Tulosesus subdisseminatus - created on June 2014 in Eskebjerg Vesterlyng, Mareskov, Denmark by Thomas Kehlet

VILINA GNOJIŠTARKA

Tulosesus subdisseminatus (M.Lange) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: sub (lat.) = skoro, ispod, nepotpuno + dis (lat.) = raspršen, razdvojen, odvojen + seminatus (lat.) = posijan, rasut. Po rastu u skupinama.

Engleski naziv: Sprite Inkcap

Klobuk: 0.5-1.5 cm širok, isprva je jajolik, zatim je konveksno-zvonolik, kasnije se izravna, prozirno narebran, prvo je svijetlosmeđ, nešto je tamniji na sredini, sitno je dlakav.

Stručak: 2-4 cm visok i 0.5-1 mm debeo, valjkast, bjelkast, površina je slabo dlakava.

Listići: Uski, 16-24 ih dopire do stručka, usko su prirasli, bijeli, kasnije su crnkasti, na kraju se rastapaju.

Mikroskopija: Bazidiospore su usko eliptične do jajolike, klični otvor je ekscentričan, 9.2-13.3 x 5.3-6.7 µm, Q = 1.7-2.05, Qav = 1.85-1.95, bazidije su 4-sporne, 18-36 x 8.5-11 µm, cheilocistide su eliptične do duguljaste, neke su valjkaste ili u obliku boce, 30-55 x 15-23 µm, nema pleurocistide, pileocistide su u obliku boce sa ujednačeno suženim vratom ili ponekad malo proširen na vrhu širokom 8-14 µm, 60-120 x 10-22 µm, bez sclerocistida; otrusina je crna.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof tla na ili u blizini otpalih grana, obično po močvarama, na vrlo vlažnim mjestima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po prilično širokom, valjkastom vratu pileocistida. Dosta su slične pileocistidama rasijane gnojištarke (Coprinellus disseminatus), ali su izraženo kraće.

Tulosesus subimpatiens - created on April 2017 in Hvissinge, Denmark by Tobias Bøllingtoft

FRUSTRIRAJUĆA GNOJIŠTARKA

Tulosesus subimpatiens (M.Lange & A.H.Sm.) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: Po sličnosti sa nestrpljivom gnojištarkom (Tulosesus impatiens).

Engleski naziv: Frustrating Inkcap

Klobuk: 1-4 cm širok, isprva je jajolik, zatim je konveksno-zvonolik, kasnije se izravna, prozirno narebran, prvo je tamno crvenkasto-smeđ, smeđ do žuto-smeđ na sredini, kasnije postaje siv prema rubu, sitno je dlakav.

Stručak: 3-10 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, bijel do sivkast, površina je slabo dlakava.

Listići: Gusti, uski, 26-28 ih dopire do stručka, usko su prirasli do slobodni, bijeli, kasnije su crnkasti, na kraju se rastapaju.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do jajolike, klični otvor je ekscentričan, 9.3-14.1 x 6.2-8.2 µm, Q = 1.4-1.85, Qav = 1.5-1.65, bazidije su 4-sporne, 18-43 x 9-10 µm, cheilocistide su kuglaste, promjera do 50 µm, ili u obliku boce sa suženim vratom širokim 4-8 µm na vrhu, 40-100 x 13-17 µm, pleurocistide su jajolike, 50-75 x 20-40 µm, pileocistide su u obliku boce sa ujednačeno suženim vratom ili ponekad malo proširen na vrhu širokom 5-10 µm, 60-120 x 13-24 µm, bez sclerocistida; otrusina je crna.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, kao saprotrof na glinenastom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je nježna gnojištarka (Tulosesus callinus), koja ima isključivo kuglaste cheilocistide, a ne izmiješane u obliku boce i kuglaste kao kod opisane vrste, te nešto uže spore, vrat pileocistida se sužava prema vrhu, dok je kod opisane vrste više valjkast.

Tulosesus subpurpureus - created on September 2023 in Roden Skov, Denmark by Jens H. Petersen

LJUBIČASTA GNOJIŠTARKA

Tulosesus subpurpureus (A.H.Sm.) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: sub (lat.) = skoro, ispod, nepotpuno + purpureus (lat.) = ljubičast. Po boji.

Engleski naziv: Mauve Inkcap

Klobuk: 1-3.5 cm širok, isprva je jajolik, zatim je konveksno-zvonolik, kasnije se izravna, prozirno narebran, prvo je tamno bordocrven do crveno-smeđ na sredini, kasnije je tamno ljubičasto-siv na sredini i tamnosiv do crnkast na rubu.

Stručak: 3-10 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, u mladosti je krem-ljubičast, rijetko je siv, kasnije postaje sivkast, površina je gusto dlakava, ubrzo je gola.

Listići: Uski, usko su prirasli, bjelkasti, kasnije su crni, na kraju se rastapaju.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do jajolike, klični otvor je ekscentričan, 9-11.5 x 5.6-7 µm, Q = 1.45-1.65, Qav = 1.6, bazidije su 4-sporne, 16-40 x 8-10 µm, cheilocistide su mjehuraste, 40-85 x 25-45 µm, nema pleurocistide, pileocistide su u obliku boce sa suženim vratom širokom 4.5-9 µm na vrhu ili batinaste, 45-100 x 7-14 µm, nema sclerocistide; otrusina je crna.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprotrof tla u vlažnom lišću ili u blatu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Od slične se lateralne gnojištarke (Tulosesus plagioporus) razlikuje po pileocistidama s valjkastim vratom i uskim ili slabo proširenim, ali ne glavičastim vrhom i više ljubičastoj boji.

Tulosesus velatopruinatus - created on July 2019 in Pleasant Township, IN, USA by Stephen Russell

INJASTA GNOJIŠTARKA

Tulosesus velatopruinatus (Bender) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: velatus (lat.) = pokriven, zavijen, obavijen + pruina (lat.) = mraz, inje. Po boji.

Engleski naziv: Hoary Inkcap

Klobuk: 1-3.5 cm širok, isprva je jajolik, zatim je konveksno-zvonolik, kasnije se izravna, prozirno narebran, prvo je cimetastosmeđ do oker, površina je radijalno vlaknasta.

Stručak: 3.5-6.5 cm visok i 1.2-2 mm debeo, valjkast, bjelkast, površina je sitno dlakava, u mladosti je pri dnu bijelo baršunast.

Listići: Gusti, uski, usko su prirasli, bijeli, kasnije su crnkasti, po suhom se vremenu ne otapaju, već povenu.

Mikroskopija: Bazidiospore su jajolike, klični otvor je ekscentričan, 11-13.4 x 5.8-6.5 µm, Q = 1.55-1.85, Qav = 1.7, bazidije su 4-sporne, 18-36 x 8-10 µm, cheilocistide su isprva kuglaste, promjera 15-40 µm, kasnije su eliptične do široko valjkaste, dužine do 70 µm, nema pleurocistide, pileocistide su u obliku boce sa suženim vratom širokom 5-10 µm na vrhu, 65-140 x 10-30 µm, bez sclerocistida; otrusina je crna.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprotrof na piljevini ili sitnim drvnim ostacima pomiješanim sa zemljom.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je dlakava gnojištarka (Tulosesus heterothrix), kojoj su cheilocistide uvijek u obliku boce, a spore malo veće.

SMEĐOCRVENKASTA GRLAŠICA

Bonomyces sinopicus (Fr.) Vizzini

Etimologija: Po oker-crvenoj (ciglastoj) boji zemlje.

Engleski naziv: Spring Funnel

Klobuk: 2-10 cm širok, mesnat, tanak, spljošteno-ulegnut ili lijevkastog oblika, bez sjaja, skoro gol, oker-narančaste do crveno-smeđe boje, po suhom vremenu izblijedi, površina je fino baršunasta, rub je najprije podvijen pa poslije postane valovit.

Stručak: 2-6 cm visok i 0.5-1.8 cm debeo, osnova je zadebljana, pun pa brzo šupalj, boje je klobuka, vlaknasto-crtast, osnova je maljava od bijelih rizomorfa.

Listići: Vrlo su gusti, spuštaju se niz stručak, izmiješani s lamelulama, bijeli do kremasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 7-10 x 4-6.5 µm; otrusina je bijela do krem.

Meso: Bjelkasto, na krajevima je svijetlosmeđe do crvenkasto, žilavo, vlaknasto, mekano; karakteristično jako miriše na užeglo brašno, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, obično pojedinačno, kao saprotrof tla u svim tipovima šuma, često s jelom, hrastom, bukvom i smrekom, te na opožarenim terenima. Primjerke na prve četiri slike snimio je Danijel Balaško, u prosincu, na lokalitetu Donji Mosti pokraj Đurđevca, a na posljednjoj slici Neven Škific.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva slabe kvalitete zbog vlaknastog mesa i dosta neugodnog mirisa.

Napomena: Prepoznatljiva je po ciglastoj boji, jako miriše po brašnu i ima karakteristično zadebljan stručak ispod listića. Slična je ariševa grlašica (Rhizocybe vermicularis) koja raste nešto ranije i nema tako upadljiv miris.

ALEKSANDROVA GRLAŠICA

Clitopaxillus alexandri (Gillet) G.Moreno, Vizzini, Consiglio & P.Alvarado

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast francuskog sakupljača gljiva Alexandrea.

Engleski naziv: Alexander's Funnel

Klobuk: 3-16 cm širok, robustan, mesnat, u mladosti je konveksan i tup, a zatim spljošteno-pupčast, tvrd, smećkast do sivo-smeđ, vrlo rijetko crvenkasto-smeđ, površina je sa sitnim, jedva vidljivim ljuskicama, često s nešto tamnijim pjegicama, rub je najprije podvrnut pa se izravna, gladak, malo valovit, u starosti malo narebran.

Stručak: 4-11 cm visok i 1-7 cm debeo, dosta je pravilno valjkast ili malo zadebljan na osnovi, batinast, u pravilu je kratak, tvrd, robustan, zdepast je i debeo, pun, spužvast, nešto je svjetliji od klobuka, bijel do svijetlosmeđ, na osnovi dosta izraženo opleten ostacima bijelog micelija.

Listići: Gusti, najprije su kukasto-prirasli, a zatim se spuštaju po stručku, anastomozirajući su uz stručak, svijetlokrem, žuto-maslinasti do krem-sivkasti, s narančastim odsjajem.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, glatke, prozirne, 5.5-8 x 4-5.2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, gusto, malo gumasto, u stručku je žilavo, bjelkasto do svijetlosmeđe (svijetle boje bijele kave); miris je karakterističan na gljive, a okus malo gorkast.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen kao saprotrof tla u svim tipovima šuma, najčešće u crnogoričnim šumama na travnatim površinama bogatim mahovinom, voli toplije krajeve. Primjerke na slikama snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva dobre kvalitete.

Napomena: Ova grlašica raste ispod crnogoričnog drveća na sloju otpalih iglica, stručak je uvijek obrastao micelijem, izvanredno je debelomesnata gljiva. Kod determinacije pomažu nepravilno postavljene tamnije pjege po klobuku. Pronađe se u miješanim šumama hrasta, jasena i lijeske u blizini Velike Gorice. Slična je sivolistićava grlašica (Atractosporocybe inornata) koja je veća rastom i ima slabiji miris.

GLAVATA DEBELJAČA

Pogonoloma macrorhizum (Quél.) Dima & P.-A.Moreau

Etimologija: makros (gr.) = prostran, važan, velik + kephale (gr.) = glava, čelo. Po dimenzijama klobuka.

Klobuk: 5-20 cm širok, polukuglast do konveksan, kasnije se izravna, gladak, kožica se teško guli, bjelkast, oker, na sredini je tamniji, prema rubu je smećkast i svijetlooker, ponekad je s mjestimičnim mrljama koje tvore ljuskice, rub dosta podvijen, maljav, vlaknast.

Stručak: 10-16 cm visok i 2-6 cm debeo, krupan, zdepast, na bazi je trbušasto zadebljan i skoro korjenast, pun, bjelkast, oker, smećkast, pri dnu je ljuskav.

Listići: Gusti, debeli, prirasli ili se malo spuštaju po stručku, bjelkasti, zatim su krem-žućkasti, na kraju potamnu, oštrica je blago nazubljena.

Mikroskopija: Bazidiospore su jajolike, sa granuliranim sadržajem, slabo su amiloidne, 5.1-7.4 x 3.7-5.3 µm, Q = 1.2-1.6, Me = 5.9 x 4.2 µm, Qav = 1.4; otrusina je kremasta.

Meso: Čvrsto, debelo, u stručku je vlaknasto, bijelo, pri dnu stručka polako posivi; prvo miriše na travu ili kukuruznu svilu, zatim neugodno na trulu ribu, okus je malo gorkast.

Stanište: Raste u kasno proljeće, ljeto, u grozdovima, po više međusobno sraštenih stručaka koji nastaju iz kuglaste micelijske mase koja podsjeća na sklerocij, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s bjelogoričnim drvećem, najčešće hrastom ili bukvom, voli toplija staništa, na mediteranskom području. Primjerke na prve četiri slike snimila je Tihana Prcić, 27.11.2024, a peta je snimljena 17.10.2024., na lokalitetu Sutina kod Sinja.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Dosta je velikih dimenzija, a raste po više primjeraka zajedno iz zajedničkog sklerocija.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 585. Glavata debeljača (Leucopaxillus macrocephalus (Schulz.) Bohus)

Pogonoloma spinulosum - created in Spain by Jordi Clavell

NAKOSTRUŠENA VITEZOVKA

Pogonoloma spinulosum (Kühner & Romagn.) Sánchez-García

Engleski naziv: Aromatic Meadowcap

Klobuk: 6-12 cm širok, najprije je konveksan, zatim je raširen i malo ispupčen na sredini, sivkast, sivkasto-oker, siv do sivo-smeđ, cijela je površina dlakavo nakostriješena, rub dugo vremena podvijen i valovit, nekad je narebran.

Stručak: 7-10 cm visok, valjkast, gladak, na bazi je zašiljen, bijel, kasnije je žućkast.

Listići: Gusti, zaokruženi su uz stručak, prirasli sa zupcem, oštrica valovita, bijeli.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do eliptične, glatke, 3.5-5 x 3-4 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Debelo, bjelkasto do žućkasto; miris je ugodan na jasmin, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen u bjelogoričnim šumama, osobito šumama hrasta te uz rubove šuma u blizini grmlja.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Vrlo je rijetka vrsta, a lako je prepoznatljiva po nakostriješenom dlakavom klobuku, dugo podvijenom rubu te šiljatoj bazi stručka.

PEHARASTA GRLAŠICA

Pseudoclitocybe cyathiformis (Bull.) Singer

Etimologija: cyathus (gr.) = pehar, kalež + forma (lat.) = oblik. Po klobuku u obliku pehara.

Engleski naziv: Goblet

Klobuk: 2-9 cm širok, na sredini je tipično ulegnut, pupčast, lijevkast, gladak, smeđe ili tamnosmećkaste boje, po vlažnom je vremenu tamniji, vodenast, sušenjem blijedi, rub je dugo vremena podvijen, u starosti je slabo i kratko narebran.

Stručak: 5-10 cm visok i 0.5-1.2 cm debeo, vitak, najprije je pun, ubrzo je cjevasto šupalj, prema dnu je sve deblji, a na samoj bazi je nešto zadebljan, smeđ je poput klobuka, obično dosta bjelkasto vlaknast, na bazi je bijelo maljav.

Listići: Gusti, tanki, spuštaju se po stručku, na stručku završavaju kao odrezani, račvasti, na bazi su poprečno povezani sa žilicama, izmiješani su s lamelulama, lako se odvajaju od podnice klobuka, bjelkasti, sivi do sivo-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, s jako granuliranim sadržajem, amiloidne, 8-12 x 5-6.5 µm (cromushrooms: spore su (8) 8.1 - 9.2 (9.7) × (4.3) 4.7 - 5.6 (6) µm, Q = (1.5) 1.6 - 1.8 (2), N = 60, Me = 8.5 × 5.1 µm, Qe = 1.7, bazidije su 4-sporne, batinaste, 32-42 × 7.4-8.5 µm, N = 2, hife su široke 4.1-7 µm); otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vodenasto, sivo do krem-sivo, u kori stručka je smećkasto; miriše aromatično na sijeno, a okus je na gljive.

Stanište: Raste u jesen u svim tipovima šuma, na travnatim stazama, kao saprotrof na drvnim ostacima pomiješanim sa zemljom. Prvu i petu sliku snimio Neven Ferenčak, 7.11.2021. i 24.11.2023. a druga, treća i četvrta su snimljene 15.11.2025., na lokalitetu Brlenić kod Krašića.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete. U skupini je gljiva koje izlučuju cijanovodičnu kiselinu (cijanid), a 1 mg cijanida po kilogramu tjelesne mase može biti koban za ljude. Cijanovodična kiselina sušenjem ili zagrijavanjem vrlo brzo ispari, zbog čega se ova gljiva uglavnom može bez problema konzumirati kada se dobro termički obradi ili osuši. Inače se gljiva uz pomoć cijanovodične kiseline štiti od puževa. Ako se puž stavi u teglu s ovom gljivom, uginut će za nekoliko sati. Ovisno o mjestu rasta, pronađene su gljive sa 125-170 mg cijanovodične kiseline po 1 kg gljiva. Međutim, nisu poznata neka ozbiljnija trovanja ili problemi s ovom gljivom, samo je treba dobro termički obraditi.

Napomena: Prepoznatljiva je po stisnutom stručku s uzdužnim kanalićima te po pupčastom klobuku. Listići imaju tendenciju da se račvaju prema stručku (Y), kao i sa lamelulama. Zbog tipičnog izgleda koji podsjeća na čašicu produljene drške se praktično ne može zamijeniti nijednom nevaljalom vrstom. Prašnjavonoga grlašica (Clitocybe vibecina) već u mladosti ima narebran klobuk, manja je rastom, izbljeđuje na sredini udubljenja, a listići se kraće spuštaju po stručku. Slična bljedolika grlašica (Pseudoclitocybe expallens) koja ima izraženije narebran rub klobuka. Slična je i prljava koturnica (Lepista sordida).

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 697. Peharasta grlašica (Pseudoclitocybe cyathiformis (Bull.: Fr.) Sing.), Sinonim: Clitocybe cyathiformis (Bull. ex Fr.) Quél.

BLJEDOLIKA GRLAŠICA

Pseudoclitocybe expallens (Pers.) M.M.Moser

Etimologija: ex-pallesco (lat.) = izblijeđeno, poblijeđeno.

Klobuk: 1-6 cm širok, ubrzo se otvori i ulegne na sredini, pupčast, lijevkast, mazav, sjajan, smeđ do sivo-smeđ s plavkastom nijansom, po vlažnom je vremenu tamne maslinasto-smeđe do crno-smeđe boje, vodenast, po suhom je vremenu svjetlijeg okerastog tona, površina je s radijalnim uraštenim vlakancima, rub je dugo vremena podvijen, kasnije je izravnat i narebran do polovice širine, rebra su u starosti vrlo duboka.

Stručak: 3-7 cm visok i 3-11 mm debeo, prilično je slabašan, dug, valjkast, pun, nešto je zadebljan na bazi, često je stisnut i zakrivljen, boje je klobuka ili nešto svjetliji, sivo-smeđ, često je s plavkastom nijansom, na bazi je maljav.

Listići: Osrednje su gusti, račvasti, izmiješani su s lamelulama, na bazi su povezani poprečnim žilicama, spuštaju se po stručku, na spoju sa stručkom su kao odrezani, oštrica je pravilna, lako se odvajaju od podnice klobuka, sivi su do sivo-smećkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične do kuglaste, glatke, prozirne, amiloidne, 7-10 x 5-7 µm, Q = 1.4-1.9, Qav = 1.6; otrusina je kremasta.

Meso: Tanko, u stručku je pomalo hrskavičavo, vodenasto, smećkasto; miriše na gorke bademe ili malo na voće, a okus je blag na gljive.

Stanište: Raste u kasnu jesen kao saprotrof tla u raznim tipovima šuma, po livadama, pašnjacima i na travnatim stazama, na neutralnom do lužnatom tlu.

Doba rasta: 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Lako se prepoznaje po pupčastom klobuku, a listići imaju tendenciju da se račvaju prema stručku (Y) i s brojnim je lamelulama. Po boji i izgledu je slična peharasta grlašica (Pseudoclitocybe cyathiformis) od koje se razlikuje po listićima i lamelulama koji su ravni, nisu račvasti.

ZBIJENA VLASULJA

Pterula multifida (Chevall.) Fr.

Etimologija: multifidus (lat.) = podijeljen na nekoliko dijelova. Po razgranatom izgledu.

Plodno tijelo: 3-6 cm visoko i 2-5 cm široko, u grozdovima je 2-25 cm široko, od zajedničke baze ili stručka prema gore se jako razgranava i završava s oštrim vršcima, baza je crvenkasto-smeđa, tamnosmeđa ili crno-smeđa, grane su končaste, jako isprepletene i elastične, najprije su bjelkaste, u starosti su žućkaste, crveno-smeđe, svijetlosmeđe, tamnosmeđe do ljubičasto-smeđe, vršci su šiljasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, neamiloidne, 6-7.2 x 2.9-4 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Tanko, gotovo i ne postoji, hrskavičavo, žilavo, elastično, žućkasto do žuto-smeđe; jako i neugodno miriše na dezinfekcijska sredstva, jod ili tintu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šuma, kao saprotrof sitnijih i krupnijih drvnih ostataka ili na sloju lišća. Primjerak na slici snimljen je na cretu Dubravica u Hrvatskom zagorju.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Po karakterističnim tankim grančicama je pravi kuriozitet u porodici capica. Kada raste masovno, od siline nabijenih i razgranatih plodnih tijela podsjeća na bijeli tepih. Iz jednog stručka nastaje doslovno cijela krošnja, poput gusto razgranatog drveta. Tipična je po jakom i neugodnom mirisu po čemu se teško može zamijeniti s drugim vrstama.

Radulomyces confluens - created on July 2014 in Poland by Jerzy Opioła

PLIVAJUĆA VOSKOZUPKA

Radulomyces confluens (Fr.) M.P.Christ.

Etimologija: confluere (lat.) = teći, zajedno, spajati se. Po međusobnom spajanju manjih krpica.

Engleski naziv: Confluent Radulomyces

Plodno tijelo: 1-18 cm široko, potpuno je prilegnuto na supstratu, razrašteno, čvrsto je srašteno s podlogom, početno formira male krpice koje se poslije međusobno spajaju, osušeno se djelomično odvoji od supstrata, površina je kvržičasta, poput bradavica, u mladosti je bjelkasta, žućkasta do žuto-narančasta, kasnije je žućkasto-smeđa do sivkasto-oker, često je s laganim plavkastim odsjajem, vodenasta, malo je maljava, rub je maljavo-resast.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, na jednom kraju šiljate, glatke, s uljnom kapljom, prozirne, 7.5-9 x 5.9-7 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Bjelkasto do žućkasto-smeđe, mekano, voštano; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (panjevi, trupci) različitog bjelogoričnog drveća bez kore, najčešće bukve tijekom vlažnih perioda u zimskim mjesecima.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana vrsta je jako promjenljive boje i može se zamijeniti s drugim sličnim vrstama. Slično kvrgavo plodno tijelo ima vrsta Gloeocystidiellum leucoxanthum, koja također raste na krupnim drvnim ostacima (trupci, grane) bjelogoričnog drveća, osobito johe, lijeske ili topole. Mikroskopski se jako razlikuje jer ima eliptične i malo zakrivljene spore pa gloeocystide imaju zrnatu strukturu. Također je moguća zamjena s vrstom Hyphodermella corrugata, koja raste na donjoj strani ležećeg trupca ili grane bjelogoričnog drveća. Međutim, ona ima spore veličine 8-11 x 5-6 µm i zbijene krajeve hifa koji su gusto krastavo obloženi.

NAZUBLJENA VOSKOZUPKA

Radulomyces molaris (Chaillet ex Fr.) M.P.Christ.

Etimologija: mola (lat.) = mlin, mljevenje. Po izgledu.

Engleski naziv: Oak Toothcrust

Plodno tijelo: 4-30 cm široko, potpuno je prilegnuto na supstratu, razrašteno, čvrsto je srašteno za podlogu, isprva formira male krpice koje se poslije međusobno spoje, subiculum je relativno mesnat i sočan, površina je bijelo-smeđa, žuto-smeđa, hrđasto žuto-smeđa do crvenkasto-smeđa, rub je baršunasto-resast, himenij se sastoji od tupih, često zbijenih i hrapavih šiljaka, dugih 2-4 mm, do ruba su kraći.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, sa zrnatim sadržajem, prozirne, 7-12 x 6-9 µm; otrusina je žućkasta.

Meso: Mekano, sočno, po suhom je vremenu žilavo, voštano, žućkasto do žuto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog drveća (grane, trupci) s korom, najčešće hrasta ili lipe.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Zanimljivost ove vrste očituje se po staništu i načinu rasta, jer nije nadohvat ruke. Rast započne visoko na živim stablima hrasta, ali na već mrtvim granama s korom. Ako imate sreću da zimski vjetrovi i snijeg odlome takve grane, pronaći ćete ih na tlu s opisanom vrstom.

KASNI GRUDOVAC

Sarcomyxa serotina (Pers.) V.Papp

Etimologija: serotinus (lat.) = kasno, koje kasno raste.

Engleski naziv: Late Fall Oyster

Plodno tijelo (klobuk): 3-22 cm široko, školjkasto ili bubrežasto, dosta je mesnato, siv, sivo-smeđ, žuto-maslinast maslinasto-smeđ ili smeđ, površina je prekrivena sitnim smeđim ljuskama na nešto svjetlijoj oker osnovi, rub je podvijen samo u mladosti.

Stručak: 1-5 cm visok i 1-6 cm debeo, kratak, krupan, pun, uvijek je lateralno spojen s klobukom, sužava se prema mjestu spoja sa podlogom, žućkast, žuto-zelen ili žuto-smeđ, prekriven je sitnim smećkastim ljuskicama.

Listići: Gusti, prilično su stisnuti, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, ali ne do dna stručka, u mladosti su bjelkasti, kasnije su žuti, kremasto-žuti ili okerasti, u starosti ili na pritisak postanu žuto-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, glatke, amiloidne, 3.5-6 x 0.7-2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Malo je spužvasto, sa želatinoznim slojem unutar klobuka, žilavo, bjelkasto do oker; miris je slab na gljive, a okus je malo gorkast.

Stanište: Raste u jesen i zimu, od rujna do prosinca, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (trupci) raznog bjelogoričnog drveća, često u društvu s bukovom krivonoškom (Pleurotus ostreatus) te ponekad kao parazit na živim bjelogoričnim stablima. Primjerke na slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Ljubelj Kalnički, na krupnim drvnim ostacima johe i graba.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Općenito je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog lošeg okusa i kontroverznih informacija da sadrži toksine koji se nakupljaju u masnim stanicama tijela i oslobađaju kada dođe do gubitka težine. Navodi se i da su u ovoj vrsti pronađene male količine kancerogenih tvari. Toksičnost je za sada vrlo kontroverzna i svakako zahtijeva daljnja istraživanja.

Napomena: Prepoznatljiva je po masovnijem rastu po panjevima i granama, ima zelenkasti klobuk i lijepe žute listiće, te karakterističan oblik krupnog i lateralno postavljenog stručka.

PAHULJIČASTO UHO

Schizophyllum amplum (Lév.) Nakasone

Engleski naziv: Poplar Bells

Plodno tijelo: 0.5-2 cm široko, u obliku je čašice bez stalka ili nešto otvorenije, konveksno, unutarnja je himenijalna strana glatka, blistava, naborana ili prošarana žilicama, tamnije ili svjetlije smeđe boje, vanjska je površina bjelkasto dlakavo-baršunasta, u starosti je zelenkasta od alga, rub je zaokružen i zakrivljen.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste do kobasičaste, lateralno stisnute i zakrivljene, 9-12 x 2.4-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Želatinozno, gumasto, žilavo, u starosti ili osušeno je tvrdo i drvenasto, smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen i zimu u aluvijalnim šumama i močvarama kao saprotrof krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, najšešće topole, jasike ili vrbe.

Doba rasta: 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Postoji mnogo sličnih vrsta iz ovog roda, ali su uglavnom nešto sitnije rastom i pravilnijeg oblika.

USJEKLA LISTIĆAVKA

Schizophyllum commune Fr.

Etimologija: communis (lat.) = obično, skupno. Po gustoći.

Engleski naziv: Splitgill

Plodno tijelo (klobuk): 1-4 cm široko, u obliku je male školjkice ili konzole, gotovo je izravno spojeno za supstrat bez stručka ili je rijetko vrlo slabo izražen, gornja je strana bijela, kasnije je sivkasta do svijetlooker, zrakasto je naborana, češljasta, grubo je dlakava, rub je podvijen i dlakav.

Listići: Nejednako su dugi, račvasti, žilavi, elastični, nisu lomljivi, s dvostrukom su oštricom, a oštrica kao da je uzdužno rascijepljena, mesnatoružičasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, glatke, prozirne, 5-8.3 x 1.9-3.5 µm; otrusina je bjelkasta i s minimalnom ružičastom nijansom.

Meso: Vrlo je tanko, samo je 1 mm debelo, higroskopno, elastično, po suhom je vremenu tvrdo, bjelkasto, sivkasto do oker; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, skupno, kao saprotrof krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, na mjestima izloženim suncu.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog tvrde konzistencije mesa.

Ljekovitost: Utvrđeno je da usjekla listićavka sadrži β-glukane i polisaharid schizophyllan koji pokazuju antikancerogeno, antimikrobno djelovanje i antiparazitsko djelovanje te pomažu u jačaju imuniteta (National Library of Medicine. 2024. The Mushroom Glucans: Molecules of High Biological and Medicinal Importance). Također je utvrđeno da ova gljiva može pogoršati upalu dišnih putova kod bolesnika koji boluju od astme i druge komplikacije na plućima (National Library of Medicine. 2024. Schizophyllum commune induces IL-17-mediated neutrophilic airway inflammation in OVA-induced asthma model mice; A Schizophyllum commune fungus ball in a lung cancer cavity: a case report; Pneumonia caused by Schizophyllum commune in a patient with diabetes: A case report and comprehensive literature review). Također je provedena studija koja pokazuje da adenozin iz ove gljive ima potencijal za suzbijanje stope infekcije ili širenja virusa SARS-CoV-2 (National Library of Medicine. 2024. Schizophyllum commune Reduces Expression of the SARS-CoV-2 Receptors ACE2 and TMPRSS2).

Napomena: Dosta je rasprostranjena vrsta, a raste samo na suhom drveću. Trusište je sastavljeno od anastomozirajućih listića, lijepe je ružičaste boje, oštrica je uzdužno rascijepljena i lagano podvrnuta. Lako je prepoznatljiva po karakterističnim listićima.

TVRDA LIVADARKA

Agrocybe dura (Bolton) Singer

Etimologija: durus (lat.) = tvrdo. Po konzistenciji mesa.

Klobuk: 2-15 cm širok, prvo je konveksan pa raširen; površina je suha i raspucana na sitna nepravilna polja tamnije boje, rub je također gladak i često s krpastim ostacima zastorka, najprije je bjelkasta, a kasnije kremasto-bijela, kremasto-žuta ili svijetla oker-žuta boja.

Stručak: 4-15 cm visok i 3-15 mm debeo, valjkast, prvo je pun pa šupalj, mesnat, iznad vjenčića je bjelkast, a ispod vjenčića smećkasto ljuskavo-vlaknast, osnova je obavijena rizomorfima (nitima micelija); vjenčić nije uvijek izražen, jer najvećim dijelom ostane istrgan na rubu klobuka, inače je bijel, opnast, visoko postavljen, crtast, krhak, prolazan s prstenastom zonom.

Listići: Gusti, široki, trbušasti, zaokruženi i prirasli uz stručak, ponekad račvasti; najprije su krem do sivkasti pa sivi do sivo-smeđi i na kraju smeđi s ružičastom ili ljubičastom nijansom, oštrica je bijela, valovita ili nazubljena.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 10-18 x 6-9 µm (cromushrooms: (7.7) 9.9 - 12.2 (13.4) × (6.1) 6.5 - 7.5 (8.3) µm, Q = (1.1) 1.4 - 1.7 (1.8), N = 120, Me = 11.1 × 7 µm, Qav = 1.6); otrusina je smeđa.

Meso: U klobuku i stručku je tvrdo po čemu je ova vrsta i dobila ime, debelo, bjelkasto; miris je ugodan na kakao ili na pokošenu travu, ali nije tipičan po brašnu, okus je blag, vrlo rijetko gorkast i opor.

Stanište: Raste u rano ljeto i jesen, skupno, kao saprotrof tla po obrađenim poljima, vrtovima, livadama, pašnjacima, voćnjacima i parkovima, a rjeđe po šumama, također na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima ili sloju iglica. Primjerci na slici snimljeni su 7.5.2024., na lokalitetu Glavice kod Sinja, u voćnjaku ispod šljive.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete.

Napomena: Slični su polujajasti gnojištar (Panaeolus semiovatus) i konjska strnišnica (Protostropharia dorsipora), koje ne rastu na zemlji, već na izmetu krava i konja.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 230. Tvrda livadarka (Agrocybe dura (Bolt. ex Fr.) Sing.)

MOČVARNA LIVADARKA

Agrocybe elatella (P.Karst.) Vesterh.

Etimologija: paludosus (lat.) = močvarni. Po staništu.

Engleski naziv: Marsh Fieldcap

Klobuk: 1-2 cm širok, konveksno-izravnat i uglavnom je izraženo ispupčen na sredini pa izravnat kada se gljiva razvije; u mladosti je sivkasto-krem, oker do smećkast, vodenast, nije crtast, u mladosti kožica prelazi preko ruba, površina je glatka, po vlažnom vremenu je lagano mazav.

Stručak: 4-6 cm visok i 1-4 mm debeo, malo je zadebljan na osnovi, vrlo je tanak, vitak, često je uvijen, vlaknast, cjevasto-šupalj; žućkast, prema osnovi je tamniji, slabo uzdužno vlaknast, često je s ostacima micelija na osnovi; nosi slabašan uzdignuti, opnasti vjenčić koji često otpadne, s gornje strane je smećkast, a donje žućkast.

Listići: Odmaknuti su od stručka, slobodni, gusti, trbušasti; najprije su bjelkasti, zatim sivkasto-smećkasti pa smeđi, oštrica je sitno nazubljena.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, s debelim pregradama, s krupnim kličnim otvorom, 8-12 x 5-9 µm; otrusina je sivo-smeđa.

Meso: Bjelkasto do svijetložuto, tanko, vrlo krhko; miris nije izražen, a okus je lagano gorkast, na brašno.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u skupinama ili pojedinačno, kao saprotrof tla u svim tipovima šuma, po parkovima, vrtovima, uz potoke i vode stajaćice, na vlažnim, travnato-močvarnim terenima, te na mahovini. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, početkom svibnja.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog lošeg okusa mesa.

Napomena: Slična je tvrda livadarka (Agrocybe dura), kojoj je kožica klobuka često raspucana na polja, a meso tvrdo.

BRADATA LIVADARKA

Agrocybe molesta (Lasch) Singer

Etimologija: molestus (lat.) = dosadan, neugodan ili nametljiv. Po teškoj determinaciji.

Engleski naziv: Bearded Fieldcap

Klobuk: 3-9 cm širok, konveksan i malo mazav u mladosti, kasnije skoro izravnat, u starosti se raspucava, rub je često odrpan od fragmenata ovoja po čemu je ova vrsta i dobila naziv, bjelkast do krem s žućkastom nijansom.

Stručak: 4-8 cm visok i 3-10 mm debeo, valjkast, šupalj, malo je zadebljan na bazi, u mladosti je gotovo bijel do kremast, kasnije je sve više smeđ, iznad vjenčića je baršunast; vjenčić je visoko postavljen, bijel, zbog poispadalih spora postane smeđ.

Listići: Gusti, prirasli, isprva su žućkasto-smeđi, kasnije zbog sazrijevanja spora postaju prljavo smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do jajolike, glatke, 12-14 × 6-8 µm; otrusina je smeđa.

Meso: U klobuku je gotovo bijelo, debelo i čvrsto, u stručku je bjelkasto ili vrlo svijetlo žuto-smeđe i vlaknasto; miris je slab na brašno, a okus je u rasponu od blagog do prilično gorkog.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i ranoj jeseni, pojedinačno ili u malim skupinama, kao saprotrof tla po livadama, poljima, grmlju i travnatim rubovima cesta, na bogatom humusnom tlu. Četvrtu sliku snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete zbog gorkog mesa.

Napomena: Slična je rana livadarka (Agrocybe praecox), koja također raste u proljeće i ljeto, ima glatki tamniji klobuk koji se rijetko raspucava i ima manje spore.

POLUKUGLASTA LIVADARKA

Agrocybe pediades (Fr.) Fayod

Engleski naziv: Common Fieldcap

Klobuk: 0.5-3 cm širok, konveksno-zvonolik, tankomesnat, rub je tanak, poslije se otvori i ispupči na sredini, ali ne uvijek; površina je prilično zagasita, žućkasta do žuto-smeđa, sredina klobuka je nešto tamnije, oker boje.

Stručak: 3-4 cm visok i 1-5 mm debeo, valjkast, lagano je zadebljan ili često malo gomoljast na bazi, baza je s micelijskim nitima, sužen na vrhu, bjelkasto-žućkast do oker boje.

Listići: Suženi uz stručak, prirasli, prilično su široki, osrednje su razmaknuti, najprije su sivkasto-smeđi pa nešto tamnije smeđe do hrđastosmeđe boje, oštrica je bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 10-20 x 7-15 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bjelkasto-krem do oker; miris i okus po brašnu, blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof tla po travnjacima, livadama koje često služe za ispašu ovaca, poljima, šumskim čistinama, voli pjeskovito tlo, često na morskoj obali u pijesku. Slike je snimio Anton Gračanin, 17.10.2025.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Po boji je slična balegasta klobučica (Deconica merdaria), koja je s prstenastom zonom s ostacima ovoja i polukuglastom obliku klobuka s krpastim ostacima ovoja na rubu.