Pseudobaeospora pillodii - created on September 2015 in Biowide 031 Ejstrup Eng, Denmark by Thomas Læssøe

PILLODOVA PLOSNATICA

Pseudobaeospora pillodii (Quél.) Wasser

Etimologija: U čast francuskog mikologa Pilloda. Po imenu

Klobuk: 4-13 mm širok i do 6 mm visok, stožast, izraženo je izbočen na sredini, površina je baršunasta do vlaknasta, nije vodenasta, sivo-ljubičast sa svjetlijim rubom, rub je valovit, blago režnjast, nije narebran.

Stručak: 2.5-5 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, sužava se prema bazi, šupalj, sivkasto-ljubičast ili ljubičasto-smeđ, gotovo je crn prema bazi, a sama baza je bjelkasta.

Listići: Razmaknuti, duboko su zaokruženi uz stručak, usko su prirasli s malim zupcem, gotovo su slobodni, nešto su svjetliji od klobuka, sivkasto-ljubičasti do smeđi, oštrica je glatka ili blago valovita.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste ili široko eliptične, glatke, u zrelosti su debelih stijenki, izraženo su dekstrinoidne (ljubičasto-smeđe u Melzerovom reagensu), 3.1-4.3 x 2.6-3.3 µm, Q = 1.1-1.3, bazidije su bez bazalnih kopči, 19-22 x 5-5.5 µm, bez kopči, cheilocistide su odsutne, pileipelis se sastoji od radijalno usmjerenih hifa, polegnutih ili uzdignutih, poput pileocistida, pileocistide su valjkaste ili proširene na vrhu i glavičaste, 37-56.5 x 4.8-8.5 µm, caulocistide su u gornjem dijelu stručka valjkaste, glavičaste ili nepravilnog oblika, pojedinačne ili u snopovima, 27-68 x 6.7-9.9 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, tamnoljubičasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen, od rujna do studenog, kao saprotrof u aluvijalnim šumama, uz rubove šuma i na livadama.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po malim, tankim, tamnoljubičastim plodnim tijelima, odsutnosti cheilocistida i malim, gotovo kuglastim ili široko eliptičnim sporama.

Pseudobaeospora pyrifera - created on October 2020 in Deuerling, Germany by Elisabeth Mettler

VATRENA PLOSNATICA

Pseudobaeospora pyrifera Bas & L.G.Krieglst.

Etimologija: pyr (gr.) = vatra, vatreno + fer, fera, ferum (lat.) = nositi, koji nosi. Po živoj boji listića.

Klobuk: 0.5-2.3 cm širok i 5-10 mm visok, prvo je polukuglast do tupo stožast, zatim je izravnato-konveksan i s ili bez tupe grbice, na kraju je uglavnom spljošten do ulegnut na sredini, površina je sitno baršunasta do vlaknasta, nije ili je samo blago vodenasta, na sredini je vrlo tamno ljubičasto-smeđ do umjereno tamno vinski crveno-smeđ do ružičasto-smeđ, na rubu je svjetliji, ružičasto-smeđ, sušenjem blijedi u bjelkasti ton, rub je isprva blago nazubljen, gladak, nije narebran.

Stručak: 1.1-3.5 cm visok i 1.5-3 mm debeo, valjkast, pun, zatim je šupalj, isprva je sitno bjelkasto zrnasto-pahuljast, kasnije je donji dio vlaknast do gotovo gol, tamno vinski crveno-smeđ, na bazi je bjelkasto baršunast.

Listići: Umjereno su gusti, 20-24 ih dopire do stručka, prilično su uski do trbušasti, usko su prirasli, gotovo su slobodni, tamno crvenkasto-ljubičasti do ružičasto-ljubičasti, postaju ljubičasto-oker do sivkasto-oker, oštrica je iste boje, cjelovita do blago nepravilna.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, debelih stijenki, slabo su dekstrinoidne, glatke, 2.8-4.2 x 2.6-3.8 µm, Q = 1-1.15, Qav = 1.05-1.1, bazidije su 4-sporne, s bazalnim kopčama, 19-23 x 5-5.6 µm, cheilocistide su brojne, uglavnom su široko batinaste, gotovo valjkaste, trbušaste ili nepravilne, prozirne, 10-30 x 4-13 µm, trama listića je sastavljena od pravilnnih hifa širokih 3-15 µm, pileipelis se sastoji od lanaca hifa, 10-42 x 6-17 µm, nepravilno raspoređenih na sredini, a ravnijih i radijalnih na rubu, svijetlo zelenkasto-plave do zelenkasto-smeđe u KOH kod osušenih primjeraka, tamnije zelenkasto-plave kod svježih primjeraka, caulocistidije na vrhu stručka su 12-31 x 3-10 µm, u gustim su nakupinama, valjkaste do batinaste ili u obliku boce, ponekad su nepravilne, kopče su brojne, ali često neupadljive; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, crveno-ljubičasto, na pritisak potamni; miris nije izražen, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Površina klobuka s 5% KOH postane izraženo plavo-zelena kod svježih primjeraka, ubrzo izblijedi i postane svijetlo plavo-zelena do zeleno-smećkasta.

Stanište: Raste u jesen, od rujna do studenog, kao saprotrof na travnjacima i u šumarcima ispod raznog bjelogoričnog drveća, johe, sremze (Prunus padus), jasena ili graba, ali i borovice (Juniperus communis).

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Prilično se lako prepoznaje po pretežno široko batinastim cheilocistidama, relativno čvrstim plodnim tijelima i plavo-zelenoj do zeleno-smećkastoj reakciji površine klobuka s KOH. Kuglaste spore su među najmanjima u rodu.

KOZJA VITEZOVKA

Pseudoporpoloma pes-caprae (Fr.) Vizzini & Consiglio

Klobuk: 3-8 cm širok, najprije je oštro STOŽAST, zatim je zvonolik, kasnije se raširi i oštro ispupči na sredini, smećkast ili sivo-smeđ, na sredini je tamniji, vodenast, po suhom vremenu izblijedi, radijalno vlaknast, često se raspucava od sredine prema rubu.

Stručak: 7-10 cm visok i 5-13 mm debeo, valjkast, često je zakrivljen i uzdužno stisnut, gladak, pun, lomljiv, prema bazi je sve uži, bijel.

Listići: Prirasli su na stručak sa zupcem, oštrica je valovita, bijeli.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, glatke, 6.5-8.5 x 4.5-5.5 µm (cromushrooms: (6) 6.2 - 8.1 (8.8) × (4.6) 4.7 - 5.9 (6.5) µm, Q = (1.2) 1.23 - 1.4 (1.6), N = 60, Me = 6.9 × 5.2 µm, Qav = 1.3); otrusina je bijela.

Meso: Bijelo do vodenasto sivo; miris i okus su na brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen na pašnjacima viših i nižih predjela u travi te uz rubove puteva.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Plodna tijela na prvi pogled podsjećaju na gljive iz roda Hygrocybe. Zanimljivo je da se klobuk raspucava od sredine prema rubu, a ne obrnuto kao kod većine gljiva. Na planinskim pašnjacima raste i vrsta Pseudotricholoma metapodium, koja po obliku podsjeća na vrste iz roda Tricholoma. Ona je smeđe boje, vrlo nepravilnog i rastrganog ruba klobuka, a površina je klobuka prekrivena sitnim smeđim čehicama, stručak je sivo-smeđ, pun, a na dodir postane ružičast. Također je nejestiva vrsta.

INJASTA GRLAŠICA

Rhizocybe pruinosa (P.Kumm.) Vizzini, P.Alvarado & G.Moreno

Etimologija: pruinosus (lat.) = prekriven injem, prekriven prašinom. Po dekoraciji klobuka.

Klobuk: 2-5 cm širok, isprva je konveksan, ubrzo je konveksno-spljošten i pupčasto ulegnut na sredini, površina je slabo vodenasta, prvo je glatka i prekrivena je sivkasto-bijelim pahuljama, kasnije je vlaknasta, sivo-smeđ ili krem-smeđ, rub je u mladosti blago podvijen, kasnije je izravnat i valovit, ponekad je kratko narebran.

Stručak: 1.5-5 cm visok i 2-9 mm debeo, valjkast, prvo je pun, kasnije je šupalj, pahuljast na vrhu, bjelkast, krem, žučkast, smećkast do krem-crvenkast, na bazi je s izraženim bijelim rizomorfima.

Listići: Gusti, srednje su debljine, spuštaju se po stručku, bjelkasti, zatim su kremasti do smećkasti, oštrica je cjelovita.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, neamiloidne, 4-7.5 x 2-4 µm, bazidije su 2-5-sporne, 15-30 x 3-7 µm, cheilocistide su odsutne, trama listića sastoji se od valjkastih hifa širokih 3.5-8 µm, pileipelis je prvo trichoderm, zatim cutis, sastoji se od hifa u čupercima, a na kraju su prilegnute, često su valjkaste, ponekad su nepravilno režnjaste i razgranate, smećkaste u KOH, s pigmentiranim sadržajem, široke su 3-11 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, mekano, elastično, bjelkasto, žučkasto do oker u klobuku, svijetlooker prema dnu stručka; miris je slab na zemlju ili nezrele jabuke, a okus je blag do gorkast.

Stanište: Raste u kasnu jesen, zimu i proljeće, od studenog do travnja, skupno, kao saprotrof tla u miješanim i crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, često s arišem. Slike je snimio Neven Ferenčak, 7.3.2026., na lokalitetu Klenovnik kod Ivanca.

Doba rasta: 2, 3, 4, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Biti na oprezu s ovom vrstom, jer neki izvori navode da je otrovna.

Napomena: Najranija je grlašica u godini, ponekad raste i po snijegu, a prepoznatljiva je po rizomorfima na bazi stručka. Veoma je slična ariševa grlašica (Rhizocybe vermicularis), koja je mnogo većih dimenzija, ima ružičasti klobukom, veće spore i raste najčešće po šumama ariša.

Rhizocybe vermicularis - created in Finland by Sebastian Källman

ARIŠEVA GRLAŠICA

Rhizocybe vermicularis (Fr.) Vizzini, P.Alvarado, G.Moreno & Consiglio

Etimologija: vermicularis (lat.) = u obliku crva, gliste. Po rizomorfnim nitima na stručku.

Klobuk: 3-9 cm širok, prvo je konveksno-pupčast, zatim je lijevkast, gladak, gol, po vlažnom je vremenu malo mazav, rub je dugo vremena podvrnut, žućkasto-sivkast, svijetlosmeđ, sivkasto-smeđ do tamnosmeđ, skoro je vodenast, lagano je maljav, rub je kasnije nepravilno valovit i sitno dlakav.

Stručak: 3-5 cm visok i 6-12 mm debeo, valjkast, najprije je pun, zatim je spužvasto šupalj, zadebljan je na bazi, često je zakrivljen, ponekad je stisnut, bjelkast ili svijetlosmeđ, vlaknast, na vrhu je brašnast, ponekad je ižlijebljen, na bazi je s dugim bijelim hifama poput korjenčića (rizomorfi).

Listići: Osrednje su gusti, uski, lako se odvajaju od mesa u stručku, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, najprije su bjelkasti, zatim su krem, žućkasti ili svijetlosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, lagano su zrnaste, prozirne, 5-6 x 2.4-3.1 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, elastično, bjelkasto, krem-smećkasto ili krem-crvenkasto; miriše na rotkvice, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće (već u veljači ili ožujku, pod snijegom) i ljeto, skupno, kao saprotrof tla u crnogoričnim šumama, osobito šumama ariša ili smreke.

Doba rasta: 4, 5, 6

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Zbog doba rasta se teško može zamijeniti s nekom drugom vrstom. Dok se snijeg topi može se pojaviti i sumnjiva injasta grlašica (Rhizocybe pruinosa) koja također ima ostatke hifa na bazi stručka, ali je mnogo manja rastom (2-3 cm), klobuk joj je nepravilno koncentrično ispucan. Veoma je slična smeđocrvenkasta grlašica (Bonomyces sinopicus) koja je crvenkasta, tipično zadebljana na vrhu stručka ispod listića i jako miriše na svježe brašno.

RESASTA DLAKAVICA

Ripartites tricholoma (Alb. & Schwein.) P.Karst.

Etimologija: trichos (gr.) = dlaka, kosa + loma (gr.) = obod, rub. Po dekoriranom rubu klobuka.

Engleski naziv: Bearded Seamine

Klobuk: 3-8 cm širok, raširen je i ulegnut na sredini, često je lijevkast, najprije je mazav, zatim je suh, blistav, bjelkast ili krem-oker, malo je vodenast, površina je prirašteno vlaknasto-maljava, rub je karakteristično trepavičav ili resast od dlačica.

Stručak: Valjkast, često se sužava prema bazi, bijel, žućkasto-oker, svijetlosmeđ ili crvenkasto-smeđ, bjelkasto vlaknast, na vrhu je sužen i bijelo ljuskav, na bazi je bijelo maljav od micelija.

Listići: Prilično su gusti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, lako se odvajaju od podnice klobuka, svijetložuti do krem, kasnije su svijetlo hrđastosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste, 4-5 x 3.5-4 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Bjelkasto ili malo tamnije; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, kao saprotrof na sloju lišća ili iglica, najčešće ispod crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer se lako zamijeni s otrovnim grlašicama bijele boje. Francusko je mikološko društvo smatra jestivom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po trepavičastom rubu klobuka, ali to ipak treba uzeti s rezervom, jer dlačice na rubu nisu uvijek uočljive. Eventualno se može zamijeniti s nekim opasnim grlašicama bijele boje.

Tricholoma acerbum - created on October 2022 in Switzerland by Nicolas Schwab

GORKA VITEZOVKA

Tricholoma acerbum (Bull.) Quél.

Etimologija: acerbum (lat.) = resko, gorko. Po okusu mesa.

Engleski naziv: Bitter Knight

Klobuk: 5-14 cm širok, prvo je konveksan, kasnije se otvori, gladak, bez sjaja, suh, žuto-smeđ, svijetlosmeđ, također je više ili manje ružičasto-smeđe pjegav ili ljuskav, na sredini je tamniji, rub je dugo vremena jako podvijen, zatim se izravna, narebran i vunast.

Stručak: 4-8 cm visok i 1-3 cm debeo, u pravilu je kratak i tvrd, robustan, debeo, na bazi je zašiljen, bjelkast, kremast, uzdužno je vlaknast, na gornjoj je polovici žućkasto ljuskav.

Listići: Vrlo su gusti, nisu široki, izrezani su uz stručak, prirasli, lako se uklanjaju, bijeli, kremasti, u starosti su sa smeđim pjegama, na oštećenim su mjestima crvenkasto pjegavi.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, glatke, prozirne, 4.4-5.5 x 2.5-4.1 µm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, debelo, bjelkasto; miris nije izražen, nije na brašno, a okus je ljut i gorak.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom postane krem-žuto, s fenolanilinom lagano žućkasto, a sa sumpornom kiselinom pocrveni.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, češće u crnogoričnim šumama i parkovima u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, rjeđe u bjelogoričnim šumama ispod bukve ili hrasta, voli vapnenasto tlo, češća je u sredozemnim područjima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Nejestiva je vrsta zbog lagane otrovnosti i gorkog okusa mesa, a često izaziva mučninu. Neki je autori čak opisuju kao jestivu vrstu, a u pojedinim je zemljama veoma cijenjena. Samo je nekoliko vitezovki jestivo.

Napomena: Najprepoznatljivija je po narebranom rubu klobuka i po tendenciji da se na listićima stvaraju hrđaste pjegice. Na istom staništu raste i slična jestiva trobojna podvijenka (Leucopaxillus tricolor) čiji klobuk može narasti i do 30 cm širine, listići su prvo sumporastožuti pa postanu prljavo ljubičasto-smeđi, a na osušenim primjercima čokoladnosmeđi, meso je slatkastog okusa.

Tricholoma albobrunneum - created in Finland by Tapio Kekki

BIJELOSMEĐA VITEZOVKA

Tricholoma albobrunneum (Pers.) P.Kumm.

Etimologija: albus (lat.) = bijelo + brunneus (lat.) = smeđe. Po boji.

Klobuk: 4-13 cm širok, prvo je polukuglast ili stožast, zatim je raširen i malo tupo ispupčen na sredini, po vlažnom je vremenu malo mazav i ljepljiv, kožica se lako guli, žuto-smeđ, svijetlosmeđ, smeđ, tamnosmeđ ili crvenkasto-smeđ, na sredini je tamniji, s uraštenim je radijalno postavljenim vlaknima, tanki rub je u mladosti jako podvijen, narebran i valovit.

Stručak: 3-9 cm visok i 1-3 cm debeo, valjkast, tvrd, na dnu je malo zadebljan ili ponekad korjenasto izdužen, na vrhu je bijel, dok su donje 2/3 prljavo krem do smećkast, na bazi je crveno-smeđ, granica između bijele i smeđe boje je uglavnom jasno uočljiva, vlaknast, s više ili manje izraženom prstenastom zonom.

Listići: Čvrsti, široki, izrezani su uz stručak, prirasli, izmiješani su s lamelulama, oštrica je nepravilno nazubljena, bijeli, kasnije su oker i s hrđastosmeđim pjegama.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do gotovo valjkaste, 4.2-6.5 x 2.9-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Prilično je tvrdo, bijelo, na pritisak polako pocrveni; miris nije izražen, a okus je slab na brašno, nakon dužeg žvakanja je malo gorkast.

Stanište: Raste u jesen, u krasnim krugovima ili linijama, u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, osobito borom, na pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Nejestiva je vrsta zbog lagane otrovnosti i gorkog okusa mesa. Uzrokuje bolove u trbuhu koji nestaju nakon jednog dana. Vitezovke smeđe boje obično nisu jestive gljive, a neke su vrste i otrovne.

Napomena: Lako je prepoznatljiva po krasnoj smeđoj boji klobuka i tipičnim razgraničenjem između bijele i smeđe boje. Jestiva riđa vitezovka (Tricholoma fulvum) razlikuje se po žutoj boji listića, stručka i mesa, a najčešće raste u šumi hrasta i miješanim šumama.

BIJELA VITEZOVKA

Tricholoma album (Schaeff.) P.Kumm.

Etimologija: albus (lat.) = bijelo. Po boji.

Engleski naziv: White Knight

Klobuk: 3-11 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je raširen i tupo ispupčen na sredini, tvrd, gladak, kasnije je suh i gol, najprije je bijel ili bjelkast, kasnije je žućkast, oker do svijetlosmeđ, obično je sve tamniji od sredine prema rubu, rub je dugo vremena podvijen, rascijepa se na režnjeve, nije narebran.

Stručak: 3-11 cm visok i 0.6-2.5 cm debeo, valjkast, dosta je tanak, pun, čvrst, lagano je zašiljen i često malo zakrivljen na bazi, bjelkast, u starosti je s oker ili hrđastosmeđim mrljama, fino je vlaknast, na pritisak posmeđi.

Listići: Gotovo su rijetki, nejednako su dugi, prilično su tanki, suženi uz stručak, prirasli, izmiješani su s lamelulama, oštrica je valovita i sitno nazubljena, bjelkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, bezbojne, 5-7 x 3.5-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tvrdo, bjelkasto do krem, ne mijenja boju; miriše neugodno na brašno, sapun ili zemlju, sličan kao kod zelene pupavke (Amanita phalloides), a okus je gorak, kasnije postane ljut.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno, u miješanim i bjelogoričnim šumama, po parkovima, rubovima šuma i šumskim putevima, najčešće u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, jasikom, hrastom, brezom ili lijeskom. Primjerke na slici snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog gorkog i ljutog okusa mesa. Biti na oprezu s ovom vrstom jer je prijavljeno nekoliko slučajeva trovanja.

Napomena: U skupini je vitezovki bijele ili bjelkaste boje, a to su Tricholoma inamoenum, postojana vitezovka (Tricholoma lascivum) i bijelkasta vitezovka (Tricholoma stiparophyllum). Bijela vitezovka ima prilično debele i razmaknute listiće, jasno miriše poput sumporaste vitezovke (Tricholoma sulphureum), neugodno, a raste po crnogoričnim šumama, lažna bijela vitezovka je robusna i mesnata, ispupčena, miris joj je odmah neugodan, a postojana vitezovka je od samog početka s okerastom nijansom i ima listiće koji se malo spuštaju po stručku. Svilenasta vitezovka (Tricholoma columbetta) je potpuno bijela i razlikuje se po blagom i ugodnom okusu.

Tricholoma apium - created in Finland by Tapio Kekki

CELERSKA VITEZOVKA

Tricholoma apium Jul.Schäff.

Etimologija: apium (lat.) = celer. Po karakterističnom mirisu.

Engleski naziv: Scented Knight

Klobuk: 2-11 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je raširen i tupo ispupčen na sredini, u starosti se malo ulegne, gladak, suh, bez sjaja ili lagano maljav, zrnasto-ljuskav, često je ispucan, bijel, vremenom je sve više žuto-maslinast do smeđ, rub je najprije jako podvijen, ponekad je narebran.

Stručak: 3-8 cm visok i 1-4 cm debeo, prilično je kratak, valjkast, na bazi je obično malo zadebljan i ispod zašiljen, pun, bijel, kasnije je žućkast ili žuto-smećkast, fino je bijelo do sivkasto vlaknasto-ljuskav, često je prošaran poput zmijske kože, ponekad je sa žućkastim pjegicama.

Listići: Gusti, uski, zaokruženi su uz stručak, prirasli, izmiješani su s lamelulama, prljavo bijeli, u starosti su žućkasti ili sa žućkasto-smeđom nijansom.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, 3.5-5.3 x 3-4.1 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, čvrsto, tvrdo, bijelo, bjelkasto, u starosti je žućkasto do smeđe; karakteristično miriše na celer, ljupčac (Levisticum officinale) ili vegetu što je jedinstveno u svijetu gljiva, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno, u crnogoričnim šumama, najčešće u simbiozi s borom ili smrekom, na pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete zbog određene gorkosti mesa.

Napomena: Ova je vitezovka dosta rijetka i često je s maslinastim tonom klobuka. Rub klobuka je karakteristično dugo podvijen i uglavnom miriše na celer, možda je jedina gljiva s takvim mirisom. Slična mirodijska mliječnica (Lactarius helvus) ne miriše na celer, već na prženu cikoriju. Treba također pripaziti da se ne zamijeni s limunastom vitezovkom (Tricholoma fucatum).

SREBRNASTA VITEZOVKA

Tricholoma argyraceum (Bull.) Gillet

Klobuk: 3-10 cm širok, najprije je stožasto-konveksan, kasnije je raširen i s malom šiljastom grbicom na sredini, rijetko je malo zakrivljen i izravnat, suh, srebrnastosivkast ili sivo-smećkast, katkad je gotovo bjelkasto-sivkast, maljav, ljuskav, rub je malo podvijen, neravan i bez ostataka ovoja.

Stručak: 3-11 cm visok i 0.8-1.8 cm debeo, valjkast, tanak, u starosti je šupljikav, gladak, bijel, sivkast do sivo-smeđ, često je izraženo bjelkasto vlaknast.

Listići: Gusti, prirasli, izmiješani su s lamelulama, najprije su bijeli ili bjelkasti, a zatim su žućkasto pjegavi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 4.5-7 x 2.7-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto do žuto-smeđe; slabo miriše na brašno, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, parkovima, vrtovima i po livadama u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, najčešće borom, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom, jer se lako zamijeni s otrovnim vrstama.

Napomena: Najsličnija je žućkasta vitezovka (Tricholoma scalpturatum) i gotovo sve što je rečeno pod upozorenjem za nju vrijedi i za opisanu srebrnastu vitezovku. Osim toga opisana vrsta raste samo ispod borova i ne miriše na brašno kao žućkasta vitezovka. Opasne ili nevaljale vrste s kojima se može zamijeniti su robusnije, tvrđeg mesa, nisu krhke, te su gorkog ili ljutog okusa.

Tricholoma arvernense - created in Finland by Petri Roponen

OVERNJANSKA VITEZOVKA

Tricholoma arvernense Bon

Engleski naziv: Sovereign Knight

Klobuk: 3-18 cm širok, najprije polukuglast, zatim je zvonoliko-konveksan, kasnije se raširi i tupo ispupči na sredini, gladak, po vlažnom je vremenu malo mazav, žuto-narančast ili svijetlosmeđ, sredina je tamnija, radijalno je vlaknast, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 6-13 cm visok i 1-2.5 cm debeo, valjkast, baza je zadebljana i na samom dnu zašiljena, pun, gladak, bijel, kasnije je sivkasto-žućkast, baza je bijelo maljava.

Listići: Gusti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, oštrica uglavnom nazubljena, bjelkasti, bijelo-sivkasti, kasnije su sve žućkastiji.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do eliptične, glatke; 4.5-6.3 x 3-4.7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, bjelkasto, ispod kožice klobuka je malo žućkasto do žućkasto-maslinasto; miriše na brašno ili plijesan, a okus je na brašno i gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno, u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, osobito borom, jelom i smrekom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog gorkog okusa mesa. Vitezovke zelenkaste i smeđe boje obično nisu jestive gljive, a neke su vrste i otrovne, jer su u nekim vrstama pronađene određene tvari koje oštećuju organe.

Napomena: Ime dobila po francuskoj pokrajini Auvergne. U Hrvatskoj je vrlo rijetka, a pronađena je na samo jednom lokalitetu, ispod bora u krugu instituta "Ruđer Bošković" u Zagrebu. Pojedini autori upućuju na sličnost sa žutozelenom vitezovkom (Tricholoma sejunctum), koja ima boju klobuka gotovo istu kao i zelena pupavka (Amanita phalloides).

TAMNOČEHAVA VITEZOVKA

Tricholoma atrosquamosum Sacc.

Etimologija: atro (lat.) = tamno, crno + squamosus (lat.) = čehavo. Po dekoraciji.

Engleski naziv: Dark Scaled Knight

Klobuk: 3-10 cm širok, prvo je konveksan, kasnije se raširi i ispupči na sredini, sivo-crn do crno-smeđ, prekriven je vunastim i rijetkim crno-smeđim ljuskama koje se razlažu po površini, rub je svjetliji i bez ostataka ovoja.

Stručak: 3-8.5 cm visok i 1-2 cm debeo, uglavnom je valjkast, malo je vretenasto zadebljan na bazi, bjelkast, sivkast, nešto je svjetliji od klobuka, površina je prekrivena sa crno-smeđim ili crnkastim sitnim ljuskama, na bazi je s bijelim micelijem.

Listići: Gusti, izrezani su uz stručak, prirasli, bjelkasto-sivkasti do žućkasti, u starosti s hrđastosmeđim pjegama, oštrica je glatka i crnkasto prošarana.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične do gotovo kuglaste, glatke, 5.5-8.2 x 3.5-5.1 µm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, bjelkasto, kremasto, sivkasto, na vrhu stručka je mramorirano sivo, često je nešto tamnije u klobuku, na prerezu ne požuti; miris nije izražen ili slab na brašno, u starosti je na užeglo brašno, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma u simbiozi s raznim crnogoričnim i bjelogoričnim drvećem, nešto se češće pronađe u crnogoričnim šumama. Slike je snimio Neven Ferenčak.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, jer postoji velika mogućnost zamjene sa sličnim otrovnim vitezovkama, osobito s mišjom vitezovkom (Tricholoma terreum) kod koje je pronađen toksin koji izaziva razgradnju mišića (rabdomiolizu).

Napomena: Paziti samo da se ne zamijeni s mišjom vitezuvkom, čehavom vitezovkom (Tricholoma squarrulosum) i tigrastom vitezovkom (Tricholoma pardinum), koje imaju bijelo meso i u klobuku i u stručku, dok opisana vrsta ima nešto tamnije, sivkasto meso u klobuku, te žućkastom vitezovkom (Tricholoma scalpturatum), koja miriše na užeglo brašno, a na prerezu nakon određenog vremena požuti.

NARANČASTA KRUŽOLISKA

Tricholoma aurantium (Schaeff.) Ricken

Etimologija: aurantius (lat.) = narančasto. Po narančastoj boji.

Engleski naziv: Orange Knight

Klobuk: 3-12 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je raširen i ponekad ulegnut na sredini, mazav, ljepljiv, sluzav, lijepe je žuto-narančaste, narančaste do narančasto-crvene boje, malo je smeđ na sredini, sitno je ljuskav, rub je najprije podvijen, kasnije je valovit.

Stručak: 4-9 cm visok i 1.5-2.5 cm debeo, pun, valjkast, često je zakrivljen, narančasto-crveno prošaran poput zmijske kože, na vrhu je jasno bjelkast, sitno je ljuskav, s izraženom je točkasto-zrnatom prstenastom zonom.

Listići: Dosta su široki, gusti, prirasli, oštrica je nazubljena, bijeli, kasnije su krem, na kraju su sa crveno-smeđim mrljama.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 4.5-5.5 x 3.5-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, bjelkasto, u bazi stručka je blago narančasto-crvenkasto; miriše na krastavac i brašno, slično kao bijela đurđevača (Calocybe gambosa), a okus je gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, u miješanim i crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim vrstama crnogoričnog drveća, najčešće smrekom, borom ili jelom. U Hrvatskoj je poznata s četiri lokaliteta, u Nacionalnom parku Plitvička jezera, okolici Mrkoplja, okolici Otočca te na otoku Krku. Sve slike snimio je Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split, sredinom rujna.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Dosta je upadljiva vrsta po karakterističnoj narančasto-crvenoj boji i ljuskavoj dekoraciji iste boje po stručku.

CRVENOBAZNA VITEZOVKA

Tricholoma basirubens (Bon) A.Riva & Bon

Etimologija: Jer baza stručka teži da pocrveni.

Klobuk: 3-11 cm širok, najprije je konveksan, kasnije je raširen i tupo ispupčen na sredini, crno-smećkast, dekoriran je smeđim vlakancima ili sitnim ljuskicama koje su nešto gušće na sredini, osnova je žuto-smeđa, rub je dugo vremena podvijen, zatim se izravna.

Stručak: Valjkast, malo je gomoljast ili se zadebljava od vrha do baze, bjelkast, prekriven je ne jako gustim smeđim vlakancima koji teže da pocrvene ili poružičaste na bazi, na bazi je s ružičastim, a ne žutim ostacima micelija.

Listići: Gusti, prilično su stisnuti, prirasli, bijeli, u starosti su sa smeđim pjegama.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 4.5-7.5 x 3-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Relativno je čvrsto, vlaknasto, bijelo, u bazi stručka je s crvenom nijansom; neugodno i jako miriše na užeglo brašno, a okus je blag, slatkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, najčešće u simbiozi s hrastom ili bukvom, voli vapnenasto tlo. Primjerke na slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog velike mogućnosti zamjene sa sličnim otrovnim vitezovkama.

Napomena: Ovu je varijaciju kreirao je francuski mikolog Bon, a razlikuje se od tipične ružičastolistićave vitezovke (Tricholoma orirubens) po minimalnoj tendenciji listića da pocrvene, te po ružičastom, a ne žutom miceliju i po tome što ne miriše na brašno. Spore su sličnog oblika, ali su samo nešto veće.

BATSCHIJEVA VITEZOVKA

Tricholoma batschii Gulden ex Mort.Chr. & Noordel.

Etimologija: U čast Augusta Johanna Augusta Georga Karla Batscha (1761.-1802.), njemačkog prirodoslovca i mikologa, koji je otkrio i znanstveno opisao gotovo 200 novih vrsta gljiva. Po imenu.

Klobuk: 5-15 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je otvoren, mazav, svijetlosmeđ, smeđ, crveno-smeđ do tamnosmeđ, na sredini je tamniji, površina je s uraštenim vlakancima, rub je dugo vremena podvijen i često valovit.

Stručak: 5-8 cm visok i 0.5-2.5 cm debeo, valjkast, širi se prema bazi, pun, neposredno ispod klobuka je bjelkast, ispod prstenaste zone je smećkast, crvenkasto-smeđ do tamnosmeđ poput klobuka, vlaknast i lagano sitno ljuskav, prstenasta zona je često izražena u vidu tanke smeđe linije.

Listići: Gusti, izrezani su uz stručak, prirasli, izgledaju gotovo slobodno, najprije su bijeli, a u starosti su lagano crvenkasto-smeđe pjegavi.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do eliptične, glatke, prozirne, neamiloidne, 4-6.5 x 3-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, debelo, bijelo, u starosti je sa crvenkasto-smeđim mrljama; miriše na brašno ili krastavac, slično kao bijela đurđevača (Calocybe gambosa) (neki autori navode da miriše na stjenice), a okus je gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće borom, na vapnenačkom tlu. Prvih pet slika snimio je Danijel Mulc, prve četiri 24.10.2025. i petu krajem listopada 2024., na lokalitetu Brod Moravice u Gorskom kotaru, a posljednju Ivana Mandić Mihaljević, 21.10.2020.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog gorkog okusa mesa. Također, dio autora smatra da je jestiva gljiva, a drugi da je malo otrovna. Savjetuje se da se ne konzumira jer ima boljih vrsta gljiva za tu svrhu.

Napomena: Slične su promjenjiva vitezovka (Tricholoma ustale), koja je u starosti potpuno crna i raste po bjelogoričnim šumama, te slična vitezovka (Tricholoma ustaloides), koja raste po bjelogoričnim šumama i ima dugo podvrnut rub klobuka. Kada je nešto svjetlija teško se razlikuje od bijelosmeđe vitezovke (Tricholoma albobrunneum), koja je svjetlije boje, riđe vitezovke (Tricholoma fulvum), koja je crnkasta na sredini, Tubaria praestans, koja ima obojen čitav stručak, kapljasta vitezovka (Tricholoma pessundatum), koja jako miriše po varikini, zrnastonoga vitezovka (Tricholoma psammopus), koja je svjetlija i čitav stručak joj je ljuskav, boje klobuka, te topolova vitezovka (Tricholoma populinum), koja raste ispod topola.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 629. Batschijeva vitezovka (Tricholoma batschii Gulden), Sinonim: Tricholoma subannulatum (Batsch.) Bres.

Tricholoma bresadolanum - created on November 2013 in Stazzo Sambucheddu, Tempio Pausania, Italy by Marco Floriani

BRESADOLOVA VITEZOVKA

Tricholoma bresadolanum Clémençon

Klobuk: 5-13 cm širok, najprije je zvonolik, zatim je konveksan, kasnije se raširi i tupo ispupči na sredini, sivkast, siv ili smećkast, na sredini je tamniji, prošaran je oker-smeđom bojom, tamno je ljuskav, rub je malo podvijen, kasnije se raspucava na režnjeve.

Stručak: 5-10 cm visok, valjkast, debeo, prema bazi je uži, sivkast, po cijeloj je dužini optočen tamnosivim ljuskama.

Listići: Gusti, široki, zaokruženi su uz stručak, prirasli su sa zupcem, izmiješani su s lamelulama, na bazi su poprečno povezani žilicama, sivkasti, sivi, oštrica je točkasto crna i nazubljena.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do eliptične, 8-9.3 x 6-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, u stručku je vlaknasto, sivkasto ili sivo; miris nije izražen, a okus je gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno i u manjim skupinama, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, osobito bukvom ili hrastom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog gorkog okusa mesa. Romano Božac navodi da je otrovna vrsta, međutim većina autora je smatra samo nejestivom.

Napomena: Bresadolova vitezovka nije osobito česta, ali je vrlo lako prepoznatljiva po boji klobuka i stručku, robusnom rastu i povrh svega po gorkom okusu.

ŽABLJA VITEZOVKA

Tricholoma bufonium (Pers.) Gillet

Etimologija: bufo (lat.) = žaba. Odnosi se na žabu?

Klobuk: 3-9 cm širok, u mladosti je konveksan, kasnije je raširen i lagano ispupčen na sredini, najprije je malo svilenast, zatim je gol, bez sjaja, crvenkasto-smeđ do ljubičasto-smeđ, na sredini je ljuskav i ponekad tamnije crvenkaste boje.

Stručak: 5-10 cm visok i 0.5-1 cm debeo, valjkast, batinasto je zadebljan na bazi, najprije je pun, zatim je šupljikav, žućkast, sumporastožut, nekad je s laganom ružičastom nijansom, sitno je smećkasto vlaknast, uzdužno je naboran.

Listići: Rijetki, debeli, zaokruženi su uz stručak kao i kod svih vitezovki, prirasli su sa zupcem, račvasti, oštrica je valovita i nazubljena, izmiješani su s lamelulama, žućkasti su do sumporastožuti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, limunaste, 4-6 x 0.5-1 µm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, prilično je debelo, vlaknasto, svijetložuto do sumporastožuto; miris je vrlo neugodan, podsjeća na plin kao i kod sumporaste kružoliske (Tricholoma sulphureum), a okus je također neugodan, ne smije se kušati jer je sirovo otrovno i nakon kušanja uzrokuje mučninu.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim, bjelogoričnim i planinskim crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem. Primjerke na slikama snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se lagano otrovnom vrstom.

Napomena: Dosta je prepoznatljiva po oštrom mirisu i ružičasto-ljubičastim čehicama. Slična je sumporasta vitezovka čija je varijacija i od koje se razlikuje samo po boji klobuka, naša vrsta je crvenkasta na sredini klobuka, a listići se malo spuštaju po stručku.

KROKODILASTA KRUŽOLISKA

Tricholoma caligatum (Viv.) Ricken

Etimologija: caliga (lat.) = obuti. Po stručku koji je obuhvaćen ovojem.

Engleski naziv: True Booted Knight

Klobuk: 6-19 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen, suh, sivo-smeđ, crvenkasto-smeđ do tamnosmeđ, s velikim je nepravilno raspoređenim priraštenim vlaknastim ljuskama na bijeloj osnovi, rub je u mladosti podvijen i spojen ovojem za stručak, ovoj se poslije rastrga i u obliku resica zaostane na rubu.

Stručak: 10-14 cm visok i 1.5-3 cm debeo, valjkast, pun, dio iznad vjenčića je bjelkast i pahuljast, ispod vjenčića je prošaran smeđim do crvenkasto-smeđim ljuskama, izgleda mramorirano ili poput zmijske kože; vjenčić je bjelkast, velik, opnast, uzdignut, prolazan, s donje je strane s crvenkasto-smeđim ljuskama.

Listići: Gusti, prirasli, izmiješani su s lamelulama, bijeli, kasnije su lagano žućkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, glatke, 5-8.7 x 4-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, nekad je malo žućkasto na proširenom dijelu stručka; karakteristično i intenzivno miriše na voće, kruške ili cimet, a okus je malo gorkast.

Stanište: Raste u jesen, od listopada do prosinca, u miješanim i crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, najčešće borom, jelom ili smrekom, pretežno u sredozemnom području, u blizini vrijeska i borovice, voli vapnenasto tlo. U Hrvatskoj je poznata s pet lokaliteta, na jadranskim otocima (Lošinju, Braču, Mljetu) i u Istri. Slike je snimila Ivana Mandić Mihaljević, 14.9.2024.

Doba rasta: 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Ljekovitost: Dosta je cijenjena ljekovita gljiva u Japanu, gdje joj je službeni naziv Armillaria matsutake, iz koje su izolirani brojne bioaktivne tvari, među kojima je novi heteropolisaharid, koji je pokazao značajno antitumorsko djelovanje (National Library of Medicine. 2024. Structure elucidation and antitumor activity of a new polysaccharide from Maerkang Tricholoma matsutake). Također je utvrđeno da polisaharidi posjeduju antibakterijsko, antifungalno i antitumorsko djelovanje te jačaju imunitet (National Library of Medicine. 2024. Anti-microorganism, anti-tumor, and immune activities of a novel polysaccharide isolated from Tricholoma matsutake; Ultrasound extraction optimization, structural features, and antioxidant activity of polysaccharides from Tricholoma matsutake). Znanstvene su studije otkrile da krokodilska kružoliska može poslužiti kao učinkovito sredstvo protiv bolesti povezanih s umorom (National Library of Medicine. 2024. Antifatigue Activity of Liquid Cultured Tricholoma matsutake Mycelium Partially via Regulation of Antioxidant Pathway in Mouse). Dokazano je da peptidi izolirani iz ove gljive smanjuju upale kod različitih bolesti (National Library of Medicine. 2024. Tricholoma matsutake-Derived Peptides Ameliorate Inflammation and Mitochondrial Dysfunction in RAW264.7 Macrophages by Modulating the NF-κB/COX-2 Pathway).

Napomena: Ovu je gljivu teško pronaći zbog njezinih specifičnih uvjeta za rast, kao divljih životinja, kao što su vjeverice, zečevi i jeleni, koji je koriste za ishranu. Proizvodnja ove gljive u Japanu također je jako smanjena tijekom posljednjih pedeset godina zbog nematode Bursaphelenchus xylophilus koja uništava borove, a godišnja proizvodnja ove gljive u Japanu je trenutno manja od 1000 tona, jer se japanska opskrba uglavnom nadoknađuje uvozom iz Kine, Koreje, sjeverozapadnog Pacifika, Britanske Kolumbije i sjeverne Europe. To utječe na cijene na japanskom tržištu koje uvelike ovise o kvaliteti, dostupnosti i podrijetlu i koje variraju od čak 920 € po kilogramu za domaće uzgojene gljive na početku sezone do niskih 4 € po kilogramu, iako je prosječna vrijednost za uvezene gljive oko 90 dolara po kilogramu.

Tricholoma cingulatum - created in Norway by Roger Andersen

VRBINA VITEZOVKA

Tricholoma cingulatum (Almfelt ex Fr.) Jacobashch

Etimologija: cingulum (lat.) = pojas, remen. Po prisutnosti vjenčića.

Engleski naziv: Girdled Knight

Klobuk: 4-10 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je raširen i malo ispupčen na sredini, suh, sivkast, sivo-smeđ, ljuskavo-vlaknast.

Stručak: 2-13 cm visok i 1-2 cm debeo, valjkast, šupljikav, bijel, bjelkast, na vrhu je gladak, najčešće je sivo-smećkasto ljuskavo-vlaknast ispod vjenčića; vjenčić je bjelkast, opnasto-vunast, u starosti teži da požuti.

Listići: Nisu jako gusti, malo su trbušasti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, malo su razmaknuti, bjelkasti, sivkasti, u starosti požute kao kod žućkaste vitezovke (Tricholoma scalpturatum).

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, prozirne, 4-5 x 2.5-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, čvrsto, bijelo, ne mijenja boju, eventualno malo posivi; miris nije izražen, a okus je blag na brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, parkovima, vrtovima te po livadama i pašnjacima, u simbiozi s različitim drvećem, često vrbom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete, ali postoji velika je mogućnost zamjene sa sličnim otrovnim vitezovkama pa se nikako ne prepuručuje konzumacija ove vrste.

Napomena: Smatra se prstenastom formom žućkaste vitezovke kojoj meso teži da požuti. Neki autori svrstavaju ovu vrstu u rod Armillaria, ali ona po svojim karakteristikama pripada rodu Tricholoma i skupini s mišjom vitezovkom (Tricholoma terreum).