RANA LIVADARKA

Agrocybe praecox (Pers.) Fayod

Etimologija: praecox (lat.) = prerano, rano. Jer raste u proljeće.

Engleski naziv: Spring Fieldcap

Klobuk: 2-12 cm širok, prvo je konveksan pa otvoren i nekad tupo ispupčen; u mladosti sivkasto-žut do oker-žut, smećkasto-oker na sredini koja je uvijek nešto tamnija, gladak, sjajan, po suhom vremenu smežuran, a u starosti često ispucan; rub je dugo vremena podvijen i često s ostacima ovoja.

Stručak: 4-8 cm visok i 3-11 mm debeo, najprije bjelkast, u starosti smećkast, najčešće je tanak, vitak, valjkast, neravan, na osnovi je zadebljan, najprije je pun pa šupalj; vjenčić je opnast, bjelkast, slabašan i brzo prolazan.

Listići: Gusti, tanki, zaokruženi su do stručka, prirasli, izmiješani su s lamelulama; najprije su bjelkasti pa kasnije žućkasto-smećkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, često su kao odsječene ili krnje na jednom kraju, s kličnim otvorom širokim 1-1.5 µm, glatke, debelih stijenki, 8-12 x 5-8 µm, bazidije su gotovo batinaste, 4-sporne, 25-30 x 7-8 µm, cheilocistide su oblika boce ili trbušaste, tankih stijenki, glatke, 40-75 x 12.5-22.5 µm, pleurocistide su trbušaste, sa širokim bazalnim dijelom ili u obliku boce, glatke, tankih stijenki, 30-60 x 10-30 µm, pileipelis je himeniform, s batinastim do kruškolikim terminalnim elementima širokim 7-5-25 µm (cromushrooms: spore su (8) 8.1 - 9.1 (10) × (4.4) 5 - 5.8 (6.6) µm, Q = (1.4) 1.5 - 1.7 (1.9), N = 120, Me = 8.5 × 5.4 µm, Qe = 1.6, bazidije su najšire na sredini, uglavnom su stisnute na gornjem dijelu, 22-33 × 6.4-9.3 µm, N = 39, sterigme su duge 5-15 µm, cheilocistide su 44-86 × 18-32 µm, N = 35, cheilocistide su 31-58 × 10-22 µm, N = 3, hife trame listića su široke 2-5.1 µm, kopče su prisutne); otrusina je tamnosmeđa, hrđastosmeđa ili sivo-smeđa.

Meso: U sredini klobuka je prilično debelo, mekano, bjelkasto do žućkasto, u stručku je smećkasto; miris je vrlo ugodan, ali nije tipičan po brašnu kako to navode neki autori, okus je najprije ugodan pa zatim gorkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s fenolanilinom za nekoliko minuta postane ljubičasto-crveno, dok s gvajakolovom tinkturom poplavi.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto kao saprotrof tla u svim tipovima šuma, uz šumske putove, po vrtovima i parkovima, te uz rubove šuma. Prvu i šestu sliku snimio je Neven Ferenčak, posljednje dvije snimljene su 29.5.2026., na lokalitetu Hotnja kod Pokupskog.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete zbog gorkog okusa mesa, koji se kuhanjem tek malo ublaži. Spominje se da je u vrlo rijetkim slučajevima uzrokovala gastrointestinalne probleme, međutim nema izvješća o takvim slučajevima.

Napomena: Slične su močvarna livadarka (Agrocybe elatella) koja ima mnogo tanji i duži stručak i manje je mesnata, te tamna livadarka (Cyclocybe erebia), koja je većih dimenzija i tamnosmeđe boje klobuka.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 229. Rana livadarka (Agrocybe praecox (Pers. ex Fr.) Fayod), Sinonim: Pholiota praecox Persoon

IZMETNA ĆELAVICA

Deconica coprophila (Bull.) P.Karst.

Etimologija: copro (gr.) = izmet, balega + -philos (gr.) = ljubav prema, privlačnost prema. Po rastu na izmetu.

Klobuk: 1-3.5 cm širok, kuglast do polukuglast ili lagano zvonolik, skoro je gladak, žućkasto-maslinast, narančasto-smeđ ili crveno-smećkast, po suhom je vremenu svjetliji, rub je sitno narebran.

Stručak: Prljavo bijel, žućkasto-oker ili svijetlosmeđ, skoro je gladak, vlaknast, prstenasta zona je s jedva uočljivim ostacima ovoja.

Listići: Dosta su razmaknuti zbog lamelula, suženi su uz stručak, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku sa zupcem, svijetlosivi, kasnije su sivo-smeđi do crno-smeđi, oštrica je bjelkasta i trepavičava.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, (10.4) 11.6-13.5 (13.9) × (6.7) 7.1-8.4 (8.7) µm, Q = (1.4) 1.5-1.8 (1.9), N = 42, Me = 12.6 × 7.7 µm, Qav = 1.6, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su u obliku boce ili vretenaste, neke su iskrivljene (cromushrooms: bazidiospore su (10.3) 11.2 - 12.9 (13.6) × (6.4) 7 - 8 (8.6) µm, Q = (1.4) 1.5 - 1.7 (1.8), N = 120, Me = 12.1 × 7.5 µm, Qe = 1.6, bazidije su 25-31.4 × 8.1-13.7 µm, N = 6, cheilocistide su 38.4-41.4 × 9.2-11 µm, N = 3); otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Gotovo da i ne postoji, bjelkasto do svijetlosmeđe; miris nije izražen ili slab na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u skupinama, kao saprotrof na životinjskom izmetu, najčešće kravljem i konjskom. Primjerke na prve dvije slike snimio je Mladen Matišić, početkom rujna, na izmetu nekog biljojeda, a posljednje dvije su snimljene 1.10.2025., na lokalitetu Zelovo kod Sinja, na kravljem izmetu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom jer sadržaji psilocibin. Nije poznato da je jako psihoaktivna.

Napomena: Najkarakterističnija je po staništu na kojem raste, prilično se često pronađe na izmetu raznih životinjskih vrsta.

BALEGASTA KLOBUČICA

Deconica merdaria (Fr.) Noordel.

Etimologija: Po tome što obično raste na izmetu.

Klobuk: 1-4 cm širok, kuglast do zvonolik, na kraju se raširi, suh, žućkasto-maslinast ili maslinasto-smeđ, po suhom je vremenu slamnatožut do žuto-smeđ, a mazav i ljepljiv po vlažnom vremenu, najprije s ostacima ovoja, kasnije gol, rub je narebran i s krpastim ostacima bjelkastog ovoja.

Stručak: 1.5-4 cm visok i 2-4 mm debeo, kratak, zadebljan je na bazi, vretenast, ukorijenjen, pun pa šupalj, bjelkast ili žućkast, kasnije je svijetlosmeđ, ljuskavo-vlaknast, s ostacima ovoja izraženim u obliku prstenaste zone.

Listići: Lagano su prirasli ili kratko silazeći, dosta su rijetki, prvo su žućkasto-smećkasti ili svijetlosmeđi, kasnije su tamnosmeđi, oštrica je bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste do vretenaste, glatke, 12-13 x 7-9 µm, cheilocistide su valjkaste, končaste; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto, kasnije svijetlosmeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof tla po vrtovima, pognojenim poljima, livadama, te na krupnim drvnim ostacima raznog posječenog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća. Treću sliku snimila je Tihana Prcić.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom jer sadrži psilocibin. Ne sadrže sve vrste iz ovog roda psilocibin, ali nijedna vrsta nije jestiva.

Napomena: Dosta je prepoznatljiva po polukuglastom obliku klobuka koji je žućkaste boje, te po karakterističnom staništu.

PLANINSKA ĆELAVICA

Deconica montana (Pers.) P.D.Orton

Etimologija: montanus (lat.) = planinski, povezan s planinama. Po staništu.

Engleski naziv: Mountain Moss Deconica

Klobuk: 5-15 mm širok, prilično je malen, konveksan i raširen, tupo je ispupčen na sredini, malo ljepljiv, smeđ, crvenkasto-smeđ ili tamnosmeđ, po suhom je vremenu okerast, rub je narebran do 1/3 promjera i skoro uvijek radijalno raspucan.

Stručak: 1.5-4 cm visok i 1-2.5 mm debeo, prilično je slabašan, žilav, pun pa šupalj, svijetlosmeđ, kasnije je tamnosmeđ, na vrhu je obično svjetliji, a na bazi tamniji, s vlaknastim je ostacima bijelog ovoja.

Listići: Rijetki, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku sa zupcem, sivo-smeđi, kasnije su tamnosmeđi ili ljubičasto-smeđi, oštrica je bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične ili bademaste, 7-9 x 5-6 (f) x 4.5-6 µm; otrusina je sivo-smeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, vlaknasto, žilavo, krem, smećkasto ili oker-smeđe, vodenasto; miriše lagano na brašno, a okus je malo gorkast.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof tla u miješanim i crnogoričnim šumama, te po pustarama, travnjacima, parkovima, na kiselom tlu bogatom hranjivim tvarima ili na mahovini. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, početkom prosinca, na lokalitetu Đurđevac.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom bez obzira što ne sadrži psilocibin.

Napomena: Prilično je malena rastom, s karakterističnom je ispupčenom sredinom klobuka.

SIVOLISNATA PANJEVČICA

Hypholoma capnoides (Fr.) P.Kumm.

Etimologija: kapnos (gr.) = dim. Po sivoj boji listića.

Engleski naziv: Conifer Tuft

Klobuk: 1-12 cm širok, mesnat, suh, najprije je kuglast, zatim se otvori, žuto-smeđ, crvenkasto-smeđ ili tamnosmeđ, na sredini je tamniji, rub je često sa sitnim ostacima koprene.

Stručak: 2-10 cm visok i 4-12 mm debeo, šupalj, vitak, bjelkast, žućkast, prema dnu je tamniji, na bazi je smećkast, vlaknast, u mladosti je s prstenastim ostacima ovoja.

Listići: Gusti, prirasli, sivkasti, sivi ili sivo-ljubičasti, bez tragova žute ili zelene boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 6-8 x 3-5 µm; otrusina je ružičasto-smeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Bjelkasto ili žućkasto, često je žuto-narančasto u dnu stručka, vlaknasto; miris je blago opor, sličan cijanovodičnoj kiselini ili gorkim bademima, a okus je ugodan na gljive, ljutkast i orašast za razliku od otrovne crvenkaste panjevčice (Hypholoma lateritium) koja je gorkog okusa.

Kemijske reakcije: Meso se u dodiru sa željeznim sulfatom oboji lagano u blijedo-zeleno, dok s kalijevom lužinom postane hrđastosmeđe.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno po 20-ak plodnih tijela zajedno, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi) crnogoričnog drveća, najčešće bora ili smreke, ponekad prividno na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima ili na korijenju. Primjerke na slikama snimio je Danijel Mulc, početkom listopada, na lokalitetu Delnice u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Ova je vrsta dio skupine gljiva koje izlučuju cijanovodičnu kiselinu pomoću koje se štite od puževa. Gljive koje imaju oštar miris na cijanovodičnu kiselinu, gorke bademe ili nešto slično i često sadrže cijanovodičnu kiselinu. Ona brzo ispari i obično ne predstavlja opasnost ako se gljiva temeljito termički obradi.

Napomena: Nepogrešivo se razlikuje od otrovne prave sumporače (Hypholoma fasciculare) i nevaljale crvenkaste panjevčice po sivoj boji listića koji nikada ne poprime zelenkastu boju. Nema opasnosti od zamjene s drugim gljivama.

Hypholoma elongatum - created in Finland by Martti Moisander

CRETNA SUMPORAČA

Hypholoma elongatum (Pers.) Ricken

Engleski naziv: Sphagnum Brownie

Klobuk: 1-5 cm širok, u mladosti je stožast do zvonolik, zatim je široko konveksan do izravnat, tupo ispupčen, gladak, vlažan, svijetložut, zlatnožut do žuto-zelenkast, na sredini je svijetlosmeđ ili narančasto-smeđ, vodenast, rub je po vlažnom vremenu prozirno narebran.

Stručak: 4-12 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, ravan ili savijen, šupalj, gladak, žućkasto-narančast, smeđ, uzdužno je bjelkasto vlaknast i ljuskav, prema dnu postane crvenkasto-smeđ i s mjestimičnim mrljama od ostataka ovoja.

Listići: Prirasli, razmaknuti, isprva su bjelkasti do žućkasti, zatim su svijetlosmeđi ili sivo-smeđi, oštrica je nazubljena.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 10-11 x 5.7-6.5 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Tanko, svijetlosmeđe; miris nije izražen, a okus malo gorkast i neugodan.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od lipnja do studenog, skupno kao saprotrof odumrlih dijelova mahovinskih tresetišta. U Hrvatskoj je poznata samo s dva lokaliteta, na acidofilnim cretovima Lepenici i Sungerskom lugu u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Po nekim je autorima sumnjiva kao otrovna vrsta.

Napomena: Karakteristična je po nazubljenim listićima i staništu na kojem raste.

PRAVA SUMPORAČA

Hypholoma fasciculare (Huds.) P.Kumm.

Etimologija: fasciculus (lat.) = fascikl, svezak, svežanj, buket, kita. Po busenastom načinu rasta.

Engleski naziv: Sulphur Tuft

Klobuk: 2-9 cm širok, prvo je zvonkolik, zatim je raširen, sumporastožut, zelenkast, sredina je nešto tamnije oker, žuto-narančaste ili hrđastosmeđe boje, rub je često krpast od prolaznih ostataka ovoja.

Stručak: 2-11 cm visok i 0.4-3 cm debeo, tanak, gladak, šupalj, žućkast, sumpornožut ili žuto-narančast, prema dnu je smećkast, vlaknast, na vrhu je svijetložut sa žućkastom koprenom; u mladosti je ponekad sa slabo izraženom prstenastom zonom s crnkastim i nitastim ostacima prolaznog vjenčića.

Listići: Gusti, ravni, prirasli, u mladosti su sumporastožuti, žuto-zelenkasti ili zelenkasti, kasnije su maslinasto-smeđi do tamnosmeđi s ljubičastom nijansom.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 6-8 x 4-5 µm, Q = 1.3-1.7, N=30, Me = 6.6 x 4.3 µm, Qav = 1.5; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Žućkasto ili sumpornožuto, u dnu stručka je smećkasto; miris je neugodan, slab na voće, a okus je jako gorak.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa sumpornom kiselinom prvo postane zeleno pa crno-zeleno, s površina stručka u dodiru s kalijevom lužinom najprije postane narančasta, a zatim crna.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i zimu, u gustim busenima, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi, grane) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, te prividno na na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima i korijenju.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Otrovna je vrsta. Simptomi trovanja su mučnina, povraćanje i proljev, a javljaju se 15 minuta do 4 sata nakon konzumacije i traju po nekoliko dana. Uzročnik trovanja je toksin fasciculol. Stoga krajnji oprez! Gljiva je u pokusima s miševima urokovala njihovu smrt od paralize. Do sada to nije potvrđeno kod ljudi, ali se nikada ne može isključiti. Okus mesa je vrlo gorak, a takav ostaje čak i nakon kuhanja. 

Napomena: Često raste zajedno s jestivom aromatičnom panjevčicom (Kuehneromyces mutabilis) koja nema sumporastu boju klobuka i listića. Sliči joj i jestiva sivolisnata panjevčica (Hypholoma capnoides) koja ima sive listiće (bez tragova žuto-zelene boje), bijelo slatko meso, a i češća je panjevčica na panjevima. Od ostalih su vrsta iz ovog roda slične još crvenkasta panjevčica (Hypholoma lateritium) koja je veća rastom i ima ciglastocrvenu boju na sredini klobuka, te tamnožuta panjevčica (Hypholoma epixanthum) i korjenasta plavulja (Hebeloma radicosum) koje imaju odvratan miris.

CRVENKASTA PANJEVČICA

Hypholoma lateritium (Schaeff.) P.Kumm.

Etimologija: lateritius (lat.) = ciglaste boje. Po boji.

Engleski naziv: Brick Tuft

Klobuk: 3-15 cm širok, mesnat, prvo je kuglast pa polukuglast, zatim se raširi, gladak, oker, narančasto-smeđ ili tamnosmeđ, na sredini je tamnije crveno-smeđe boje, prema rubu svjetliji, na rubu s ostacima zastorka u obliku smeđih dlačica.

Stručak: 3-17 cm visok i 5-15 mm debeo, vitak, šupalj, na vrhu je svijetložut, a prema dolje crvenkasto-smeđ do tamnosmeđ ili tamnomaslinast, vlaknast, ponekad je ljuskav, na gornjem dijelu je s ostacima zastorka u obliku tamnog crtastog prstenka.

Listići: Gusti, pomiješani su s lamelulama, prirasli su na stručak, žućkasti su ili žuto-smeđi, kasnije su maslinasti i na kraju ljubičasto-smeđi. 

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 6-8 x 3-4.5 µm (cromushrooms: 6 - 7 (7.9) × (1.8) 3.6 - 4.1 (4.7) µm, Q = (1.5) 1.6 - 1.7 (1.9), N = 100, Me = 6.4 × 3.8 µm, Qav = 1.7); otrusina je tamno ljubičasto-smeđa.

Meso: Žućkasto, prema dnu stručka je crvenkasto-smeđe; miris je ugodan, a okus je prilično gorak, ali ne tako gorak kao kod prave sumporače (Hypholoma fasciculare).

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i površina stručka u dodiru sa sumpornom kiselinom postanu lagano maslinasti, dok se kora stručka u dodiru s željeznim sulfatom trenutno oboji u tamnozeleno, s kalijevom lužinom stručak odmah postane narančasto-žut pa smeđ.

Stanište: Raste tijekom godine (u razdoblju bez mraza), u krasnim busenima, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi, grane) raznog bjelogoričnog drveća. Primjerke na prvoj slici snimio je Neven Ferenčak, a na četvrtoj slici Danijel Mulc, početkom listopada, na lokalitetu Brod Moravice u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog dosta gorkog okusa. Otkriveno je da sadrži velike količine termolabilnog toksina koji uzrokuje hemolizu ili razgradnju crvenih krvnih stanica (eritrocita). Kada se gljive prokuhaju, ti toksini nisu više tako učinkoviti. Kod osjetljivih osoba može uzrokovati gastrointestinalne tegobe. Neki je ljudi jedu bez problema unatoč gorkom okusu, međutim smatra se otrovnom vrstom i ne savjetuje se njezina konzumacija.

Napomena: Po lijepoj ciglastocrvenkastoj boji klobuka se razlikuje od otrovne prave sumporače koja je sumpornožute boje.

Hypholoma marginatum - created in Finland by Martti Moisander

LJUSKASTONOGA SUMPORAČA

Hypholoma marginatum J.Schröt.

Engleski naziv: Snakeskin Brownie

Klobuk: 2-4 cm širok, u početku je zvonoliko-stožast, zatim je konveksan, na kraju se otvori i tupo ispupči, slabo je mesnat, površina je suha i glatka, nema tragova narebranosti, može biti žuto-crvenkast, žuto-smeđ, crvenkasto-smeđ ili zelenkasto-smeđ, rub uvijek svjetliji i s bjelkastim ostacima zastorka koji poslije nestanu.

Stručak: 5-9 cm visok, tanak, valjkast, šupalj, tvrd, pri vrhu bjelkast, s bjelkasto vlaknasto-svilenkastom dekoracijom koja je prošarana poput zmijske kože na crvenkasto-smeđoj ili crno-smeđoj osnovi.

Listići: Prilično su gusti, nejednako su dugi, prirasli su na stručak, najprije su žućkasti ili sivkasti, kasnije su maslinasto-sivi ili ljubičasto-smeđi, oštrica je bjelkasta, često sa crnkastim mrljama od zrelih spora.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 8-10 x 4-5 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Tanko, vlaknasto, bjelkasto do svijetlosmeđe, u bazi stručka je tamnije hrđastosmeđe boje; miris nije izražen, a okus je gorak.

Stanište: Raste u jesen, busenasto ili pojedinačno, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (otpale grane, srušena debla, panjevi) raznog crnogoričnog drveća ili prividno na tlu izmiješanom s drvnim ostacima te na korijenju.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog gorkog okusa mesa i malih dimenzija.

Napomena: Moguća je zamjena s nekim vrstama panjevčica kao što su sivolisnata panjevčica (Hypholoma capnoides) i prava sumporača (Hypholoma fasciculare). Gotovo zmijski izgled stručka toliko je karakterističan za ljuskavonogu sumporaču da je to dovoljan znak za sigurnu determinaciju.

Hypholoma myosotis - created in Finland by Allar Antson

LJEPLJIVA SUMPORAČA

Hypholoma myosotis (Fr.) M.Lange

Etimologija: myosotis (lat.) = biljka šumska potočnica (Myosotis).

Engleski naziv: Olive Brownie

Klobuk: 1-4.5 cm širok, najprije je konveksan, poslije se izravna i često ispupči na sredini, gladak, gol, upadljivo je mazav, najprije je maslinast ili maslinasto-smeđ, kasnije izblijedi i postane svijetlosmeđ ili žuto-maslinast, rub skoro nije narebran i često je dekoriran raštrkanim bijelim pahuljama.

Stručak: 5-15 cm visok i 2-5 mm debeo, dosta je izdužen i vitak, krut, žućkast, svijetlosmeđ ili crvenkasto-smeđ, na vrhu je bjelkast, bijelo je vlaknasto-ljuskavo prošaran poput zmijske kože.

Listići: Trbušasti, razmaknuti, prirasli, sivkasto-žućkasti, svijetlosmeđi ili maslinasto-smeđi, u starosti su hrđastosmeđi, oštrica je bijela i nazubljena.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, bademaste, duguljaste, glatke, sa sitnim kličnim otvorom, 14-19 x 7-9 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Tanko, vlaknasto, slamnatožuto do smećkasto, na pritisak postane blago zelenkasto ili zeleno-sivo; miris nije izražen, a okus je malo kiselkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, skupno, kao saprotrof na tresetištima bogatim mahovinom i u miješanim i bjelogoričnim šumama bukve, rijetko i na drugim vlažnim staništima. Kod nas je poznata samo s jednog lokaliteta, na cretu Lepenici u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: OTROVNA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Najprepoznatljivija je po dimenzijama spora i mazavom klobuku, a sigurna identifikacija moguća samo pomoću mikroskopske analize spora.

Hypholoma radicosum - created in Finland by Päivi Saikkonen

KORJENASTA PANJEVČICA

Hypholoma radicosum J.E.Lange

Engleski naziv: Rooting Brownie

Klobuk: 1-6 cm širok, u početku je konveksan, zatim se otvori, gladak, žuto-crvenkast ili oker-smećkast, bijelo pahuljast, sredina je tamnija, rub je dugo vremena bjelkasto maljav i valovit.

Stručak: 3-7 cm visok i 3-8 cm debeo, valjkast, završava produženo korjenasto, najprije je pun, zatim je šupalj, elastičan, bijel, često je bjelkasto ljuskavo-vlaknasto prošaran poput zmijske kože pa oker, na dnu je smeđ ili narančasto-smeđ.

Listići: Prirasli, ponekad prirasli sa zupcem, u početku su bjelkasti, kasnije su oker, sivo-smeđi sivo-ljubičasti ili ljubičasto-smeđi, na kraju su hrđastosmeđi, nikada nisu zeleni, oštrica bijelo ljuskava.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 5.5-7.5 x 3.4-4.3 µm; otrusina je tamno ljubičasto-smeđa do crno-smeđa.

Meso: Tanko, bijelo do svijetložuto, u dnu stručka je oker do crvenkasto-smeđe; miris je neugodan na gumene ili vojničke čizme, na vinsku bačvu ili plijesan, a okus je gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi) raznog crnogoričnog drveća ili prividno na zemlji pomiješanoj s korijenjem ili granjem.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Otrovna je vrsta.

Napomena: Moguća je zamjena s tri vrste panjevčica: crvenkastom panjevčicom (Hypholoma lateritium), pravom sumporačom (Hypholoma fasciculare) i sivolisnatom panjevčicom (Hypholoma capnoides). Međutim, korjenasto produžen stručak u tlu posve dovoljan da se ne pogriješi. Ako se pažljivo ne izvadi iz staništa, smeđi korjenasti stručak pukne, ali i tada se lako prepozna po mirisu, boji listića i po tome što raste samo u crnogoričnim šumama.

AROMATIČNA PANJEVČICA

Kuehneromyces mutabilis (Schaeff.) Singer & A.H.Sm.

Etimologija: mutabilis (lat.) = promjenljiv, nestalan, nepostojan. Po boji koja je ovisna o promjeni vlažnosti.

Engleski naziv: Sheathed Woodtuft

Klobuk: 3-10 cm širok, mesnat, najprije je konveksan, na kraju se potpuno otvori, ispupči na sredini koja postane tamnija, osobito po vlažnom vremenu, površina je glatka, uglavnom je prekrivena sitnim smeđim ili sivo-smeđim ljuskicama, žuto-smeđ, svijetlosmeđ, cimetastosmeđ ili tamnosmeđ, vodenast, suši se od tjemena prema rubu tako da je rub uglavnom s tamnijim pojasom, rub je na početku podvijen, a po vlažnom je vremenu narebran.

Stručak: 1-10 cm visok i 0.3-1.8 cm debeo, najprije je pun, kasnije je šupalj, prekriven je žuto-smeđim do tamnosmeđim ljuskicama na svijetložutoj osnovi, prljavo bijel, iznad vjenčića je svijetložut i gladak, a prema bazi je tamnosmeđ; vjenčić je trajan, smećkast, opnast i crtast.

Listići: Gusti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama, žućkasti, kasnije su žuto-smeđi, svijetlosmeđi ili cimetastosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične ili u obliku sjemenke jabuke, glatke, s kličnim otvorom, 6-7.5 x 3.5-4.5 µm, (cromushrooms: (6) 6.4 - 7.5 (8.5) × (3.2) 3.8 - 4.6 (4.9) µm, Q = (1.3) 1.5 - 1.8 (2), N = 120, Me = 7 × 4.2 µm, Qav = 1.7); otrusina je cimetastosmeđa do hrđastosmeđa.

Meso: Tanko, žućkasto do svijetlosmeđe ili hrđastosmeđe; miris je ugodan, a okus je aromatičan, na lješnjake.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakolovom tinkturom poplavi, dok s kalijevom lužinom trenutno postane crveno-smeđe.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do studenog, busenasto, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (stari panjevi) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve i vrbe, rijetko se pronađe i na crnogoričnom drvu iznad 700 m nadmorske visine. Voli više planinske predjele pa je ima mnogo u Gorskom kotaru, na Sljemenu i na Plitvičkim jezerima. Prva je slika snimljena 15.11.2024., na lokalitetu Galgovo kod Zagreba, druga 8.10.2024., na lokalitetu Ponikve kod Zagreba, treća 14.8.2023., na lokalitetu Cret Dubravica kod Zaprešića, četvrtu je snimio Neven Ferenčak, 10.10.2023., peta je snimljena 28.10.2025., na lokalitetu Brlenić kod Krašića, a šestu je snimio Danijel Mulc, 3.11.2025.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvanredne kvalitete. Jedna je od najaromatičnijih gljiva. Ne smije se jesti sirova, jer su otkrivene male količine toksina koji uzrokuju hemolizu (razgradnju eritrocita) i aglutinine koji uzrokuju nakupljanje eritrocita. Navedeni se toksini neutraliziraju termičkom obradom.

Napomena: Nije preporučljiva za jelo nikome tko do zadnjeg detalja ne poznaje razlike sa smrtno otrovnom rebrastom patuljicom (Galerina marginata), jer rastu na istom staništu, a čak su zabilježeni i slučajevi zajedničkog rasta. Praktički se razlikuje od slične vrste samo po ljuskavom stručku ispod vjenčića. Slične su medena puza (Armillaria mellea) i jestiva čupava grmača (Desarmillaria tabescens) koje su drugačijeg izgleda. Često dijeli stanište s otrovnom pravom sumporačom (Hypholoma fasciculare) koja ima žutu boju klobuka i maslinasto-smeđe do crno-smeđe listiće.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 235. Aromatična panjevčica (Kuehneromyces mutabilis (Schff. ex Fr.) Singer ex Smit), Sinonim: Pholiota mutabilis Schff.

Leratiomyces squamosus - created on October 2023 in Eberswalde, Germany by nicola_dual

ČEHASTA VITIČARKA

Leratiomyces squamosus (Pers.) Bridge & Spooner

Etimologija: squamosus (lat.) = ljuskav, ljuskav. Po dekoraciji stručka.

Klobuk: 2-10 cm širok, prvo je konveksan i jedva uočljivo tupo ispupčen, po vlažnom je vremenu mazav i ljepljiv, najprije je žućkast ili žuto-okerast, zatim je oker, narančasto-smeđ, vrh je često crvenkasto-smeđ, na kraju je skoro tamnosmeđ, na sredini sa sitnim i koncentrično postavljenim ljuskicama, rub je gladak i nešto svjetliji.

Stručak: 5-12 cm visok i 4-10 mm debeo, tanak, valjkast, bjelkast, kasnije je svijetlosmeđ, u starosti je tamnosmeđ, iznad vjenčića je bijel, ispod vjenčića je s uočljivim bjelkastim čehicama; vjenčić je opnast, bijel, zatim je svijetlosmeđ ili tamnosmeđ, crtast.

Listići: Osrednje su gusti, nejednako su dugi, kratko se spuštaju po stručku, najprije su sivkasto-smeđi, kasnije su crveno-smeđi ili ljubičasto-smeđi, oštrica je bijelo ljuskava.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, s debelim stijenkama, glatke, sa središnjom klicom, 11-15.4 x 6-8.5 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Tanko, vlaknasto, krem do smeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno, u miješanim i bjelogoričnim šumama, u parkovima, uz puteve i na mjestima za preradu drva kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća ili na zemlji izmiješanom s drvnim ostacima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom, a sumnjiva je i kao otrovna.

Napomena: Može se pronaći po miješanim šumama na Sljemenu. Ova vrsta nije teška za determinaciju, jer se najviše ističe prilično dugim, tankim i čehavim stručkom s vijenčićem, stanište također nepogrešivo isključuje mnoge druge slične vrste.

PRLJAVOSMEĐA KOPRENKA

Meottomyces dissimulans (Berk. & Broome) Vizzini

Etimologija: dissimulare (lat.) = skrivati, prikrivati. Po boji.

Engleski naziv: Winter Brownie

Klobuk: 2-8 cm širok, prvo je konveksan, zatim se izravna i ulegne na sredini, sjajan, mazav, krem, smeđ, siv, sivo-smeđ ili nešto tamnije crno-smeđe boje, uvijek je s maslinastom nijansom, vodenast, rub je svjetliji i prozirno narebran, u mladosti je s ostacima bijelog ovoja, a u starosti je izvrnut.

Stručak: 1-5 cm visok i 2-9 mm debeo, valjkast ili zadebljan na bazi, uglavnom je zakrivljen, šupalj, svijetlosmeđ, bjelkasto pahuljast iznad prstenaste zone, a ispod je više pahuljasto-ljuskavo prošaran poput zmijske kože, baza je maljava od bjelkastog micelija; vjenčić je smeđ, brzo je prolazan i obično je izražen u obliku vlaknaste prstenaste zone.

Listići: Razmaknuti, široki, izmiješani su s lamelulama, prirasli, nisu račvasti, u mladosti su bjelkasti ili kremasti, kasnije su oker-smeđi ili sivo-smeđi, oštrica je valovita i sitno ljuskava.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 6.2-12.5 x 4-7.5 µm; otrusina je žuto-smeđa do smeđa.

Meso: Tanko, vlaknasto, nježno, vodenasto, svijetlosmeđe, u stručku je tamnosmeđe, kremasto kada se osuši; miriše lagano na gljive ili rotkvice, a okus je također slab na rotkvice.

Stanište: Zimska je gljiva, raste od kasne jeseni do proljeća kao saprotrof tla u aluvijalnim, bjelogoričnim i crnogoričnim šumama i parkovima, najčešće u blizini topole ili jasena, u lišću, duboko ukopana u zemlji. Prvu sliku snimio je Mladen Matišić, 17.3.2022., a ostale Neven Ferenčak, 26.4.2024. i 6.3.2024., na lokalitetu Dravska park šuma u Varaždinu, na listu bijele topole.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Teško je zamjetna i veoma promjenljive boje i oblika. Ima jasno narebran rub klobuka i karakteristični uzdignuti vjenčić ispod kojeg je dekoriran. Raste i u zimskom periodu, dosta je rijetka vrsta i ne smije se konzumirati sirova.

Pholiota adiposa - created on March 2011 in Poland by Jerzy Opioła

MASNA LJUSKAVICA

Pholiota adiposa (Batsch) P.Kumm.

Etimologija: adiposo, grasso = po sluzavosti klobuka i stručka.

Engleski naziv: Golden Scalycap

Klobuk: 3-12 cm širok, manje ili više pravilno zvonoliko-stožast pa otvoren i ispupčen na sredini, sluzav, mazav, zlatnožut, žuto-oker ili smećkast, prilično je upadljivo dekoriran ostacima žutog ovoja koji je izražen u obliku velikih priraštenih žućkastih do smećkastih ljuskica koje su najgušće na sredini, djelomično su stršeće, ljuskice se po vlažnom vremenu zadebljavaju i nestanu, tako da površina ostane skoro glatka, rub je dugo vremena podvijen, kasnije je s krpastim ostacima ovoja, nije narebran.

Stručak: 2-8 cm visok i 5-12 mm debeo, valjkast, prilično je pravilan, zakrivljen, jako je mazav i sluzav, žut ili kremasto-žut na vrhu, a žuto-smeđ, smećkast ili hrđastosmeđ na bazi, površina je s tamnosmeđim ljuskicama, na vrhu je gol i s prstenastom zonom.

Listići: Gusti, prirasli, često su prekriveni kapljicama, najprije su žućkasti, kasnije su sivkasto-žuti ili žuto-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, neamiloidne, 5-8.5 x 3-5.5 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Prilično je kompaktno, u klobuku je žućkasto, a nešto tamnije u stručku i crvenkasto-smeđe u bazi stručka; miris je slabo izražen, neugodan na drvo, a okus je blag do malo gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto ili pojedinačno, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, ali i drugog bjelogoričnog drveća kao što su hrast ili topola; izaziva bijelu trulež drva.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog dosta vlaknaste konzistencije, neugodnog mirisa i gorkog okusa mesa.

Ljekovitost: Znanstvenim je istraživanjima utvrđeno da sadrži bioaktivni sastojak adenozin koji je pokazao snažne protuupalne učinke i potencijal za jačanje imunološkog sustava (National Library of Medicine. 2024. Effects of Adenosine Extract from Pholiota adiposa (Fr.) Quel on mRNA Expressions of Superoxide Dismutase and Immunomodulatory Cytokines). Sadrži i polisaharide koji pokazuju značajne antitumorske učinke (National Library of Medicine. 2024. The structural characterization of a polysaccharide exhibiting antitumor effect from Pholiota adiposa mycelia).

Napomena: Dio je skupine malih ljuskavica, kao što su zlaćana ljuskavica (Pholiota aurivella) i hrapava ljuskavica (Pholiota squarrosa) od kojih se ova vrsta razlikuje po mazavom stručku i klobuku. Sve su vrste nejestive zbog prilično vlaknaste konzistencije mesa.

ZLAĆANA LJUSKAVICA

Pholiota aurivella (Batsch) P.Kumm.

Etimologija: aureus (lat.) = zlatno + vellus (lat.) = vuna. Po ovoju na klobuku.

Engleski naziv: Golden Scalycap

Klobuk: 4-16 cm širok, mesnat, prvo je koveksno-zvonolik, kasnije je otvoren i vijugav, sjajan, površina je vlažna, mazava i sluzava, prvo je zlatnožut, zatim je tamnožut, nešto je tamniji na sredini koja je prekrivena hrđasto žuto-smeđim ili smećkastim priraslim i pojasasto raspoređenim ljuskicama, rub je izrepan od ostataka zastorka.

Stručak: 5-8 cm visok, nešto je duži od promjera klobuka, valjkast, pun, često je korjenasto produžen, nije mazav, obično je žućkast, prema bazi je tamniji, donji je dio sa žućkasto-smeđim pojasasto raspoređenim ljuskicama, u mladosti je s vlaknasto-maljavom prstenastom zonom.

Listići: Gusti, prirasli, široki, najprije su sviejtložuti, kasnije su žuto-smeđi, oker ili maslinasto-smeđi, u starosti su hrđastosmeđi, u mladosti su prekriveni s bjelkastim do žućkastim, paučinastim i vunastim zastorkom, oštrica je trepavičasta i žućkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 7-11 x 4-6 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, vlaknasto, žilavo, bjelkasto do svijetložuto, u stručku je hrđastosmeđe; miriše na gljive ili rotkvice, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka u dodiru s kalijevom lužinom postane crveno-smeđa, dok meso s kalijevom lužinom trenutno postane žuto-crvenkasto.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, busenasto, kao parazit na živom bjelogoričnom drveću, ali i kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, a veoma rijetko na crnogoričnom drveću, obično jeli; izaziva bijelu trulež drva. Prvu i drugu sliku snimio je Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split, sredinom rujna, a treća slika snimljena je na lokalitetu Ponikve kod Zagreba.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Zabilježeno je nekoliko nepotvrđenih alergijskih reakcija, a uzrok može biti određena vrsta drveća na kojima raste.

Napomena: Slična je masnočehava ljuskavica (Pholiota squarrosoadiposa) koja je također mazava, ali na klobuku ima stršeće čehice. Mnogi autori je poistovjećuju s masnom ljuskavicom (Pholiota adiposa) koja ima nešto manje spore dimenzija 5-8.5 x 3-5.5 µm i mazavi stručak, osim toga nema tragova sraštenih ili stršećih čehica po površini klobuka, a ako je s dekoracijom onda je ona vrlo sitna.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 243. Zlaćana ljuskavica (Pholiota aurivella (Batsch. ex Fr.) Kummer), Sinonim: Pholiota cerifera (Karst.) Karst.

Pholiota carbonaria - created in Norway by Inger-Lise Fonneland

UGLJENARSKA LJUSKAVICA

Pholiota carbonaria (Fr.) Singer

Etimologija: carbonarius (lat.) = ugljeno. Jer raste na ostacima izgorenog drva.

Engleski naziv: Bonfire Scalycap

Klobuk: 1-8 cm širok, prvo je konveksan, zatim se otvori i blago ispupči na sredini, gladak, sjajan, po vlažnom je vremenu jako mazav i ljepljiv, žut do crvenkasto-smeđ, rub je svjetliji, ponekad je prekriven ljuskavim ostacima ovoja, rub je u mladosti podvijen.

Stručak: 3-5 cm visok i 3-4 mm debeo, valjkast, sužava se prema bazi, svjetliji je od klobuka, žuto-narančast, prekriven je rijetkim smeđim ljuskicama, osobito na donjem dijelu, na vrhu je svjetliji, na vrhu je često izražena prstenasta zona.

Listići: Gusti, u mladosti su kao odvojeni od stručka, kasnije su zaokruženi uz stručak, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama, najprije su žućkasti, kasnije su sivo-žuti, žuto-maslinasti do hrđastosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 6-8 x 3-4 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Žućkasto, pri dnu stručka je oker-smeđe; miris mije izražen, a okus je blag i samo ponekad malo gorkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom najprije postane oker-žuto pa zatim posmeđi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, na starim zgarištima i opožarenim područjima, kao saprotrof krupnijih pougljenisanih drvnih ostataka (panjevi) crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta. Biti na oprezu s ovom vrstom jer je prijavljeno i nekoliko trovanja.

Napomena: Uz navedeno stanište i opis ne bi trebalo biti problema pri determinaciji ove vrste.

VRBOVA LJUSKAVICA

Pholiota conissans (Fr.) M.M.Moser

Etimologija: con (lat.) = zajedno, s + nissans (gr.) = koji se uzajamno podupire. Po rastu uz vrbe.

Klobuk: 2-5 cm širok, prvo je polukuglast, kasnije je raširen, gol do slabo vlaknast, u mladosti je s vunastim ostacima ovoja, na kraju se raspucava (poput cjepača), po vlažnom vremenu je sluzav, smeđ do žućkasto-oker, na sredini je crvenkasto-oker, a rub je često žućkasto-oker.

Stručak: 3-9 cm visok i 3-1.2 mm debeo, valjkast, vlaknasto-ljuskav, s prolaznim je ostacima ovoja, svijetlokrem, baza i sredina su crvenkasto-smeđi.

Listići: Gusti, 1.5-3.5 mm široki, tanki, prirasli, svijetlo kremasto-žuti, kasnije su cimetastosmeđi, u starosti su tamno ljubičasto-smeđi. 

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 6-8 x 3-4.5 µm, bazidije su 20-25 x 5-7 μm, cheilocistidije su 30-40 x 4.5-6.5 μm, pleurocistidije su 25-45 x 8-15 μm (cromushrooms: bazidiospore su (6) 6.3 - 7.9 (8.3) x (3.6) 4 - 4.4 (4.8) µm, Q= (1.55) 1.6 - 1.89 (2), N=30, Me= 6.8 x 3.9 µm, Qav=1.74, bazidije su (14) 15.5 - 24 (25.5) x (5.5) 6-6.5 (7.5) µm, N=14, cheiloleptocistide su (18.5) 23 - 33 (37.5) x (5.5) 6 - 7 (9) µm, N=12, cheilochrysocistide su rijetke, 32 - 34 x 8 - 9 µm, N=2, pleuroleptocistide su odsutne, pleurochrysocistide su (23) 32 - 41 (44.5) x (8.5) 9 - 9.5 (10.5) µm, N=10, kopče su prisutne; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, vlaknasto, svijetložuto, vodenasto; miris je ugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, u bjelogoričnim šumama, močvarnim područjima, zaobalnim šumama, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka ili prividno na zemlji izmješanom s drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća, obično vrbe ili rjeđe topole, te korijenja trava ili grmlja, na mahovinom obraslim vlažnim mjestima. Slike je snimio Neven Ferenčak, 24.4.2020., na lokalitetu uz rijeku Dravu kod Varaždina, izravno na tlu u blizini vrbe i crne topole (Populus nigra).

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra nejestivom jer nema nikakve upotrebne vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po staništu i mikroskopskim karakteristikama.

Pholiota flammans - created in Finland by Outi Laakso

PLAMTEĆA LJUSKAVICA

Pholiota flammans (Batsch) P.Kumm.

Etimologija: flammans (lat.) = plameno, vatreno. Po živoj boji.

Engleski naziv: Flaming Scalycap

Klobuk: 2-9 cm širok, najprije je konveksan, zatim se raširi i tupo ispupči na sredini, po vlažnom je vremenu malo mazav, lijepe je limunastožute ili narančaste boje, cijela je površina prekrivena stršećim svijetložutim ljuskicama na žuto-crvenoj osnovi, rub je podvijen.

Stručak:  3-8 cm visok i 4-8 mm debeo, valjkast, prvo je pun, zatim je šupalj, suh, limunastožut ili narančast, ispod vjenčića je gusto obrastao stršećim ljuskicama na žutoj osnovi, iznad vjenčića je gladak, vjenčić je ljuskav, nije uvijek jasno izražen, nalazi se malo ispod klobuka.

Listići: Prilično su gusti, prirasli, najprije su žuti poput klobuka, kasnije su žuto-smeđi ili hrđastosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, sitne, 3-4.5 x 2-2.5 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Debelo, žuto, na presjeku postane crvenkasto-smeđe; miriše na gljive ili oštro na rotkvice, a okus je gorkast i kiselkast.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka u dodiru s kalijevom lužinom postane crveno-smeđa, a meso najprije pocrveni pa poslije postane crno-smeđe, meso u dodiru sa željeznim sulfatom trenutno postane tamnozeleno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto ili po 2-3 plodna tijela zajedno, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi) raznog crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Teško se može zamijeniti s nekom drugom vrstom, jer raste samo na panjevima crnogoričnog drveća, lijepe je žuto-narančaste, a stručak i klobuk su ljuskavo dekorirani. Jedna je od najljepših gljiva.

ELASTIČNA LJUSKAVICA

Pholiota gummosa (Lasch) Singer

Etimologija: Po elastičnoj konzistenciji?

Engleski naziv: Sticky Scalycap

Klobuk: 2-8 cm širok, prvo je kuglast ili zvonolik, zatim je konveksno-izravnat, kožica je mazava i lako se guli, žućkast, žuto-narančast, oker ili zelenkasto-smeđ, mjestimično je s mrljama, s brojnim je žuto-zelenim, oker-smeđim ili maslinasto-smeđim koncentrično postavljenim ljuskicama koje otpadnu, rub je dugo vremena podvijen i pokriven zastorkom.

Stručak: 3-6 cm visok i 5-8 mm debeo, valjkast, najprije je pun, zakrivljen, zatim postane šupalj, boje je klobuka ili nešto svjetliji, žućkast, žuto-narančast, zelenkasto-smeđ ili oker-smeđ, sitno je smeđe ljuskav kao i klobuk, prema bazi je crvenkasto-smeđe prošaran poput zmijske kože, s izraženom je prstenastom zonom.

Listići: Osrednje su gusti, široki, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama, najprije su žućkasti, kasnije su svijetlosmeđi do oker-sivkasti. 

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 6-8 x 3.5-4.5 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Tanko, žućkasto, ispod kožice klobuka je tamnožuto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi) raznog crnogoričnog drveća ili na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima. Slike je snimio Neven Ferenčak, 27.10.2025.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve upotrebne vrijednosti.

Napomena: Od žilave ljuskavice (Pholiota lenta) razlikuje se po crisocistidama, pleurocistidama koje su nešto duže, te po sporama s klicom.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 249. Elastična ljuskavica (Pholiota gummosa (Lasch) Singer)