Lentinula edodes - created on April 2019 in Scansano GR, Italy by Wild.Rice

SHII-TAKE (MIRISNA ANISKA)

Lentinula edodes (Berk.) Pegler

Engleski naziv: Shiitake

Klobuk: 4-16 cm, jastučast do dosta spljošten ili zaobljeno ispupčen, smeđ, tamnosmeđ ili skoro crn na sredini, površina je prekrivena sa snopićima bijelih do smeđih dlačica, koje formiraju trokutaste krljušti, rub je dugo vremena podvijen, kasnije se izravna, resast od dlačica.

Stručak: 3-6.5 cm visok i 1-1.8 cm debeo, uglavnom je valjkast, rjeđe je blago trbušast, češće je gomoljast na dnu, ekscentričan ili zakrivljen, rijetko je ravan, krut, tvrd i pun, osnova je bijela ili svijetlosmeđa, često je sa smeđim stršećim vlakancima, ponekad je i gol; s vunastom je prstenastom zonom.

Listići: Slobodni su ili prirasli, s većim su jarkom, račvasti, veoma su gusti i tanki, izmiješani su s lamelulama, 4-7 mm su široki, često su vijugavi, oštrica je nazubljena, dugo su vremena bijeli, kasnije su krem illi žuto-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, s jedva uočljivom membranom, 5-6.5 x 3-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, čvrsto, u stručku je žilavo, bijelo; miriše na gljive ili na poriluk, a okus je malo ljut.

Stanište: Uzgaja se čitave godine umjetno u valovima od po dva mjeseca na panjevima hrasta, bukve, kestena, brijesta, oraha, javora i johe; spore se lako razvijaju u piljevini, a grane se cijelom dužinom cijepe micelijem.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete. Veoma je ukusna gljiva, prvorazredan začin i lako se suši. Uvijek se treba dobro prokuhati jer prekratko kuhanje može dovesti do takozvanog shiitake dermatitisa ili osipa na koži. U vrlo rijetkim slučajevima trovanja ozdravljenje traje 5-6 tjedana, a simptomi su kao kod koprivnjače ili eozinofilije (alergijska reakcija). Sadrži i nešto cijanovodične kiseline (cijanida), oko 6.5-12 mg/kg pa se konzumira samo dobro prokuhana, jer se cijanovodična kiselina tako neutralizira. Jedina je neželjena nuspojava što ponekad može izazvati osip.

Ljekovitost: Utvrđeno je da shii-take sadrže širok raspon bioaktivnih spojeva koji imaju antivirusno, antikancerogeno, antioksidativno i antisklerozno djelovanje. Smanjuju rizik od metaboličkog sindroma, kardiovaskularnih bolesti, infekcija i osteoporoze te su stoga od velikog interesa za prevenciju zdravstvenih problema povezanih sa starenjem. (National Library of Medicine. 2024. Proteome Analysis and In Vitro Antiviral, Anticancer and Antioxidant Capacities of the Aqueous Extracts of Lentinula edodes and Pleurotus ostreatus Edible Mushrooms; Medicinal Mushrooms as Multicomponent Mixtures—Demonstrated with the Example of Lentinula edodes; Anti-Cancer Potential of Edible/Medicinal Mushrooms in Breast Cancer; Lentinula edodes as a Source of Bioelements Released into Artificial Digestive Juices and Potential Anti-inflammatory Material; Lentinula edodes (shiitake mushroom): An assessment of in vitro anti-atherosclerotic bio-functionality). Etanolski je ekstrakt ove gljive učinkovit u liječenju atopijskog dermatitisa (National Library of Medicine. 2024. Chemical Composition and Inhibitory Effect of Lentinula edodes Ethanolic Extract on Experimentally Induced Atopic Dermatitis in Vitro and in Vivo). Shii-take sadrže β-glukane koji su korisni u liječenju raka, hipertenzije, visoke razine kolesterola i pretilosti (National Library of Medicine. 2024. Determination of Glucan Contents in the Fruiting Bodies and Mycelia of Lentinula edodes Cultivars; β-Glucan from Lentinula edodes prevents cognitive impairments in high-fat diet-induced obese mice: involvement of colon-brain axis; Lentinula Edodes Mycelia extract regulates the function of antigen-presenting cells to activate immune cells and prevent tumor-induced deterioration of immune function; The Mushroom Glucans: Molecules of High Biological and Medicinal Importance).

Napomena: Shii-take je gljiva istočne Azije (Kina, Japan, Koreja, Filipini), vrlo je ukusna i ljekovita. Uzgaja se širom svijeta i danas postoje brojni kultivari.

BIJELA POSUŠNICA

Marasmiellus candidus (Fr.) Singer

Klobuk: 5-25 mm širok i oko 1 mm debeo, najprije je polukuglast, kasnije je opnast, raširen i ulegnut na sredini, površina je gola ili malo vunasta, bijel, žućkast ili žuto-smeđ, proziran, rub je nepravilan, vijugav i vrlo široko prozirno narebran.

Stručak: 5-20 mm visok i 0.5-2 mm debeo, kratak, tanak, zakrivljen, proširen na bazi, pun, sitno je pahuljast, bijel, žućkast, žuto-smeđ, od sredine do baze je tamnosmeđ do crno-smeđ, na mjestu spoja sa supstratom je bijelo ljuskav od micelija.

Listići: Vrlo su rijetki, na bazi su međusobno poprečno žiličasto povezani, prirasli, bijeli.

Mikroskopija: Bazidiospore su vretenaste do eliptične, 11-15 x 4-5.5 µm, cheilocistide su s dugim vratom; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, opnasto, vlaknasto, elastično, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (grančice, grane, trupci), te lišću i iglicama raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća. Drugu i treću sliku snimio je Mladen Matišić, 27.8.2020 i 19.5.2020.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer zbog malih dimenzija nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Sitna bijela plodna tijela očaravaju svojom bjelinom, vrlo rijetkim listićima i proširenjem baze stručka, kojom se drži za supstrat kao pijedestal. Nije česta, a u tamnijim bjelogoričnim šumama blista bjelinom i gracioznošću.

Marasmiellus carneopallidus - created on November 2025 in Bečov, Bečov, Ústecký kraj, Czechia by Filip Fuljer

SVIJETLORUŽIČASTA POSUŠNICA

Marasmiellus carneopallidus (Pouzar) Singer

Etimologija: caro, carnis (lat.) = mesnat, boje mesa, ružičast + pallidus (lat.) = blijed, svijetli. Po boji.

Klobuk: 1-3 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan do gotovo izravnat, ponekad je blago ulegnut u sredini, površina je glatka, gola, vodenasta, bijel do svijetloružičast, mesnatoružičast do oker ili vrlo svijetlosmeđ, tamniji je na sredini, sušenjem postane bijel, rub je prozirno narebran kada je vlažan, nazubljen.

Stručak: 1.5-4 cm visok i 2-5 mm debeo, valjkast, blago je proširen prema gore, ravan ili zakrivljen, površina je pahuljasta, boje je klobuka na vrhu, smeđ, ružičasto-siv, crvenkasto-siv prema dolje.

Listići: Razmaknuti, trbušasti, debeli, široki su do 5 mm, prirasli, izmiješani su s lamelulama, bjelkasti, krem do svijetložuti, oštrica je cjelovita i iste boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do usko eliptične, glatke, tankih stijenki, nedekstrinoidne, neamiloidne, 7.5-12 x 4.5-6.5 μm, Q = 1.6-2.1, bazidije su 4-sporne, ponekad su 2-sporne, batinaste, često su s bazalim kopčama, sterigme su duge 5-7 μm, 34-50 x 7-9 μm, cheilocistide su promjenjivog oblika, batinaste do valjkasto-vijugave, tankih stijenki, 15-30 x 6-15 μm, pleurocistide su odsutne, caulocistide su brojne, u grozdovima, promjenjivog oblika, batinaste, gotovo valjkaste, često su nepravilne, režnjaste ili s izbočinama, debelih stijenki, 35-85 x 8-15 μm, pileipelis je cutis koji se sastoji od valjkastih hifa s batinastim ili razgranatim, do 15 μm širokim završnim segmentima, s brojnim su kopčama; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, nešto je deblje u sredini klobuka, u stručku je žilavo, boje je klobuka, ružičasto-smeđe do smećkasto, tamnije u dnu stručka; miriše na gorke bademe, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u malim busenima, kao saprotrof na suhim travnjacima, u grmlju, ispod borovice (Juniperus communis), hrasta medunca (Quercus pubescens) i jasena, na korijenju i stabljikama raznih livadskih zeljastih biljaka i trava (Thymus, Artemisia campestris, Potentilla argentea, Festuca valesiaca, Rosa i Helianthemum nummularium), na vapnenastom i kiselom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer zbog malih dimenzija nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Prema taksonomskom konceptu Singera (1986.) i Antonína i Noordeloosa (2010.) pripada sekciji Dealbati, koja uključuje vrste sa sporama kraćim od 10.4 μm i podsekciji Quercini, koja obuhvaća vrste s pigmentiranim klobukom i stručkom. Slična je vrlo rijetka vrsta Marasmiellus mesosporus, ali se razlikuje po tamnije obojenom stručku, obliku cheilocistida, strukturi pileipelisa i staništu. Prilično je sličan široko rasprostranjeni vilin klinčac (Marasmius oreades), koji se lako razlikuje po strukturi pileipelisa, koji  je himenoderm, elastičnom stručku, staništu i nedostatku cheilocistida.

Marasmiellus humillimus - created on September 2020 in Bella Center, Denmark by Anders Michaelsen

PATULJASTA POSUŠNICA

Marasmiellus humillimus (Quél.) Singer

Etimologija: humilis (lat.) = nizak, skroman, ponizan + -imus (lat.) = superlativ, naj. Po veličini.

Klobuk: 2-5 mm širok, najprije je polukuglast, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, gol, bijel, krem, proziran, rub je nepravilan, vijugav i vrlo široko narebran.

Stručak: 1.5-10 mm visok i 0.2-0.3 mm debeo, tanak, zakrivljen, valjkast, površina je pahuljasta (koristiti ručno povećalo), bijel, na donjoj je polovici crvenkasto-smeđ, na spoju sa supstratom je bijelo ljuskav od micelija.

Listići: Vrlo su rijetki, 7-12 ih dopire do stručka, prirasli, bijeli, krem.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 7-10 x 2.5-3 µm, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su batinaste s prstastim izraslinama na vrhu; otrusina je bijela.

Meso: U klobuku gotovo da i ne postoji, opnasto, vlaknasto, elastično, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, na travnjacima i u močvarnim područjima kao saprotrof na stabljikama i lisnim ovojnicama zeljastih biljaka i trava. U Hrvatskoj je poznata s tri lokaliteta, u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Nalazi se na listi nedovoljno poznatih vrsta.

Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Patuljasta posušnica (Marasmiellus humillimus (Quél.) Singer)

Marasmiellus pseudogracilis - created on October 2022 in Calle Camino de Miralcamp, Onda, Castellón, Spain by jorgemartin71

LAŽNOIGLIČASTA POSUŠNICA

Marasmiellus pseudogracilis (Alb. & Schwein.) Singer

Etimologija: pseudo (gr.) = lažan, krivi, prividan + gracilis (lat.) = vitak, tanak, graciozan. Po izgledu.

Klobuk: 3-8 mm širok, prvo je stožast do zvonolik, kasnije je spljošten i sa šiljatom grbicom na sredini, površina je valovita, malo je vodenasta, bijel, kasnije je blago oker do smeđ, rub je prozirno narebran.

Stručak: 3-6 cm visok i 0.5-1 mm debeo, često u parovima izlaze iz supstrata, relativno je dug, valjkast, površina je sitno pahuljasta (koristiti ručno povećalo), bjelkast, oker do smeđ.

Listići: Razmaknuti, spuštaju se po stručku, bijeli.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 7.5-9 x 2.5-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Gotovo da i ne postoji, opnasto, vlaknasto, lomljivo, bijelo, u stručku je blago žućkasto-smeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof u crnogoričnim šumama, obično na smrekovim iglicama, češerima ili biljnim ostacima, često u mahovini.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slične su sitnodlakava šljemovka (Hemimycena mauretanica var. mauretanica), tanka šljemovka (Hemimycena gracilis), kao i nekoliko drugih bijelih vrsta iz roda Hemimycena, a razlikuju se po određenim mikroskopskim karakteristikama.

Marasmiellus trabutii - created on March 2018 in Selargius, Sardegna, Italy by Davide Puddu

TRABUTOVA POSUŠNICA

Marasmiellus trabutii (Alb. & Schwein.) Singer

Etimologija: U čast francuskog liječnika i botaničara Louisa Charlesa Trabuta (1853.-1929.), koji je intenzivno radio u Alžiru i bio poznat po istraživanju flore Sjeverne Afrike, a osobito Alžira. Po imenu.

Klobuk: 1.5-8 mm širok i 1-3 mm visok, prvo je polukuglast, kupolast, zatim se uglavnom izravna, kasnije je nekad blago tanjurastog oblika, često je s izraženom grbicom na sredini, površina je glatka ili pahuljasta (koristiti ručno povećalo), prljavo bijel s blago žućkasto-oker sredinom.

Stručak: 3-8 mm visok i 0.2-1 mm debeo, valjkast, dosta je zadebljan na bazi gdje je širok do 1.5 mm, bjelkasto-krem na vrhu, prema bazi je žućkasto-siv ili zelenkasto-sive do tamno plavkasto-siv ili crnkast na bazi, dlakav, osobito na bazi.

Listići: Razmaknuti, 7-16 ih dopire do stručka, široko su prirasli ili se spuštaju po stručku, ponekad su račvasti ili srasli, bijeli.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, jajolike ili oblika kapi, 11.5-17.5 x 5.5-8 µm, bazidije su 4-sporne, s bazalnim kopčama, 36-45 x 9-12 µm, cheilocistide su valjkaste ili vretenaste, s nepravilnim izraslinama, razasute su među bazidijama, 30-50 x 5-9 µm, pileipelis je s jako razvijenom Ramealis strukturom; otrusina je bijela.

Meso: Gotovo da i ne postoji, bijelo, na dnu stručka je smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i zimu, od kolovoza do ožujka, kao saprotrof na trulim lisnim ovojnicama morskog sita (Juncus maritima) po slanim močvarama uz obalu, u mediteranskom području.

Doba rasta: 1, 2, 3, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana se vrsta zbog karakterističnog staništa i supstrata ne može zamijeniti ni s jednom drugom vrstom iz svog roda, čak je i sa specifičnim mikroskopskim karakteristikama, ima velike spore, želatinozni pileipelis klobuka.

Marasmiellus tricolor - created on August 2023 in Guglöd und angrenzende Waldgebiete, Germany by Rita Lüder

TROBOJNA POSUŠNICA

Marasmiellus tricolor (Alb. & Schwein.) Singer

Etimologija: tri (lat.) = tri + color (lat.) = boja. Po prisutnosti više boja na plodnom tijelu.

Klobuk: 2-11 mm širok, najprije je konveksan, ubrzo se izravna i često ulegne s grbicom na sredini, nije uvijek pravilan, površina je valovita, brazdasta, sitno ljuskava, bijel do svijetlokrem, osobito na sredini, kožica malo prelazi preko ruba.

Stručak: 1-2 cm visok i 0.5-1 mm debeo, valjkast, sužava se od vrha prema bazi, često je malo zadebljan na bazi, relativno je dug, površina je sitno pahuljasta (koristiti ručno povećalo), bjelkast, ubrzo postaje sivkasto-crn od baze prema gore.

Listići: Razmaknuti, dosta su pravilni, vrlo su široki, gotovo trokutasti, relativno su debeli, široko su prirasli ili se spuštaju po stručku, na osnovi su povezani s poprečnim žilicama, prvo su bijeli do krem, kasnije su svijetlosmeđi i s ružičastim ili narančastim odsjajem.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 9-13.5 x 3.5-6 µm, bazidije su uglavnom 4-sporne, cheilocistide su batinaste do vretenaste, 30–50 x 2–9 µm, često su s izraslinama, brojne ili rijetke ili potpuno odsutne, caulocistide su brojne, vrlo su varijabilnog oblika, pileipelis je cutis koji se sastoji dekoriranih hifa (ramealis struktura), kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je bijela.

Meso: Gotovo da i ne postoji, opnasto, bjelkasto, u stručku je malo crvenkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, kao saprotrof na korijenju i biljnim ostacima na suhim travnjacima, pašnjacima, po živicama i grmlju.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ime ove gljive ukazuje na prisutnost tri boje, bijele do svijetlokrem na klobuku, te ružičaste na listićima i sivkasto-crne na stručku, što nije uvijek jasno uočljivo, te nije jamstvo za potpuno sigurnu determinaciju ove vrste makroskopskim putem. Jedina stalna karakteristika po kojoj se razlikuje od sličnih vrsta su brojne dekorirane cheilocistide, ako su prisutne. Slična Vaillantova sušičarka (Collybiopsis vaillantii) raste na istom staništu, a obično ima djelomično smećkasti, mnogo manje pahuljasti i manje crneći stručak, te spore duge najviše 10 µm, dok bijela posušnica (Marasmiellus candidus) raste na grančicama, obično je većih dimenzija, klobukom širokim 1-2 cm s kratkim, ali i jako sivkastim stručkom i još dužim sporama, 10-15 µm. Niti jedna slična vrsta nikada nema ružičaste listiće.

DUGONOGI KLINČAC

Mycetinis alliaceus (Jacq.) Earle ex A.W.Wilson & Desjardin

Etimologija: allium (lat.) = češnjak. Po mirisu.

Engleski naziv: Garlic Parachute

Klobuk: 2-6.5 cm širok, isprva je stožast do konveksan, kasnije je spljošten i obično tupo ispupčen na sredini, svijetlosmeđ, smeđ, siv ili sivo-oker, ponekad je gotovo bijel, naboran, rub je lagano prozirno narebran.

Stručak: 5-20 cm visok i 1-2.5 mm debeo, tanak, dosta je dug, valjkast, šupalj, krut, često je ukorijenjen u trulom drvu, savijen je poput žice na gitari, sitno je pahuljast, crvenkasto-smeđ, tamnosmeđ ili crn, u mladosti je manje ili više svjetliji prema vrhu, kasnije potamni, na bazi je svilenast i sa sivim micelijem.

Listići: Prilično su gusti, uski, prirasli, izmiješani su s lamelulama, bjelkasti, krem ili svijetložuti, u starosti su sivo-smeđi, oštrica je glatka, u starosti je nazubljena i valovita.

Mikroskopija: Bazidiospore su bademaste do široko eliptične, glatke, prozirne, neamiloidne, 8-12 x 5.5-7.5 µm, Q = 1-2.2, Qav = 1.5, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su batinaste, vretenaste do oblika boce, mogu biti s izraslinama, oko 65 x 10 µm (cromushrooms: (7.4) 8.8 - 10.9 (12.1) × (4.9) 6 - 7.2 (8.3) µm, Q = (1.3) 1.4 - 1.6 (1.8), N = 120, Me = 9.8 × 6.6 µm, Qav = 1.5); otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, gotovo da i ne postoji, sivkasto-kremasto do sivkasto-smeđe; vrlo jako miriše na češnjak, a okus je također na češnjak i ljut.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto, jesen i ranu zimu, od svibnja do siječnja, u bjelogoričnim šumama kao saprotrof krupnih i sitnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, uglavnom bukve, često prividno na tlu izmiješanom s drvnim ostacima, rijetko na crnogoričnom drveću, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 1, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, a prikladna je kao začinska gljiva jer joj meso miriše na češnjak. Međutim, blago je toksična pa je treba je pažljivo dozirati. Upotrijebiti najviše jedan klobuk na 1 kg miješanih gljiva. Stabljike su beskorisne.

Napomena: Dosta vrsta iz roda Marasmius i Mycetinis miriše na češnjak. Češnjakov klinčac (Mycetinis scorodonius) i maruljasti klinčac (Mycetinis prasiosmus) također karistično mirišu na češnjak, ali su nešto manjih dimenzija.

Mycetinis prasiosmus - created on October 2001 in Sorti, Altopiano della Vigolana, Italy by Marco Floriani

MARULJASTI KLINČAC

Mycetinis prasiosmus (Fr.) R.H.Petersen

Etimologija: prasion (gr.) = tetrljan, marulja (Marrubium vulgare) + osme (gr.) = miris. Po mirisu po češnjaku.

Engleski naziv: Garlic Parachute

Klobuk: 2-3 cm širok, prvo je polukuglast, ubrzo je konveksan do izravnat, površina je vodenasta, svijetložut, smećkast do smeđ, rub je narebran.

Stručak: 6-8 cm visok, prilično je dug, ravan, tanak, smeđ, crvenkast ili crveno-smeđ, na vrhu je bjelkasto pahuljast, a prema bazi je dlakav, u starosti je gladak.

Listići: Dosta su gusti, s prisutnim su lamelulama, suženi su uz stručak, prirasli, oštrica je nepravilna, bjelkasti, kasnije su žućkasti do smećkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do bademaste, 7-12.5 x 3.5-6 µm, Q = 1.6-2.2, Qav = 2; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bjelkasto; miris i okus su jaki na češnjak.

Stanište: Raste u kasnu jesen, u velikim skupinama, kao saprotrof na otpalom lišću hrasta ili bukve.

Doba rasta: 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Ovaj klinčac raste u dosta velikim skupinama i karakteristično miriše po češnjaku.

Mycetinis querceus - created on November 2025 in Skoven, Denmark by Jens H. Petersen

HRASTOV KLINČAC

Mycetinis querceus (Fr.) R.H.Petersen

Etimologija: quercus (lat.) = hrast + -eus (lat.) = od, kao. Po staništu.

Klobuk: 1-2.5 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je izravnat ili ulegnut na sredini, površina je suha, bez sjaja, neprozirna, vodenasta, svijetlosmeđ do crvenkasto-smeđ, sušenjem blijedi, rub je narebran.

Stručak: 2.5-10 cm visok i 1.5-4 mm debeo, valjkast, šupalj, površina je blago baršunasta, prema dolje je crvenkasto-smeđ do ljubičasto-smeđ, prema vrhu je svjetliji, krem do smeđ.

Listići: Relativno su gusti, prirasli, bijeli, bjelkasti do krem.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 8-10.5 x 3.5-5.5 µm, cheilocistide i pleurocistide nisu prisutne; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo; miris je jak na češnjak, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, pojedinačno ili skupno, kao saprotrof u bjelogoričnim šumama, u otpalom lišću hrasta, rijetko bukve, te na otvorenim terenima, suhim mjestima, pješčanim nanosima, na stabljikama poljskog pelina (Artemisia campestris) i drugih biljaka, a ponekad na drvnim ostacima jorgovana (Syringa), dobro podnosi mraz.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po dekoriranom stručku po čemu se razlikuje od sličnog češnjakovog klinčaca (Mycetinis scorodonius), koji ima crvenkasti, glatki stručak.

Mycetinis scorodonius - created on November 2022 in Villoslada de Cameros, La Rioja, Spain by José Cuesta

ČEŠNJAKOV KLINČAC

Mycetinis scorodonius (Fr.) A.W.Wilson & Desjardin

Etimologija: skorodon (gr.) = češnjak. Po mirisu.

Engleski naziv: Vampires Bane

Klobuk: 0.5-3 cm širok, prvo je zvonoliko-konveksan, zatim se raširi i ulegne na sredini, žilav, tanak, gladak, svijetlosmeđ, narančasto-smeđ do ružičasto-smeđ, uvijek je tamniji na sredini, lagano je vodenast, po suhom je vremenu bjelkast, a po vlažnom prozirno narebran.

Stručak: 1-6 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, šupalj, pod klobukom je deblji, na bazi je uži, potpuno je gladak, sjajan, narančasto-smeđ do crveno-smeđ, na vrhu je svjetliji, na bazi je tamnosmeđ do crno-smeđ.

Listići: Rijetki, nejednaki, trbušasti, prirasli, izmiješani su s lamelulama, bjelkasti, kasnije su svijetlosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične ili u obliku kapi, na jednom kraju šiljate, glatke, prozirne, 7-10 x 3.5-4.5 µm, Q = 1.7-2.3, Qav = 2, cheilocistide su batinaste i s izraslinama na vrhu; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, žilavo i tvrdo, osobito u stručku, svijetlosmeđe do narančasto-smeđe, u dnu stručka je tamnosmeđe; miris i okus su ugodni i intenzivni na češnjak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u velikim skupinama, u otvorenim područjima ili grmljacima na podzemnom korijenju trava i bilja, rjeđe na stabljikama biljaka ili otpalim grančicama, voli pjeskovito zemljište.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, a najčešće se koristi kao začinska gljiva. U Francuskoj se smatra vrlo popularnom začinskom gljivom u vrhunskoj kuhinji. Također nije moguće predoziranje s ovom gljivom, a tijelo nakon konzumacije gljive ne oslobađa nikakvi miris na češnjak. Osušena je vrlo skupa i tražena gljiva, a postiže više cijene od tartufa.

Napomena: Sličan je manji probadajući klinčac (Paragymnopus perforans) koji raste izravno iz iglica crnogoričnog drveća u tisućama primjeraka, s osobito je jakim mirisom na kiseli kupus. Dugonogi klinčac (Mycetinis alliaceus) također miriše po češnjaku, ima skoro 10 cm visoki i skoro crni stručak, te stožasti i mnogo veći klobuk. Nekih se godina pojavljuje u velikoj množini, a drugih godina raste samo sporadično.

ZAVODLJIVA LISIČICA (ZAVODNICA)

Omphalotus olearius (DC.) Singer

Etimologija: olea (lat.) = maslina. Po staništu na drvu.

Engleski naziv: Jack O lantern

Klobuk: 3-15 cm širok, mesnat, tvrd, najprije konveksan, zatim je otvoren i ispupčen na sredini, u starosti je duboko ulegnut i lijevkast, sjajan, žuto-narančast, narančast, narančasto-smeđ, crveno-smeđ, tamnocrven ili tamnosmeđ, s uraštenim je crvenkastim vlakancima, nije vodenast, rub je dugo vremena podvijen, u starosti je ispucan.

Stručak: 5-17 cm visok i 0.5-2 cm debeo, prema dnu je tanji i gotovo uvijek je ekscentričan u odnosu na klobuk, pun, na bazi je obično spojen s drugim stručcima, žut do narančasto-smeđ, često je crveno-smeđe vlaknast.

Listići: Gusti, tanki, izmiješani su s brojnim lamelulama, dugo se spuštaju po stručku, rijetko su račvasti, zlatnožuti, zatim su žuto-narančasti ili narančasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, rijetko su široko eliptične, (4) 4.4 - 5.9 (6.8) × (3.4) 4 - 5.6 (6.7) µm, Q = 1 - 1.2 (1.3), N = 120, Me = 5.1 × 4.8 µm, Qav = 1.1; otrusina je svijetložuta.

Meso: Žućkasto do narančasto, mjestimično je svjetlije ili malo tamnije u bazi stručka, žilavo, uzdužno je vlaknasto; miris je na drvo ili malo neugodan, a okus je blag i neugodan.

Kemijske reakcije: Meso i listići u dodiru sa sulfovanilinom trenutno postanu crveno-ljubičasti pa zatim potamne, a u dodiru s amonijakom pozeleni.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto, kao parazit ili saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće masline, hrasta, kestena ili bukve, voli toplija staništa, česta je u mediteranskom područjima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Vrlo je otrovna vrsta i ne može se isključiti oštećenje jetre. Uzrokuje teške probavne smetnje s jakim proljevom u periodu od 15 minuta do 4 sata, uglavnom uzrokovan muskarinom i iludinom.

Napomena: Ovom gljivom se mnogo ljudi otrovalo zbog uvjerenja da su ubrali lisičice, međutim lisičica ne raste na panjevima niti ima tako živahnu boju i takvu veličinu kao zavodljiva lisičica. Ako nosimo zavodljivu lisičicu u ruci, cijela ruka se oboji narančasto-smeđe. Paziti da se neuobičajeni pojedinačni primjerci ne zamjene s bjelkastom lisičicom (Cantharellus cibarius), koja raste na zemlji ili sa sličnom otrovnom lažnom lisičicom (Hygrophoropsis aurantiaca), koja ima tipično anastomozirajuće listiće i raste na krupnijim drvnim ostacima (panjevima) raznog crnogoričnog drveća. Micelij i listići su bioluminiscentni, što znači da svijetle noću. Ovu bioluminiscenciju uzrokuje enzim luciferaza.

PROBADAJUĆI KLINČAC

Paragymnopus perforans (Hoffm.) J.S.Oliveira

Etimologija: per (lat.) = kroz + forare (lat.) = probušiti, izbušiti. 

Engleski naziv: Stinking Parachute

Klobuk: 4-15 mm širok, najprije je konveksan, ubrzo je otvoren i ulegnut na sredini, površina je radijalno brazdasta, po vlažnom je vremenu bjelkast do svijetlosmeđ, žućkasto-smeđ ili crvenkasto-smeđ, po suhom je vremenu svijetlokrem, rub je prozirno narebran.

Stručak: 1.5-3 cm visok i 0.5-1 mm debeo, elastičan, žilav, valjkast, šupalj, baršunast, crveno-smeđ ili crno-smeđ, na vrhu je svjetliji.

Listići: Rijetki, prirasli, svijetlokrem do svijetlosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 6-9.5 x 3-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, opnasto, bjelkasto do svijetlosmeđe; miris je malo neugodan na kiseli kupus, a okus je neugodan na plijesan.

Kemijske reakcije: Površina klobuka s KOH ne mijenja boju.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto, jesen i ranu zimu, od travnja do siječnja, u velikim skupinama, kao saprotrof tla u crnogoričnim šumama, najčešće šumama smreke, na sloju otpalih iglica. Sliku je snimio Anton Gračanin, 29.10.2025.

Doba rasta: 1, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: OTROVNA - Nema vrijednosti, a i blago je toksična, jer sadrži različite, djelomično nepoznate toksine, uključujući crustulinol koji uzrokuje lagani gastrointestinalni sindrom trovanja.

Napomena: Neobična je gljiva. Znanstveni naziv perforans dobila je upravo zbog toga što probija otpale iglice smreke na kojima formira plodno tijelo. Ova jedinstvena gljiva raste isključivo samo na jednoj iglici smreke.

Rhodocollybia asema - created on November 2025 in Sjælsølund, Denmark by Jacob Schmidt

SIVOMASLAČNA PLOSNATICA

Rhodocollybia asema (Fr.) Bendiksen & Dima

Etimologija: asemos (gr.) = neupadljiv. Po izgledu. Moguće je da je Wünsche (1877.) koristio naziv asema u smislu neupadljivog izgleda u usporedbi s drugim rodovima, ili se možda nije odnosio na boju nego na druge karakteristike. Kasnije je Singer, prepoznavši ružičaste karakteristike, dao puno opisniji naziv.

Klobuk: 3-8 cm širok, prvo je konveksan, zatim je raširen i blago grbav na sredini, površina je sjajna i izraženo vodenasta, svijetlosmeđ do sivo-smećkast, sredina je nešto tamnija, obično i nakon sušenja.

Stručak: 3-8 cm visok i 4-12 mm debeo, valjkast, od klobuka prema bazi je sve deblji, batinast, na bazi je zadebljan, šupalj, često je zakrivljen, crtast, vlaknast, najprije je siv, kasnije sivo-smeđ, na dnu je izraženije smeđ, na bazi je prekriven bijelim micelijem.

Listići: Gusti, mekani, prirasli su na stručak ili ponekad slobodni, najprije su bijeli, zatim su sivkasti ili sivo-smeđi, oštrica je nepravilno nazubljena.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, dio spora je s debelim stijenkama, dekstrinoidne, 6.5-11 x 3.5-4.5 µm; otrusina je bijela do žućkasta.

Meso: Tanko, mekano, elastično, lomljivo, bjelkasto, u stručku je žuto-smeđe do svijetlosmeđe; miriše blago na zemlju, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i ranu zimu, od kolovoza do siječnja, pojedinačno ili u skupinama, uglavnom u bjelogoričnim šumama kao saprotrof na otpalom lišću, rjeđe u crnogoričnim šumama.

Doba rasta: 1, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete, ali samo mlada, jer je u starosti okus mesa na zemlju.

Napomena: Sivi varijetet je sličan tipičnoj maslačnoj plosnatici (Rhodocollybia butyracea), koja ima crvenkasto-smeđi, jednobojni klobuk, nema tamnu sredinu nakon sušenja i uglavnom raste ispod crnogoričnog drveća.

MASLAČNA PLOSNATICA

Rhodocollybia butyracea (Bull.) Lennox

Etimologija: butiraceus (lat.) = po mirisu sličnom užeglom maslacu.

Engleski naziv: Butter Cap

Klobuk: 3-8 cm širok, prvo je konveksan, zatim se raširi i tupo ispupči na sredini, gladak, vodenast, obično je crvenkasto-smeđ, ali može biti i sivkast, smeđ, sivo-smeđ ili sivo-maslinast, prema sredini je tamniji, često je dvobojan, rub je često uzdignut i nepravilno valovit, lagano je narebran.

Stručak: 4-5 cm visok i 4-12 mm debeo, valjkast, prema bazi je sve širi, sužen je na vrhu, šupalj, crtast, vlaknast, siv do sivo-smeđ, nešto je svjetliji od klobuka, u gornjem je dijelu je svjetliji, baza je prekrivena bijelim micelijem.

Listići: Gusti, mekani, prirasli su na stručak ili su slobodni, lako se odvajaju od podnice klobuka, bijeli, oštrica je nazubljena.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, prozirne, neke su s debelim stijenkama, dekstrinoidne, 6.5-11 x 3.5-4.5 µm; otrusina je uglavnom ružičasta.

Meso: Tanko, mekano, krhko, bijelo, u stručku je žuto-smeđe ili svijetlosmeđe; miriše slabo na voće, u starosti na zemlju, a okus je blag, u starosti je na zemlju i plijesan.

Kemijske reakcije: Listići s formolom postanu ljubičasto-smeđi, a površina stručka s KOH siva.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, najčešće u množini, u crnogoričnim šumama kao saprotrof na otpalim iglicama raznog crnogoričnog drveća. Slike je snimio Neven Ferenčak, 13.11.2023., 26.10.2024. i 25.10.2025.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete, ali samo mlada, jer je u starosti okus mesa na zemlju. Stručci su tvrdi pa se odbacuju.

Napomena: Po morfološkim značajkama joj odgovara sivomaslačna plosnatica (Rhodocollybia asema) koja se uglavnom razlikuje po prevladavajućoj sivoj boji i nešto manjim dimenzijama.

Rhodocollybia filamentosa - created on September 2023 in Кирово-Чепецкий р-н, Кировская обл., Russian Federation by Vladimir Bryukhov

VLAKNASTA PLOSNATICA

Rhodocollybia filamentosa (Velen.) Antonín

Etimologija: filamentum (lat.) = niti, vlakno + -osa (lat.) = obilje, ispunjenost nečim. Po vlaknastom klobuku.

Klobuk: 2-6.5 cm širok, prvo je zvonolik do polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je izravnat i sa širokom grbicom na sredini, površina je suha, nije ljepljiva, slabo je vodenasta, s uraštenim, radijalnim vlakancima, tamno crvenkasto-smeđ, tamnosmeđ ili tamnoljubičast, sušenjem blijedi u sivo-smeđe tonove, na rubu je svjetliji, rub je prvo podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 3-8 cm visok i 5-10 mm debeo, valjkast, batinasto zadebljan na bazi, crtast, vlaknast do baršunasto-ljuskav, crvenkasto-smeđ, svjetliji je na gornjem dijelu, a ispod tamniji, na bazi je bijelo baršunast.

Listići: Gusti, vrlo su tanki, izmiješani su s brojnim lamelulama, prirasli, gotovo su slobodni, bjelkasti, kasnije su smeđi, oštrica je izraženo nazubljena.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, dio spora je s debelim stijenkama, dekstrinoidne, 6.5-11 x 3.5-4.5 μm, cheilocistide su uglavnom vretenaste, nepravilno razgranate, 19-40 x 4-9 μm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, hrskavičavo, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag do malo gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, kao saprotrof u planinskim crnogoričnim šumama, obično ispod smreke, na kiselom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je maslačna plosnatica (Rhodocollybia butyracea), koja je bez izraženih, uraštenih vlakana.

Rhodocollybia fodiens - created on September 2019 in Tornivaara, Finland by Tapio Kekki

UKORIJENJENA PLOSNATICA

Rhodocollybia fodiens (Kalchbr.) Antonín & Noordel.

Etimologija: fodio (lat.) = koja kopa, koja se probija. Po ukorijenjenom stručku.

Klobuk: 3-7 cm širok, najprije je konveksan, kasnije se raširi i često tupo ispupči na sredini, površina je vlažna i ljepljiva po vlažnom vremenu, malo je vodenasta, ponekad je kao posuta srebrnkastim prahom, dosta je ujednačeno žućkasto-crvenkast do crvenkasto-smeđ, ponekad je nešto tamniji, prema rubu je bjelkast i blago svijetlocrven, bez hrđastosmeđih mrlja.

Stručak: 3-8 cm visok i 3-8 mm debeo, valjkast, sužen je na bazi, u sredini je šupalj, ukorijenjen, uzdužno je crtast do brazdast, bijel, krem ili smećkast, na vrhu je bjelkast, mjestimično je s crveno-smeđim pjegama, na bazi je bijelo baršunast od micelija.

Listići: Prilično su gusti, nisu široki, zaokruženi su uz stručak, prirasli, žućkasti do krem, oštrica je nazubljena.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične ili u obliku kapi, glatke, prozirne, jako su dekstrinoidne, 6.5-9.5 x 4-5 µm, Q = 1.6-2, Qav = 1.8, cheilocistide su valjkaste i sa izrazlinama; otrusina je svijetloružičasta do svijetlonarančasta, kasnije je krem.

Meso: Debelo, u stručku je vlaknasto, bjelkasto do svijetlosmeđe; miris je ugodan na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprotrof tla u crnogoričnim šumama viših planinskih predjela, obično ispod smreke, na sloju iglica, na kiselom tlu bogatom mahovinom.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete, malo je kvalitetnija od maslačne plosnatice (Rhodocollybia butyracea).

Napomena: Slična je pjegava plosnatica (Rhodocollybia maculata), koja je nešto većih dimenzija, s klobukom bez crvenih mrlja, ujednačene je crvenkasto-smeđe boje, a na sredini je nešto tamniji.

PJEGAVA PLOSNATICA

Rhodocollybia maculata (Alb. & Schwein.) Singer

Etimologija: maculatus (lat.) = uprljati, zamazati, (za)mrljati. Po mrljama po površini klobuka.

Engleski naziv: Spotted Collybia

Klobuk: 3-11 cm širok, prvo je konveksan, zatim je spljošten, površina je gola, glatka, po vlažnom je vremenu malo mazava, prvo je bijel do žućkast, uočljivo je hrđastosmeđe ili crvenkasto pjegav, osobito na sredini, u starosti je nekad hrđastosmeđ zbog gustih pjega, rub je vrlo tanak, dugo je vremena podvijen, kasnije je izvrnut.

Stručak: 4-12 cm visok i 0.5-2 cm debeo, tvrd, valjkast, često je kao stisnut, prema dolje je nešto deblji, nekad je s vrlo dugim korjenastim produžetkom, pun do gotovo šupalj, često je spiralno uvijen, gladak, često je uzdužno vlaknast, bijel, mjestimično je hrđastosmeđe pjegav, često je točkast.

Listići: Vrlo su gusti, uski, zaokruženi uz stručak, prirasli, skoro su slobodni, oštriva je nazubljena, najprije su bjelkasti do blago žućkasti, u starosti su crvenkasto-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste, glatke, s uljnim kapljama, prozirne, s debelim stijenkama, dekstrinoidne, 5.5-7 x 4.5-6 µm, Qav = 1.15-1.2; otrusina je krem do ružičasta.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo; miris nije izražen, a okus je gorak i jako neugodan.

Kemijske reakcije: Meso s gvajakovom tinkturom polako postane plavkasto-zeleno, a s KOH požuti.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i ranu zimu, od srpnja do siječnja, u velikim skupinama ili krugovima, kao saprotrof tla u crnogoričnim šumama smreke ili bora, a nešto rjeđe u bjelogoričnim šumama, hrasta, graba i bukve, na svim vrstama tla. Slike je snimila Snježana Dujmović, 28.9.2025., u šumi bukve, smreke i bora.

Doba rasta: 1, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog gorkog okusa mesa. Ove je gljivu obično potrebno probati samo jednom, jer malo koja druga vrsta ima tako užasan okus. Također se navodi da uzrokuje gastrointestinalne tegobe kada se konzumira u većim količinama.

Napomena: Dosta je česta vrsta i šteta što nije jestiva. Kada je mlada, klobuk može biti potpuno bijel bez smeđih mrlja. Jednostavna je pri determinaciji, jer su žilavi korjenasti stručak, vrlo gusti listići i rđasto pjegavi klobuk najznačajnija obilježja karakteristična za ovu vrstu. Prstenasta ljepoglavka (Tricholomella constricta) je krupnija rastom i slične konzistencije kao naša vrsta od koje se razlikuje po prisutnosti žutih mrlja i mirisu na brašno. Ukorijenjena plosnatica (Rhodocollybia fodiens) je okeraste boje klobuka i ujednačeno je obojena, bez mrlja je po površini.

Rhodocollybia prolixa - created on October 2024 in Laghestèl, Baselga di Piné, Italy by Marco Floriani

ISKRIVLJENA PLOSNATICA

Rhodocollybia prolixa (Fr.) Antonín & Noordel.

Etimologija: prolixus (lat.) = obilan, dugotrajan, razvučen. Po površini klobuka.

Klobuk: 4-8 cm širok, prvo je zvonoliko-konveksan, zatim se izravna i često nepravilno ispupči na sredini, površina je vlažna, mazava, sluzava, glatka, vodenasta, na sredini je često neravna i radijalno vlaknasta, crvenkasto-smeđ do ružičasto-smeđ, vremenom blijedi od ruba.

Stručak: 5-9 cm visok i 0.5-1 cm debeo, valjkast, ukorijenjen, uvijen, šupalj, uzdužno je ižlijebljen, vlaknast, krem, svijetlosmeđ do tamnosmeđ, na vrhu je svjetliji, rijetko je s ružičastom nijansom, vremenom postaje crvenkasto pjegav.

Listići: Vrlo su gusti, tanki, zaokruženi su uz stručak, prirasli su sa zupcem, bijeli, kremasti, svijetlosmeđi, kasnije su s krem-smeđi do hrđastosmeđe prošarani, oštrica je nazubljena.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do široko eliptične, rijetko su u obliku kapi, prozirne, glatke, 4-6 x 3-5 µm, Q = 1-1.3, bazidije su 4-sporne, s bazalim su kopčama, cheilocistide su valjkaste, batinaste, napuhane, s brojnim su izraslinama, pileipelis je iksocutis koji se sastoji od valjkastih hifa; otrusina je bijela, žućkasta do svijetloružičasta.

Meso: Debelo, bjelkasto do svijetlokrem, vodenasto; miris je ugodan na gljive, a okus je blag, nekad je gorak.

Stanište: Raste u jesen, od rujna do listopada, kao saprotrof tla u svim tipovima šuma, češće u crnogoričnim šumama.

Doba rasta: 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete kada je meso blagog okusa. Okus joj je bolji nego kod maslačne plosnatice (Rhodocollybia butyracea). U slučaju kada je meso gorko smatra se nejestivom vrstom. Okus mesa ovisi o lokalitetu na kojem raste, na nekim je mjestima blag, a na nekima gorak.

Napomena: Veoma je karakteristična vrsta po uvijenom stručku, a ta je karakteristika skoro uvijek prisutna pa se teško zamijeni s nekom drugom vrstom.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 510. Iskrivljena plosnatica (Collybia distorta (Fr.) Quél.)

Rhodocollybia prolixa var. prolixa - created on September 2019 in Hältingträsk, Finland by Allar Antson

PROSTRANA PLOSNATICA

Rhodocollybia prolixa var. prolixa

Etimologija: prolixus (lat.) = obilan, dugotrajan, razvučen. Po površini klobuka.

Engleski naziv: Toothed Toughshank

Klobuk: 2-9 cm širok, prvo je zvonolik do konveksan, zatim se izravna i često nepravilno ispupči na sredini, površina je sjajna po vlažnom vremenu, gola, glatka, vodenasta, žućkasto-smeđ, narančasto-smeđ, crveno-smeđ do tamnosmeđ, vremenom izblijedi, rub je podvijen, kasnije je valovit.

Stručak: 4-9 cm visok i 4-10 mm debeo, valjkast, često je ukorijenjen, u sredini je hrskavičavo-vlaknast, malo je uvijen, uzdužno je ižijebljen, bijelo-krem do svijetlosmeđ, na vrhu je svjetliji, rijetko je sa slabom ružičastom nijansom.

Listići: Vrlo su gusti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, bjelkasti, svijetložuti do svijetlosmeđi, kasnije su s hrđastosmeđim pjegicama, oštrica je nazubljena.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do široko eliptične, prozirne, glatke, 4.5-6.5 x 4-5 µm, Q = 1.1-1.4, cheilocistide su vrlo varijabilnog oblika; otrusina je bijela, svijetložuta do svijetloružičasta.

Meso: Debelo, bjelkasto do svijetlokrem; miris nije izražen, a okus je gorak, rijetko je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprotrof tla u planinskim crnogoričnim šumama.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete kada je meso blagog okusa. Okus joj je bolji nego kod maslačne plosnatice (Rhodocollybia butyracea). U slučaju kada je meso gorko smatra se nejestivom vrstom. Okus mesa ovisi o lokalitetu na kojem raste, na nekim je mjestima blag, a na nekima gorak.

Napomena: Karakteristična je po uvijenom stručku, a ta je karakteristika skoro uvijek prisutna pa se teško zamijeni s nekom drugom vrstom.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 511. Prostrana plosnatica (Collybia prolixa (Hornem.: Fr.) Gill.)