Znanstveni naziv uzorka: Coprinopsis pachyderma
Lokacija uzorka: USA
Sekvencionirano područje: ITS1, 5.8S, ITS2
Sekvenca (687 bp): AAGTCGTAACAAGGTTTCCGTAGGTGAACCTGCGGAAGGATCATTATTGAATAAATCTGACATGGTTGCAGCTGGCTCTTCGGGGCATGTGCTCGCCTGTCACCTTTATCTTTCCACCTGTGCACACACTGTAGTCCTGGATACCTCTCGCCGCAAGGCGGATGCAGAGACTGCTGCTCAGCCTCCGAAAGGGGGAGGACGGCTATCTCTGAATTTCCAGGTCTACGATTATCACATACCCCAATTGAATGTTACAGAATGTTATCAAAGGGCCTTGTGCCTATAAACCTATACAACTTTCAGCAACGGATCTCTTGGCTCTCGCATCGATGAAGAACGCAGCGAAATGCGATAAGTAATGTGAATTGCAGAATTCAGTGAATCATCGAATCTTTGAACGCACCTTGCGCTCCTTGGTATTCCGAGGAGCATGCCTGTTTGAGTGTCATTAAATTCTCAACCTCACCAACTTTGTTGTGTGAAGGCTTGGATGTGGGGGTTGCAGGTCCGCACTTGTGTGGTCTGCTCCTCTAAAACGTATTAGTGGGTTAGTCCCCTAATCTATTGGTGTGATAATTATCTACGCCGTGGATTTGGAAGACTATCATAGACCTGCTTCTAACCGTCCTTTGGACAACTTTGACAATTTTGACCTCAAATCAGGTAAGACTACCCGCTGAACTTAAG
Izvor: UNITE (CC BY 4.0)

DEBELOKOŽNA GNOJIŠTARKA
Coprinopsis pachyderma (Bogart) Redhead, Vilgalys & Moncalvo
Etimologija: pachys (gr.) = debeo, čvrst + derma (gr.) = koža. Po debeloj kožici klobuka.
Engleski naziv: Thickskinned Inkcap
Klobuk: 1-3 cm širok, isprva je valjkasto-eliptičan i visok do 8 mm, zatim je zvonolik, kasnije je izravnat ili čak izvrnut prema gore kada se rastapa, prvo je bijelo-sivkast, sredina je siva ili sivo-smeđa, prekriven je sivkastim dlakavo-vlaknastim ovojem, prema rubu se razlaže na sitne uzdignute smeđe ljuske, prozirno narebran.
Stručak: 4-8 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, batinasto ili gomoljasto zadebljan na bazi i širok do 4 mm, šupalj, blago je ljuskav, osobito prema bazi, bijel.
Listići: Vrlo su gusti, slobodni, uski, široki su 2-5 mm, u početku su bijeli, zatim su sivi i na kraju crnkasti, oštrica je svjetlija, bjelkasta, prelazi u ružičastu, ljuskava, potpuno se rastope.
Mikroskopija: Bazidiospore su jajolike ili eliptične, baza je stožasta ili rjeđe zaobljena, sa zaobljenim ili donekle krnjim vrhom, sa 1.5-1.8 µm širokim središnjim ili blago ekscentričnim kličnim otvorom, 8.8-13.1 x 5.7-8.3 µm, Q = 1.3-1.75, Qav = 1.4-1.6, bazidije su 4-sporne, 24-34 x 6-9 µm, cheilocistide su kuglaste, jajolike, eliptične, duguljaste, u obliku ampule ili valjkaste, 30-50 x 18-25 µm, pleurocistide su duguljaste, valjkaste ili u obliku ampule, 60-90 x 24-35 µm; otrusina je crna.
Meso: Tanko, bjelkasto, u starosti postaje crno; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno, busenasto ili u skupinama, kao saprotrof na sitnim drvnim ostacima.
Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Za sigurnu je determinaciju potrebna mikroskopska analiza.
DNA sekvenca:

DEBELOSPORNA GNOJIŠTARKA
Coprinopsis pachysperma (P.D.Orton) Redhead, Vilgalys & Moncalvo
Etimologija: pachys (gr.) = debeo, krupan + sperma (gr.) = sjeme, spora. Po velikim sporama.
Engleski naziv: Thickspored Inkcap
Klobuk: 1-4 cm širok, prvo je kuglast do eliptičan i visok do 30 mm, zatim je stožast ili konveksan, kasnije je izravnat s blago podvijenim rubom, potpuno je prekriven sivkastim ili kremasto-sivkastim, praškastim, brašnasto-pahuljastim, često malo ježastim ovojem, ljuske su na sredini ponekad prilično tamno sivo-smeđe, brazdast i prozirno narebran.
Stručak: 3-11 cm visok i oko 4 mm debeo, valjkast, nešto je zadebljan na bazi i širok do 6 mm, bjelkast, na bazi je često smećkast i s bijelo pahuljast od ovoja.
Listići: Gusti, 24-38 ih dopire do stručka, slobodni, isprva su bijeli, zatim su sivi do crni, rastope se.
Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, s prednje su strane limunaste, klični otvor je blago do jako ekscentričan, 13.4-16.7 x 12.7-15.4 (f) x 8.5-10 µm, Q = 1.05-1.2, Qav = 1.1, bazidije su 2-sporne, 18-38 x 9-13 µm, cheilocistide su u obliku boce, eliptične ili valjkaste, 30-90 x 20-50 µm, pleurocistide su slične cheilocistidama, 80-160 x 30-60 µm; otrusina je žućkasto-crna.
Meso: Vrlo tanko, gotovo da i ne postoji, bijelo, kasnije se rastopi; miris nije izražen, a okus je blag.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili nekoliko primjeraka zajedno, kao saprotrof na starom kravljem izmetu ili na zemlji izmiješanom sa sitnim drvnim ostacima.
Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Lako se prepoznaje po 2-spornim bazidijama i velikim limunastim sporama. Slična se bijela gnojištarka (Coprinopsis nivea) razlikuje samo po 4-spornim bazidijama.
|
Coprinopsis phaeospora - created on July 2009 in Vrold, Denmark by Jens Mårbjerg |
![]() |
![]() |
|

TAMNOSPORNA GNOJIŠTARKA
Coprinopsis phaeospora (P.Karst.) P.Karst.
Etimologija: phaeo (gr.) = taman, smeđ + spora (gr.) = sjeme, spora. Po tamnim sporama.
Engleski naziv: Darkspored Inkcap
Klobuk: 0.5-3 cm širok, kuglast, eliptičan, jajolik ili stožast i visok 3-12 mm, kasnije se raširi, bijel, prekriven je s oker-smeđim do smećkastim, baršunastim ljuskama, osobito oko sredine, prozirno narebran.
Stručak: 2-12 cm visok i 0.5-2 mm debeo, valjkast, bijel do sivkast, gotovo je gol.
Listići: Gusti, 32-38 ih dopire do stručka, slobodni, prvo su bijeli, zatim su tamnosivi do crnkasti, kasnije se rastope.
Mikroskopija: Bazidiospore su jajolike, s prednje su strane gotovo kuglaste, ponekad su u obliku zrna kukuruza, sa 1-1.3 µm širokim i izraženo ekscentričnim kličnim otvorom, rijetko je na sredini, 5.5-8 x 4.5-7 x 4.5-6 µm, Q = 1.03-1.3, Qav = 1.1-1.2, bazidije su 4-sporne, 14-28 x 7-9 µm, cheilocistide su duguljaste, u obliku boce i li valjkaste, 30-120 x 10-30 µm, pleurocistide su duguljaste, valjkaste ili u obliku boce, 50-150 x 10-30 µm; otrusina je crna.
Meso: Tanko, bjelkasto, postaje sivo pa crno, kasnije se rastapa; miris nije izražen, a okus je blag.
Stanište: Raste u ljeto, od lipnja do rujna, u malim skupinama, kao saprotrof na stabljikama biljaka i trava nakon ljetnih kiša.
Doba rasta: 6, 7, 8, 9
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Vrlo su slične žutoljuskava gnojištarka (Coprinopsis xantholepis) i lažna Friesova gnojištarka (Coprinopsis pseudofriesii) od kojih se razlikuje po gotovo kuglastim sporama i izraženo ekscentričnom kličnom otvoru, dok obje slične vrste imaju šire eliptične i nešto veće spore.
DNA sekvenca:
|
Coprinopsis phlyctidospora - created on October 2016 in Vlaanderen, Belgium by Michel Beeckman |
![]() |
![]() |
|

BRADAVIČAVOSPORNA GNOJIŠTARKA
Coprinopsis phlyctidospora (Romagn.) Redhead, Vilgalys & Moncalvo
Etimologija: phlyktis (gr.) = mjehur, plik + spora (gr.) = sjeme, spora. Po mjehurićastim sporama.
Engleski naziv: Wartyspored Inkcap
Klobuk: 1-4 cm širok, isprva je jajolik i visok 0.5-1 cm, kasnije se spljošti i izravna, bijel, siv do sivo-plavkast, sredina je tamnija, površina je u mladosti prekrivena sitnim, bjelkastim do sivkastim ljuskama od ovoja, koje se brzo izgube, prozirno narebran.
Stručak: 2-9 cm visok i 1-2.5 mm debeo, valjkast, bijel, površina je bjelkasto ljuskava na sivoj osnovi.
Listići: Gusti, 18-42 dopiru do stručka, široki, usko su prirasli ili slobodni, prvo su bijeli, zatim su postupno sivi i na kraju crni, kasnije se rastapaju.
Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične ili jajolike, obilno su bradavičave, klični otvor je na sredini, 7.5-11 x 5.5-8 µm, Q = 1.4-1.7, bazidije su 4-sporne, 20-30 x 8-10 µm, cheilocistide su gotovo kuglaste do eliptične, 30-80 x 20-30 µm, pleurocistide su eliptične, mjehuraste ili valjkaste, 50-100 x 20-40 µm; otrusina je crna.
Meso: Tanko, bjelkasto, postaje sivo pa crno, kasnije se rastapa; miris nije izražen, a okus je blag.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprotrof na krupnijim drvnim ostacima (grane), na zemlji izmiješanoj sa sitnim drvnim ostacima i na opožarenim terenima.
Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Slična je bradavičava gnojištarka (Coprinopsis echinospora), koja ima slično dekorirane spore i 4-spornim bazidijama, ali su spore bademaste.
DNA sekvenca:

ŠARENA GNOJIŠTARKA
Coprinopsis picacea (Bull.) Redhead, Vilgalys & Moncalvo
Etimologija: pica (lat.) = svraka. Po crnkastoj boji klobuka.
Engleski naziv: Magpie Inkcap
Klobuk: 2-7 cm širok, valjkasto-jajolik pa zatim zvonolik, izraženo je šaren, s trajnim, bijelim, prilegnutim ljuskavim krpicama na smeđoj, sivo-smeđoj ili crnkastoj osnovi, na kraju se rastopi, rub je prozirno narebran.
Stručak: 10-30 cm visok i 6-15 mm debeo, valjkast, šupalj, lomljiv, vitak kada se gljiva potpuno razvije, zadebljan na osnovi, bjelkast, rastapa se, pomalo s cik-cak raspoređenim sitnim bijelim ljuskicama, nema vjenčić.
Listići: Vrlo su gusti, slobodni, isprva su bjelkasti, zatim su smećkasti, kasnije su sivo-smeđi do tamnosivi, na kraju su crni i rastope se u crnu tekućinu poput tinte, oštrica je u početku pahuljasta.
Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do jajolike, sa oko 2.5 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 14-19 x 9.5-13 µm, Q = 1.25-1.6, Qav = 1.35-1.5, bazidije su 4-sporne, 16-46 x 12-15 µm, cheilocistide su u obliku boce, eliptične ili stožaste, 80-150 x 24-50 µm, pleurocistide su u obliku boce, valjkaste, stožaste ili eliptične, 100-165 x 28-60 µm, elementi ovoja su tankih stijenki, do oko 175 x 3-18 µm (cromushrooms: (14) 14.9 - 17 (19.1) × (9.5) 10 - 11.3 (12.2) µm, Q = (1.3) 1.4 - 1.58 (1.6), N = 120, Me = 15.9 × 10.7 µm, Qe = 1.5); otrusina je crna.
Meso: Vrlo je tanko, gotovo da i ne postoji, lomljivo, bijelo, topljivo; miris je u mladosti neugodan na plijesan ili katran, a okus je također na plijesan.
Stanište: Raste u jesen, pojedinačno ili u malim raštrkanim skupinama, od rujna do studenog, kao saprotrof tla u bjelogoričnim i vlažnim provodnjenim šumama, osobito šumama bukve, na zemlji ili na sitnim drvnim ostacima, voli humusno i vapnenačko tlo.
Doba rasta: 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Uvjetno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti, a miris i okus su joj toliko neugodni da se i ne može niti pomisliti na konzumiranje ove vrste.
Napomena: Izvanredno je lijepa i zanimljiva gljiva. Dosta je rijetka pa ju je bolje ne brati. Klobuk je karakteristično prošaran bijelim krpicama. Osnova klobuka je skoro crna i u kontrastu s bijelim krpicama po čemu se dosta teško zamijeni s nekom drugom vrstom. Slična, također pjegava, Stanglova gnojištarka (Coprinopsis stangliana) razlikuje po tome što nema neugodan miris mesa i obično raste na različitim staništima ili u skupinama, dok biskupska gnojištarka (Coprinopsis episcopalis) raste na sličnom staništu i slične je veličine, ali ima gotovo četvrtaste spore.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 115. Šarena gnojištarka (Coprinus picaceus (Bull.) Fr.)

SIVODLAKAVA GNOJIŠTARKA
Coprinopsis poliomalla (Romagn.) Doveri, Granito & Lunghini
Etimologija: polios (gr.) = siv, boje pepela + malla (lat.) = vlakno, mreža, kosa, vuna. Po dekoraciji.
Engleski naziv: Greyhaired Incap
Klobuk: 3-7 mm širok, isprva je eliptičan do valjkasto-eliptičan i visok do 5 mm, kasnije se raširi, u mladosti je siv do tamnosiv, kasnije postaje svjetliji, čitava je površina praškasta, na rubu je malo dlakavo-ljuskav, prozirno narebran.
Stručak: 1-2 cm visok i oko 0.5 mm debeo, valjkast, na bazi je gotovo gomoljast, proziran, bijel, površina je pahuljasta.
Listići: Rijetki, dosta su razmakmnuti, 8-16 ih dopire do stručka, slobodni, isprva su bijeli, ubrzo su sivi do crnkasti, kasnije se rastope.
Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, eliptične ili jajolike, s 1.3 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 6.3-10.3 x 3.8-6.2 µm, Q = 1.3-1.9, Qav = 1.5-1.8, bazidije su 4-sporne, 12-28 x 7-9 µm, cheilocistide su eliptične, u obliku boce ili valjkaste, 40-90 x 18-32 µm, pleurocistide su slične cheilocistidama, 50-120 x 21-38 µm; otrusina je crna.
Meso: Tanko, bijelo-sivkasto do crno, rastapa se; miris nije izražen, a okus je blag.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili u skupinama, kao saprotrof na čistom izmetu, osobito kravljem.
Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Slična je praškasta gnojištarka (Coprinopsis coniophora), koja je većih dimenzija, sa bademastim sporama, raste skupno na krupnijim drvnim ostacima.
DNA sekvenca:

LAŽNA PAUČINASTA GNOJIŠTARKA
Coprinopsis pseudocortinata (Locq. ex Cacialli, Caroti & Doveri) Doveri, Granito & Lunghini
Etimologija: Po sličnosti sa paučinastom gnojištarkom (Coprinopsis cortinata).
Klobuk: 3-7 mm širok, isprva je kuglast, gotovo kuglast do eliptičan i visok 0.3-4 mm, zatim je konveksan, kasnije se izravna, a rub blago izvrne prema gore, u mladosti je potpuno prekriven prolaznim, bijelim, praškastim ovojem, koji je na rubu nešto dlakavije-ljuskav, osobito u ranoj mladosti, kasnije je siv, prozirno narebran.
Stručak: 1-2 cm visok i 0.1-0.7 mm debeo, valjkast, na bazi je malo proširen i do 1 mm debeo, bjelkast, staklast, često je smećkast, prekriven je s bijelim pahuljama od ovoja.
Listići: Rijetki, dosta su razmakmnuti, 6-12 ih dopire do stručka, slobodni, isprva su bijeli, zatim su sivkasti do sivi s crnkastim mrljama, kasnije se rastope.
Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, eliptične ili jajolike, s 1.3 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 5.6-7.7 x 3.5-4.7 µm, Q = 1.5-2, Qav = 1.65-1.7, bazidije su 4-sporne, 9-30 x 6-8.5 µm, cheilocistide su kuglaste, eliptične, u obliku boce ili valjkaste, 30-50 x 15-30 µm, pleurocistide su u obliku boce, rijetko su valjkaste ili eliptične, 50-90 x 20-40 µm; otrusina je crna.
Meso: Tanko, bijelo-sivkasto do crno, rastapa se; miris nije izražen, a okus je blag.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili u malim skupinama, kao saprotrof na izmetu i gnoju.
Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Slične su sivodlakava gnojištarka (Coprinopsis poliomalla), koja je u mladosti siva, te vrsta Coprinopsis idae, koja raste na zemlji i ima šire i drugačije oblikovane spore.
|
Coprinopsis pseudofriesii - created on October 2019 in Dachnau und Schlangenloch bei Rüsselsheim, Germany by Wolfgang Patczowsky |
![]() |
![]() |
|

LAŽNA FRIESOVA GNOJIŠTARKA
Coprinopsis pseudofriesii (Pilát & Svrček) Redhead, Vilgalys & Moncalvo
Etimologija: pseudo (gr.) = lažan, patvoren + friesii = u čast Eliasa Magnusa Friesa (1794.–1878.), švedskog mikologa i jednog od utemeljitelja suvremene mikologije. Po sličnosti sa Friesovom gnojištarkom (Coprinopsis friesii).
Engleski naziv: Thorny Incap
Klobuk: 0.5-2 cm širok, isprva je stožasto-eliptičan ili stožast, zaobljen na vrhu i visok 3-8 mm, bjelkast, na sredini je oker, svijetlosmeđ do crvenkasto-smeđ, ovoj se razlaže na oker-smeđe ljuske, kasnije izblijedi, brazdast i prozirno narebran.
Stručak: 2-6 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, bijel do sivkast, baza je pomalo ljuskava.
Listići: Gusti, 32-50 ih dopire do stručka, slobodni, prvo su bijeli, zatim su sivi do crnkasti.
Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, eliptične, jajolike ili blago romboidne, zaobljene na vrhu sa središnjim, oko 1.5 µm širokim kličnim otvorom, 6.1-10.2 x 5-7.9 µm, Q = 1.05-1.55, Qav = 1.25-1.4, bazidije su 4-sporne, 18-32 x 9-11 µm, cheilocistide su valjkaste ili u obliku uske boce, 30-80 x 7-22, pleurocistide su slične cheilocistidama, 60-120 x 10-27 µm; otrusina je crna.
Meso: Tanko, bjelkasto, kasnije je crno, posuši se; miris nije izražen, a okus je blag.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili po nekoliko primjeraka zajedno, kao saprotrof u šumama, parkovima i na livadama, na krupnijim drvnim ostacima (grane), na zakopanom drvu, kori voća, te na bilju i travama.
Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Karakteristična je po eliptičnim, jajolikim ili romboidnim sporama dugim do oko 9 ili 10 µm i prilično velikim plodnim tijelima. Slične su Friesova gnojištarka, koja ima manja plodna tijela i raste na drugačijem staništu, tamnosporna gnojištarka (Coprinopsis phaeospora), koja ima jajolike, s prednje strane gotovo kuglaste spore i izraženo ekscentrični klični otvor, te žutoljuskava gnojištarka (Coprinopsis xantholepis), koja ima mnogo veće cheilocistide.
DNA sekvenca:

LAŽNA BIJELA GNOJIŠTARKA
Coprinopsis pseudonivea (Bender & Uljé) Redhead, Vilgalys & Moncalvo
Etimologija: pseudo (gr.) = lažan + niveus (lat.) = bijel kao snijeg, snježan, snježnobijel. Po sličnosti sa bijelom gnojištarkom (Coprinopsis nivea).
Engleski naziv: Snowy Inkcap
Klobuk: 1-4 cm širok, prvo je eliptičan do valjkasto-eliptičan i visok 1.2-2 cm, zatim je stožast, kasnije se izravna, bijel, na sredini je ponekad s ružičastom nijansom, potpuno je prekriven bijelim do sivkastim dlakavo-ljuskavim ovojem, koji se kasnije izgubi, rub je u mladosti nešto dlakavije pahuljast, kasnije je rascijepljen.
Stručak: 5-12 cm visok i 3-5 mm debeo, valjkast, zadebljan na bazi, šupalj, lomljiv, bijel do sivkast, bijelo pahuljast od ovoja, baza je gusto bijelo vlaknasta.
Listići: Gusti, 22-36 ih dopire do stručka, slobodni, prvo su bijeli, zatim su sivi do crni, oštrica je svjetlija, rastope se.
Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, s prednje strane su limunaste, sa središnjim do blago ekscentričnim kličnim otvorom, 9.2-12.3 x 7.5-11.3 (f) x 6.2-7.8 µm, Q = 1.05-1.35, Qav = 1.15-1.2, bazidije su 4-sporne, 15-40 x 9-13 µm, cheilocistide su u obliku boce, eliptične ili valjkaste, 40-65 x 20-27 µm, pleurocistide su slične cheilocistidama, 50-150 x 25-60 µm; otrusina je tamnosmeđa, gotovo crna.
Meso: Vrlo tanko, gotovo da i ne postoji, bijelo, s ružičastom je nijansom, kasnije se rastopi; miriše na kvasac, kokos, cimet, voće ili travu, a okus je blag.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, pojedinačno ili nekoliko primjeraka zajedno, kao saprotrof na kravljem izmetu, gnoju i kompostu.
Doba rasta: 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Slične su bijela gnojištarka, koja je obično čistije bijele boje, ima veće spore i šire cheilocistide, čizmasta gnojištarka (Coprinopsis cothurnata), koja ima manje, heksagonalne spore, obojenu bazu stručka i obično je bez pleurocistida, a debelosporna gnojištarka (Coprinopsis pachysperma) ima 2-sporne bazidije.
DNA sekvenca:

LAŽNA ZRAKASTA GNOJIŠTARKA
Coprinopsis pseudoradiata (Kühner & Joss. ex Watling) Redhead, Vilgalys & Moncalvo
Etimologija: pseudo (gr.) = lažan, varljiv + radiatus (lat.) = zrak, zračenje. Po sličnosti sa zrakastom gnojištarkom (Coprinopsis radiata).
Engleski naziv: False Rayed Inkcap
Klobuk: 4-10 mm širok, prvo je eliptičan do valjkasto-eliptičan, zatim je stožast do konveksan, kasnije se izravna, brazdast, siv do sivo-smeđ, na sredini je tamniji, ovoj je bjelkast do svijetlosiv, radijalno se razlaže na dlakave do vlaknaste, često šiljaste i prilegnute ili zakrivljene ljuskice, osobito na sredini, vrhovi sušenjem postaju smeđi, rub je narebran i izvrnut u starosti.
Stručak: 2-5 cm visok i 0.5-1 mm debeo, valjkast, zadebljan i donekle ukorijenjen na bazi gdje je širok oko 1.5 mm, šupalj, bjelkast, sitno je dlakavo-ljuskav, osobito gusto u donjem dijelu, kasnije postaje gol.
Listići: Prilično su gusti, oko 30 ih dopire do stručka, uski, slobodni, u mladosti su bijeli, zatim postaju sivi pa crni, rastapaju se.
Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, zaobljene na oba kraja, s oko 1.3-1.5 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 8-9.5 x 5-5.8 µm, Q = 1.55-1.8, Qav = 1.7, bazidije su 4-sporne, 18-32 x 8-10 µm, cheilocistide su gotovo kuglaste, eliptične, jajolike ili u obliku boce, 25-60 x 15-28 µm, pleurocistide su eliptične, u obliku boce do valjkaste, 30-80 x 20-30 µm; otrusina je crno-ljubičasta.
Meso: Vrlo tanko, gotovo da i ne postoji, sivkasto; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u malim skupinama, kao saprotrof na gnoju pomiješanom sa slamom ili izmetu, obično konjskom.
Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Slična je zrakasta gnojištarka, koja ima veće spore.
DNA sekvenca:

ZRAKASTA GNOJIŠTARKA
Coprinopsis radiata (Bolton) Redhead, Vilgalys & Moncalvo
Etimologija: radiatus (lat.) = zrak, zračenje. Po izgledu klobuka.
Engleski naziv: Rayed Inkcap
Klobuk: 0.5-1.5 cm širok, isprva je eliptičan do valjkasto-eliptičan i visok do 6 mm, zatim je stožast do konveksan, ubrzo se izravna, sivo-smeđ, prema rubu je svjetliji, ovoj je prolazan, bjelkast do srebrnosiv, radijalno se razlaže na dlakave do vlaknaste, često šiljaste i prilegnute ili zakrivljene ljuskice, osobito u sredini, vrhovi sušenjem postaju smeđi, rub je jako izvrnut prema gore i narebran.
Stručak: 2-5 cm visok i 0.5-1.5 mm debeo, valjkast, malo je batinasto zadebljan na bazi i širok 2 mm, šupalj, lomljiv, nitast, malo je ukorijenjen, bijel, proziran, sitno je dlakavo-ljuskav, kasnije je gol, baza je prekrivena vlakancima.
Listići: Prilično su gusti, oko 35 ih dopire do stručka, slobodni, isprva su bijeli, kasnije sivkasto-smeđi do crnkasti, rastope se, oštrica je bjelkasta.
Mikroskopija: Bazidiospore su valjkasto-eliptične, sa zaobljenom bazom i vrhom, sa oko 1.5-1.8 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 13.5-15 x 7.5-8.5 µm, Q = 1.65-1.9, Qav = 1.75-1.8, bazidije su 4-sporne, 20-36 x 9-11.5 µm, cheilocistide su kuglaste, eliptične do duguljaste ili u obliku boce, 35-80 x 15-40 µm, pleurocistide su eliptične do duguljaste, u obliku boce ili valjkaste, 50-100 x 20-45 µm; otrusina je crna.
Meso: Tanko, bijelo, prozirno, sivkasto, brzo se rastapa u crnu tekućinu; miris nije izražen, a okus je blag.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od travnja do listopada, najčešće kao saprotrof na izmetu i stajskom gnoju, uglavnom konjskom ili ovčjem, a često se pronađe i po plastenicima.
Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10
Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.
Napomena: Prepoznatljiva je po prilično uskim, valjkasto-elipsoidnim sporama dužine 13-15 µm i staništu na gnoju. Dio je roda Coprinopsis koju karakteriziraju jako pahuljasti ostaci ovoja po klobuku, slobodni listići i odsutnost vjenčića na stručku. Slične su lažna zrakasta gnojištarka (Coprinopsis pseudoradiata), koja ima manje spore, 7.5-9.5 x 5-5.5 µm, krupnoglava gnojištarka (Coprinopsis macrocephala), koja ima spore 12-17 x 8-10 µm, a pepeljasta gnojištarka (Coprinopsis cinerea) 8.5-12 x 6-8 µm.
DNA sekvenca:

KORJENASTA GNOJIŠTARKA
Coprinopsis radicans (Romagn.) Redhead, Vilgalys & Moncalvo
Etimologija: radicare (lat.) = puštati korijenje, zakorjenjivati se. Po korjenasto produženom stručku.
Engleski naziv: Rooting Inkcap
Klobuk: 1-3 cm širok, kuglast do duguljast i visok do 9 mm, kasnije se raširi i izravna, gusto je prekriven praškastim do dlakavo-pahuljastim ovojem, kasnije se izgubi, siv do sivo-smeđ, brazdast i prozirno narebran.
Stručak: 3-7 cm visok i 1.5-3 mm debeo, valjkast, šupalj, lomljiv, bjelkast, baza je duboko ukorijenjena sa debelim rizomorfom.
Listići: Slobodni, bijeli do crni, na kraju se rastope.
Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do jajolike, sa stožastom bazom i zaobljenim do lagano krnjim vrhom, sa 1.5-1.8 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 13.7-17.3 x 8.3-10.6 µm, Q = 1.5-1.85, Qav = 1.65, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su gotovo kuglaste, eliptične, duguljaste, u obliku boce ili valjkaste, 40-100 x 40-70 µm, pleurocistide su u obliku boce, duguljaste ili valjkaste, 50-130 x 30-65 µm; otrusina je crna.
Meso: Tanko, bjelkasto, kasnije postaje crno, rastapa se; miris je neugodan, jak narkotični, lužnat, po kutiji za lijekove, a okus je blag.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof na izmetu, gnoju ili tlu.
Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Slična je smrdljiva gnojištarka (Coprinopsis narcotica), koja mnogo veće spore i u uglavnom raste na gnoju.

ROMAGNESIJEVA GNOJIŠTARKA
Coprinopsis romagnesiana (Singer) Redhead, Vilgalys & Moncalvo
Engleski naziv: Orangy Inkcap
Klobuk: 3-9 cm širok, prvo je kuglast, eliptičan ili jajolik i 3-4.5 cm visok, kasnije je lagano zvonolik, široko konveksan ili skoro izravnat, ovoj je svijetlosmeđ, ubrzo je tamniji, narančasto-smeđ ili crveno-smeđ, osobito na sredini, ubrzo se razloži na priraštene ljuske sa često uzdignutim vrhovima, osnova je svjetlija, sivkasta, nepravilno je brazdast, rub je uglavnom svjetliji i iskrzan, u starosti se rastopi.
Stručak: 6-10 cm visok i 5-13 mm debeo, valjkast, baza je batinasto do gomoljasto zadebljana i često blago obrubljena, komorasto-šupalj, vlaknast, bijel, od vjenčića nadolje je s uočljivim narančasto-smeđim ljuskama, iznad vjenčića je bijel, manje ili više je brazdast; vjenčić je tamniji, bjelkast, viseći, iskrzan, prolazan.
Listići: Gusti, više ih od 50 dopire do stručka, široki, skoro su trbušasti, slabo su prirasli na stručak, skoro su slobodni, prvo su bijeli do sivkasti, zatim od ruba klobuka postaju sivkasto-smeđi, na kraju su ljubičasto-crni do gotovo crni i polako se rastapaju.
Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične ili jajolike, na krajevima su zaobljene, klični otvor je na sredini i širok 1.1-1.2 µm, 8-9.5 x 4.5-5.5 µm, Q = 1.55-1.95, Qav = 1.8, bazidije su 4-sporne, 18-32 x 7-9.5 µm, pleurocistide su prilično usko valjkaste ili blago jehuraste, 100-170 x 20-40 µm, cheilocistide su usko valjkaste ili blago jehuraste, 50-100 x 15-30 µm; otrusina je crna do tamno crvenkasto-smeđa.
Meso: Tanko, mekano, suho, bijelo, na presjeku u klobuku lagano pocrveni, a u stručku jedva malo posmeđi; miris nije izražen, a okus je blag.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i ranu jesen, busenasto, od svibnja do studenog, kao saprotrof na ili oko krupnijih drvnih ostataka (trupci, panjevi), te na zakopanom drvu, po livadama, pašnjacima, rubovima šuma, na tlu bogatom hranjivim tvarima ili uz korijenje raznog drveća.
Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, jer u kombinaciji s alkoholom uzrokuje antabusni sindrom trovanja.
Napomena: Prepoznatljiva po smeđe ljuskavom klobuku i stručku koji je iznad vjenčića bijel, a ispod vjenčića tamnosmeđ poput klobuka i ljuskav. Slične je naborana gnojištarka (Coprinopsis atramentaria), koja nije narančasto-smeđa do crveno-smeđa.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 104. Romagnesijeva gnojištarka (Coprinus atramentarius var. squamosus (Bres.) Romagn.), Sinonim: Coprinus romagnesianus Sing.
|
Coprinopsis rugosobispora - created on September 2015 in O Grove, Spain by Joseba Castiullo Munsuri |
![]() |
![]() |
|

DVOSPORNA GNOJIŠTARKA
Coprinopsis rugosobispora (J.Geesink & Imler ex Walleyn) A.Melzer & Schößler
Etimologija: rugosus (lat.) = naboran, smežuran + bi (lat.) = dva + spora (gr.) = sjeme, spora. Po bradavičavim sporama.
Klobuk: 1-3 cm širok, u mladosti je eliptičan ili jajolik, kasnije je konveksan do izravnat, isprva je bijel, ubrzo zatim je sivkast, na sredini je sivkasto-narančast, ovoj je bijel do sivkast, razlaže se na radijalne dlakavo-vlaknaste ljuske, kasnije je gotovo gol i s ostacima ovoja samo na sredini, prozirno narebran, rub je rascijepljen.
Stručak: 4-7 cm visok i 0.6-2 mm debeo, valjkast, bjelkast, lagano je zakrivljen na bazi.
Listići: Gusti, 35-45 ih dopire do stručka, 1 mm široki, slobodni, prvo su bijeli, zatim su sivi i na kraju crnkasti, oštrica je blago nazubljena, otapaju se.
Mikroskopija: Bazidiospore su jajolike, bradavičave, klični otvor je na sredini i širok 1,5-2 µm, 9-11.8 x 7-9.1 µm, Q = 1.1-1.4, Qav = 1.3, bazidije su 2-sporne, 16-34 x 6-8 µm, cheilocistide su gotovo kuglaste, eliptične, usko jajolike, mjehuraste ili široko valjkaste, 30-70 x 20-35 µm, pleurocistide su eliptične, mjehuraste ili široko valjkaste, 50-80 x 30-40 µm; otrusina je crna.
Meso: Tanko, lomljivo, bijelo, brzo postaje crno, kasnije se rastapa; miris nije izražen, a okus je blag.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili po nekoliko primjeraka zajedno, od svibnja do studenog, kao saprotrof na krupnijim drvnim ostacima i piljevini raznog bjelogoričnog drveća, te na opožarenom drvu.
Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Karakteristična je po jajolikim, bradavičavim sporama i 2-spornim bazidijama, dok slična plašljiva gnojištarka (Coprinopsis lagopides) ima 4-sporne bazidije. Slična je bradavičavosporna gnojištarka (Coprinopsis phlyctidospora), koja također ima 4-sporne bazidije.
DNA sekvenca:

KVAŠČEVA GNOJIŠTARKA
Coprinopsis saccharomyces (P.D.Orton) P.Roux & Guy García
Etimologija: sakkharan (gr.) = šećer + mykes (gr.) = gljiva. Po mirisu.
Engleski naziv: Yeasty Incap
Klobuk: 1-3 cm širok, isprva je kuglast do duguljast i do 2 cm visok, kasnije se izravna, u mladosti je potpuno prekriven prolaznim, gustim, sivim praškastim do dlakavim ovojem, prozirno narebran.
Stručak: 3-8 cm visok i 1-5 mm debeo, valjkast, na bazi je malo batinasto zadebljan, bjelkast, prekriven je s bijelim pahuljama od ovoja.
Listići: Gusti, oko 40 ih dopire do stručka, slobodni, isprva su bijeli, kasnije su crni, na kraju se rastope.
Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične ili jajolike, sa zaobljenom bazom i vrhom, s 1.5-1.8 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 11.6-15.8 x 7.6-8.4 µm, Q = 1.5-1.9, Qav = 1.7-1.75, bazidije su 2-sporne, 16-38 x 8-12 µm, cheilocistide su kuglaste, eliptične, duguljaste, u obliku boce ili valjkaste, 40-90 x 30-50 µm, pleurocistide su u obliku boce, duguljaste ili valjkaste, 60-100 x 30-45 µm; otrusina je crna.
Meso: Tanko, bijelo-sivkasto do crno, rastapa se; miris nije izražen ili slab na kvasac, a okus je blag.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili u malim skupinama, kao saprotrof na zemlji, u travi.
Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Slična je pepeljastomaljava gnojištarka (Coprinopsis cinereofloccosa), koja ima uže spore sa stožastom bazom, dok opisana vrsta ima spore sa zaobljenom bazom i vrhom.

SKLEROTIČNA GNOJIŠTARKA
Coprinopsis sclerotiorum (Horvers & de Cock) Redhead, Vilgalys & Moncalvo
Etimologija: skleros (gr.) = tvrd, množina sclerotiorum, označava tvrdu strukturu, koju neke gljive formiraju za preživljavanje u nepovoljnim uvjetima. Po strukturi iz koje izrasta.
Klobuk: 1-2.5 cm širok, isprva je kuglast, ubrzo je eliptičan, jajolik ili stožast i visok do 1.8 cm, zatim je zvonolik, kasnije se izravna, u mladosti je čitav prekriven ovojem koji je izražen kao debeli, bijeli, baršunasti sloj, kasnije se širenjem razlaže na krpice, ispod ovoja je prvo bijel, zatim je svijetlo do tamno sivo-smeđ, na kraju je žućkasto-ljubičasto-siv do crn, površina je ispod ovoja često prekrivena vrlo tankim želatinoznim slojem, prozirno narebran.
Stručak: 2-12 cm visok i 5-6 mm debeo, valjkast, gomoljasto je zadebljan na bazi, bijel, slabo je vlaknast, sa žuto-smeđim kapljicama kada je svjež, nakon što se odvoji od ruba klobuka od gomoljaste baze zaostane mali, volvoliki rub s fino crtastim otiskom listića; sklerocij je crn ili tamnosmeđ, pomalo je nepravilan, može biti kuglast, promjera oko 1 cm ili prstast, do 3.5 x 1 cm.
Listići: Vrlo su gusti, široki do 3.5 mm, u ranoj mladosti su bijeli, zatim su sivi do tamnosivi s bijelom oštricom, kasnije su crni, kasnije se rastope.
Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do valjkaste, s prednje su strane zaobljene i višekutno jajolike, s oko 2.5 µm širokim kličnim otvorm na sredini, koji je jedva uočljiv, 13.3-17.5 x 10.3-12.3 (f) x 9-10.5 µm, Q = 1.2-1.4, Qav = 1.3, bazidije su 4-sporne, 22-40 x 12-17 µm, cheilocistide su eliptične ili jajolike, duguljaste ili u obliku boce, 60-100 x 30-40 µm, pleurocistide su valjkaste, u obliku boce, duguljaste ili eliptične, 80-160 x 25-45 µm; otrusina je crna.
Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto, u starosti postaje crno i rastopi se; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno, kao saprotrof na sklerocijima u kravljem izmetu.
Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Srodne vrste s velikim sporama su šarena gnojištarka (Coprinopsis picacea) i Stanglova gnojištarka (Coprinopsis stangliana), ali one nikada ne rastu na izmetu i imaju eliptične spore. Želatinozni sloj između površine klobuka i ovoja nije uvijek prisutan, samo u vlažnim uvjetima, a ako je prisutan, može se naći i na osušenim uzorcima.
DNA sekvenca:

SIVOPRAŠKASTA GNOJIŠTARKA
Coprinopsis semitalis (P.D.Orton) Redhead, Vilgalys & Moncalvo
Etimologija: semi (lat.) = polu, djelomično + talus (lat.) = padina, nagib. Po izgledu.
Engleski naziv: Winged Inkcap
Klobuk: 1-3.5 cm širok, kuglast do duguljast i visok do 1.7 cm, kasnije se raširi i izravna, gusto je prekriven praškastim do dlakavo-pahuljastim ovojem, kasnije se izgubi, siv do sivo-smeđ, brazdast i prozirno narebran.
Stručak: 3-9.5 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, šupalj, malo je ukorijenjen, lomljiv, bjelkast, pahuljast.
Listići: Slobodni, bijeli do crni, na kraju se rastope.
Mikroskopija: Bazidiospore su jajolike, rijetko su eliptične, sa stožastom bazom i zaobljenim vrhom, s 1.4-1.6 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 9.6-12.7 x 4.7-5.6 µm, Q = 1.75-2.5, Qav = 1.95-2.3, bazidije su 4-sporne, 16-30 x 8-10 µm, cheilocistide su gotovo kuglaste, eliptične, duguljaste, u obliku boce ili valjkaste, 30-90 x 20-45 µm, pleurocistide su u obliku boce, duguljaste ili valjkaste, 50-130 x 20-35 µm; otrusina je crna.
Meso: Tanko, bjelkasto, kasnije postaje crno, rastapa se; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof u mahovini i travi.
Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Prepoznatljiva je po uskim sporama, stožastom bazom spora i odsutnosti narkotičnog mirisa.
DNA sekvenca:
|
Coprinopsis spilospora - created on August 2021 in 14 Seddiner See-Neuseddin, Germany by lindernia-w |
![]() |
![]() |
|

PJEGAVOSPORNA GNOJIŠTARKA
Coprinopsis spilospora (Romagn.) Redhead, Vilgalys & Moncalvo
Etimologija: spilos (gr.) = mrlja, fleka + spora (gr.) = sjeme, spora. Po dekoraciji na sporama.
Klobuk: 1-4.5 cm širok, najprije je kuglast, široko eliptičan ili jajolik, zatim je polukuglast ili tupo stožast do konveksan, u mladosti je bijel, ubrzo posivi od ruba, u sredini postane oker do svijetlosmeđ, ovoj isprva prekriva cijelu površinu, svilenkasto-vlaknast, zatim se razlaže na grube, vunasto-vlaknaste, bijele ljuske, kao kod pupavki (Amanita), rub je smećkast, brazdast i prozirno narebran.
Stručak: 4-8 cm visok i 2.5-3.5 mm debeo, valjkast, malo je proširen je na bazi, snježnobijel na gotovo obrubljenoj gomoljastoj bazi, iznad i u zrelosti je više vodenasto bijel ili lagano smećkast, na početku je sitno vlaknasto-maljav, baza je ukorijenjena i s micelijskim nitima.
Listići: Vrlo su gusti, 50-60 ih dopire do stručka, slobodni, prvo su bijeli, zatim su sivo-smeđi i na kraju crni.
Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do gotovo kuglaste, u obliku zrna kukuruza ili zaobljeno 4-kutne, ponekad su izduženo valjkasto-jajolike, s velikom su svijetlom pjegom na vrhu, s velikim su blago ekscentričnim do gotovo središnjim, 3 µm širokim kličnim otvorom, 7.5-9.5 x 6.5-8.5 µm, Q = 1-1.4, Qav = 1.05-1.25, kod nekih se spora sa strane pojavljuju dvije vrlo male kvržice nalik apikulusu, bazidije su 4-sporne, 22-36 x 8.5-10 µm, pleurocistide su jajolike, stožaste ili vretenaste, uglavnom su priljično zašiljene na kljunastom vrhu, 80-200 x 25-60 µm, cheilocistide su slične pleurocistidama, ali uglavnom nešto manje; otrusina je crna.
Meso: Tanko, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili po nekoliko primjeraka zajedno, kao saprotrof na zemlji, šljunkovito-vapnenastom tlu ili u bjelogoričnim šumama na mjestima bogatim mahovinom, te na opožarenim terenima.
Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Svijetla mrlja na površini ili potpuno svijetla površina spora je važna karakteristika za razlikovanje od slične listićave gnojištarke (Coprinopsis gonophylla).
DNA sekvenca:

STANGLOVA GNOJIŠTARKA
Coprinopsis stangliana (Enderle, Bender & Gröger) Redhead, Vilgalys & Moncalvo
Etimologija: U čast priznatog njemačkog mikologa Johanna Stangla (1923.-1988.), koji je dao veliki doprinos u sistematici roda Inocybe. Po imenu.
Engleski naziv: Pied Inkcap
Klobuk: 1.5-4 cm širok, isprva je eliptičan ili jajolik, kasnije se raširi, prvo je bjelkast, ubrzo je sivkast ili kremast, kasnije je krem, sivkasto-oker ili oker-smeđ, ovoj je isprva bjelkast, a zatim se razlaže na sivkasto-krem do oker-smeđe ljuske.
Stručak: 4-12 cm visok i 3-10 mm debeo, nešto je proširen na dnu, bijel, bjelkast do sivkast, sitno je vunasto vlaknast, osobito pri dnu.
Listići: Vrlo su gusti, slobodni, prvo su bjelkasti, zatim su smećkasti, kasnije su sivo-smeđi do tamnosivi, na kraju su crni.
Mikroskopija: Bazidiospore su jajolike ili eliptične, sa središnjim kličnim otvorom, širokim oko 1.5 µm, 8.6-12.6 x 6.1-8.9 µm, Q = 1.25-1.65, Qav = 1.4-1.5, bazidije su 4-sporne, 18-47 x 8-13 µm, cheilocistide su jajolike, eliptične, duguljaste ili široko stožaste, 50-135 x 18-45 µm, pleurocistide su eliptične, duguljaste, jajolike ili valjkaste, 75-165 x 21-50 µm; otrusina je crna.
Meso: Tanko, bjelkasto, u starosti postaje crno; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili po nekoliko primjeraka zajedno, od lipnja do listopada, kao saprotrof na suhim travnjacima, na vapnenačkom tlu.
Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Prilično je slična šarena gnojištarka (Coprinopsis picacea), koja ima izrazito veće spore i nešto veće dimenzije.
DNA sekvenca:

BALEGARSKA GNOJIŠTARKA
Coprinopsis stercorea (Fr.) Redhead, Vilgalys & Moncalvo
Etimologija: stercus (lat.) = izmet, gnoj. Po staništu.
Engleski naziv: Dung Inkcap
Klobuk: 0.5-1.2 cm širok, jajoliko-duguljast pa se raširi i izvrne na rubu, najprije je bijel do sivkast, pokriven je s karakterističnim bijelim praškastim do dlakavo-pahuljastim ovojem, kasnije postaje gol, narebran do vrha, rub je dlakav.
Stručak: 2-5 cm visok i 0.5-1 mm debeo, tanak, valjkast, malo je batinasto zadebljan na bazi, šupalj, vrlo lomljiv, bjelkast, dlakav do dlakavo-pahuljast.
Listići: Slobodni, 20-26 ih dopire do stručka, bjelkasto-sivkasti, kasnije su tamnosivi pa crni.
Mikroskopija: Bazidiospore su valjkasto-eliptične ili eliptične, zaobljene na oba kraja, sa 1-1.1 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 5.6-7.7 x 3.2-4.2 µm, Q = 1.4-2, Qav = 1.65-1.8, bazidije su 4-sporne, 9-18 x 6.5-7.5 µm, cheilocistide su gotovo kuglaste, eliptične, duguljaste ili u obliku boce, 20-45 x 10-20 µm, pleurocistide su u obliku boce ili duguljaste, 25-65 x 12-23 µm; otrusina je crna.
Meso: Bijelo, tanko, vrlo lomljivo, brzo se rastapa u crnu tekućinu; miris nije izražen, a okus je blag.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof na pognojenom tlu, stajskom gnoju, često na konjskom, ovčjem, kravljem i jelenjem izmetu. Primjerke na slikama snimio je Mladen Matišić, u drugoj polovici svibnja, na ovčjem izmetu.
Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Najprepoznatljivija je po neurednom izgledu, sporama užim od 4.2 µm i karakteristikama ovoja. Sve slične vrste imaju mnogo šire spore. Slične su smrdljiva gnojištarka (Coprinopsis foetidella), koja ima šire spore i sivkasta plodna tijela, te trosporna gnojištarka (Coprinopsis trispora), koja ima 3-sporne bazidije.
DNA sekvenca:
Stranica 83 od 141



