Znanstveni naziv uzorka: Psathyrella typhae
Lokacija uzorka: USA
Sekvencionirano područje: ITS1, 5.8S, ITS2
Sekvenca (700 bp): AAGTCGTAACAAGGTTTCCGTAGGTGAACCTGCGGAAGGATCATTAACGAATATCTATGGCGTTGGTTGTAGCTGGCTTCTAGGAGCATTGTGCACGCCCGTCATTCATATCACCTTTCCACCTGTGAACTATTTGTAGATCTGGATCCCTCTCGCTTTGCTCGCATGGCGGATGCAAGGATTGCTGTGCCTCTAAAAGCCAGCTCTCTTTGAATTTCCAGGTCTATGTCTTTTTACACACCCCAGTGCATAACGCAGAATGTATCAAATGGGCCGTAAGGCCTATAAACACTATACAACTTTCAGCAACGGATCTCTTGGCTCTCGCATCGATGAAGAACGCAGCGAAATGCGATAAGTAATGTGAATTGCAGAATTCAGTGAATCATCGAATCTTTGAACGCACCTTGCGCTCCTTGGTATTCCGAGGAGCATGCCTGTTTGAGTATCATTAAATTCTCAACCTCACCCGCTTTGTAATGAAGACGGTGTAAGGCTTGGATATGGGGGTCTTGCATGCTGCCTTGGTGCTGGCTTGCTCTCCTGAAATACATTAGCGGGCTTATACTGAGCTTCCGTATCCCGGCGTGATAATTATCTATGCTGTGGAATTGGACTCCGTGCTTGCTTCTAACCGTCCGATAGGACAACATTTGACCAATTTGATCTCAAATCAGGTAGGACTACCCGCTGAACTTAA
Izvor: UNITE (CC BY 4.0)
|
Candolleomyces typhae - created on July 2023 in Linn County, OR, USA by corndog |
![]() |
![]() |
|

ROGOZOVA SLABUNJAVKA
Candolleomyces typhae (Kalchbr.) D.Wächt. & A.Melzer
Etimologija: typha (lat.) = rogoz. Po staništu.
Klobuk: 0.7-2.5 cm širok, malo je ispupčen na sredini, žuto-smeđ, crvenkasto-smeđ, sivo-smeđ, lagano je radijalno izbrazdan, rub je slabo narebran.
Stručak: Malo je zadebljan na bazi, šupalj, vrlo je lomljiv, vlaknast, bjelkast, na bazi je crvenkasto-smeđ, sitno je bijelo zrnast.
Listići: Osrednje su gusti, Smećkasti, sivo-crvenkasti ili su sivo-smeđi, prirasli.
Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 8.5-11 x 5.5-6.6 µm; otrusina je smeđa.
Meso: Svijetlosmeđe, crvenkasto-smeđe, vrlo je lomljivo; miris nije izražen, a okus je blag.
Stanište: Raste u proljeće i ljeto, od svibnja do rujna, na močvarnim staništima kao saprotrof na mrtvim ostacima i odumrlim dijelovima različitih vrsta močvarnih biljaka, najčešće rogoza (Typha spp.). U Hrvatskoj je poznata s četiri lokaliteta, u okolici Siska, Novske i Velike Gorice.
Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9
Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA
Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.
Napomena: Veoma su slične ljupka slabunjavka (Psathyrella corrugis) i krivonoga slabunjavka (Psathyrella prona).
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Rogozova slabunjavka (Psathyrella typhae (Kalchbr.) A.Pearsoon et Dennis)
|
Coprinellus bipellis - created on February 2017 in monte arci, Italy by Davide Puddu |
![]() |
![]() |
|

PJEGAVA GNOJIŠTARKA
Coprinellus bipellis (Romagn.) P.Roux, Guy García & Borgarino
Etimologija: bi (lat.) = dva, dvostruk + pellis (lat.) = koža, opna. Po ostacima ovoja na klobuku.
Klobuk: 1-7 cm širok, prvo je kuglast, zatim je jajolik ili eliptičan, kasnije je stožast ili konveksan, na sredini je žut, svijetlooker ili hrđastosmeđ, prema rubu je svjetliji, brazdast i prozirno narebran, prekriven je slojem bjelkasto baršunastog ovoja, koji se razlaže na ljuske, koje postaju krem, oker ili nešto tamnije smeđe na sredini.
Stručak: 3-8 cm visok i 2-7 mm debeo, valjkast, baza je izraženo batinasto zadebljana, ponekad je obrubljena poput volve, bijel, površina je prekrivena sitnim, prozirnim dlačicama, na osnovi su dosta uočljive hrđastosmeđe micelijske niti (ozonij).
Listići: Široki su 3-10 mm, slobodni, prvo su bijeli, zatim su sivo-smeđi do crni.
Mikroskopija: Bazidiospore su jajolike do eliptične, klični otvor je ekscentričan, širok oko 1.3 µm, 7-9.5 x 4.5-6 µm, bazidije su 4-sporne, 18-34 x 8-9 µm, cheilocistide su gotovo kuglaste, eliptične ili široko jajolike, 30-100 x 30-60 µm, pleurocistide su gotovo kuglaste, eliptične, široko jajolike ili gotovo valjkaste, 50-120 x 30-65 µm, caulocistidije su u obliku boce, 35-100 x 10-28 x 7-12 µm, ovoj je s izraženo nataloženim pigmentom i debelim stijenkama, sastoji se od lanaca eliptičnih do limunastih cistida; otrusina je crna.
Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bijelo, ubrzo postaje crno; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili busenasto, kao saprotrof oko drveća ili na krupnijim drvnim ostacima (trupci, grane) raznog crnogoričnog drveća, često na opožarenom drvu.
Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Veličina spora je tipična za žućkastu gnojištarku (Coprinellus xanthothrix), koja je također često u mladosti u potpunosti prekrivena vrlo debelim ovojem, ali je manja i uglavnom raste na otpalim granama raznog bjelogoričnog drveća.
DNA sekvenca:
|
Coprinellus curtus - created on January 2007 in Cambrils, Spain by Joseba Castillo Munsuri |
![]() |
![]() |
|

KRATKA GNOJIŠTARKA
Coprinellus curtus (Kalchbr.) Vilgalys, Hopple & Jacq.Johnson
Etimologija: curtus (lat.) = kratak, odsječen, skraćen. Po dužini stručka.
Klobuk: 0.3-1.5 cm širok, stožast je i zvonolik pa raširen i skoro ravan, sivkasto-žut, krem, žuto-smeđ, svijetlonarančast do svijetlosmeđ, na sredini je tamniji, u starosti je sivo-smeđ, paperjast, po vlažnom je vremenu prozirno narebran, ovoj je isprva uočljiv u obliku smeđih granula, koje ubrzo nestaju.
Stručak: Tanak, nitast, nježan, valjkast, bijel do gotovo proziran.
Listići: Osrednje su gusti, slobodni, u mladosti su bjelkasti do sivi, kasnije se rastope u crnu tekućinu, oštrica je bjelkasta.
Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, klični otvor je ekscentričan, 9-13.5 x 5-8.5 µm, Q = 1.35-1.7, Qav = 1.5-1.55, bazidije su 4-sporne, 22-30 x 8.6-12.5 µm, cheilocistide su kuglaste, promjera do 35 µm, ili jajolike, do 40 x 35 µm, nema sclerocistide, pileocistide su u obliku boce sa blago suženim valjkastim vratom širokim 3-7µm i glavicom na vrhu širokom 12-15 µm, 40-110 x 10-20 µm, nema sclerocistide; otrusina je crna.
Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bijelo, ubrzo postaje crno; miris nije izražen, a okus je blag.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof na pognojenom tlu, gnoju i izmetu, obično konjskom.
Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Slična je prozirna gnojištarka (Tulosesus pellucidus), koja ima nešto uže spore i sitno dlakavu do vunasto-ljuskavu površinu stručka.
DNA sekvenca:
|
Coprinellus deliquescens - created on October 2013 in Skanderborg Dyrehave, Denmark by Jens Mårbjerg |
![]() |
![]() |
|

TOPLJIVA GNOJIŠTARKA
Coprinellus deliquescens (Bull.) P.Karst.
Etimologija: deliquescens (lat.) = razlivajući se, rastapajući se, topljiv. Po otapanju u crnu tekućinu.
Engleski naziv: Woodland Inkcap
Klobuk: 0.5-1.7 cm širok, u početku jajolik, visok do 2.9 cm, zatim je konveksan ili konveksno-stožast, na kraju se raširi, oker-smeđ, na sredini je crvenkast, kasnije mijenja boju i postaje krem i oker na sredini, kasnije je brazdast i prozirno narebran gotovo do sredine, prekriven je mekanim dlačicama vidljivim pomoću povećala, ovoj je uočljiv samo u mladosti.
Stručak: 4-7 cm visok i 4-5 mm debeo, valjkast, bijel ili kremast.
Listići: Slobodni, bijeli do sivi, kasnije su crni, otapaju se u crnu tekućinu.
Mikroskopija: Bazidiospore su jajolike do bademaste, sitno bradavičave, sa kličnim otvorom na sredini, 10-15 x 7-10 µm, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su u obliku boce, 70-95 x 17-26 µm, pileocistide su u obliku boce, 90-124 x 19-26 µm, nema pleurocistide; otrusina je crna.
Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bijelo, ubrzo postaje crno; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od travnja do studenog, busenasto, kao saprotrof na i oko panjeva bjelogoričnog drveća.
Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Može sličiti blistavoj gnojištarki (Coprinellus micaceus), koja nema sitne dlačice po površini klobuka.
|
Coprinellus dilectus - created on June 2014 in O Grove, Spain by Joseba Castillo Munsuri |
![]() |
![]() |
|

VOLJENA GNOJIŠTARKA
Coprinellus dilectus (Fr.) Redhead, Vilgalys & Moncalvo
Etimologija: dilectus (lat.) = voljen, omiljen, cijenjen. Po estetskoj kvaliteti gljive.
Engleski naziv: Beloved Inkcap
Klobuk: 0.5-1.5 cm širok, u početku jajolik, visok do 7 mm, zatim je zvonolik do konveksan, na kraju se raširi, suh, narančast ili narančasto-smeđ, prekriven je bjelkastim do sivkastim dlačicama ili ljuskicama, što mu daje specifičan čupavi izgled, prozirno narebran.
Stručak: 1-3 cm visok i 1-2 mm debeo, tanak, lomljiv, valjkast, šupalj, bjelkast, površina je prekrivena bjelkastim do sivkastim dlačicama ili ljuskicama, baza je narančasta.
Listići: Gusti, slobodni, bijeli do sivkasti, kasnije postaju crni, otapaju se u crnu tekućinu.
Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, sa izraženo ekscentričnim kličnim otvorom, 13-15 x 6.5-7.5 µm, bazidije su 4-sporne, 25-35 x 10-12 µm, cheilocistide su u obliku boce, 45-60 x 17-24 µm, vrat je širok do 10 µm, caulocistide i pileocistide su u obliku boce, 90 x 20 µm, nema pleurocistide; otrusina je crna.
Meso: Vrlo je tanko, gotovo da i ne postoji, bijelo do sivkasto, ubrzo postaje crno i otapa se; miris nije izražen, a okus je blag.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, grančice) crnogoričnog drveća, obično smreke.
Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Može sličiti rasijanoj gnojištarki (Coprinellus disseminatus), koja raste u većim skupinama i nema dlačice na klobuku, blistavoj gnojištarki (Coprinellus micaceus), koja nema sitne dlačice po površini klobuka i kućnoj gnojištarki (Coprinellus domesticus), koja se razlikuje po mikroskopskim karakteristikama.

RASIJANA GNOJIŠTARKA
Coprinellus disseminatus (Pers.) J.E.Lange
Etimologija: disseminatus (lat.) = posijano. Po prisutnoj raštrkanosti u velikoj množini.
Engleski naziv: Fairy Inkcap
Klobuk: 0.5-2.5 cm širok, prvo je kuglast, zatim je zvonolik, kasnije se raširi, promjenljive je boje, bjelkast, žut, sivo-smeđ do crveno-smeđ, vrh klobuka s vremenom smeđi, na kraju je žuto-smeđ, potpuno je narebran i sa sitnim stršećim dlačicama vidljivim pomoću povećala.
Stručak: 4-8 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, ponekad je malo zadebljan na bazi, šupalj, iskrivljen, staklasto bijel i djelomično proziran, sitno ljuskav.
Listići: Sitni, izmiješani su s lamelulama, prirasli, prvo su sivkasto-smeđi, zatim ružičasti do ljubičasto-crni, ne rastapaju se kao kod većine gnojištarki.
Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, klični otvor je na sredini ili blago ekscentričan, 6.6-9.7 x 4.1-5.8 µm, Q = 1.45-1.9, Qav = 1.55-1.75, bazidije su 4-sporne, 16-40 x 5-8 µm. nema cheilocistide niti pleurocistide, pileocistide su u obliku boce s valjkastim, 6-17 µm širokim vratom i zaobljenim vrhom, 50-200 x 15-24 µm, nema sclerocistide; otrusina je crno-smeđa.
Meso: Tanko, lomljivo, bijelo do crno, ne rastapa se; miris nije izražen, a okus je blag.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen upravo u fantastičnom broju od preko stotinjak plodnih tijela na jednom mjestu, u svim tipovima šuma, parkovima i vrtovima kao saprotrof krupnijih (panjevi, trupci) drvnih ostataka raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, uglavnom na vlažnim i sjenovitim mjestima. Prve dvije slike snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice, a ostale Helena Petrić, krajem kolovoza, na nepoznatom lokalitetu u Gorskom kotaru.
Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10
Status jestivosti: NEJESTIVA - Uvjetno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti. Ne smije se konzumirati u kombinaciji s alkoholom jer uzrokuje antabusni sindrom trovanja.
Napomena: Ova vrsta se ne raspada u kapljice crne tekućine, već se posuši pa se značajno razlikuje od ostalih gnojištarki koje se u pravilu potpuno pretvore u crnu tekućinu. Prilično je slična patuljasta slabunjavka (Psathyrella pygmaea), koja se može pronaći na istom staništu, ali nema sitne stršeće dlačice na površini klobuka.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 114. Rasijana gnojištarka (Coprinus disseminatus S.F.Gray)

KUĆNA GNOJIŠTARKA
Coprinellus domesticus (Bolton) Vilgalys, Hopple & Jacq.Johnson
Etimologija: domesticus (lat.) = domaći, kućni, obiteljski. Po staništu.
Engleski naziv: Firerug Inkcap
Klobuk: 2-7 cm širok, valjkasto-jajolik i eliptičan pa je konveksno-zvonolik i na kraju raširen, te s izvrnutim rubom, svijetlosmeđ, svijetlo žuto-hrđastosmeđ do sivo-smeđ, na sredini je smeđ, prekriven je debelim ovojem koji se razloži na bjelkaste ljuske, rub je narebran i rascijepljen.
Stručak: 4-10 cm visok i 4-11 mm debeo, sužava se prema vrhu, batinasto zadebljan na bazi, kasnije je šupalj, bijel, gladak ili prekriven sitnim, prozirnim dlačicama ili granulama, na bazi su dosta uočljive žuto-narančaste micelijske niti (ozonij).
Listići: Gusti, 60-75 ih dopire do stručka, slobodni, djelomično su račvasti, oštrica je resasta, ne rastapaju se već povenu, bjelkasti, svijetložuti, sivo-smeđi, sivo-ružičasti, u starosti crno-smeđi do crni.
Mikroskopija: Bazidiospore su jajolike ili eliptične, sa zaobljenom su bazom i vrhom, klični je otvor ekscentričan i širok oko 1,2 µm., 6-9 x 3.5-5 µm, Q = 1.45-1.9, Qav = 1.65-1.85, bazidije su 4-sporne, 18-34 x 8-9 µm, cheilocistide su gotovo kuglaste, eliptične ili jajolike, 30-100 x 30-60 µm, pleurocistide su gotovo kuglaste, eliptične, široko jajolike ili valjkaste, 50-120 x 30-65 µm, caulocistide su u obliku boce, 50-120 x 18-30 x 5-7 µm; otrusina je tamnosmeđa do gotovo crna, više-manje s crvenkastom nijansom.
Meso: Tanko, bijelo ili bjelkasto, nježno i mekano, jedva se rastapa, više se suši; miris i okus slabi na gljive.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od travnja do studenog, busenasto, u bjelogoričnim šumama, parkovima, vrtovima, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci, grane) raznog bjelogoričnog drveća, obično jasena, breze i vrbe, te na paprati, rjeđe na crnogoričnom drveću.
Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti. Većina gnojištarki je nespojiva s alkoholom. Neki ljudi i ovu vrstu konzumiraju bez problema. U nekim zemljama čak se smatra i vrlo kvalitetnom. Zbog sigurnosti se preporučuje izbjegavanje alkohola kada se konzumiraju gnojištarke.
Napomena: Slične vrste koje također imaju ozonij su zrakasta gnojištarka (Coprinellus radians), koja ima veće spore (8.5-11.5 x 5.5-6.5 µm) i žućkasta gnojištarka (Coprinellus xanthothrix), koja ima eliptične spore prosječno šire od 5 µm. Blistava gnojištarka (Coprinellus micaceus) ima spljoštene spore, uže ljuske ovoja i obično nema ozonij.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 111. Kućna gnojištarka (Coprinus domesticus S.F.Gray)
|
Coprinellus flocculosus - created on August 2009 in Viidu, Estonia by Vello Liiv |
![]() |
![]() |
|

PAHULJASTA GNOJIŠTARKA
Coprinellus flocculosus (DC.) Vilgalys, Hopple & Jacq.Johnson
Etimologija: flocculosus (lat.) = pahuljast, čupav. Po ostacima ovoja na klobuku.
Engleski naziv: Flocculose Inkcap
Klobuk: 2-6 cm širok, isprva je gotovo kuglast, jajolik ili eliptičan, kasnije je stožast ili konveksan, okerast ili svijetlo oker-smeđ, na sredini je sivkasto-oker, prvo je prekriven slojem zrnasto-ljuskavog ovoja, koji se kasnije razlaže na sitne, vunaste, bjelkaste ljuske, koje se brzo ispiru po vlažnom vremenu, na sredini postaju oker do smeđe, brazdast i prozirno narebran.
Stručak: 3-8 cm visok i 2-7 mm, valjkast, bijel, baza je batinasto zadebljana, sa žutim do narančasto-smeđim micelijem, često je obrubljena poput volve.
Listići: Gusti, 55-60 ih dopire do stručka, široki su 3-8 mm, slobodni, prvo su bijeli pa sivo-smeđi do crni, kasnije se rastapaju.
Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične ili jajolike, klični otvor je ekscentričan i širok 1.2-1.5 µm, 11-15 x 7-9.5 (f) x 6.5-7.5 µm, Q = 1.3-1.9, Qav = 1.4-1.8, bazidije su 4-sporne, 18-40 x 11-16 µm, cheilocistide su gotovo kuglaste, eliptične do jajolike, 30-90 x 25-50 µm, pleurocistide su eliptične, jajolike, ili gotovo valjkaste, 50-100 x 30-70 µm, nema caulocistide; otrusina je crna.
Meso: Tanko, bjelkasto, rastapa se u crnu tekućinu; miris nije izražen ili slab na gljive, a okus je blag.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, od travnja do studenog, pojedinačno ili po nekoliko primjerka zajedno, kao saprotrof na zemlji pomiješanoj sa sitnim drvnim ostacima, po skladištima drva, na rubovima šuma, uz puteve, na pognojenom tlu i na sitnim drvnim ostacima.
Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Karakteristična je po velikim sporama s ekscentričnim kličnim otvorom i odsutnosti caulocistida. Slična je kućna gnojištarka (Coprinellus domesticus), koja ima nešto manje spore.
DNA sekvenca:
|
Coprinellus heptemerus - created on July 2021 in Maplewood Dr, Port Colborne, Canada by danbath |
![]() |
![]() |
|

SEDMODNEVNA GNOJIŠTARKA
Coprinellus heptemerus (M.Lange & A.H.Sm.) Vilgalys, Hopple & Jacq.Johnson
Etimologija: hepta (gr.) = sedam + merus (gr.) = dio, dan. Po trajanju životnog ciklusa.
Engleski naziv: Dewdrop Inkcap
Klobuk: 0.5-1 cm širok, u početku jajolik do stožast i visok do 5 mm, kasnije je zvonolik, na kraju se raširi, svijetlosmeđ do smeđ, na sredini je žuto-smeđ, tamnosmeđ do tamnosiv, površina je sitno dlakava, prozirno narebran.
Stručak: 2-5 cm visok i 0.5-1 mm debeo, tanak, valjkast, šupalj, bijel, proziran, prekriven je sa sitnim dlačicama.
Listići: Rijetki, razmaknuti, slobodni ili slabo prirasli, bijeli, kasnije postaju crni, rastapaju se u crnu tekućinu.
Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, klični otvor je izraženo ekscentričan i širok oko 2.3 µm, 12.7-16.6 x 7.2-8.5 µm, Q = 1.7-2.1, Qav = 1.9, bazidije su 4-sporne, 14-38 x 9-11 µm, cheilocistide su kuglaste, 25-55 µm, nema pleurocistide, pileocistide u kuglaste do oblika boce s uskim, suženim vratom širokim 2.5-4 µm na vrhu, 50-120 x 8-21 µm, velarne su sferocistide promjera 20-35 µm i često sa dugim izbočinama nalik bodljama, nema sclerocistide; otrusina je tamnosmeđa, gotovo crna.
Meso: Vrlo je tanko, gotovo da i ne postoji, bijelo do sivkasto, ubrzo postaje crno i otapa se; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do listopada, kao saprotrof na gnoju i izmetu, najčešće koza ili ovaca, ali često i jelena.
Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Prepoznatljiva je po kombinaciji bodljastih velarnih sferocistida, suženih pileocistida, smeđeg klobuka i rastu na gnoju. Slična je bijela gnojištarka (Coprinopsis nivea), koja raste na sličnim staništima, ali je češća i znatno većih dimenzija, te malena gnojištarka (Coprinellus pusillulus), koja ima manje spore.
DNA sekvenca:

BLISTAVA GNOJIŠTARKA
Coprinellus micaceus (Bull.) Vilgalys, Hopple & Jacq.Johnson
Etimologija: micare (lat.) = blistavo, svjetlucavo. Po površini klobuka.
Engleski naziv: Glistening Inkcap
Klobuk: 1-5 cm širok, najprije ovalan, zatim zvonolik, opnast, slabo mesnat samo na sredini, rub je radijalno narebran sve do diska na sredini klobuka, žut, žuto-smeđ, hrđastosmeđ, narančasto-smeđ do crvenkasto-smeđ, nešto je tamniji na sredini, u mladosti je posut brzo prolaznim, sitnim, bjelkastim, svjetlucavim zrncima koja kasnije otpadnu.
Stručak: 5-15 cm visok i 3-6 mm debeo, valjkast, pod klobukom je malo tanji, šupalj, lomljiv, blistav, bjelkast, prekriven je sitnim, prozirnim dlačicama.
Listići: Široki, suženi su na oba kraja, zaokruženi su uz stručak, slobodni, veoma su gusti, prvo su bjelkasti, zatim svijetložuti, sivo-smeđi, sivkasto-ružičasti, u starosti crni, po vlažnom vremenu se brzo rastope, oštrica je bijela i resasta.
Mikroskopija: Bazidiospore su usko eliptične, s prednje su strane jajolike ili romboidne, glatke, izraženo su spljoštene, sa stožastom bazom i krnjim vrhom, sa 1.3-1.5 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 6.8-10.2 x 5-6.7 (f) x 4.3-5.5 µm, Q = 1.25-1.85, Qav = 1.35-1.75, bazidije su 4-sporne, 6-43 x 7-9 µm, cheilocistide su kuglaste, eliptične, duguljaste ili jajolike, 30-140 x 30-80 µm, pleurocistide su eliptične, jajolike ili duguljaste, 60-150 x 30-70 µm, caulocistide su u obliku boce, duge do 100 µm, nema pileocistide; otrusina je crna.
Meso: Tanko, krhko, krem boje, vlaknasto u stručku, ne rastopi se već povene; miris nije izražen, a okus je blag.
Kemijske reakcije: Površina stručka i meso u dodiru s kalijevom lužinom postanu ljubičasto-crveni.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od travnja do studenog, busenasto, u šumama, parkovima i vrtovima, kao saprotrof na ili oko krupnijih drvnih ostataka (panjevi, trupci) različitog bjelogoričnog drveća, ponekad prividno i na tlu izmiješanom sa drvnim ostacima. Sve slike snimio je Neven Ferenčak, u drugoj polovici ožujka, na lokalitetu na Ivanščici.
Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Uvjetno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema gotovo nikakve uporabne vrijednosti, a i u kombinaciji s alkoholom uzrokuje antabusni sindrom trovanja.
Napomena: Od ostalih se sličnih vrsta razlikuje po sporama sa izraženo stožastom bazom i caulocistidama na stručku. Lako se zamijeni sa vrstama iz skupine kućne gnojištarke (Coprinellus domesticus), koje su na dnu sa maljavim žutim do žuto-narančastim micelijem (ozonij), te sa većim, smeđim ljuskama na klobuku i slabije dlakavim stručkom. Slične su i šumska gnojištarka (Coprinellus silvaticus), koja ima fine dlačice na klobuku (pileocistide) i grube spore, dok pošećerena gnojištarka (Coprinellus saccharinus) ima gladak stručak.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 106. Blistava gnojištarka (Coprinus micaceus (Bull. ex Fr.) Fr.)

BLIJEDA GNOJIŠTARKA
Coprinellus pallidissimus (Romagn.) P.Roux, Guy García & S.Roux
Klobuk: 1-5 cm širok, zvonolik, bjelkast, svijetlosmeđ, sivo-smeđ do svijetlo žuto-hrđastosmeđ, sredina je tamnija, sa brzo prolaznim bijelim do smećkastim pahuljama, rub je narebran skoro do sredine klobuka i u starosti rascijepljen, na kraju se rastopi.
Stručak: Valjkast, ravan, šupalj, lomljiv, bjelkast, po cijeloj dužini maljavo-ljuskav, baza je gomoljasto zadebljana i obavijena bijelim micelijem.
Listići: Vrlo gusti, slobodni, oštrica je neravna, najprije su bjelkasti, zatim su svijetložuti, sivo-smeđi ili sivo-ljubičasti, u starosti crno-smeđi ili crni, otapaju se u crnu tekućinu.
Mikroskopija: Bazidiospore su jajolike, klični je otvor na sredini, 6.5-9.5 x 4.5-5.5 (f) x 5-5.5 µm; otrusina je crna.
Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, nježno, mekano, bijelo do vodenasto smeđe; miris nije izražen, a okus je blag i slatkast.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, busenasto, po parkovima, vrtovima, šumama, najčešće kao saprotrof na ili oko krupnijih drvnih ostataka bjelogoričnog drveća, rjeđe crnogoričnog drveća.
Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti, a dio izvora navodi da je nekompatibilna s alkoholom i da uzrokuje antabusni sindrom trovanja.
Napomena: Pripada skupini gnojištarki koje imaju maljavo ljuskavi stručak. Vrlo je slična blistava gnojištarka (Coprinellus micaceus) koja ima glatki stručak, žuto-smeđi i jako blistavo zrnat klobuk. Također sliči pošećerenoj gnojištarki (Coprinellus saccharinus) koja također ima glatki stručak i jako blistavo zrnat klobuk, kao da je posut bijelim šećerom.
Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 108. Blijeda gnojištarka (Coprinus pallidissimus Romagn.)
|
Coprinellus pusillulus - created on October 2018 in Store Dyrehave, Lille Sverige, Denmark by Thomas Kehlet |
![]() |
![]() |
|

MALENA GNOJIŠTARKA
Coprinellus pusillulus (Svrček) Házi, L.Nagy, Papp & Vágvölgyi
Etimologija: pusillulus (lat.) = umanjenica od vrlo mali, sićušan. Po dimenzijama.
Klobuk: 0.8-1.2 cm širok, isprva je jajolik, širok je 0.5-2.5 mm i visok 0.5-5 mm, na kraju se raširi i izravna, u mladosti je žut do žuto-smeđ, kasnije je sivkast do siv, na sredini je prvo žućkasto-smeđe zrnast, kasnije je gol, prozirno narebran.
Stručak: 1-2.5 cm visok, tanak, valjkast, bjelkast, sivkast do svijetlosmeđ, pahuljast, na dnu je čekinjast.
Listići: Rijetki, razmaknuti, slobodni, sivi, kasnije postaju crni.
Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, klični otvor je ekscentričan, 6.5-10.5 x 3.5-5.5 µm, Q = 1.6-2.4, Qav = 2.1, bazidije su 4-sporne, 12.3-16.4 x 5.5-8.6 µm, pileocistide i caulocistidije su vitke, šiljaste, s okruglastom bazom, 43.3-135 x 8-17 µm; otrusina je crna.
Meso: Vrlo je tanko, gotovo da i ne postoji, lomljivo, bjelkasto do sivkasto; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprotrof na gnoju i izmetu preživača.
Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Slična je prozirna gnojištarka (Tulosesus pellucidus), koja je nešto većih dimenzija.
|
Coprinellus radians - created on September 2015 in Estonia by Vello Liiv |
![]() |
![]() |
|

ZRAKASTA GNOJIŠTARKA
Coprinellus radians (Fr.) Vilgalys, Hopple & Jacq.Johnson
Etimologija: radians (lat.) = zračan, blistav, sjajan. Po zrakasto raspoređenim micelijskim hifama na bazi stručka.
Klobuk: 1-5 cm širok, prvo je gotovo kuglast, jajolik ili eliptičan i visok do 2.5 cm, kasnije je stožast ili konveksan, sivkast, sivkasto-smeđ, žuto-smeđ do narančasto-smeđ, sredina je tamnooker do narančasto-smeđa, prekriven je bjelkastim baršunastim ovojem, koji se razlaže na sitne, bijele do krem vunaste ljuske, rub je uglavnom svjetliji, brazdasto narebran.
Stručak: 3-8 cm visok i 2-7 mm debeo, lomljiv, batinasto je zadebljan na bazi, bijel, pahuljast, na bazi su uočljive hrđastosmeđe micelijske hife.
Listići: Gusti, 60-70 ih dopire do stručka, dosta su stisnuti, zaokruženi su uz stručak, jedva su prirasli, u početku bjelkasti, zatim sivo-smeđi do ljubičasto-smeđi, oštrica je svjetlija i trepavičava, u starosti pocrnu.
Mikroskopija: Bazidiospore su valjkasto-eliptične ili u obliku graha, sa zaobljenom su bazom i vrhom, klični je otvor ekscentričan i širok oko 1.3 µm, 8.5-11.5 x 5.5-7 µm, Q = 1.5-1.9, bazidije su 4-sporne, 18-34 x 8-9 µm, cheilocistide su u obliku boce, 30-60 x 12-20 x 5-10 µm ili kuglaste, eliptične, jajolike ili u obliku široke ampule, 40-100 x 25-50 µm, pleurocistide su kuglaste, elipsoidne, u obliku ampule ili valjkaste, 50-120 x 30-65 µm, caulocistide su u obliku boce, 35-100 x 10-28 x 7-12 µm; otrusina je crno-smeđa.
Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u šumama, parkovima, podrumima i jamama, kao saprotrof na ili oko krupnijih drvnih ostataka (trupci) raznog bjelogoričnog drveća ili prividno na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima, često na opožarenom drvu.
Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer je slabe kvalitete i u kombinaciji s alkoholom uzrokuje antabusni sindrom trovanja.
Napomena: Prepoznatljiva je po sporama koje su duže od 10 µm i široke 5.5-7 µm, te cheilocistidama u obliku boce.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 112. Zrakasta gnojištarka (Coprinus radians Desmaziéres)
|
Coprinellus rufopruinatus - created on November 2023 in Lazar, Slovenia by joze arcnik |
![]() |
![]() |
|

CRVENKASTOPAHULJASTA GNOJIŠTARKA
Coprinellus rufopruinatus (Romagn.) N.Schwab
Etimologija: rufus (lat.) = crvenkast, hrđastocrven + pruinatus (lat.) = posut injem. Po ostacima ovoja na klobuku.
Klobuk: 1-2.5 cm širok, isprva je stožast, zatim je zvonolik ili polukuglast, kasnije je djelomično konveksan, površina je malo ljepljiva, svijetlosmeđ do smeđ, na sredini je žuto-smeđ do hrđastosmeđ, prema rubu je sivo-ljubičast do sivkast, prekriven je sitnim hrđastosmeđim ljuskicama na sredini, rub je prozirno narebran do sredine i nešto tamniji.
Stručak: 3-6 cm visok i 3-4 mm debeo, lomljiv, valjkast, ponekad je zakrivljen, šupalj, svilenkast, bjelkast.
Listići: Prilično su gusti, slobodni, sivkasto-smeđi, kasnije postaju crni i slabo topljivi.
Mikroskopija: Bazidiospore su bademaste ili limunaste, 7-9.7 x 4.2-6 µm; otrusina je crna.
Meso: Tanko, bijelo, ispod kožice klobuka je smećkasto; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u skupinama, kao saprotrof tla po svim tipovima šuma na zemlji sa sitnim drvnim ostacima.
Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Karakteristična je po svijetlosmeđim klobukom sa hrđastosmeđom sredinom i bijelim stručkom, a raste u šumama u malim skupinama po nekoliko primjeraka.
DNA sekvenca:

POŠEĆERENA GNOJIŠTARKA
Coprinellus saccharinus (Romagn.) P.Roux, Guy García & Dumas
Etimologija: saccharum (lat.) = šećer. Po bijeloj dekoraciji klobuka.
Engleski naziv: Sweet Inkcap
Klobuk: 1-5 cm širok, jajolik, u mladosti je zatvoren, prilično je pravilan kada se gljiva razvije, žućkasto-hrđastosmeđ, oker-smeđ, narančasto-smeđ ili crvenkasto-smeđ, potpuno je prekriven karakterističnim sitnim bijelim zrncima koja se razlože na ljuskice, koje se lako uklanjaju, lagano je narebran sve do sredine, rub je često rascijepljen.
Stručak: Tanak, pravilan, šupalj, lomljiv, bjelkast, gladak, bez dlačica (caulocistida).
Listići: Slobodni, bjelkasti, svijetložuti, sivo-smeđi ili sivo-ljubičasti, u starosti crno-smeđi, oštrica je svjetlija i resasta, na kraju se rastope u crnu tekućinu.
Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, s prednje su strane u obliku mitre, klični je otvor na sredini, 6-9.5 x 5-6.5 (f) x 4.5-5 µm, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su gotovo kuglaste do eliptične, nema caulocistide, elementi ovoja su kuglasti do blago eliptični; otrusina je crno-smeđa do gotovo crna.
Meso: Tanko, bijelo, rastapa se; miris nije izražen, a okus je blag.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili gusto busenasto, u svim tipovima šuma, parkovima i vrtovima kao saprotrof na ili oko krupnijih drvnih ostataka (panjevi) različitog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća. Primjerke na slikama snimio je Matija Josipović, u drugoj polovici listopada.
Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti, a i u kombinaciji s alkoholom uzrokuje antabusni sindrom trovanja.
Napomena: Prepoznatljiva je po prisutnosti snježnobijelog ovoja na klobuku po čemu je i dobila ime. Dio je skupine s tipičnom blistavom gnojištarkom (Coprinellus micaceus) kojoj je stručak prekriven je sitnim, prozirnim dlačicama.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 109. Pošećerena gnojištarka (Coprinus saccharinus Romagn.)

ŠUMSKA GNOJIŠTARKA
Coprinellus silvaticus (Peck) Gminder
Engleski naziv: Woodland Inkcap
Klobuk: 1-4 cm širok, najprije je kuglast i visok do 2.5 cm, zatim je zvonolik do konveksan, kasnije se raširi, rijetko je potpuno izravnat, bez sjaja, radijalno brazdast do sredine, poslije rastapa od ruba, u mladosti je prekriven žućkasto-oker do smećkastim, zrnasto-pahuljastim ovojem, koji se poslije izgubi, na sredini tamniji, smećkast, uz pomoć povećala su uočljive sitne dlačice (pileocistide) i zrnasta površina, u starosti postaje tamnosmeđ i crn.
Stručak: 4-8 cm visok i 2-5 mm debeo, valjkast, lomljiv, bjelkast, svijetlosmeđ, kasnije je žuto-smeđ, uglavnom tamniji prema osnovi, poslije je sa bijelim sitnim dlačicama.
Listići: Gusti, usko su prirasli, isprva su sivkasto-smeđi, kasnije crvenkasto-smeđi i na kraju se rastapaju u crnu tekućinu.
Mikroskopija: Bazidiospore su bademaste, s prednje su strane jajolike, bradavičave, sa oko 2.2 µm širokim kličnim otvorom na sredini, 10.2-15 x 7.2-10 µm, Q = 1.4-1.9, Me = 8.4-7.3 µm, Qav = 1.5-1.65, bazidije su 4-sporne, 20-60 x 8-11 µm, cheilocistide su u obliku boce ili stožaste do vretenaste sa suženim vratom, koji je na vrhu širok 5-8 µm, nema pleurocistide, pileocistide su u obliku boce sa suženim vratom, koji je na vrhu širok 6-8,5 µm, 60-150 x 20-35 µm; otrusina je crna.
Meso: Tanko, svijetlosmeđe; miris je ugodan, a okus blag.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, busenasto, u šumama, po parkovima, vrtovima i uz šumske staze kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća ili prividno na zemlji na zakopanim drvnim ostacima, na glinenastom tlu bogatom hranjivim tvarima.
Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Lako je prepoznatljiva po bradavičastim, bademastim sporama u kombinaciji sa 4-spornim bazidijama i relativno velikim plodnim tijelima. Može se zamijeniti s blistavom gnojištarkom (Coprinellus micaceus) i s kućnom gnojištarkom (Coprinellus domesticus), čija je površina klobuka sa zrnastim ostacima ovoja, dok kućna gnojištarka nema pileocistide i ima glatke spore. Slična vrsta sa bradavičavim sporama je bradavičavosporna gnojištarka (Coprinellus verrucispermus), koja dosta manjih dimenzija, sa 2-spornim bazidijama, spore su više eliptične do samo blago bademaste, a u KOH-u ne izgledaju bradavičavo.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 110. Šumska gnojištarka (Coprinus silvaticus Peck.)
|
Coprinellus truncorum - created on January 2023 in Lamego, Portugal by Nuno Figueiredo |
![]() |
![]() |
|

PANJEVKASTA GNOJIŠTARKA
Coprinellus truncorum (Scop.) Redhead, Vilgalys & Moncalvo
Etimologija: truncus (lat.) = deblo, panj, truplo, balvan. Po staništu.
Engleski naziv: Trunk Inkcap
Klobuk: 1-5 cm širok, prvo je gotovo kuglast, jajolik ili eliptičan, zatim je stožast ili konveksan, kasnije se raširi, svijetlosmeđ do žuto-hrđastosmeđ, sredina je uvijek tamnija, prekriven sitnim, zrnatim, pahuljastim bjelkastim, brzo prolaznim ovojem, posut sa svjetlucavim smećkastim ljuskicama, narebran je skoro do vrha.
Stručak: 4-14 cm visok i 2-7 mm debeo, valjkast, šupalj, bjelkast, obično je sa prilično gustim i lako uočljivim ili rijetkim dlačicama uočljivim pomoću povećala, baza je batinasto zadebljana i s ponekim ostatkom smeđeg vlaknastog ovoja koji ponekad podsjeća na volvu.
Listići: Gusti, 55-60 ih dopire do stručka, slobodni, trbušasti, bjelkasti, kasnije su sivo-smeđi do crni i rastapaju se, oštrica je bjelkasta.
Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične ili jajolike, zaobljene su na bazi i vrhu, klični otvor je na sredini i širok 1-1.3 µm, 6.5-9 x 4.5-6.5 (f) x 4.5-5.5 µm, Q = 1.55-1.75, Qav = 1.55-1.7, Qf = 1.25-1.6, Qavf = 1.4-1.55, bazidije su 4-sporne, 14-38 x 8-9 µm, pleurocistide su eliptične, jajolike ili valjkaste, 50-150 x 30-80 µm, cheilocistide su kuglaste, eliptične ili jajolike, 40-130 x 25-70 µm, nema caulocistide; otrusina je crna.
Meso: Vrlo je tanko, gotovo da i ne postoji, najprije je bijelo pa kasnije crnkasto, u starosti se pretvara u kapljice; miriše na gljive, a okus je blag.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, u bjelogoričnim šumama, parkovima i pašnjacima, kao saprotrof na ili oko krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća.
Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Ljekovitost: Znanstvena su istraživanja pokazala da ova gljiva sadrži bioaktivne tvari s antioksidativnim djelovanjem (National Library of Medicine. 2024. A comparative overview of antioxidative properties and phenolic profiles of different fungal origins: fruiting bodies and submerged cultures of Coprinus comatus and Coprinellus truncorum).
Napomena: Prepoznatljiva je prvenstveno po stručku koji je zadebljan na bazi i skoro kao da ima volvu. Sliči naboranoj gnojištarki (Coprinopsis atramentaria), ali je mnogo manjih dimenzija. Na drvnim ostacima raste i slična zrakasta gnojištarka (Coprinellus radians), koja najčešće raste pojedinačno, a na osnovi su uočljivi ostaci micelija žute boje. Pošećerena gnojištarka (Coprinellus saccharinus) ima spore u obliku mjitre, bijeli ovoj, a spore su s prednje strane široke 5.2-6.7 µm.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 113. Panjevkasta gnojištarka (Coprinus truncorum (Schff.) Fries)
|
Coprinellus verrucispermus - created on September 2016 in Vindeby Skov, Denmark by Erik Arnfred Thomsen |
![]() |
![]() |
|

BRADAVIČAVOSPORNA GNOJIŠTARKA
Coprinellus verrucispermus (Joss. & Enderle) Redhead, Vilgalys & Moncalvo
Etimologija: verruca (lat.) = bradavica + spermus (gr.) = sjeme, spora. Po bradavičavim sporama.
Klobuk: 0.7-1.5 cm širok, zvonolik, na kraju se raširi i izravna, u mladosti je crvenkasto-smeđ do tamnosmeđ i prekriven zrnastim ostacima ovoja, kasnije blijedi prema rubu i postaje siv, prozirno narebran.
Stručak: 2.5-7 cm visok i 1.5-3 mm debeo, tanak, valjkast, bjelkast, gol.
Listići: Rijetki, razmaknuti, široki su 1 mm, usko su prirasli ili gotovo slobodni, sivkasti do sivi, kasnije postaju crni, brzo se otapaju.
Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do blago bademaste, bradavičave, klični otvor je na sredini, 11-17 x 7-9.5 µm, zbog perisporijalne vrećice svaka spora izgleda kao da je obmotana mjehurićima, bazidije su 2-sporne, prisutne su pleurocistide, pileipelis je sa kuglastim elementima promjera 7-15 µm, caulocistide su sa dugim suženim vratom i lukovičastom bazom, u obliku boce, 45-100 µm duge, sa 2-7 µm širokim vratom i 14-20 µm širokom bazom; otrusina je crna.
Meso: Vrlo je tanko, gotovo da i ne postoji, lomljivo, bjelkasto do sivkasto; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprotrof na nakupini sitnih otpalih grančica, u parkovima i na pognojenim travnjacima, na glinenastom tlu.
Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Karakteristična je po 2-spornim bazidijama i izgledu spora, koje izgledaju kao da su obmotane mjehurićima. Slična je šumska gnojištarka (Coprinellus silvaticus), koja ima veći klobuk, 4-sporne bazidije i nema pleurocistide.
DNA sekvenca:
|
Coprinellus xanthothrix - created on April 2019 in Αθήνα, Ελλάδα, Greece by Σάββας Ζαφειρίου (Savvas Zafeiriou) |
![]() |
![]() |
|

ŽUĆKASTA GNOJIŠTARKA
Coprinellus xanthothrix (Romagn.) Vilgalys, Hopple & Jacq.Johnson
Etimologija: xanthos (gr.) = žuto + thrix (gr.) = klobuk. Po žutoj dekoraciji.
Engleski naziv: Blond Inkcap
Klobuk: 1-5 cm širok, stožast je i zvonolik pa raširen i skoro ravan, rub je tanak i izvrnut, često je ispupčen na sredini, bjelkast do krem ili svijetlooker, površina je žućkasto ljuskava, s nešto je tamnijim, smećkastim, bradavičavim ljuskicama na sredini, skoro do vrha radijalno narebran.
Stručak: 6-9 cm visok, dosta je pravilan, lomljiv, sužava se od baze prema vrhu, često je gomoljast na bazi, bijel, jedva je uočljivo bjelkasto pahuljast.
Listići: Sivkasti, a na kraju su crnkasti, prirasli.
Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do bademaste, s izraženim su kličnim otvorom, 7.5-10 x 5-6.5 µm, Q = (1.3) 1.5 - 1.8 (2), N = 32, Me = 8.9 x 5.4 µm, Qav = 1.6; otrusina je tamnosmeđa.
Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bijelo, lomljivo; miris je slab na plijesan, a okus blag.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili u malim skupinama, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, na iverju ili prividno na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima.
Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Ova gnojištarka je po osrednjim dimenzijama slična kućnoj gnojištarki (Coprinellus domesticus) koja se razlikuje po obliku spora.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 120. Žućkasta gnojištarka (Coprinus xanthothrix Romagn)

GRBAVA GNOJIŠTARKA
Coprinopsis acuminata (Romagn.) Redhead, Vilgalys & Moncalvo
Etimologija: acuminata (lat.) = šiljast, zašiljen. Po izgledu klobuka.
Engleski naziv: Humpback Incap
Klobuk: 2-5 cm širok, isprva je jajolik, zatim je stožast do zvonolik, kasnije se izravna i tupo ispupči na sredini, u mladosti je sivkast do oker-smeđ, kasnije je sivo-smeđ, sredina je često obrubljena s tamnijim pojasom, sa smeđim vlaknastim ljuskama koje brzo nestaju, često je sa kontrastnom grbicom na sredini, rub je u starosti rascijepljen, uzdignut prema gore, lagano je narebran.
Stručak: 4-13 cm visok i 3-5 mm debeo, valjkast, batinasto je zadebljan na bazi, često je ukorijenjen, bijel, sitno je svilenkasto-vlaknast, s prstenastim ispupčenjem na donjem dijelu.
Listići: Gusti, usko su prirasli, u početku su bjelkasti do sivkasti, na kraju su crni, brzo se otapaju.
Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do jajolike, klični otvor je na sredini, 8-10.5 x 4-5 µm, bazidije su 4-sporne, 14-26 x 6.5-8 µm, cheilocistide su valjkaste do mjehuraste, 60-100 x 18-28 µm, pleurocistide su valjkaste do mjehuraste, 80-140 x 18-28 µm; otrusina je crna.
Meso: Tanko, lomljivo, mekano, bijelo, brzo postaje crno, kasnije se rastapa; miris nije izražen, a okus je blag.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, od svibnja do studenog, kao saprotrof u šumama, po šumskim stazama, grmlju, parkovima i vrtovima, voli glinenasto i vapnenasto tlo. Slike je snimila Helena Petrić, 4.9.2025., na lokalitetu Park prirode Medvednica kod Zagreba.
Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, jer sadrži koprin koji sprječava razgradnju alkohola u tijelu i, u kombinaciji s alkoholom, može uzrokovati trovanje, koje se manifestira glavoboljama, nepravilnim lupanjem i otkucajima srca i povraćanjem.
Napomena: Vrlo su slične naborana gnojištarka (Coprinopsis atramentaria) i Romagnesijeva gnojištarka (Coprinopsis romagnesiana), koje imaju spore šire od 5 µm i nešto širi klobuk bez jasnog, glatkog ispupčenja.
DNA sekvenca:
Stranica 80 od 141


