NARANČASTA PRIBADAČA

Rickenella fibula (Bull.) Raithelh.

Etimologija: Po prisutnosti spone ili kopče.

Engleski naziv: Orange Mosscap

Klobuk: 5-12 mm širok, opnast, zvonolik, zatim se otvori i ulegne na sredini, pupčast, krem, žut do narančast, kasnije izblijedi, djelomično je sitno dlakav, vrlo sitno ljuskav, rub je valovit i prozirno narebran do sredine.

Stručak: 0.5-4 cm visok i 0.5-1.5 mm debeo, jako je izdužen, končast, šupljikav, krem, žućkast do narančast, površina je prekrivena sa zrnastim, prozirnim ljuskicama, djelomično je sitno dlakav.

Listići: Razmaknuti, spuštaju se po stručku, izmiješani su s lamelulama, oko 15 ih dopire do stručka, bijeli, bjelkasti, žućkasti do narančasti, na osnovi su boje klobuka.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do valjkaste, glatke, prozirne, 3-4 x 1.5-2.6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, skoro je iste boje kao i vanjska površina gljive, žućkasto, narančasto, prozirno; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof tla po svim tipovima šuma, livadama i močvarama, na mjestima obraslim mahovinom. Primjerke na prvoj slici snimio je Mladen Matišić, početkom studenog, a drugoj Matija Josipović, početkom srpnja, na lokalitetu prašuma Prašnik kod Okučana.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog malih dimenzija.

Napomena: Minijaturnih je dimenzija, stručak je končast, raste na mahovini i teško je uočljiva zbog sitnih dimenzija. Slična je skupina vrlo malih gljiva kao što su tresetni pupak (Lichenomphalia umbellifera) koji raste na sličnom staništu, ali je žućkaste boje i Omphalina setipes koja je nešto tamnije boje. Postoji sličnost s cijelim nizom malenih gljiva pa je za sigurnu determinaciju potrebna mikroskopska analiza spora.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 422. Narančasta pribadača (Rickenella fibula (Bull.) Raithelh), Sinonimi: Omphalia fibula (Bull.) Kumm., Gerronema fibula (Bull.) Sing.

Rickenella mellea - created on December 2017 in La Rioja, Spain by Luis Ballester

MEDENA PRIBADAČA

Rickenella mellea (Singer & Clémençon) Lamoure

Klobuk: 4-12 mm širok, najprije je konveksan, poslije je malo raširen i ulegnut na sredini, pupčast, gladak, žut, žuto-smeđ do žuto-maslinast, sredina je tamnija, izgleda vodenasto, rub je valovit i široko narebran gotovo do sredine.

Stručak: 3-6 cm visok, tanak, jako je izdužen, valjkast, šupalj, bjelkast do svijetložut, proziran.

Listići: Vrlo su rijetki, spuštaju se po stručku, izmiješani su s lamelulama, najprije su bijeli ili bjelkasti, zatim su žućkasti do narančasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 5.2-7.1 x 2.7-3.6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žućkasto ili narančasto, prozirno, vrlo je lomljivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u crnogoričnim šumama u mahovini, te na močvarnom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Lako je prepoznatljiva unutar skupine sitnih pribadača (Rickenella) po krasnoj žutoj ili boji meda, žutom stručku i staništu. U planinskim predjelima po vlažnim gudurama raste donekle slični tresetni pupak (Lichenomphalia umbellifera) čiji je klobuk širok i do 1.5 cm, udubljen, žućkast ili svijetlosmeđ. Upravo zbog izgleda i malo udubljenog klobučića podsjeća na kišobran zbog čega je i dobila ime (lat. umbella = kišobran).

LJUBIČASTA PRIBADAČA

Rickenella swartzii (Fr.) Kuyper

Etimologija: U čast u čast švedskog prirodoslovca Olafa Petera Swartza (1760–1818), poznatog botaničara koji je opisivao biljke i gljive. Po imenu. Najpoznatiji je po svom taksonomskom radu i proučavanju pteridofita.

Engleski naziv: Collared Mosscap

Klobuk: 0.5-1.5 cm širok, ulegnut na sredini, pupčast, lijevkast, uvijek je dvobojan, sivo-smeđ, sredina je tamnija, tamnosmeđa do plavo-crna, rub je svjetliji, blago narebran.

Stručak: Valjkast, izdužen, narančasto-smećkast, na vrhu je plav ili ljubičast.

Listići: Razmaknuti, spuštaju se po stručku, bjelkasti, sivkasti do svijetložuti, s poprečnim žilicama na osnovi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do valjkaste, glatke, prozirne, tankih stijenki, 3.7-7 x 2-3.5 µm, Q = 1.8; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žuto-smeđe do svijetlonarančasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla u svim tipovima šuma, parkovima, grmlju i vlažnim livadama, na mjestima obraslim mahovinom. Sliku je snimio Mladen Matišić, početkom rujna.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po izduženom stručku koji je ljubičastog tona na vrhu, a najsličnija je plavkasta šljemovka (Mycena amicta).

Sidera lenis - created in Finland by Teppo Helo

NJEŽNA MJESEČARKA

Sidera lenis (P.Karst.) Miettinen

Etimologija: lenis (lat.) = nježan, blag. Po izgledu.

Plodno tijelo: 2-25 cm široko i 1-3 mm debelo, potpuno je prilegnuto na supstratu, razrašteno, lagano je jastučasto s nepravilnim i ravnim izbočinama, kasnije je povezano u redove poput crijepa na krovu kuće, bijelo do kremasto-žuto, vlažno, rub je oštar u odnosu na supstrat.

Rupice/cjevčice: Okruglaste do višekutne ili su mjestimice duguljasto raspuknute, guste, 4-6/mm, najprije su bijele s blagom krem nijansom, kasnije su oker-smeđe, cjevčice su duge 1-3 mm, gotovo dosežu supstrat, bijele.

Mikroskopija: Bazidiospore su kobasičasto zakrivljene, neamiloidne, 4.5-7 x 1.5-2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Mekano, žilavo, vrlo tanko, bijelo do kremasto-žuto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine u bjelogoričnim šumama, uglavnom aluvijalnim, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, obično jasena; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana rupičarka uvijek raste s donje strane polegnutog trupca ili grane na mjestu bez kore, odnosno na mjestu gdje nema svjetla i na vlažnim mjestima.

OBIČNA MJESEČARKA

Sidera vulgaris (Fr.) Miettinen

Etimologija: vulgaris (lat.) = obično, uobičajeno, prosto. Po izgledu.

Plodno tijelo: 2-100 cm široko i do 1 mm debelo, tanko, potpuno je prilegnuto na supstratu, razrašteno, bijelo do kremasto-žuto, vlažno, rub je opnast, fino maljavo-vlaknast, bijel.

Rupice/cjevčice: Okruglaste do višekutne, ponekad i vijugavo izdužene, vrlo su sitne, često su teško vidljive golim okom, 4-8/mm, bijele, krem do smeđe, cjevčice su duge 0.5-2 mm.

Mikroskopija: Bazidiospore su sitne, u obliku polumjeseca, 3-4 x 1-1.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Mekano, elastično, osušeno i u starosti tvrdo i lomljivo, krem-žuto do oker; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, najčešće hrasta, bukve, kestena ili johe. Sliku je snimio Mladen Matišić, u drugoj polovici siječnja.

Doba rasta: 1, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana se vrsta dugo vremena miješala sa nježnom mjesečarkom (Sidera lenis), koja preferira umjerena klimatska područja.

Alutaceodontia alutacea - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

USKOSPORNA ZUBOKORKA

Alutaceodontia alutacea (Fr.) Hjortstam & Ryvarden

Etimologija: alutaceus (lat.) = boje kože. Po boji.

Plodno tijelo: 2-100 cm dugo, posve prileglo na supstrat, razrašteno, formira plahtice površine nekoliko centimetara, konzistencija je opnasta ili korasta, u mladosti je glatko, poslije postane bradavičavo i mjestimice bradavičavo kvrgavo, najprije bjelkasto, poslije oker, narančasto-crvenkasto, na kraju je sivo ili žuto-smeđe, rub je rastresen, izgleda voštano.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, glatke, prozirne, 6.5-9 x 1.5-2 µm, bazidije su valjkaste i batinaste, 4-sporne, s bazalnim su kopčama, duge su 12-17 µm, sustav hifa je jednostruk, hife su široke1.5-3 µm, pregrade su s kopčama; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, žuto-smeđe, pomalo crveno-smeđe, skoro nepostojeće; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, kao saprotrof na donjoj strani krupnih drvnih ostataka (polegle grane, trupci) crnogoričnog drveća bez kore, osobito smreke, a mnogo rjeđe bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slične vrste sa bradavičavom površinom su kožnatožuta nitozupka (Hyphodontia alutaria), bradata nitozupka (Hyphodontia barba-jovis), hrapava nitozupka (Hyphodontia granulosa), blijeda nitozupka (Hyphodontia pallidula), kratkodlaka zubokorka (Xylodon brevisetus), ljubičasta žilnica (Phlebia lilascens), ljubičastosiva žilnica (Hermanssonia centrifuga) i raspucana zubokorka (Lyomyces crustosus). Ova vrsta ima vrlo karakteristične tanke i valjkaste spore, koje su malo zavijene i podsjećaju na hrenovku.

Schizopora paradoxa - created on March 2021 in Springwood Avenue, Allerton, Liverpool, Merseyside, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by Stephen James McWilliam

PROMJENJIVA ŠUPLJIKAVKA

Schizopora paradoxa (Schrad.) Donk

Etimologija: para (gr.) = protiv, suprotno + doxa (gr.) = vjerovanje, mišljenje. Po nepredvidivom, odnosno paradoksalnom izgledu himenija.

Engleski naziv: Split Porecrust

Plodno tijelo: 2-40 cm široko, potpuno je prilegnuto na supstratu, razrašteno, labavo se drži za podlogu, oblikuje plahtice, bijelo, prljavobijelo, krem, žućkasto ili krem-smeđe, također je više ili manje izraženom ružičasto-smeđom nijansom, kada raste na vertikalnom supstratu plodno tijelo izgleda poput pletera ili stepenica, rub je bijel i maljavo-pahuljast.

Rupice/cjevčice: Nepredvidivog su oblika (paradoksalne), kada plodno tijelo raste na horizontalnom supstratu u obliku su labirinta ili višekutne, a kada raste na vertikalnom supstratu tada su rastrgane ili čak šiljaste (irpicoidne), bijele, kremaste do žuto-oker, 1-3/mm, cjevčice su duge 1-4 mm, prema rubu su sve kraće.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, glatke, prozirne, neamiloidne, 4.5-6 x 2.5-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, žilavo, bjelkasto, oker; miriše na drvo ili miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, graba ili hrasta; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: U mladosti je mekane i sočne konzistenciju, a kada se posuši postane tvrdo. Kako raste na okomitom i horizontalnom supstratu, ima i vrlo različite rupice. Moguća je zamjena sa žutom sitnoporkom (Xylodon flaviporus). Ona se mikroskopski bitno razlikuje (spore 3.5-4.5 x 2.5-3.5 µm) i ima vrlo sitne žućkasto-crvenkaste rupice, 5-7/mm.

Xylodon brevisetus - created in Norway by Eva Weme

KRATKODLAKA ZUBOKORKA

Xylodon brevisetus (P.Karst.) Hjortstam & Ryvarden

Etimologija: brevis (lat.) = kratak + seta (lat.) = dugačka dlačica, dlaka. Po izgledu površine.

Plodno tijelo: 2-30 cm široko, potpuno je prilegnuto na supstratu, razrašteno, čvrsto je srašteno s podlogom, formira tvrde plahtice poput kore, površina je u mladosti pahuljasta, poslije je sa sitnim bradavicama ili tankim i tupim šiljcima, najprije je bijela, zatim je krem do žućkasta, kasnije je oker, subiculum je otvoren i porozan, rub je u mladosti pahuljast.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, tankih stijenki, s jednom velikom ili ponekad nekoliko manjih uljnih kapljica, prozirne, 4-5 x 3-3.5 µm; otrusina je žućkasta.

Meso: Tanko, tvrdo, po suhom se vremenu raspuca, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka crnogoričnog drveća, najčešće bora, smreke jele ili borovice, rjeđe bjelogoričnog drveća; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana se vrsta može lako zamijeniti s hrapavom nitozupkom (Hyphodontia granulosa). Međutim, ona raste s donje strane krupnih drvnih ostataka (grane, trupci) smreke, hrasta i bukve. Mikrostruktura je vrlo slična, a spomenuta vrsta ima eliptične spore veličine 5-6.5 x 4-5 µm.

ŽUTA SITNOPORKA

Xylodon flaviporus (Berk. & M.A.Curtis ex Cooke) Riebesehl & Langer

Etimologija: flavus (lat.) = žut, žućkast + porus (lat.) = pora. Po boji.

Plodno tijelo: 3-40 cm široko, potpuno je prilegnuto na supstratu, razrašteno, čvrsto je srašteno za podlogu, ponekad je i klobučasto, bjelkasto, žuto do narančasto-oker, često je s ružičastom nijansom, rub je svjetliji, bijel i uzdignut od podloge.

Rupice/cjevčice: Višekutne ili labirintne, bjelkaste do kremasto-žućkaste ili kremasto-sive, u starosti su žuto-oker i zelenkaste od algi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, neamiloidne, 3.3-4.6 x 2.4-3.4 µm; otrusina je okerasta.

Meso: Bjelkasto do smećkasto, elastično do žilavo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka bjelogoričnog drveća (grane, trupci), najčešće hrasta ili bukve, izaziva bijelu trulež drva. Sliku je snimio Mladen Matišić.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slične su lijepa porokoška (Junghuhnia nitida) i promjenjiva šupljikavka (Schizopora paradoxa), a za sigurnu determinaciju je potrebna mikroskopska analiza.

Xylodon nespori - created on January 2024 in Naturpark Dahme-Heideseen, Bestensee, Brandenburg, Germany by ulrich__loock

HRAPAVA ZUBOKORKA

Xylodon nespori (Bres.) Hjortstam & Ryvarden

Etimologija: nespori (lat.) = bezsporan, ne stvara spore. Po značajkama.

Plodno tijelo: 1-40 cm široko, potpuno je prilegnuto na supstratu, razrašteno, čvrsto je sraslo s podlogom, formira plahtice 0.5 mm debele, površina je sitno bradavičava, bjelkasta, krem do žućkasta, u starosti je narančasto-smeđa, rub je širok.

Mikroskopija: Bazidiospore su usko eliptične do valjkaste, glatke, s 1-2 uljne kaplje, prozirne, 4.6-6 x 1.9-2.5 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Tvrdo, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog crnogoričnog drveća, obično, bora, jele, smreke ili ariša, rjeđe bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana se vrsta može zamijeniti sa sličnom uskospornom zubokorkom (Alutaceodontia alutacea), međutim, ona najčešće raste na krupnijim drvnim ostacima crnogoričnog drveća te ima veće bradavice koje su na sredini žute i zaokružene. Osim toga, ona ima valjkaste i zavijene spore, leptocistide nemaju kristalne naslage i valjkasto-vretenastog su oblika.

OKRUGLA ZUBOKORKA

Xylodon radula (Fr.) Ţura, Zmitr., Wasser & Spirin

Etimologija: radere (lat.) = strugati, čistiti. Po boji.

Plodno tijelo: 3-30 cm široko, potpuno je prilegnuto na supstratu, razrašteno, čvrsto je srašteno za podlogu, inicijalan rast započne s malim okruglastim krpicama, koje se poslije spajaju i formiraju plahtice, površina je nepravilno grbavo-bradavičava, poslije se nekoliko šiljaka nepravilno grupira u veće hrpice duge i do 6 mm, površina je prljavo bijela do žućkasto-oker i žućkasto-smeđa, rub je svjetliji, bijel i sitno dlakav.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste do malo zakrivljene poput banane, glatke, prozirne, 8.5-10 x 3-3.5 µm; otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Bjelkasto, mekano, kada se posuši tvrdo je i korasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka bjelogoričnog drveća (grane, trupci) s korom, najčešće samoniklih trešanja (Prunus avium), johe ili hrasta, rjeđe parazitira živo drveće.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je vrsta dobila znanstveni naziv radula zbog izgleda plodišta, koje upućuje na alatku koja služi za struganje (strugaljka). Donekle joj sličinazubljena voskozupka (Radulomyces molaris), koja raste isključivo na krupnijim drvnim ostacima (grane) hrasta, ali ona ima ovalne spore i nema leptocystide.

Phallogaster saccatus - created on July 2016 in Provincia di Brescia, Italy by Nicolò Oppicelli

VREĆASTA STRŠKOVICA

Phallogaster saccatus Morgan

Etimologija: saccatus (lat.) = u obliku vreće, vrećast. Po obliku.

Plodno tijelo: 1-6 cm široko, dosta je promjenljivog oblika, batinasto je i kuglasto, površina dosta pravilna, također je izbrazdana poput površine mozga, potpuno je nabrano-režnjasta, baza je mesnata, više ili manje debela, te se stručkoliko produžava, sužava se do baze i dijelom je bogat s bjelkastim ili lagano ružičastim rizomorfnim nitima, mesnatoružičasto s bijelim i žućkasto-smeđim područjima, površina je uglavnom baršunasta, glatka, rascjepi se na 3-4 režnja koji podsjećaju na zvijezdu.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste do usko eliptične, glatke, 4-5.5 x 1.5-2.5 µm; otrusina je zeleno-smeđa.

Meso: Najprije je bijelo, kasnije je žućkasto do srebrnastosivo, podijeljeno na nekoliko komora s bijelom želatinoznom jezgrom, gleba je kasnije zelena, u starosti se pretvara u prah; miriše na strvinu, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u miješanim i crnogoričnim šumama, uz rubove cesta, po šljunčarama i skladištima drva, najčešće u planinskim područjima, kao saprotrof sitnijih drvnih ostataka. U Hrvatskoj je nađena u šumi bukve, jele i smreke, samo na jednom lokalitetu, u okolici Mrkoplja.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti.

Napomena: Prilično je rijetka vrsta karakterističnog i jedinstvenog oblika.

VELIKA POLIPOVKA

Clathrus archeri (Berk.) Dring

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Engleski naziv: Devil's Fingers

Plodno tijelo: 3-20 cm široko, razvija se iz jajolikog ili loptastog kožnog ovoja bijele boje s ružičastom nijansom, iz ovoja se izvuče i raširi 4-8 purpurnocrvenih krakova, podsjeća na hobotnicu ili morsku zvijezdu, krakovi se spajaju na kratkom stručku kojega obavija volva slobodnog ruba, krakovi su s vanjske strane ružičasto-narančasti, a s unutarnje strane jarkocrveni, vanjski dio krakova je naboran i djelomično sa sluzavom glebom crno-maslinaste boje koja se rastapa.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, duguljaste, 4.5-8.5 x 2.5-3.5 µm (cromushrooms: (5) 5.5 - 6.5 (7) × (1.5) 1.9 - 2.3 (2.6) µm, Q = (2.3) 2.6 - 3.2 (3.8), N = 120, Me = 6 × 2.1 µm, Qav = 2.9); otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Svijetlocrveno, vodenasto, brzo se raspada u crnu hladetinastu tvar koja veoma neugodno zaudara po strvini; miris je isti kao kod smrdljivog strška (Phallus impudicus), a okus je slab na plijesan.

Stanište: Raste u kasno proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof tla u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, te na livadama i pašnjacima, na vlažnim mjestima pod drvećem.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Potvrđeno ne sadrži toksine i može se jesti mlada dok je zatvorena u jaju. Međutim, ipak je smatramo nejestivom jer zbog neugodnog mirisa i pljesnivog okusa nije prikladna za konzumaciju. Prijavljeno je više slučajeva gdje je kod osjetljivih ljudi uzrokovala želučane bolove, ali to je vjerojatno bilo zbog neugodnog okusa. Kada psi jedu ovu gljivu u vrtu, obično nema opasnosti za životinju. Vjeruje se da je ova vrsta unešena s ovčjom vunom iz Australije, Novog Zelanda ili Tasmanije. Muhe su raznijele spore po vuni ovaca i tako su stigle u Europu. Prvi su nalazi zabilježeni 1930. godine.

Napomena: Karakteristična je vrsta zbog oblika koji podsjeća na hobotnicu s raširenim krakovima, crvene je boje, prekrivena je tamnijim peridiolima. Nekad se može pronaći na nadmorskim visinama višim od 2.000 m. Neke slične vrste koje su također u prvoj fazi razvoja kuglaste, a nakon probijanja ovoja također slične crvene boje, nemaju krakove koji podsjećaju na hobotnicu.

VJEŠTIČINO SRCE

Clathrus ruber P.Micheli ex Pers.

Engleski naziv: Red Cage

Plodno tijelo: 3-10 cm široko, u pravilu je kuglasto, u mladosti je bijelo i u obliku jaja s bjelim mrežastim, kožastim ovojem, može biti i izduženo, na dnu su uočljivi dugački rizomorfi, ovoj se razvojem raspucava i pojave se široke višekutne rupe, u obliku je crvenkaste rešetke kuglastog oblika, rešetke su s unutarnje strane bradavičavo-naborane i pokrivene smrdljivom crnkastom otrusinom, na kraju se rascjepljuje i deformira.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do valjkaste, 4-6 x 1.5-2.5 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Crvenkasto; jakog i neugodnog mirisa po strvini, isti je kao kod smrdljivog strška (Phallus impudicus); okus je slabo izražen, blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla po vrtovima, parkovima i rubovima šuma, češća je na sredozemnom području, a rjeđa u kontinentalnom dijelu. Vrlo brzo raste, tako da u 3 dana naraste i nestane.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog veoma neugodnog mirisa.

Napomena: Upadljive je i veoma lijepe crvene boje. Neugodan miris privlači razne insekte. Neke slične vrste koje se u prvoj fazi razvoja također razvijaju iz jaja, nakon probijanja debelog bijelog ovoja nisu u obliku kuglaste rešetke.

KRVAVOCRVENA VRETENKA

Colus hirudinosus Cavalier & Séchier

Etimologija: hirudo, hirudinis (lat.) = pijavica, medicinska pijavica, nalik pijavici. Po krvavocrvenoj boji.

Plodno tijelo: 4-6 cm visoko i 2-3 cm široko, u početku je kuglasto ili jajoliko, promjera 1.5-2.5 cm, egzoperidij je gladak, bjelkast do svijetloružičast, pričvršćenog s bijelim korjenčićima, ovoj razvojem puca, pri čemu se pojavljuje struktura nalik kavezu, sastavljena od 4-8 zakrivljenih krakova koji se spajaju u lažni stručak na bazi unutar volve, krakovi su široko rašireni do vrha, na vrhu naglo prelazi u mrežu s malih očicama, krakovi su obično tamnocrveni blizu vrha, prema bazi postaju svjetliji, narančasto-crvenkasti, ružičasti ili svijetlonarančasti, unutarnja površine kaveza prekrivene su smrdljivom, maslinastom do maslinasto-smeđom, sluzavom glebom.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste do eliptične, glatke, prozirne, 4.5-6 x 1-2 µm, sferocistide su gotovo kuglaste, kruškolike ili nepravilne, glatke, 9-43 µm, hife volve su glatke, višesegmentne, široke 1-4 µm ponekad su razgranate, kopče nisu prisutne; otrusina je smeđa.

Meso: Spužvasto, crveno; miris je jak i neugodan po strvini, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine, pojedinačno ili u skupinama, u šumama, vrtovima, po šumarcima, stazama ili na obrađenim područjima, u Europi je rasprostranjena u mediteranskom području. Slike je snimila Ivana Mandić Mihaljević, 22.1.2026., na lokalitetu Javna ustanova Kamenjak kod Pule.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4. 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog veoma neugodnog mirisa.

Napomena: Raset prvenstveno u mediteranskom području i iznad zdepastog stalka tvori strukturu koja sliči na kavez. Ima 4-8 prilično široko razmaknutih krakova, a na vrhu se naglo razvija mreža s manjim očicama. Može se zamijeniti s vještičinim srcem (Clathrus ruber), koja je većih dimenzija i nešto drugačije građenim kavezom.

PASJI STRŠAK

Mutinus caninus (Huds.) Fr.

Etimologija: caninus (lat.) = pasji. Po obliku.

Engleski naziv: Dog Stinkhorn

Plodno tijelo: 5-15 cm dugo i 0.7-1.5 cm široko, štapićastog je oblika, valjkasto, na vrhu je s plodnim glavičastim dijelom obavijenim nježnom sluzavom zelenkastom masom (glebom) koja postane kašasta te iskapa kad spore sazriju, nakon čega je crven, ružičast, crvenkasto-smeđ ili narančasto-smeđ, donji dio je duguljast, šupalj, prema bazi je nešto tanji, veoma je lomljiv, lako se odvaja od ovojnice (volve), bijel, cijela je površina s bradavičavim ispupčenjima, volva je u obliku malog uha ili kruškolika, u mladosti obavija cijelo plodno tijelo, na bazi se nalazi dosta dugi korjenasti micelij, u unutrašnjosti se nalazi kapavi sadržaj koji je jednak onom na vrhu.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, sa zaobljenim kutovima, 4-5 x 1.5-2 µm; otrusina je maslinastozelena.

Meso: Vrlo je lomljivo, porozno, bjelkasto do svijetloružičasto; miris je veoma neugodan, osobito tijekom sazrijevanja spora, podsjeća na mačji izmet, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i početkom jeseni kao saprotrof tla u bjelogoričnim šumama, na vlažnijim mjestima gusto obraslim vegetacijom. Treću sliku snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog veoma neugodnog zadaha, a po izvješćima je i otrovna.

Napomena: Predstavlja kuriozitet u porodici Phallaceae. Slična je otmjenom stršku (Mutinus elegans), koji je mnogo rjeđi, ima mnogo duži i šiljati glavičasti dio na vrhu, a crvena boja prelazi na donji dio tako da nema vidljive granice među njima.

OTMJENI STRŠAK

Mutinus elegans (Mont.) E.Fisch.

Etimologija: elegans (lat.) = otmjen, elegantan. Po izgledu.

Engleski naziv: Elegant Stinkhorn

Plodno tijelo: 3-15 cm visoko i 1-2 cm široko, štapićasto, na vrhu je skoro šiljato, vrh je prekriven sluzavom maslinastom do maslinasto-smećkastom masom (glebom) koja se rastapa i širi veoma neugodan miris, glavica je poslije tamnosmeđa ili maslinasto-crvena, boja prelazi na donji dio bez jasno uočljive granice među njima, donji je dio valjkast, šupalj, sužen je na bazi, bijel, prekriven je ružičastim bradavičavim ispupčenjima, na dnu je često obavijen ovojem (volvom) koja u mladosti potpuno obavija cijelo plodno tijelo.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, s grlićem, 4-6 x 2-3 µm; otrusina je maslinastozelena.

Meso: Crvenkasto, lomljivo, rupičasto; miris je odvratan na strvinu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla po travnjacima, vrtovima, parkovima, šumskim stazama, rubovima šuma, te u šumama ili na travnatim šumskim čistinama. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta. Psi rado jedu ovu gljivu i za njih je potpuno bezopasna.

Napomena: Ova se vrsta lako zamijeni s pasjim strškom (Mutinus caninus) oko kojega ima dosta konfuzije i po literaturi. Razlikuje se po skoro zašiljenom klobuku, na gljivi je teško razlučiti glavu od donjeg dijela, ima zelenkastu glebu koja prekrije crvenu boju glave.

Mutinus ravenelii - created on June 2023 in Eastern Administrative Okrug, Moscow, Russian Federation by Иннокентий Паршков

RAVANELLIJEV STRŠAK

Mutinus ravenelii (Berk. & M.A.Curtis) E.Fisch.

Engleski naziv: Red Stinkhorn

Plodno tijelo: 5-13 cm visoko i 1-2.5 cm široko, štapićasto, vrh je prekriven sluzavom tamnomaslinastom masom (glebom) koja se rastapa i širi veoma neugodan miris, glavica je poslije crvenkasta, boja prelazi na donji dio bez jasno uočljive granice među njima, donji je dio valjkast, šupalj, sužen na bazi, bjelkast, prekriven je ružičastim bradavičavim ispupčenjima, na dnu je obavijen debelim ovojem (volvom), razvija se iz nepravilnog bijelog jaja visokog do 2 cm, koje na osnovi ima bijeli korjenast produžetak, na presjeku je vidljiv membranozni egzoperidij, ispod njega se nalazi želatinozan endoperidij i tanka maslinasta gleba, u sredini je šuplja crvena glavica i svijetloružičasti budući stručak, poslije peridija pukne i iz njega se produžuje stručak.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 4-5 x 2-3 µm; otrusina je maslinastozelena.

Meso: Želatinozno, spužvasto, crvenkasto; miris je odvratan na strvinu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen po travnjacima, parkovima i vrtovima, pronađe se i u staklenicima, a vrlo rijetko u šumama.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti. Psi rado jedu ovu gljivu i za njih je potpuno bezopasna.

Napomena: Opisani je stršak vrlo rijedak. Od pasjeg se strška (Mutinus caninus) bitno makroskopski razlikuje po crvenkastom stručku i ne raste u šumama.

PJEŠČARSKI STRŠAK

Phallus hadriani Vent.

Etimologija: Po nizozemskom mikologu Hadrianu.

Engleski naziv: Sand Stinkhorn

Plodno tijelo (klobuk): 4-6 cm visoko i 2-4 cm široko, najprije je jajolikog ili okruglastog oblika, zatim se ovojnica na vrhu rascijepa, a plodno tijelo uzdigne poput falusa, na vrhu se nalazi zvonolika plodna glava, vanjska je površina nepravilno mrežasta, u mladosti je prekrivena zelenkastom masom (glebom) koja iskapa dok spore sazriju, smeđa, oker, crvenkasto-smeđa, zelena ili zeleno-smeđa, nakon iskapavanja fertilne mase površina ostane skoro bijela, prozirna i nepravilno saćasta ili s poljima, brazde po površini su dosta niske, na vrhu se nalazi obrubljen zupčasti otvor (orifizij).

Stručak: 5-25 cm visok, valjkast, duguljast, s jedne i druge strane je uži, cijelom dužinom je šupljikav, unutrašnjost je šuplja, snježnobijel; na bazi se nalazi želatinozna ovojnica (volva) koja u početku obavija čitavo plodno tijelo, bijele je boje, a poslije se rascijepa i zaostane na dnu, a često je i s ostacima na klobuku, u dodiru sa zrakom postane ružičasta do ljubičasta, dio uz micelij je crveno-ljubičast.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 3-4.5 x 1.5-2 µm; otrusina je svijetlosmeđa.

Meso: Vrlo je krhko, bijelo, porozno; miris je odvratan na strvinu, poput izmeta, slabije je izražen nego kod smrdljivog strška (Phallus impudicus), a okus je neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do prosinca, kao saprotrof izvan šuma na pješčarskim staništima, poljima, vrtovima, vinogradima, suhim travnjacima. U Hrvatskoj je nalažena na pješčarskim travnjacima s vlasuljom bradicom (Festuca vaginata) te na suhom primorskom travnjaku s rijetkim stablima hrasta i jasena, na pet lokaliteta, u Podravini i Istri. Prvu sliku snimila je Danka Šimičevič, a drugu Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Kloštar Podravski kod Đurđevca.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Dosta je rijetka vrsta, slična je jedna od forma smrdljivog strška od kojeg se razlikuje po tome što na bazi stručka ima crvenkasto-ljubičastu ovojnicu (volvu), nema tako neugodan miris, a klobuk nije oštro stožast. Kada se gljiva razvije nema tako jak miris kao smrdljivi stršak. U mladosti je okruglastog oblika, malo ulegnuta i miriše po rotkvicama, miris je izraženiji kada se gljiva razvije. Slične su vrste iz srodnog roda Mutinus, kao što je primjerice pasji stršak (Mutinus caninus) koji je manjih dimenzija, ima jarkocrveni klobuk i istih je svojstava u smislu jestivosti. U porodici Phallaceae su zastupljene vrste dosta zanimljive građe i oblika, mnoge od vrsta imaju dosta egzotičan izgled.

SMRDLJIVI STRŠAK

Phallus impudicus L.

Etimologija: impudicus (lat.) = bestidan, bludan, pohotljiv, razvratan, razuzdan. Jer je u obliku muškog spolnog organa.

Engleski naziv: Stinkhorn

Plodno tijelo (klobuk): 4-6 cm visoko i 2-4 cm široko, razvija se iz podzemnog bijelog i želatinoznog jaja koje je s vanjske strane glatko, promjera 3-6 cm, s korjenastim je završetkom, na prerezu se vidi opnasti egzoperidij, ispod je želatinozni endoperidij, kasnije jaje nikne iz tla, pukne, uzdigne se poput falusa, na vrhu se nalazi plodna glava, stožasta ili poput naprstka, vanjska je površina nepravilno mrežasta, unutar mrežaste strukture se nalaze male pločaste površine u kojima se nalazi gleba u kojoj se razvijaju spore, smeđa, oker, crvenkasto-smeđa, zelena ili zeleno-smeđa, kad spore sazriju, iskapaju na tlo i razvijaju neugodan zadah koji se osjeti i do 50 m od plodnog tijela, glava je na kraju bijela.

Stručak: 5-25 cm visok, skoro je valjkast, šupalj, sužen je na oba kraja, porozan, oko baze se nalazi volva, bijel, čitava je gljiva u mladosti zatvorena u bijeloj ili žućkastoj ovojnici oko koje je uočljiv micelij, egzoperidij sadrži sluzavi sadržaj, kada se gljiva razvije ovojnica se rastrga i poprimi neugodan miris na rotkvice.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 3-5 x 1.5-2.5 µm (cromushrooms: (3.4) 3.7 - 4.3 (4.6) × (1.3) 1.4 - 1.7 (1.8) µm, Q = (2) 2.3 - 2.7 (3.2), N = 120, Me = 4 × 1.7 µm, Qe = 2.35); otrusina je svijetlosmeđa.

Meso: Bijelo, veoma je krhko, u čitavom stručku je sitnorupičave strukture; miris najprije nije izražen, ubrzo postane neugodan na strvinu, a okus je blag, jaje ima okus na orašaste plodove, poput rotkvice.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno ili pojedinačno, kao saprotrof tla u svim tipovima šuma.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog nevjerojatno neugodnog zadaha. Neki je ljudi konzumiraju dok je u ovoju, ali ni tada nema puno bolji miris. Unutrašnjost jaja je jestiva sirova, a pržena u tavi na maslacu predstavlja posebnu poslasticu. Želatinozna masa unutar jaja ima nevjerojatno svojstvo. Ako se svježa utrlja na ruke i lice, koža odmah postane kremasta, gotovo sapunasto meka. Želatinozna masa je jako higroskopna i veže vlagu u zraku, a taj učinak traje čak i nakon nekoliko sati.

Napomena: Gotovo je isti pješčarski stršak (Phallus hadriani) koji se smatra jednom od varijacija našeg smrdljivog strška, s ljubičastim je egzoperidijem i također je nejestiva gljiva. Nazivan je i mrtvačkim prstom jer je često rastao iz grobnih humaka. Tako je nastala glasina da je umrla osoba ispod vodila grešan život. Njegov smrdljivi prst izraste kao znak upozorenja, koji bi trebao svakoga upozoriti na njegova zla djela.