Skeletocutis albocremea - created on May 2020 in Pollen, Viken, Norway by University of Oslo

ŽUĆKASTO-BIJELA HRSKAVIČARKA

Skeletocutis albocremea A.David

Etimologija: album (lat.) = bijelo + chrisma (lat.) = žućkasto-bijelo.

Plodno tijelo: 1-25 cm široko i do 0.5 mm debelo, prilegnuto je na supstratu, razrašteno, vrlo tanko, himenijalna je površina bijela, žuta do krem-oker, osušena je svijetlooker, rub je pahuljast, bijel i nekoliko milimetara širok, subiculum, odnosno sloj koji izravno leži na supstratu je bijel i debeo svega 0.2 mm.

Rupice/cjevčice: Vrlo su sitne, 6-8/mm, višekutne, bijele do krem-oker, cjevčice su duge 0.4-0.8 mm, bijele.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste do kobasičaste, zakrivljene, glatke, prozirne, 4-5 x 1.3-1.8 µm; otrusina je žućkasta.

Meso: Tanko, bijelo do kremasto-žuto, u starosti je žuto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, najčešće bora i cedra.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Plodno je tijelo posve prilegnuto na supstrat i raste s donje strane trupca ili otpalih grana. Međutim, ako samo malo proviri na sunce (svjetlo), tada se rub malo izvuče i zavrne prema dolje te dobiva školjkasti izgled. Moguća je zamjena sa snježnobijelom hrskavičarkom (Skeletocutis nivea), koja ima mnogo sitnije rupice, sustav hifa ima tri oblika i raste na krupnijim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća.

Skeletocutis amorpha - created in Norway by Magne Flåten

BEZOBLIČNA HRSKAVIČARKA

Skeletocutis amorpha (Fr.) Kotl. & Pouzar

Etimologija: amorphos (gr.) = bezobličan, nepravilan.

Engleski naziv: Rusty Crust

Plodno tijelo: 4-30 cm široko i 1-3 cm izdignuto sa supstrata, plodna su tijela povezana u redove, klobučići su izdignuti i nisu pojasasti, mekano, lagano je resasto, bijelo, rub je također bijel.

Rupice/cjevčice: Okruglaste su do duguljaste, 2-5/mm, najprije su bijele, kasnije su narančaste do crveno-narančaste, cjevčice su 0.5-2 mm duge, kratke.

Mikroskopija: Bazidiospore su kobasičaste, 3-4.5 x 1.3-1.8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Dvoslojno, trama i cjevčice su na jednom želatinoznom sloju koji je uočljiv na prerezu, mekano, osušeno odrveni, bijelo do smećkasto; miris nije izražen, a okus je lagano gorkast.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, najčešće bora, a nešto rjeđe jele; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Lako se zamijeni s vrstama iz roda Tyromyces, jer je početkom rasta iznutra bijele boje i mekane konzistencije.

Skeletocutis nivea - created in Estonia by Allar Antson

SNJEŽNOBIJELA HRSKAVIČARKA

Skeletocutis nivea (Jungh.) Jean Keller

Etimologija: niveus (lat.) = snježno bijelo, snijegom prekriveno. Po boji.

Engleski naziv: Hazel Bracket

Plodno tijelo: 2-15 cm široko, razrašteno, spušta se niz supstrat, s malim klobučićima koji se izdignu do 2.5 cm, povezani su u redove, kasnije su nanizani poput crijepa na krovu kuće, bijelo, smećkasto, sitno dlakavo, valovito, naborano, rub klobuka je savijen prema bazi.

Rupice/cjevčice: Vrlo su sitne, izdužene su do višekutne, 6-8/mm, žilave, mekane, bijele, kasnije su žuto-crvenkaste do oker-smeđe, cjevčice su 1-1.5 (5) mm duge, bijele.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste do kobasičaste, 3.5-4 x 0.5-0.7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Višeslojno, unutarnji je sloj svijetlosmeđ do tamnosmeđ, vanjski je sloj bijel do kremasto-žut, 1-2 mm debelo, veoma je žilavo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine u bjelogoričnim šumama, uglavnom aluvijalnim, kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (panjevi, grane) raznog bjelogoričnog drveća, uglavnom bukve, ali također i jasena, lijeske, graba; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog žilave konzistencije mesa.

Napomena: Teško se razlikuje od drugih vrsta gljiva koje su slične ili iste boje.

Skeletocutis stellae - created in Finland by Teppo Helo

DUGOVJEČNA HRSKAVIČARKA

Skeletocutis stellae (Pilát) Jean Keller

Plodno tijelo: 5-80 cm široko, u mladosti je s bjelkastim do žućkasto-smeđim neravnim uzvisinama, zatim se razvije rupičasti bjelkasto-sivi himenij, kasnije se razvijaju oker-smeđi klobučići koji podsjećaju na crijepove na krovu kuće.

Rupice/cjevčice: Prvo su bjelkaste, kasnije su sivo-smeđe.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do kobasičaste, umjereno zakrivljene, s tankim stijenkama, 7.5-11 x 3.6-8 µm; otrusina je žuta.

Meso: Tanko, bjelkasto do žućkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste po više godina u crnogoričnim i miješanim šumama kao saprotrof krupnih drvnih ostataka različitih vrsta crnogoričnog drveća. U Hrvatskoj je pronađena u šumi bukve, jele i smreke te u šumi šumskog bora i smreke, na trupcima smreke i jele na četiri lokaliteta, u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Slične su vrste Skeletocutis carneogrisea, bezoblična hrskavičarka (Skeletocutis amorpha) i dvobojna voskokorka (Vitreoporus dichrous).

Tyromyces chioneus - created in Finland by Mikko Veräjänkorva

SNJEŽNO-SOČNA RUPIČARKA

Tyromyces chioneus (Fr.) P.Karst.

Engleski naziv: White Cheese Polypore

Plodno tijelo (klobuk): 3-20 cm široko, skoro je bubrežasto ili lepezasto, jednim je krajem učvršćeno za podlogu, nekad je izravnato, trokutasto, površina je gola, nije pojasasta, bijela, rub je oštar, ravan i valovit, gladak.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, višekutne, 0.2-0.3 mm široke, bjelkaste, cjevčice su 2-5 mm duge, kratke, ujednačeno su duge.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 3-4 x 1.5-1.8 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Mekano, vodenasto, elastično, isušeno je kruto i lomljivo, prhko, nije vlaknasto, slabo je pojasasto, bjelkasto; miriše na voće s komponentom cimeta, a okus je blag do lagano ljutkast.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, često breze, rjeđe crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Od trpke sočne rupičarke (Amaropostia stiptica) se razlikuje po okusu mesa koje nije ljuto, ali i po mikroskopskim karakteristikama. Bijelo-sočna rupičarka (Tyromyces lacteus) je sličnog izgleda, ali raste na crnogoričnom drveću.

NARANČASTO-SOČNA RUPIČARKA

Tyromyces kmetii (Bres.) Bondartsev & Singer

Etimologija: Po imenu.

Plodno tijelo: 4-13 cm široko, u obliku je konzole, kapasto, bez stručka, bjelkasto-žuto do žuto-narančasto, sitno je dlakavo, s pramenovima, fino paperjasto, djelomično je pojasasto, rub je oštar i valovit.

Rupice/cjevčice: Guste, 3-4/mm, nazubljene, bijele, kasnije su žućkaste.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, tankih stijenki, glatke, prozirne, neamiloidne, 3.5-4.5 x 2.3-3 µm, Q = 1.3-1.7; otrusina je bijela.

Meso (trama): Žilavo, vlaknasto, mekano, elastično, bjelkasto, žuto-narančasto; miriše na voće, a okus nije izražen.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s KOH postaje tamnocrveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama kao saprotrof krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve.  

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Slična je narančasta zlatoporka (Auriporia aurulenta), koja nema plodno tijelo u obliku konzole, već je razrašteno i raste uglavnom na krupnim drvnim ostacima crnogoričnog drveća.

BIJELO-SOČNA RUPIČARKA

Tyromyces lacteus (Fr.) Murrill

Etimologija: lacteus (lat.) = mliječni. Po boji plodnog tijela.

Plodno tijelo: 4-12 cm široko, do 6 cm promjera od supstrata i debelo do 3 cm, u obliku je konzole, kapasto, trokutasto, bez stručka, bijelo, sitno je dlakavo i crvenkasto vlaknasto, rub je oštar i valovit.

Rupice/cjevčice: Guste, uz supstrat su duguljaste, četverokutne, labirintne, nazubljene, bijele, cjevčice su duge.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste do lagano kobasičaste, glatke, prozirne, 4-5.5 x 1-1.5 µm; otrusina je bijela.

Meso (trama): Žilavo, vlaknasto, mekano, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine u svim tipovima šuma kao saprotrof krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, najčešće hrasta, vrbe ili bukve.  

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Slična vrsta Postia tephroleuca ima blagi okus mesa, klobuk je u mladosti sive boje i raste na krupnim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća. Neki autori smatraju da se radi o istoj vrsti.

Tyromyces odorus - created in Finland by Tapio Kekki

MIRISNA HRSKAVIČARKA

Tyromyces odorus (Sacc.) Zmitr.

Plodno tijelo: 4-30 cm široko, razrašteno, manja se plodna tijela međusobno spajaju, ravno ili (kada raste pod kutom ili na okomitim površinama) stepenasto, himenijalna je površina bijela, kremasta, svijetlosmeđa, često je sumporastožuta kada se osuši, ponekad je raspucano, sterilni je rub uzak, 1-3 mm.

Rupice/cjevčice: U početku su pravilne, kasnije su nepravilne, sitne, 3-6/mm, cjevčice su 5-6 mm duge, bijele, kremaste, lomljive kada se osuše.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 4-5 x 1-1.2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Mekano, sočno, izdašno, drvenasto je i lomljivo kada se osuši, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom većeg dijela godine u crnogoričnim šumama kao saprotrof krupnim drvnim ostacima (trupci, grane) raznog crnogoričnog drveća, obično smreke ili jele, vrlo se rijetko pronađe na topoli. U Hrvatskoj je poznata sam s jednog lokaliteta, u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Za točnu determinaciju ove vrste je potrebna mikroskopska analiza spora.

KOŽASTA KRASTOKORKA

Byssomerulius corium (Pers.) Parmasto

Etimologija: corium (lat.) = koža. Po konzistenciji plodnog tijela.

Engleski naziv: Netted Crust

Plodno tijelo: 3-30 cm široko i 0.5-1 mm debelo, prileglo na supstrat, razrašteno ili s poluklobučićima, formira membranozne plahtice, poluklobučići su polumjera do supstrata 0.5-2 cm, na vertikalnom supstratu su stupnjevano postavljeni, lako se odvaja od podloge, gornja je površina klobučića dlakavo-maljava i bjelkasta ili oker, rub je fino resast, himenij je kod mladih plodnih tijela gladak, poslije jako hrapavo-bradavičav, najprije je bjelkast, u starosti je žućkast ili narančast.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 5-6 x 2.5-3.5 µm; otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Bjelkasto, gumasto, kožasto ili žilavo, osušeno se raspucava; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (grane, grančice, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, uglavnom s donje strane grana i trupaca, a zatim raste prema gore; izaziva bijelu trulež drva. Primjerak na slici snimio je Mladen Matišić, u siječnju.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Iako je jestiva vrsta nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Opisana se vrsta vrlo lako može zamijeniti sa zrcalnom poličicom (Stereum reflexulum), koja također raste s donje strane polegnutih grana i grančica bjelogoričnog drveća. Međutim, ona ima gladak himenij koji poslije postane smeđo-narančast do oker-smeđ.

DLAKAVA KRASTOKORKA

Byssomerulius hirtellus (Burt) Parmasto

Etimologija: hirsutus (lat.) = dlakavo. Po izgledu.

Plodno tijelo: 3-15 cm široko i 0.6 mm debelo, vrlo je tanko, prilegnuto je na supstratu, razrašteno, rub je pamučast do baršunast, ponekad vlaknast, tanak, do 5 mm širok, himenijalna površina je bijela, krem ​​do ružičasto-smeđa, s relativno je uskim naborima, dubokim gotovo 0.3 mm, često razgranatim, anastomozirajućim, tvore kružne, nasumično raspoređene jamice, dvije ili tri po milimetru.

Mikroskopija: Bazidiospore su jajolike do široko eliptične, glatke, prozirne, tankih stijenki, 3.5-6 x 2-3 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Bijelo, kožasto; miris je blago kiselkast, a okus nije izražen.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (grančice, grane, trupci) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća; izaziva bijelu trulež drva. Sliku je snimio Mladen Matišić, u drugoj polovici ožujka.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po boji i finoj meruloidnoj površini plodnog tijela.

GRIMIZNA VOSKOPORKA

Ceriporia purpurea (Fr.) Donk

Etimologija: purpureus (lat.) = purpurne boje, purpurno. Po boji.

Engleski naziv: Bruising Porecrust

Plodno tijelo: 2-20 cm široko, potpuno je prilegnuto na supstratu, razrašteno, labavo se drži za podlogu, formira plahtice, u mladosti je bjelkasto-ružičasto, kasnije je ružičasto-crvenkasto, trljanjem potamni, rub je bjelkasto maljav, himenij je poroidan.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, izdužene, a katkad imaju izgled duguljaste pukotine, 3-5/mm, bjelkasto-ružičaste do mesnatoružičaste, cjevčice su 2-4 mm duge.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, malo zakrivljene, glatke, prozirne, 6.4-8.5 × 1.7-2.7 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso (trama): Vrlo je tanko, sočno, kada se isuši postane tvrdo i lomljivo, bjelkasto do žuto-crvenkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi, grane) bjelogoričnog drveća, najčešće jasena i bukve.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisanoj je rupičarki slična vrsta Ceriporia excelsa, koja na dodir postane crvena, ali ona ima šire rupice (1-3/mm²) i kraće spore (3.5-4 µm).

Ceriporia reticulata - created in Norway by Kirsti Anne Mandal

MREŽASTA VOSKOPORKA

Ceriporia reticulata (Hoffm.) Domański

Etimologija: reticulum (lat.) = mreža, mrežast. Po izgledu rupica na himenijalnoj površini.

Engleski naziv: Reticulate Porecrust

Plodno tijelo: 1-25 cm široko, posve prilegnuto na supstrat, razrašteno, labavo srašteno sa supstratom, formira hrpice, u mladosti bijelo, poslije svijetložuto ili svijetlooker, rub je maljav i bjelkast.

Rupice/cjevčice: Višekutne ili sliče labirintu, nazubljene, guste, 3-5/mm, prirasle, subikul je bjelkast i vrlo tanak, rubni filamenti su staklasti ili bjelkasti, cjevčice su kratke.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do valjkaste, glatke, prozirne, 6.5-9 × 2-3 µm; otrusina je bijela.

Meso (trama): Bijelo, vrlo je tanko, u mladosti je pahuljasto mekano, kasnije nešto čvršće, kada se isuši postane lomljivo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen, u manjim skupinama, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi, grane) crnogoričnog drveća te otpalih češera i iglica, obično smreke, rjeđe se pronađe na bjelogoričnom drveću.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je rupičarka lako prepoznatljiva po mrežastom izgledu rupica na himeniju. Raste isključivo ispod ležećih komada mrtvog drva, a da se pronađe, moraju se prevrtati otpale grane. Osim toga, konzistencija mladog plodišta sočna je i vrlo mazava, te, ako je samo taknete prstom, rupice nestaju.

Ceriporia viridans - created in Finland by Hannu Lehtonen

ZELENKASTA VOSKOPORKA

Ceriporia viridans (Berk. & Broome) Donk

Etimologija: viridis (lat.) = zeleno. Po boji.

Engleski naziv: Greening Porecrust

Plodno tijelo: 5-25 cm široko i 1-4 mm debelo, posve prileglo uz supstrat, razrašteno, čvrsto je priraslo za supstrat, vrlo je promjenjive boje, u početku bjelkasto, krem pa ružičasto-ljubičasto, zelenkasto, zelenkasto-sivo, sivo-ljubičasto, kasnije ružičasto-crveno, rub je mrežasto-poroidan, a subikul je bjelkast.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, višekutne, na okomitom supstratu duguljasto raspuknute, 3-5/mm, u početku ljubičaste, vinskicrvene, kasnije ružičasto-crvene, cjevčice su duge 1-2 mm.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, glatke, prozirne, 3.5-5 × 2-2.5 µm; otrusina je bijela.

Meso (trama): Vrlo tanko, ružičasto ili ružičasto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka bjelogoričnog drveća, osobito bukve i jasena, rijetko na crnogoričnom drveću.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisanoj je rupičarki slična vrsta Ceriporia excelsa, ali ona raste češće na drvnim ostacima crnogoričnog drveća te ima nešto manje pore, a himenij na pritisak ili ozljedu ne mijenja boju. Pojedini autori smatraju da je spomenuta rupičarka samo sinonim našoj opisanoj vrsti. Međutim, bitno se razlikuju po širini spora, jer spomenuta rupičarka ima šire spore od 2 µm i plodno tijelo po suhom vremenu nije zelenkasto.

GMIZAJUĆA VOSKOKORKA

Crystallicutis serpens (Tode) El-Gharabawy, Leal-Dutra & G.W.Griff.

Etimologija: serpere (lat.) = gmizati, kliziti. Po širenju na supstratu.

Plodno tijelo: 3-40 cm široko i oko 0.5 mm debelo, potpuno je prileglo na supstrat, razrašteno, poput kraste, himenij je porozan, površina je naborana, poroidan ili labirintno poroidan, meruloidan, u mladosti je bjelkasto, kremasto-oker do žućkasto-smeđe, nabori su na vrhu više slabog crvenkastog do narančastog tona, rub je također poroidan.

Rupice/cjevčice: Labirintne, bijele do ružičaste.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, eliptične ili oblika kapljice, glatke, prozirne, 3.3-4.8 x 1.7-2.9 µm; otrusina je bijela do svijetložuta.

Meso: Vrlo je tanko, mekano, bijelo, žuto do žuto-ružičasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasnu jesen, zimu i proljeće kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, a rjeđe se pronađe na bjelogoričnom drveću. Sliku je snimio Mladen Matišić, u drugoj polovici siječnja.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je vrsta lako prepoznatljiva po rastu na krupnim drvnim ostacima raznog crnogoričnog drveća i po meruloidnom himeniju.

Gloeoporus pannocinctus - created in Finland by Ossi Ryhänen

ZELENKASTA VOSKOPORKA

Gloeoporus pannocinctus (Romell) J.Erikss.

Etimologija: pannus (lat.) = tkivo, tkanina, vlaknasta struktura + cinctus (lat.) = okružen, opasan. Po izgledu.

Plodno tijelo: 5-30 cm široko i 1-4 mm debelo, potpuno je prirašteno na supstratu, razrašteno, labavo se drži za supstrat, površina je poroidna, bijela, svijetložuta, u starosti je sivkasto-okerasta do smećkasta, sterilni rub je u zrelosti bijel, bez rupica, a u starosti posmeđi.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, vrlo su sitne, 5-8/mm, najprije bijele, kasnije krem do svijetlooker, cjevčice su 1-2 mm duge, ispod cjevčica se nalazi tanki želatinozan sloj, a ispod njega je tanki ružičasti subiculum koji je izravno spojen za podlogu.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, glatke, prozirne, 2.9-5 x 0.5-1.2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, do 3 mm debelo, voštano, mekano, u starosti tvrdo i kožasto, između cjevčica i subikuluma je fini, zeleno-žuti, želatinasti sloj; miris nije izražen, okus malo gorkast.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (trupci, grančice, lišće) raznog bjelogoričnog drveća, osobito hrasta, ali i crnogoričnog drveća; uzrokuje smeđu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Opisana se rupičarka vrlo lako može zamijeniti s bezobličnom hrskavičarkom (Skeletocutis amorpha), međutim, ona raste na krupnim drvnim ostacima crnogoričnog raznog drveća. Osim toga, navedena vrsta ima sustav hifa u dva oblika i nema između subiculuma i sloja cjevčica želatinozan sloj.

MLIJEČNOBIJELA ZUBOPORKA

Irpex lacteus (Fr.) Fr.

Etimologija: lac (lat.) = mlijeko + -eus (lat.) = pripadnost ili karakteristike nečega. Po boji.

Engleski naziv: Milk-white Toothed Polypore

Plodno tijelo: 3-70 cm široko, potpuno je prilegnuto na supstratu, razrašteno, može imati i djelomičan poluklobučić, gornja površina poluklobučića je čekinjasta i s uočljivim zonama, klobučići su 2-5 cm široki, polumjer od supstrata je 0.5-2 cm, isprva je bijelo, ubrzo postane kremasto, žućkasto, žućkasto-okerasto do crvenkasto, rub je sve tanji i bijelo maljav.

Šiljci/rupice: Bijeli, žućkasti ili crvenkasti, himenij se sastoji od šiljaka ili sitnih i labirintnih rupica, oko 1-3/mm.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste do eliptične, glatke, prozirne, 5-6 x 2.2-3 µm (cromushrooms: (5.1) 5.14 - 6 (6.8) × (2) 2.3 - 2.9 (3.5) µm, Q = (1.8) 2 - 2.4 (3), N = 60, Me = 5.6 × 2.5 µm, Qe = 2.2); otrusina je prozirna, bjelkasta.

Meso: Opnasto, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, češće u kasnu jesen i zimu, kao parazit ili saprotrof krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće johe, breze, lijeske, bukve, topole i hrasta, a rjeđe se pronađe na crnogoričnom drveću. Prva slika snimljena je sredinom lipnja na lokalitetu lovački dom Radoboj kod Krapine, na grani bukve, a ostale je snimio Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Ako opisana vrsta raste na supstratu postrance, tada formira poluklobučiće, čija je gornja površina tada dlakavo-čekinjasta i vide se zone.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1416. Irpex lacteus (Fr. ex Fr.) Fries

PJENASTA KRASTOKORKA

Irpex latemarginatus (Durieu & Mont.) C.C.Chen & Sheng H.Wu

Etimologija: late (lat.) = široko, široko rasprostranjeno + marginatus (lat.) = s rubom, označeno rubom. Po izgledu.

Engleski naziv: Frothy Porecrust

Plodno tijelo: 1-20 cm široko i više od 1 cm debelo, potpuno je prilegnuto na supstratu, razrašteno, valovito, kvrgavo, rub je prilično debeo, bijelo do žućkasto, u starosti je smećkasto, kasnije je s brojnim visećim cjevčicama, sloj između himenija i supstrata (subicol) je bijel.

Rupice/cjevčice: Višekutne, a mogu biti čak i zupčaste i vrlo nepravilne, u starosti su jako viseće, 1-3/mm, bijele su ili kremasto-žute, cjevčice su do 7 mm duge, često su krhke i suhe.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 5-7 x 3-4.2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo do žućkasto, kruto, čvrsto, mesnato, kada se posuši postane kožasto i tvrdo, debljine je oko 1 mm; miris je slab na travu, a okus je slatkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (trupci, panjevi, grane) bjelogoričnog i crnogoričnog drveća s korom, osobito na vrbi, bukvi ili brijestu, a rjeđe na smreki, širi se i na stabljike biljaka; uzrokuje bijelu trulež drva. Slike je snimio Anton Gračanin, 30.11.2025.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Plodno je tijelo zamjetno debelo i kvrgavo. Vrlo je promjenljive boje, u mladosti je bjelkasto do krem, poslije je s laganom ružičastom nijansom i konačno postane smećkasto.

BOROVA VOSKOPORKA

Meruliopsis taxicola (Pers.) Bondartsev

Etimologija: taxus (lat.) = jela, tisa + cola (lat.) = koji živi. Po staništu.

Plodno tijelo: 4-50 cm široko, potpuno je prilegnuto na supstratu, razrašteno, formira krpice, labavo je pričvršćeno za supstrat, himenij je poroidan, površina je narebrana, poroidna ili mrežasto-poroidna, meruloidna, u mladosti je narančasto-oker, poslije je narančasto-crveno, krvavocrveno ili crveno-smeđe, rub je bjelkast i po suhom vremenu uzdignut.

Rupice/cjevčice: Sitne, bjelkaste do žućkaste.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, glatke, prozirne, 4-5 x 0.75-1 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto do žućkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen, zimu i proljeće kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, osobito bora i jele. Primjerak na slici snimio je Mladen Matišić, u prvoj polovici siječnja.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je vrstu lako prepoznati jer raste na krupnim drvnim ostacima raznog crnogoričnog drveća s korom i bez nje. Zbog meruloidnog izgleda himenija podsjeća na gljive roda Merulius, a, osim toga, ima tipičnu crveno-smeđu boju i bijeli rub. Možda je moguća zamjena s donekle sličnom glatkom voskokorkom (Phanerochaete laevis), međutim, ona nema mrežasto-poroznu površinu i bijeli rub, te raste na krupnim drvnim ostacima (grane) bjelogoričnog drveća, osobito bukve.

Ceriporiopsis resinascens - created in Estonia by Urmas Ojango

SMOLASTA SMOLOPORKA

Resiniporus resinascens (Romell) Zmitr.

Etimologija: resinascens (lat.) = ispuštati smolu, stvarati smolu. Po značajki.

Plodno tijelo: 5-25 cm široko i 1-9 mm debelo, potpuno je prilegnuto na supstratu, razrašteno, svijetložuto, žuto-smeđe do narančasto-smeđe, rub je bijel, kasnije je krem i jedva uočljivo maljav, subikul je debeo 2 mm, jasno je odvojen od sloja s rupicama.

Rupice/cjevčice: Najprije su bijele, kasnije su oker-smeđe, tamnosmeđe ili crvenkasto-smećkaste, višekutne, mrežaste, a na okomitom su supstratu duboko raspuknute, sitne, 3-4/mm, cjevčice su duge do 6 mm.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste do eliptične, glatke, prozirne, 4-5 x 2-2.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Do 2 mm debelo, vlaknasto, mlado i sveže je mekano, suho postane tvrdo i mrvljivo, bjelkasto, krem-oker do svijetlosmeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof na krupnim drvnim ostacima različitog bjelogoričnog drveća bez kore, najčešće topole, vrbe, johe, breze ili voćaka (Prunus); izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Gljive rodova Resiniporus, Ceriporiopsis, Ceriporia, Oxyporus, Auriporia i Oligoporus su makroskopski vrlo slične i potreban je veliki oprez i obvezno mikroskopiranje za sigurnu determinaciju. Stanište može kod nekih vrsta poslužiti za eliminaciju sličnih vrsta. Međutim, velika varijabilnost izgleda himenija u odnosu na horizontalan ili vertikalan supstrat upućuje na temeljitost i veliki oprez.

JELENSKA RAZNOCIJEVKA

Trametopsis cervina (Schwein.) Tomšovský

Etimologija: cervus (lat.) = jelen. Po boji.

Plodno tijelo: 2-25 cm široko i 2-5 mm debelo, u početku je razrašteno i spljošteno, zatim je lepezasto ili klobučasto, klobučići se naslažu poput crijepa na krovu kuće, na golom drvu ili kori drveta se i do 1 metra raširi, u početku je potpuno bijelo, kasnije je kremasto, svijetlosmeđe, sivo-smeđe do cimetastosmeđe, dlakavo, maljavo, slabo je pojasasto, rub je bijel, resast, vlaknast i oštar što je tipično za raznocijevke (Trametes).

Klobuk: Do 2.5 cm visok i 4-6 mm debeo, tanak, resast, nije pojasast, rub je tanak, valovit, spojen je s drugim plodnim tijelima, uvijek je nešto svjetliji od rupica.

Rupice/cjevčice: 0.5-1.5 mm široke, vrlo su široke, dosta su promjenljive, višekutne ili su labirintne, u obliku alveola, također su zupčaste, otrcane, bjelkaste su do žućkaste, kasnije su oker, smećkaste do smeđe, cjevčice su do 4 mm duge, spuštaju se po podlozi.

Mikroskopija: Valjkaste, blago su zakrivljene, s tankim stijenkama, 5.5-8 x 1.7-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, 0.1-3 mm, debelo, čvrsto, žilavo, svijetlosmeđe do smeđe, osušeno sliči šećeru; miris je ugodan, a okus nije izražen.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, uglavnom bukve, uvijek raste samo na bjelogoričnom drveću; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog žilave konzistencije mesa.

Napomena: Dosta je rijetka i upadljiva rupičarka, pojavljuje se zimi, a prisutna je i iduće godine.