BRESKVIN BARŠUNOVAC

Xerocomellus persicolor (H.Engel, Klofac, H.Grünert & R.Grünert) F.Roqué

Etimologija: persica (lat.) = breskva + color (lat.) = boja. Po boji.

Klobuk: 3-10 cm širok, najprije je kuglast, zatim je konveksan, kasnije je izravnat, marelično narančast do crvenkasto-smeđ ili ružičasto-smećkast, fino je ljuskavo-baršunast, suh, u starosti je ispucan.

Stručak: 2-15 cm visok, valjkast, žut, žuto-smećkast, crvenkasto do crvenkasto-smeđe točkast na žućkastoj osnovi, prema dnu je hrđastosmeđ, na bazi je bijelo baršunast.

Rupice/cjevčice: Okrugle, prirasle, svijetložute do žuto-maslinaste, na pritisak poplave.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do vretenaste, 11-15 x 4.5-5.5 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, bjelkasto do svijetložuto u klobuku, svijetložuto u struku, na prerezu u klobuku blago poplavi, a u stručku jako požuti; miris nije izražen, a okus je blag, ugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u bjelogoričnim i miješanim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće hrastom, voli toplija staništa, u mediteranskom području.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete, ali samo mlada. Konzumiran sirov izaziva alergijske reakcije pa se preporučuje minimalno vrijeme kuhanja od 15-20 minuta.

Napomena: Pripada skupini Xerocomellus kojoj je površina klobuka fino baršunasta. Slični su crvenoraspucani baršunovac ili zlatača (Xerocomellus chrysenteron) i krvavi baršunovac (Hortiboletus rubellus) kojima su cjevčice zaokružene uz stručak, a stručak je na donjem dijelu više crvenkast, a ne hrđastosmeđ kao kod opisane vrste.

BIJELORASPUCANI BARŠUNOVAC

Xerocomellus porosporus (Imler ex Watling) Šutara

Engleski naziv: Sepia Bolete

Klobuk: 2-9 cm širok, najprije je konveksan, kasnije je raširen, suh, krem-smećkast, smećkast, smeđ ili maslinasto-smećkast, baršunast, ubrzo je nepravilno raspucan, u pukotinama je uočljivo žućkasto ili smećkasto meso bez tragova crvenkaste boje.

Stručak: Valjkast, ponekad je zadebljan na bazi, bijelo-siv, sivo-žut, žućkast ili žućkasto-smeđ, sitno zrnast, od sredine prema dolje je samo s nekoliko crvenkastih točkica, uglavnom je čak i potpuno bez crvene boje, na bazi je smeđ, sivo-crn ili crnkast.

Rupice/cjevčice: Široke, višekutne, najprije su žute, kasnije su žuto-maslinaste, cjevčice su prirasle na stručak, na pritisak poplave.

Mikroskopija: Bazidiospore su vretenaste do eliptične, na jednom kraju su kao odrezane, 13-15 x 5-6 µm (cromushrooms: bazidiospore su (13) 13.1 - 14.4 (15.6) × (4.2) 4.7 - 5.3 (5.6) µm, Q = (2.4) 2.6 - 2.9 (3.2), N = 120, Me = 13.7 × 5 µm, Qe = 2.7, bazidije su 4-sporne, batinaste, 37 - 42 × 13 - 15.5 µm, N = 3, cistide su vretenaste do valjkaste, 65 - 80 × 9.5 - 14 µm, N = 7); otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Mekano, žućkasto, u mladosti je u sredini crvenkasto, na presjeku poplavi, ubrzo zatim opet pobijeli; miris je slab na gljive i voće, a okus je blag, blago kiselkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, obično u simbiozi sa hrastom. Prvu sliku snimio je Neven Ferenčak, drugu Matija Josipović, u drugoj polovici lipnja, na lokalitetu lovački dom Đedovica na Papuku, a treća i četvrta snimljene su u prvoj polovici kolovoza, na lokalitetu Oštrica, Park prirode Medvednica kod Zagreba.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete. U vrlo rijetkim slučajevima može uzrokovati alergijske reakcije. Tko primjeti bilo kakve probleme nakon konzumiranja trebao bi izbjegavati ovu vrstu. Sirov je otrovan jer sadrži kserokomičnu kiselinu pa se preporučuje minimalno vrijeme kuhanja od 15-20 minuta. Kod gljiva bez mrežice na stručku ili s jedva vidljivom mrežicom sa žućkastim cjevčicama, proba okusa je najsigurnija odluka da se ne radi o nejestivom gorkom vrganju (Caloboletus radicans).

Napomena: Bijeloraspucani je baršunovac po brojnim morfološkim značajkama vrlo blizak podstavljenom baršunovcu (Xerocomus subtomentosus) i crvenoraspucanom baršunovcu (Xerocomellus chrysenteron). Međutim, bitno se razlikuje po obliku spora koje su s jedne strane ravno odsječene poput panja te po raspucanom klobuku, gdje se u pukotinama vidi žućkasto meso bez tragova crvenkaste boje. Kod zlatače, odnosno crvenoraspucanog baršunovca u pukotinama klobuka se vidi crvenkasto meso.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1121. Bijeloraspucani baršunovac (Xerocomus porosporus Imler), Sinonim: Xerocomus truncatus Sing.

INJASTI BARŠUNOVAC

Xerocomellus pruinatus (Fr. & Hök) Šutara

Etimologija: pruina (lat.) = slana, inje. Po izgledu površine klobuka.

Engleski naziv: Matt Bolete

Klobuk: 3-10 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksno-ispupčen, kasnije se izravna, po vlažnom je vremenu ljepljiv, smećkast, crveno-smeđ ili tamnosmeđ, baršunast, kasnije je raspucan, samo na rubnom dijelu nije ili samo lagano raspucan, brazde su uvijek crvene, često je nepravilno naboran, mjesta nagrižena od puževa su žućkasta, a nakon nekoliko sati postanu crvenkasta, rub je nepravilno valovit.

Stručak: 3-13 cm visok i 1-5 cm debeo, valjkast ili vretenasto zadebljan, na bazi je zašiljen, na vrhu je žut, na središnjem je dijelu s crvenkastim i crveno-smeđim točkicama ili ljuskicama, bez mrežice, na bazi je uočljiv bijeli ili svijetložuti micelij.

Rupice/cjevčice: Žute, kasnije su žuto-zelene do hrđastosmeđe, na pritisak skoro ne poplave, cjevčice su izrezane uz stručak, duže su od debljine mesa u klobuku.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do vretenaste, skoro glatke, s laganom uzdužnom nervaturom, 9-17 x 3.8-6.2 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Svijetložuto, ispod kožice klobuka je crvenkasto, u bazi stručka je smećkasto, na prerezu u gornjem dijelu stručka poplavi i uglavnom pocrveni; miris je blago kiselkast, na gljive, a okus je također kiselkast.

Stanište: Raste u svim tipovima šuma, u simbiozi s različitim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem. Primjerke na drugoj slici snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete. U vrlo rijetkim slučajevima može uzrokovati alergijske reakcije. Tko primjeti bilo kakve probleme nakon konzumiranja trebao bi izbjegavati ovu vrstu. Sirov je otrovan jer sadrži kserokomičnu kiselinu pa se preporučuje minimalno vrijeme kuhanja od 15-20 minuta. Kod gljiva bez mrežice na stručku ili s jedva vidljivom mrežicom sa žućkastim cjevčicama, proba okusa je najsigurnija odluka da se ne radi o nejestivom gorkom vrganju (Caloboletus radicans).

Napomena: Ova vrsta često se zamijeni s crvenoraspucanim baršunovcem (Xerocomellus chrysenteron) čija je površina slična kao kod ove vrste, samo što je raspucana i rascijepljena, često samo na rubu, a ne na sredini klobuka. Po mikroskopskim karakteristikama se lako razlikuju, jer slična vrsta ima skoro glatke spore.

REDEUILHOV BARŠUNOVAC

Xerocomellus redeuilhii A.F.S.Taylor, U.Eberh., Simonini, Gelardi & Vizzini

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Engleski naziv: Oak-Loving Bolete

Klobuk: 2-6 cm širok, prvo je kuglast, zatim je konveksan, kasnije se otvori, ali nikada nije spljošten, prekrasne je crvene boje koja teži ka ljubičasto-crvenoj, baršunast, boja ujednačena od središta do ruba i nema pojaseve osim na više ili manje naglašenom karakterističnom bjelkastom rubu, bijela kožica prelazi preko ruba.

Stručak: 3-7 cm visok, valjkast, vrlo je često zakrivljen, uvijek se sužava prema bazi, žut, na donjem dijelu je karakteristično ljubičasto-crven, nema mrežicu.

Rupice/cjevčice: Široke, višekutne, malo su nepravilne, tamnožute, cjevčice su žute, prilično su duge, sužavaju se prema stručku uz koji je karakteristično kružno udubljen.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 11-17 x 5-7 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Bijelo do žuto, u stručku je je ljubičasto-crveno, na prerezu ne mijenja boju; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom ili bukvom, voli toplija staništa, uglavnom mediteranska područja.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Ova je vrsta kreirana 2016. godine od strane Taylor et al., a do tada je vrsta imala znanstveni naziv Xerocomus dryophilus, međutim utvrđeno je da je ta vrsta, koja raste na sjevernoameričkom kontinentu, različita od europske i otuda i stvaranje nove vrste. Molekularne su studije pokazale točnu klasifikaciju vrste u rodu Xerocomellus. Krvavi baršunovac (Hortiboletus rubellus) ima sličnu boju himenija i mazavi klobuk, kao i plemeniti sluzavac (Aureoboletus gentilis) koji ima nešto deblje pregrade i cjevčice.

Xerocomellus ripariellus - created on September 2022 in Fontenailles, France by thomasrougny

PRIOBALNI BARŠUNOVAC

Xerocomellus ripariellus (Redeuilh) Šutara

Klobuk: 2-7 cm širok, najprije je polukuglast, kasnije se otvori, smećkast, ružičasto-smeđ, pustenast, baršunast, vrlo je blago crveno obojen ispod kožice, sredina je tamnije maslinasto-smeđe boje.

Stručak: 4-7 cm visok i 0.7-2 cm debeo, gotovo je valjkast, s crvenkastim je točkicama ili mrljama na žutoj osnovi, na donjem je dijelu ljubičast.

Rupice/cjevčice: Okrugle do višekutne, cjevčice su 5-10 mm duge, žute, u starosti su žuto-maslinaste, na ozlijeđenim mjestima i na pritisak pomodre, prirasle su na stručak.

Mikroskopija: Bazidiospore su vretenaste do eliptične, glatke, 11-16.5 x 4-6 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso:  Čvrsto do gumasto, elastično, mekano, žućkasto, sivkasto, gotovo je bijelo, ispod kožice klobuka je bijelo, na prerezu brzo pomodri, osobito u dnu stručka; miriše na gljive, neutralno do blago kiselkasto; okus je slabo izražen, blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u svim tipovima šuma u simbiozi s različitim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, u aluvijalnim šumama, priobalnim područjima ili povremeno poplavljenim područjima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete, ali samo temeljito termički obrađena. Sirova je lagano otrovna jer sadrži kserokomičnu kiselinu pa se preporučuje minimalno vrijeme kuhanja od 15-20 minuta. Ako se klobuk previše spužvast više nije za uporabu. U vrlo rijetkim slučajevima može uzrokovati određene tegobe, a svi koji primjete bilo kakve probleme nakon konzumacije trebali bi izbjegavati ovu vrstu.

Napomena: Lako se zamijeni s crvenonogim baršunovcem (Xerocomellus cisalpinus). Teško ih je razlikovati bez mikroskopa. Neki autori ne razdvajaju ove dvije vrste.

SREDOZEMNI BARŠUNOVAC

Xerocomellus sarnarii Simonini, Vizzini & U.Eberh.

Klobuk: 4-9 cm širok, najprije je konveksan, kasnije je gotovo izravnat, suh, smećkast, u starosti je ružičasto-smeđ, baršunast, kasnije se raspucava, između raspuknute kožice se nazire crveno meso.

Stručak: 4-10 cm visok, valjkast, žut, crvenkasto zrnast na žutoj osnovi, na pritisak postane crnkast.

Rupice/cjevčice: Okrugle do višekutne, žute, u starosti su žuto-maslinaste, cjevčice su zaukružene uz stručak, na pritisak poplave.

Mikroskopija: Bazidiospore su vretenaste, glatke, prozirne, 13.5-15.7 x 5.5-6.6 µm, Q = 2.5; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, žućkasto, crvenkasto u stručku, na prerezu poplavi uz cjevčice; miris je na gljive ili blago kiselkast, a okus je također blago kiselkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u bjelogoričnim i miješanim šuma, u simbiozi s raznim bjelogoričnim, u mediteranskim područjima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete. Ova vrsta često može uzrokovati neugodnosti. U slučaju bilo kakvih problema nakon konzumacije ove vrste, u pravilu bi trebalo izbjegavati sve baršunovce.

Napomena: Moguća je zamjena s crvenonogim baršunovcem (Xerocomellus cisalpinus), od kojeg se razlikuje po crvenom mesu ispod kožice klobuka.

ZLATNOKORJENASTI BARŠUNOVAC

Xerocomus chrysonemus A.E.Hills & A.F.S.Taylor

Engleski naziv: Goldenthread Bolete

Klobuk: 2.5-5 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je izravnat i najčešće jastučast, suh, žut, oker, žuto-maslinast, ponekad je žuto-smeđ, baršunast, na dodir postane tamnosmeđ, rub je najprije podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 3-5 cm visok, različitog je oblika, najčešće je valjkast i sužen na bazi, ponekad je zakrivljen, najprije je žut, zatim je prljavo žut s crvenkasto-smećkastim mrljama, u gornjem dijelu ili gornjoj polovici je jasno izražena karakteristična crvenkasto-smeđa mrežica s krupnim očicama, na bazi je obično sa zemljastim kvržicama obraslim žutim micelijem.

Rupice/cjevčice: Najprije su okruglaste, zatim su višekutne, najprije su zlatnožute, uz rub klobuka su lagano smećkaste, na pritisak ne mijenjaju boju ili slabo pozelene, cjevčice su osrednje duge, najprije su prirasle, zatim se vrlo kratko spuštaju po stručku, zlatnožute, zatim su maslinastozelenkaste, na pritisak blago poplave.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do vretenaste, glatke, 8-13 x 4.5-6 µm; otrusina je svijetlosmeđa.

Meso: Svijetložuto, na prerezu ne mijenja boju ili po vlažnom vremenu lagano poplavi; miris i okus su ugodni.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, obično u simbiozi s hrastom. Drugu sliku snimio je Matija Josipović.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Moguća je zamjena s podstavljenim baršunovcem (Xerocomus subtomentosus) i hrđavocrvenim baršunovcem (Xerocomus ferrugineus) koji na stručku imaju izraženu mrežicu.

HRĐAVOCRVENI BARŠUNOVAC

Xerocomus ferrugineus (Schaeff.) Alessio

Etimologija: ferrugineus (lat.) = boje željezne rđe, rđasto. Po hrđastosmeđoj boji.

Engleski naziv: Rusty Bolete

Klobuk: 5-10 cm širok, konveksan i ispupčen, poslije se otvori i spljošti, smećkast, smeđ, sivo-smeđ do crveno-smeđ, ponekad je nešto svjetliji, površina je baršunasta.

Stručak: 5-11 cm visok i 8-25 mm debeo, tvrd, pun, u gornjem dijelu je valjkast, nadolje je vretenasto zadebljan i šiljast prema dnu, dosta je izdužen, često je zakrivljen, žućkast sa smećkastim do crvenkastim uzdužnim vlaknima koja se u gornjem dijelu mrežasto prepleću, cijelom je dužinom izbrazdan, na bazi je sa žutim micelijem.

Rupice/cjevčice: Isprva su sitne pa poslije veće, višekutne, prirasle su uz stručak, žute, mjestimično su s plavim mrljama, cjevčice su žute pa malo potamnu, u blizini stručka su duže.

Mikroskopija: Bazidiospore su vretenaste do eliptične, 10.5-13.5 x 4-5 µm, Qe = 2.7 (cromushrooms: (11) 11.6 - 14.1 (16.1) × (3.6) 4.1 - 5 (5.4) µm, Q = (2.4) 2.6 - 3.1 (3.5), N = 120, Me = 12.9 × 4.5 µm, Qav = 2.8); otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Debelo, bijelo, u raznim dijelovima je različitih nijansi, ispod kožice klobuka je blago ružičasto, na zraku ne mijenja boju, ali ponekad može postati vrlo blago plavkasto; miris nije izražen ili je blag i ugodan na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, češće u crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, ali se pronađe i u bjelogoričnim šumama. Primjerak sa slika snimio je Neven Ferenčak u drugoj polovici listopada na lokalitetu pokraj Varaždina.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Najkarakterističniji je po uzdužno brazdasto-mrežastom stručku. Sličan je crvenoraspucani baršunovac (Xerocomellus chrysenteron) koji na stručku ima samo crvena vlakna i točkasta zrnca, na mjestima gdje se dotakne poplavi kao i podstavljeni baršunovac (Xerocomus subtomentosus). Razlikuje se od obje navedene vrste po bjelkastom, a ne žutom mesu, po žutom bazalnom miceliju i po lažnoj izduženoj mrežici. Lažna zlatača (Xerocomellus truncatus) ima odrezane spore i ružičasto-ljubičasti ton klobuka koji dosta zadebljan na bazi.

TOPOLOV BARŠUNOVAC

Xerocomus silwoodensis A.E.Hills, U.Eberh. & A.F.S.Taylor

Etimologija: Po mjestu prvog otkrića, Silwood Parku, koji se nalazi u Berkshiru u Velikoj Britaniji.

Engleski naziv: Poplar Bolete

Klobuk: 2.5-8 cm širok, u početku je polukuglast, kasnije je konveksan do konveksno-izravnat, suh, narančasto-smeđ, ciglastosmeđ sa svijetloružičastim nijansama do tamnosmeđ, prema rubu je svjetliji, kožica je maljava do fino baršunasta, nije ispucana, rub je tanak, u početku je podvijen, ponekad je slabo režnjast i valovit, malo prelazi rupice.

Stručak: 2.5-12 cm visok i 1-2.5 cm debeo, općenito je više ili manje vijugav, zadebljan je na vrhu i ima tendenciju sužavanja pri dnu, bjelkast, žućkast, svijetlo žuto-narančast, svjetliji je od klobuka, s uočljivim je uzdignutim hrđasto crveno-smeđim rebrima koja tvore grubu i nepravilnu mrežicu sačinjenu od više ili manje cjelovitih izduženih očica, raspoređenih po cijeloj površini, izraženijih u gornje dvije trećine, rebra se, dok se spuštaju prema dolje, rastvaraju u fine narančaste točkice, koje prekrivaju dobar dio površine, gotovo do same baze, koja je prekrivena bjelkastim nitima, bazalni je micelij uvijek žute boje.

Rupice/cjevčice: U početku su labirintne, ubrzo postanu veće, višekutne, boje su cjevčica, ali sa slabim ružičasto-narančastim tonovima, ostaju nepravilnog oblika, blizu ruba su poput labirinta i postupno postaju sve veće prema stručku, gdje postaju zaobljene, s hrđasto narančasto-smeđim mrljama na diranim ili oštećenim mjestima, cjevčice su u početku dosta uske i tanke, zatim se postupno šire, kraće su od debljine mesa u klobuku, udubljene su oko vrha i kratko se spuštaju po stručku, intenzivne su žute boje, na prerezu ne mijenjaju boju.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do vretenaste, glatke, 10.3-12.9 x 4.1-5 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, žućkasto u klobuku, progresivno sklono poprimanju intenzivnijih žutih nijansi, nakon izlaganja zraku i tijekom procesa sušenja bjelkasto u stručku, a svijetložuto uz koru, na prerezu ne mijenja boju; miris nije izražen, nejasan, a okus je blag, nježan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, osobito s topolom (Populus spp.). Prve četiri slike snimio je Neven Ferenčak, a posljednju Matija Josipović.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali je zbog rijetkosti treba zaštititi.

Napomena: Slični zlatnokorjenasti baršunovac (Xerocomus chrysonemus) ima klobuk varijabilne boje, s nijansama od sivo-žute do maslinasto-smeđe. Meso je žuto, postupno intenzivnije prema dnu stručka, na prerezu ne mijenja boju. boja je kod opisane vrste s više crveno-smeđih, rđastocrvenih do tamnosmeđih tonova, stručak je duboko ukopan u podlogu i raste u simbiozi s topolama, za razliku od slične vrste koja preferira bjelogorične šume hrasta. Srodni hrđavocrveni baršunovac (Xerocomus ferrugineus) preferira veće nadmorske visine. Hrđavocrveni baršunovac  i zlatnokorjenasti baršunovac su češće i raširenije vrste, a rastu čak i u mediteranskom okruženju. Zbog sličnosti treba spomenuti i vretenastog baršunovca (Aureoboletus moravicus) koji također ne mijenja boju na prerezu, ali nema grubu narančastu mrežicu u gornjem dijelu stručka.

PODSTAVLJENI BARŠUNOVAC (PODSTAVKA)

Xerocomus subtomentosus L.

Etimologija: sub (lat.) = skoro + tomentosus (lat.) = baršunasto. Po lagano baršunastom klobuku.

Engleski naziv: Suede Bolete

Klobuk: 4-15 cm širok, prvo je kuglast pa polukuglast, mesnat, vrlo je promjenjive boje, žućkasto-oker, oker, ponekad je s maslinastom nijansom, kasnije je svijetložut, svijetlosmeđ, tamnosmeđ ili crvenosmeđ, blago je ružičast ispod kožice, fino je baršunast, ponekad je raspucan pa se u pukotinama vidi žuto meso.

Stručak: 5-15 cm visok i 1-3.5 cm debeo, nešto je kraći, zašiiljen je na samoj osnovi, malo zakrivljen, pun, s blagim je uzdužnim brazdama, žut, žuto-oker, na donjem je dijelu ponekad smećkast, često je prekriven raštrkanim sitnim smećkastim, ružičastim ili crvenkastim granulama koje ponekad tvore točkastu mrežicu, baza je s bjelkastim ili blijedožutim micelijem.

Rupice/cjevčice: Široke, višekutne, u mladosti svijetložute, žute, oker-žute do žuto-zelene, u starosti su maslinaste do maslinasto-smeđe, na pritisak pomodre, cjevčice su prirasle na stručak, žute.

Mikroskopija: Bazidiospore su vretenaste, 11-13 x 4.5-5.5 µm, Q = 2.5 (cromushrooms: spore su (11) 11.3 - 13.4 (13.5) × (4) 4.3 - 4.8 (5.3) µm, Q = (2.3) 2.5 - 2.9 (3.1), N = 120, Me = 12.3 × 4.6 µm, Qe = 2.7, bazidije su 4-sporne, batinaste, 31.9 - 48.5 × 8.6 - 12.2 µm), cistide su 36.5 - 54.9 × 10.6 - 12.5 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Bjelkasto ili žućkasto, u donjim dijelovima stručka je ružičasto ili ružičasto-smeđe, na prerezu u klobuku slabo poplavi ili uopće ne plavi, u donjem dijelu stručka slabo pocrveni; miris nije izražen, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i cjevčice u dodiru s kalijevom lužinom postanu crvenkasto-smeđe pa zatim gotovo izblijede, meso sa željeznim sulfatom (FeSO4) postane svijetlo maslinasto-sivo, zatim ta boja gotovo nestane. 

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, obično hrastovima, bukvama, kestenima i brezama, na vapnenastom tlu. Prvih sedam slika snimljeno je u prvoj polovici kolovoza, na lokalitetu Kupinečki Kraljevec kod Zagreba, osma u prvoj polovici rujna, na lokalitetu cret Dubravica kod Zaprešića, a devetu sliku snimio je Neven Ferenčak, početkom listopada.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Moguća je zamjena sa hrđavocrvenim baršunovcem (Xerocomus ferrugineus) koji na stručku ima izraženu mrežicu, zatim s crvenoraspucanim baršunovcem (Xerocomellus chrysenteron) i s lažnom zlatačom (Xerocomellus truncatus) koja ima redovito ispucan klobuk, a ispod kožice klobuka proviruje bjelkasto meso.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1118. Podstavljeni baršunovac (podstavka) (Xerocomus subtomentosus (L. ex Fr.) Quélet), Sinonim: Boletus subtomentosus L. ex Fr.

PODRUMSKA TRULEŽNICA

Coniophora puteana (Schumach.) P.Karst.

Etimologija: puteana (lat.) = lokalitet gdje je pronađena ili proučavana. Po staništu.

Engleski naziv: Wet Rot

Plodno tijelo: 4-25 cm široko i 1-2 mm debelo, posve prilegnuto na supstratu, labavo se drži za supstrat, razrašteno, formira velike plahtice i do 0.5 m četvornog, površina je grbavo-bradavičava, uz rub je gusto dlakava i bjelkasta, a prema sredini je najprije bijela, zatim žuto-smeđa, smeđa ili maslinasto-smeđa.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 10.5-16 × 6-10 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto; miriše na plijesan, trulež, a okus nije izražen.

Stanište: Raste tijekom godine u vlažnim šumama ili kućama na gredama ili zidovima, osobito u vlažnim prostorijama s ustajalim zrakom, kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (daske, grede, trupci) raznog crnogoričnog i bjelogoričnog drveća; uzrokuje smeđu trulež drva. Povoljni uvjeti za rast su 50 do 60% vlažnosti drva!

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Znanstveno je ime dobila zbog toga što napada gotovo trulo drvo i smrdljivo drvo. Moguća je zamjena sa sličnim kućnim drvojedom (Serpula lacrymans), koji ima meruloidnu površinu i njegov rub nije tako gusto dlakav. Osim toga, ona ima dva oblika hifa, kraće bazidije (40-70 µm) i žuto-smećkaste spore. Vrlo je opasna jer može razoriti svu drvnu građu i bačve u podrumu. Poznata je i slična mrežasta truležnica (Serpula himantioides), koja naraste mnogo manja, plodno tijelo je vrlo tanko i raste na drvu crnogoričnog drveća, a poznata je pod imenom divlja suho crvena gljiva.

VODOMJERNA ZVJEZDAČA

Astraeus hygrometricus (Pers.) Morgan

Etimologija: higros (gr.) = vlažno + metreo (gr.) = mjera, veličina. Po čudnom ponašanju.

Engleski naziv: Barometer Earthstar

Plodno tijelo: 4-13 cm široko, prvo je kuglasto i zatvoreno pa se vanjska ovojnica (egzoperidij) zvjezdasto istrga u 7-20 krakova, egzoperidij je troslojan, nema stalka već je s malim korjenastim micelijskim nitima učvršćeno za podlogu, glavica je sivkasta, sivo-smeđa ili plavkasto-siva, a površina krakova se ubrzo raspucava, po suhom vremenu krakovi zatvaraju glavicu, a po vlažnom su rašireni, ali gotovo nikada nisu podvrnuti.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, s bradavicama visokim 1 µm, prozirne, 7-10 µm (cromushrooms: (8.4) 9.5 - 12.5 (13.9) × (7.7) 9 - 12.1 (13.5) µm, Q = 1 - 1.1 (1.2) ; N = 60, Me = 10.9 × 10.4 µm, Qav = 1); otrusina je tamnosmeđa.

Meso (gleba): Sivo-smeđe, žilavo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, a stari se primjerci mogu naći cijele godine, u svim tipovima rijetkih i suhih šuma kao saprotrof tla na goloj zemlji, najčešće na pjeskovitom tlu, češća je na mediteranskom području. Prva slika snimljena je u rujnu na lokalitetu Vojnić kod Sinja, druga i treća na lokalitetu Donji Macelj kod Krapine, četvrtu sliku snimio je Neven Ferenčak, a petu Mladen Ormuž.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Iako je uvjetno jestiva vrsta, smatra se nejesivom, jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Dosta je raširena vrsta, osobito uz obalni pojas u Istri gdje masovno raste tik uz samo more. Zajednička karakteristika mnogih zvjezdača je u tome što se ponašaju poput prirodnog higrometra, odnosno po suhom se vremenu zatvaraju, a po vlažnom otvaraju. Od sličnih se zvjezdača razlikuje po raspucanoj površini krakova.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1592. Vodomjerna zvjezdača (Astraeus hygrometricus (Pers.) Morgan), Sinonimi: Geastrum castaneum Desv., Geastrum stellatum Scop. ex Wettst.

ŠVICARSKI SLINAVAC

Chroogomphus helveticus (Singer) M.M.Moser

Etimologija: helveticus (lat.) = švicarski.

Klobuk: 2.5-10 cm širok, kuglasto-konveksan i ispupčen, suh, nije sluzav, narančasto-smeđe, ciglastocrvene ili ružičasto-oker boje, vlaknasto-ljuskav.

Stručak: 6-12 cm visok i 0.6-2 cm debeo, razmjerno je vitak, pun, osnova je uža, skoro je korjenast, maljav, vlakna na površini su deblja nego što je uobičajeno, boje je klobuka, na ozlijeđenim mjestima s crvenkastim promjenama boje.

Listići: Rijetki, lako se odvajaju od klobuka, račvasti, prirasli, kratko se spuštaju se po stručku; žuto-narančasti do crvenkasto-smeđi, na kraju crnkasti od dozrelih spora, kod mladih gljiva su prekriveni tankom koprenom.

Mikroskopija: Bazidiospore su vretenaste, 17-20 x 5-7 µm; otrusina je maslinasto-crna do ljubičasto-crna.

Meso: Narančasto, samo je na dnu stručka žućkasto, na prerezu s crvenkastim promjenama boje, čvrsto; miris je voćni, blago mirišljavi, a okusa je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u šumama smreke i bora u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem; kod nas nije česta vrsta. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u listopadu, na lokalitetu Meljan pokraj Trakošćana.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete. Sve gljive iz ovog roda su jestive. Kada se kuha, meso postaje ljubičasto i ugodnog mirisa, sličnog kao kod modre koturnice (Lepista nuda).

Napomena: Prepoznatljiva je po istoj boji na svih dijelovima i po nelijepljivom klobuku. Sličan mu je borov slinavac (Chroogomphus rutilus) koji je kod nas razmjerno češći, mlada gljiva je sluzava po klobuku i stručku i cijela je bakrenocrvene boje, a švicarski slinavac po klobuku i stručku ima suha vlakna, nikad nije sluzav i više je narančast.

MEDITERANSKI SLINAVAC

Chroogomphus mediterraneus (Finschow) Vila, Pérez-De-Greg. & G.Mir

Etimologija: mediterraneus (lat.) = mediteranski. Po području rasprostranjenosti.

Klobuk: 2.5-5 cm širok, prvo je polukuglast do konveksan, zatim je spljošten i s jedva izraženom grbicom, ponekad je čak i blago ulegnut, kožica je sluzava po vlažnom vremenu, a glatka po suhom i prekrivena tamnim priraštenim vlakancima, sivo-smeđ do krem-narančast s krem ​​​​ili ljubičastim mrljama, ponekad je u potpunosti vinskicrven.

Stručak: 4-7 cm visok i 0.5-1.5 cm debeo, valjkast, više ili manje zašiljen na bazi, naboran, kremasto-ružičast s vinskicrvenim mrljama, na bazi je sivkast, micelij je žućkasto-oker, u mladosti je s kratkotrajnim parcijalnim ovojem na rubu klobuka samo kod vrlo mladih primjeraka, prstenasta zona je gotovo odsutna.

Listići: Rijetki, razmaknuti, spuštaju se po stručku, s lamelulama uz rub klobuka, u početku su žuto-narančasti, zatim su sve tamniji do sivo-maslinasti, na kraju crno-smeđi od poispadalih spora.

Mikroskopija: Bazidiospore su vretenaste, dekstrinoidne, 18-21 x 6-7 µm, bazidije su 2-4 sporne, batinaste, 45-60 x 5-6 µm, cistide su valjkasto-batinaste, prekrivene su sa sluzi ili inkrustacijama, sa zaobljenim vrhom, završavaju dugom, uskom stapkom, 75-165 x 15-20 µm; otrusina je crnkasta.

Meso: Čvrsto, bjelkasto-kremasto u klobuku, u stručku je žuto-narančasto, u dnu stručka je sivo-crnkasto; miris i okus nisu izraženi.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka u dodiru s KOH postane tamno crvenkasto-smeđa do gotovo crna, a meso tamno zelenkasto-sivo, a reakcija kožice klobuka s gvajakovom tinkturom je negativna, a mesa pozitivna, ali slaba.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u šumama bora. Sliku je snimio Neven Ferenčak, 17.10.2025.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete.

Napomena: Ova je vrsta karakteristična po žutom bazalnom miceliju, malim dimenzijama i boji mesa na prerezu, osobito u dnu stručka.

BOROV SLINAVAC (ČAVLIĆ)

Chroogomphus rutilus (Schaeff.) O.K.Mill.

Engleski naziv: Copper Spike

Klobuk: 2-9 cm širok, najprije stožast pa raširen i ispupčen, gladak, ljepljiv, ubrzo zatim suh, vlaknast, smeđ, narančasto-smeđ, bakrenosmeđ ili sivo-smeđ, rub je u mladosti spojen s listićima crtastim zastorkom.

Stručak: 6-12 cm visok i 0.6-2 cm debeo, pun, čvrst, sužen je na osnovi, vlaknast, žut do žuto-narančast, na ozlijeđenim mjestima malo pocrveni, prema gore je crvenkast s maljavim prstenastim zonama, ispod listića je ostatak zastorka u vidu crtastog prstenka, ružičaste boje.

Listići: Spuštaju se po stručku, lagano se odvajaju od plodnice, rijetki, račvasti, najprije su sivo-žuti, zatim su prljavo ljubičasti i na kraju sivo-crni.

Mikroskopija: Bazidiospore su vretenaste, duguljaste, glatke, 16-21.5 x 5.5-7 µm, Qav = 2.7-3.5 (cromushrooms: (15) 15.8 - 18.2 (19.3) × (5) 5.7 - 6.8 (7.7) µm, Q = (2.4) 2.5 - 3 (3.5), N = 120, Me = 17 × 6.3 µm, Qav = 2.7); otrusina je maslinasto-crna, maslinasto-smeđa do ljubičasto-crna.

Meso: Debelo, čvrsto, žućkasto, s ljubičastim tonom u klobuku, a u stručku je tamnije, crvenkasto-smeđe; miris nije izražen, a okus je ugodan.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom postane tamnosmeđe, s gvajakovom tinkturom trenutno postane purpurnocrveno, dok s željeznim sulfatom meso posmeđi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama, osobito u šumama bora, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem. Smatra se da parazitira micelij različitih vrsta tartufa. Prvu sliku snimio je Neven Ferenčak, druga, treća i četvrta slika snimljene su u rujnu na lokalitetu Brezovac na Dinari, a petu sliku snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete. Prije upotrebe se odstrani ljepljiva kožica s klobuka, međutim ništa se neće dogoditi ako se kožica i ne odstrani. Meso kuhanjem postaje ljubičasto-smeđe i ugodnog mirisa, sličnog kao kod modre koturnice (Lepista nuda).

Napomena: Nema opasnosti od zamjene s nevaljalim gljivama. Vrlo sličan mu je švicarski slinavac (Chroogomphus helveticus) koji je puno rijeđi, ima suh vlaknasto-ljuskavi klobuk te lijepu žuto-narančastu ili narančasto-ružičastu boju plodnog tijela te raste pod smrekama i peteroigličastim borom (Pinus cembra). Sličan mu je i ružičasti slinar (Gomphidius roseus) koji ima mnogo rašireniji klobuk crvene boje i bjelkasti stručak.

VELIKI SLINAVAC

Gomphidius glutinosus (Schaeff.) Fr.

Etimologija: glutinosus (lat.) = sluzavo. Po mazavosti klobuka.

Engleski naziv: Slimy Spike

Klobuk: 3-20 cm širok, mesnat, konveksan pa otvoren, jako sluzav, gladak, gol, kožica se ne guli, smeđ, ljubičasto-smeđ do crvenkasto-crnkast, sa širokim crnim mrljama po površini, rub je podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 6-12 cm visok i 1.2-3 cm debeo, pun, čvrst, ponekad je zadebljan na dnu, vlaknast, sluzav, na gornjem je dijelu bjelkast, a na bazi je žut; s prolaznim je sluzavim zastorkom na vrhu.

Listići: Spuštaju se po stručku, račvasti, najprije su bjelkasti pa kasnije sivi, sivo-smeđi ili crnkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su vretenaste, duguljaste, s grlićem, 17.5-21.5 x 5.8-7.1 µm; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Bjelkasto, ispod kožice klobuka je malo smećkasto, na dnu stručka je žive žute boje, u starosti je sivo, izdašno, mekano; miris nije izražen, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka s kalijevom lužinom (KOH) poljubičasti kao i meso sa sulfovanilinom.

Stanište: Raste u ljeto i jesen skupno u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom. Prvu sliku snimio je Neven Ferenčak, četvrtu Danijel Mulc, a petu i šestu Danijel Balaško, u listopadu, na lokalitetu Meljan pokraj Trakošćana.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete. Prije pripreme treba skinuti mazavu kožicu, a ne smeta što meso kuhanjem pocrni. Može se i sušiti.

Napomena: Pjegavi slinar (Gomphidius maculatus) je manji rastom i s crnim mrljama, borov slinavac (Chroogomphus rutilus) je ciglastocrvene boje i ima mazav klobuk, švicarski slinavac (Chroogomphus helveticus) nije mazav, ali je čitav ciglasto-vunast i ružičasti slinar (Gomphidius roseus) ima glatki i ružičasti klobuk i skoro zašiljen glatki stručak. Nije moguća zamjena s nevaljalim gljivama, jer su sve vrste iz roda Gomphidius jestive.

PJEGAVI SLINAR

Gomphidius maculatus (Scop.) Fr.

Etimologija: maculatus (lat.) = uprljati, zamazati, (za)mrljati. Po mrljama.

Engleski naziv: Larch Spike

Klobuk: 2-11 cm širok, kuglasto-konveksan pa raširen i manje ili više ulegnut na sredini, često tupo ispupčen, rub je dugo vremena podvijen, prilično je mesnat, po vlažnom je vremenu jako mazav, kožica se guli, sivkast, smećkast ili svijetlo cimetasto-smeđ, često djelomično crvenkasto-smeđ i žuto zaprljan, na sredini je tamniji, s tendencijom je stvaranja crnih pjega po površini, na pritisak postane crno-smeđ.

Stručak: 5-7 cm visok i 0.8-1 cm debeo, valjkast, neravan, često je spiralno uvijen, prvo je pun pa šupalj, nije mazav, u mladosti neposredno ispod listića nosi rđaste vodene kapljice, lagano je vlaknasto-ljuskav, s crveno-smeđim točkicama na bijeloj osnovi, na pritisak ili na oštećenim mjestima prvo pocrveni pa poslije postane crno-smeđ, baza je žuta.

Listići: Rijetki, debeli, prilično su široki, račvaju se gotovo do samog ruba, spuštaju se po stručku, izmiješani s s lamelulama, najprije su bjelkasti, kasnije su s crvenkasto-smeđim ili crno-smeđim pjegama, na kraju pocrnu.

Mikroskopija: Bazidiospore su vretenaste do eliptične, duguljaste, 18.8-23.2 x 5.8-7.6 µm; otrusina je tamno maslinasto-smeđa do crno-smeđa.

Meso: Čvrsto, bjelkasto s laganom crvenkasto-smeđom nijansom, u bazi stručka je limunastožuto, na prerezu pocrveni; miris nije izražen, a okus je slatkast.

Kemijske reakcije: Meso s lugolovom otopinom postane vinskicrveno, dok sa sulfovanilinom postane prolazno crveno.

Stanište: Raste od srpnja do listopada u autohtonim crnogoričnim šumama planinskih predjela u simbiozi s europskim arišem (Larix decidua), rjeđe u nasadima ariša, voli pjeskovito tlo. U Hrvatskoj je nađena u nasadima ariša, na tri lokaliteta, u okolici Karlovca i na Žumberačkom gorju. Slike je snimio Neven Ferenčak, 10.10.2025., ispod ariša.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Raste samo po višim planinskim predjelima.

RUŽIČASTI SLINAR

Gomphidius roseus (Fr.) Oudem.

Etimologija: roseus (lat.) = ružičast. Po boji.

Engleski naziv: Rosy Spike

Klobuk: 2-9 cm širok, mesnat, prvo je konveksan pa spljošten i ulegnut, kožica je po vlažnom vremenu sluzava, a po suhom je vremenu glatka, crvenkasto-ružičast, poslije je sredina žućkasto-siva, baršunasta, u starosti je često s crnim pjegama.

Stručak: 2-5 cm visok i 0.8-2 cm debeo, kratak, sužen je na bazi, čvrst, pun, u gornjem dijelu je bjelkast, često s crnim mrljama, u donjem je dijelu malo žućkast ili žuto-smeđ, na dodir pocrni, a iznad prstenaste zone je sitno pahuljast, izražena je vunasto zadebljana prstenasta zona od ostataka sluzave prolazne koprene, koja je često crna od praha poispadalih zrelih spora.

Listići: Debeli, razmaknuti, različito su dugački, spuštaju se po stručku, voštani, u mladosti su bjelkasti ili sivkasti, kasnije su sivi, u mladosti su pokriveni prolaznom koprenom koja se izgubi.

Mikroskopija: Bazidiospore su vretenaste, 15.5-21 x 4.5-6.5 µm; otrusina je tamnosmeđa do crno-smeđa.

Meso: Mekano, nježno, bjelkasto, samo je ispod kožice u klobuku i u donjem dijelu stručka crvenkasto ili žućkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste od srpnja do listopada u crnogoričnim i miješanim šumama u simbiozi s različitim vrstama borova, najčešće sa šumskim borom, voli pjeskovito tlo, također vrlo često raste kao parazit na miceliju kravljeg sluzavca (Suillus bovinus). U Hrvatskoj je nađena u nasadima šumskog bora, na pet lokaliteta, u okolici Zagreba, Karlovca i Siska. Primjerak na slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Ova je vrsta iz roda Gomphidius lako prepoznatljiva po ružičastoj ili crvenoj boji klobuka, po listićima koji teže da dugo vremena ostanu bijeli i po karakteristično zadebljanom stručku neposredno ispod listića, ispod ovratnika. Sličan je švicarski slinavac (Chroogomphus helveticus) koji je čitav ujednačene narančaste boje, površina klobuka nije mu sluzava kao kod ružičastog slinavca, već je suha i pustenasta, raste ispod smreka na većim nadmorskim visinama.

KESTENJASTI VRGANJ

Gyroporus castaneus (Bull.) Quél.

Etimologija: kastanos (tur.) = kesten. Po boji i izgledu kožice klobuka.

Engleski naziv: Chestnut Bolete

Klobuk: 2-14 cm širok, mesnat, čvrst, konveksan, ispupčen, poslije je spljošten i na sredini donekle ulegnut, svijetlosmeđ do tamnosmeđ, površina je sa smeđim vlaknastim područjima, koja se kasnije izgube, poslije je glatka i mjestimično ispucana.

Stručak: 4-7 cm visok i 1-3 cm debeo, valjkast, zadebljan je na bazi, pun je u mladosti, a kasnije je šupljikav ili potpuno šupalj, vanjski je sloj čvrst, korast i lomljiv; tamnosmeđe boje klobuka, nešto je svjetliji na vrhu, gladak ili sitno naboran.

Rupice/cjevčice: Sitne su i okrugle, u mladosti su bijele, a kasnije su žućkaste ili žuto-zelenkaste, na pritisak lagano pocrvene, cjevčice su kratke, slobodne, lako se odvajaju od podnice klobuka.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 6-8 (13) x 4-5 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Bijelo, kora stručka je smećkasta, krhko, u stručku je tvrdo; ugodnog je mirisa na gljive ili orahe, a okus je također lagano na orahe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom, lijeskom ili brezom, rijetko s crnogoričnim drvećem, na pjeskovitom tlu. Nije česta vrsta pa je potrebna zaštita. Drugu sliku snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, a jestivi su samo klobuci.

Napomena: Prepoznatljiva je vrsta po blistavoj smeđoj kožici klobuka i stručka koja najčešće podsjeća na boju kestena. Ponekad je površina malo baršunasta. Slične je boje žučni vrganj (Tylopilus felleus) koji ima jako izraženu vlaknastu mrežicu na stručku, koju kestenjasti vrganj nema, a cjevčice su samo isprva bijele, a kasnije nisu žute, već ružičaste. Osim toga, žučni je vrganj gorkog okusa mesa.

MODRI VRGANJ

Gyroporus cyanescens (Bull.) Quél.

Etimologija: kyanos (gr.) = tursko staklo, tamnomodro, plavičasto. Po promjeni boje mesa.

Engleski naziv: Cornflower Bolete

Klobuk: 5-12 cm širok, prvo je kuglast, zatim konveksan, malo je nepravilna oblika, mesnat, suh, slamnatožut, oker ili tamnoljubičasto-smeđ, u mladosti je maljav i sa smeđim vlaknastim područjima na svjetlijoj osnovi, u starosti je gol.

Stručak: 8-12 cm visok i 2.5-3 cm debeo, zadebljan je prema bazi, najprije je pun pa zatim spužvast i na kraju pregradasto-šupalj, smećkast, pri vrhu je gladak i bjelkast, prema dolje je u mladosti pahuljast i s prolaznom prstenastom zonom.

Rupice/cjevčice: Okrugle su i sitne, bjelkaste, kasnije su žućkaste i nekad s laganom crvenkastom nijansom, na dodir postanu plave, cjevčice su slobodne, do stručka su kraće, bjelkaste.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, prozirne, 9-11 x 4.5-6 µm; otrusina je žućkasta do limunastožuta.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na presjeku odmah poplavi u svijetloplavu boju različka, a za desetak minuta postane tamnoplavo, u klobuku ostaje žuto; miris je ugodan, a okus blag. Tvar odgovorna za plavu boju je girocijanin, derivat pulvinske kiseline, koji u didru s kisikom u zraku stvara plavu boju. Ova je tvar bezopasna za zdravlje ljudi i neutralizira se tijekom pripreme, odnosno termičke obrade.

Kemijske reakcije: Meso i trusište u dodiru s gvajakovom tinkturom poplave, a kožica klobuka s kalijevom lužinom (KOH) postane zlatnožuta do rđasto-crvena.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s bjelogoričnim drvećem, najčešće na pjeskovitom tlu; dosta je rijetka vrsta.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Sličan je kestenjasti vrganj (Gyroporus castaneus), koji na prerezu ne mijenja boju mesa.