JEDNOBOJNA RAZNOCIJEVKA

Cerrena unicolor (Bull.) Murrill

Etimologija: unus (lat.) = jedan + color (lat.) = boja.

Engleski naziv: Mossy Maze Polypore

Klobuk: 2-30 cm širok, bez stručka, jednim krajem je učvršćen za podlogu, kuglast, djelomično je tanak, po nekoliko plodnih tijela se naslaže jedno iznad drugoga poput crijepova na krovu, maslinasto-smeđ, čađavo sivo-smeđ, na kraju je crnkast i pojasast, baršunast, čekinjast, kosmat, gotovo je uvijek prekriven zelenim algama.

Rupice/cjevčice: Bjelkaste, sivo-smećkaste, duguljaste, karakteristično su labirintno izdužene, 0.2-0.5 mm široke, kod starijih primjeraka izgledaju slično ili isto kao kod vrsta iz roda Irpex, rastrgaju se, cjevčice su veoma kratke, 1-4 mm duge.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, glatke, prozirne, 4.5-6 x 2.2-3.6 µm; otrusina je bijela.

Meso (trama): Bjelkasto ili lagano obojeno, debljine je oko 1 mm, najprije je vlaknasto i kožasto pa gotovo drvenasto, karakteristično je odvojeno od površinskog sloja s crnom crtom u sredini; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, rijetko se pronađe na crnogoričnom drveću.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali je smatramo nejestivom zbog kožaste konzistencije.

Ljekovitost: Znanstvene su studije pokazale da ekstrakt ove vrste posjeduje antioksidativne, antikancerogene i citotoksične učinke (National Library of Medicine. 2024. Chemopreventive activity of bioactive fungal fractions isolated from milk-supplemented cultures of Cerrena unicolor and Pycnoporus sanguineus on colon cancer cells; Laccase purified from Cerrena unicolor exerts antitumor activity against leukemic cells; Antitumor potential of new low molecular weight antioxidative preparations from the white rot fungus Cerrena unicolor against human colon cancer cells).

Napomena: S taksonomskog stanovišta ima sličnosti s rodovima Coriolus, Deadalea i Trametes koji su prijelazni oblici prema novom rodu Cerrena.

Amylocystis lapponica - created on October 2008 in Russian Federation by Kim Potapov

PRAŠUMSKA SOČNOSPORKA

Amylocystis lapponica (Romell) Bondartsev & Singer

Plodno tijelo (klobuk): 3-10 cm široko, više plodnih tijela sraštenih zajedno mogu biti široki i do 40 cm, prvo razrašteno do polukuglasto, kasnije je tanjurasto, ulegnuto, uzdignuto poput konzole s rubom povijenim unatrag, poredana jedno uz drugo, žuto-smeđe, crvenkasto-smeđe do smeđe ili crnkasto, gornja je površina sa smeđim pjegama i baršunasta.

Rupice/cjevčice: Bjelkaste, također su svijetloružičaste, u starosti su žućkaste, s crvenkasto-smeđim pjegama.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste do vretenaste, 7-11 x 2.5-3.5 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Bjelkasto, na prerezu postane crvenkasto do crvenkasto-smeđe, vlaknasto, žilavo, spužvasto; miris je ugodan, a okus težak, gorak.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi, grane, trupci) smreke, rjeđe ariša, limbe (Pinus cembra) i jele; uzrokuje smeđu trulež drva. U Hrvatskoj je pronađena samo na jednom lokalitetu, u Nacionalnom parku Plitvička jezera. Češća je u sjevernim dijelovima Europe.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Ako se obrati pozornost na stanište i promjenu boje mesa na prerezu teško se može zamijeniti s nekom drugom vrstom.

SUHA ZUBOKORKA

Dacryobolus karstenii (Bres.) Oberw. ex Parmasto

Plodno tijelo: 6-30 cm dugo i 1 mm debelo, manja se plodna tijela kasnije spajaju u veće površine, razrašteno, površina je neravna, sitno paperjasta od cistida, glatka, blago bradavičava, naborana, često je s gutacijskim kapljicama, bjelkasto, krem-oker, žuto-smeđe, rub je bjelkast, ali može nestati nakon nekog vremena, uglavnom je s tamnijim žuto-narančastim mrljama.

Mikroskopija: Bazidiospore su kobasičaste, glatke, prozirne, s uljnim kapljama, 4.5-7 x 1.2-2 µm, bazidije su cjevaste, 4-sporne, duge su 35-45 µm, cheilocistide su valjkaste, tankih stijenki, slabo inkrustirane, pseudocistide su duge 200-250 µm, sa stijenkama koje bubre u KOH (cromushrooms: bazidiospore su (4.5) 4.9 - 6 (6.9) × (1.2) 1.3 - 1.6 (1.9) µm, Q = (3) 3.5 - 4.3 (4.9), N = 100, Me = 5.5 × 1.4 µm, Qe = 3.9, bazidije su 29-41 × 3.2-3.8 µm, N = 9, cheilocistide su 20-34 × 3.4-4.3 µm, N = 9, pseudocistide su 206-254 × 5.7-8.4 µm, N = 16, hife su 1.8-3.5 µm); otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, plutasto, bjelkasto do kremasto-oker; miris je osvježavajući do aromatično ugodan na anis, voće i limun, a okus nije izražen.

Stanište: Raste tijekom godine u miješanim i crnogoričnim šumama kao saprotrof krupnih drvnih ostataka različitih vrsta crnogoričnog drveća, najčešće bora i smreke, na donjoj strani trupca bez kore, uzrokuje smeđu trulež. Prvu sliku snimio je Mladen Matišić, 15.1.2024., a ostale su snimljene 24.2.2026., na lokalitetu Brlenić kod Krašića.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Kod determinacije obratiti pozornost na stanište, boju i miris mesa na limun.

Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Suha zubokorka (Dacryobolus karstenii (Bres.) Parmasto)

Oligoporus rennyi - created in Finland by Hannu Lehtonen

PRAŠNJAVA KRUPNOPORKA

Oligoporus rennyi (Berk. & Broome) Donk

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Plodno tijelo: 1-50 cm široko i 1-5 mm debelo, potpuno je prilegnuto na supstratu, razrašteno, najprije formira male bijele krpice na kojima se pojave pore, u perfektnom stadiju (plodnom) vide se male kapljice, sloj pora obmotava debelu bijelu masu koja je pahuljasto obrubljena i samo na dodir postane prašnjava, u imperfektnom stadiju proizvodi klamidospore koje padaju na maljavo-pahuljasti rub, a površina je bijela do žućkasta, od sredine je žućkasto-smeđe.

Rupice/cjevčice: Labirintne, višekutne, prilično su široke, svježe i mlade su bijele, posušene postaju krem-oker do oker, cjevčice su duge do 3 mm.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, prozirne, neamiloidne, 5 x 2.5-3 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Bjelkasto, debelo, mekano do pomalo krhko; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka različitog crnogoričnog drveća, najčešće smreke, a rjeđe bora.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova je rupičarka u imperfektnom stadiju opisana pod nazivom Ptychogaster citrinus. Njezine klamidospore padaju na rub plahtica u obliku žućkaste prašine.

VALOVITA SOČNA RUPIČARKA

Osteina undosa (Peck) Zmitr.

Etimologija: undosus (lat.) = valovit. Po obliku.

Plodno tijelo: 1-6 cm široko i do 1 cm debelo, razrašteno, kao izliveno, izdižu se mali izduženi vijugavi klobučići, međusobno su lateralno spojeni, bijeli, kasnije su krem i svijetlooker, sitno su baršunasti, nisu ili su jedva pojasasti, rub je valovit, donja je himenijalna površina prekrivena rupičastim slojem.

Rupice/cjevčice: Višekutne, labirintne, dosta su široke, 1-2/mm, rastrgane, nekad izgledaju poput šiljaka, bijele, cjevčice su do 10 mm duge.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, kobasičasto su zakrivljene, glatke, s tankim su pregradama, neamiloidne, 4-6 x 1.3-1.8 µm, Q = 3.2-3.6, bazidije su usko batinaste, 12-15 x 3.5-4.5 µm, 6-sporne, hife su s tankim i debelim pregradama, 5-8 µm široke (cromushroomas: spore su (4) 4.8 - 6.1 (6.7) × (1.1) 1.3 - 1.7 (1.9) µm, Q = (2.8) 3.2 - 4.1 (4.4), N = 60, Me = 5.5 × 1.5 µm, Qe = 3.6, bazidije su 13-15 × 3.5-4.1 µm, N = 5, hife su s kopčama); otrusina je bijela.

Meso: Tanko, 1-2 mm debelo, u starosti je tvrdo i lomljivo, bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag do gorkast.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, najčešće smreke ili bora, a rjeđe bjelogoričnog drveća, obično jasike, breze i vrbe; izaziva smeđu trulež drva. Slike je snimio Anton Gračanin, 6.2.2026., na jeli.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog tvrde konzistencije i gorkog okusa mesa.

Napomena: Smatra se rijetkom vrstom koja raste na predplaninskim područjima u prisutnosti smreke i na vlažnijim terenima. Razvija se na strani suprotnoj od izvora svjetlosti, obično na dosta trulim deblima.

Postia ceriflua - created in Norway by Rune Solvang

SITNA MALOPORKA

Postia ceriflua (Berk. & M.A.Curtis) Jülich

Plodno tijelo (klobuk): 1-4 cm široko, 4-7 cm promjera od supstrata i 2-6 mm debelo, sjedeće, tanko, usko je pričvršćeno, lateralno, bijelo, sivkasto, krem-žuto do okerasto, pjegavo, glatko, rub je tanak, podvijen, valovit, lako se iskrivi.

Rupice/cjevčice: Višekutne, 3-5/mm, rubovi su tanki, nazubljeni, bijele ili žućkaste, cjevčice su tanke, 2.5-3.5 mm duge.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do valjkaste, glatke, prozirne, 3.7–4.8 × 2-2.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, do 2 mm debelo, vlaknasto, žilavo do kruto, lomljivo kada je suho, bijelo, bez crne linije između sloja cjevčica i trame; miris nije izražen, a okus je gorak.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (u poodmaklom stupnju razgradnje) različitih vrsta crnogoričnog, a vrlo rijetko bjelogoričnog drveća. U Hrvatskoj je pronađena u šumi šumskog bora, smreke i jele, na trupcu smreke na samo jednom lokalitetu, u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po staništu na krupnim drvnim ostacima raznog crnogoričnog drveća i gorkom okusu mesa.

Postia lowei - created in Finland by Kulju, Matti

POJASASTA MALOPORKA

Postia lowei (Pilát) Jülich

Plodno tijelo (klobuk): 1-2 cm široko, do 4 cm dugo od supstrata i 5 mm debelo, nepravilno je polukuglasto, školjkasto, lepezasto ili u obliku konzole pričvršćene na podlogu, u početku je bijelo ili kremasto, kasnije je svijetlosmeđe, površina je dlakava do fino baršunasta, kasnije postaje glatka, rub je u mladosti ravan, kasnije je izrazito valovit.

Rupice/cjevčice: Bijele su do kremaste, sitne, 3-4/mm, starenjem i sušenjem postaju žućkaste, lomljive, cjevčice su duge do 4 mm.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, glatke, prozirne, neamiloidne, 4.3-5.5 x 1.5-2.2 µm; otrusina je bijela do krem.

Meso: Bjelkasto, vodenasto, vrlo je tanko, do 1 mm debelo, u mladosti je mekano poput svježeg sira, u starosti suho i lomljivo, s izraženom je crnom linijom između sloja cjevčica i trame; okus i miris nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen, pojedinačno ili u parovima i preklapajući se ili jedna uz drugu, kao saprotrof krupnih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, obično jele ili smreke. U Hrvatskoj je pronađena u šumi bukve, jele i smreke na trupcu jele na samo jednom lokalitetu, u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po izrazito valovitom rubu plodnog tijela i staništu na drvnim ostacima crnogoričnog drveća.

JASTUČASTA MALOPORKA

Postia ptychogaster (F. Ludw.) Vesterh.

Etimologija: ptych (gr.) = nabor, pregib, sloj + gaster (gr.) = trbuh, želudac. Po karakterističnoj morfologiji gljive u njezinoj nespolnoj (konidijalnoj) fazi, gdje formira jastučaste nakupine spora (klamidospora).

Engleski naziv: Powderpuff Bracket

Plodno tijelo (klobuk): 3-10 cm široko i oko 2-5 cm visoko, ova je neobična rupičarka sa nespolnim i spolnim oblikom, anamorfni ili nespolni reproduktivni stadij formira jastučaste izrasline koje se često preklapaju, površina je vunasta, dlakava do čekinjasto-dlakava, isprva je bjelkasto ili bjelkasto s ružičastom nijansom, vremenom postaje postaje žućkasto, a zatim smeđe i sivo, u starosti cimetastosmeđi prah spora (klamidospore) uzrokuje raspad gljive, "jastuk" je masa klamidospora i samo ponekad prelazi u bjelkasto, poroidno plodno tijelo u obliku police ili lepeze, tipično za njezine srodnike. Teleomorfni ili spolni reproduktivni stadij formira razraštene izrasline i klobuke, gornja površina je baršunasta, bijela, donja strana je bijela.

Rupice/cjevčice: Kod spolnog oblika su višekutne, 2-4/mm, bijele, zatim postaju svijetlokrem, žute do žućkasto-smeđe, rijetko su jasno vidljive.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, tankih stijenki, prozirne, 4.5-5.5 × 2-3 µm, bazidije su 4-sporne, klamidospore su gotovo kuglaste, eliptične do jajolike, glatke, debelih stijenki, prozirne, neamiloidne, 5-10 x 3.5-7 µm, Q = 1.4-2, struktura hifa je monomitska, hife kod nespolnog stadija su s kopčama (cromushrooms: klamidospore su (5) 5.4 - 6.8 (7.5) × (3.4) 3.5 - 4.5 (4.8) µm, Q = (1.2) 1.4 - 1.7 (1.9), N = 130, Me = 6 × 3.9 µm, Qe = 1.5); otrusina je bijela, a od klamidospora smeđa.

Meso: Kod anamorfnog stadija je mekano, spužvasto, bjelkasto, vremenom postaje smeđe i praškasto, kod teleomorfnog stadija je čvrsto, bijelo, radijalno vlaknasto, pojasasto, sočno u mladosti, plutasto, s pamučastim šupljinama, koncentrično je slojevito i iznutra nalik špilji; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste krajem ljeta i u jesen, od kolovoza do studenog, kao saprotrof krupnih drvnih ostataka isključivo smreke, rijetko na drugom crnogoričnom drveću, uglavnom boru, a još rjeđe na bjelogoričnom, izaziva smeđu trulež drva. Sliku je snimila Helena Petrić, 23.10.2026., na lokalitetu u Gorskom kotaru, u šumi jele i smreke.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Slična je prašnjava krupnoporka (Oligoporus rennyi), koja ima bijelo-žućkasti rub s nespolnim sporama i potpuno je slijepljena za supstrat. Taj dva životna stadija, prvo jastučić od spora i praha, koji prethodi normalnoj poroidnoj površini, dovoljno je neobičan da su mikolozi u prošlosti ta dva oblika tretirali kao različite gljive.

Referentni izvori: Thomas Læssøe, Jens H Petersen. 2019. Fungi of Temperate Europe, Volume 1. Princeton University Press, Princeton and Oxford. – Oligoporus ptychogaster, 893. str.

TRPKA SOČNA RUPIČARKA

Amaropostia stiptica (Pers.) B.K.Cui, L.L.Shen & Y.C.Dai

Etimologija: stipticus (lat.) = koji steže. Po okusu.

Engleski naziv: Bitter Bracket

Plodno tijelo (klobuk): 5-18 cm širok i 2-3 cm debeo, lepezasto, najprije bjelkasto, u starosti žućkasto, često je s crvenkastom nijansom, površina je fino baršunasta, kasnije i zrnasto-bradavičava.

Rupice/cjevčice: 0.2-0.4 mm široke, okrugle su pa duguljaste, bijele, cjevčice su oko 6 mm duge.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, lagano su lateralno ulegnute, prozirne, 3.9-5.3 x 1.7-2.6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Najprije je mekano, sočno, žilavo i vlaknasto, kasnije plutasto i lomljivo, bjelkasto; miris neugodan, a okus neugodno gorak.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (panjevi, trupci) raznog crnogoričnog drveća, najčešće bora, smreke i borovice. Dosta je rasprostranjena vrsta.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog gorkog okusa i tvrde konzistencije mesa.

Napomena: Podlogu, odnosno drvo na kojem raste oboji u crveno. Okus je karakteristično gorak i uvijek raste na krupnim drvnim ostacima crnogoričnog drveća po čemu se lako razlikuje od sličnih vrsta iz ovog roda. Slične su lomljiva sočna rupičarka (Fuscopostia fragilis), koji ima sitno dlakava plodna tijela, na oštećenom mjestu ili na pritisak postane crvenkasto-smeđe, te valovita sočna rupičarka (Osteina undosa), koja je uvije u obliku kozole s valovitim rubom. Obje su slične mnogo manje gorke od opisane vrste.

Anomoloma myceliosum - created on January 2016 in Athens, Georgia, USA by Bill Sheehan

KORJENASTA KRASTOPORKA

Anomoloma myceliosum (Peck) Niemelä & K.H.Larss.

Plodno tijelo: 2-11 cm široko, do 3 mm debelo, široko rašireno s micelijem, nježno, razrašteno, bijelo, kasnije je blago žućkasto, rubni pojas je paučinasto-vlaknast, ponekad je s izraženijom žućkastom zonom.

Rupice/cjevčice: Bijele, kasnije blago žućkaste, 2-4/mm, promjera su do 2 mm, saćaste, okrugle i pravilne.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 3.5-4.5 x 2.5-3 µm; bazidije su 12-20 x 4-5 µm, 4-sporne, nema cistide i kopče; otrusina bijela.

Meso: Bijelo, debljine do 3 mm, mekano do lomljivo, vlaknasto, lako se odvaja; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom većeg dijela godine kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, češće crnogoričnog drveća; uzrokuje bijelu trulež drva. U Hrvatskoj je pronađena samo u šumi bukve, jele i smreke, na ležećem deblu smreke na samo jednom lokalitetu, u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Po paučinastoj rubnoj zoni su slične korina oštroporka (Oxyporus corticola) i mekana voskoporka (Ceriporiopsis mucida).

Anomoporia bombycina - created in Finland by Teppo Helo

SVILENKASTA KOROPORKA

Anomoporia bombycina (Fr.) Pouzar

Plodno tijelo: 2-10 cm dugo, 2-3 cm široko, debljine 1-5 mm, razrašteno, prvo okruglasto, a zatim se jako proširi, lako se odvaja od podloge, bjelkasto, smećkasto, sivo, ljubičasto do ljubičasto-smeđe, rub pamučast do vlaknast, bijel.

Rupice/cjevčice: Najprije su okrugle, ubrzo postanu višekutne i nepravilne, 2-4/mm, s tankim stijenkama, bjelkaste, smećkaste do sive, ponekad su sa slabim svijetloljubičastim tonom, često sa žutim mrljama, cjevčice su do 2 mm duge.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, glatke, s tankim stijenkama, prozirne, 5-8 x 3-5 µm, bazidije su 4-sporne, s dugim sterigmama, uvijene pri dnu, 12-18 x 5-7 µm.

Meso: Vrlo je tanko, mekano kada je svježe, lomljivo i tvrdo kada se osuši, bijelo, svijetlosmeđe do ružičasto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine u starim šumama kao saprotrof krupnih drvnih ostataka crnogoričnog drveća, najčešće smreke i bora; izaziva smeđu trulež drva. Plodno tijelo je prilično kratkog vijeka i ne podnosi led. U Hrvatskoj je pronađena u šumi bukve, jele i smreke samo na jednom lokalitetu, u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Po pamučastoj rubnoj zoni i rupičastoj himenijalnoj površini slična je bijelo-smeđa drvoporka (Anthoporia albobrunnea).

BIJELO-SMEĐA DRVOPORKA

Anthoporia albobrunnea (Romell) Karasiński & Niemelä

Etimologija: album (lat.) = bijelo + brunneus (lat.) = smeđe. Po kontrastu između bijelih rupica i smeđih cjevčica.

Plodno tijelo: 3-40 cm široko i 1-18 mm debelo, posve prileglo na supstrat, razrašteno, formira plahtice, ponekad je većih dimenzija jer je više plodnih tijela zajedno spojeno, himenijalna je površina bijela do bijelo-sivkasta, zatim je krem do sivkasto-smeđa, često je s diskoloriranim cimetastosmeđim mrljama, po suhom je vremenu ujednačenije smeđa, u starosti je cimetastosmeđa, rub je pamučasto-dlakav, bijel, kasnije je smećkast do hrđastosmeđ.

Rupice/cjevčice: Okruglaste, višekutne, 3-5/mm, ponekad su izdužene i šire, promjera do 1 mm, u samom subkulumu i na rubu, poslije su duguljasto-rascijepljene, cjevčice su 1-3 mm duge, najprije su bijele, kasnije su jednolično svijetlosmeđe.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, glatke, prozirne, 4-8.5 x 1.3-2.4 µm, Q = 3-3.8 (cromushrooms: (4.6) 5 - 6.5 (7.5) × (1.3) 1.4 - 2 (2.3) µm, Q = (2.8) 3 - 4 (4.2), N = 60, Me = 5.9 × 1.7 µm, Qe = 3.5); otrusina je bijela.

Meso: Tanko, mekano, po suhom je vremenu žilavo, bjelkasto; miris je cvijetni, na suhe jabuke, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka različitog crnogoričnog drveća s korom koji su izloženi suncu, obično jele, ariša, smreke, ili bora. Vrlo je rijetka vrsta. Slike su snimljene 11.3.2026., na lokalitetu Brlenić kod Krašića, na trupcu bora.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Po pamučastoj rubnoj zoni i rupičastoj himenijalnoj površini slična je svilenasta koroporka (Anomoporia bombycina).

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1312. Antrodia albobrunea (Romell) Ryv.

Antrodia albida - created on June 2022 in Oslo, Bygdøy, Dronningberget, Norway by Laus Høiland

BJELKASTA DRVOPORKA

Antrodia albida (Fr.) Donk

Etimologija: albidus (lat.) = bjelkasto. Po bijeloj boji.

Engleski naziv: Whitish Porecrust

Plodno tijelo: 2-30 cm široko, naliježe na supstrat, razrašteno, ili su rubovi malo uzdignuti (poluklobučasto), ako postoje poluklobučići, tada su promjera do 2 cm, može rasti izdvojeno ili lateralno srašteno s drugim plodnim tijelima, himenijalna je površina poroidna, bijela, poslije krem-oker ili svijetlosmeđa, gornja površina klobučića najprije je baršunasta, poslije je glatka, bjelkasta, rub je maljav (vidljivo samo pomoću povećala), bjelkast do žućkast.

Rupice/cjevčice: Bijele, poslije krem-oker do svijetlosmeđe i malo žućkaste, široke su 0.5-2 mm, 1-2/mm, okruglaste ili duguljasto rascijepljene, na rubnom području su velike okrugle rupice, cjevčice su duge 2-15 mm.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste do usko eliptične, glatke, prozirne, 13-15 x 5-7 µm, bazidije su batinaste, 4-sporne, 30-55 x 6.5-10 µm, sustav hifa ima dva oblika, skeletne hife su široke 3-6.5 µm, prozirne, mjestimično su deblje i ne granaju se, generativne hife su bezbojne, široke su 2-5 µm, pregrade su s kopčama; otrusina je bijela.

Meso: Debelo je 0.5-3 mm, bijelo, kožasto, plutasto, kada se posuši postane tvrdo i lomljivo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća (bukve, jorgovana, šljive, vrbe), uvijek raste s donje strane grana i trupaca; izaziva smeđu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ovoj je vrsti po obliku plodnog tijela djelomično slična mliječnobijela zubokorka (Irpex lacteus), čiji se himenij sastoji od šiljaka ili porozan u obliku nepravilnog labirinta.

Antrodia heteromorpha - created in Norway by Eva Weme

RAZNOLIKA DRVOPORKA

Antrodia heteromorpha (Fr.) Donk

Etimologija: hetero (gr.) = drugačiji, različit + morpha (gr.) = oblik. Po promjenjivom obliku.

Plodno tijelo: 2-15 cm široko, prileglo na supstrat, uz stupnjevito prilegle klobučiće, na vertikalnom supstratu dugo se spušta i klobučići imaju promjer do 3 cm, debeli 0.2-2 cm, elastični, žilavi, mladi su klobučići su bijeli, zatim krem do žućkasto-smećkasti, hrapavi, rub je vrlo nepravilan, vijugav, valovit ili glatko zaokružen, smeđ.

Rupice/cjevčice: Bijele, poslije krem do svijetlosmeđe ili sivkaste, na prilegnutom su dijelu plodnog tijela višekutne, ispod klobučića mogu biti višekutne, duguljaste, duguljasto raspuknute ili kao labirint, cjevčice su duge 1-6 mm.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste ili usko eliptične, glatke, prozirne, 10-13 x 5-7 µm; bazidije su batinaste, 4-sporne, 25-50 x 7-8 µm, sustav hifa ima dva oblika, skeletne hife su široke 2-6 µm, prozirne, mjestimično su deblje, generativne hife su široke 2-5 µm, mjestimično su tanje ili deblje, pregrade su s kopčama; otrusina je bijela.

Meso (trama): Bijelo, na polegnutom je dijelu plodnog tijela debelo do 3 mm, žilavo, kada se posuši, postane tvrdo i lomljivo; miris na celer, okus nije izražen.

Stanište: Raste tijekom godine, kao saprotrof, na mrtvom stojećem drvetu raznog crnogoričnog i bjelogoričnog drveća, češće crnogoričnog drveća, poput smreke; uzrokuje smeđu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva, ali nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Ako se obrati pozornost na široke, izdužene ili labirintne rupice teško se zamijeni s nekom drugom vrstom.

LABIRINTNA DRVOPORKA

Antrodia ramentacea (Berk. & Broome) Donk

Etimologija: ramentums (lat.) = fragment, ulomak, okrnjak, komadić. Po dimenzijama.

Engleski naziv: Honeycomb Crust

Plodno tijelo: 2-15 cm široko, razrašteno, većinom okruglasto, uvijek je maleno, u mladosti je bijelo pa svijetlokrem, oker-smećkasto do smećkasto, rub se izdigne iznad supstrata, sa smećkastim rubnim pojasom.

Rupice/cjevčice: Prljavo bijele do svijetlooker ili smećkaste, široke, okruglaste, cjevčice su oko 2-3.5 mm duge, bijele do smećkaste.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 9-11 x 4.5-5 µm; otrusina je bijela.

Meso (trama): Bijelo, kožasto, plutasto, tvrdo, čvrsto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnih drvnih ostataka različitog crnogoričnog drveća, uglavnom bora, rijetko bjelogoričnog drveća, uvijek s donje strane ležećih grana ili trupaca; izaziva smeđu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ima dosta široke rupice s debelim stijenkama. Na istom staništu i slične boje su svilenkasta koroporka (Anomoporia bombycina) i bijelo-smeđa drvoporka (Anthoporia albobrunnea), kojima je rub pamučast. 

NARANČASTA ZLATOPORKA

Auriporia aurulenta A.David, Tortič & Jelić

Plodno tijelo: 5-30 cm široko, površina je poroidna, svijetložuto do narančasto, narančasto-crveno, krvavocrveno, podloga iz koje izrasta često s narančasto-ružičastom nijansom, rub je često iskrzan.

Rupice/cjevčice: Okrugle, 2-3/mm, žute do narančaste.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, prozirne, glatke, s tankim stijenkama, obično su s jednom uljnom kapljicom, neamiloidne, 4.5-6 x 2-3 µm, bazidije su batinaste, 4-sporne,  17-19 x 5-6 µm, s bazalnim kopčama, lamprocistide su vretenaste, debelih stijenki, s kristalima na vrhu, 25-35 x 8-17 µm, leptocistide su nepravilne, u obliku tikve, 40-60 x 8-12 µm (cromushrooms: bazidiospore su (4.6) 4.9 - 6.3 (6.6) × (2.3) 2.5 - 3.2 (3.3) µm, Q = (1.7) 1.75 - 2.2 (2.4), N = 60, Me = 5.6 × 2.8 µm, Qe = 2, bazidije su 17-19.5 × 5-6.4 µm, N = 12, lamprocistide su 24-36 × 7.8-16.5 µm, N = 68, leptocistide su 39-53 × 8-12 µm, N = 10, generativne hife su široke 1.6-4.6 µm); otrusina je bijela.

Meso (trama): Žuto-narančasto, mekano, gotovo želatinozno, kasnije se stvrdnjava; miriše na anis, marelice ili vaniliju, a okus nije izražen.

Stanište: Raste tijekom većeg dijela godine kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka crnogoričnog drveća, vrlo rijetko bjelogoričnog, uzrokuje smeđu trulež drva. Do sada je pronađena na jeli, smreki, alepskom boru, vrbi i topoli, a u Hrvatskoj je zabilježena na trupcu alepskog bora, na više lokaliteta u Dalmaciji. Petu sliku snimili su Slobodan Bjelajac i Ognjen Romac, 24.2.2026., na lokalitetu Brlenić kod Krašića, na oborenom trupcu ariša, na opožarenom terenu.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti.

Napomena: Po boji i rupičavom himeniju su najsličnije korina oštroporka (Oxyporus corticola), koja nije nikad narančaste boje, rub joj je izraženo pamučast od micelija i raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća, te tanka porokorka (Perenniporia tenuis), koja je uglavnom žuta i također raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1293. Auriporia aurulenta David, Tortić & Jelić; Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Narančasta zlatoporka (Auriporia aurulenta A.David, Tortić et Jelić)

SMEĆKASTA SMEĐOPORKA

Brunneoporus malicola (Berk. & M.A.Curtis) Audet

Etimologija: malus (lat.) = jabuka, stablo jabuke + cola (lat.) = nastanjivati. Po staništu.

Plodno tijelo: 2-15 cm široko, posve prilegnuto na supstrat, razrašteno, labavo je pričvršćeno za supstrat, formira plahtice, katkad se pojavi i u obliku poluklobučića, klobučići široki 1-3 cm, polumjer do supstrata 0.5-1.5 cm, gornja je površina sitno baršunasta, kremasta do svijetlosmeđa, himenij je poroidan, u mladosti je bjelkast, poslije krem, svijetlosmeđ ili oker-smećkast, rubna je zona bjelkasta, baršunasto-maljava i resasta.

Rupice/cjevčice: Višekutne, ovisno o položaju na supstratu mogu biti manje-više duguljaste, 1-3/mm, prljavo bijele, sive, smećkaste, krem, svijetlooker, cjevčice su 3-8 mm duge, pojedine su duguljasto rascijepljene.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste do eliptične, glatke, prozirne, (8.7) 9.2 – 11.1 (11.8) × (3.6) 3.64 – 4.3 (4.5) µm, Q = (2.3) 2.4 – 2.7 (2.8), N = 30, Me = 9.9 × 4 µm, Qav = 2.5; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, u mladosti je mekano, a kada se posuši postane tvrdo, kožasto i plutasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (panjevi, daske, grede) raznog bjelogoričnog drveća bez kore, najčešće bukve, graba, topole, javora, izaziva smeđu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična bjelkasta drvoporka (Antrodia albida) također raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća, ali ima vrlo široke pore, samo 0.5-2/mm². Na krupnim drvnim ostacima (grane) bora s korom raste slična labirintna drvoporka (Antrodia ramentacea). Ona je vrlo mala, naraste samo 5-6 cm široko, u mladosti je plodno tijelo bijelo, poslije postane svijetlosmećkasto s velikim rupicama, odnosno 1-2/mm, sustav hifa ima dva oblika, a skeletne hife nisu žućkaste, nego su staklasto prozirne.

HRASTOVA KOPITARKA

Buglossoporus quercinus (Schrad.) Kotl. & Pouzar

Engleski naziv: Oak Polypore

Plodno tijelo (klobuk): 5-30 cm široko, jastučast do bubrežast, bjelkasto-smećkasto, oker-smeđe, žuto-smeđe, narančasto-smeđe, u starosti je crno-smeđe, na pritisak postaje crvenkasto-smeđe, površina je ljuskavo-zrnasta, ponekad je s bjelkastim rubom.

Stručak: Kratak, lateralno je postavljen, na bazi je sužen.

Rupice/cjevčice: Sitne, bjelkaste, kasnije su crvenkaste, crvenkasto-smeđe, na pritisak postaju smeđe pa crvenkasto-smeđe.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste do vretenaste, 7-10 x 3-4 µm; otrusina je svijetlosmeđa.

Meso: Mekano, kasnije je tvrdo, crvenkasto, na prerezu kasnije postaje manje ili više crvenkasto-smeđe; miris je ugodan na gljive, a okus je blag, kiselkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao parazit na živom drveću i kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog drveća, obično hrasta, izaziva smeđu trulež drva. U Hrvatskoj je poznata s četiri lokaliteta, u park-šumi Maksimir u Zagrebu, dva u okolici Vinkovaca i u prašumi Prašnik kod Okučana. Prvu sliku je snimila Mirna Katičić, sredinom lipnja, na lokalitetu šuma Prašnik kod Okučana, a drugu Matija Josipović, početkom srpnja, na istom lokalitetu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Slične su vrste vukovo meso (Fistulina hepatica), mekana rupičarka (Hapalopilus rutilans) i brezova guba (Fomitopsis betulina).

Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Hrastova kopitarka (Piptoporus quercinus (Schrad.) Pilát)

SJEVERNJAČKA RUPIČARKA

Climacocystis borealis (Fr.) Kotl. & Pouzar

Etimologija: boreios (gr.) = sjeverno, sjevernjačko. Po području rasta.

Plodno tijelo: 3-10 cm široko, sraslo s drugima nekad i do 40 cm dugo, lepezasto-bubrežastog oblika, pločasto i poput crijepova poslagana jedno iznad drugoga, stražnji je dio ponekad produžen u bijeli, žuti do crvenkasti stručkoliki dio, brazdasto, dlakavo, spužvasto, rub je oštro podvijen, bjelkasto do svijetlo žućkasto-smećkasto.

Rupice/cjevčice: Sitne, višekutne do jajolike, rastrganog su ruba, pregrade su tanke, najprije su bijele pa u starosti žućkaste, cjevčice su 0.5-1 cm duge.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 4-7 x 3-5 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Bjelkasto, sastavljeno je od dva sloja od kojih je gornji sloj malo deblji, te mekane i spužvaste konzistencije, a donji sloj u starosti lagano otvrdne, korast; miriše na anis ili komorač, a u starosti ili nakon oštećenja od mraza na sir, okus je neugodan, kiselkasto-gorkast.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) crnogoričnog drveća, najčešće jele i smreke, ali i bjelogoričnog drveća, ponekad i kao parazit na živom drveću; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog tvrde konzistencije mesa.

Napomena: Tipična je vrsta po površini klobuka koji je dlakav i čuperast, prisutna su dva različita sloja mesa, gornji spužvasti i nježniji, te donji koji je čvršći i u starosti korast. Sličan je žuti kruh (Laetiporus sulphureus).

HRASTOVA RAZNOCIJEVKA

Daedalea quercina (L.) Pers.

Etimologija: quercus (lat.) = hrast. Po staništu.

Engleski naziv: Oak Mazegill

Plodno tijelo (klobuk): 6-30 cm široko, debelo, polukružno, tanjurasto, debelomesnato, glatko ili vrlo slabo baršunasto, uvijek je koncentrično naborano, oker, svijetlosmeđe ili sivo-smeđe do tamnosivo, na mjestu spoja sa supstratom ružičasto-ljubičastog tona, ubrzo jako izblijedi, rub je tup i najčešće pravilan, pojasast.

Rupice/cjevčice/listići: U mladosti su okruglaste, kasnije se rastežu i postaju plosnate tako da izgledaju poput labirinta ili poput debelih isprepletenih listića, račvaste, nešto su svjetlije boje od ostatka plodnog tijela, bjelkaste do svijetlosmeđe, oštrica je često svjetlija, ne odvajaju se od mesa u plodnom tijelu.

Mikroskopija: Bazidiospore su izduženo eliptične, blago su lateralno ulegnute, 4.8-7.2 x 1.9-4.4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tvrdo, žilavo, drvenasto, poput pluta, žuto-smećkasto do smeđe; miris je ugodan na gljive, a okus nije izražen.

Stanište: Raste tijekom više godina na živom i mrtvom bjelogoričnom drveću, te na obrađenom drvu hrasta i pitomog kestena; uzrokuje smeđu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je zbog drvenaste konzistencije mesa.

Napomena: Smatra se rupičarkom, iako joj je trusište više-manje listićavo. Prepoznatljiva je po karakterističnom himeniju koji je čitav jamičast i šupalj poput labirinta, ima tvrdo meso i drvenastu vanjsku površinu klobuka. Zelenkasta raznocijevka (Trametes gibbosa) je svjetlija, sitno baršunasta, a trusište joj je sastavljeno od manjih nepravilno spojenih rupica. Ako se na gljivi pojavi ružičasta do ružičasto-ljubičasta promjena boje, to je vjerojatno uzrokovano cijanobakterijama, koje su često u simbiozi s algama. To se obično dešava samo u kasnu jesen ili u vrlo vlažnim vremenskim uvjetima. Kada zaraza postane gusta i neravna, najvjerojatnije će se raditi o zarazi vrstom Tulasnella pallida, koja ima voštanu površinu.