Lepista multiformis - created in Finland by Tapio Kekki

MNOGOLIKA KOTURNICA

Lepista multiformis (Romell) Gulden

Klobuk: 2-4 cm širok, najprije je kuglast, ubrzo se raširi i tupo ispupči na sredini, tanak, gladak, izrazito je nepravilno valovit, svijetloljubičast, uz rub je tamniji, vodenast, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 2-3 cm visok, znatno je kraći u odnosu na širinu klobuka, valjkast, svijetloljubičast, uzdužno je vlaknast, baza je opletena ljubičastim micelijem.

Listići: Gusti, prirasli, oštrica je glatka, bjelkasti, zatim su s ljubičastom nijansom.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, slabo bradavičave, 6-7.5 x 3.5-5 µm; otrusina je svijetloružičasta do svijetlosmeđa.

Meso: Tanko, vlaknasto, bjelkasto ili s ljubičastom nijansom; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto, u travi uz rubove šuma, po parkovima i livadama na humusnom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Vrlo je rijetka vrsta i u većini literature se uopće ne spominje. Donekle sliči prljavoj koturnici (Lepista sordida) koja je robusnija, ima znatno duži stručak koji je izrazito vlaknast, a mnogolika koturnica ima bazu stručka opletenu ljubičastim micelijem.

MODRA KOTURNICA (MODRIKAČA)

Lepista nuda (Bull.) Cooke

Etimologija: nudus = gol. Po glatkoj kožici.

Engleski naziv: Wood Blewit

Klobuk: 4-15 cm širok, najprije je konveksan, zatim se otvori, gladak, vlažan, gol, u mladosti je čitav modro-ljubičast, kasnije je ružičasto-ljubičast ili crvenkasto-ljubičast, u starosti je ljubičasto-smeđ, na sredini je tamniji, vodenast, rub je dugo vremena podvijen i vijugav.

Stručak: 4-16 cm visok i 1-3 cm debeo, pun, valjkast, na bazi je zadebljan ili batinast, najprije je pun, kasnije je pamučast, ljubičast ili modro-ljubičast, sitno je pahuljasto-ljuskav, s uočljivim ostacima micelija na bazi.

Listići: Vrlo su gusti, jedva su prirasli na stručak, lako se odvajaju od podnice klobuka, ljubičasti su ili modro-ljubičasti, nikad nisu smećkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, bradavičave, prozirne, slabo su amiloidne, 6-8.5 x 4-5 µm (cromushrooms: (6) 6.3 - 8 (8.8) × (3.9) 4.3 - 5.7 (6.5) µm, Q = (1.2) 1.3 - 1.6 (1.8), N = 120, Me = 7.1 × 4.9 µm, Qav = 1.5); otrusina je svijetloljubičasta.

Meso: Svijetloljubičasto, u sredini je bijelo, a više ljubičasto u rubnom dijelu stručka, u starosti je žuto-smeđe, nježno, lomljivo; miris je ugodan na parfem ili voće, ako se meso protrlja prstima miriše na multivitaminski sok, a okus je blag na gljive ili lješnjake, ne smije se kušati jer je sirovo otrovno.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s fenolom posmeđi, a sa sulfovanilinom trenutno postane svijetloljubičasto.

Stanište: Raste uglavnom u jesen, a ponekad i zimi, veoma se rijetko pojavi i u proljeće, u skupinama, krugovima ili pojedinačno, u miješanim i bjelogoričnim šumama, kao saprotrof u trulom lišću. Prve dvije slike snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 3, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Međutim, kao i mnoge gljive, sirova je otrovna. Konzumiranje sirovih koturnica obično uzrokuje razgradnju krvi, jer sadrže oko 15-30 mg/kg cijanovodične kiseline, stoga je uvijek treba temeljito termički obraditi. Cijanovodonična kiselina se intenzivnim zagrijavanjem ili sušenjem neutralizira u bezopasne tvari.

Ljekovitost: Znanstveno je istraživanje pokazalo da modra koturnica ima značajan sadržaj bioaktivnih fenonih spojeva askorbinske kiseline i karotenoida. Osim toga, spektralna analiza ekstrakata ove gljive otkrila je prisutnost više od 60 biološki aktivnih spojeva. S druge strane je pokazala snažno antioksidativno djelovanje koje bi se vjerojatno moglo povezati s njezinim bogatstvom bioaktivnih spojeva. Općenito, rezultati bi mogli potaknuti znanstvenike na daljnja istraživanja kako bi se otvorile nove perspektive za stvaranje lijekova koji bi se mogli koristiti za liječenje mnogih bolesti (National Library of Medicine. 2024. Antioxidant Properties, Bioactive Compounds Contents, and Chemical Characterization of Two Wild Edible Mushroom Species from Morocco: Paralepista flaccida (Sowerby) Vizzini and Lepista nuda (Bull.) Cooke).

Napomena: Postoji pet različitih, ali sličnih vrsta koturnica, zajedno s našom vrstom, koje su sve jestive, ali se teško međusobno razlikuju i stoga se često brkaju jedna s drugom, a to su: maglovita koturnica (Lepista luscina) - prehrambena vrijednost 4, prljava koturnica (Lepista sordida) - prehrambena vrijednost 3, dvobojna koturnica (Lepista personata) - prehrambena vrijednost 1, blijedoljubičasta koturnica (Lepista glaucocana) - prehrambena vrijednost 1. Neki autori neke od ovih vrsta smatraju varijetetima modre koturnice, međutim, među njima često postoje značajne razlike. Boja klobuka, boja stručka i konzistencija mesa ovdje igraju glavnu ulogu, a okus im je također drugačiji.

ŠARENA KOTURNICA

Lepista panaeolus (Fr.) Singer

Etimologija: pan (gr.) = sve, potpuno, svestrano + aiolos (gr.) = šareno, pjegavo, promjenjivo, svjetlucavo (često se koristi za opisivanje nečeg što ima raznobojne pjege, poput zmajeve kože ili leoparda). Po izgledu klobuka.

Engleski naziv: Spotted Blewit

Klobuk: 4-11 cm širok, najprije je konveksan, zatim se otvori, sivo-smeđ, često je sa koncentrično postavljenim vodenastim pjegama po površini, rub je tanak, najprije je podvijen, kasnije je uzdignut.

Stručak: 2-10 cm visok i 1-3.5 cm debeo, valjkast, pun, kasnije postaje šupalj, bjelkast do sivkasto-smeđ, uzdužno je vlaknast.

Listići: Gusti, tanki, kratko se spuštaju po stručku, lako se odvajaju od podnice klobuka, slično kao kod sive maglenke (Clitocybe nebularis), najprije su bjelkasti, kasnije su sivkasto-ružičasti ili kremasto-ružičasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 5-6.5 x 3.5-5 µm; otrusina je ružičasto-smeđa.

Meso: Debelo, bjelkasto, kasnije postaje svijetlosmeđe; miris je više ili manje mirišljav, kao kod sive maglenke, a okus je blag, na brašno.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, često u velikoj množini ili u krugovima, kao saprotrof tla po livadama, parkovima, rubovima šuma i šumskim putevima. Primjerke na slikama snimio je Anton Grašanin, 16.5.2025., na livadi.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete, ali se ne preporučuje njezina konzumacija zbog sličnosti sa sivom maglenkom.

Napomena: Slična je siva maglenka, koja raste u šumama, a ne po livadama.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 662. Maglovita koturnica (Lepista luscina (Fr.) Sing.), Sinonim: Lepista panaeolus (Fr.) Karst.

DVOBOJNA KOTURNICA

Lepista personata (Fr.) Cooke

Etimologija: personatus (lat.) = maskirano, kamuflirano, mistično, skriveno.

Engleski naziv: Field Blewit

Klobuk: 4-15 cm širok, u mladosti je konveksan, kasnije se raširi i izravna, mesnat, gladak, sjajan, kožica se lako guli, svijetlo krem-smećkast, sivkasto-smeđ ili sivkasto-ljubičast, nikada nije potpuno smeđ bez crvenkasto-ljubičastih tonova, rub je nešto svjetliji, površina je ponekad s mjestimičnim mrljama, malo je pahuljasta, vodenasta, rub je dugo vremena podvrnut.

Stručak: 5-8 cm visok i 0.8-1.2 cm debeo, robustan, valjkast, tvrd, pun, debeo, zadebljan je prema bazi, lijepe je ružičasto-ljubičaste boje, lagano je vlaknasto-ljuskav.

Listići: Prilično su gusti, do stručka su zaokruženi, slabo su prirasli, bjelkasti ili sivkasti i s ljubičastom nijansom.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, hrapave, 6-8 x 4-5 µm; otrusina je svijetloružičasta.

Meso: Debelo, bijelo ili bjelkasto, nekad je s ljubičastom nijansom, ispod kožice klobuka i u stručku je sivo, u sredini dugo ostane bijelo, u starosti je sivkasto-smećkasto; miris je ugodan na voće ili parfem, ali ne toliko intenzivan kao kod modre koturnice (Lepista nuda), a okus je lagano slatkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s laktofenolom postane purpurno-ljubičasto, a s gvajakovom tinkturom za nekoliko minuta poplavi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, ponekad i u ranu zimu, u skupinama i krasnim krugovima, kao saprotrof tla u bjelogoričnim šumama, te po pašnjacima, livadama i parkovima. Prvih pet slika snimio je Neven Ferenčak, 1.11.2025., 5.11.2024. i 11.11.2019., a šestu Tihana Prcić, 27.11.2024., na lokalitetu u blizini Rovinja.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Postoji pet različitih, ali sličnih vrsta koturnica, zajedno s našom vrstom, koje su sve jestive, ali se teško međusobno razlikuju i stoga se često brkaju jedna s drugom, a to su: modra koturnica - prehrambena vrijednost 1, prljava koturnica (Lepista sordida) - prehrambena vrijednost 3, maglovita koturnica (Lepista luscina) - prehrambena vrijednost 4, blijedoljubičasta koturnica (Lepista glaucocana) - prehrambena vrijednost 1. Neki autori neke od ovih vrsta smatraju varijetetima modre koturnice, međutim, među njima često postoje značajne razlike. Boja klobuka, boja stručka i konzistencija mesa ovdje igraju glavnu ulogu, a okus im je također drugačiji.

RICKENOVA KOTURNICA

Lepista rickenii Singer

Klobuk: 5-12 cm širok, najprije je konveksan, zatim se raširi, suh, gol, smećkast ili siv, redovito je s malim okruglim tamnim pjegama, rub je podvijen, valovit i ponekad narebran.

Stručak: 4-10 cm visok, baza je ponekad zadebljana, suh, najprije pun, zatim je šupalj, sivkasto-smeđ, žuto-smeđ ili crvenkasto-smeđ, uzdužno je vlaknast.

Listići: Vrlo su gusti, najprije su prirasli, zatim se vrlo kratko spuštaju po stručku, lako se odvajaju od podnice klobuka, najprije su bjelkasti, zatim su svijetlosmeđi ili ružičasto-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do gotovo kuglaste, vrlo slabo bradavičave, 5.5-8.5 x 3.5-5 µm, Q = 1.5-1.8; otrusina je crvenkasta.

Meso: Elastično, spužvasto, debelo, bijelo, ispod kožice klobuka i uz rub stručka postane lagano smećkasto; miriše na brašno, a okus je ugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, uz rubove šuma i na travnjacima, na brežuljkastom i planinskom terenu. Primjerke na prve tri slike snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Koprivnica.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Vrlo je slična maglovita koturnica (Lepista luscina) koja također na klobuku ima okrugle pjege tamnije boje od osnovne boje klobuka. Ima vrlo jak i ugodan miris na brašno ili malo podsjeća na peruniku, kao i meso perunikine kružoliske (Lepista irina).

PRLJAVA KOTURNICA

Lepista sordida (Schumach.) Singer

Etimologija: sordidus (lat.) = prljav, nečist, gadan, zamazan. Po boji i mrljama.

Engleski naziv: Sordid Blewit

Klobuk: 2-7 cm širok, prvo je zvonoliko-konveksan, zatim se raširi, ulegne i blago ispupči na sredini, po vlažnom je vremenu sjajan, gladak, gol, najprije je ljubičast ili ružičasto-ljubičast, vodenast, po suhom vremenu i u starosti jako izblijedi, rub je tanak, dugo vremena podvijen i valovit.

Stručak: 5-8 cm visok i 0.5-1.5 cm debeo, pun, elastičan, slabašan, žilav, lagano je zakrivljen, nekad je ekscentričan, ujednačene je debljine ili lagano zadebljan na bazi, prvo je svijetloljubičast, zatim je sivo-ružičast ili crvenkasto-ljubičast, površina je blago bjelkasto vlaknasta, baza je pamučasta od ostataka micelija.

Listići: Vrlo su gusti, široki, zaokruženi su uz stručak, prirasli, lako se odvajaju od podnice klobuka, oštrica je sitno nazubljena i iste boje, prvo su bjelkasti, kasnije su sivkasto-ružičasti ili svijetloljubičasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, bradavičave, prozirne, 6-8 x 3-4.5 µm; otrusina je svijetloljubičasta.

Meso: Tanko, lomljivo, svijetloljubičasto, vodenasto; miris je malo aromatičan, na gljive ili lješnjake, ne tako intenzivan kao kod modre koturnice (Lepista nuda), dobar, a okus je malo slatkast, ne smije se kušati jer je sirovo otrovno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, pojedinačno ili busenasto, kao saprotrof tla po livadama, te u miješanim i crnogoričnim šumama, često u šumama smreke. Prvu, šestu, sedmu, osmu i devetu sliku snimio je Neven Ferenčak, 12.11.2021., 30.10.2025. i 22.04.2023., drugu Tihana Prcić, a treću, četvrtu i petu Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Koprivnica.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete, međutim, kao i mnoge gljive, sirova je otrovna. Konzumiranje sirovih koturnica obično uzrokuje razgradnju krvi, jer sadrže oko 15-30 mg/kg cijanovodične kiseline, stoga je prije uporabe uvijek treba temeljito termički obraditi. Cijanovodonična kiselina se intenzivnim zagrijavanjem ili sušenjem neutralizira u bezopasne tvari.

Napomena: Postoji pet različitih, ali sličnih vrsta koturnica, zajedno s našom vrstom, koje su sve jestive, ali se teško međusobno razlikuju i stoga se često brkaju jedna s drugom, a to su: modra koturnica - prehrambena vrijednost 1, maglovita koturnica (Lepista luscina) - prehrambena vrijednost 4, dvobojna koturnica (Lepista personata) - prehrambena vrijednost 1, blijedoljubičasta koturnica (Lepista glaucocana) - prehrambena vrijednost 1. Neki autori neke od ovih vrsta smatraju varijetetima modre koturnice, međutim, među njima često postoje značajne razlike. Boja klobuka, boja stručka i konzistencija mesa ovdje igraju glavnu ulogu, a okus im je također drugačiji.

BIJELOLISTIĆAVA KOPRENKA

Leucocortinarius bulbiger (Alb. & Schwein.) Singer

Etimologija: bulbus (lat.) = bulba, lukovica, žarulja + gero (lat.) = luka, pristanište. Po bulbi na stručku.

Engleski naziv: White Webcap

Klobuk: 3-12 cm širok, mesnat, najprije je skoro polukuglast, zatim je polukuglasto-spljošten i često slabo ispupčen na sredini, suh, gladak, po vlažnom je vremenu sjajan, oker-smeđ, svijetlosmeđ, narančasto-smeđ ili crvenkasto-smeđ, bijelo je zaprašen, u mladosti do stručka prekriven bijelim ovojem, kasnije mjestimično s ostacima ovoja, rub je najprije podvijen i nešto je svjetliji.

Stručak: 1-16 cm visok i 1-3 cm debeo, valjkast, na bazi je jako gomoljasto zadebljanje koje je obrubljeno i s donje strane kao odrezano (gotovo ravno), može biti promjera do 8 cm, bijel do smećkast, smeđe vunasto-vlaknast, s bijelim je ostacima koprene.

Listići: Dosta su gusti, široki, izrezani su uz stručak, prirasli, najprije su bjelkasti, kasnije su krem ili krem-sivkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, s vrlo debelim stijenkama, prozirne, 6.5-9.1 x 3.9-5.2 µm; otrusina je bijela do bjelkasta.

Meso: Bijelo do žućkasto, mekano, lomljivo, u stručku je vlaknasto; miris nije izražen ili često slab na celer, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa sulfoformolom postaje zelenkasto-plavo, s kalijevom lužinom smećkasto, dok sa sulfovanilinom postane vinskicrveno.

Stanište: Raste u jesen, u skupinama, u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, osobito na pjeskovitom tlu. Primjerke na slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Jedinstvena je koprenka s bijelim listićima i obojenim sporama, ima karakteristično odrezano gomoljasto zadebljanje stručka, bijele ostake koprene koji su uvijek zakačeni za rub klobuka i prekrivena je okerastom otrusinom. To je jedina poznata koprenka (Leucocortinarius) koja raste u crnogoričnim šumama.

SNJEŽNOBIJELA GRLAŠICA

Leucocybe candicans (Pers.) Vizzini, P.Alvarado, G.Moreno & Consiglio

Etimologija: candicans (lat.) = koje postane bijelo. Po blistavoj bjelini.

Engleski naziv: White Funnel

Klobuk: 1-4.5 cm širok, konveksan je i raširen, sredina je malo lijevkasto ulegnuta, bijel, po vlažnom vremenu lagano potamni, u starosti je smećkast i često sa svjetlijim bijelim pojasom, iako tako izgleda nije vodenast, sitno je pahuljast, rub je gladak, tanak, svjetliji i dugo je vremena podvijen.

Stručak: 2-5 cm visok i 3-7 mm debeo, nije krupan, valjkast, često je zakrivljen, uglavnom je savijen na bazi, ubrzo postane šupalj, bijel, sivkasto-kremast ili svijetlosmeđ, baza je paperjasta i s ostacima lišća ili iglica.

Listići: Prilično su stisnuti, gusti, lagano se spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama, u početku su bijeli, kasnije su kremasto-žuti ili kremasto-smećkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 4.3-7 x 2.5-4 µm; otrusina je bijela do kremasta.

Meso: Tanko, čvrsto, bijelo, u stručku je crvenkasto-smeđe; miris je malo kiselkast, na voće ili slab na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma i parkovima, skupno po nekoliko primjeraka, kao saprotrof tla na suhom lišću ili na iglicama bora ili smreke. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, sredinom studenog, ispod bora.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Neiskusni sakupljači nikada ne bi smjeli koristiti bijele gljive za konzumiranje, jer su među njima i neke smrtno otrovne gljive. Čak i ako u nekim studijama kod ove vrste nije otkriven muskarin, to ne znači da su neki autori pogriješili. O tome postoje neka logična objašnjenja: a) moguće je da se sastojci mogu razlikovati ovisno o regiji, b) postoje varijacije ove vrste koje sadrže muskarin, c) ostali sastojci uzrokuju slične simptome trovanja, ali još uvijek nisu istraženi, d) zabuna sa smrtno otrovnim bijelim gljivama je tolika da se takve gljive nikada ne smiju konzumirati. Za konačno utvrđivanje statusa jestivosti je uvijek potrebna posebna znanstvena studija s brojevima slučajeva i stvarnim analizama trovanja. Do tada sve bijele grlašice smatramo vrlo otrovnim gljivama.

Napomena: Nije je uvijek lako raspoznati samo na temelju izgleda, jer se nalazi u veoma velikoj skupini grlašica bijele boje. Bijela grlašica karakteristična je po malim dimenzijama i snježnobijeloj boji, također ima karakteristično zakrivljen stručak neposredno prije mjesta na kojem izrasta iz supstrata. Slična je otrovna brašnjača (Clitocybe rivulosa).

BIJELA SRAŠTENICA

Leucocybe connata (Schumach.) Vizzini, P.Alvarado, G.Moreno & Consiglio

Etimologija: connatus (lat.) = zajedno rođeni. Po međusobno sraslim stručcima.

Engleski naziv: White Domecap

Klobuk: 1-8 cm širok, slabo mesnat, prvo je konveksan, zatim se raširi i lagano ispupči na sredini, gladak, suh, potpuno bijel ili lagano sivkast, po vlažnom je vremenu lagano sivkasto-oker, rub je u mladosti podvijen, tanak i valovit.

Stručak: 3-11 cm visok i 0.7-1.8 cm debeo, valjkast, često je kao uzdužno stisnut, zakrivljen, gladak, sjajan, šupalj, na bazi najčešće nije srašten s drugim stručcima, ali nije isključeno zajedničko srašćivanje nekoliko stručaka, bijel, kasnije je žućkast.

Listići: Vrlo su gusti, prirasli su ili se lagano spuštaju po stručku, račvasti, lako se odvajaju od podnice klobuka, bijeli, kasnije su krem.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, s uljnim kapljama, 5.5-7 x 3.2-4.2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, pomalo je staklasto, tanko, mekano, hrskavičavo; miriše ugodno na svježe brašno ili na ariševe mlade izboje, a okus je blag ili aromatičan, cvijetni.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa sumpornom kiselinom pocrveni, sa željeznim sulfatom poprimi modro-plavu boju, a sa sulformolom postane plavo-zeleno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u velikim busenima, kao saprotrof tla u svim tipovima šuma, po šumskim stazama i uz rubove potoka, na vlažnim mjestima, na piljevini ili u blizini drvnih ostataka.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Iako se godinama smatralo da je ova vrsta kvalitetna jestiva gljiva, nedavno su se pojavile sumnje jer je jedna znanstvena studija pokazala da sadrži toksine konnatin i liofilin koj su kanerogeni i mogu uzrokovati mutacije DNK, kao i impotenciju kod muškaraca. Te je nalaze osporio jedan dio istraživača, koji su izrazili zabrinutost samo ako se konzumira u većim količinama, ali s obzirom na nesigurnost savjetujemo da se ova vrsta nikako ne konzumira.

Napomena: Gotovo je bijela, osim u starosti i po jako vlažnom vremenu. Jedina je u skupini sraštenica (Lyophyllum) koja ima bijelu boju plodnog tijela. U slučaju kada ne raste busenasto, paziti da se ne zamijeni s nekom otrovnicom iz roda Clitocybe. Stoglava sraštenica (Lyophyllum decastes) je izvrsne kvalitete, svjetlije je boje, a stručci nisu srašteni, već rastu pojedinačno na istom panju i nisu međusobno zbijeni.

Leucocybe houghtonii - created on September 2011 in Ленинский р-н, Тульская обл., Russian Federation by Tatiana Svetasheva

HOUGHTONIJEVA GRLAŠICA

Leucocybe houghtonii (W.Phillips) Halama & Pencakowski

Klobuk: 2-5 cm širok, najprije je konveksan, ubrzo je raširen i prilično ulegnut na sredini, lijevkast, gladak, bjelkast i s ružičasto-narančastom nijansom, vodenast, po vlažnom je vremenu svijetle ružičasto-smeđ, a po suhom je vremenu više bijel do sivkasto-kremast, rub je dugo vremena podvijen, često je valovit i prozirno narebran.

Stručak: 1.2-3.5 cm visok i 2-7 mm debeo, valjkast, zadebljava se od sredine prema vrhu, u starosti je šupalj, bjelkast ili kremasto-žućkast, uglavnom je s ružičastom nijansom, vrh je uglavnom svjetliji, vlaknast, pahuljast, osnova bijelo baršunasta i maljava od micelija.

Listići: Gusti, prilično su uski, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, lako se odvajaju od podnice klobuka, izmiješani su s lamelulama, bjelkasti, kasnije su s krem-ružičastom ili ružičasto-narančastom nijansom.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 6.5-10 x 3.5-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, žilavo, bijelo; miris je slatkast na voće, podsjeća na lišće rajčice ili slanutak, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen kao saprotrof tla u miješanim i bjelogoričnim šumama na otpalom lišću ili na mrtvom drvu na mahovini, na vlažnim mjestima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom vrstom jer postoji velika opasnost od zamjene s otrovnim gljivama, a i dio autora navodi da je otrovna. Neiskusni sakupljači nikada ne bi smjeli sakupljati bijele gljive za konzumiranje, jer su među njima i neke smrtno otrovne gljive.

Napomena: Brojne polemike autora potvrđuju da su bijele grlašice međusobno vrlo slične i da nije uvijek jednostavno odrediti vrstu. Za ovu je grlašicu karakterističan miris koji podsjeća na lišće rajčice te ružičasta nijansa cijelog plodnog tijela, uključujući i listiće.

BIJELA DEBELJAČA

Leucopaxillus albissimus (Peck) Singer

Etimologija: albus (lat.) = bijelo. Po boji.

Engleski naziv: Large White Leucopax

Klobuk: 4-18 cm širok, konveksno-izravnat, slabo je ispupčen na sredini, uglavnom je snježnobijel, kada se gljiva razvije čitava je sredina oker, malo je naboran na sredini, mjestimično je s mrljama, rub je prvo podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 4-6 cm visok i 0.6-1.5 cm debeo, valjkast, lagano je batinasto zadebljan na bazi, bjelkast do blago žućkast, čitavom je dužinom lagano ljuskav, a na vrhu je pahuljast.

Listići: Gusti, spuštaju se po stručku, uski, djelomično su račvasti ili anostomozirajući, lako se odvajaju od podnice klobuka, bijeli do svijetlokrem.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, sa sitnim izoliranim bradavicama, prozirne, amiloidne, 5.5-8 x 3-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tvrdo, bijelo, na prerezu ne mijenja boju; miris je ugodan, oštar, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla u miješanim šumama hrasta, bukve i smreke.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete zbog oštrog miris mesa. U vrlo rijetkim slučajevima može dovesti do alergijskih reakcija i gastrointestinalnih poremećaja. U slučaju da se osjete takvi simptomi, izbjegavati konzumaciju svih debeljača.

Napomena: Ovoj je gljivi slična samo vrsta Leucopaxillus lentus za koju se smatra da je samo jedna od varijacija iste vrste. Nešto je svjetlije boje, ima listiće koji se spuštaju po stručku i naboranu površinu klobuka.

GORKA DEBELJAČA

Leucopaxillus gentianeus (Quél.) Kotl.

Engleski naziv: Bitter Funnel

Klobuk: 4-18 cm širok, prvo je konveksan, kasnije se raširi, zdepast, mesnat, suh, svijetlosmeđ, smeđ, crvenkasto-smeđ ili tamnosmeđ, najprije je ljuskavo-maljav, na kraju je gol, rub je svjetliji, najprije je podvijen i pahuljast, kasnije je malo narebran i nepravilno valovit.

Stručak: 4-6 cm visok i 1-2 cm debeo, pun, žilav, gomoljasto zadebljan na bazi, često malo korjenast, bjelkast, kasnije je žuto-smeđ, na dodir ili u starosti posmeđi, na vrhu je sitno crtast, u mladosti se malo ljušti, kasnije je gol.

Listići: Vrlo su uski, gusti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, lako se odvajaju od podnice klobuka, u mladosti su bjelkasti, kasnije su kremasti ili često hrđastosmeđe pjegavi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do gotovo kuglaste, sa sitnim su bodljama visokim oko 0.5 µm, prozirne, amiloidne, 4.5-6 x 3.5-5 µm, Q = 1-1.5, Me = 5.6 x 4.5 µm, Qav = 1.2, bazidije su valjkaste do batinaste, 4-sporne, s bazalnim su kopčama, 23-34 x 6.3-8.6 µm, cheilocistide su 14.8-31.9 x 3.3-6.5 µm, pleurocistide su odsutne, pileipelis se sastoji od paralelnih hifa, sa smeđim inkrustacijama, s kopčama (cromushrooms: (4.6) 5 - 6.6 (6.8) × (3.4) 3.8 - 5.4 (5.9) µm, Q = (1) 1.15 - 1.4 (1.5), N = 120, Me = 5.8 × 4.8 µm, Qe = 1.2); otrusina je bijela.

Meso: Debelo, čvrsto, elastično, bijelo; miris nije izražen, a okus je karakteristično jako gorak poput pelina.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, kao saprotrof tla najčešće u miješanim i crnogoričnim šumama, češće u šumama bora gdje je masovnija i gdje joj je boja klobuka tamnosmeđa, te po parkovima, a rjeđe se pronađe ispod hrasta. Prve dvije slike snimljene su 29.9.2025., na lokalitetu Zelovo kod Sinja, u šumi crnog bora, a treću je snimila Mirna Katičić, 20.10.2024., na lokalitetu kod Labina u Istri.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog vrlo gorkog okusa mesa.

Napomena: Može se zamijeniti s bijelosmeđom vitezovkom (Tricholoma albobrunneum) kojoj je gornji dio stručka bijele boje.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 586. Gorka debeljača (Leucopaxillus amarus (A. et S. ex Fr.) Kühner), Sinonim: Leucopaxillus gentianeus (Quél.) Kotl.

TROBOJNA PODVIJENKA

Leucopaxillus tricolor (Peck) Kühner

Etimologija: tricolor (lat.) = trobojno. Po boji.

Klobuk: 4-20 cm širok, u mladosti je konveksan, kasnije se izravna, suh, olovnosiv, oker-žućkast, žuto-smeđ ili svijetlosmeđ, baršunast, malo je grbav, rub dugo vremena podvijen, narebran.

Stručak: 5-15 cm visok i 1-4 cm debeo, debeo, gladak, gol, kratak, sužen je na vrhu, bijel, kasnije je smećkast prema bazi.

Listići: Gusti, prirasli, lako se odvajaju od podnice klobuka, u mladosti su svijetložuti, kasnije su kremasto-žuti do žuto-smeđi, nikad nisu s mrljama.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, bradavičave, 6.7-9.6 x 4.7-6.1 µm; otrusina je bijela do svijetložuta.

Meso: Čvrsto, lomljivo, bijelo; miris je ugodan do blago kiselkast, na gljive, a okus je blag do malo neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, kao saprotrof tla u bjelogoričnim šumama, grmlju i po parkovima. U Hrvatskoj je pronađena u kontinentalnom području, u šumama s bukvom, hrastovima i šumskim kestenom te u submediteranskom području uz bijeli grab, na tri lokaliteta, u Zagrebu, na Žumberačkom gorju i na otoku Krku. Primjerci na slici snimljeni su u blizini Japetića, najvišeg vrha Samoborskog gorja.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Klobuk je ponekad vrlo velik, širine do 20 cm ili čak i više. Slična je gorka vitezovka (Tricholoma acerbum) koja ima žućkaste listiće, a nije jestiva zbog gorkog okusa mesa. Gorka je vitezovka većih dimenzija i rasprostranjenija je vrsta, u određenim područjima se dosta konzumira, bez obzira na gorki okus mesa.

RASPUCANA ŠIROKOLISKA

Megacollybia platyphylla (Pers.) Kotl. & Pouzar

Etimologija: platys (gr.) = širok + phyllon (gr.) = list, listić. Po širokim listićima.

Engleski naziv: Whitelaced Shank

Klobuk: 3-15 cm širok, najprije polukuglast, zatim se otvori i često tupo ispupči na sredini, površina je vlažna, prekrivena je uraštenim vlakancima tamnije boje, vrlo brzo se radijalno raspucava, svijetlosiv, smeđ ili sivo-smeđ.

Stručak: 5-15 cm visok i 8-15 mm debeo, valjkast, lagano je zadebljan na bazi, pun, u starosti je šupalj, bjelkast, svijetlosmeđ, površina je smeđe vlaknasta i često crtasta, baza je jako vlaknasta od ostataka bijelih micelijskih rizomorfa, obično su 1-5 mm duge i oko 1 mm debele.

Listići: Vrlo su široki, zaokruženi su uz stručak, slobodni, bijeli, zatim su krem, u starosti su oker, oštrica je u starosti tamnija, nepravilna i nazubljena.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste, široko eliptične do jajolike, donekle su spljšoštene na jednoj stranici, tankih stijenki, s jednom ili više uljnih kaplji, glatke, prozirne, neamiloidne, 7-10 x 6-8.5 µm, bazidije su batinaste, 4-sporne, s nekoliko je raspršenih, malih, refraktivnih uljnih kapljica, 28-55 × 6-12 µm, bazidiole su valjkaste do usko batinaste, vitke, često su s šiljastim produžetkom, 32-44 × 6-8 µm, cheilocistide su sa stalkom, batinaste do kruškolike, rijetko su vretenaste ili s tankim, vršnim izraslima, uočljivo su stisnute, ponekad su sa poprečnom  pregradom prema bazi, s ili bez kopče, tankih stijenki, sadržaj je homogen, proziran, 20-86 × 6-28 µm, trama listića je nepravilna, s dva tipa hifa, prve su napuhane i široke do 27 µm, izdužene, tankih stijenki, nejasno su stisnute, prozirne, često su s nepravilno zadebljanom unutarnjom površinom stijenke, druge su široke 3–4 µm, vijugave, isprepletene, uočljivo i često stisnute, prozirne, tankih stijenki, bez kopči, caulocistide na vrhu stručka su batinaste do kruškolike, vitke, prozirne, zadebljanih stijenki, uočljivo su stisnute, 16-147 × 6-16 µm, pileipelis se sastoji od isprepletenih, vitkih hifa, širokih 2-4 µm, tankih stijenki, uočljivo stisnutih, slabo do jako pigmentiranih, s tankim do zadebljanim terminalnim segmentima, terminalni segmenti su usko do široko batinasti, ponekad su kruškoliki, rijetko su s vršnim režnjevima, rijetko su s poprečnim pregradama, zadebljanih stijenki, uočljivo su mjestimično stisnuti, maslinasto pigmentirani, 44-128 × 8-21 µm (cromushrooms: spore su (7) 7.2 - 8.7 (10.6) × (4.9) 5.5 - 6.9 (8.8) µm, Q = (1) 1.2 - 1.4 (1.5), N = 213, Me = 7.9 × 6.2 µm, Qe = 1.3, bazidije su 30-49 × 6.9-9.8 µm, N = 21, bazidiole su 32-40 × 6-8.1 µm, N = 30, cheilocistide su 37-71 × 6.6-22.3 µm, N = 35, hife trame listića su široke 2.2-4.1 µm); otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, lomljivo, tanko; miris nije izražen, a okus je malo gorkast.

Kemijske reakcije: Meso u reakciji s fenolanilinom polako pocrveni, dok sa sulfovanilinom postaje prolazno ljubičasto.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (grane, panjevi) raznog bjelogoričnog drveća, rijetko crnogoričnog drveća, kao i na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Jestiva je samo dok je mlada, a po nekim podacima, ako je gorka, može i termički obrađena izazvati mučninu, povraćanje i proljev pa se smatra otrovnom vrstom i ne smije se koristiti u prehrambene svrhe. Svakako je bezopasna u malim količinama. U jelu s miješanim gljivama može se koristiti nekoliko mladih primjeraka. Trovanja sa smrtnim ishodom nisu poznata, iako sirova može izazvati hemolizu ili razgradnju crvenih krvnih stanica (eritrocita).

Napomena: Raspoznatljiva je po radijalno raspucanom klobuku i vrlo širokim listićima. Uz nju je često i jelenska krovnjača (Pluteus cervinus) koja je jestiva, ima guste listiće, ne tako široke i crvenkaste boje. Teško se zamijeni s nejestivim gljivama.

KRATKONOGA GUSTOLISKA

Melanoleuca brevipes (Bull.) Pat.

Engleski naziv: Stunted Cavalier

Klobuk: 3-13 cm širok, najprije je konveksan, poslije se raširi, ulegne i tupo ispupči na sredini, po vlažnom je vremenu sivo-smeđ do crno-smeđ, po suhom je vremenu je oker-smeđ, s vodenastim je pjegama, rub je tanak i valovit.

Stručak: 3-5 cm visok, mnogo je kraći od širine klobuka, valjkast, ponekad je torziono uvijen, pun, zadebljan na bazi, svijetlosmeđ do smeđ, uzdužno vlaknast.

Listići: Vrlo su gusti, prirasli, najprije su svijetlokrem, kremasto-smećkasti ili su sivkasto-smećkasti, kasnije su bjelkasti, sivkasti ili svijetložuti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, nepravilno bradavičave, 6.5-9.5 x 5-6.5 µm; otrusina je svijetložuta do svijetlokrem.

Meso: Bjelkasto do kremasto, osobito u bazi stručka, kasnije je smeđe, debelo; miriše ugodno na gljive, a okus blag, rijetko je blago gorkast.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof tla po parkovima, vrtovima, livadama i pašnjacima, te uz staze. Slike je snimio Neven Škific.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Lako se zamijeni sa sličnim gustoliskama. Kada se ubere odmah se uočavaju vrlo kratki stručak u odnosu na širinu klobuka, a klobuk je u mladosti konveksan i tamnije vodenasto pjegav. Pronađe se po pašnjacima uz rijeku Savu.

RANA GUSTOLISKA

Melanoleuca cognata (Fr.) Konrad & Maubl.

Engleski naziv: Spring Cavalier

Klobuk: 4-14 cm širok, prvo je konveksan, zatim se raširi i izravna, s niskom je širokom grbicom na sredini, površina je glatka, vlažna, vodenasta, u mladosti je tamnosmeđ, kasnije je svijetlosmeđ, na sredini je nešto tamniji, rub je uglavnom dugo vremena podvijen.

Stručak: 6-12 cm visok i 6-11 mm debeo, isprva je čvrst, kasnije je mekan, pun, uvijen, zadebljan je na bazi, vlaknast, bijelo pahuljast, svijetlosmeđe boje klobuka, na vrhu je svjetliji, baza je maljava od bijelog micelija.

Listići: Gusti, široki, izmiješani su s lamelulama, prirasli na stručak sa zupcem, oštrica je valovita, u mladosti su bjelkasti, kasnije su krem do žućkasti, gotovo žuto-narančasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, šiljate, zrnaste, s grlićem, prozirne, 7-9.5 x 4-6 µm; otrusina je bijela, krem do svijetložuta.

Meso: Debelo, nježno, mekano, nešto je čvršće u klobuku, u stručku je vlaknasto, bijelo do kremasto; miris je ugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste prvenstveno u rano proljeće dok se još topi snijeg, ali se može pronaći i ljeti, a vrlo rijetko u jesen, skupno, kao saprotrof tla u bjelogoričnim i miješanim šumama, po rubovima šuma, parkovima i na čistinama u travi. Sliku je snimio Slobodan Bjelajac, 6.4.2026., na lokalitetu Park prirode Medvednica kod Zagreba.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Najranija je gustoliska, ima tamniji klobuk, stručak i listiće od tankonoge gustoliske (Melanoleuca strictipes), koja počinje rasti u lipnju, gotovo je bijela i ima bijelo meso. Po dimenzijama su slične sapunasta vitezovka (Tricholoma saponaceum) i prugasta gustoliska (Melanoleuca grammopodia), kojima je klobuk tamniji, a listići su tipične slamnatožute boje. Pojavljuje se početkom proljeća među prvim gljivama i može se pronaći sve do pojave snijega, ali je najčešća u ljeto i jesen.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 675. Rana gustoliska (Melanoleuca cognata Kontr. et Maubl.), Sinonim: Tricholoma arcuatum Bull.

PEPELJASTA GUSTOLISKA

Melanoleuca exscissa (Fr.) Singer

Etimologija: exissus (lat.) = razbijen, slomljen, izlomljen, poderan, rastrgan, razderan. Po površini klobuka (ne tipično) kakva se najčešće nađe.

Engleski naziv: Smoky Cavalier

Klobuk: 3-9 cm širok, najprije je konveksan, zatim je izravnat, ulegnut i blago ispupčen na sredini, po vlažnom je vremenu je sivo-smećkast do crvenkasto-smeđ, ubrzo je svijetlosiv ili pepeljastosiv, sredina je tamnije smećkaste boje, nije vodenast, koncentrično je pjegav, površina je vlaknasta, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 3-6 cm visok i 3-7 mm debeo, valjkast, blago je batinasto zadebljan na bazi, najprije je bijel, kasnije je krem-smećkast, smećkast ili crvenkasto-smećkast, baza je bjelkasta, na dodir posmeđi, malo je uzdužno crtast, vlaknasto-ljuskav, na vrhu je brašnast.

Listići: Lagano su prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, pilično su gusti, uski, izmiješani su s lamelulama, bijeli, bjelkasti, kremasti ili su kremasto-žuti, također su s ružičastom nijansom, oštrica je neravna i iste boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do kuglaste, često su sa slabo združenim bradavicama, prozirne, amiloidne, 7.5-10.5 x 5-6.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo ili bjelkasto, blago je mramorirano, ubrzo postane vodenasto; miris nije izražen ili slab na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof tla po parkovima, vrtovima, rijetkim travnatim šumskim površinama, rubovima šuma i šumskim stazama, na humusnom tlu.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: U literaturi ima dosta neslaganja autora oko ove vrste. Neke se vrste mogu razlikovati samo uz pomoć mikroskopske analize spora.

PRUGASTA GUSTOLISKA

Melanoleuca grammopodia (Bull.) Murrill

Etimologija: gramma (lat.) = crtež, slika, skica, gravura + pus, podos (gr.) = noga. Po crtastom stručku.

Engleski naziv: Grooved Cavalier

Klobuk: 4-20 cm širok, u mladosti je zvonoliko-konveksan, zatim je otvoren i ulegnut s jako izraženim ispupčenjem na sredini, gladak, sivkasto-smeđ, crvenkasto-smeđ ili tamnosmeđ, sredina je uglavnom tamnija, rub je svjetliji, kasnije je vodenast, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 5-8 cm visok i 1-2 cm debeo, pun, vitak, na dnu je zadebljan, smeđ ili sivo-smeđ, osnova je bjelkasta, kasnije je cijelom dužinom s crtastim tamnosmeđim vlakancima i malo izbrazdan.

Listići: Jako su gusti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, bijeli, kremasti, žućkasti, oker-smeđi do smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, bradavičave, prozirne, 8-10.1 x 4.6-6 µm; otrusina je bjelkasta, kremasta do žućkasta.

Meso: Debelo, bijelo do svijetložuto, malo je spužvasto, u stručku je tvrdo i vlaknasto; miris i okus su više ili manje na brašno, također su ugodni na gljive, u starosti su neugodni na plijesan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno i u krugovima, kao saprotrof tla u svim tipovima šuma, po parkovima, travnatim površinama, šumskim stazama i rubovima šuma, voli vapnenasto tlo. Prve dvije slike snimio je Danijel Mulc, početkom rujna, na lokalitetu Brod Moravice u Gorskom kotaru, a posljednje dvije Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Koprivnica.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete. Upotrebljava se samo klobuk, jer je stručak tvrd i vlaknast.

Napomena: Slična je sapunasta vitezovka (Tricholoma saponaceum) koja je također jestiva.

Melanoleuca humilis - created in Finland by Aune Pisilä

MALENA GUSTOLISKA

Melanoleuca humilis (Pers.) Pat.

Etimologija: humilis (lat.) = ponizno, skromno, čedno. Po izgledu.

Klobuk: 3-13 cm širok, prvo je stožasto-konveksan, zatim se raširi i manje ili više izraženo ispupči na sredini, gladak, okerasto-smeđ, sivo-smeđ ili tamno crvenkasto-smeđ, sredina je nešto tamnija, vodenast, jedva je uočljivo pahuljasto-baršunast, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: Valjkast, lagano je zadebljan na bazi, nije uvijek pravilan, sivkast do tamnosmeđ, na vrhu je bjelkasto dlakav, prema dnu je sve izraženije smeđe vlaknast i grubo zrnast.

Listići: Gusti, prilično su široki, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, bijeli, kasnije su krem.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, sitno bradavičave, amiloidne, 7-8 x 4-5 µm; otrusina je žućkasta do žuto-oker.

Meso: U klobuku i u gornjem dijelu stručka je bijelo, a u bazi stručka je kremasto ili smećkasto; miris je kiselkast na gljive ili brašno, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof tla po livadama, parkovima, uz ceste, šumske staze i na drvnom otpadu; slabo je rasprostranjena vrsta.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Dio je skupine gljiva koje nije uvijek lako prepoznati na temelju izgleda zbog dosta neupadljivih boja. Prepoznatljiva je po ujednačeno obojenom stručku i mesu koje je smećkasto samo u donjem dijelu stručka. Po navedenim se osobinama razlikuje od drugih vrsta.

OBIČNA GUSTOLISKA

Melanoleuca melaleuca (Pers.) Murrill

Etimologija: melas (gr.) = crno + leukos (gr.) = bijelo. Po kontrastu između boje listića i klobuka.

Engleski naziv: Bald Knight

Klobuk: 3-10 cm širok, mesnat, u mladosti je konveksan, zatim se raširi i ispupči na sredini, tanak, gladak, po vlažnom je vremenu vlažan, sivo-smeđ, crno-smeđ ili sivo-crn, vodenast, po suhom vremenu izblijedi, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 4-9 cm visok i 0.5-1.2 cm debeo, valjkast, pun, elastičan, na bazi je malo zadebljan, više ili manje crtast, uvijen, tamnosmeđ, uzdužno je vlaknast i malo ljuskav, na bazi je bijelo vunasto-vlaknast.

Listići: Gusti, ali su rjeđi nego kod prugaste gustoliske (Melanoleuca grammopodia), prirasli, bijeli, kasnije su žućkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, gusto bradavičave, prozirne, 6-8.5 x 4.8-6.2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Mekano, tanko, bijelo ili bjelkasto, nešto je tamnije u kori stučka; miris nije izražen, okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla po vrtovima, pašnjacima, parkovima, u travnatim crnogoričnim i bjelogoričnim šumama.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva je po vitkom izgledu (kao i cijeli rod Melanoleuca) i po kontrastu između snježnobijelih listića i smeđe boje klobuka. Sliči prugastoj gustoliski koja ima mnogo svjetliji stručak i klobuk. Sliči i crno-bijela gustoliska (Melanoleuca polioleuca) koja ima crno-smeđi ili skoro crni klobuk i stručak, jedino je rub klobuka nešto svjetliji. Nema opasnosti, jer su sve navedene vrste jestive.