus tremulae), međutim on raste kao parazit ili saprotrof i na drugim vrstama topola, te na johi, hrastu i oskoruši.

TREPETLJIKIN PLUTNJAK

Phellinus tremulae (Bondartsev) Bondartsev & P.N.Borisov

Etimologija: tremula (lat.) = topola trepetljika (Populus tremula). Po drvu domaćinu.

Engleski naziv: Aspen Bracket

Plodno tijelo: 4-40 cm široko, klobučasto, polukuglasto ili u obliku kopita, s koncentričnim je brazdama, na uskom mjestu spoja sa supstratom je uvijek uočljiv bjelkasto-smeđi mramorirani micelij, gornja je površina siva i crna, kasnije je raspucana, vanjski je rub bjelkast ili crvenkast.

Rupice/cjevčice: Okrugle, višekutne, 5-6/mm, bjelkaste, žućkaste ili su sivo-smeđe, cjevčice su višeslojne, po sloju su 1-4 mm duge.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do eliptične, s debelim su pregradama, 4.5-5.9 x 3.2-4.5 µm; otrusina je svijetlosmeđa.

Meso: Žilavo, plutasto, svijetlosmeđe, sivo-smeđe, hrđastosmeđe ili tamnosmeđe, 1-4 mm debelo; miris je neodređen, a okus je gorak.

Stanište: Raste tijekom godine, kao parazit ili saprotrof najčešće na topoli trepetljiki, uglavnom u šupljinama na granama ili ispod trule grane, stvara trule prstenove oko cijele šupljine; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Karakteristična je vrsta po jastučasto-kuglastom obliku i s prisutnom karakterističnom bazom.

Phellinus viticola - created in Finland by Allar Antson

PLANINSKI PLUTNJAK

Phellinus viticola (Schwein.) Donk

Etimologija: vitis (lat.) = loza, vijak + colo (lat.) = moje odijelo.

Plodno tijelo: 3-25 cm široko, uglavnom je razrašteno, kasnije s izdignutim rubom ili formira klobučiće koji se naslažu jedan do drugoga, koji su do 2-12 cm dugi i 1-3 cm debeli, tamnosmeđi ili hrđastosmeđi, u mladosti je baršunasto-dlakavo, u starosti je golo, pojasasti je rub uglavnom nešto svjetliji, cimetastosmeđ.

Rupice/cjevčice: Žuto-smeđe, kasnije su smeđe, uske, tupe, okruglasto-eliptične, guste, 4-5/mm, cjevčice su 1-3 mm duge.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, glatke, 6.5-8.5 x 1.5-2 µm; bazidije su 6-sporne, izraženo batinaste, 9-10 x 5-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tvrdo, žilavo, žućkasto-smeđe do smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine u predplaninskim predjelima kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci) raznog crnogoričnog i bjelogoričnog drveća; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Rod Phelinus ima jedinstvene vitke i valjkaste spore, te šiljate čekinjice. Raste u predplaninskom području.

Phellopilus nigrolimitatus - created in Finland by Allar Antson

CRNOOBRUBLJENI PLUTNJAK

Phellopilus nigrolimitatus (Romell) Niemelä, T.Wagner & M.Fisch.

Etimologija: niger (lat.) = crno + limitatus (lat.) = ograničeno. Po crnoj crti.

Plodno tijelo: 4-50 cm široko i do 5 cm debelo, razrašteno, izravnato, jastučasto, rijetko je s istaknutim klobucima, šupljikavo, u mladosti je relativno vodenasto i zagušeno, lagano se suši, prisutni su klobučići s tankim rubom i sa svijetlosmeđim gutacijskim kapljicama po površini, površina je naborana, valovita, pojasasta, crveno-smeđe ili crno-smeđe, rub je nešto svjetliji, u mladosti je bjelkast, kasnije je žućkast.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, sitne, 5-6/mm, bjelkasto-smeđe, kasnije su smeđe, cjevčice su 2-7 mm duge, nešto su svjetlije od trame, slojevi se međusobno razlikuju.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, glatke, zašiljene na jednom kraju, a na drugom proširene, prozirne, 7-10 x 2.5-3.5 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Tvrdo, smeđe, između rupica i trame je prisutna crna crta; miris je na drvo ili plijesan, a okus nije izražen.

Stanište: Raste više godina u starim crnogoričnim i miješanim šumama kao parazit na starim stablima i kao saprotrof krupnih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, najšešće smreke, te također po gradilištima na obrađenom drvu; izaziva bijelu trulež drva. U Hrvatskoj je pronađena u šumi bukve, jele i smreke, pretežno na trupcima smreke, samo jednom na jeli na samo dva lokaliteta, oba u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Uočljiva je karakteristična crna crta uz tramu, ali nije uvijek uočljiva. Izaziva bijelu trulež drva koja se očituje po šupljikavim oštećenjima površinskog sloja.

RIBIZOV PLUTNJAK

Phylloporia ribis (Schumach.) Ryvarden

Etimologija: ribis = ribiz (Ribes). Po staništu.

Plodno tijelo (klobuk): 5-30 cm široko, baza je 0.5-2 cm debela, višegodišnje, raste u obliku polumjeseca oko baze drva, nekad ih je po 30-40 naslagano na jednoj grani, smeđe, žuto-smeđe ili hrđastosmeđe, površina je pojasasta i koncentrično ispupčena, baršunasta, često je prekrivena algama i mahovinom, rub je žućkast, valovit i oštar.

Rupice/cjevčice: Okrugle, 6-7/mm, vrlo su guste, žuto-smeđe, cimetastosmeđe, narančasto-smeđe, crveno-smeđe ili su ljubičasto-smeđe, cjevčice su kratke, u slojevima, duge su 2-4 mm.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do široko eliptične, glatke, prozirne do žućkaste, ponekad sa sitnim uljnim kapljama, općenito su vrlo sitne, 3-4 x 2.2-3 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso:  U mladosti je mekano i plutasto, kasnije je žilavo, kožasto i tvrdo, smeđe ili hrđastosmeđe, podijeljeno je u dva sloja, sloj uz gornju površinu je tamniji, u starosti je na prerezu je sa crnom crtom; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine u vrtovima, u nasadima bobičastih biljaka, aluvijalnim i vlažnim bjelogoričnim šumama, kao parazit na ogrozdu, ribizu i drugom grmlju, rjeđe na deblima drugog bjelogoričnog drveća, kao što su jasen, drijen, javor ili bazga; nepoželjni je štetnik biljaka, uzrokuje bijelu trulež drva. Primjerke na slici snimio je Neven Ferenčak u studenom na lokalitetu uz rijeku Dravu pokraj Varaždina.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Karakteristična je po staništu na kojem raste i tamnoj crti na prerezu koja razdvaja tramu na dva sloja, tamniji i svjetliji.

Pseudoinonotus dryadeus - created on October 2020 in Loch Lomond & The Trossachs National Park, Alexandria, Scotland, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by tipi_girl

HRASTOV KOPITAR

Pseudoinonotus dryadeus (Pers.) T.Wagner & M.Fisch.

Etimologija: drys (gr.) = hrast. Po staništu.

Engleski naziv: Oak Bracket

Plodno tijelo (klobuk): 8-65 cm široko, rašireno, bez stručka, debelo, masivno i teško, nepravilno, skoro je kuglasto, konveksno, ponekad je lopatasto, prvo je bijelo do žućkasto ili žuto-smeđe, kasnije je svijetlosmeđe ili smeđe boje duhana, površina je grbava i pahuljasta, na debelom se rubu u mladosti izlučuju velike vodene svijetlosmeđe kapljice.

Rupice/cjevčice: Sitne, promjera su 0.2-0.4 mm, okrugle, tamnosmeđe, površina im je karakteristično bijelo pahuljasta, cjevčice su do 15 mm duge, višeslojne.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, glatke, na jednom kraju su zašiljene, prozirne 7.5-8.5 x 5.5-6.5 µm; otrusina je svijetlosmeđa.

Meso: Debelo, spužvasto, plutasto, vlaknasto, tamno hrđastosmeđe, do cjevčica je svjetlije, na presjeku se vide radijalno postavljena vlakna; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste više godina u bjelogoričnim šumama kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci) hrasta, kao i na živom drveću hrasta ili bukve.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog tvrde konzistencije mesa.

Napomena: Prepoznatljiva je po rastu na hrastu i velikim svijetlosmeđim kapljicama vode na rubu klobuka. Na voćkama i drugom bjelogoričnom drveću raste slični kuštravi kopitar (Inonotus hispidus) koji je u mladosti jestiv. Klobuci su joj na površini stršeće-čehinjasti, te su žuto-hrđastosmeđi ili narančasto-smeđi.

JELOV KOPITAR

Pseudoinonotus tibeticus (Y.C. Dai & M. Zang) Y.C. Dai, B.K. Cui & Decock

Etimologija: tibeticus (lat.) = tibetanski, koji potječe s Tibeta. Po podrijetlu. Ovaj naziv vrsta je dobila jer je prvi put otkrivena i opisana na području Tibeta (kao Fomitiporia tibetica 2002. godine, prije nego što je premještena u rod Pseudoinonotus.

Plodno tijelo (klobuk): 3-15 cm široko, do 10 cm dugo i do 3 cm debelo na bazi, klobučasto, jastučasto ili jajoliko, površina je bez pojaseva, vunasta, nepravilno raspucana u starosti, tamnosmeđe, himenijalna površina se u starosti raspucava, rub je tup, sivkasto-smeđ.

Rupice/cjevčice: Rupice su okrugle do višekutne, 4-6/mm, cjevčice su sivkasto-smeđe, lomljive kada su suhe, duge su do 2 cm, lako se odvajaju od trame kod suhih primjeraka, rub cjevčica je uglavnom cjelovit, ponekad je više ili manje razderan.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do jajolike, prozirne, debelih stijenki, glatke, dekstrinoidne, 6.5-8.5 x 5.5-8 µm, Q = 1-1.1, bazidiji su bačvasti, 4-sporni i s jednostavnom bazalnom pregradom, 10-17 x 7.5-11 µm, bazidioli su po obliku slični bazidijima, ali nešto manji, sustav hifa je monomitičan, svi segmentisu bez kopči, generativne hife trame variraju od prozirnih i s tankim stijenkama do žućkastih i s prilično debelim stijenkama, često su jednosegmentnhe i razgranate, ravne, pravilno raspoređene, široke 5-9 µm, neke su hife izrazito debelih stijenki, tamnosmeđe, ravne, ali ponekad jednosegmentne, široke 6.5-11 µm, hife trame cjevčica variraju od prozirnih i s tankim stijenkama na rubovima do žućkastih ili svijetlosmeđih i s izrazito debelim stijenkama prema dubokoj trami, često su jednosegmentne, ponekad su razgranate, paralelne uz cjevčice, široke 3-7 µm, himenijalne čekinje su rijetke do česte, ponekad trbušaste, debelih stijenki, tamnosmeđe, 21-35 x 10-25 µm, subhimenij je nejasan; otrusina je svijetlosmeđa.

Meso: Debelo je do 1 cm, vlaknasto do plutasto, žuto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine u crnogoričnim šumama kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci) crnogoričnog drveća. Slike je snimio Slobodan Bjelajac, 27.8.2026., na lokalitetu Nacionalni park Risnjak u Gorskom kotaru. Rijetka je vrsta i potrebna je zaštita.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog tvrde konzistencije mesa.

Napomena: Prepoznatljiva je po rastu na crnogoričnom drveću i velikim svijetlosmeđim kapljicama vode na rubu klobuka. Makroskopski je gotovo isti hrastov kopitar (Pseudoinonotus dryadeus), koji raste na bjelogoričnom drveću. Osim u Hrvatskoj, zabilježena je u Italiji, Francuskoj, Slovačkoj i odnedavno i u Sloveniji. U Hrvatskoj ju je prvi put zabilježio Miro Pucar. Nakon kineskog rada iz 2002. godine u kojem je vrsta opisana, Annarosa je zamolio Mira Pucara da pronađe opisanu vrstu na jeli, i uspio je, na Biokovu. Poslao je uzorke u Annarosu 2018. godine, gdje je obavljeno sekvenciranje i pokazalo se da se radi o opisanoj vrsti. Zatim su napravljene revizije herbarijskog materijala rijetkih nalaza hrastovog kopitara s jele, te je utvrđeno da svi odgovaraju opisanoj vrsti.

LJUBIČASTOKOŽASTA RAZNOCIJEVKA

Trichaptum abietinum (Pers. ex J.F.Gmel.) Ryvarden

Etimologija: abies (lat.) = jela. Po staništu na jeli.

Engleski naziv: Purplepore Bracket

Plodno tijelo (klobuk): 2-12 cm široko, rašireno, točkasto je spojeno sa supstratom ili nekad u sloju razliveno po podlozi, tanko, bjelkasto, sivo, sivkasto-smeđe, dlakavo-baršunasto, kasnije također pozeleni od alga, u mladosti je s tankim pojasom s bijelim rubom, kasnije je iste poje kao i ostala površina.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, višekutne, vrlo su sitne ili sa sitnim zupcima, 0.2-0.4 mm široke, na kraju su labirintne i rastrgane, ljubičaste, kasnije su ljubičasto-smeđe, kasnije izblijede i postanu žućkasto-smeđe, cjevčice su vrlo kratke.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, kobasičaste do valjkaste, prozirne, 6-8 x 2-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, opnasto, žilavo, najprije je kožasto, zatim odrveni, smećkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog crnogoričnog drveća, najčešće smreke ili jele; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog drvenaste konzistencije mesa.

Napomena: Purpurno-ružičasto je dekorirana i raste na trulim panjevima jele, gotovo uvijek je prisutna u velikoj množini.

DVOLIČNA RAZNOCIJEVKA

Trichaptum biforme (Fr.) Ryvarden

Etimologija: Po konzistenciji.

Engleski naziv: Violet-Toothed Polypore

Plodno tijelo (klobuk): 3-8 cm široko, školjkasto ili lepezasto, ponekad se naslažu poput crijepova na krovu kuće ili cvijetne rozete, valovito, bjelkasto, krem, sivkasto, smećkasto, sivo-smeđe, crvenkasto, svilenasto, baršunasto, pojasasto, rub je tanak, a po vlažnom je vremenu ljubičast.

Rupice/cjevčice: Okrugle, višekutne, rub im je zupčast i često su izdužene u obliku listića, prvo su bjelkaste, kasnije su žuto-ljubičaste do tamnoljubičaste, u starosti su također svijetlosmeđe do sivo-smeđe, cjevčice su vrlo kratke.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do valjkaste, često su kobasičasto zakrivljene, glatke, 5-7 x 2-2.5 µm (cromushrooms: (5) 5.6 - 6.8 (7.3) × (1.7) 1.8 - 2.3 (2.5) µm, Q = (2.5) 2.7 - 3.3 (3.6), N = 120, Me = 6.2 × 2.1 µm, Qe = 3), cistide su vretenaste, na vrhu su dekorirane, 20-35 x 3-5 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Tanko, kožasto, žilavo, bjelkasto, svijetlosmeđe; miris nije izražen, a okus je blag 

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog  bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, obično hrasta ili bora. Primjerke na posljednjoj slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Plavšinac kod Koprivnice.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog drvenaste konzistencije mesa.

Napomena: Prepoznatljiva je po ljubičastoj boji himenija, jer je ta boja prilično rijetka za ovakav tip gljiva. Starije su gljive teže prepoznatljive jer sve izgledaju smeđe.

Trichaptum fuscoviolaceum - created in Finland by Allar Antson

TAMNOLJUBIČASTA RAZNOCIJEVKA

Trichaptum fuscoviolaceum (Ehrenb.) Ryvarden

Etimologija: fuscus (lat.) = taman, tmuran, mračan, mrk, zagasit + violaceus (lat.) = ljubičasto. Po boji.

Plodno tijelo: 3-25 cm široko, razrašteno, poluklobučasto, kao izliveno ili klobučasto, pojedinačno ili lateralno spojeno s drugim plodnim tijelima, klobuci su 1-4 cm široki, do 3.5 cm promjera od supstrata i 1-3 mm debeli, bjelkasti, sivkasti, sivi, svijetlosmeđi, ljubičasti ili ljubičasto-smeđi, baršunasti, pojasasti, skoro uvijek su prekriveni zelenim algama, u mladosti je prema rubu ljubičast s bijelim rubom, rub je tanak, himenijalni je sloj ježast, rascijepljen i s lažnim listićima nastalim od izravnatih šiljaka dužine 1-5 mm.

Letvice/listići: Poprečno su spojeni, porozni, saćasti, oštrica je nazubljena, bijelo-ružičasti, crveno-smeđi ili ružičasto-ljubičasti, prema rubu su svjetlijeg tona.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, glatke, prozirne, 6.5-9 x 2.5-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, u početku je mekano, kasnije je kožasto, žilavo i drvenasto, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (trupci) raznog crnogoričnog drveća, uglavnom smreke ili bora, te kao parazit na živom drveću; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog drvenaste konzistencije mesa.

Napomena: Vrlo je slična vrsta ljubičastokožasta raznocijevka (Trichaptum abietinum), koja dosta rasprostranjena, te s istim mikroskopskim karakteristikama.

Hyphodontia alutaria - created on December 2023 in Freiheit, Berlin, Germany by ulrich__loock

KOŽNATOŽUTA NITOZUPKA

Hyphodontia alutaria (Burt) J.Erikss.

Etimologija: alutarius (lat.) = kožni, s kožom. Po boji.

Plodno tijelo: 1-25 cm široko, potpuno je prilegnuto na supstratu, razrašteno, čvrsto je srašteno s podlogom, formira membranozne i poput kore čvrste plahte, u mladosti je površina glatka, poslije postane malo bradavičava do kvrgava, jedva je sa sitnim šiljcima, na kraju je više ili manje ispucana, najprije je bjelkasto, poslije je krem, svijetlosivo, žućkasto do oker, rub je brašnast.

Šiljci: Sitni, ponekad jedva uočljivi, boje su plodnog tijela.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do kuglaste, glatke, prozirne, neamiloidne, 3.4-5.3 x 2.8-4.2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, sočno, poslije postane tvrdo poput kore, bjelkasto do žućkasto, ako je prethodno bijelo, sušenjem pomalo požuti; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća bez kore, često bora.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Opisana je vrsta mikroskopski vrlo slična šilolikoj nitozupki (Hyphodontia arguta), ali ona najčešće raste na krupnijim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća. Osim toga, šiljci spomenute vrste na površini plodnog tijela često su vrlo oštri i do 1 mm dugi.

Hyphodontia arguta - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

ŠILOLIKA NITOZUPKA

Hyphodontia arguta (Fr.) J.Erikss.

Etimologija: arguta (lat.) = oštar, inteligentan, pametan. Po oštrim šiljcima.

Plodno tijelo: 1-40 cm široko, potpuno je prilegnuto na supstratu, razrašteno, čvrsto je srašteno s podlogom, formira pojedinačne i rastrgane plahtice, površina je sitno bradavičava ili s vrlo oštrim šiljcima, najprije je bjelkasto, poslije je sivkasto, krem ili žućkasta, u starosti je crvenkasto-smeđe, rub je pahuljasto-dlakav.

Šiljci: Do 1 mm dugi, sa strane hrapavi, stožasti, boje su plodnog tijela, bijeli, žućkasti do crvenkasto-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, glatke, prozirne, 4.5-6.3 x 3.6-5 µm; otrusina je žuto-smeđa.

Meso: Mekano, sočno, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) bjelogoričnog i crnogoričnog drveća s korom.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Opisanu je vrstu moguće zamijeniti s drugim vrstama iz roda Hyphodontia. Osobito treba biti oprezan da se ne zamijeni s hrastovom nitozupkom (Hyphodontia quercina), koja najčešće raste na ležećim granama hrasta. Također se može zamijeniti s kožnatožutom nitozupkom (Hyphodontia alutaria), koja najčešće raste na crnogoričnom drveću. Pažljivim se mikroskopiranjem dolazi do sigurne determinacije, ali svakako i uz pažljivu makroskopsku analizu.

Hyphodontia barba-jovis - created in Estonia by Urmas Ojango

BRADATA NITOZUPKA

Hyphodontia barba-jovis (Bull.) J.Erikss.

Etimologija: barba (lat.) = brada + Juppiter, Jovis (lat.) = bog Jupiter. Po izgledu.

Plodno tijelo: 1-50 cm široko i 1-2 mm debelo, potpuno je prilegnuto na supstratu, razrašteno, manje ili više je labavo srašteno s podlogom, formira vlaknasto-membranozne plahtice, površina je prekrivena šiljcima, bijelo, kremasto-žuto do oker, ponekad je s blagom zelenkastom nijansom, rub je malo paučinasto-maljav i bjelkast.

Šiljci: Bijeli do žuti, baza je uvijek žućkasta, svaki se pojedinačni šiljak račva na nekoliko sitnih šiljaka.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do eliptične, glatke, prozirne, 4.5-6 x 3.5-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Sočno, mekano, vlaknasto, opnasto, bijelo do žuto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta i bukve, ali se vrlo rijetko može pronaći i na donjoj strani krupnijih drvnih ostataka crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Opisanu se vrsta lako prepozna jer raste na donjoj strani ležećih stabala ili grana, a ima osobito karakteristične šiljke. Svaki se pojedinačni šiljak na vrhu grana (račva) u nekoliko manjih šiljaka. Makroskopski je vrlo slična vrsta Hyphodontia abieticola, ali ona najčešće raste na krupnijim drvnim ostacima crnogoričnog drveća. Također je makroskopski vrlo slična hrastova nitozupka (Hyphodontia quercina), ali su njezini šiljci sa strane bradavičavi, ne granaju se i završavaju šiljato.

Hyphodontia granulosa - created in Spain by Luis García Bona

HRAPAVA NITOZUPKA

Hyphodontia granulosa (Pers.) Bernicchia

Etimologija: granulum (lat.) = zrnce, mali komadić. Po dekoraciji.

Plodno tijelo: 3-40 cm široko, potpuno je prilegnuto na supstratu, razrašteno, čvrsto je srašteno s podlogom, membranozno, nepravilnog je oblika, površina je uglavnom bradavičava ili sa šiljcima, najprije je bjelkasta, krem ili oker, poslije je smećkasta, rub je nepravilno paučinasto-maljav.

Šiljci: 0.4-0.9 mm dugi, nisu glatki, relativno su rijetki, bjelkasti do oker, kasnije su smećkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su blago eliptične, glatke, s uljnom kapljom, prozirne, 4-5.7 x 3.1-4.6 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, bjelkasto ili žućkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog crnogoričnog drveća, a rjeđe se pronađe na bjelogoričnom drveću.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Opisana se vrsta makroskopski lako može zamijeniti s bradatom nitozupkom (Hyphodontia barba-jovis). Međutim, analizom šiljaka pomoću povećala vidi se da spomenuta vrsta ima glatke šiljke koji se na vrhu račvaju u više manjih šiljaka.

Hyphodontia pallidula - created in Norway by Siri Khalsa

BLIJEDA NITOZUPKA

Hyphodontia pallidula (Bres.) J.Erikss.

Etimologija: pallidus (lat.) = blijed, bezbojan. Po boji.

Plodno tijelo: 1-25 cm široko i 1-2 mm debelo, potpuno je prilegnuto na supstratu, razrašteno, čvrsto je srašteno s podlogom, formira tanke plahtice voštanog izgleda, bjelkasto, sivkasto, kremasto, žućkasto ili okerasto, površina je glatka ili sitno bradavičava i kvrgava, jako se raspucava, rub je primjetno maljav.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, izdužene, glatke, s uljnom kapljom, prozirne, 9-10 x 3-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Sočno, voštano, bjelkasto ili žućkasto, tanko; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća bez kore, često bora ili smreke, a rjeđe na drvnim ostacima bjelogoričnog drveća, obično topole.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Naša opisana vrsta može se zamijeniti s kožnatožutom nitozupkom (Hyphodontia alutaria). Međutim, spomenuta se vrsta mikroskopski značajno razlikuje po tome jer ima lagenocistide i njezine su spore veće (5-6 x 4-4.5 µm).

HRASTOVA NITOZUPKA

Hyphodontia quercina (Pers.) J.Erikss.

Etimologija: quercus (lat.) = hrast. Po staništu.

Plodno tijelo: 3-40 cm široko, posve je prilegnuto na supstratu, razrašteno, čvrsto je srašteno za podlogu, formira membranozne plahtice, površina je prekrivena gustim i oštrim šiljcima, u mladosti je bjelkasto, poslije je kremasto do svijetlooker, rub je rastresen ili gladak.

Šiljci: 1-3 mm dugi, debeli i uglavnom povezani u čuperke, bjelkasti ili oker, kasnije su smećkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 7-8 x 2-3 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Bjelkasto, kožasto, lako se odvaja od podloge; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće hrasta i bukve.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Opisana se vrsta ističe gustim, dugim i oštrim šiljcima. Katkad su šiljci toliko gusti da površina ima porozan izgled. Tek se pažljivim promatranjem pomoću priručne leće zapaža šiljata površina.

KORINA OŠTROPORKA

Oxyporus corticola (Fr.) Ryvarden

Etimologija: cortex (lat.) = kora, drvo. Po staništu.

Plodno tijelo: 1-8 cm široko i do 7 mm debelo, prilegnuto je na supstrat, razrašteno, sloj koji naliježe na supstrat je 2 mm debeo, himenij je poroidan, bijel do žućkast ili smećkast, neplodni rub je bijelo vunast od micelija.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, višekutne, duguljaste ili labirintne, kasnije su uspravne, poput šiljaka, 1-4/mm, bijele su do žućkaste, cjevčice su duge do 6 mm.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, s blago zadebljanim stijenkama, prozirne, 4.8-7.3 x 3.4-4.4 µm, Q = 1.4-1.8, bazidije su eliptične do batinaste, 4-sporne, 12-18 x 4-5,5 µm, ima 2 vrste cistida: u subhimeniju su prisutne valjkaste do vretenaste cistide, vršno su prekrivene kuglastom masom kristala, 15-20 x 5-8 µm, u himeniju su rijetke, valjkaste cistide sa zaobljenim vrhom ili gotovo vretenaste, 25-40 x 5-8 µm, sustav hifa je monomitski, sastoji se od prozirnih i jednosegmentnih hifa, s blago zadebljanim stijenkama (cromushrooms: bazidiospore su (4.8) 4.9 - 5.9 (7) × (2.9) 3 - 3.6 (4.1) µm, Q = (1.3) 1.5 - 1.7 (1.9), N = 105, Me = 5.4 × 3.4 µm, Qe = 1.6, cistide su 15.1-19.6 × 5-7.2 µm, N = 15, hife svih tkiva su s kopčama); otrusina je bijela.

Meso: Bijelo do žućkasto, kruto, čvrsto, mesnato, osušeno postane kožasto i tvrdo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (trupci, grane) bjelogoričnog drveća s korom, osobito trepetljike (Populus tremula), ali može rasti i na brezi, grabu, lijeski, jasenu, hrastu ili vrbi, često se širi i na stabljike biljaka. Neki izvori navode da raste i na drvnim ostacima crnogoričnog drveća. Slike su snimljene 15.9.2026., na lokalitetu Lučelnica kod Kupinečkog kraljevca, na oborenom trupcu bukve.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana vrsta ima nepravilni oblik himenija, a kakav će oblik rupice formirati, ovisi o položaju supstrata. Upravo je zbog toga moguća zamjena s rupičarkom Oxyporus obducens. Međutim, ona ima vrlo sitne i okruglaste rupice. Oxyporus populinus može imati klobučiće ili raste razrašteno, rupice na himeniju mogu biti okruglaste ili višekutne, a cjevčice su slojevite.

Contumyces rosellus - created on January 2018 in località Nuraghe Losa, Abbasanta OR, Italy by Davide Puddu

RUŽIČASTA MAHOVINKA

Contumyces rosellus (M.M.Moser) Redhead, Moncalvo, Vilgalys & Lutzoni

Engleski naziv: Rosy Navel

Klobuk: 1-4 cm širok, pupčast, blago vodenast, ružičast, ružičasto-smeđ, žuto-smeđ; površina je vlaknasto-crtasta, sitnozrnasta, sa smeđim do crveno-smeđim ljuskicama, vlažan.

Stručak: Bjelkast, ružičast, ružičasto-smeđ, tanak, dugačak, uglavnom je zakrivljen.

Listići: Bjelkasti do ružičasti, silazeći, dosta razmaknuti, račvasti, često s poprečnim žilicama na bazi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 7.5-10 x 3.7-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto do svijetloružičasto, vlaknasto; miris ugodan, okus blag.

Stanište: Raste od rujna do studenog kao saprotrof tla na travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, a bogati su mahovinom. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, u Žumberačkom gorju. Po nekim je autorima vjerojatno simbiont.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Čitava gljiva je s karakterističnim ružičastim tonom.

BLIJEDA KOKICA

Cotylidia pannosa (Sowerby) D.A.Reid

Engleski naziv: Woolly Rosette

Plodno tijelo: 3-35 cm široko i 2-6 cm visoko, najuže je na bazi koja je stručkolika, često je po više primjeraka zajedno srašteno, na vrhu stručka formirana je posebna vrsta klobuka stožastog ili upadljivo lijevkastog oblika, bijelo ili žuto, dlakavo-svilenkasto, prekriveno s narančasto-crvenkastim pramenčićima, rub je s crveno-smeđim do maslinasto-smeđim pojasevima, vanjska je himenijalna površina brazdasto-vijugava.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, prozirne, 5-9 x 3-4 µm; otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Bijelo pa žuto-smećkasto ili crvenkasto-smeđe, plutasto, erodirano, kožasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto, jesen kao saprotrof tla u bjelogoričnim šumama, najčešće šumama bukve ili u sjeni grmlja uz šumske staze na zemlji. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u listopadu, na lokalitetu Meljan pokraj Trakošćana.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Karakteristične je svijetloružičaste boje, meso dosta čvrsto, a osim toga je bez mirisa. Klobuk je skoro lijevkastog oblika, nije spljošten. Gljiva je prekrasnih boja, pravi praznik za oči.

Peniophorella guttulifera - created on September 2014 in Lac de la Bonlieu, Bonlieu, Jura, France by Gerhard Koller

KAPLJIČASTA NITOKOŠKA

Peniophorella guttulifera (P.Karst.) K.H.Larss.

Plodno tijelo: 3-12 cm široko, razrašteno, u mladosti je bijelo do žuto, kasnije je žuto-smeđe, jako se proširi, sitno je zrnasto.

Mikroskopija: Bazidiospore su kobasičaste ili u obliku banane, s tankim stijenkama, prozirne, neamiloidne, 9-12 x 3-4 µm, bazidije su u obliku batine, s bazalnim su kopčama, 18-32 x 5-6 µm, u glatkom se himeniju vide cistide nalik čekinjama, stršeće, široko valjkaste 55-80 x 10-20 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, u starosti je žućkasto, tanko, opnasto, voštano, mekano; u mladosti miriše na gljive, u starosti je neugodnog mirisa na bljuvotinu nakon povraćanja, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci) različitih vrsta bjelogoričnog drveća, poput bukve, breze, jasena ili hrasta, rjeđe crnogoričnog drveća, na vlažnim mjestima, voli toplija područja, češća je u mediteranskim područjima. U Hrvatskoj je pronađena u crnogoričnoj šumi na trupcu smreke na samo jednom lokalitetu, u Nacionalnom parku Risnjak.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Za točnu je determinaciju potrebna mikroskopska analiza spora.