Pholiota jahnii - created on November 2023 in Graz-Umgebung, Austria by rainerburkard

JAHNIJEVA LJUSKAVICA

Pholiota jahnii Tjall.-Beuk. & Bas

Klobuk: 2-10 cm širok, najprije je konveksan, zatim je otvoren i široko tupo ispupčen na sredini, gladak, malo je mazav, žućkast do smećkast, na sredini je tamniji, ukrašen crveno-smećkastim priraštenim ljuskama koje poslije postanu crnkaste.

Stručak: Mnogo je duži od širine klobuka, pun, zakrivljen, malo je sluzav, svijetlosmeđ, iznad prstenaste zone je gol, ispod je sa crvenkasto-smeđim ljuskama, na bazi je tamnosmeđ.

Listići: Gusti, pomiješani su s lamelulama, prirasli su na stručak, u mladosti su pokriveni sluzavim zastorkom, najprije bjelkasti, kasnije su oker do hrđastosmeđi i pjegavi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 5-7 x 3-4 µm; otrusina smeđa.

Meso: Debelo, žilavo, u klobuku bijelo, kasnije je svijetložuto, u dnu stručka je šafranastožuto ili crvenkasto; miris je ugodan na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, uz panjeve ili prividno na tlu izmiješanom s drvnim ostacima; uzrokuje bijelu trulež drva.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog žilave konzistencije mesa.

Napomena: Pripada skupini ljuskavica sa ljuskavim klobukom i stručkom. Najsličnija je masna ljuskavica (Pholiota adiposa) od koje se bitno razlikuje po listićima koji su do stručka izrezani i gotovo odmaknuti, a klobuk nije oštro ispupčen. Neki autori jahnijevu ljuskavicu poistovjećuju sa sličnom vrstom.

ŽILAVA LJUSKAVICA

Pholiota lenta (Pers.) Singer

Etimologija: lentus (lat.) = izdržljivo, ustrajno, žilavo. Po konzistenciji mesa.

Klobuk: 3-10 cm širok, konveksan, gotovo je raširen, gladak, mazav, po vlažnom je vremenu prilično sluzav, u pravilu je bjelkast, sredina je oker ili svijetlosmeđa, u mladosti je prekriven prolaznim sitnim ljuskicama bijele boje koje se ističu po suhom vremenu, ljuskice su prema rubu sve gušće, u starosti je ispran ili gol.

Stručak: 3-14 cm visok i 0.7-3.4 cm debeo, pravilno je valjkast, pri dnu je najčešće zakrivljen i ponekad lagano zadebljan, pun, bjelkast, na bazi je smećkast, ispod prstenaste zone je prekriven gustim vlaknastim i stršećim bijelim ljuskicama, ljuskice nisu osobito uočljive po vlažnom vremenu.

Listići: Gusti, uski, nejednako su dugi, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, oštrica je valovita, prvo su bjelkasti, zatim su žućkasto-maslinasti, u starosti su smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, šiljate, slabo su amiloidne, 6-7 x 3-4 µm; otrusina je oker.

Meso: Bjelkasto, u bazi stručka je smećkasto, dosta je vlaknasto, žilavo; miris nije izražen, a okus dosta podsjeća na rotkvice.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom i amonijevim hidroksidom požuti, sa željeznim sulfatom trenutno pozeleni, dok s fenolanilinom postane vinsko-crveno.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, u miješanim i bjelogoričnim šumama kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci) ili na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima, te na otpalom lišću i iglicama. Slike je snimio Neven Ferenčak, 27.10.2025.

Doba rasta: 4, 5, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog opasnosti od zamjene s nevaljalim vrstama i mogućih alergijskih reakcija. Ako se koristi onda se koriste samo klobuk, jer je stručak jako vlaknast.

Napomena: U Zagrebu raste po Maksimiru. Prepoznatljiva je po suhom vremenu, ali za vrijeme velikih kiša izgube se karakteristična svojstva, kao što su čehavost stručka i klobuka što bi moglo dovesti do određene zabune pri determinaciji ove vrste.

Kuehneromyces lignicola - created in Norway by unknown

PROLJETNA PANJEVČICA

Pholiota lignicola (Peck) Jacobsson

Engleski naziv: Conifer Woodtuft

Klobuk: 1-5 cm širok, žuto-smeđ, svijetlosmeđ, smeđ ili tamnosmeđ, vodenast, izblijedi u sredini, površina je obično sa sitnim smeđim ili sivo-smeđim ljuskicama.

Stručak: Tamnosmeđ, hrđastosmeđ do crno-smeđ, gladak, bijelo vlaknast kao kod otrovne rebraste patuljice (Galerina marginata), rijetko je s kratkotrajnim vjenčićem.

Listići: Gusti, uski, prirasli, izmiješani su s lamelulama, žuto-smeđi, svijetlosmeđi ili su cimetastosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 6-7 x 3-5 µm; otrusina je cimetastosmeđa.

Meso: Žućkasto, svijetlosmeđe do hrđastosmeđe, tanko, lomljivo, u bazi stručka je tamnosmeđe; miris je slab na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka i na piljevini raznog crnogoričnog drveća, uglavnom smreke ili bora, obično u planinskim šumama. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit. Rijetka je vrsta.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti. Biti na oprezu s ovom vrstom jer neki izvori navode da je sumnjiva kao otrovna.

Napomena: Za točnu je determinaciju potrebna mikroskopska analiza spora.

KLIZAVA LJUSKAVICA

Pholiota lubrica (Pers.) Singer

Etimologija: lubricus (lat.) = klizak, prijateljski. Po mazavoj površini klobuka.

Klobuk: 3-11 cm širok, najprije je konveksan, zatim se raširi, dosta je mazav i sluzav, žuto-smeđ, narančasto-smeđ ili crvenkasto-smeđ, sredina je tamnosmeđa, površina je s raštrkanim bijelim ljuskicama, izblijedi prema rubu gdje je gotovo bijel i izraženo bijelo maljav.

Stručak: Valjkast, pun, ujednačene je debljine ili malo zadebljan na bazi, često je zakrivljen i srašten s drugim stručcima, bijel, na bazi je smećkast, površina je s bijelim ljuskicama, na vrhu je gol.

Listići: Prilično su gusti i široki, prirasli su na stručak, izmiješani su s lamelulama, oštrica je ravna, bijeli, kasnije su svijetlosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do bubrežaste, 6-7.5 x 3.5-4.2 µm; otrusina je sivo-smeđa.

Meso: Bijelo, u donjem je dijelu stručka smećkasto; miris i okus su slabi na rotkvicu.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog drveća i na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima, rijetko na crnogoričnom drveću.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete jer nema nikakve uporabne vrijednosti i zbog opasnosti od zamjene s otrovnim vrstama. Ako se konzumira koristi se samo klobuk, jer je stručak jako vlaknast.

Napomena: Ova se ljuskavica može zamijeniti s brojnim vrstama. Razlikuje se po bogatoj bijeloj dekoraciji po stručku, prisutnosti upadljivog ovoja na rubu klobuka i dosta svijetloj boji.

SJAJNA LJUSKAVICA

Pholiota lucifera (Lasch) Quél.

Etimologija: lucifer (lat.) = nanijeti svjetlo. Po živoj boji.

Klobuk: 2-8 cm širok, mesnat, najprije polukuglast ili konveksan, kasnije je raširen i lagano ispupčen na sredini, mazav, limunastožut ili žuto-smeđ, površina je s nepravilnim, prolaznim i priraštenim crveno-smeđim ljuskicama na žutoj osnovi, rub je resast.

Stručak: 3-7 cm visok i 2-12 mm debeo, valjkast, malo je zadebljan na bazi, najprije je pun, kasnije je šupalj, iznad vjenčića je limunastožut, prema bazi je hrđastosmeđ, ljuskav i vlaknast; prolazni je vjenčić bjelkast ili žućkast, teško je uočljiv, odmaknut je od klobuka, uspravan, u obliku je ljuskavih ostataka.

Listići: Gusti, prirasli, izmiješani su s lamelulama, žuti, kasnije su narančasto-smeđi, u starosti su hrđastosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 7-9 x 4-5.5 µm (cromushrooms: (6.4) 6.8 - 7.8 (8.3) × (3.6) 3.9 - 4.5 (4.9) µm, Q = (1.5) 1.6 - 1.9 (2), N = 120, Me = 7.3 × 4.1 µm, Qav = 1.8); otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Žućkasto, u stručku je crno-smeđe, čvrsto, vlaknasto; miris je ugodan na drvo, a okus je gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, te također na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom. Dio literature navodi da je nejestiva, a drugi dio da je sumnjiva kao otrovna vrsta.

Napomena: Tipično raste na trulom drvu, ima dekoriran stručak i izrazito je lijepe boje. Slična je pjenasta ljuskavica (Pholiota spumosa) koja je upadljivije boje, s jače dekoriranim stručkom i većih je dimenzija. Zlaćana ljuskavica (Pholiota aurivella) je izraženije obojena i veća rastom. Raste samo na živom drveću i panjevima bjelogoričnog drveća. Slična je i divna čehavka (Gymnopilus junonius).

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 246. Sjajna ljuskavica (Pholiota lucifera (Lasch) Quél.)

RAZORNA ČEHAVKA

Pholiota populnea (Pers.) Kuyper & Tjall.-Beuk.

Klobuk: 4-16 cm širok, prvo je konveksno-polukuglast, zatim se otvori i tupo ispupči na sredini, krem-smeđ, oker, smećkast ili hrđastosmeđ, čitav je pokriven bijelim i debelim nepravilno raspoređenim ljuskicama koje kasnije postanu smećkaste, rub je svjetliji i jako čupav.

Stručak: 4-18 cm visok i 1-6 cm debeo, kratak, robustan, zakrivljen, malo je zadebljan na bazi, batinast, često je korjenasto produžen, pun, ispod prstenaste zone je smećkast i vlaknasto-ljuskav, a iznad je bjelkast i gladak; vjenčić je bjelkast, na gornjoj strani je smećkast od spora, vlaknast, s rascijepljenim rubom, često samo u tragovima.

Listići: Gusti, debeli, nejednako su dugi, prirasli su za stručak, najprije su sivkasti, kasnije su smećkasti do cimetastosmeđi, oštrica je bjelkasta i u starosti malo nazubljena.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, s debelim stjenkama, 6-11 x 3.5-6.4 µm; otrusina je hrđastosmeđa do tamnosmeđa.

Meso: Debelo, tvrdo, žilavo, bijelo, bjelkasto, u dnu stručka je oker do smećkasto, ne mijenja boju na prerezu; karakterističnog je lužnatog mirisa, između ugodnog i neugodnog, a okus je gorak.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom požuti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili po 2-3 primjerka zajedno, kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (panjevi, povaljeni trupci) ili kao parazit na živim stablima za koje je opasan parazit, jer njezin micelij razara domaćina dok ga u potpunosti ne uništi, najčešće se pronađe na topoli.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog previše gorkog mesa.

Napomena: Zbog staništa i značajki nije moguća zamjena s nijednom vrstom gljiva. Donekle sliči resastoj slabunjavki (Psathyrella caput-medusae), ali ona raste isključivo na drvnim ostacima crnogoričnog drveća.

HRAPAVA LJUSKAVICA

Pholiota squarrosa (Vahl) P.Kumm.

Etimologija: squarrosus (lat.) = raščupano ili nakostriješeno ljuskavo. Po čehicama po klobuku i stručku.

Engleski naziv: Shaggy Scalycap

Klobuk: 1-10 cm širok, prvo je zvonoliko-konveksan, zatim je konveksan, kasnije je izravnat i često tupo ispupčen na sredini, uvijek je suh, slamnatožut, žuto-smeđ, svijetlosmeđ ili svijetlonarančast, čitava je površina prekrivena priraštenim nakostriješenim crvenkasto-smeđim ljuskama, rub je dugo vremena podvijen i resast.

Stručak: 2-25 cm visok i 0.6-5 cm debeo, valjkast, malo je sužen na bazi, pun pa šupljikav, tvrd, žilav, svijetlosmeđ, iznad prstenaste zone je gladak i žućkast, a ispod je s nakostriješenim crvenkasto-smeđim ljuskama kao i klobuk, od sredine prema dnu je sve tamniji; vjenčić je s gornje strane bijel i gladak, a s donje je strane smeđ, ljuskav i resastog ruba.

Listići: Gusti, uski, prirasli su na stručak, najprije su svijetlo žućkasto-maslinasti, kasnije su maslinasto-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 6.5-8 x 4-4.5 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Debelo, tvrdo, vlaknasto, bjelkasto do žućkasto, nešto je tamnije prema dnu stručka; miris je ugodan na repu ili rotkvicu, a okus je gorak.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom odmah postaje tamnozeleno, dok s kalijevom lužinom posmeđi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, najčešće u velikim busenima, kao saprotrof na još živim panjevima raznog bjelogoričnog drveća, najčešće voćaka, ali i crnogoričnog drveća poput smreke ili prividno na tlu; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Uvjetno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog vlaknaste konzistencije i neugodnog mirisa i okusa mesa. U nekim se izvorima također navodi kao otrovna vrsta jer uzrokuje gastrointestinalne poremećaje kod osjetljivih ljudi, osobito u kombinaciji s alkoholom pa preporučujemo da izbjegavate konzumaciju ove vrste.

Napomena: Prepoznatljiva je prvenstveno po jakoj dekoraciji koju čine čehice po klobuku i stručku. Sliči joj nejestiva vrsta zlaćana ljuskavica (Pholiota aurivella) sa sjajnim i mazavim klobukom s rijetkim priraštenim hrđastosmeđim čehicama na žutoj osnovi.

Protostropharia dorsipora - created in Finland by Petri Roponen

KONJSKA STRNIŠNICA

Protostropharia dorsipora (Esteve-Rav. & Barrasa) Redhead

Klobuk: 2-10 cm širok, izravnat je i izbočen na sredini, gladak, žut, žuto-oker, sivkasto-žut, smećkast ili ljubičasto-smeđ, u starosti se raspuca, rub je često zakrivljen i krpast.

Stručak: Šupalj, svijetložut, žuto-oker do limunastožućkast, baza je bijela od micelijskih niti; s crnkastim je visećim vjenčićem.

Listići: Izrezani uz stručak, prirasli, sivo-ljubičasti, ljubičasto-smeđi, oštrica je svjetlija i nazubljena.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 11.5-21.5 x 7-10 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto, na krajevima žućkasto, kasnije je žuto; miris nije izražen, okus blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do prosinca, uz rubove cesta, na rubovima šuma, mjestima bogatim hranjivim tvarima i na pašnjacima kao saprotrof na izmetu krupnih biljojeda, prvenstveno konja. U Hrvatskoj je poznata sa sedam lokaliteta, u Zagrebu, Petrinji, na otoku Braču te okolici Crikvenice, Korenice, Velike Gorice i Zadra. Dosta je rijetka vrsta.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: OTROVNA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti. Sadrži različite, djelomično nepoznate toksine koji uzrokuju gastrointestinalni sindrom trovanja.

Napomena: Karakteristična je po staništu na kojem raste.

Protostropharia semiglobata - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

POLUKUGLASTA STRNIŠNICA

Protostropharia semiglobata (Batsch) Redhead, Moncalvo & Vilgalys

Etimologija: semiglobatus (lat.) = polukuglasto. Po obliku klobuka.

Engleski naziv: Dung Roundhead

Klobuk: 1.5-3.5 cm širok, dugo vremena je polukuglast, zatim je konveksan, gladak, po vlažnom je vremenu mazav, sluzav i ljepljiv, bjelkast do žućkast, sredina je uglavnom oker ili žuto-zelenkasta, ne blijedi, ponekad je s ostacima koprene.

Stručak: 4-11 cm visok i 1-6 mm debeo, valjkast, tanak, korjenast, sluzav, bjelkast, žućkast; u mladosti je sa sitnim, tankim i lijevkastim uzdignutim vjenčićem, tijekom sazrijevanja spora gotovo pocrni.

Listići: Rijetki, prirasli ili se poneki vrlo kratko spuštaju po stručku, široki, izmiješani su s lamelulama, u mladosti su ružičasti, svijetloljubičasti ili smeđi, u starosti su crno-ljubičasti, oštrica je bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 15-22 x 8-10 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa do crno-smeđa.

Meso: Tanko, skoro da i ne postoji, vodenasto, bjelkasto; miris nije izražen ili lagano na brašno, a okus je također na brašno i malo ljut.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do prosinca, skupno ili pojedinačno, po livadama, pašnjacima, poljima i rubovima šuma kao saprotrof na izmetu biljojeda, prvenstveno goveda i konja. U Hrvatskoj je poznata s četiri lokaliteta, u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit, Parku prirode Žumberak - Samogorsko gorje te u okolici Crnog Luga i Fužina u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti.

Napomena: Budući da raste na izmetu konja i drugih životinja često se nađe u zajednici s polujajastim gnojištarom (Panaeolus semiovatus), zvonastim smetištarem (Panaeolus papilionaceus), te mnogim vrstama iz roda Coprinus, međutim polukuglasti žuto-zeleni klobuk i listići su dovoljni za sigurnu determinaciju ove vrste.

ČEŠLJUGARSKA LJUSKAVICA

Pyrrhulomyces astragalinus (Fr.) E.J.Tian & Matheny

Etimologija: astragalinos (gr.) = češljugar (Carduelis carduelis). Vjerojatno po upadljivoj boji.

Engleski naziv: Conifer Scalycap

Klobuk: 2-8 cm širok, prvo je pulukuglast pa raširen, spljošten, po vlažnom je vremenu vlažan i mazav, sjajan, gol, šafranastožut, žuto-narančast, narančasto-crven ili krvavocrven, na sredini je tamniji, rub je svijetložut, površina je prolazno vlaknasta.

Stručak: 5-10 cm visok i 4-7 mm debeo, valjkast, sužen je na bazi, često je zakrivljen, ubrzo postane šupalj, bjelkast ili žućkast, na bazi je smeđ, na pritisak pocrni, vlaknasto je prošaran poput zmijske kože, s prolaznom je prstenastom zonom.

Listići: Gusti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, žuto-narančasti, sivo-narančasti, žuto-okerasti ili su žuto-smeđi, kasnije su hrđastosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo eliptične, glatke, 5-7 x 4-4.5 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Relativno je tanko, bijelo ili žućkasto, uz rub je uglavnom narančasto-crveno, na oštećenom ili presječenom mjestu za oko dvije minute pocrni (mlađi primjerci manje); miris nije izražen, u bazi stručka je više ili manje na jod, a okus je jako gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto ili u gustim skupinama, po planinskim predjelima kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi) raznog crnogoričnog drveća, poput bora ili smreke; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog jako gorkog okusa mesa.

Napomena: Teško se može zamijeniti s drugim vrstama zbog tipične narančaste boje klobuka i osobine mesa koje na prerezanom mjestu polako pocrni.

ZELENA VITIČARKA

Stropharia aeruginosa (Curtis) Quél.

Etimologija: aeruginosus (lat.) = zelenkasto. Po boji.

Engleski naziv: Verdigris Roundhead

Klobuk: 3-9 cm širok, prvo je polukuglast, kasnije je otvoren i ispupčen na sredini, po kišnom je vremenu mazav, sluzav i ljepljiv, kožica se lako guli, zelen ili modro-zelen, prekriven je s prolaznim i rijetkim bijelim ljuskicama (ostacima ovoja), rub je dugo vremena zakrivljen prema dolje.

Stručak: 4-9 cm visok i 4-8 mm debeo, valjkast, šupalj, mazav, vlaknast, modro-zelenkast, iznad vjenčića je gladak, ispod je s bijelim ljuskicama, na bazi je s micelijskim nitima; pod klobukom nosi viseći prljavo bijeli, sivkasti ili sivo-smeđi vjenčić, s gornje je strane crtast, rub s gornje strane može biti i crnkast od poispadalih zrelih spora.

Listići: Prirasli, bjelkasti, zatim su sivo-smeđi do ljubičasto-smeđi, oštrica je bijela.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, obično su s jednom uljnom kapljom, 7-10 x 4-6 µm (cromushrooms: (7.3) 7.7 - 8.6 (9.3) × (3.9) 4.2 - 4.7 (5.1) µm, Q = (1.5) 1.7 - 1.9 (2.1), N = 120, Me = 8.1 × 4.5 µm, Qav = 1.8); otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, bjelkasto, zelenkastog je tona; miriše ugodno na gljive ili plijesan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprotrof tla, u svim tipovima šuma, uz rubove šuma, na livadama i pašnjacima, na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća ili izravno na panjevima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete. Dio je autora smatra nejestivom vrstom jer je blago otrovna i može uzrokovati gastrointestinalne tegobe. Također postoje izviješća skupine ljudi koji već duže vrijeme konzumiraju ovu vrstu, čak i u velikim količinama, a koji nikada nisu imali nikakvih probavnih problema. Ako se konzumira ukloniti ljepljivu kožicu klobuka već u šumi, jer je moguće da ona sadrži toksine. Vjerojatno sadrži malu količinu termolabilnih toksina koji se termičkom obradom unište.

Napomena: Ne može se zamijeniti s drugom gljivom jer je mazava, ima karakterističnu modro-zelenu boju klobuka i bijeli vjenčić koji poslije zbog sazrijevanja otrusine pocrni. Spominje se kao zasebna vrsta zelenkasto-plava vitičarka (Stropharia cyanea). Vrlo je slična zelenoj vitičarki, a razlikuje se po tome što je manje sluzava i na rubu klobuka nema ostataka zastorka.

Stropharia albonitens - created in Norway by Rob van Kruining

BIJELA VITIČARKA

Stropharia albonitens (Fr.) Quél.

Klobuk: 3-7 cm širok, u početku je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je ravan i tupo ispupčen na sredini, gladak, po vlažnom je vremenu mazav, bijel, na sredini je žućkast.

Stručak: 3-8 cm visok, valjkast, pun, kasnije je šupalj, lomljiv, često je zakrivljen, iznad vjenčića bijel, hrapav i malo pahuljast, ispod vjenčića postaje žućkasto-oker i ljuskav, često je žuto pjegav; vjenčić je bijel sa smeđim ili crno-smeđim rubom, kratkotrajan, opnast, viseći.

Listići: Gusti, prirasli su ili poneki silazeći sa zupcem, izmiješani su s lamelulama, svijetlosmeđi, kasnije su sivo-smeđi, smeđi do ljubičasto-smeđi, oštrica bijelo maljava.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, bademaste, glatke, 8-9 x 4-5 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Tanko, bijelo, po vlažnom je vremenu prozirno, u stručku postane žućkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprotrof tla u svim tipovima šuma, po parkovima, livadama i pašnjacima, rubovima šuma, u grmlju, na travnatim mjestima, često u blizini johe.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta, a vjerojatno nije otrovna.

Napomena: Posebno obilježje ove vrste jest mazavi bijeli klobuk, koji poslije na sredini poprimi žućkasto-krem boju. Postoji i slična vitičarka Stropharia melanosperma, koja također ima bjelkasti klobuk, ali često s ljubičastom nijansom, ima i veće spore, 9-12 x 6.5-7.5 µm i uočljivo crtasti vjenčić.

PLAVA VITIČARKA

Stropharia caerulea Kreisel

Etimologija: kyanos (gr.) = tursko staklo, tamnomodro, zagasitomodro, plavičasto. Po boji.

Engleski naziv: Blue roundhead

Klobuk: 3-9 cm širok, prvo je polukuglast, kasnije se raširi i tupo ispupči na sredini, slabo je mazav, kožica se teško guli, zelen, plavo-zelen, vodenast, u starosti izblijedi u žuto-smeđu boju, dekoriran je sa sitnim ljuskicama koje se ubrzo izgube, rub je obično prekriven bjelkastim ovojem.

Stručak: 2-9 cm visok i 0.5-1.2 cm debeo, valjkast, plavo-zelen, iznad vjenčića je gladak, ispod vjenčića je s bijelim ljuskicama, ponekad je gladak, na bazi je baršunast od rizomorfnih hifa; vjenčić je kratkotrajan i ponekad samo u tragovima, a ne jasno izražen kao kod zelene vitičarke (Stropharia aeruginosa).

Listići: Nisu gusti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, sivo-smeđi, crvenkasto-smeđi do ljubičasto-smeđi, oštrica nije bjelkasta kao kod zelene vitičarke.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 7-10 x 4.3-5.7 µm; otrusina je tamnosmeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto, smećkasto; miriše na rotkvice ili kiseli kupus, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprotrof tla po parkovima, livadama, pašnjacima, vrtovima, te miješanim i bjelogoričnim šumama, na vapnenačkom tlu, često u blizini koprive. Primjerak na slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete. Dio je autora smatra nejestivom vrstom jer je blago otrovna i može uzrokovati gastrointestinalne smetnje. Također postoje izviješća skupine ljudi koji već duže vrijeme konzumiraju ovu vrstu, čak i u velikim količinama, a koji nikada nisu imali nikakvih probavnih problema. Ako se konzumira ukloniti ljepljivu kožicu klobuka već u šumi, jer je moguće da ona sadrži toksine. Vjerojatno sadrži malu količinu termolabilnih toksina koji se termičkom obradom unište. U nekim se izvješćima navodi da sadrži halucinogene tvari u tragovima.

Napomena: Po zeleno-plavičastoj boji veoma je slična zelena vitičarka od koje se razlikuje po smećkastim listićima, prolaznim vjenčićem i upadljivoj dekoraciji. Također, klobuk teži da požuti i prisustvo rizomorfnih hifa na bazi stručka su dodatne osobine zbog kojih se teško može zamijeniti nekom sličnom vrstom.

HORNEMANNOVA VITIČARKA

Stropharia hornemannii (Fr.) S.Lundell & Nannf.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast danskog botaničara Jens Wilken Hornemanna (1770. - 1841.), profesora botanike na Sveučilištu u Kopenhagenu i kasnije direktora Botaničkog vrta.

Engleski naziv: Conifer Roundhead

Klobuk: 2-12 cm širok, prvo je konveksan, kasnije se raširi i tupo ispupči na sredini, vlažan ili malo mazav, smeđ do ljubičasto-smeđ, bez dekoracije, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 8-10 cm visok i 1-1.8 cm debeo, visok, vitak, valjkast, sužen je na bazi, bijel, žućkast, iznad vjenčića je brašnast, ispod vjenčića je grubo bijelo vlaknasto-ljuskav, dekoracija je čupava, gusta i prolazna, zastorak je bjelkast, razvijen, zatvara listiće na klobuku, nakon čega se raspukne i prekriva gotovo čitavi stručak; vjenčić je bijel, crtast s gornje strane i dosta prolazan.

Listići: Gusti, malo su trbušasti, prirasli, prvo su bjelkasti, kasnije su sivo-ljubičasti, oštrica je bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, s uočljivom klicom, 10-14 x 5.5-7 µm; otrusina je ljubičasto-crna.

Meso: Prilično je debelo, mekano, lomljivo, bijelo, bijelo-kremasto; jakog je neugodnog i kiselog mirisa, a okus je neugodan i malo gorkast.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, u crnogoričnim šumama, najčešće šumama smreke, jele i bora, na ili u blizini pljesnivih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, jer kod osjetljivih ljudi uzrokuje gastrointestinalne tegobe.

Napomena: U našim krajevima je veoma rijetka vrsta. Jedna je od malobrojnih vrsta većih dimenzija iz roda Stropharia (kao primjerice zelena vitičarka (Stropharia aeruginosa), slamnatica (Stropharia rugosoannulata)). Kada se gljiva razvije ima upadljivo dekoriran stručak, te gladak klobuk, po površini nema nikakvih čehica i nije maljav. Eventualno se može zamijeniti s slamnaticom, smatra se jednom od njezinih varijacija.

SLAMNATICA

Stropharia rugosoannulata Farl. ex Murrill

Etimologija: rugosus (lat.) = namreškan, naboran, smežuran + annulatus (lat.) = prsten, vjenčić. Po imenu G. Ferri, talijanskom mikologu iz Milana.

Engleski naziv: Wine Roundhead

Klobuk: 3-16 cm širok, prvo je polukuglast, kasnije je raširen, po vlažnom je vremenu slabo mazav, inače je suh i sjajan, nikada nije sluzav, žuto-oker, sivo-smeđ, crvenkasto-smeđ do ljubičasto-smeđ, naboran, izbrazdan, sitno je zrnast, s uraštenim je radijalno postavljenim vlaknima, rub je u mladosti s ostacima bijelog zastorka i dugo vremena podvijen.

Stručak: 5-16 cm visok i 1-4 cm debeo, čvrst, valjkast, pun, u starosti je šupalj, prvo je bjelkast, kasnije je žućkast do žuto-smeđ, iznad vjenčića je slabo brazdast, na bazi je s debelim bijelim rizomorfima; vjenčić je dvostruk, opnast ili u tragovima, s gornje je strane bijel i crtast, s donje je strane zvjezdast.

Listići: Gusti, tanki, nejednako su dugi, suženi i zaokruženi uz stručak, prirasli, izmiješani su s lamelulama, sivi, sivo-ljubičasti ili ljubičasto-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, s kličnim otvorom, glatke, 10-15 x 6-9 µm; otrusina je crno-ljubičasta do crno-smeđa.

Meso: Debelo, bijelo, ispod kožice klobuka je lagano slamnatožuto, nepromjenjive je boje; miris je ugodan na ciklu ili rotkvice, a okus je također na ciklu.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof na biljnom otpadu, balama slame, obalama potoka i ponekad u šumama na truloj podlozi, preferira pjeskovito tlo. Primjerke na slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete, okus je loš i česta su izvješća o gastrointestinalnim smetnjama, osobito pri konzumaciji većih količina ove gljive. Može se uzgajati na balama slame, ali je za tu svrhu bolje odabrati neku kvalitetniju vrstu od ove. Također se može koristiti za dekontaminaciju tla, jer iz zemlje apsorbira otrove poput eksplozivnih spojeva i neutralizira ih. Teški metali također se apsorbiraju i ugrađuju u sastav gljive. Dekontaminaciju tla moguće je provesti ako se gljive sakupe prije raspadanja i odlože kao opasni otpad.

Napomena: Javlja se u slamnatožutoj ili crvenkasto-smeđoj boji s ljubičastim odsjajem. Može biti enormno velika, a često je napadnuta parazitnim gljivicama zbog čega može potpuno promjeniti formu. Ne postoji opasnost od zamjene s otrovnim gljivama. Paziti da se ne zamijeni s vrstama iz roda Psalliota koje su tamnije obojene, ali koje nemaju ljubičaste listiće po čemu se i izdvaja rod Stropharia. Ponekad se može zamijeniti s hornemannovom vitičarkom (Stropharia hornemannii) koja je svjetlija i ima dekoriran stručak.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 220. Ferijeva vitičarka (Stropharia rugosoannulata Farlow ex Murr.), Sinonim: Stropharia ferii Bres.; 221. Žuta vitičarka (Stropharia rugosoannulata f. lutea (Hongo) Hongo)

Aspropaxillus candidus - created on September 2009 in Huesca, Spain by Luis Ballester

BIJELA DEBELJAČA

Aspropaxillus candidus (Bres.) M.M.Moser

Etimologija: candidus (lat.) = bijel kao snijeg. Po boji.

Klobuk: 4-30 cm širok, u ranoj mladosti postane lijevkast i debelo mesnat, kasnije postane tanak i široko lijevkast, baršunast, mliječnobijel, u starosti malo požuti, rub je kod potpuno razvijenih primjeraka podvijen, blago valovit i uočljivo narebran.

Stručak: 3-10 cm visok i 2-5 cm debeo, masivan, u pravilu je kratak, valjkast, tvrd, zadebljan na osnovi, osnova je bijelo maljava od micelija, pri vrhu je pahuljast, vlaknast, bijele do krem boje, uvijek s krem-ružičastom nijansom.

Listići: Vrlo su gusti, nejednako su dugi, spuštaju se po stručku, djelomično račvasti, izmiješani s mnogo lamelula, najprije su bijeli pa bjelkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, prozirne, glatke, 6-10 x 3.5-5 µm; otrusina je bijelo-kremasta s ružičastom nijansom.

Meso: Bijelo, čvrsto, debelo; miris neugodan, jak na brašno i na spermu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, karakteristično u krugovima ili u linijama, kao saprotrof tla u vlažnim crnogoričnim šumama, šumskim čistinama, parkovima i planinskim pašnjacima, češća je u mediteranskim područjima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta jer kod osjetljivih osoba može uzrokovati gastrointestinalne tegobe, a i prerizična je zbog sličnosti s bijelim otrovnim vrstama.

Napomena: Dosta je sličnih bijelih gljiva od kojih se razlikuje po debelom i masivnom stručku koji je na kojemu je uvijek s krem-ružičastom nijansom te po listićima koji se spuštaju po stručku.

GOLEMA PODVIJENKA

Aspropaxillus giganteus (Sowerby) Kühner & Maire

Engleski naziv: Giant Funnel

Klobuk: 4-40 cm širok, konveksan do lijevkast, gladak, kožica se lako guli, bijel, sivkast, kremast, svijetlooker do svijetlosmeđ, u starosti je sa smeđim mrljama i kružnim pukotinama, fino je baršunast, u starosti je zaprašen i sličan sivoj maglenki (Clitocybe nebularis), rub je podvijen i valovit.

Stručak: Čvrst, baza je uglavnom zadebljana, bijel, poslije je oker, baza je baršunasta od bijelih micelijskih niti.

Listići: Gusti, izmiješani su s mnogo lamelula, uz stručak su račvasti, prirasli i obično se kratko spuštaju po stručku, lako se odvajaju od podnice klobuka, bijeli do krem.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 5.5-11 x 3.5-5 µm (cromushrooms: (5.7) 6 - 7.5 (8.5) × (3.5) 3.7 - 4.3 (4.7) µm, Q = (1.5) 1.54 - 1.8 (2), N = 120, Me = 6.7 × 4 µm, Qe = 1.7); otrusina je bijela do svijetlokrem.

Meso: Čvrsto, bijelo, u starosti je žućkasto; miriše na brašno ili gljive, obično nije neugodan, a okus je blag, na lješnjake.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, često u krugovima, kao saprotrof tla u crnogoričnim šumama, na travnjacima, livadama, pašnjacima, šumskim livadama, rijetko u parkovima i vrtovima. U Hrvatskoj je poznata sa devet lokaliteta, u Zagrebu, okolici Varaždina, Slavoniji, Lici, Gorskom kotaru, Kvarneru, Zelovu kod Sinja i na Dinari. Slike su snimljene 27.9.2024., na lokalitetu Brezovac na Dinari, na nadmoskoj visini od 1600 m.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Ljekovitost: Znanstvena su istraživanja pokazala da golema debeljača sadrži bioaktivne tvari s antitumorskim svojstvima, kao što je klitocin, prirodni spoj ekstrahiran iz gljive, koji je pokazao visoku citotoksičnost. Daljnja je studija je pokazala da je klitocin smanjio razinu rezistencije na više lijekova, što je jedan je od glavnih razloga neuspjeha kemoterapije raka pa njezino suzbijanje može povećati učinkovitost terapije (National Library of Medicine. 2024. Clitocine Reversal of P-Glycoprotein Associated Multi-Drug Resistance through Down-Regulation of Transcription Factor NF-κB in R-HepG2 Cell Line).

Napomena: Po dimenzijama klobuka i boji je najsličnija bijela debeljača (Aspropaxillus candidus), koja ima jako debeli i kratki valjkasti stručak.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 588. Koturasta debeljača (Leucopaxillus giganteus (Fr.) Singer); 691. Golema debeljača (Leucopaxillus giganteus (Fr.) Singer), Sinonim: Aspropaxillus giganteus (Sowerby: Fr.) Kühner; Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Golema podvijenka (Leucopaxillus giganteus (Sibth.: Fr.) Singer)

Leucopaxillus lepistoides - created on June 2007 in Teruel, Spain by Joseba

ČVRSTA DEBELJAČA

Aspropaxillus lepistoides (Maire) Singer

Klobuk: 4-20 cm širok, najprije je konveksan, poslije je raširen i nepravilno valovit, prilično je mesnat, površina je suha i ponekad raspucana, bijel do krem, rub je dugo vremena podvijen, nikada nije narebran.

Stručak: 3-6 cm visok, valjkast, na bazi je malo zadebljan, bijel, površina je malo maljava.

Listići: Gusti, tanki, prirasli, najprije su bijeli, zatim su krem-žućkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 8.9-9 x 4.7-5.3 µm; otrusina je svijetlokrem.

Meso: Čvrsto, lomljivo, bijelo; miriše slabo na brašno, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, po travnatim područjima, prisutna je i u mediteranskom pojasu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva dobre kvalitete.

Napomena: Sličnih su karakteristika golema podvijenka (Aspropaxillus giganteus), koja je obično većih dimenzija, a listići se kratko spuštaju po stručku, te eventualno planinska gustoliska (Melanoleuca subalpina), koja je obično vitkijeg izgleda od opisane vrste.

Atractosporocybe inornata - created on October 2019 in Giovo, Italy by Marco Floriani

SIVOLISTIĆAVA GRLAŠICA

Atractosporocybe inornata (Sowerby) P.Alvarado, G.Moreno & Vizzini

Etimologija: inornatus (lat.) = neukrašen, jednostavan. Po izostanku dekoracije.

Engleski naziv: Plain Funnel

Klobuk: 2-9 cm širok, mesnat, najprije konveksan, zatim raširen i ulegnut, kožica se lako guli, nije vodenast, suh, svilenast, prekriven je sitnim bjelkastim injem, smećkaste boje bijele kave, rub je tamniji, podvijen i narebran.

Stručak: 3-8 cm visok i 0.8-1.5 cm debeo, valjkast, nekad je ekscentrično postavljen u odnosu na klobuk, često je zakrivljen, dlakav, hrapav, prvo je pun pa šupalj, zadebljan je na bazi gdje je svilenasto obrastao ostacima debelih dugih hifa, sivkast do smećkast, na gornjem dijelu je bjelkast.

Listići: Sivkasti, a kasnije su sivo-smeđi, prirasli ili se malo spuštaju niz stručak, prilično su široki, lako se odvajaju od klobuka.

Mikroskopija: Bazidiospore su vretenaste, glatke, prozirne, 7-10 x 2.5-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, vodenasto, tanko; miris je u mladosti na voće ili na rotkvice, a u starosti jak i neugodan na užeglo brašno ili na mišju mokraću, okus je također neugodan na užeglo brašno.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakolovom tinkturom polako postane zeleno-plavkasto, a kožica klobuka s kalijevom lužinom posmeđi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, kao saprotrof tla u miješanim i crnogoričnim šumama, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali je smatramo nejestivom zbog vrlo neugodnog mirisa.

Napomena: Moguća je zamjena sa zadimljeno prosinačkom grlašicom (Clitocybe metachroa), kojoj listići i meso na dodir pocrnu, te s velikom martinčicom (Infundibulicybe geotropa) koja obično ima ulegnuto-ispupčen klobuk, najčešće raste uz rubove šuma, ima izvanredan miris i mnogo je veća rastom.

LIVADNA GRLAŠICA

Clitocybe agrestis Harmaja

Etimologija: agrestis (lat.) = divlji, prost, surov, pustoš.

Engleski naziv: Field Funnel

Klobuk: 2-6 cm širok, ubrzo je spljošten ili ulegnut na sredini, rub je tanak i narebran zbog prozirnosti kožice, gladak, bez sjaja, bjelkast, krem-žućkast, oker, sivo-smeđ, kremasto-smećkast do crvenkasto-smećkast, sredina je malo tamnija, poslije čitav izblijedi.

Stručak: 1.7-3.5 cm visok i 2-3 mm debeo, valjkast, u starosti šupalj, bjelkast, krem-žut, krem-smećkast ili sivkasto-smećkast, gornji dio je nešto svjetliji.

Listići: Dosta su gusti, prirasli su na stručak, nisu široki, izmiješani su s mnogo lamelula, bjelkasti, žućkasti do lagano smećkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, obično s dvije, a ponekad i više uljnih kapljica, 4.3-6.5 x 2.7-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, tanko; miris je slab na anis ili na voće, a okus blag, slatkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla po livadama, na vlažnim mjestima bogatim mahovinom. Primjerke na prve tri slike snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Koprivnica.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, jer sadrži toksin muskarin.

Napomena: Karakteristika na koju treba obratiti pozornost pri determinaciji ove vrste je izraženi, skoro do sredine narebrani rub klobuka. Ima slatkasti miris, te ne miriše na užeglo brašno kao i neke slične vrste.