PAHULJIČASTA TRUBLJAČA

Tubaria conspersa (Pers.) Fayod

Etimologija: conspersus (lat.) = posuti, poškropiti, poprskati. Po jako ljuskavom klobuku.

Engleski naziv: Felted Twiglet

Klobuk: 1-3.5 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna, u starosti ostane pupčast, krem-smeđ, svijetlosmeđ, smeđ, narančasto-smeđ, crvenkasto-smeđ i sivo-smeđ, suh dosta svjetliji, bjelkast s crvenkastim odsjajem, već je u mladosti potpuno prekriven bijelim ljuskavim ostacima ovoja, po vlažnom je vremenu prozirno narebran do sredine, kožica prelazi preko ruba, resasta.

Stručak: 1-4 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, u starosti je gol, bjelkasto-sivkast do svijetlosmeđ, vlaknasto-ljuskav, vrlo je grub, prema dnu je tamnije siv do smeđ, na bazi je bijelo baršunast od micelija, rijetko je s bijelo ljuskavom prstenastom zonom.

Listići: Rijetki, prilično su razmaknuti, kratko se spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama, žuto-smeđi, oker-smećkasti, svijetlosmeđi do narančasto-smeđi, oštrica je bijela, ljuskava i sitno nazubljena.

Mikroskopija: Bazidiospore su uglavnom bademaste, ponekad malo izdužene, s tankim stijenkama, glatke, 7-9.5 x 4.5-7 µm; otrusina je svijetlosmeđa do svijetlo hrđastosmeđa.

Meso: Tanko, vlaknasto, kremasto do svijetlosmeđe, u kori stručka je svijetlosmeđe; lagano miriše na brašno, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen po šumskim stazama i rubovima polja, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka, drvnog otpada i biljnih ostataka, te prividno na zemlji izmiješanom s drvnim ostacima. Primjerke na slikama snimio je Neven Ferenčak, početkom svibnja, na lokalitetu kod Preloga.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova je vrsta najprepoznatljivija po staništu, raste na zemlji. Od drugih brojnih vrsta iz skupine u kojoj se nalazi obična trubljača (Tubaria furfuracea) razlikuje se po nešto izraženijem ovoju i drugačijem obliku spora.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 411. Pahuljičasta trubljača (Tubaria conspersa (Pers.) Fayod), Sinonim: Naucoria furfuracea (Pers.: Fr.) Kumm. ss. Ricken

OBIČNA TRUBLJAČA

Tubaria furfuracea (Pers.) Gillet

Etimologija: furfur (lat.) = mekinje, pjege. Po izgledu klobuka.

Engleski naziv: Scurfy Twiglet

Klobuk: 1-3.5 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je raširen i malo ispupčen na sredini, vlažan, nije mazav, žuto-narančast, smeđ, narančasto-smeđ do crvenkasto-smeđ, vodenast, po suhom je vremenu bjelkasto-kremast, po vlažnom je vremenu je prozirno narebran, rub je svjetliji, prozirno je narebran, s mjestimičnim je svilenkastim i ljuskavim ostacima bjelkastog ovoja.

Stručak: 2-7 cm visok i 1-5 mm debeo, skoro je valjkast, u mladosti je pun, kasnije je šupalj, krut, često je stisnut, smeđ, bjelkasto vlaknast na oker-smeđoj do crveno-smeđoj osnovi, na bazi je bijelo pahuljast od micelija, s više ili manje izraženom prstenastom zonom.

Listići: Razmaknuti, trbušasti, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s brojnim lamelulama, oker, smećkasti, narančasto-smeđi do crvenkasto-smeđi, oštrica je resasta, bijela i pilasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, s tankim stijenkama, 6.5-10 x 4.5-6 µm, bazidije su batinaste, 4-sporne, s bazalnim kopčama, cheilocistide su batinaste do glavičaste, nepravilne, 18-35 x 5-9 µm, pileipelis se sastoji od paralelno raspoređenih hifa (cromushrooms: spores su (6) 6.5 - 8.3 (10.4) × (4) 4.3 - 5.2 (6.2) µm, Q = (1.3) 1.4 - 1.7 (1.9), N = 400, Me = 7.3 × 4.8 µm, Qe = 1.5, bazidije su 27-37 × 5.4-8.3 µm, N = 36, cheilocistide su 21-58 × 6.1-10.8 µm, N = 19, hife trame listića su široke 4.6-19.4 µm, vršni segmenti su 45-90 × 10.6-27.4 µm, N = 12, hife su s kopčama); otrusina je oker-smeđa do hrđastosmeđa, ponekad izgleda žuto-zelenkasta ili svijetlosmeđa.

Meso: Tanko, svijetlosmeđe, crvenkasto-smeđe, vodenasto; miris nije izražen ili slab na gljive, rijetko na rotkvice, a okus je na gljive i rotkvice, ljut, rijetko je neugodan i malo užegli.

Stanište: Raste tijekom godine, zimi i pod snijegom, kao saprotrof na krupnijim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća, te prividno na na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima. Sve slike snimio je Neven Ferenčak, prve dvije 21.12.2025., na lokalitetu Klenovnik kod Ivanca, četvrtu i petu 13.2.2020., na lokalitetu kod Varaždina, a ostale 31.1.2020., na lokalitetu Dravska park šuma u Varaždinu.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Pripada skupini gljiva malih rastom iz roda Tubaria koje su jednolične oker-smeđe ili sivkaste boje. Ova vrsta je s karakterističnim lijevkastim oblikom i listićima koji se spuštaju po stručku. Ove karakteristike nisu uvijek uočljive, te je potrebno veliko iskustvo pri determinaciji ove vrste. Jedina sigurna metoda za determinaciju  je mikroskopska analiza.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 410. Obična trubljača (Tubaria furfuracea (Pers.) Gill.); 412. Zimska trubljača (Tubaria hiemalis Romagn. ex Bon)

Tubaria romagnesiana - created on November 2021 in Ciudad Real, Spain by Ibai Olariaga

GLATKA TRUBLJAČA

Tubaria romagnesiana Arnolds

Klobuk: 1-6 cm širok, najprije je poluloptast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i tupo ispupčen na sredini, gladak, smeđ, narančasto-smeđ ili crveno-smeđ, vodenast, po suhom je vremenu svjetliji i sa svilenkasto-vlaknastim ostacima ovoja, rub je svjetliji i po vlažnom je vremenu više ili manje prozirno narebran.

Stručak: 1.5-3.5 cm visok i 8-16 mm debeo, valjkast, na bazi je malo zadebljan, cjevasto je šupalj, gladak, smeđ, svjetliji od klobuka, bijelo vlaknast, na bazi je bijelo maljav, često je s izraženom prstenastom zonom.

Listići: Prilično su gusti, nejednako su dugi, prirasli, izmiješani su s lamelulama, oštrica je valovita i malo trepavičava, oker, smećkasti do crvenkasto-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 6.3-7.5 x 4.2-5.2 µm; otrusina oker-smeđa, svijetlosmeđa do hrđastosmeđa.

Meso: Tanko, okerasto do svijetlosmeđe; miris nije izražen ili slab na gljive, rijetko je na rotkvice, a okus je gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u manjim skupinama, kao saprotrof uz rubove šuma, puteljke ili šumske puteve na trulom lišću ili prividno na zemlji pomiješanom s drvnim ostacima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Vrlo je česta, a ističe se ulegnutim klobukom koji na sredini ima malo ispupčenje.

Typhula contorta - created on October 2023 in Ленинский р-н, Тульская обл., Russian Federation by Maxim Sharapov

UVIJENA KIJAČARKA

Typhula contorta (Holmsk.) Olariaga

Engleski naziv: Contorted Pipe Club

Plodno tijelo: 0.5-4 cm visoko i 2-5 mm široko, raste uvis poput trske, prema vrhu je sve šire, u obliku je tanke batine, unutrašnjost je cjevasto šuplja, površina je glatka, gornji zadebljani dio je crtast i plosnat, u starosti i osušeno je uzdužno naborano, malo je pahuljasto, na bazi je blago baršunasto, donji dio je sterilan, žuto-smeđe, oker do smeđe, ponekad je s narančastom nijansom, pri vrhu je svjetlije, unutrašnjost je cjevasto šuplja.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke ili malo zrnaste, prozirne, 11.5-18.5 x 5-7 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Elastično, čvrsto, vlaknasto, žilavo, žućkasto-smeđe, vlakna se gule poput vlati trave; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (grane) i plodova raznog bjelogoričnog drveća, uglavnom johe ili hrasta.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Uvijena je kijačarka vrlo karakteristična i bitno se razlikuje od cjevaste kijačarke (Typhula fistulosa) po tamnosmeđoj boji plodnog tijela koje je na gornjem dijelu prošireno i plosnato. Općenito predstavlja, zakržljalu, iskrivljenu i manju verziju cjevaste kijačarke.

CJEVASTA KIJAČARKA

Typhula fistulosa (Holmsk.) Olariaga

Etimologija: fistulatus (lat.) = šuplje, udubljeno. Po šupljoj batini.

Engleski naziv: Pipe Club

Plodno tijelo: 2-15 cm visoko i 3-8 mm široko, raste uvis poput trske, prema vrhu je sve deblje i deblje, u obliku je tanke batine, unutrašnjost je cjevasto šuplja, površina je glatka, gornji je zadebljani dio crtast i plosnat, na bazi je blago baršunasto, donji je dio sterilan; žuto-smeđe, smeđe ili crveno-smeđe, pri vrhu je svjetlije, unutrašnjost je cjevasto šuplja.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke ili malo zrnaste, prozirne, 11.5-18.5 x 5-7 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Elastično, čvrsto, vlaknasto, žilavo, žućkasto-smeđe, vlakna se mogu guliti poput trave; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (grane) i plodova raznog bjelogoričnog drveća, uglavnom johe ili hrasta. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Borovljani pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Naraste i do 20 cm visoko, prepoznatljiva je po smećkastoj boji i po šupljoj unutrašnjosti cijelog plodnog tijela.

ŠAŠAVA KIJAČARKA

Typhula juncea (Alb. & Schwein.) P.Karst.

Etimologija: junceus (lat.) = sita, rogoz, šaš. Po izgledu.

Engleski naziv: Slender Club

Plodno tijelo: 2-15 cm visoko i 1-3 mm široko, izgleda poput tankog štapića, na presjeku je okruglasto, veoma je tanko, valjkasto, u mladosti je puno, kasnije je šuplje, na vrhu je malo tupo i često zakrivljeno, nije račvasto, prema bazi se nalazi suženi dio koji skoro podsjeća na stručak, donji je sterilni dio stalka dug 1-2.5 cm, gornji je fertilni dio bjelkast, žućkast, oker do narančasto-smeđ i gladak, na bazi je s bijelim dlakavim rizomorfnim hifama.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, bademaste, glatke, prozirne, 7-10 x 3.5-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, čvrsto, žilavo, elastično, bjelkasto do žuto-smeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen miješanim i bjelogoričnim šumama kao saprotrof na otpalom suhom lišću i drugim ostacima raznog bjelogoričnog drveća, obično bukve, hrasta ili johe.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Po izgledu je raspoznatljiva po končastom izgledu i karakterističnom staništu na otpalom lišću raznog bjelogoričnog drveća. Nikada ili veoma rijetko raste na grančicama.

ČEKINJASTONOGA KIJAČARKA

Typhula setipes (Grev.) Berthier

Etimologija: seta (lat.) = dlaka, čekinja + pes (lat.) = stopalo. Po dlakavom stalku.

Plodno tijelo: 2-5 mm visoko, samo plodna glavica je 0.5-2 mm visoka i 0.2-0.8 mm široka, batinasto ili malo glavičasto, nerazgranato, stručkoliki produžetak je spojen sa podlogom bez sklerocija, bjelkasto, kremasto do smećkasto.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, amiloidne, 7-9 x 3-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, tvrdo, voštano, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof lišća raznog bjelogoričnog drveća, osobito vrbe, johe i topole, kao i na trulim biljnim stabljikama. Slike je snimio Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Jagnjedovec pokraj Koprivnice, na peteljci lista johe.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristično raste samo na lišću raznog bjelogoričnog drveća i ne izrasta iz sklerocija.

Amylocorticium subincarnatum - created on March 2012 in Mollram, Austria by Bezirk Neunkirchen

CRVENKASTA JODOKORKA

Amylocorticium subincarnatum (Peck) Pouzar

Plodno tijelo: 1-4 cm široko, razrašteno, kao izliveno, poput paučine, u početku prilično mekano, kod starijih primjeraka čvršće i raspucano, bijelo do žućkasto, rub je tanji, bjelkast i fino vlaknast.

Mikroskopija: Bazidiospore su usko eliptične, 9-13.3 x 4.1-4.9 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo do žuto, skoro nepostojeće; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Pronađe se tijekom godine, a razvija se u ljeto i jesen, u crnogoričnim šumama kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka smreke, jele i alepskog bora; izaziva bijelu trulež drva. Poznata su dva lokaliteta: u Nacionalnom parku Plitvička jezera i Nacionalnom parku Sjeverni Velebit.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Slične vrste s glatkom himenijalnom površinom i rubnom zonom s bijelim rizomorfima su glatka voskokorka (Phanerochaete laevis), žuta paučinarka (Xenasmatella vaga), obrubljena paučinarka (Amphinema byssoides), okruglosporna peruška (Athelia neuhoffii) i ružičasta kožičarka (Leptosporomyces roseus).

Irpicodon pendulus - created in Norway by Rune Zakariassen

VISEĆA ZUPČARKA

Irpicodon pendulus (Alb. & Schwein.) Pouzar

Etimologija: pendere (lat.) = visjeti, biti obješen. Po izgledu.

Engleski naziv: Pendent Bracket

Plodno tijelo: 4-30 cm široko, može biti potpuno prilegnuto na supstratu ili je školjkasto i na gornjoj strani učvršćeno za supstrat poput visećega stručka, površina je krem-oker, crvena, crveno-smeđa, ljubičasto-smeđa do siva, hrapava, maljava te pojasasta, poslije postane glatka.

Šiljci: Dugi su oko 2 mm, a na vrhu se račvaju u sitnije bijele šiljke.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, glatke, prozirne, 5-7.3 x 2.8-3.7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Žućkasto-smeđe do crvenkasto-smeđe, uglavnom je s izraženom ljubičastom nijansom, malo je želatinozno, hrskavičavo, voštano, mekano, po suhom je vremenu žilavo i drvenasto; miris nije izražen, a okus blag.

Stanište: Raste tijekom godine, ali češće u ljeto i jesen,  kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci) raznog crnogoričnog drveća, osobito jele i bora, voli toplinu, češća u mediteranskim područjima; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana vrsta ima vrlo nepravilan i promjenljiv oblik, odnosno oblik ovisi o položaju na supstratu. Ako raste na okomitoj podlozi tada formira viseće zupčaste šiljke čiji su vršci bijeli. Međutim, ako raste na horizontalnom supstratu formira školjkasti oblik plodnog tijala, ali uvijek s visećim šiljcima.

KOŽASTA ŽILAVICA

Plicaturopsis crispa (Pers.) D.A.Reid

Etimologija: crispus (lat.) = naborano, kovrčasto, namreškano. Po obliku.

Engleski naziv: Crimped Gill

Plodno tijelo (Klobuk): 1-4 cm široko, školjkasto, bez stalka, nanizana su jedno iznad drugoga poput crijepova na krovu kuće, svijetlosmeđe ili narančasto-smeđe, površina je sitno baršunasta, sa slabo uočljivim žuto-crvenkastim ili oker pojasom, rub je bjelkast, zaokružen i valovit.

Letvice: Izgledaju poput naboranih listića, na bazi su povezane poprečnim žilicama, bjelkaste.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo valjkaste ili u obliku banane, zaokružena na jednoj strani, glatke, prozirne, amiloidne, 4-7 x 1-2.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, tanko, mekano i elastično kad je svježe, žilavo i lomljivo kad je suho; miris nije izražen, a okus je malo trpak.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, ali također lijeske, ili breze. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer je male uporabne vrijednosti.

Napomena: Himenij dosta podsjeća na listiće. Slična vrsta Plicatura nivea raste na johi i snježnobijele je boje.

Amphinema byssoides - created in Norway by Kirsti Anne Mandal

OBRUBLJENA PAUČINARKA

Amphinema byssoides (Pers.) J.Erikss.

Etimologija: byssos (gr.) = vuna, dlaka + ides (lat.) = slično, u obliku. Po izgledu površine plodnog tijela.

Engleski naziv: Cratered Duster

Plodno tijelo: 4-100 cm široko, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, formira nepovezane i perforirane plahtice, mjestimice su odvojene od supstrata, površina je grbava, prema rubu je paučinasta, bijela, sumporastožuta do oker, marginalna je zona resasta sa sitnim rizomorfima.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 3-5 x 2-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, mekano, opnasto, paučinasto, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, uvijek na donjoj strani drva, te na otpalom lišću ili prividno zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana se vrsta lako prepozna jer raste na gotovo trulom staništu te ima paučinastu konzistenciju i žutu boju. Površina koja naliježe na supstrat glatka je i žuta, a marginalna je zona paučinasta i prepletena sitnim rizomorfima. Za ovu su vrstu značajne duge cistide koje imaju 1-4 pregrade s kopčom, što nije čest slučaj kod drugih gljiva. Po boji, grbavoj himenijalnoj površini i resastom rubu od rozomorfa slične su plivajuća voskozupka (Radulomyces confluens), blijeda nitozupka (Hyphodontia pallidula), svilenkasta kožarica (Hypochnicium bombycinum), glatka voskokorka (Phanerochaete laevis), žuta paučinarka (Xenasmatella vaga), ružičasta kožičarka (Leptosporomyces roseus), bazgina zubokorka (Lyomyces sambuci) i glatkosporna krastokorka (Trechispora cohaerens).

Athelia arachnoidea - created on October 2022 in Kурская обл., Russian Federation by Degtyarev Nikolai Ivanovich

PAUČINASTA PERUŠKA

Athelia arachnoidea (Berk.) Jülich

Etimologija: arakhne (gr.) = pauk. Po izgledu površine.

Engleski naziv: Cobweb Duster

Plodno tijelo: 3-35 cm široko i 0.1-0.2 mm debelo, posve prileglo na supstrat, razrašteno, labavo srašteno s podlogom, formira tanke membranozne plahtice, površina vijugavo naborano-valovita, po suhom vremenu ispuca, bjelkasta, poslije blago krem i smećkasta, rub je dlakavo-paučinast.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 8-10 × 4.4-5.6 µm; otrusina je bijela.

Meso (trama): Sočno, mekano, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, na krupnim drvnim ostacima (grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća s korom i bez nje, te na otpalom lišću i grančicama. Gljiva napada zelene alge i lišajeve koji se nalaze na kori drveta. Tada zelene alge promijene boju u sivu. Opisana se vrsta u jesen razvija u obliku malih, tamno obojenih kuglica (promjera oko 0.1-0.3 mm). To je sklerocij gljive koji osigurava njezino prezimljavanje. Gljiva je bezopasna za drveće, a smrtonosna za lišajeve.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Po resatom je rubu slična je obrubljena paučinarka (Amphinema byssoides), koja je više žućkaste nego bijele ili sivkaste boje, paučinasta peruška (Athelia arachnoidea), te okruglosporna peruška (Athelia neuhoffii), kojoj je rub jedva primjetno maljavo-dlakav.

Athelia bombacina - created in Spain by Manolo Arrufat Sales

SVILENKASTA PERUŠKA

Athelia bombacina (Link) Pers.

Etimologija: bombix (lat.) = svilena buba (Bombyx mori). Po vunasto ornamentiranoj površini klobuka.

Engleski naziv: Silky Crust

Plodno tijelo: 3-35 cm široko, posve prileglo na supstrat, razrašteno, labavo srašteno s podlogom, formira tanke membranozne plahtice, površina je glatka i bez sjaja, površina je bijela, rub je primjetno dlakavo-maljav.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 5-7 × 2.5-3 µm; otrusina je bijela.

Meso (trama): Sočno, opnasto, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine na ostacima (stabljike) paprati i krupnim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća bez kore, a po nekim izvorima raste i na otpalom lišću te na krupnim drvnim ostacima crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Glatku površinu i maljavi rub u mladosti imaju blijeda nitozupka (Hyphodontia pallidula) i svilenkasta kožarica (Hypochnicium bombycinum), kasnije je površina sitno bradavičava.

Athelia neuhoffii - created in Finland by Unto Söderholm

OKRUGLOSPORNA PERUŠKA

Athelia neuhoffii (Bres.) Donk

Etimologija: globosus (lat.) = okruglo poput lopte, sferično, loptasto. Po obliku spora.

Engleski naziv: Subglobose Crust

Plodno tijelo: 3-35 cm široko i oko 0.1-0.5 mm debelo, posve prileglo na supstrat, razrašteno, labavo je srašteno s podlogom, formira tanke membranozne plahtice, površina je nepravilno naborana ili valovita, po suhom vremenu ispuca, bjelkasta, u starosti kremasto-žuta, marginalna zona je jedva uočljivo maljavo-dlakava.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do široko eliptične, glatke, prozirne, 6.4-8.6 × 4.5-5.6 µm; otrusina je bijela.

Meso (trama): Sočne je konzistencije, tanko, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisanoj je vrsti slična paučinasta peruška (Athelia arachnoidea), koja najčešće raste na krupnim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća, blijeda nitozupka (Hyphodontia pallidula), koja raste samo na krupnim drvnim ostacima crnogoričnog drveća, te svilenkasta kožarica (Hypochnicium bombycinum), čija je površina prekrivena sitnim bradavicama.

TAMNOZELENA PAUČINARKA

Byssocorticium atrovirens (Fr.) Bondartsev & Singer

Etimologija: ater (gr.) = taman, crn, crnkast + virens (lat.) = zelen. Po boji.

Engleski naziv: Green Webcrust

Plodno tijelo: 2-40 cm široko i do 0.5 mm debelo, posve je prileglo na supstrat, razrašteno, formira nepravilne plahtice, površina je bradavičava, naborana, baršunasta, maslinastozeleno, plavo-zeleno, plavo do plavkasto-sivo, osušeno je krhko, svijetlomaslinasto, oker-maslinasto do maslinasto-smeđe, rub fino vlaknast i iste boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do gotovo kuglaste, debelih stijenki, obično su s jednom velikom uljnom kapljom koja zauzima 60–80% citoplazme spore, glatke, prozirne, 3-4 µm, Q = 1-1.2, Qe = 1, hife se granaju pod pravim kutem, bazidije su batinaste, 2-4-sporne, 15-30 x 3.5-5 µm, sterigme su duge 1.5-3 µm, cistide su odsutne, hifalni sustav je monomitski, sastoji se od hifa s jednostavnim segmentima, širokim 2-3.6 µm, pravilne, granaju se pod pravim kutem, površina je grubo inkrustirana, bez ili s rijetkim kopčama na segmentima (cromushrooms: bazidiospore su (3) 3.2 - 3.9 (4) × (3) 3.2 - 3.9 (4) µm, Q = 1, N = 60, Me = 3.5 × 3.5 µm, Qe = 1, bazidije su 15-22 × 4.2-5.2 µm, N = 11, hife su široke 2-3.6 µm, kopče su rijetke, ali prisutne); otrusina je bjelkasta.

Meso: Tanko, gotovo ne postoji, pamučasto, bjelkasto do plavo-zeleno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, u šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, na krupnijim drvnim ostacima (grančice, grane, panjevi, trupci), često na donjoj strani drva, te na otpalom lišću ili prividno zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima, na vlažnom tlu. Slike su snimili Helena Petrić i Slobodan Bjelajac, 2.1.2025., na lokalitetu Park prirode Medvednica kod Zagreba.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po plavoj boji, baršunastoj teksturi i hifama koje se granaju pod pravim kutem. Slična je Byssocorticium efibulatum, koju je moguće razlikovati samo mikroskopski, hife su bez kopči, te Byssocorticium pulchrum, koja ima veće spore ( 5-6 µm).

Leptosporomyces roseus - created on March 2012 in Willersdorf, Willersdorfer Schlucht, Bezirk Oberwart, Burgenland, Austria by Gerhard Koller

RUŽIČASTA KOŽIČARKA

Leptosporomyces roseus Jülich

Plodno tijelo: 2-30 cm široko, razrašteno, izliveno, tanko, labavo priraslo, himenijalna je površina glatka, prvo je žućkasta, zatim je okerasta s ružičastom nijansom, rub jasan, s tankim je rizomorfima.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, neamiloidne, 3-4.4 x 1.8-2.4 µm, bazidije su 4-sporne, 8.5-12.5 x 3,2-4.2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine u miješanim i crnogoričnim šumama kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka različitih vrsta crnogoričnog drveća. U Hrvatskoj je pronađena u šumi bukve, jele i smreke, na granama i trupcima jele, na dva lokaliteta, u Nacionalnom parku Plitvička jezera i u okolici Mrkoplja u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Za determinaciju je potrebna mikroskopska analiza spora.

JUDINO UHO

Auricularia auricula-judae (Bull.) Quél.

Etimologija: auricula (lat.) = uho. Po obliku.

Engleski naziv: Jelly Ear

Plodno tijelo: 1-16 cm široko, glatko, najčešće je nepravilno u obliku uha ili kapice, s obje je strane nepravilno žilasto naborano, vrlo je slabo baršunasto, smeđe, tamnosmeđe, maslinasto-smeđe ili ljubičasto-sivo.

Stručak: Vrlo je sitan, gljiva se pomoću kratke peteljke bočno drži za supstrat, smeđ.

Mikroskopija: Valjkaste, kobasičasto zakrivljene, glatke, prozirne, 13-15 x 5-6 µm, bazidije su vrlo izdužene, sa zrnatim sadržajem, s 2-4 segmenta, iz svakog segmenta izlazi sterigma na čijem se kraju formira spora, želatinozna trama sastoji se od jedne vrste hifa, generativnih hifa, široko razmaknutih unutar želatinozne mase koja bubri od vlage, a skuplja se po suhom vremenu (cromushrooms: spore su (13) 13.1 - 15.8 (16.7) × (4.3) 4.6 - 5.4 (6.3) µm, Q = (2.4) 2.6 - 3.2 (3.5), N = 60, Me = 14.4 × 5 µm, Qe = 2.9, bazidije su 33-44 × 4.5 - 5.3 µm, N = 3, sterigme su 10-11 × 1.3-1.7 µm, generativne hife su široke 1-5.2 µm); otrusina je bijela do krem-žućkasta.

Meso: Smećkasto, prozirno, tanko, u mladosti je elastično i želatinozno, a kasnije se isuši i postane lomljivo, malo je žilavo i tvrdo, ako se namoči, ponovno postane želatinozno; miris nije izražen ili slab na plijesan ili na zemlju, a okus je blag, kada se žvače podsjeća na gumene bombone.

Stanište: Raste tijekom godine, ali najčešće od kolovoza do ožujka, često u brojnim skupinama, s jednim plodnim tijelom pokraj drugoga, kao parazit ili saprotrof na starom bjelogoričnom drveću, međutim najčešće se pronađe na granama bazge, bukve, javora ili breze, vrlo rijetko na crnogoričnom drveću poput smreke ili jele; izaziva bijelu trulež drva. Prva, treća i četvrta i peta slika snimljene su 26.6.2022. i 19.4.202., na lokalitetu Ponikve kod Zagreba, na bazgi i bukvi, druga 11.5.2023, na lokalitetu Sutina kod Sinja, na bazgi, šesta i sedma 18.5.2026., na lokalitetu Brlenić kod Krašića, na bukvi.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva gljiva izvrsne kvalitete, a jestiva je i sirova. Može se i dehidrirati nakon čega postaje tvrda, pa ju je prije željene pripreme potrebno nakratko potopiti u vodi kako bi omekšala. U istočnim je zemljama specijalitet već više od 1000 godina. Kada se gljiva dehidrira moguće ju je samljeti u prah, a u Kini se najčešće koristi kao dodatak jelima ili juhi. Njezin je osvježavajući okus prikladan u varivima i umacima u kojima dobro reagira na pirjanje. Vrlo je popularna u azijskoj kuhinji pa je u Europi dosta kineskih restorana poslužuje kao salatu. Ako se pomiješa s nekim slatkim likerom poput orahovca te doda šećer u prahu, predstavlja pravi gljivarski specijalitet. Ne preporuča se konzumacija djeci do pete godine života, trudnicama i dojiljama, jer je moguće da negativno utječe na plodnost žena.

Ljekovitost: Znanstvena su istraživanja potvrdila da se judino uho sadrži bioaktivne tvari koje djeluju antikancerogeno (National Library of Medicine. 2024. Compounds originating from the edible mushroom Auricularia auricula-judae inhibit tropomyosin receptor kinase B activity; Comparative Antitumor Activity of Different Solvent Fractions from an Auricularia auricula-judae Ethanol Extract in P388D1 and Sarcoma 180 Cells), protuupalno (National Library of Medicine. 2024. Anti-inflammatory Activity of Dichloromethane Extract of Auricularia auricula-judae in RAW264.7 Cells), antibakterijski (National Library of Medicine. 2024. Evaluation of the phytoconstituents of Auricularia auricula-judae mushroom and antimicrobial activity of its protein extract; Mushroom Polysaccharides: Chemistry and Antiobesity, Antidiabetes, Anticancer, and Antibiotic Properties in Cells, Rodents, and Humans), antikoagulantno (protiv zgrušavanja krvi) (National Library of Medicine. 2024. Extraction Optimization, Structural Characterization, and Anticoagulant Activity of Acidic Polysaccharides from Auricularia auricula-judae). Judino se uho može učinkovito koristiti kod poremećaja metabolizma lipida i pretilosti uzrokovane visokokaloričnom prehranom (National Library of Medicine. 2024. Dietary Supplementation of Auricularia auricula-judae Polysaccharides Alleviate Nutritional Obesity in Mice via Regulating Inflammatory Response and Lipid Metabolism; Hypolipidemic Effects of Biopolymers Extracted from Culture Broth, Mycelia, and Fruiting Bodies of Auricularia auricula-judae in Dietary-induced Hyperlipidemic Rats; Auricularia auricula-judae Attenuates the Progression of Metabolic Syndrome in High-Fat Diet-Induced Obese Rats: Enzymatic Pre-Digestion Technology Is Superior to Superfine Grinding Method). Polisaharidi iz gljive također pomažu kod zacjeljivanja rana na koži (National Library of Medicine. 2024. Skin Wound-Healing Potential of Polysaccharides from Medicinal Mushroom Auricularia auricula-judae (Bull.)). Za dobar je učinak često dovoljan prstohvat ili pola žličice gljiva u prahu dnevno. Također se navodi da je Judino uho sposobno rastvoriti kamence u žučnom mjehuru i bubrezima.

Napomena: Kada zimi nestane gljiva i malo zatopli, može se naći na mjestima gdje raste bazga. Zbog karakterističnog izgleda, staništa, skoro uvijek ljubičastog tona te želatinoznog mesa, gotovo da ne postoji mogućnost zamjene s nekim drugim gljivama. Neka od vjerovanja kako je ova gljiva dobila ime jest to da se Juda objesio o bazgino drvo. 2010. godine je objavljeno da je proizvodnja Judinog uha četvrta vrsta gljive u svijetu po godišnjoj proizvodnji medicinskih i industrijski kultiviranih gljiva. Eventualno je slična vrbina drhtalica (Exidia recisa) koja obično raste na vrbi, a himenijalna površina nije žilasto naborana, već je više saćastog izgleda.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1521. Judino uho (Auricularia auricula-judae (Bull. ex S.Am.) Berk), Sinonim: Hirneola auricula-judae (Bull. ex S.Am.) Berk.; 1522. Imelino uho (Auricularia loranthinum nom. prov.)

Exidiopsis calcea - created in Norway by Magne Flåten

BIJELA LOJANICA

Alloexidiopsis calcea (Pers.) L.W.Zhou & S.L.Liu

Etimologija: calx (lat.) = kreč. Po boji plodnog tijela.

Plodno tijelo: 2-20 cm dugo i oko 6 cm široko, potpuno je prileglo na supstrat, razrašteno, čvrsto je srašteno s podlogom, po vlažnom vremenu formira membranozne plahtice slične vosku, površina je glatka i brašnasta, po suhom vremenu se raspucava, poslije je poput bijele žbuke na zidu, bjelkasto, prljavo bijelo do sivkasto, također je s crveno-smeđim pjegama.

Mikroskopija: Bazidiospore su nepravilne, eliptične ili valjkaste, glatke, prozirne, 12.5-16 x 5-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tvrdo, a kada se posuši, postane lomljivo, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (grane, grančice, kora) raznog crnogoričnog drveća s korom, najčešće smreke, ali također i vrbe, češća je u višim planinskim područjima.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Na mrtvom drvu crnogoričnog drveća s korom i s glatkom površinom rastu rožnata žilnica (Crustoderma corneum), koja je više voštane konzistencije, žućkastobijela nitokoška (Hyphoderma cremeoalbum), bijela grbavičarka (Metulodontia nivea), okruglosporna peruška (Athelia neuhoffii), jelova opnatica (Peniophora piceae) i žutooker voskokoška (Gloeocystidiellum luridum).

HRASTOVO UHO

Auricularia cerrina Kout, Hejl & Kalián

Etimologija: cer (lat.) = izvedenica iz Quercus cerris. Po supstratu na kojem raste.

Plodno tijelo (klobuk): 1-4 cm široko i 1-4 mm debelo, do u početku je blago kupolasto, kasnije je u obliku uha, ponekad je blago ulegnuto prema sredini, pričvršćeno je u jednoj točki za supstrat, tanje je na rubovima, čitava je vanjska, neplodna površina gusto dlakava, dlačice su pojedinačne ili u čupercima, duge su 125-250 µm i široke 5-7 µm, na bazi su široke do 11 µm, bjelkasta do sivkasta dlakava površina je u izraženom kontrastu s tamnom, unutarnjom, himenijalnom površinom, koja je glatka, ponekad s naborima, smeđa, siva do tamnosiva, sušenjem postaje crno.

Mikroskopija: Bazidiospore su kobasičaste, zakrivljene, rjeđe su eliptične, glatke, prozirne, sa sitnim su uljnim kapljicama, neamiloidne, 11.5-16 x 4-6 µm, bazidije su valjkaste, s tri poprečne pregrade, 49-65 x 4.5-5.5 µm, hifalni sustav je monomitski, hife su s kopčama, razgranate, isprepletene, glatke, prozirne, hife trame su paralelne, široke 2-4 µm, na himenijalnoj su površini prisutni raspršeni kristali (cromushrooms: bazidiospore su (11) 11.5 - 14.6 (15.3) × (4.3) 5 - 6.2 (6.5) µm, Q = (1.9) 2.2 - 2.6 (2.8), N = 140, Me = 13 × 5.5 µm, Qe = 2.3); otrusina je bijela.

Meso: Želatinozno, smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, pojedinačno ili busenasto, u šumama i parkovima, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznih vrsta hrastova. Slike su snimili Helena Petrić i Slobodan Bjelajac, 7.2.2026., na lokalitetu Samoborsko gorje, na grani hrasta.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po tamnim plodnim tijelima, sivim do crnkastim s gustim bjelkastim do sivkastim dlačicama na vanjskoj, neplodnoj površini. Mikroskopski je s manjim sporama u usporedbi sa sličnim judinim uhom (Auricularia auricula-judae). Tipični je supstrat ograničen samo na hrastove (Quercus cerris, ali i druge vrste hrastova). Mnogo češće Judino uho raste uglavnom na bazgi (Sambucus nigra), ali se pronađe i na raznom drugom bjelogoričnom drveću. Osim veličine spora i supstrata na kojem raste, bitna značajka za determinaciju je dužina dlačica na vanjskoj površini klobuka, one su kod Judinog uha duge do 150 µm, dok su kod opisane vrste duge i preko 200 µm.

NABORANO UHO

Auricularia mesenterica (Dicks.) Pers.

Engleski naziv: Tripe Fungus

Plodno tijelo: 4-25 cm široko, jednim je krajem učvršćeno za supstrat, poput konzole, lepezasto, stručak nije izražen, rub je cjelovit ili urezan poput latica cvijeta, s izdignutim rubom, naslagana su jedno iznad drugoga poput crijepova na krovu, sivkasto-smeđe do svijetlosmeđe s nešto tamnosmeđim koncentričnim pojasevima; himenija je površina smještena s donje strane, rebrasto naborana, ljubičasto-smećkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su izduženo eliptične, glatke, sužene su na jednom kraju, prozirne, iznutra su zrnaste ili s grlićem, 12-18 x 4-7 µm, bazidije su s 3 pregrade, 60-80 x 4-5 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Bjelkasto, sivkasto, smeđe, na kraju crnkasto, želatinozno, mekano-kožasto, tamno, u starosti otvrdne; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, busenasto, u šumama, parkovima, riječnim dolinama, kao saprotrof krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najšešće jasena, topole, bukve i breze. Sve slike snimljene su u srpnju na lokalitetu Ponikve kod Zagreba.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog tvrde konzistencije mesa.

Napomena: Karakteristično je pojasasta i izgleda poput rasvjetanog cvijeta.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1523. Naborano uho (Auricularia mesenterica Dicks.: Fr.)