Melanoleuca strictipes - created on September 2022 in Obertilliach, Austria by rainerburkard

TANKONOGA GUSTOLISKA

Melanoleuca strictipes (P.Karst.) Jul.Schäff.

Etimologija: strictus (lat.) = usko, stisnuto + pes (lat.) = noga.

Klobuk: 3-12 cm širok, mesnat, brzo se raširi, ulegne i lagano ispupči na sredini, gladak, suh i sjajan, bijel, prljavo bijel ili kremast s okerastom nijansom, na sredini je tamniji, smećkast, s ispucalom  je pokožicom.

Stručak: 8-12 cm visok i 1-2 cm debeo, vitak je i visok, uvijek je viši od širine klobuka, čvrst, pun, lomljiv, ravan, zadebljan na bazi, uvijen, bijel, krem ili sivkasto-smećkast, uzdužno je vlaknast.

Listići: Vrlo su gusti, široki, prirasli, izmiješani su s lamelulama, bijeli.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, gusto bradavičave, amiloidne, 7.8-8.2 x 4.3-6.1 µm; otrusina je bijela.

Meso: U klobuku je bjelkasto, nježno i sočno, a u stručku je vlaknasto; miriše ugodno na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof tla u svim tipovima šuma, po parkovima, livadama, pašnjacima, rubovima šuma i šumskim stazama, na travnatim površinama.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Obično je bezopasna i potpuno jestiva vrsta, međutim smatra se blago toksičnom jer je prijavljeno nekoliko slučajeva u kojima je izazvala alergijske reakcije.

Napomena: Slična je planinska gustoliska (Melanoleuca subalpina) koja je snažnija i ima tamniji klobuk. Raste u kružnim lukovima po livadama i pašnjacima na nadmorskim visinama iznad 800 m.

Melanoleuca stridula - created in Estonia by Vello Liiv

ŠKRIPAJUĆA GUSTOLISKA

Melanoleuca stridula (Fr.) Singer

Etimologija: stridulus (lat.) = kriješteće, kriještav, piskav, oštar, prodorno u slikovitom smislu.

Klobuk: 3-11 cm širok, mesnat, prvo je konveksan, zatim se raširi i ispupči na sredini, lijevkast, vlažan, gladak, tamno sivo-smeđ, crvenkasto-smeđ ili crno-smeđ, vodenast, obično počinje blijediti od ruba, rub je u starosti uzdignut i raspucan.

Stručak: 5-10 cm visok i 5-10 mm debeo, cjevast, šupalj, valjkast, malo je zadebljan na bazi, sivkasto-smeđ ili svijetlosmeđ, s tamnijim je tamnosmeđim vlakancima, na vrhu je bjelkasto pahuljast i crtast.

Listići: Gusti, vrlo se kratko spuštaju po stručku sa zupcem, izmiješani su s lamelulama, bijeli, kasnije su krem boje, nepromjenljive su boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, prozirne, 7-8 x 4.5-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Mekano, bjelkasto do kremasto; miris je slatkast na voće ili cvijeće, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla u svim tipovima šuma, po parkovima, šumskim stazama i uz ceste, na travnatim mjestima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Slična je crno-bijela gustoliska (Melanoleuca polioleuca) od koje se razlikuje po nešto tamnijoj boji. U rodu Melanoleuca ima dosta vrsta koje je teško međusobno razlikovati.

Melanoleuca subalpina - created in Norway by Rob van Kruining

PLANINSKA GUSTOLISKA

Melanoleuca subalpina (Britzelm.) Bresinsky & Stangl

Klobuk: 3-12 cm širok, najprije je konveksan, poslije se otvori i tupo ispupči na sredini, gladak, bjelkast, zatim je krem-oker, sredina je tamnija, po suhom vremenu nepravilno ispucan.

Stručak: 4-7 cm visok i 1-2 cm debeo, valjkast, na bazi je zadebljan, pun, bjelkast, krem ili sivkasto-smećkast, uzdužno je vlaknast.

Listići: Vrlo su gusti, prirasli, račvasti, bijeli do kremasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, bradavičave, 6.5-10 x 4.2-5.3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo ili bjelkasto; miris je ugodan na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u skupinama, redovima ili krugovima, u svim tipovima šuma, po parkovima, livadama, planinskim pašnjacima, rubovima šuma i šumskim putevima, na travnatim površinama.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Obično je bezopasna i potpuno jestiva vrsta, međutim smatra se blago toksičnom jer je prijavljeno nekoliko slučajeva u kojima je izazvala alergijske reakcije.

Napomena: Vrlo je slična bijela Melanoleuca substrictipes koja također raste na planinskim pašnjacima, a po vlažnom vremenu na klobuku ima smećkaste pjege i nešto veće i okruglastije spore, 8.1-10 x 5-6.3 µm.

Melanoleuca turrita - created in Netherlands by Wim Rubers

TORNJASTA GUSTOLISKA

Melanoleuca turrita (Fr.) Singer

Klobuk: 5-8 cm širok, najprije je zvonoliko-konveksan, poslije se raširi i tupo ispupči na sredini, nepravilan, gladak, tamne je sivo-smeđe boje, gotovo je crn, sitno maljav, rub je valovit.

Stručak: 5-10 cm visok, valjkast, zadebljan je na bazi, pun, tvrd, žilav, bjelkast ili sivkast, uzdužno je vlaknast, baza je bijelo maljava od micelija.

Listići: Gusti, prirasli, prilično su široki, oštrica je nepravilno valovito nazubljena, bijeli, kasnije su sivkasto-smećkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 8-9 x 5-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, zatim je sivkasto-smećkasto; miris i okus blagi na gljive.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u skupinama, u šumama i vrtovima, kao saprotrof tla na humusnom tlu.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Uočljiva je zbog gotovo crne boje klobuka i bijelog stručka. Po boji je plodnog tijela slična crno-bijela gustoliska (Melanoleuca polioleuca), koja ima zrakasto narebran klobuk, posve bijele listiće i tanji stručak. Raste u jesen na travnatim mjestima uz rubove šuma.

Melanoleuca verrucipes - created in Finland by Mikko Veräjänkorva

BRADAVIČASTA GUSTOLISKA

Melanoleuca verrucipes (Fr.) Singer

Engleski naziv: Warty Cavalier

Klobuk: 2-13 cm širok, najprije je zvonoliko-konveksan, ubrzo se raširi i opštro ispupči na sredini kao kod velike martinčice (Infundibulicybe geotropa), gladak, bjelkast do krem, ispupčenje je krem boje, rub je dugo vremena podvijen, poslije se izravna.

Stručak: 3-11 cm visok i 1-3 cm debeo, pun, zadebljan na bazi, bjelkast ili žućkast, osnova je bijela, cijelom je dužinom karakteristično crno-smeđe ljuskav, na bazi je bijelo maljav od micelija.

Listići: Gusti, kratko se spuštaju po stručku, bijeli, poslije su krem ili žućkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, bradavičave, 7-10 x 3-4.5 µm; otrusina skoro bijela do krem.

Meso: Bijelo, mekano; miris je ugodan na anis, gorke bademe ili malo podsjeća na pokvareni sir, a okus je na lješnjake.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili u skupinama, kao saprotrof tla po šumskim putevima, rubovima šuma, vrtovima, pašnjacima, na odlagalištima drvnog otpada (kora, piljevina, itd.) koji je humificiran, na tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete. Mladi primjerci su dosta ukusni, dok su stariji mokri i bljutavi.

Napomena: Vrlo je rijetka vrsta i nema dvojnicu, jer je vrlo karakteristična po izgledu stručka koji je po cijeloj dužini ujednačeno crno-smeđe čehav.

Mycenella bryophila - created on October 2024 in Wisch/Creuzburg, Germany by Hartmut Schubert

MAHOVINSKA ŠLJEMOVKA

Mycenella bryophila (Voglino) Singer

Etimologija: bryo (gr.) = mahovina + phileo (gr.) voljeti, biti privržen. Po staništu.

Klobuk: 1-3.5 cm širok, prvo je stožasto-zvonolik, kasnije se nešto otvori i ispupči na sredini, sivo-smeđ, žuto-smeđ ili crno-smeđ, na sredini je nešto tamniji, površina je ljuskavo-pahuljasta, rub je valovit i narebran više od polovice širine.

Stručak: 2-7 cm visok i 2-3.5 mm debeo, valjkast, ukorijenjen, sivo-smeđ ili crveno-smeđ, također je s zelenom nijansom, uvijek je bijelo baršunasto-pahuljast na vrhu.

Listići: Razmaknuti, izmiješani su s lamelulama, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, bjelkasti do kremasto-žuti, osušeni nisu prošarani crvenim točkicama po površini.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, višekutne, grubo i tupo bradavičave, 6-9.5 x 5-8 µm, cheilocistide su prilično debelih stijenki, velike i s više ili manje valjkastim vratom; otrusina je bijela.

Meso: Bijele, oker do svijetlosmeđe, vlaknasto, žilavo, hrkavičavo; miris nije izražen ili malo neugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, kao saprotrof u bjelogoričnim šumama, po šumskim stazama i parkovima, na travnatim površinama i na mahovinom obraslom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom jer nema gotovo nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po žućkastim listićima, te sitno pahuljastom stručku koji je boje klobuka. Slična je hrapavosporna šljemovka (Mycenella trachyspora), koja ima suženije cheilocistide, a suhi listići su prošarani crvenim točkicama po površini.

Mycenella lasiosperma - created on August 2013 in Farum Nørreskov, Denmark by Thomas Læssøe

ČUPAVOCISTIDNA ŠLJEMOVKA

Mycenella lasiosperma (Bres.) Locq.

Etimologija: lasios (gr.) = dlakav, čupav + sperma (gr.) sjeme, spora. Po dekoraciji na vrhu cheilocistida.

Klobuk: 1-3.5 cm širok, konveksan, kasnije se otvori, u mladosti je gotovo crn, zatim je siv, crno-smeđ do sivo-smeđ, na sredini je tamniji, pahuljast, rub je u starosti brazdast i narebran više od 1/2 širine, valovit.

Stručak: 2-7 cm visok i 2-4 mm debeo, valjkast, šupalj, ukorijenjen, izraženo je bjelkasto pahuljast na smeđoj osnovi, vrh je svjetliji, oker-smeđ, prema dnu je tamnije crno-smeđe boje.

Listići: Izmiješani su s brojnim lamelulama, prirasli, bjelkasti, kasnije su žućkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, višekutne, bradavičave, neamiloidne, 6-8 x 5.5-8 µm, cheilocistide su s karakterističnom malom "četkicom" s tankim prstastim izraslinama na vrhu; otrusina je bijela.

Meso: Vlaknasto, hrskavičavo, u stručku je žilavo, bijelo, oker do svijetlosmeđe; miris nije izražen ili neugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, kao saprotrof u svim tipovima šuma, skladištima drvne građe, po parkovima, na vlažnim mjestima bogatim hranjivim tvarima, često uz ukrasnu vrstu šaša (Carex stricta), izravno na tlu ili na vrlo trulom drvu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Druge vrste iz ovog roda nemaju cheilocistide s "četkicom" na vrhu, a vrste iz roda Mycena nemaju bradavičave spore. Smrdljiva šljemovka (Mycena leptocephala) može imati gotovo jednako paperjasti stručak, ali miriše na klor.

Mycenella salicina - created on October 2020 in Hjørring Kommunes Klitplantage, Rubjerg Knude, Denmark by Erik Arnfred Thomsen

VRBOVA ŠLJEMOVKA

Mycenella salicina (Velen.) Singer

Etimologija: salix, salicis (gr.) = vrba. Po rastu uz vrbe.

Engleski naziv: Willow Bonnet

Klobuk: 1-4 cm širok, konveksan, kasnije je otvoren, oker-smeđ, sivo-smeđ do tamnosmeđ, na sredini je smeđ do tamnosmeđ, rub je svijetlooker, lagano je baršunast i slabo je prozirno narebran.

Stručak: 1-3.5 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, suh, smećkast do sivkast, baršunast, sitno je dlakav, na vrhu je svjetliji, baza je bjelkasto baršunasta od micelija.

Listići: Nisu gusti, izmiješani su s lamelulama, usko su prirasli, bijeli, kasnije su sivi.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do gotovo trokutaste, debelih stijenki, glatke, neamiloidne, 5-7 x 5-6.5 µm, cheilocistide su velike, u obliku boce, bez izbočina na vrhu; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, sivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, kao saprotrof u prilično otvorenim područjima i u gustim, trnovitim šikarama, uglavnom na vrlo suhim mjestima, kao što su primorski obronci, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Druge vrste iz ovog roda imaju bradavičave spore, dok neke slične vrste iz roda Dermoloma imaju jak miris na brašno i nemaju cheilocistide.

Mycenella trachyspora - created on November 2014 in Biowide 058 Tyskertårnet, Denmark by Rasmus Ejrnæs

HRAPAVOSPORNA ŠLJEMOVKA

Mycenella trachyspora (Rea) Bon

Etimologija: trachis (gr.) = hrapav, grub + spora (gr.) spora, sjeme. Po bradavičavim sporama.

Klobuk: 0.5-2.5 cm širok, isprva je stožast, zatim je zvonolik do konveksan, kasnije je otvoren i često tupo ispupčen na sredini, suh ili malo ljepljiv, u mladosti je bijelo-sivkast, pahuljast, ubrzo je gol, krem-sivkast do sivkasto-smeđ, na sredini je tamnije smeđe do tamnosmeđe boje, rub je svijetlooker, slabo je prozirno narebran.

Stručak: 1-4 cm visok i 1-3 mm debeo, izdužen, valjkast, suh, izraženo je pahuljasto-maljav, na vrhu je bjelkast, prema dolje je postepeno sivkasto-smeđ, baza je gotovo sivkasto-crna i s bijelim vlakancima.

Listići: Osrednje su gusti, široki, izmiješani su s lamelulama, prirasli, bijeli, kasnije su krem do sivi, suhi su sa sitnim crvenim točkicama po površini.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, višekutne, bradavičave, neamiloidne, 4.5-6 x 4.5-5.5 µm, Q = 1-1.25, Qav = 1.15, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su velike, u obliku boce ili valjkaste, bazalno su proširene i sužene na gornjem dijelu, 50-75 x 6-15 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, sivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, u svim tipovima šuma kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi, grane) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća ili na tlu u mahovini, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Vrlo je slična mahovinska šljemovka (Mycenella bryophila), kod koje je vrat cheilocistida više valjkast i nema crvene točkice na listićima kada je suha.

Omphalina mutila - created in Finland by Mikko Veräjänkorva

JOSSERANDIJEVA GRLAŠICA

Omphalina mutila (Fr.) P.D.Orton

Engleski naziv: Bog Navel

Klobuk: 1-4 cm širok, ubrzo je raširen i ulegnut na sredini, vrlo je nepravilan, bijel, površina je sitno maljava, rub je tanak i valovit.

Stručak: Valjkast, kratak, sužava se od vrha prema dnu, bijel, baza je bijelo maljava.

Listići: Osrednje su gusti, spuštaju se po stručku, poneki se račvaju, najprije su bijeli, kasnije krem.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 6.5-9 x 4-4.5 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Tanko, gotovo i ne postoji, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u manjim skupinama, kao saprotrof tla po bjelogoričnim šumama na kiselom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova grlašica ima vrlo malo plodište i snježnobijeli klobuk. Po obliku plodišta slična je bijelim malim vrstama iz roda Gerronema, primjerice vrsti Gerronema albidum koja ima promjer klobuka samo 0.5-0.8 cm, stručak je vrlo dug i raste po mahovini i u travi na šumskim čistinama.

REBRASTA PUPČARKA

Omphalina pyxidata (Bull.) Quél.

Etimologija: pyxis (gr.) = zdjelica. Po ulegnutom obliku.

Engleski naziv: Cinnamon Navel

Klobuk: 1-5 cm širok, najprije je konveksno-pupčast, kasnije je otvoren i napadno ulegnut na sredini, lijevkast, narančasto-smeđ do crvenkasto-smeđ, rub je u početku podvijen, kasnije se izravna, prozirno je narebran, često je valovit.

Stručak: 2-5 cm visok, valjkast, najprije je pun, kasnije je šupalj, ravan ili zakrivljen, boje je klobuka ili nešto svjetlijeg tona, na vrhu je pahuljast.

Listići: Razmaknuti, izmiješani su s lamelulama, račvasti, poprečno su spojeni žilicama na bazi, jasno se spuštaju po stručku, kremasto-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do bademaste, 7.3-9.1 x 4.8-6.1 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo i ne postoji, smećkasto; miris je malo neugodan, a okus je malo neugodno ljutkast i gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla po livadama i pašnjacima, šumskim stazama, na trulim panjevima i u mahovini. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, početkom prosinca, na lokalitetu Kloštar Podravski kod Pitomače.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prilično je rasprostranjena po kontinentalnim krajevima. Ljevkastog je oblika i može se zamijeniti s malim vrstama iz roda Clitocybe.

ŽUTA ULEKNJAČA

Paralepista flaccida (Sowerby) Vizzini

Engleski naziv: Tawny Funnel Cap

Klobuk: 3-13 cm širok, prvo je konveksan i vrlo ulegnut, zatim je lijevkast, tanak, gladak, sjajan, vlažan, promjenljive je boje, žuto-crven, žuto-smeđ, smećkast ili crvenkasto-smećkast, vodenast, po suhom je vremenu prekriven sitnim ljuskicama, rub je najprije podvijen i pritiska listiće, često je vijugav i nepravilan.

Stručak: 3-7 cm visok i 0.8-1 cm debeo, pun, kasnije je šupalj, žilav, skoro je valjkast ili zadebljan prema bazi, boja mu varira od bjelkaste do žuto-smeđe, svijetlosmeđe ili više ili manje crvenkasto-smeđe boje, uzdužno je vlaknast, na bazi je bijelo baršunast od micelija.

Listići: Vrlo su gusti, uski, dugo se spuštaju po stručku, račvasti, lako se u blokovima odvajaju od klobuka ako se malo pritisnu prstom, najprije su bijeli ili bjelkasti, zatim su oker do crvenkasto-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, sitne, sitno bradavičave, neamiloidne, 4-5 x 3-4.5 µm (cromushrooms: spore su (4) 4.2 - 4.8 (5.5) × (3) 3.2 - 3.6 (4.3) µm, Q = (1.2) 1.23 - 1.4 (1.5), N = 100, Me = 4.5 × 3.4 µm, Qe = 1.3, bazidije su 4-sporne, batinaste, 18-26 × 5.3-6.6 µm, N = 3, nema cistide); otrusina je kremasta.

Meso: Tanko, vlaknasto, tvrdo, žilavo, bijelo, kremasto, žućkasto ili crvenkasto; miris je kiselkast ili na pokošenu travu ili drvo, u starosti je na plijesan, a okus je također kiselkast.

Kemijske reakcije: Meso i kožica u dodiru s kalijevom lužinom požute.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama ili ponekad u krugovima, kao saprotrof tla u svim tipovima šuma. Prvu sliku snimio je Neven Ferenčak, 8.11.2023., a četvrta, peta i šesta snimljene su 15.11.2025, na lokalitetu Brlenić kod Krašića.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete jer ima prilično žilavu konzistenciju mesa. Može se konzumirati u nedostatku drugih gljiva, ali samo mlada, dok meso ne postane savitljivo. Neki izvori navode da je ova gljiva uzrokovala gastrointestinalne probleme, osobito u kombinaciji s alkoholom, međutim do sada nije prijavljen niti jedan slučaj. U slučaju pojave bilo kakvih simptoma trovanja odmah prestati s konzumacijom ove vrste.

Ljekovitost: Znanstveno je istraživanje pokazalo da žuta uleknjača ima značajan sadržaj bioaktivnih fenonih spojeva askorbinske kiseline i karotenoida. Osim toga, spektralna analiza ekstrakata ove gljive otkrila je prisutnost više od 60 biološki aktivnih spojeva. S druge strane je pokazala snažno antioksidativno djelovanje koje bi se vjerojatno moglo povezati s njezinim bogatstvom bioaktivnih spojeva. Općenito, rezultati bi mogli potaknuti znanstvenike na daljnja istraživanja kako bi se otvorile nove perspektive za stvaranje lijekova koji bi se mogli koristiti za liječenje mnogih bolesti (National Library of Medicine. 2024. Antioxidant Properties, Bioactive Compounds Contents, and Chemical Characterization of Two Wild Edible Mushroom Species from Morocco: Paralepista flaccida (Sowerby) Vizzini and Lepista nuda (Bull.) Cooke).

Napomena: Prilično je slična kapljasta uleknjača (Paralepista gilva), koja je svjetlije boje i s mrljama po klobuku, osobito prema rubu klobuka gdje se nalazi svjetliji i vlažni pojas. Nema opasnosti od zamjene s nejestivim gljivama.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 685. Žuta uleknjača (Clitocybe inversa Scop. ex Fr.), Sinonim: Lepista inversa (Scop. ex Fr.) Pat.

Paralepista gilva - created in Finland by Allar Antson

KAPLJASTA ULEKNJAČA

Paralepista gilva (Pers.) Raithelh.

Etimologija: gilvus (lat.) = žuto, blijedožuto. Po boji.

Klobuk: 2-11 cm širok, slabo mesnat, najprije konveksan, zatim je spljošteno-ulegnut ili lijevkast, gladak, malo je blistav, žućkast, žuto-smećkast, oker, smećkast ili crvenkasto-smećkast, vodenast, nešto je svjetliji po suhom vremenu, bez dekoracije, po površini je s tipičnim kapljastim mrljama tamnije boje.

Stručak: 3-7 cm visok i 4-6 mm debeo, pun, kasnije je šupalj, najčešće je zadebljan na bazi, boje je klobuka ili nešto svjetliji, smeđ, oker ili crvenkasto-smeđ, bjelkasto vlaknast, baza je potpuno obavijena bijelim micelijskim hifama.

Listići: Gusti, dugo se spuštaju po stručku, račvasti, izmiješani su s lamelulama, bjelkasti su do žuto-okerasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, hrapave, prozirne, 4.5-5.5 x 3-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žilavo, bjelkasto, na bazi stručka je svijetlooker; miris je kiselkast, također na svježe pokošenu travu, a okus je također malo kiselkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama ili ponekad u krugovima, kao saprotrof tla u svim tipovima šuma.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete. Neki izvori navode da je ova gljiva uzrokovala gastrointestinalne probleme, međutim do sada nije prijavljen niti jedan slučaj. U slučaju pojave bilo kakvih simptoma trovanja odmah prestati s konzumacijom ove vrste.

Napomena: Moguća je zamjena sa sličnom i dosta svjetlijom jestivom žutom uleknjačom (Paralepista flaccida) koja je veoma slična po veličini i izgledu, ali nema kapljaste mrlje po površini klobuka, osobito prema rubu. Teško se može zamijeniti s nekom drugom vrstom.

Cystoderma aureum - created on September 2022 in Härkäniementie, Norola, Etelä-Savo, Finland by pulmat

ZLATNA ŠTITARKA

Phaeolepiota aurea (Matt.) Maire

Etimologija: aureus (lat.) = zlatno. Po zlatnožutoj boji.

Engleski naziv: Golden Bootleg

Klobuk: 5-25 cm širok, najprije je kuglast i zatvoren, zatim se otvori, nekada je malo ulegnut ili ispupčen, žut ili žuto-smeđ, u početku je vlažan i baršunast (sa cimetastosmeđim zrncima i dlačicama), dekoracija se lako uklanja, osušen postaje tamniji, svjetlosmeđ do tamnosmeđ, rub je gladak i dugo podvijen, s krpastim je ostacima ovoja.

Stručak: 4-23 cm visok i 1.5-4.5 cm debeo, valjkast, nadolje se nekad sužava, a nekad širi, pun, debeo, čvrst, ispod vjenčića je svijetlosmeđe zrnast, a iznad vjenčića je bjelkast, žućkast ili žuto-smeđ, te posut prahom; kada se klobuk raširi pojavi se smećkasti vjenčić koji je u početku uzdignut, a kasnije se objesi, s donje je strane crtast.

Listići: Gusti, nejednaki, široki, suženi su uz stručak, prirasli, najprije su krem boje, zatim su oker-smeđi i u starosti sve tamniji.

Mikroskopija: Bazidiospore su limunaste do vretenaste, sitno bradavičave ili skoro glatke, neamiloidne, 9-15 x 4-6 µm; otrusina je žuto-smeđa, cimetastosmeđa do hrđastosmeđa.

Meso: Bijelo ili svijetložuto, na prerezu uz rub klobuka i stručka požuti, a kasnije posmeđi, kod starijih gljiva je žuto, a pri dnu stručka je crvenkasto; miris je ugodan na gljive i trpak zbog cijanovodične kiseline (poput gorkih badema), a okus je također ugodan na gljive, ne smije se kušati jer je sirovo izuzetno otrovno zbog cijanovodične kiseline.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, često šumama smreke, po parkovima, u koprivi, tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Unatoč svom atraktivnom izgledu i znatnoj veličini, ova je rijetka gljiva otrovna jer nakon konzumiranja može uzrokovati teške gastrointestinalne tegobe, jer je poznato je da sadrži vrlo veliku količinu cijanovodika (cijanovodične kiseline), koji je ozbiljno otrovan za ljude. Istina je da kuhanje smanjuje koncentraciju cijanovodične kiseline, ali je ona i dalje potencijalno vrlo opasna. Za ljude je kobna doza 1 mg cijanovodične kiseline po kilogramu tjelesne mase. Ovisno o lokaciji, gljive su pronađene s 510 mg cijanovodične kiseline na 100 g gljiva. Cijanovodična kiselina nije otporna na vrenje i vrlo brzo hlapi, zbog čega se ova gljiva inače konzumira bez problema jela. Ipak, male količine cijanovodične kiseline mogu zaostati i nakon kuhanja ili sušenja. Za ovaj i neke druge nepoznate toksine navodi se da uzrokuju nuspojave kao što su povraćanje, proljev i bol u trbuhu. Sigurno zato što je vrijeme kuhanja bilo prekratko ili zbog alergijskih reakcija na sastojke. Osim toga, gljiva može uzrokovati trovanje teškim metalima kadmijem ako se prikupi iz onečišćenog tla. Iako se u prošlosti navodila kao jestiva vrsta, danas se više ne smatra sigurnom za konzumaciju.

Napomena: Nije osobito česta vrsta, podsjeća na smeđu hrapavicu (Cystoderma amianthinum), ali je mnogo veća rastom. Slična je divna plamenka (Gymnopilus junonius) s kojom nije moguća zamjena, jer ona raste na panjevima ili uz živa stabla. Raspoznatljiva je po zrnatoj strukturi plodnog tijela i vjenčiću.

Pseudobaeospora argentea - created on October 2014 in Biowide 041 Blåvand, Denmark by Thomas Læssøe

SREBRNA PLOSNATICA

Pseudobaeospora argentea Bas

Etimologija: argenteus (lat.) = srebrn, srebrne boje. Po boji.

Klobuk: 4.5-8 mm širok i 3-3.5 mm visok, stožast i tupo ispupčen na sredini, površina je prekrivena srebrnastim vlaknastim pokrovom na ljubičasto-smeđoj do smeđoj osnovi tako da izgleda svijetlo krem-sivo, rub je blago podvijen do izravnat.

Stručak: 1.8-3 cm visok i 0.6-0.9 mm debeo, valjkast, donekle je ukorijenjen, površina je bijelo svilenkasto-vlaknasta do gotovo glatka, na vrhu donekle bijelo do krem pahuljasta, tamnoljubičast do prilično tamno sivo-smeđ na vrhu, tamno tamnoljubičast do crnkasto-smeđ na dnu.

Listići: Razmaknuti, 12-16 ih dopire do stručka, debeli, usko su prirasli do gotovo slobodni, vrlo su svijetlo sivkasto-smeđi do prljavo ljubičasti, oštrica je cjelovita i svjetlija.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, debelih stijenki, dekstrinoidne, 3.5-5 x 2.9-4.5 μm, Q = 1-1.3, Qav = 1.1-1.15, bazidije su 4-sporne, s bazalnim kopčama, 22-28 x 5.9-7.2 μm, cheilocistide su odsutne, trama listića donekle nepravilna, hife su široke 2.5-8.5 μm, blago su sužene na spoju segmenata, pileipelis ne mijenja boju u KOH-u, jednoslojni cutis sastavljen je od valjkastih, radijalnih hifa širokih 5.5-15 μm, blago suženih na spoju segmenata, s tankim do blago zadebljanim stijenkama, s ponekad pomalo napauhanim do usko stožastim terminalnim segmentima, vjerojatno su vrlo slabo inkrustirani, kopče su prisutne; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, tamnoljubičasto do sivo-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen, kao saprotrof na obalnim pješčanim nanosima i dinama, na mahovinom obraslim vapnenastim, pješčarskim terenima, oko puzavih vrba (Salix repens) i bazgi.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Vrlo je mala vrsta koja je posebno je karakteristična po srebrnim vlakancima na klobuku koji se sastoji od sloja radijalnih, valjkastih hifa. Može biti i s nešto manjim sporama (3.5-3.8 x 2.9-3.5 μm) i bez ljubičastih nijansi.

Pseudobaeospora calcarea - created on September 2021 in Sonvilier, Switzerland by Nicolas Schwab

KREČNJAČKA PLOSNATICA

Pseudobaeospora calcarea Clémençon & Ayer

Etimologija: calcareus, calx (lat.) = vapnen, krečnjački. Po staništu.

Klobuk: 0.7-2 cm širok, isprva je široko konveksan, kasnije je uglavnom nepravilno spljošten, površina je bez sjaja, neprozirna, prekrivena je s bijelim vlaknastim pokrovom, fino je raspucana u starosti, vrlo je nježna i lako se oštećuje na pritisak, nije vodenasta, osnova je bjelkasta, sivkasta do krem, rub je prvo podvijen, kasnije je izravnat i često valovit, nije narebran.

Stručak: 1.5-3.5 cm visok i 1-4 mm debeo, valjkast, šupalj, površina je u potpunosti prekrivena bijelim, nepravilno raspoređenim vlakancima, na gornjem je dijelu fino praškasto-pahuljasta, boja je slična boji osnove klobuka, sivkasta do krem, u starosti je prema bazi tamnije smeđe boje, baza je izraženo maljava s dobro razvijenim, bijelim hifalnim nitima dugim do 4 cm, koje nakupljaju komadiće mahovine i čestice tla, bez rizomorfa.

Listići: Umjereno su gusti do gotovo razmaknuti, 16-28 ih dopire do stručka, usko su prirasli, u starosti su na bazi poprečno povezani žilicama, nisu račvasti, krem do svijetlo sivkasto-smeđi, oštrica je boje lica i cjelovita, u starosti je sitno nazubljena.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične do jajolike, ponekad su blago sužene na bazi, kružnog poprečnog presjeka, zadebljanih stijenki, bez kličnog otvora, glatke, umjereno do jako dekstrinoidne, 3.1-4.8 x 2.5-3.4 µm, Q = 1.15-1.55, bazidije su uglavnom 4-sporne, rijetko 2-3-sporne, rijetko su s bazalnim kopčama, 20-26 x 4-5 µm, cistide su odsutne, trama klobuka sastoji se od gotovo pravilno, radijalno raspoređenih, valjkastih do umjereno napuhanih hifa širokih 3–8 µm, bez kopči, pileipelis je debljine oko 100-150 µm, nije oštro odvojen od trame klobuka, hife su uglavnom radijalno raspoređene ili mjestimično nepravilne, tankih stijenka, rijetko su valjkaste, uglavnom su jako napuhane, široke 7-30 µm, trama listića je gotovo pravilna i s dvosmjernim hifama, subhimenij je slabo razgranat, tanak, nije želatinozan, hife su valjkaste ili umjereno napuhnute, široke 3-8 µm, tankih stijenki, često s kopčama; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, u početku je bjelkasto, kasnije je svijetlo sivkasto-oker; miris nije izražen, a okus je jako ljut, podsjeća na vrlo ljute vrste krasnica (Russula), zadržava se i u osušenim primjercima.

Kemijske reakcije: Reakcija površine i trame klobuka s KOH i natrijevim hidroksidom (5%) je negativna.

Stanište: Raste u jesen, od rujna do studenog, kao saprotrof u suhim šumama bora i hrasta medunca (Quercus pubescens), u mahovinama, izravno na sloju iglica i kore bora, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Pripada neformalnoj skupini Albidula, koju je definirao Bas (2003.), a koja sadrži plodna tijela bijele do svijetložute boje, a hife s kopčama. Vrste u ovoj skupini su Pseudobaeospora albidula, koja ima pravilnije raspoređene hife pileipelisa i raste na drugačijem staništu, neupadljiva plosnatica (Pseudobaeospora paulochroma), koja s KOH požuti, ima pravilniju strukturu hifa pileipelisa i Pseudobaeospora bavariae, koja ima žuto-narančaste micelijske niti na dnu stručka, pravilnije raspoređene hife pileipelisa, s KOH postaje svijetložuta. Ključne značajke opisane vrste su negativna reakcija s KOH, vrlo nepravilna struktura pileipelisa, vrlo ljut okus mesa (nepoznat kod ostalih vrsta iz skupine Albidula) i rast u mahovinama.

Pseudobaeospora celluloderma - created on August 2019 in Väyrylä, Kurikkavaara, Finland by Tapio Kekki

SITNOLJUSKAVA PLOSNATICA

Pseudobaeospora celluloderma Bas

Etimologija: cellula (lat.) = stanica + derma (gr.) = koža, pokorica. Po pokrovu klobuka.

Klobuk: 1-4.5 mm širok, isprva je polukuglast, zatim je konveksan do stožasto-konveksan ili široko stožast, na kraju je izravnat, površina je prekrivena s vlaknastim ili ljuskavim pokrovom, vodenasta, ljubičast do crvenkasto-ljubičast po vlažnom vremenu, ponekad je sivkasto-crvenkast, izblijedi kada se osuši, postane svijetloljubičast, rub je izraženo prozirno narebran, ponekad do sredine.

Stručak: 1.1-3.5 cm visok i 0.1-0.8 mm, končast do gotovo valjkast, nekad je zakrivljen, ponekad je stanjen na bazi i blago ukorijenjen, površina je sitno vlaknasta do gola, bijelo crtasta do pahuljasta na vrhu, boje je klobuka, ljubičast do sivkasto-ljubičast, ponekad je malo svjetliji na vrhu i malo tamniji na bazi, na bazi je bijelo baršunast do maljav, s ili bez bjelkastih do smeđih rizomorfa.

Listići: Razmaknuti, 7-11 ih dopire do stručka, usko su prirasli, boje su klobuka, ljubičast, crvenkasto-ljubičast do sivkasto-crvenkast, oštrica je iste boje i cjelovita.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste do eliptične, debelih stijenki, slabo su dekstrinoidne, 3-4.4 x 2.6-3.5 µm, Q = 1.1-1.55, Qav = 1.3, bazidije su 4-sporne, s bazalnim kopčama, 16-24 x 4.3-5.6 µm, cheilocistide su odsutne, trama klobuka sastoji se od valjkastih do blago napuhanih hifa širokih 3-13 µm, pileipelis je u KOH svijetlosmeđ do svijetlo ružičasto-sivkast, građen kao pomalo nepravilni himeniderm, s kuglastim segmentima, sastoji se od uspravnih hifa s batinastim do gotovo kuglastim terminalnim segmentima, 6-38 x 6-29 µm, caulocistide su raspršene ili u malim nakupinama, nitaste do gotovo batinaste, 17-38 x 1.5-6 µm, kopče su prisutne; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, sivkasto-oker do sivo-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Kemijske reakcije: Površina klobuka s KOH postane svijetlosmeđa do svijetlo ružičasto-sivkasta.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, kao saprotrof u bjelogoričnim i miješanim šumama na ili među drvnim ostacima, često na vlažnim mjestima, četo ispod bukve, jasena, johe ili smreke, ali i po vlažnim travnjacima, uglavnom na vapnenastom tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po sitnim i vitkim plodnim tijelima, izraženo narebranoj površini klobuka po vlažnom vremenu i pileipelisa građenog kao nepravilnog himeniderma. Istu vrstu himenidermoidnog pileipelisa ima Pseudobaeospora mutabilis, koja ima cheilocistide, nešto veća i čvršća plodna tijela, klobuk širok 7-13 mm, stručak 20-30 x 1-2 mm, te nešto manje i kuglastije spore, 3-3.7 x 2.7-3.5 µm, Q = 1.05-1.15.

Pseudobaeospora dichroa - created on September 2025 in Rochefort, Switzerland by Nicolas Schwab

DVOBOJNA PLOSNATICA

Pseudobaeospora dichroa Bas

Etimologija: dis (gr.) = dva + -chroa (gr.) = boja kože, ten, obojenost. Po dvobojnom klobuku.

Klobuk: 1-3 cm širok, prvo je konveksan do stožast, kasnije je izravnato-konveksan s ili bez male grbice na sredini, površina je suha, sitno je bjelkasto-sivkasto baršunasta ili vlaknasta, ljubičasto-smeđ do ljubičasto-siv, osušen je više crveno-smeđ, rub je gladak, nije narebran ili je ponekad vrlo slabo narebran samo u mladosti.

Stručak: 2-4 cm visok i 0.8-2 mm debeo, valjkast, površina je bjelkasto ili smećkasto pahuljasta do gotovo baršunasta na vrhu, prema dolje je rijetko bijelo vlaknasta, uglavnom je ljubičasto-smeđe do ljubičasto-sive boje klobuka, na dnu je bijelo baršunast.

Listići: Razmaknuti do prilično gusti, 18-30 ih dopire do stručka, usko su prirasli sa zupcem, ljubičasti do tamno ljubičasto-smeđi, tamno crvenkasto-smeđi kada se osuše, oštrica je iste boje do malo svjetlija, cjelovita.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste do široko eliptične, tankih stijenki, dekstrinoidne, 3-4.3 x 2.7-3.5 µm, Q = 1.05-1.55, Qav = 1.1-1.25, bazidije su 4-sporne, s bazalnim kopčama, 17.5-25 x 4.8-6.5 µm, cheilocistide su odsutne ili vrlo rijetke, trama listića sastoji se od relativno pravilno raspoređenim hifama širokim 2.5-17 µm, pileipelis je isprva tamnocrven u KOH, ali ubrzo stvara crvene oblačiće i postaje žutozelen, na sredini klobuka je heterocelularan, hife se sastoje se od mješavine gotovo kuglastih, eliptičnih, batinastih i izduženih segmenata, 20-34 x 8-19 µm, caulocistide na vrhu stručka su brojne, u gustim nakupinama, nitaste do široko valjkaste, batinaste, gotovo trbušaste ili u obliku boce, često nepravilne, ponekad s napuhanim vrhom, 17-71 x 2.5-13 µm, kopče su prisutne; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, svijetlo ljubičasto-sivo; miris i okus nisu izraženi.

Kemijske reakcije: Površina klobuka s KOH odmah postane crveno-ljubičasta, a za manje od minute vraća svoju početnu boju sa zelenkasto-žutim tonovima. 

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u malim skupinama, kao saprotrof na travnjacima, u travi i mahovinama, na vapnenastom tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po crveno-ljubičastoj reakciji površine klobuka s KOH.

Pseudobaeospora laguncularis - created on November 2023 in Tiglieto, Italia by Pietrocnp

FLAŠASTA PLOSNATICA

Pseudobaeospora laguncularis Bas

Etimologija: laguncula (lat.) = dva + -aris (lat.) = mala boca, čutura. Po cheilocistidama u obliku boce.

Klobuk: 3.5-8 mm širok, isprva je konveksan do široko stožast, kasnije je izravnat i ponekad s više ili manje izraženom grbicom na sredini, površina je bez sjaja, sitno je baršunasta, ljubičasto-smeđ do smeđ, svjetliji je prema rubu, ponekad je sa svjetlijim rubnim pojasom, rub je gladak, nije narebran, u mladosti je malo nazubljen.

Stručak: 1.2-2.5 cm visok i 0.4-1.6 mm debeo, valjkast ili se blago sužava prema dolje, površina je vlaknasta, na vrhu je bjelkasto pahuljasta do zrnasta, pahulje su ponekad sa smeđim vrhovima, svijetlosmeđ do sivo-smeđ s ljubičastom nijansom ili ružičasto-siv, tamniji je prema bazi, baza je bijelo maljava i ponekad s bijelim rizomorfima.

Listići: Prilično su razmaknuti, 20-25 ih dopire do stručka, usko su prirasli do slobodni, prljavo krem ​, oker ​do svijetlosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, debelih stijenki, dekstrinoidne, 3.1-4.4 x 2.9-4.6 µm, Q = 1.05-1.3, Qav = 1.1-1.15, bazidije su 4-sporne, rjeđe 2-sporne, s bazalnim kopčama, 16-22 x 3.7-6.1 µm, cheilocistide su obično u obliku boce, rjeđe su valjkaste ili nepravilne, često su u malim nakupinama, prilično često su s raspršenim, malim, refrakcijskim izraslinama na vratu i vrhu koje postaju žućkasto-smeđe u NH4OH i crvenkaste u KOH, 12-49 x 2.8-8 µm, trama listića sastiji se od pravilno raspoređenih, često malo napuhanih, višesegmentnih hifa, širokim 2-13 µm, pileipelis je u KOH smećkast sa zelenkastim, žućkastim ili crvenkastim nijansama, ponekad je s malim crvenim izraslinama, caulocistide na vrhu stručka su brojne, često u gustim nakupinama, u obliku uske boce do valjkaste, često su pomalo valovite ili nepravilne, ponekad su višesegmentne, 20-80 x 3.5-8 µm, u KOH s raspršenim, malim, crvenim ili crvenosmeđim izraslinama, kopče su prisutne; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, svijetloljubičasto do sivo-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Kemijske reakcije: Površina klobuka s amonijevim hidroksidom (NH4OH) postane žućkasto-smeđa, a s KOH crvenkasta.

Stanište: Raste u jesen, kao saprotrof na travnjacima i pašnjacima, na sloju iglica borovice (Juniperus communis) i u mahovini.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po obilnim, vrlo vitkim cheilocistidama, trenutno jedinstvenim u rodu. Zasad je to ujedno i jedina vrsta s malim, raspršenim, refrakcijskim izraslinama na caulocistidama i cheilocistidama, a ponekad i na hifama pileipelisa, koje u KOH postaju crvene ili crveno-smeđe, te s izraženim, iako ponekad rijetkim pileocistidama.

Pseudobaeospora paulochroma - created on September 2014 in Långharsholmen, Sweden Thomas Læssøe

NEUPADLJIVA PLOSNATICA

Pseudobaeospora paulochroma Bas

Etimologija: paulos (gr.) = malen, skroman, neupadljiv + chroma (gr.) = boja. Po boji.

Klobuk: 6-15 mm širok, prvo je stožast do konveksan, površina je sitno baršunasta (koristiti povećalo), bjelkast, na sredini je svijetlosmeđ, rub je gladak, nije narebran.

Stručak: 1.1-1.5 cm visok i 0.7-2 mm debeo, valjkast, blago se sužava prema vrhu, sitno je bjelkasto vlaknast, svijetlosmeđ, na dnu je bjelkasto baršunast ili s rijetkim bijelim rizomorfima.

Listići: Prilično su razmaknuti, 19-24 ih dopire do stručka, trbušasti, kasnije su na bazi poprečno povezani žilicama, usko su prirasli, gotovo su slobodni, kremasto-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste do eliptične, debelih stijenki, dekstrinoidne, glatke, 3.8-4.5 x 2.9-3.8 µm, Q = 1.1-1.35, Qav = 1.25, bazidije su 4-sporne, s bazalnim su kopčama, 18-24 x 4.2-5.2 µm, cheilocistide su odsutne, trama listića je s pravlno rasporeženim hifama širokim do 18 µm na spoju segmenata, pileipelis je žut u KOH, s vrlo tankim radijalnim do blago isprepletenim valjkastim hifama širokim 3-9 µm, caulocistide na vrhu stručka tvore gusti, oko 60-90 µm debeli busen isprepletenih, višesegmentnih, uspravnih hifa širokih 4-7 µm, višesegmentnih, s blago zadebljanim stijenkama i valjkastim do blago nepravilnim terminalnim segmentima, 26-55 x 4-7.5 µm, kopče su prisutne; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Kemijske reakcije: Površina klobuka s KOH požuti.

Stanište: Raste u jesen, kao saprotrof na travnjacima, pašnjacima i rubovima šuma, na sloju iglica borovice (Juniperus communis).

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Od slične se Pseudobaeospora albidula razlikuje po gušćim listićima, nešto većim plodnim tijelma i prisutnosti tankog, ali izraženog suprapelisa, a od Pseudobaeospora bavariae po homogenoj trami klobuka, neanastomozirajućim listićima i bijelo baršunastoj baz stručka i/ili rizomorfima.