SIĆUŠNA PLOSNATICA

Collybia cirrhata (Schumach.) Quél.

Etimologija: cirrus (lat.) = pramenast, kovrčast. Po dekoraciji na stručku?

Engleski naziv: Piggyback Shanklet

Klobuk: 3-12 mm širok, isprva je konveksan, ubrzo je spljošten i uglavnom je pupčast ili ulegnut na sredini, radijalno je vlaknast, prljavo bijel do smećkast, nešto je tamniji na sredini, oker do svijetlocrven, rub je malo narebran.

Stručak: 2-5 cm visok i 0.3-2 mm debeo, veoma je tanak, skoro je valjkast, ukorijenjen, na vrhu je pahuljasto-vlaknast, tamnije je boje od klobuka, bijel, krem, sivkast do žuto-smeđ, na osnovi je bijel, maljav i bez sklerocija.

Listići: Rijetki, prilično su uski, prirasli su na stručak, tanki, bijeli, bjelkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do oblika kapljice, glatke, prozirne, 4.5-7 x 2.5-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, vlaknasto, bijelo; miris je slab na gljive do aromatičan, a okus blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, kao saprotrof na trulom lišću i na zemlji izmiješanoj s trulim ostacima drugih gljiva iz reda listićavki (Agaricales), osobito krasnicama i mliječnicama. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u listopadu, na lokalitetu Meljan pokraj Trakošćana.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Jedinstvena je patuljasta gljiva s tankim končastim stručkom, raste u kolonijama sa zbijenim paralelno postavljenim različito visokim stručcima na supstratu od raspadnutih ostataka drugih vrsta gljiva. Smatra se formom lagano sklerotične gomoljaste plosnatice (Collybia tuberosa). Veoma je slična razgranata plosnatica (Dendrocollybia racemosa) koja u brojnim skupinama raste na grančicama, sastoji se od lateralno postavljenih glavičastih plodnih tijela.

COOKEOVA PLOSNATICA

Collybia cookei (Bres.) J.D.Arnold

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast Mordecai Cubitt Cookea (1825.–1914) je u raznim razdobljima života bio londonski učitelj, mikolog iz Kewa, kustos u Indijskom muzeju, novinar i autor.

Engleski naziv: Splitpea Shanklet

Klobuk: 3-10 mm širok, prvo je konveksan, kasnije je raširen, površina je glatka, bijel, nešto je tamniji na sredini.

Stručak: 1-6 cm visok i 0.3-0.7 mm debeo, skoro je končast, ravan ili zakrivljen, žuto-oker, na samoj osnovi završava s nepravilnim, kuglastim, uglavnom žutim sklerocijem.

Listići: Gusti, prirasli, bjelkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične ili u obliku kapi, 4.5-7 x 2.5-3.5 µm; otrusina je bijala.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, vlaknasto, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, u velikim skupinama, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka, na trulom lišću ili na zemlji izmiješanom s drvnim ostacima, ponekad se pronađe na trulim plodnim tijelima orijaške rupičavke (Meripilus giganteus) i baršunaste uvijače (Tapinella atrotomentosa), čija plodna tijela na kraju istrunu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je gljiva, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Dio je skupine gljiva veoma sitnih dimenzija koje su prepoznatljive po sklerociju (ovapnjenje) na osnovi stručka. Gomoljasta plosnatica (Collybia tuberosa) ima nešto duži sklerocij tamnosmeđe boje. Sićušna plosnatica (Collybia cirrhata) je forma cjevaste plosnatice koja nema ovapnjenje. Razgranata plosnatica (Dendrocollybia racemosa) je osrednjih dimenzija i ima dugi stručak koji je pokriven kratkim kvržicama poput kratkih grančica.

GOMOLJASTA PLOSNATICA

Collybia tuberosa (Bull.) P.Kumm.

Etimologija: tuberosus (lat.) = gomoljasto, cjevasto. Jer je na dnu mali sklerocij u obliku cijevi.

Engleski naziv: Lentil Shanklet

Klobuk: 3-15 mm širok, prvo je konveksan, ubrzo je spljošten, pupčast ili ulegnut na sredini, gladak, bjelkast, na sredini je žuto-smeđ.

Stručak: 1-5 cm visok i 0.5-1.5 mm debeo, tanak, valjkast, površina je dlakava, bjelkast do svijetlosmeđ, na osnovi je sa šupljim, suženim, glatkim, uglavnom smeđim, crvenkasto-smeđim do crno-smeđim sklerocijem, veličine 3-12 x 2-5 mm, često je sužen na oba kraja i eliptičnog oblika kapi.

Listići: Gusti, tanki, prirasli, bijeli.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 4.5-6.5 x 2.5-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bjelkasto, u sklerociju je malo crvenkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, kao saprotrof na istrunulim gljivama iz porodice listićavki (Agaricaeae), najčešće na baršunastoj mliječnici (Lactifluus vellereus) i crnoj krasnici (Russula adusta). Slike su snimili Neven Ferenčak i Mirna Katičić, 9.11.2025.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova vrsta ima uočljivi sklerocij na osnovi stručka u obliku suze ili elipse, crvenkasto-smeđe do crno-smeđe boje, veličine 3-12 x 2-5 mm, a podsjeća na sjemenku jabuke ili leću po čemu je gljiva i dobila engleski naziv Lentil Shanklet (krak leće). Smatra se da je sićušna plosnatica (Collybia cirrhata) potpuno ista kao opisana vrsta, ali bez sklerocija na bazi stručka, dok se Cookova plosnatica (Collybia cookei) razlikuje se po sklerociju, koji je manjih dimenzija i žute, a ne smeđe boje.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 517. Gomoljasta plosnatica (Collybia tuberosa Bull ex Fr.), Sinonim: Microcollybia tuberosa (Bull.: Fr.) Lennox

POJASASTA PLOSNATICA

Collybia zonata (Peck) Sacc.

Etimologija: zonatus (lat.) = pojasast, s trakom. Po dekoraciji na stručku?

Engleski naziv: Zoned Hairy Parachute

Klobuk: 1-2.5 cm širok, konveksan, kasnije se izravna, karakteristično je blago ulegnut na sredini, suh, gusto je žuto-smeđe dlakav, dlačice su postavljene u koncentrične pojaseve, krem ili smeđ.

Stručak: 2.5-5 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, šupalj, gusto je prekriven žućkasto-smeđim dlačicama, smeđ.

Listići: Gusti, slobodni ili skoro slobodni, bijeli do krem.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 4-6 x 3-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Površina klobuka s KOH postane ružičasta do crvena, a zatim crna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u malim skupinama, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka ili na korijenju bjelogoričnog drveća, obično hrasta, često prividno na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima. Vrsta je najviše rasprostranjena u Sjevernoj Americi, međutim pronađena je i u Europi. Sliku je snimio Mladen Matišić, krajem lipnja, na biljnim ostacima na nasipu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestivost je nepoznata, neki je autori navode kao otrovnu ili sumnjivu vrstu, a drugi navode da nije otrovna pa je smatramo nejestivom vrstom.

Napomena: Iako je izgledom slična nekim vrstama iz roda Crinipellis, opisana vrsta ima malo veći klobuk. Američki mikolog Charles Horton Peck je 1872. godine vrstu prvi put nazvao Agaricus zonatus, a 1896. godine ju je prebacio u rod Collybia. Današnji naziv dao joj je talijanski botaničar Pier Andrea Saccardo.

SMEĐA HRAPAVICA

Cystoderma amianthinum (Scop.) Fayod

Etimologija: amianthinus (lat.) = azbestno. Po vlaknatosti.

Engleski naziv: Earthy Powdercap

Klobuk: 2-6 cm širok, prvo je stožast pa otvoren ili s izvrnutim rubom, sredina je tupo ispupčena, lomljiv, žuto-narančast do oker, zrnast, rub je s bijelim čupavim ostacima parcijalnog ovoja, kožica je nekad žiličasto-zrakasto naborana.

Stručak: 3-5 cm visok i 3-6 mm debeo, valjkast, vitak, šupalj, žuto-oker, ispod prstenka je tamniji, gotovo tamnosmeđ, zrnat i uočljivo prekriven smeđim ljuskicama.

Listići: Bijeli su ili kremasti, prirasli su na stručak, nisu gusti, pomiješani su s lamelulama.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 5-6.5 x 3-4 µm; otrusina je bijela do krem-žućkasta.

Meso: Tanko, krhko, bjelkasto do žućkasto, u stručku je od vrha prema dolje sve tamnije, odnosno narančasto-oker; miris je neugodan na plijesan ili na staro sijeno, a okus je također neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprotrof tla u crnogoričnim šumama, na terenima bogatim mahovinom. Prvu sliku snimio je Neven Ferenčak, 5.12.2019., na lokalitetu kod Varaždina, drug Mladen Matišić, u prvoj polovici listopada, a treću Mirna Katičić, 14.11.2025.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete zbog neugodnog mirisa i okusa mesa. Navodi se da je u rijetkim slučajevima uzrokovala gastrointestinalne probleme pa se ne savjetuje konzumacija veće količine, a najbolje ih je izbjegavati i zbog opasnosti od zamjene s otrovnim vrstama. Konzumiranje nekih vrsta hrapavica u sirovom stanju uzrokuje hemolitički sindrom trovanja, odnosno dovodi do razgradnje krvi.

Napomena: Slične su rijetka cinober hrapavica (Cystodermella cinnabarina) koja je narančasto-crvene boje, zrnata hrapavica (Cystodermella granulosa) koja ima smećkast i vrlo zrnast klobuk, te mirisava hrapavica (Cystoderma carcharias) kojoj je klobuk ametistne boje. Sve su nepreporučljive za konzumiranje. Vrsta Cystoderma fallax je slične boje, ali je mnogo jače dekorirana. Vrsta Cystoderma superbum je robustna i vinskocrvene boje.

Cystoderma carcharias - created on August 2019 in Distretto di Kehys-Kainuu, Finland by Federico Calledda

MIRISAVA HRAPAVICA

Cystoderma carcharias (Pers.) Fayod

Etimologija: karkaros (gr.) = oštro. Po obliku klobuka.

Engleski naziv: Pearly Powdercap

Klobuk: Promjera 2-7 cm, prvo je polukuglast pa zvonolik i na kraju raširen i tupo ispupčen na sredini, nikad nije potpuno bijel, krem-smećkast ili smećkast, kasnije oker-smećkast do crvenkasto-smećkast, sitno zrnasto-ljuskav, dekoracija je najgušća na sredini, s ruba vise zupčasti vlaknasti ostaci bijelog zastorka.

Stručak: 2-8 cm visok i 3-8 cm debeo, vitak, valjkast, na dnu donekle zadebljan, blago je zakrivljen, šupalj, bjelkast je iznad kožastog zastorka, a ispod je zrnast, krem-okerast ili krem-smećkast, ljuskav; na gornjem dijelu s ostacima kožastog bijelog zastorka.

Listići: Veoma su tanki i gusti, nejednako su dugi, lagano su prirasli sa zupcem, kod mladih gljiva su prekriveni bijelim zastorkom koji ide koso od stručka prema rubu klobuka i ostavlja ostatke na rubu klobuka i stručku, najprije su bijeli ili lagano žućkasti, kasnije su crvenkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, gotovo kuglaste, glatke, 4-5.5 x 3-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, krhko; neugodnog je mirisa na plijesan ili staro sijeno, a okus je također neugodan, odbojan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla u svim tipovima šuma, češće u crnogoričnim šumama, gotovo isključivo u šumama smreke, kod nas po planinskim predjelima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta vrlo loše kvalitete zbog neugodnog okusa i mirisa mesa. Također je otkriveno da gljiva akumulira kadmij u svojim plodnim tijelima, a u zagađenim područjima koncentracije kadmija mogu čak premašiti 60 mg/kg suhe mase. Unutarstanični kadmij akumuliran u sporokarpima ove gljive povezan je s dvije izoforme metalotioneina. Nadalje, gljiva sadrži brojne organske spojeve od kojih su dimetilarsinoilacetat i trimetilarsoniopropionat prvi put zabilježeni u kopnenom okružju. Također, neke vrste hrapavica u sirovom stanju uzrokuju hemolitički sindrom trovanja, koji dovode do razgradnje krvi. Zbog svega navedenog dosta autora ovu vrstu smatraju nejestivom pa ju je možda bolje izbjegavati.

Napomena: Oblikom i veličinom slična je zrnata hrapavica (Cystodermella granulosa) koja je čitava cimetastosmeđe boje.

STAKLASTA ŠLJEMOVKA

Delicatula integrella (Pers.) Fayod

Etimologija: integer (lat.) = cjelovit, netaknut.

Klobuk: 0.5-1.5 cm širok, isprva je zvonolik, stožast do konveksan, kasnije se otvori, ulegnut i pupčast na sredini, dosta je nepravilan, opnast, gladak, prozirno crtast, bijel, rub je uzdignut po vlažnom vremenu, s ručnim se povećalom mogu uočiti fini ostaci svilenkastog ovoja u vidu sitnih trokutastih izbočina na rubu, kao nazubljen ili resast.

Stručak: 1.5-4 cm visok i 0.5-1.1 mm debeo, tanak, skoro uvijek ekscentričan, nešto je duži od širine klobuka, ravan ili zakrivljen, malo je gomoljast na bazi, gladak, bjelkast, staklasto proziran, sitno vlaknast, na bazi je dlakav.

Listići: Razmaknuti, debeli, niski, često se račvaju već u blizini stručka, prirasli, na bazi su povezani poprečnim žilicama, bijeli.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko vretenaste do bademaste, glatke, amiloidne, 6.5-9 x 4-5 µm (cromushrooms: spore su (6.5) 6.6 - 8.1 (9.2) × (4) 4.3 - 5.1 (6.2) µm, Q = (1.3) 1.4 - 1.7 (2), N = 140, Me = 7.3 × 4.7 µm, Qe = 1.6), bazidije su batinaste, 4-sporne, 21-27 × 5.8-8.6 µm, N = 9, hife trame listića široke su 2-8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, mekano, vrlo lomljivo, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u velikim skupinama, po parkovima, livadama i travnjacima, te po obalnim šikarama, kao saprotrof krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, obično johe, ali također i prividno na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima, voli vlažna mjesta. Slika je snimljena 9.6.2026., na lokalitetu Lučelnica kod Kupinečkog Kraljevca.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Po dimenzijama, obliku i boji je veoma slična bijelim vrstama iz roda Hemimycena i Mycena, koje obično imaju uže spore i nemaju ovoj na klobuku.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 583. Staklasta šljemovka (Delicatula integrella (Pers. ex Fr.) Fay.)

Dendrocollybia racemosa - created on October 2025 in Hilversum - De Zuid - Hilversums Wasmeer, Netherlands by Jan Vogel

RAZGRANATA PLOSNATICA

Dendrocollybia racemosa (Pers.) R.H.Petersen & Redhead

Etimologija: racemosa (lat.) = grozd, grozdasto. Po izgledu stručka.

Engleski naziv: Branched Shanklet

Klobuk: 2-15 mm širok, prvo je konveksan, kasnije je izravnat i s malom papilom na sredini, površina je slabo vodenasta, blago naborana, svijetlo sivkasto-bijel ili sivkasto-smeđ, rub je prvo podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 2-6 cm visok i 0.2-0.75 mm debeo, valjkast, fino je uzdužno ižlijebljen, prljavo smeđ, narančasto-smeđ ili crvenkasto-smeđ do vrlo tamnosmeđ, s brojnim je bočnim granama dugim do 5 mm, koje su na vrhu s vrlo malim, kuglastim sterilnim klobučićem, sklerocij je kuglast, crn, bez sjaja, promjera do 5 mm.

Listići: Prilično su gusti, usko su prirasli, sivi do sivo-smeđi ili čokoladnosmeđi, tamniji su od klobuka, oštrica je glatka i iste boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, duguljaste do gotovo valjkaste ili poput sjemenke graha, neamiloidne, 4.5-6.5 x 2-2.5 μm, bazidije su usko batinaste, 4-sporne, 18-22 x 4-4.5 μm, cistide su odsutne, pileipelis je s radijalno raspoređenim, valjkastim, 2-8 μm širokim hifama, bočne grane stručka građene od paralelnih hifa, konidije su brojne na bočnim granama, kobasičaste ili uglavnom trokutaste, 7-13 x 3-5.5 μm, stipitipelis se sastoji od valjkastih, žutih hifa, 2-7 μm širokih, caulocistide su brojne, 30-120 x 2-8 μm, valjkaste do savijene, prema bazi stručka su često višesegmentne, kopče su brojne u svim tkivima, omotač sklerocija sastoji se od 5-10 μm širokih, razgranatih hifa s tankim ili zadebljanim, smeđim stijenkama, trama sklerocija sastoji se od nepravilnih hifa, širokih 3.5-6 μm, s tankim ili zadebljanim, bezbojnim stijenkama; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, svijetlosmeđe do sivo-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, odo kolovoza do listopada, na vlažnom terenu, kao saprotrof ostataka plodnih tijela mliječnica (Lactarius) i krasnica (Russula), ali plodna tijela se razviju tek nakon što plodna tijela domaćina potpuno istrunu, najčešće zabodena u površinu mahovine.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Predstavlja kuriozitet u svijetu gljiva. Vrlo su slične gomoljasta plosnatica (Collybia tuberosa) i sićušna plosnatica (Collybia cirrhata), od kojih samo prva ima sklerocij na bazi stručka, dok ga druga vrsta nema.

VELIKA BESJAJNICA

Dermoloma cuneifolium (Fr.) Singer ex Bon

Etimologija: cuneus (lat.) = klin + folium (lat.) = list, listić. Po trokutastom obliku listića.

Engleski naziv: Crazed Cap

Klobuk: 1-6 cm širok, malih je dimenzija, tup, konveksno-valovit, nepravilno ispupčen na sredini, krhak, tanak, gol, bez sjaja, obično je nepravilno raspucan na sredini kada je osušen, sivo-smećkast, smeđ ili tamnosmeđ po vlažnom vremenu, na sredini je tamnije crvenkasto-smeđe ili crno-smeđe boje, vodenast, nešto je svjetliji po suhom vremenu, žućkast ili okerast, rub je malo zaokružen, slabo je narebran zbog prozirnosti kožice.

Stručak: 3-9 cm visok i 3-10 mm debeo, valjkast, pun pa šupalj, bjelkast, kasnije svijetlosmeđ, vlaknast, na vrhu je ljuskav.

Listići: Nisu gusti, široki, jako su trbušasti, uglavnom su trokutastog oblika, izmiješani s lamelulama, zaokruženi i suženi uz stručak, prirasli, bijeli, kasnije su sivkasti pa tamne čađavosive boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 5-6.5 x 4-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Veoma je tanko, žilavo, sivkasto-smeđe do smeđe; miris i okus na užeglo brašno.

Stanište: Raste od rujna do studenog kao saprotrof tla po parkovima i na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, rijetko u svijetlim šumama i grmljacima. U Hrvatskoj je poznata sa šest lokaliteta, u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, na otoku Krku, u Gorskom kotaru. Sliku je snimila Mirna Katičić, 19.10.2024., na lokalitetu kod Labina u Istri i 15.11.2025, na lokalitetu Vukomeričke gorice.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Pripada skupini Dermoloma, sitnih vitezovki s karakterističnim trokutastim listićima, imaju veoma blistavu površinu klobuka poput vrsta iz skupine Hygrophorus od kojih se razlikuje po mikroskopskim osobinama. Po obliku i boji postoji jedna slična vrsta, ali ona raste u središnjoj i sjevernoj Europi pa kod nas nema opasnosti od zamjene s tom vrstom.

Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Velika besjajnica (Dermoloma cuneifolium (Fr.: Fr.) Bon)

Dermoloma phaeopodium - created on October 2022 in Renan, Switzerland by Nicolas Schwab

SITNOSPORNA BESJAJNICA

Dermoloma josserandii Dennis & P.D.Orton

Klobuk: 2-5 cm širok, raširen s blagom grbicom, smeđ, čokoladnosmeđ do kremasto-smeđ, valovit, rub je malo podvijen, nije narebran i bez tragova ovoja.

Stručak: 6-10 cm visok i oko 8 mm debeo, lomljiv, šupalj, zašiljen je na bazi, bjelkast do krem-siv, na vrhu bjelkast, malo je smeđe vlaknast.

Listići: Bijeli ili prljavo bijeli, poslije ružičasto-smeđi, izmiješani su s lamelulama, obrnuto su račvasti, zaokruženi uz stručak, prirasli, oštrica je iste boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 5-7.6 x 3.3-4.6 µm, bazidije su 4-sporne, nema cistide; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, u sredini klobuka je oko 3 mm debelo, lomljivo, bjelkasto do sivo-smeđe; miris i okus su jaki na brašno.

Stanište: Raste od rujna do studenog kao saprotrof tla na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, rjeđe u parkovima, svijetlim šumama i uz rubove šuma. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, u gradu Zagrebu.

Doba rasta: 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Za točnu je determinaciju potrebna mikroskopska analiza spora.

Dermoloma pseudocuneifolium - created in Finland by Tapio Kekki

MALA BESJAJNICA

Dermoloma pseudocuneifolium Herink ex Bon

Engleski naziv: Dark Crazed Cap

Klobuk: 0.7-3 cm širok, svijetlooker, oker-smeđ ili tamnosmeđ, kožica sitnozrnasta, rub je uglavnom prozirno narebran.

Stručak: 3-6 cm visok, 1-4 mm debeo, svijetlosmeđ, tamnije je smeđe boje prema bazi, crvenkasto-smeđ, baza je bjelkasta od micelija, svilenkast, sjajan, vrh je bijel.

Listići: Svijetlosmeđi do sivo-smeđi, oštrica je iste boje, razmaknuti, široki, prirasli, gotovo su slobodni.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 6.6-9.3 x 3.9-5.7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Smećkasto, vlaknasto, tanko; miris i okus nisu izraženi ili su lagani na brašno.

Stanište: Raste od rujna do studenog kao saprotrof tla na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari i po parkovima. Kod nas je poznata samo s dva lokaliteta: na području grada Zagreba i u okolici Crnog Luga.

Doba rasta: 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Za točnu je determinaciju potrebna mikroskopska analiza spora.

Fayodia anthracobia - created on August 2018 in Snøløs, Froland, Ag, Norway by Inger-Lise Fonneland

UGLJENARSKA TRUBLJAČA

Fayodia anthracobia (J.Favre) Knudsen

Etimologija: anthrax (gr.) = ugljen, crn + cobia (gr.) = sufiks za imenovanje gljiva. Po staništu.

Klobuk: 0.5-1.2 cm širok, prilično je sitan, konveksno-zvonolik, na gornjem je dijelu tup pa se otvori, obično je pupčast na sredini, smećkast, sivo-smećkast do tamnosmeđ, rub je lagano kratko narebran i često nepravilan, rastrgan.

Stručak: 2-4 cm visok, valjkast, prilično je slabašan, vijugav, skoro je gladak, tamnosmeđ.

Listići: 14-16 ih dopire do stručka, kratko se spuštaju po stručku, rijetki, prilično su široki, izmiješani su s lamelulama, bjelkasti do sivkasti, oštrica je vijugava i nazubljena.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, ježaste, karakteristično su s dvostrukom stijenkom, unutarnja je stijenka ježasta, a vanjska amiloidna, 6-8.5 µm; bazidije su 2-sporne, cheilocistide su velike, batinaste  ili u obliku boce; otrusina je bijela.

Meso: Gotovo da i ne postoji; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen po opožarenim terenima ili na tresetištima, na zemlji izmiješanoj s pougljenisanim drvnim ostacima.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Dio je skupine koju karakterizira smećkasto-siva boja, listići su skoro silazeći, a spore su dekorirane. Izgleda slično nekim vrstama iz roda Tubaria, ali one imaju smeđe, a ne bijele spore. Slična dvosporna trubljača (Fayodia bisphaerigera) također ima 2-sporne bazidije, ali je svjetlija i izraženije crtasta. Opisana vrsta ima dva varijeteta, Fayodia anthracobia var. anthracobia raste na opožarenim tlima i ima izravnat klobuk, a Fayodia anthracobia var. bisphaerigerella raste na tresetištima i ima tupo ispupčeni klobuk.

Fayodia bisphaerigera - created on October 2024 in Mosvikvegen, Inderøy, Tø, Norway by Kirsti Anne Mandal

DVOSPORNA TRUBLJAČA

Fayodia bisphaerigera (J.E.Lange) Singer

Etimologija: bi (lat.) = dva + sphaera (lat.) = lopta kugla + gera (lat.) = nositi, nosilac. Po 2-spornim bazidijama.

Engleski naziv: Slender Navel

Klobuk: 1-4 cm širok, konveksan, kasnije se raširi i obično ulegne na sredini, pupčast, gladak, po vlažnom vremenu je sjajan, kožica se može guliti, sivkast, smeđ do crveno-smeđ, jako je vodenast, sredina je u mladosti tamnija, kasnije izblijedi, rub je često prozirno narebran.

Stručak: 1-2.5 cm visok i 2-3 mm debeo, valjkast, šupalj, bjelkast, krem-siv, svijetlosmeđ do sivo-smeđ, proziran, kasnije je prema dnu smeđ do tamnosmeđ.

Listići: Razmaknuti, prirasli, često se kratko spuštaju po stručku sa zupcem, izmiješani su sa lamelulama, uglavnom su na bazi poprečno povezani žilicama, bijeli, svijetlo sivo-smeđi, često su s narančastim odsjajem, u starosti su smećkasti, oštrica je iste boje i glatka.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, s dvostrukim stjenkama, unutarnja stijenka je dekorirana, a vanjska amiloidna, glatke, 8-12 µm, Q = 1.1, bazidije su 2-sporne, rijetko su 1-sporne, ponekad su s dugim sterigmama, cheilocistide su prilično velike, valjkaste do batinaste, 32-120 x 6-20 µm, na vrhu su često s prstastim izraslinama; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, mekano, lomljivo, malo vlaknasto, svijetlosmeđe do sivo-smeđe, vodenasto; miris nije izražen ili je slab na gljive, kasnije je užegli ili na spermu, a okus je gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, parkovima, rubovima cesta, šumskim putevima i u otvorenim područjima, najčešće ispod crnogoričnog drveća, obično smreke, jele ili ariša, na sloju iglica, lišća ili tlu, na vlažnom tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ugljenarska trubljača (Fayodia anthracobia) je nešto tamnija, s dosta sitnijim sporama i raste na opožarenom ili tresetnom tlu i također ima 2-sporne bazidije.

Gamundia striatula - created on October 2018 in Kolistimenmäki, kolistimensyrjä, Finland by Martti Moisander

CRTASTA PUPČARA

Gamundia striatula (Kühner) Raithelh.

Etimologija: striatus (lat.) = ukrašen linijama, sa žljebovima. Po površini klobuka.

Engleski naziv: Lined Meadowcap

Klobuk: 1-5 cm širok, konveksan, na sredini je ulegnut, malo pupčast, kasnije se raširi i skoro izravna, prilično je sluzav do suh, oker-smeđ, ružičasto-smeđ, sivo-smeđ do crveno-smeđ, sredina je tamnija, vodenast, baršunast, rub je često prozirno narebran.

Stručak: 3-6 cm visok i 2-5 mm debeo, suh, sjajan, valjkast, prilično je pravilan, gladak, proziran, krem-sivkast ili sivo-okerast, prema dnu je tamniji, na vrhu je ljuskav, bjelkasto brašnjav.

Listići: Prilično su razmaknuti, izmiješani s kratkim lamelulama, prirasli, kratko se spuštaju po stručku, bijeli, kremasti ili krem-sivkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, sitno su ježaste, neamiloidne, 6-8.5 x 4-6 µm, cheilocistide su pomiješane s bazidijama, malo su vijugave i duge 35-100 µm; otrusina je bijela.

Meso: Svijetlosmeđe, mekano; miris nije izražen ili slab na voće, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen i ranu zimu, ponekad i u proljeće, kao saprotrof tla u svim tipovima šuma, po šumskim putevima, parkovima i otvorenim livadama, uz ceste, šumske staze, na humusnom tlu.

Doba rasta: 1, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Izgleda slično nekim vrstama iz roda Tubaria, ali one imaju smeđe, a ne bijele spore.

VELIKA MARTINČICA

Infundibulicybe geotropa (Bull.) Harmaja

Etimologija: ge (gr.) = zemlja + tropeo (gr.) = uspravljen, usmjeren prema zemlji. Po uspravnom stručku.

Engleski naziv: Trooping Funnel

Klobuk: 5-25 cm širok, mesnat, prvo je izbočen i stožasto ispupčen, zatim je sve ulegnutiji na sredini, u obliku lijevka s izraženom grbicom na sredini, kožica je debela, suha, ne guli se, najprije je smećkast ili oker, poslije je sve svjetliji do bjelkast, rub je u starosti podvijen, valovit i narebran.

Stručak: 6-17 cm visok i 1-4 cm debeo, prema dolje je postepeno sve deblji, dosta je zadebljan na bazi, nekad je batinasto proširen, a katkada gotovo valjkast, suh, površina je svilenasta, s jačom je vlaknastom korom i mekšom jezgrom koja je kasnije spužvasto-šuplja, smećkast je poput klobuka, vlaknast, baza je pamučasto bijela od micelija.

Listići: Spuštaju se po stručku, izmiješani su s različito dugim lamelulama, gusti, valoviti, nekada su račvasti, a nekada i anastomozirajući, široki su 4-7 mm, najprije su bjelkasti, zatim su krem ili s ružičastom nijansom.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, eliptične ili skoro u obliku kapi, bradavičave, neamiloidne, prozirne, 6-9 x 5.2-6.2 µm, Q = 1 - 1.7, N=30, Me=7.4 x 5.7, Qav=1.3; otrusina je bijela.

Meso: U sredini klobuka je debelo, čvrsto i u starijih gljiva tvrdo, ali sočno, relativno je žilavo, bijelo, bjelkasto ili krem; miris je jak, slatkast na voće ili na bazgin cvijet, a okus je ugodan, blag, također može biti lagano gorkasto kod mladih gljiva ako se dugo žvače. U Istri postoji jedna forma koju prema mirisu zaista ispravno nazivaju pršuticom.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u velikom krugovima ili polukrugovima, kao saprotrof tla uglavnom po vanjskom rubu šume, u travi, po pašnjacima, livadama, parkovima, uz grmlje, u svjetlijim travnatim šumama, te vlažnim bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, neophodna je blizina nekog bjelogoričnog ili crnogoričnog drveta, voli veće nadmorske visine. Primjerci na slici pronađeni su sredinom studenog na lokalitetu Oštrica na Sljemenu. Treću sliku snimio je Neven Ferenčak, a četvrtu Danijel Mulc.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete iako je nešto teže probavljiva zbog tvrde konzistencije.

Napomena: Cijeli je niz sličnih vrsta po boji, obliku pa i izbočini na dnu lijevka, a neke među njima su i otrovne. Zato ne beremo gljive s promjerom klobuka manjim od 10 cm, odnosno tanje od 1 cm na vrhu stručka. Na taj način je možemo zamijeniti samo s jestivim ili nejestivim vrstama. Po izgledu plodnog tijela, mirisu mesa i vremenu rasta joj potpuno odgovara sinonim velika grlašica (Clitocybe maxima), koja se razlikuje po tome što na sredini lijevkastog udubljenja nema ispupčenja ili ono jedva uočljivo, rub klobuka nije dugo vremena podvijen, a stručak je mnogo kraći.

MALA MARTINČICA

Infundibulicybe gibba (Pers.) Harmaja

Engleski naziv: Common Funnel

Klobuk: 2-11 cm širok, mesnat, najprije je konveksan i ispupčen, zatim je lijevkasto ulegnut s jako izraženim tupim ispupčenjem u sredini, žućkast, krem-oker ili svijetlosmeđ, rub je tanak, baršunast, u pravilu je podvijen, u starosti je valovit i crtast.

Stručak: 3-9 cm visok i 0.8-1.2 cm debeo, sitno je bjelkasto vlaknast, elastičan, valjkast, iznutra je spužvast, u starosti postane šupalj, prilično je zadebljan na bazi, krem do svijetlosmeđ, na bazi je pahuljast od bijelog micelija.

Listići: Vrlo su gusti, izmiješani su s mnogo lamelula, dugo se spuštaju po stručku, bijeli su do kremasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su u obliku kapljice, prozirne, 5.5-8 x 3.5-5 µm (cromushrooms: (5.5) 5.6 - 7.1 (8.3) × (3) 3.4 - 4.4 (5) µm, Q = (1.3) 1.4 - 1.9 (2.2), N = 120, Me = 6.2 × 3.9 µm, Qe = 1.6); otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, kasnije je žuto-smeđe, tanko, vlaknasto, žilavo, mekano; miris je ugodan, slatkast, na gljive ili na bademe, u starosti je malo neugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u skupinama, kao saprotrof tla u svim tipovima šuma, češće u bjelogoričnim šumama, a rjeđe u crnogoričnim, te po parkovima, živicama, uglavnom na lišću raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, na travnatom i pjeskovitom tlu. Prve tri slike snimljene su 15.10.2025., na lokalitetu Brlenić kod Krašića, ispod bukve.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Neki autori navode da je ova gljiva uzrokovala gastrointestinalne probleme, međutim još nije prijavljen niti jedan slučaj. Ti uzroci mogu biti i zbog nedovoljne termičke obrade, jer gljiva sadrži različite količine cijanovodične kiseline (cijanida), a 1 mg/kg tjelesne težine može biti koban za ljude. Ovisno o staništu, pronađene su gljive sa sadržajem cijanovodične kiseline od 140-160 mg/kg gljiva. Cijanovodična je kiselina termolabilna i termičkom obradom vrlo brzo ispari, zbog čega se ova gljiva uglavnom bez problema može jesti nakon temeljite termičke obrade ili osušena.

Napomena: Ariševa grlašica (Rhizocybe vermicularis) raste tipično samo na proljeće, na dnu stručka je s ostacima rizomorfa. Rebrasta grlašica (Clitocybe costata) ima narebran rub klobuka. Čehava grlašica (Clitocybe squamulosa) ima vlaknasto-čehavu površinu klobuka. Smeđocrvenkasta grlašica (Bonomyces sinopicus) raste u proljeće na crvenoj zemlji, ima tipično zadebljan stručak na vrhu ispod listića i miriše po brašnu. Sve navedene vrste su jestive. Žuta uleknjača (Paralepista flaccida) je žućkasto-crvenkasta i nema ispupčenje na sredini klobuka. Opisana je vrsta uvijek lijevakstog oblika i divovskih dimenzija, a razlikuje se i po mirisu i okusu.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 684. Mala martinčica (Clitocybe gibba (Pers. ex Fr.) Kummer), Sinonim: Infundibulicybe gibba (Schff. ex Fr.) Quélet

BLIJEDOLJUBIČASTA KOTURNICA

Lepista glaucocana (Bres.) Singer

Etimologija: glaukos (gr.) = modar, plav(kast). Po svijetloj plavičastoj boji.

Klobuk: 4-16 cm širok, prvo je konveksan, zatim se raširi, na kraju se spljošti, dosta je mesnat, suh, gladak, sivkasto-ljubičast ili crvenkasto-ljubičast, u starosti i sušenjem postane svjetliji, rub je tanak i dugo vremena podvijen.

Stručak: 6-10 cm visok i 1-2 cm debeo, valjkast, gomoljasto zadebljan na bazi, često je sinusoidalno zakrivljen, lomljiv, gol, svijetloljubičast, vlaknast, na gornjem je dijelu bijelo pahuljast, gomolj je paučinast od ostataka miceliskih hifa.

Listići: Vrlo su gusti i prilično uski, zaokruženi su uz stručak, prirasli, sužavaju se prema rubu klobuka, lako se odvajaju od podnice klobuka, najprije su sivkasto-ljubičasti, kasnije izblijede.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo eliptične, prozirne, 6-8 x 3-5 µm; otrusina je krem-ružičasta.

Meso: Mekano, lomljivo, u sredini je bjelkasto, vanjski je dio sivkasto-plavkast; miris je ugodno aromatičan, kao kod modre koturnice (Lepista nuda), a okus je blag na lješnjake.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u krasnim krugovima, kao saprotrof tla u svim tipovima šuma, parkovima i vrtovima te po šumskim čistinama, a u okolici Zagreba po pašnjacima. Prve dvije slike snimio je Neven Ferenčak, a zadnje dvije Danijel Mulc.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, ali nešto manjom nego modra koturnica.

Napomena: Postoji pet različitih, ali sličnih vrsta koturnica, zajedno s našom vrstom, koje su sve jestive, ali se teško međusobno razlikuju i stoga se često brkaju jedna s drugom, a to su: modra koturnica - prehrambena vrijednost 1, prljava koturnica (Lepista sordida) - prehrambena vrijednost 3, dvobojna koturnica (Lepista personata) - prehrambena vrijednost 1, maglovita koturnica (Lepista luscina) - prehrambena vrijednost 4. Neki autori neke od ovih vrsta smatraju varijetetima modre koturnice, međutim, među njima često postoje značajne razlike. Boja klobuka, boja stručka i konzistencija mesa ovdje igraju glavnu ulogu, a okus im je također drugačiji.

Lepista irina - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

PERUNIKINA KRUŽOLISKA

Lepista irina (Fr.) H.E.Bigelow

Etimologija: iris (lat.) = perunika. Po karakterističnom mirisu.

Engleski naziv: Flowery Blewit

Klobuk: 3-13 cm širok, mesnat, najprije je polukuglasto-zvonolik, zatim je konveksan, na kraju se raširi, gladak, bez sjaja, kremasto-smećkast ili svijetlosmeđ, sredina je uglavnom tamnija, žućkasto-smeđa ili smeđa, vodenast, površina je u mladosti pahuljasta, kasnije je gola, rub je dugo vremena podvijen, u starosti je valovit.

Stručak: 4-9 cm visok i 0.5-1 cm debeo, pun, na bazi je malo zadebljan ili batinast, prilično je lomljiv, na vrhu je bjelkast, prema dolje smećkast, vlaknast, na bazi je ružičasto-smeđ.

Listići: Dosta su gusti, uski, nejednako su dugi, zaokruženi su uz stručak, prirasli, izgledaju gotovo slobodno, lako se odvajaju od podnice klobuka, kremasti, krem-ružičasti do svijetlosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, s malim bodljama, 7-9 x 3.5-4 µm; otrusina je kremasta, krem-žuta, krem-narančasta do sivkasto-ružičasta.

Meso: Debelo, čvrsto, vodenasto, bijelo ili s laganom svijetloružičastom nijansom; aromatičnog je mirisa na cvijet perunike ili korijen ljubičice, u starosti i osušeno je vrlo neugodan, a okus je ugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, čak i početkom zime, skupno, a često i u fantastičnim krugovima, kao saprotrof tla u miješanim i bjelogoričnim šumama, te po parkovima, pašnjacima i livadama, uglavnom na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Zahvalna je jer raste u velikim skupinama i fantastičnim krugovima gdje se u jednom krugu može sakupiti i po 30 kg gljiva, ima je po pašnjacima i livadama u okolici Zagreba. Karakterističnog je mirisa koji podsjeća na miris cvijeta perunike. Dosta sličan, ali manje intenzivan miris ima mirisava vitezovka (Rhodocybe truncata) koja je nešto tamnija, a listići joj se spuštaju po stručku. Sličnu boju kao naša vrsta pokekad ima vrsta Gerhardtia borealis, ali je ta boja prisutna samo na klobuku, jer su listići i stručak bijeli, upadljivo miriše na brašno. Što se tiče statusa jestivosti za ovu vrstu je uz brojne slučajeve potvrđene i nepotvrđene jestivosti i jedan slučaj trovanja pa stoga biti na oprezu s ovom vrstom.

MAGLOVITA KOTURNICA

Lepista luscina (Fr.) Singer

Etimologija: luscus (lat.) = slijepo oko, tmuran, mračan, mrk. Po tamnoj, garavoj, čađavoj boji?

Klobuk: 2-11 cm širok, najprije je nepravilno konveksan, zatim se otvori, gladak, sivkasto-smeđ, često je sa sitnim koncentrično postavljenim vodenastim pjegicama po površini, rub je tanak, najprije je podvijen, kasnije je uzdignut.

Stručak: 2-10 cm visok i 1-3.5 cm debeo, valjkast, ravan ili malo zakrivljen, uglavnom nije dug, pun, u starosti je šupalj, bjelkast ili sivkasto-smeđ, uzdužno je vlaknast.

Listići: Gusti, tanki, suženi su uz stručak, prirasli, lako se odvajaju od podnice klobuka, najprije su bjelkasti, kasnije su sivkasto-ružičasti ili kremasto-ružičasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, sitno bradavičave, neamiloidne, 4.5-6.5 x 3.5-4 µm; otrusina je ružičasto-smeđa.

Meso: Debelo, bjelkasto, kasnije postaje svijetlosmeđe; miris i okus na užeglo brašno, nije mirišljavo kao kod sive maglenke (Clitocybe nebularis).

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, često u velikoj množini ili u krugovima, kao saprotrof tla po livadama, parkovima, rubovima šuma i šumskim putevima. Primjerke na slikama snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Postoji pet različitih, ali sličnih vrsta koturnica, zajedno s našom vrstom, koje su sve jestive, ali se teško međusobno razlikuju i stoga se često brkaju jedna s drugom, a to su: modra koturnica (Lepista nuda) - prehrambena vrijednost 1, prljava koturnica (Lepista sordida) - prehrambena vrijednost 3, dvobojna koturnica (Lepista personata) - prehrambena vrijednost 1, blijedoljubičasta koturnica (Lepista glaucocana) - prehrambena vrijednost 1. Neki autori neke od ovih vrsta smatraju varijetetima modre koturnice, međutim, među njima često postoje značajne razlike. Boja klobuka, boja stručka i konzistencija mesa ovdje igraju glavnu ulogu, a okus im je također drugačiji.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 662. Maglovita koturnica (Lepista luscina (Fr.) Sing.), Sinonim: Lepista panaeolus (Fr.) Karst.

TAMNA GRLAŠICA

Lepista metachroides (Harmaja) Harmaja

Etimologija: meta- (gr.) = između, povezano + chrois (gr.) = boja, oblik. Po sličnosti s prosinačkom grlašicom (Clitocybe metachroa).

Klobuk: 3-7 cm širok, isprva je konveksan, zatim je otvoren i izravnat, često je malo ulegnut na sredini, gol, nije proziran, vodenast, malo je mazav, po vlažnom vremenu je sluzav, oker-siv, često je lagano prošaran, rub je svjetliji i obješen.

Stručak: 3-5 visok i 4-7 mm debeo, valjkast, gotovo uvijek je zakrivljen, komorasto-šupalj, oker-smeđ do sivo-smeđ, bijelo pahuljast.

Listići: Rijetki, razmaknuti, izmiješani su s lamelulama različite dužine, kratko se spuštaju po stručku sa kukicom, krem-sivkasti, oštrica je cjelovita i iste boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do kuglaste, 6.2-8.5 x 3.4-4.1 µm, Q = 1.7-2.2; otrusina je bijela.

Meso: Osrednje je čvrsto, elastično, vodenasto, sivkasto-oker; miris nije izražen, a okus je slatkast.

Stanište: Raste u jesen kao saprotrof tla u bjelogoričnim šumama, obično ispod bukve, nešto se rjeđe nađe u crnogoričnim šumama, voli kisela tla.

Dioba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom gljivom, a po nekim je autorima sumnjiva kao otrovna.

Napomena: Slična je srednje obojena prosinačka grlašica, od koje se razlikuje po pigmentu u kožici klobuka.