Coprinopsis strossmayeri - created on May 2021 in Prater, Wien, Austria by Christian Apschner

SLAVONSKA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis strossmayeri (Schulzer) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Engleski naziv: Trooping Inkcap

Klobuk: 2-6 cm širok, u mladosti eliptičan, jajolik do široko valjkast, zatim je tupo stožast ili zvonolik sa zaobljenom grbicom, u starosti se pretvara u crnu tekućinu, u mladosti je potpuno prekriven bijelim ovojem, kasnije se razlaže na sitne, bijele ili krem ljuskice, koje su na sredini žućkaste, osnova je sivkasta do okerasta, na sredini je okerasto-smeđa, prema rubu je svjetliji, krem, nije narebran.

Stručak: 4-12 cm visok i 4-10 mm debeo, valjkast, šupalj, bjelkast, na sredini je lagano žućkast, sa sitnim je vlaknastim ostacima ovoja, baza je ponekad malo proširena i s narančasto-smeđim do tamnosmeđim rozomorfima, dužine 20-30 mm i debljine do 3 mm.

Listići: Vrlo su gusti, više od 60 ih dopire do stručka, slobodni, prvo su bijeli, zatim su sivo-smeđi do tamnosmeđi, na kraju su crni, u starosti se otapaju u crnu tekućinu.

Mikroskopija: Bazidiospore su jajolike do eliptične, sa 1-1.3 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 7-9 x 4.5-6 µm, Q = 1.3-1.7, Qav = 1.5-1.55, bazidije su 4-sporne, 13-32 x 6-9 µm, cheilocistide su uglavnom u obliku boce, često s prilično dugim vratom, eliptične ili vretenaste, 40-170 x 15-40 µm, pleurocistide su eliptične, duguljaste, u obliku boce ili ampule, 70-180 x 24-50 µm, elementi ovoja su tankih stijenki, razgranati, sa žućkastim sadržajem, 50-100 x 2-14 µm; otrusina je crna.

Meso: Bijelo, tanko, u starosti se rastopi u crnu tekućinu; miriše na gljive, rizomorfi na bazi stručka imaju jak miris na tartufe ili plijesan, a okus blag.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto, od svibnja do srpnja, u bjelogoričnim šumama, parkovima i voćnjacima kao saprotrof krupnijih i sitnih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog drveća ili prividno na zemlji izmiješanom s drvnim ostacima. U Hrvatskoj je nađena u voćnjaku krušaka i jabuka, na samo jednom lokalitetu, u Vinkovcima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti. U kombinaciji s alkoholom je vjerojatno i otrovna.

Napomena: Slične su naborana gnojištarka (Coprinopsis atramentaria), koja ima manje izražene ostatke ovoja i veće dimenzije, te kućna gnojištarka (Coprinellus domesticus), koja ima manje i obojenije ostatke ovoja.

Coprinopsis tigrinella - created on August 2019 in Vidkær A, Denmark by Erik Arnfred Thomsen

TIGRIĆASTA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis tigrinella (Boud.) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: tigris (lat.) = tigar + -ella (lat.) = umanjenica. Po dekoraciji na klobuku.

Klobuk: 0.5-1.4 cm širok, u mladosti je valjkast, jajolik ili eliptičan i visok 3-7 mm, zatim je konveksan, na kraju je izravnat i sa izvrnutim rubom, prvo je bjelkast, na sredini je siv do tamnosmeđ, ovoj je razlaže na tamnosmeđe, vunaste ljuske koje sušenjem izblijede, rub je brazdast i prozirno narebran.

Stručak: 1.5-6 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, batinasto je zadebljan na bazi, bijel do sivkast, baza je ljuskava, prema vrhu je praškast.

Listići: Gusti, 32-50 ih dopire do stručka, slobodni, isprva su bijeli, zatim su sivi do crnkasti, kasnije se rastapaju.

Mikroskopija: Bazidiospore su jajolike ili eliptične, s prednje strane su gotovo kuglaste, mali klični otvor je na sredini do blago ekscentričan i širok 1.3-1.5 µm, 5.3-10.6 x 4.1-8.3 µm, Q = 1.05-1.45, Qav = 1.2-1.3, bazidije su 4-sporne, batinaste, 12-28 x 8-10 mikrona, cheilocistide su valjkaste, eliptične, stožaste ili u obliku boce, 40-100 x 18-32 µm, pleurocistide su valjkaste, često su sužene na vrhu, 50-120 x 16-28 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bjelkasto, postaje je sivo pa crno, kasnije se rastapa; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprotrof po travnjacima i pašnjacima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po tamnosmeđim do sivim ovojem na klobuku, koji može biti i slabije izražen.

Coprinopsis trispora - created on September 2018 in Sigsgårdsmark, Denmark by Erik Arnfred Thomsen

TROSPORNA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis trispora (Kemp & Watling) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: tri (lat.) = tri + spora (lat.) = sjeme, spora. Po 3-spornim bazidijama.

Engleski naziv: Threespored Inkcap

Klobuk: 0.7-2.5 cm širok, kuglast do duguljast i visok do 9 mm, bijelo-sivkast, gusto je prekriven praškasto-zrnastim ovojem, kasnije se izgubi, kasnije je sivkast do siv, brazdast i prozirno narebran.

Stručak: 1.5-6 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, malo je batinasto zadebljan na bazi, bjelkast.

Listići: Slobodni, bijeli do sivkasti, kasnije su tamnosivi do crni, na kraju se rastope.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do jajolike, zaobljene su na oba kraja, sa 1.2-1.4 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 7-10 x 4.5-6 µm, Q = 1.25-1.8, Qav = 1.4-1.6, bazidije su 3-sporne, rijetko su 2-sporne ili 4-sporne, 10-24 x 6-9 µm, cheilocistide su gotovo kuglaste, eliptične, duguljaste, u obliku boce ili valjkaste, 30-70 x 15-45 µm, pleurocistide su u obliku boce, duguljaste ili valjkaste, 50-100 x 22-50 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bijelo, prozirno, postaje sivo, brzo se rastapa u crnu tekućinu; miris je jako narkotičan, lužnat, poput ormarića sa lijekovima, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do listopada, kao saprotrof na izmetu, najčešće konjskom ili kravljem.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Najznačajnija karakteristika su 3-sporne bazidije. Slične vrste imaju 2-sporne ili 4-sporne bazidije i uglavnom rastu na drugačijem staništu.

Coprinopsis tuberosa - created on July 2015 in Fossabekken, Nag, Strand, Ro, Norway by Andreas Svensen

GOMOLJASTA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis tuberosa (Quél.) Doveri, Granito & Lunghini

Etimologija: tuberosus (lat.) = krtolast, sa kvrgama, gomoljast. Po sklerociju iz kojeg izrasta.

Engleski naziv: Tuberosus Inkcap

Klobuk: 0.7-2.5 cm širok, kuglast do duguljast i visok do 8 mm, kasnije se izravna, sivkast, gusto je prekriven praškastim do dlakavo-pahuljastim ovojem, kasnije se izgubi, postaje siv, brazdast i prozirno narebran.

Stručak: 4-8 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, šupalj, lomljiv, bjelkast do sivkast, uzdužno je vlaknast, lagano je pahuljast, baza je malo batinasto zadebljana i obično povezana sa 3-13 mm širokim gomoljastim sklerocijem, koji je kuglast ili izdužen, iznutra je bijel, a izvana crn.

Listići: Gusti, 25-40 ih dopire do stručka, slobodni, bijeli do crni, na kraju se rastope.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do jajolike, zaobljene su na oba kraja, sa 1.2-1.4 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 8-11 x 5-6.5 µm, Q = 1.25-1.8, Qav = 1.4-1.6, bazidije su 3-sporne, rijetko su 2-sporne ili 4-sporne, 10-24 x 6-9 µm, cheilocistide su gotovo kuglaste, eliptične, duguljaste, u obliku boce ili valjkaste, 30-70 x 15-45 µm, pleurocistide su u obliku boce, duguljaste ili valjkaste, 50-100 x 22-50 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bjelkasto, kasnije je vodenasto smeđe, postaje crno, brzo se rastapa; miriše slabo na sirovi krumpir, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do listopada, kao saprotrof na gnoju ili kompostu, po vrtovima, parkovima, šumskim stazama ili rubovima šuma.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Najznačajnije karakteristike su sklerocij iz kojeg izrasta, male dimenzije i spore sa zaobljenom bazom. Slične spore ima samo smrdljiva gnojištarka (Coprinopsis foetidella), koja je vrlo malih dimenzija, klobuk do 10 mm širok i raste na čistom izmetu. Također su slične opojna gnojištarka (Coprinopsis narcotica) i korjenasta gnojištarka (Coprinopsis radicans), koje imaju jak neugodan miris mesa i nemaju sklerocije.

Coprinopsis urticicola - created on August 2017 in Красногорский р-н, Московская обл., Russian Federation by Иван Матершев

KOPRIVINA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis urticicola (Berk. & Broome) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: Urtica (lat.) = kopriva + -cola (lat.) = stanovnik, koji živi. Po staništu..

Engleski naziv: Swamp Inkcap

Klobuk: 0.4-1.3 cm širok, isprva je kuglast, eliptičan, jajolik ili stožast i visok 2-4 mm, kasnije se raširi, najprije je bijel, kasnije sve više siv do crnkast, pokriven je bijelim ovojem koji se cijepa na sitne, vunasto-dlakave ljuske, rub je prozirno narebran, često je izvrnut.

Stručak: 1-3 cm visok, tanak, valjkast, malo je zadebljan na bazi, bijel do bijelo-sivkast, lagano je ljuskav iznad baze, kasnije postane gladak.

Listići: Gusti, oko 35 ih dopire do stručka, bijeli, kasnije sivi do crnkasti, slobodni, osušeni povenuti do djelomično rastopljeni, vrlo lomljivi.

Mikroskopija: Bazidiospore su vretenaste, gotovo kuglaste do eliptične, na jednom su kraju stožaste, a na drugom zaobljene, klični otvor je na sredini i širok 1-1.5 µm, 5.5-9 x 4.5-6.5 µm, Q = 1.1-1.65, Qav = 1.25-1.45, bazidije su 4-sporne, 10-23 x 6-8,5 µm, cheilocistide su valjkaste, u obliku boce, duguljaste, eliptične ili usko stožaste, 30-65 x 10-14 µm, pleurocistide su valjkaste, u obliku boce, duguljaste, eliptične ili usko stožaste, 40-70 x 10-15 µm; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bijelo, lomljivo, kasnije je crno, osušeno do djelomično rastopljeno; miris je ugodan, a okus blag.

Stanište: Raste u ljeto, od lipnja do rujna, skupno, kao saprotrof na vlažnim mjestima, močvarama, na trulim stabiljikama zeljastih jednosupnica i sitnijim drvnim ostacima (grančice, piljevina).

Doba rasta: 6, 7, 8, 9

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po malom, potpuno bijelom plodnom tijelu s vunasto ljuskavim ovojem.

Coprinopsis vermiculifer - created on January 2016 in Cazalla de la Sierra, Spain by Manuel Alvarado Cordobes

CRVLJIVA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis vermiculifer (Joss. ex Dennis) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: vermiculus (lat.) = crvić, umanjenica od vermis + ferre (lat.) = nositi, nositelj. Po tome što je vole napadati crvi.

Engleski naziv: Wormy Inkcap

Klobuk: 0.5-1.6 cm širok, isprva je kuglasto-stožast i visok do 6 mm, kasnije se raširi, isprva je u potpunosti prekriven prilično postojanim, bijelim, baršunastim ovojem, na sredini je često siv, razlaže se na male, dlakavo-pahuljaste ljuske, prozirno narebran.

Stručak: 1-3 cm visok i 0.5-1 mm debeo, valjkast, blago je gomoljast na bazi, bjelkast, sitno vlaknasto-pahuljast, kasnije je gol.

Listići: Gusti, slobodni, isprva su bijeli, kasnije crnkasto-smeđi, kasnije se rastope.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične ili jajolike, zaobljene na vrhu, s oko 1.5 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 8.5-13.7 x 6-9.1 µm, Q = 1.3-1.75, Qav = 1.5-1.6, bazidije su 4-sporne, 14-28 x 9-10 µm, cheilocistide su eliptične ili gotovo kuglaste, 35-55 x 20-32 µm, pleurocistide su eliptične ili gotovo valjkaste, 60-90 x 25-28 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto, u starosti postaje crno i rastopi se; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u malim skupinama, kao saprotrof na izmetu jelena.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Lako je prepoznatljiva po završnim elementima ovoja, koji su smeđi i s debelim stijenkama, te velikim sporama i staništu na izmetu.

Coprinopsis villosa - created on August 2014 in Gettrup Mark, Denmark by Erik Arnfred Thomsen

ČUPAVA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis villosa L.Nagy, Desjardin, Vägvölgyi & Papp

Etimologija: villosa (lat.) = dlakava, čupava, pokrivena dlačicama. Po dekoraciji na plodnom tijelu.

Klobuk: 0.8-3.5 cm širok, eliptičan do valjkast sa zašiljenim vrhom i visok do 1 cm, kasnije je zvonolik, konveksan do izravnat, površina je u mladosti prekrivena debelim slojem smeđeg do tamnosmeđeg pahuljasto-vlaknastog ovoja, ispod ovoja je prozirno narebran i gotovo bjelkast, kasnije je sivkast do crnkast.

Stručak: 3-9 cm visok i 2-5 mm debeo, valjkast ili malo proširen prema dnu, šupalj, lomljiv, čitav je bjelkasto pahuljast, bijel.

Listići: Gusti, slobodni, do 3 mm široki, u mladosti su bjelkasti, na kraju su crni, oštrica je bjelkasta, fino vlaknasta, kasnije se rastope.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do bademaste ili ponekad blago vretenaste, s prednje strane su eliptične do jajolike, pravilne, sa 1.4-1.7 mm širokim kličnim otvorom na sredini, 9.8-12 x 6-7.8 µm, Q = 1.5-1.6, Qav = 1.6, bazidije su 4-sporne, 21-33 x 8-10 µm, pleurocistide su rijetke, u obliku ampule, eliptične ili rijetko u obliku boce sa tupim vrhom, 42–70 x 26–30 µm, cheilocistide su uglavnom kuglaste i rijetko u obliku boce, 10-21 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bjelkasto, na kraju je crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof na konjskom izmetu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po smećkastom ovoju, staništu na izmetu i široko eliptičnim sporama dugim oko 11 µm. Najsličnija je pepeljasta gnojištarka (Coprinopsis cinerea), koja je nešto većih dimenzija s bijelim ovojem i raste na sitnim drvnim ostacima, slami pomiješanoj s balegom, a rijetko izravno na izmetu. Na staništu na izmetu raste i bijelovunasta gnojištarka (Coprinopsis candidolanata), koja ima sličnu veličinu spra, ali je manjih dimenzija, ima čisto bijeli ovoj, te preferira izmet jelena i ovaca.

Coprinopsis xantholepis - created on March 2021 in O Grove, Spain by Joseba Castillo Munsuri

ŽUTOLJUSKAVA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis xantholepis (P.D.Orton) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: xanthos (gr.) = žut + lepis (gr.) = ljuska, krljušt. Po dekoraciji na klobuku.

Klobuk: 0.8-2 cm širok, isprva je valjkast, eliptičan, jajolik ili pomalo stožast i visok 4-5 mm, bjelkast, na sredini je oker, ovoj se razlaže na baršunaste, oker pahuljaste ljuske i postaje svjetliji.

Stručak: 2-6 cm visok i 1-1.5 mm debeo, valjkast, batinasto zadebljan na bazi, bijel do sivkast, baza je slabo ljuskava.

Listići: Gusti, 34-46 ih dopire do stručka, slobodni, isprva su bijeli, zatim su sivi do crnkasti, kasnije se rastope.

Mikroskopija: Bazidiospore su jajolike, 1.3-1.5 µm široki klični otvor je na sredini, rijetko je blago ekscentričan, 5-7.2 x 4.5-6.2 µm, Q = 1-1.3, Qav = 1.1-1.2, bazidije su 4-sporne, 18-44 x 8-11 µm, cheilocistide su su valjkaste, duguljaste ili u obliku boce, 40-120 x 18-40 µm, pleurocistide su valjkaste, duguljaste ili u obliku boce, 80-180 x 25-60 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bjelkasto, postaje sivo pa crno, kasnije se rastapa; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto, od lipnja do rujna, u malim skupinama, kao saprotrof na travama i bilju.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slične su tamnosporna gnojištarka (Coprinopsis phaeospora), lažna Friesova gnojištarka (Coprinopsis pseudofriesii) i tigrićasta gnojištarka (Coprinopsis tigrinella), koje imaju manje i ože spore.

Coprinopsis xenobia - created on June 2023 in Granada, Spain by faluke

NEOBIČNA GNOJIŠTARKA

Coprinopsis xenobia (P.D.Orton) Redhead, Vilgalys & Moncalvo

Etimologija: xenos (gr.) = stranac, nepoznat, neobičan. Po izgledu.

Klobuk: 0.5-2 cm širok, isprva je kuglast, eliptičan ili jajolik, kasnije se izravna, bijel do sivkast, na sredini je često smeđ ili krem-sivkast, pekriven je radijalnim, bjelkastim, dlakavo-ljuskavim ovojem, prozirno narebran.

Stručak: 2-4 cm visok i 0.3-2.5 mm debeo, valjkast, vodenast, bjelkast, vrlo je fino ljuskav, gušće pri bazi.

Listići: Gusti, slobodni, prvo su bjelkasti, zatim su smećkasti ili sivkasti, na kraju su ljubičasto-crni, na kraju se rastope.

Mikroskopija: Bazidiospore su usko eliptične, uglavnom su zaobljene na vrhu, s 1.5-1.8 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 9.6-14.7 x 5-8.2 µm, Q = 1.6-2.1, Qav = 1.8-1.9, bazidije su 4-sporne, 18-32 x 8-10 µm, cheilocistide su uglavnom u obliku boce, manji broj je kuglast do eliptičan ili valjkast, 60-100 x 22-40 µm, pleurocistide su valjkaste, u obliku boce ili eliptične, 90-125 x 20-40 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bjelkasto, u starosti postaje crno i rastopi se; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili po nekoliko primjeraka zajedno, kao saprotrof na starom kravljem izmetu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Razlikuje se od vrlo srodne žutoglave gnojištarke (Coprinopsis luteocephala) po tome što ima nešto veće spore, manja plodna tijela, manje kuglasto-eliptičnih cheilocistida, a više u obliku boce i nedostatku žute boje te po staništu na kravljem, a ne na konjskom izmetu.

SUZNA SLABUNJAVKA

Lacrymaria lacrymabunda (Bull.) Pat.

Engleski naziv: Weeping Widow

Klobuk: 3-10 cm širok, stožast, smeđ ili sivo-smeđ, maljav, baršunasto-vlaknast, pomalo ljuskav, rub je iskrzan od ostataka ovoja.

Stručak: 2-10 cm visok i 0.4-1 cm debeo, dug, lomljiv, šupalj, svijetlosmeđ ili žuto-smeđ, prekriven je prljavo smeđim vlakancima, pod klobukom je ostatak zastorka u obliku crne prstenaste zone od poispadalih zrelih spora, bjelkasto je vlaknast, vrh je svjetliji.

Listići: Gusti, izmiješani su s mnogo lamelulama, izrezani su uz stručak, jedva su prirasli, na listićima su sitne kapljice poput suza, smeđi, ljubičasto-smeđi, tamnosmeđi ili crni, oštrica je svjetlija i nazubljena.

Mikroskopija: Bazidiospore su limunaste, grubo bradavičave, 8-11.5 x 5-6.5 µm; otrusina je crna.

Meso: Čvrsto, svijetlosmeđe, oker-smeđe ili crvenkasto-smeđe; miris nije izražen ili lagano aromatičan, na gljive ili gorke bademe, a okus je blag do malo gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto ili pojedinačno, kao saprotrof tla na šumskim stazama, livadama, parkovima i rubovima šuma. Prve dvije slike snimljene su 6.11.2023, a treću i četvrtu snimio je Neven Ferenčak, 25.10.2025.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete. Dosta je teška za determinaciju pa neiskusni gljivari ne bi trebali sakupljati ovu vrstu u prehrambene svrhe. Dosta su podijeljena mišljenja oko jestivosti ove vrste, neki autori navode da je jestiva i dobre kakvoće. Otrovna zasigurno nije, ali nije uputno konzumirati nekvalitetne gljive kada u to vrijeme ima puno boljih vrsta.

Napomena: Karakteristična je po krpastom rubu klobuka i prstenastim ostacima zastorka na stručku.

Narcissea cardiaspora - created on February 2022 in Meijendel - Kijfhoek, Netherlands by Arie Benschop

SRCOLIKOSPORNA GNOJIŠTARKA

Narcissea cardiaspora (Bender) Voto

Etimologija: kardia (gr.) = srce + spora (gr.) = sjeme, spora. Po obliku spora.

Engleski naziv: Ticker inkcap

Klobuk: 0.4-1 cm širok, prvo je eliptičan ili valjkast i visok do 7 mm, zatim je stožast ili konveksan, kasnije je izravnat, potpuno je prekriven praškastim, bijelim, krem ili svijetlo oker-ružičastim ovojem, lagano je zrnasto-pahuljast na sredini, brazdast i prozirno narebran, u starosti je gol.

Stručak: 2-3.5 cm visok i oko 1 mm debeo, valjkast, batinasto zadebljan na bazi i širok do 1.5 mm, bijel, pomalo je proziran, često je svijetlosmeđ, sitno pahuljast.

Listići: 18-25 ih dopire do stručka, slobodni ili usko prirasli, široki su oko 1 mm, isprva su bijeli, kasnije su sivkasti do crni, na kraju se rastope.

Mikroskopija: Bazidiospore su srcolike, sa središnjim su kličnim otvorom, 5.5-8.5 x 4.8-6.5 (f) x 3.7-4.5 µm, Q = 1-1.4, Qav = 1.1-1.2, bazidije su 4-sporne, 12-28 x 7-8 µm, cheilocistide su kuglaste, eliptične ili u obliku boce, 25-50 x 15-30 µm, pleurocistide su u obliku boce ili eliptične, 30-55 x 15-26 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, smećkasto, staklasto, prvo povene pa se rastopi; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili u malim skupinama, kao saprotrof na kompostu, konjskom gnoju pomiješanom sa zemljom i sitnim drvnim ostacima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je Patouillardova gnojištarka (Narcissea patouillardii), koja ima zaobljene i višekutne spore, dok se spore kod opisane vrste sužavaju prema kličnom otvoru.

Narcissea cordispora - created on May 2018 in Solemsvatnet, Ørland, Tø, Norway by Kirsti Anne Mandal

VUNASTA GNOJIŠTARKA

Narcissea cordispora (T.Gibbs) D.Wächt. & A.Melzer

Klobuk: 0.5-2.5 cm širok, prvo je kuglast, eliptičan ili valjkasto-eliptičan i visok do 1.2 cm, zatim je stožast ili konveksan, kasnije je izravnat, oker, svijetlosmeđ do siv, potpuno je prekriven praškastim, svijetlosmeđim ovojem, s malim je stožastim nakupinama na sredini, brazdast i prozirno narebran, u starosti je gol, rub je u ranoj mladosti sa nešto dlakavijim pahuljastim ostacima ovoja.

Stručak: 2-6 cm visok i 0.5-1 mm debeo, valjkast, batinasto zadebljan na bazi i širok do 2.5 mm, bijel, često je smećkast, prekriven je s bijelim nakupinama od ovoja, koje često tvore mali uspravni ovratnik, sličan volvi.

Listići: 18-24 ih dopire do stručka, slobodni, široki do 1.5 mm, isprva su bijeli, kasnije su sivkasti do crni, na kraju se rastope.

Mikroskopija: Bazidiospore su pravokutno limunaste, sa središnjim su kličnim otvorom, 7.3-11.6 x 6.5-10.1 µm, Q = 1-1.25, Qav = 1.05-1.2, bazidije su 4-sporne, 12-32 x 7-10 µm, cheilocistide su u obliku boce, gotovo kuglaste, eliptične ili valjkaste, 20-50 x 17-32 µm, pleurocistide su u obliku boce, kuglaste, eliptične ili valjkaste, 40-80 x 16-28 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, smećkasto, staklasto, prvo povene pa se rastopi; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili u malim skupinama, kao saprotrof na životinjskom izmetu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Najvažnija karakteristika je prisutnost cheilocistida u obliku boce. Slične su Patouillardova gnojištarka (Narcissea patouillardii), koja raste na kuhinjskom otpadu, silaži, slami i tlu pomiješanom sa starim gnojem, te srcolikosporna gnojištarka (Narcissea cardiaspora), koja ima spore u obliku srca.

Narcissea ephemeroides - created on April 2024 in Duderstadt-Werxhausen, Germany by coebert97

PROLAZNA GNOJIŠTARKA

Narcissea ephemeroides (DC.) T.Bau, L.Y.Zhu & M.Huang

Etimologija: ephemeros (gr.) = kratkotrajan, dnevni, prolazan. Po kratkom životnom ciklusu.

Engleski naziv: Diaphanous inkcap

Klobuk: 0.4-1.3 cm širok, prvo je kuglast, eliptičan, valjkasto-eliptičan ili jajolik i visok do 7 mm, zatim je stožast ili konveksan, kasnije je izravnat, siv, potpuno je prekriven praškastim, svijetlo ružičasto-smeđim ili žućkastim ovojem, s malim je stožastim nakupinama na sredini, brazdast i prozirno narebran.

Stručak: 2-5 cm visok i 0.5-1 mm debeo, valjkast, batinasto zadebljan na bazi i širok do 1.5 mm, lomljiv, bijel, djelomično je proziran, prekriven je sa žućkastim ili svijetlosmeđim nakupinama od ovoja; u mladosti je s malim uspravnim ovratnikom, kasnije je s tankim, pokretnim, bjelkastim vjenčićem oko polovice stručka ili niže, ponekad je bez vjenčića.

Listići: 14-23 ih dopire do stručka, slobodni, isprva su bjelkasti, kasnije su crni, na kraju se rastope.

Mikroskopija: Bazidiospore su pravokutno limunaste do srcolike, sa središnjim su kličnim otvorom, 6-9 x 5.5-8 (f) x 4.5-5 µm, Q = 1-1.2, Qav = 1.05-1.15, bazidije su 4-sporne, 13-28 x 7-9 µm, cheilocistide su u obliku boce, gotovo kuglaste ili eliptične, 20-60 x 15-35 µm, pleurocistide su u obliku boce, eliptične ili valjkasto eliptične, 30-60 x 20-35 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, smećkasto, staklasto, prvo povene pa se rastopi; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do studenog, pojedinačno ili u malim skupinama, kao saprotrof na gnoju, osobito konjskom ili kravljem, kompostu, na obilno pognojenom tlu i u lončanicama sa cvijećem.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slične su Patouillardova gnojištarka (Narcissea patouillardii) i vunasta gnojištarka (Narcissea cordispora), od kojih se razlikuje po malom vjenčiću i boji klobuka, koja je obično žućkastija.

Narcissea patouillardii - created on August 2016 in Gjøkåsen, Sør-Varanger, Fi, Norway by Dag Hovind

PATOUILLARDOVA GNOJIŠTARKA

Narcissea patouillardii (Quél.) D.Wächt. & A.Melzer

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast franuskog farmaceuta i mikologa Narcisse Théophile Patouillarda (1854. - 1926.). U Parizu je 1884. godine stekao diplomu s doktorskom tezom o strukturi i klasifikaciji Hymenomycetes. Iste je godine bio jedan od osnivača Francuskog mikološkog društva i bio njegov treći predsjednik od 1891. do 1892. godine, a 1920. godine postao je počasni član Britanskog mikološkog društva. Jako je cijenjen zbog svog taksonomskog rada u mikologiji, a tijekom svoje karijere opisao je brojne rodove i vrste gljiva, a bio je taksonomski autoritet za rodove Guepiniopsis, Hirsutella, Lacrymaria, Leucocoprinus, Melanoleuca i Spongipellis. Cjepača Inocybe patouillardii jedna je od vrsta nazvanih po njemu. Bio je autor gotovo 250 radova i bio je vodeći autoritet za tropsku mikologiju, a više od 100 njegovih publikacija uključivalo je studije gljiva s različitih lokaliteta kao što su Brazil, Java, Guadeloupe, Meksiko, Nova Kaledonija, otočje Gambier, Filipini, itd.

Engleski naziv: Composting Incap

Klobuk: 0.4-2.2 cm širok, prvo je kuglast, eliptičan ili valjkasto-eliptičan i visok do 8 mm, zatim je stožast ili konveksan, kasnije je izravnat, siv, na sredini je žuto-smeđ, potpuno je prekriven praškastim, svijetlo ružičasto-smeđim ovojem, tvori male stožaste pahulje na sredini, ovoj je na rubu, osobito u ranoj mladosti, nešto dlakavije-pahuljast, jasno je radijalno narebran sve do sredine.

Stručak: 2-5 cm visok i 0.5-1 mm debeo, valjkast, batinasto zadebljan na bazi i širok oko 1.5 mm, bijel, djelomično je proziran, često je sivkast ili smećkast, prekriven je s bijelim pahuljama od ovoja, koje često tvore mali uspravni ovratnik.

Listići: 16-22 ih dopire do stručka, slobodni, široki su do 1.5 mm, isprva su bijeli, zatim sivkasti do crni.

Mikroskopija: Bazidiospore su pravokutno limunaste, sa središnjim kličnim otvorom, 6-8.9 x 5.8-7.8 µm, Q = 1-1.35, Qav = 1.05-1.2, bazidije su 4-sporne, 15-30 x 7-8 µm, cheilocistide su gotovo kuglaste do eliptične, 20-45 x 15-35 µm, pleurocistide iste kao cheilocistide, 30-50 x 35-40 µm; otrusina je crna.

Meso: Bijelo, sivo, tanko, staklasto, crnkasto, brzo se rastapa, po suhom vremenu više ili manje poveni; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili u malim skupinama, kao saprotrof na pognojenoj zemlji, zemlji sa biljnim otpadom, te u posudama s cvijećem.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Skoro je opnaste konzistencije i teško se raspoznaje po izgledu, a karakteristična je eventualno po rastu na izmetu, a primjećeno je da raste i na biljnim ostacima, odnosno na ostacima trulog voća.

ZLATOKOSA GNOJIŠTARKA

Parasola auricoma (Pat.) Redhead, Vilgalys & Hopple

Etimologija: aurum (lat.) = zlato + coma (lat.) = kosa, resa. Po zlatnoj boji klobuka.

Engleski naziv: Goldenhaired Inkcap

Klobuk: 1-6 cm širok, najprije je jajolik i zatvoren, kasnije se nešto otvori, po vlažnom je vremenu sjajan, u mladosti je narančasto-smeđ do tamnosmeđ, kasnije je sivo-smeđ, sredina je tamno crveno-smeđa, prema rubu je svjetliji, izraženo je radijalno crtast, rubovi rebara su prekriveni sa raštrkanim, preko 200 µm dugim, uraštenim, smeđim dlačicama ili čekinjama (sclerocistide) vidljivim samo pomoći povećala.

Stručak: Dosta je žilav, često je korjenast, lomljiv, šupalj, bjelkast ili žućkast, uzdužno je sitno vlaknast, lagano se sužava prema vrhu.

Listići: Usko su prirasli na stručak, široki, oštrica je glatka, u mladosti su bjelkasti, kasnije su sivo-crni.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 10-14.5 x 6-8 µm, više su ili manje sa središnjim kličnim otvorom, nema pleurocistide; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, lomljivo, ne otapa se, bjelkasto, u starosti je vodenasto smećkasto; miris nije izražen, a okus je blag i pomalo trpak.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od travnja do listopada, po vrtovima, parkovima, rubovima šuma kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, na truloj piljevini ili iverju nakon sječe drveća, kao i na golom tlu ili tlu pomiješanom sa šljunkom, na vlažnim i sjenovitim mjestima. Prve dvije slike snimio je Neven Ferenčak, u drugoj polovici travnja, na lokalitetu uz rijeku Dravu, a posljednje dvije Ivana Mandić Mihaljević, krajem travnja.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ovu vrstu dosta lako identificirati po prilično upadljivo obojenom klobuku kada se gljiva u potpunosti razvije. Slične smeđe dlačice na kožici klobuka ima stožasta gnojištarka (Parasola conopilea), koja nije brazdasto narebrana. Druge su slične vrste obično bez dlačica na klobuku i sa srcolikim sporama.

Parasola conopilea - created on November 2014 in Attica, Greece by bkaounas

STOŽASTA GNOJIŠTARKA

Parasola conopilea (Fr.) Örstadius & E.Larss.

Etimologija: konos (gr.) = konus, šiljak + pileos (gr.) = kapa, pokrivalo. Po obliku klobuka.

Engleski naziv: Conical Brittlestem

Klobuk: 1-4.5 cm širok, stožasto-zvonolik, ispupčen na sredini, tup, gol, tamnosmeđ ili crvenkasto-smeđ, sredina je okerasto-smeđa, vodenast, brzo blijedi, površina je sa sitnim dlačicama koje se mogu vidjeti samo pomoću povećala, rub je bez ostataka ovoja i slabo narebran.

Stručak: 6-22 cm visok i 2.5-4 mm debeo, šupalj, valjkast, izdužen, lomljiv, na bazi je bjelkasto maljav, ostali je dio žut.

Listići: Gusti, više od 40 ih dopire do stručka, usko su prirasli na stručak, krem-smeđi, kasnije su ljubičasto-smeđi do crno-smeđi, oštrica je bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 12-19 x 6-8.5 µm, cistide su vretenaste, 40-60 x 10-15 µm; otrusina je crno-smeđa do crna.

Meso: Tanko, lomljivo, vodenasto, bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u gustim busenima, kao saprotrof tla i krupnijih drvnih ostataka, po parkovima, vrtovima, dvorištima, vlažnim livadama i uz rubove putova.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti, a nije ni preporučljiva za konzumaciju, jer pripada skupini sitnih gljiva koje su sumnjive kao otrovne. Neki izvori navode da konzumacija ove gljive kod osjetljivih osoba sigurno uzrokuje simptoma trovanja.

Napomena: Za sigurnu identifikaciju potrebna je mikroskopska analiza spora.

Parasola crataegi - created on September 2024 in Stevns Fyr, Denmark by Thomas Kehlet

GLOGOVA GNOJIŠTARKA

Parasola crataegi Schmidt-Stohn

Etimologija: crataegi (lat.) = od gloga, koji pripada glogu. Po rastu ispod bijelog gloga.

Klobuk: 0.5-1.5 cm širok, isprva je eliptičan do valjkast, zatim je konveksan do polukuglast, kasnije je raširen i izravnat, u mladosti je sivo-smeđ, na sredini je cimetastosmeđ do sivo-smeđ, vlažan, kasnije je bjelkast do sivkast, prozirno narebran gotovo do sredine.

Stručak: 1.5-4 cm visok i 0.5-1 mm debeo, valjkast, proziran, sivkast, u mladosti je malo dlakav, kasnije gol.

Listići: Slobodni, do 30 ih dopire do stručka na udaljenosti od 0.5-1 mm, do 2 mm široki, bjelkasti do sivkasti, na kraju su crnkasti, s nejasnom je resastom oštricom.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, jajolike do srcolike, klični otvor je ekscentričan, 6.5-8.5 × 5.5-7.5 (f) x 4-5.5, Me = 7.4 x 6.5 (f) x 4.8 µm, Q = 1.3-1.8, Qav = 1.5, bazidije u oko 80% slučajeva imaju 4 spore, ali 10-20% ih ima 2 ili 3 spore, batinaste, 31-48 × 10-14 µm, cheilocistide su prilično gusto zbijene, duguljaste, eliptične, usko do široko jajolike, neke su također kuglaste sa produžetkom na vrhu, 23-40 × 10-17 µm, pleurocistide su raštrkane, uglavnom uz oštricu lističa, teško su uočljive, jajolike, 48–62 × 17–24 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bijelo do sivo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno, kao saprotrof na pašnjacima, gotovo uvijek u neposrednoj blizini bijelog gloga (Crataegus monogyna) ili u njegovom grmlju.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po staništu ispod bijelog gloga.

Parasola cuniculorum - created on January 2023 in Rørvig, Denmark by Bo Valeur

ZEČJA GNOJIŠTARKA

Parasola cuniculorum D.J.Schaf.

Etimologija: cuniculus (lat.) = zec, zečja rupa. Po rastu na zečjem izmetu.

Klobuk: 2-8 mm širok, isprva je eliptičan, kasnije se raširi i izravna, žive je žućkasto-narančaste do narančasto-smeđe boje, brzo blijedi do svijetlo cimetastosmeđe ili žućkasto-smeđe boje, a zatim je proziran i gotovo prošaran ili sivkast od spora, sredina ostaje cimetastosmeđa ili žućkasto-smeđa, kasnije je siv, brazdasto narebran.

Stručak: 1.5-5 cm visok i oko 0.5 mm debeo, valjkast, lagano je gomoljasto zadebljan, u mladosti je proziran, bijel, svilenkasto-vlaknast i malo zrnast, kasnije je gladak, baza je prekrivena vlaknastim hifama.

Listići: Slobodni, odvojeni su od stručka uskim (pseudo) ovratnikom, 9-16 ih dopire do stručka, bijeli, zatim su sivi i na kraju crni.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, s prednje su strane srcolike, 8.5-12 x 8-12 (f) × 6.5-7.5, bazidije su 2-sporne, cheilocistide su kuglaste, nema pleurocistide; otrusina je crna.

Meso: Tanko, bijelo do sivkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno, kao saprotrof na pašnjacima, na izmetu, uglavnom zeca ili kunića.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je patuljasta gnojištarka (Parasola misera), od koje se razlikuje po 2-spornim bazidijama i rastu na zečjem izmetu.

Parasola hemerobia - created on June 1982 in Lincoln, Ontario, Canada by Mycology Division, Royal Ontario Museum

JEDNODNEVNA GNOJIŠTARKA

Parasola hemerobia (Fr.) Redhead, Vilgalys & Hopple

Klobuk: 1-6 cm širok, u početku je gotovo valjkast, zatim je zvonolik, kasnije je konveksno-izravnat, u starosti je ulegnut na sredini, prema rubu je izraženo narebran, gladak, mazav, najprije je svijetlosmeđ do crvenkasto-smeđ, vodenast, poslije sivkasto-smeđ.

Stručak: 11-14 cm visok i 3-4 mm debeo, valjkast, tanak, lomljiv, šupalj, proširen je na vrhu, često je zakrivljen na bazi, lako se odvaja od podnice klobuka, gol, gladak, bijelo-žućkast.

Listići: Gusti, više od 40 ih dopire do stručka, u početku su bijeli, zatim su tamnosmeđi do crni, odvojeni su od stručka, slobodni, ne otapaju se već se posuše.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, s prednje su strane zaobljeno trokutaste, s velikim su kličnim otvorom, 12.5-14.3 x 6-8 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, oko 1 mm debelo, mekano, u starosti  se posuši, bijelo-žućkasto; miris i okus su izraženi na gljive.

Stanište: Raste u ljeto i jesen uz puteve u travi, u vrtovima i po travnjacima, a pojavi se 1-2 dana nakon jake kiše.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Moguća je zamjena s drugim vrstama malih gnojištarki. Međutim, od njih se razlikuje po prilično visokom stručku te izraženom glatkom ispupčenju na klobuku i osobito svojstvu da se posuši. Dosta je slična pošećerena gnojištarka (Coprinellus saccharinus), ali ona raste busenasto, baza stručka joj je pahuljasto-maljava, na klobuku nema tako izraženo ispupčenje, prekrivena je sitnim sjajnim zrncima, a rub klobuka nije pravilan već izgleda izgriženo.

Parasola hercules - created on August 2024 in Skejten, Denmark by Thomas Kehlet

HERKULOVA GNOJIŠTARKA

Parasola hercules (Uljé & Bas) Redhead, Vilgalys & Hopple

Etimologija: Herkul (lat.) = legendarni junak poznat po svojoj velikoj snazi i veličini. Po velikim sporama.

Klobuk: 0.8-1.8 cm širok, isprva je eliptičan, kasnije se raširi i izravna, često je ulegnut na sredini, u mladosti je žuto-smeđ, oker, narančasto-smeđ do crvenkasto-smeđ, uglavnom s nijansama sive, brazdasto narebran do 2/3 promjera.

Stručak: 1-7.5 cm visok i oko 1.5 mm debeo, lomljiv, valjkast, malo je zadebljan na bazi, bijel do smećkast, gladak, gol.

Listići: Slobodni, odvojeni su od stručka uskim (pseudo) ovratnikom, 16-30 ih dopire do stručka, bijeli do krem, zatim su sivkasti i na kraju crni.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične do gotovo kuglaste, 12.5-18 x 11.5-17 (f) x 8-11 µm, Q = 1.04-1.28, Me = 13.6-15.8 x 12-13.3 (f) µm; bazidije su 4-sporne, 22-51 x 13-16 µm, cheilocistide su 50-70 x 10-30 µm, pleurocistide su 55-125 x 22-30 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, lomljivo, ne otapa se, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno, kao saprotrof po livadama, pašnjacima, vrtovima, rubovima šuma, stazama, na tlu u travi.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po vrlo širokim, velikim sporama u obliku leće u kombinaciji s minijaturnim plodnim tijelom i prilično velikim pseudoparafizama koje okružuju svaku bazidiju. Slična je Schroeterova gnojištarka (Parasola schroeteri), koje se razlikuje po veličini spora.