TAMNOLISNA ŠLJEMOVKA

Mycena pelianthina (Fr.) Quél.

Etimologija: pelios (gr.) = modrica, mrko, tamno + antinoos (gr.) = suprotno, drugačije. Po tamnoj boji oštrice listića u kontrastu s ostalim dijelom površine.

Engleski naziv: Blackedge Bonnet

Klobuk: 1.5-5 cm širok, polukuglast do zvonolik, kasnije je izravnato-konveksan, plitko je ulegnut, prozirno narebran, gol, suh, po vlažnom je vremenu lagano mazav, smeđ, sivkasto-ljubičast do svijetlo ljubičasto-smeđ ili svijetlo ružičasto-smeđ, vodenast, od sredine prema rubu se suši u okerasti ili kremasti ton, sa ili bez ružičaste nijanse.

Stručak: 2.5-8 cm visok i 2-8 mm debeo, valjkast, šupalj, nekad je malo proširen i zakrivljen na donjem dijelu, grubo je vlaknast ili maljav, bjelkast s laganim žućkastim, smećkastim ili ružičastim tonom, uzdužno je crtast s tamno ljubičasto-smeđim vlaknima, baza gusto bijelo maljava.

Listići: 29-50 ih dopire do stručka, isprva su usko prirasli, zatim se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, na bazi su poprečno povezani žilicama, svijetlo sivo-smeđi do svijetlo ljubičasto-smeđi, oštrica je nazubljena i gusto prošarana sa tamno ljubičasto-smeđim točkicama (pleurocistide).

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, duguljaste, amiloidne, 6-8 x 3.1-4.5 µm, Q = 1.7-2.1, Qav = 1.95, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su vretenaste, glatke, 40-70 x 6-14 µm, uglavnom su izmiješane s bazidijama, ali često jako strše, sa ljubičasto-smeđim sadržajem; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, bjelkasto, neposredno ispod kožice klobuka je svijetloljubičasto; miris i okus su jaki na rotkvice.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, pojedinačno ili u malim skupinama, u bjelogoričnim šumama, osobito ispod bukve, hrasta ili johe, kao saprotrof na sitnim ostacima, ali i na otpalim iglicama u šumama smreke, na vapnenačkom tlu. Primjerke na prvoj slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Sadrži nisku razinu muskarina pa se smatra slabo otrovnom vrstom, a uz to joj je meso vrlo neugodnog mirisa i okusa. Ovoj je vrsti blisko srodna ljubičasta šljemovka (Mycena pura).

Napomena: Lako je prepoznatljiva po velikim dimenzijama, ljubičastoj boji, mirisu na rotkvice, te tamnoj i nazubljenoj oštrici listića. Može se zamijeniti sa ljubičastom šljemovkom (Mycena pura) i ružičastom šljemovkom (Mycena rosea), od kojih se razlikuje po ljubičastim listićima. Sve tri vrste su lagano toksične zbog niske koncentracije muskarina. Slična mirisna šljemovka (Prunulus diosmus) ima jednobojne listiće sa glatkom oštricom, a neke slične vrste iz roda Entoloma imaju ružičaste, višekutne spore.

Mycena picta - created on September 2018 in Slelde, Denmark by Thomas Læssøe

KACIGASTA ŠLJEMOVKA

Mycena picta (Fr.) Harmaja

Etimologija: picta (lat.) = oslikana, ukrašena, šarena. Po izgledu.

Engleski jezik: Cryptic Bonnet

Klobuk: 3-7 mm širok, valjkast ili u obliku kacige, kasnije je ulegnut na sredini, uglavnom je pupčast, gol, brazdast, prozirno narebran, sivkast ili ljubičasto-siv do tamnosmeđ s crno-sivim rebrima, rub je svjetliji, oker ili žućkast.

Stručak: 2-3.8 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, šupalj, gol, hrskavičav, na vrhu je žuto-smeđ, crvenkast ili crno-smeđ, ispod je tamniji, crvenkasto-smeđ, a baza je spojena sa supstratom sa snopom crvenkastih vlakanaca.

Listići: 18-24 ih dopire do stručka, širi su nego duži, prirasli ili se spuštaju po stručku, sivkasti ili smećkasti, oštrica je svjetlija ili tamnija, svijetlocrvena.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične ili oblika kapljice, glatke, prozirne, amiloidne, 6.5-11.5 x 4-5 µm, Q = 1.6-2, Qav = 1.8, cheliocistide su u lancima, kruškolike, kuglaste, eliptične ili rjeđe batinaste, 13.5-24 x 9-16 μm, na vrhu su sa ravnim do zakrivljenim, jednostrukim ili rjeđe brazdastim ili račvastim izraslinama 1-14.5 x 1-1.5 μm; otrusina je žuta.

Meso: Tanko, smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u svim tipovima šuma, u sloju lišća ili iglica, ali i na krupnijim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća, obično johe, bukve, vrbe ili lipe, na vlažnim mjestima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po obliku klobuka i malo je vjerojatno da se zamijeni s bilo kojom drugom vrstom. U prošlosti je bila unutar roda Xeromphalina, prvenstveno zbog karakterističnih dlačica na dnu stručka. Eventualno je slična širokolisna šljemovka (Mycena latifolia), koja je raste u otvorenim područjima, a ne u šumama i nema cilindrični oblik klobuka.

ČEŠEROVA ŠLJEMOVKA

Mycena plumipes (Kalchbr.) P.-A.Moreau

Etimologija: pluma (lat.) = pero + pes (lat.) = stopalo, noga. Po dekoraciji na donjem dijelu stručka.

Klobuk: 0.8-3.8 cm širok, polukuglast, zvonolik do stožast, kasnije se spljošti i široko ispupči na sredini, ponekad je i malo pupčast, gladak, vodenast, nije brazdast, slabo je prozirno narebran, gol, malo je mazav, tamnosmeđ do sivo-smeđ, prema rubu je svjetliji.

Stručak: 3-7 cm visok i 1.5-3.5 mm debeo, šupalj, gol, samo je na vrhu sitno pahuljast, sivo-smeđ, na gornjem je dijelu bjelkast, prema dnu je tamnosmeđ, baza je prekrivena dugim, bjelkastim vlakancima.

Listići: 20-40 ih dopire do stručka, usko su prirasli, kasnije su na bazi spojeni poprečnim žilicama, bjelkasti do sivkasti, kasnije su ponekad s ružičastom nijansom.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do oblika sjemenke jabuke, bezbojne, glatke, amiloidne, 7-9.6 x 3.6-5.8 µm, Q = 1.4-1.8, Qav = 1.7, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su u obliku boce, vretenaste ili valjkaste, rjeđe su batinaste, 27-80 x 9-20 x 0-5.5 µm, na vrhu su sužene u duži ili kraći vrat, rjeđe su bez vrata, pleurocistide su slične; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bjelkasto ili smećkasto; miriše na klor, a okus je slab na rotkvice.

Stanište: Raste u proljeće kao saprotrof na otpalim i često zakopanim češerima crnogoričnog drveća, najčešće smreke. Slike je snimio Slobodan Bjelajac, 23.2.2025. na lokalitetu Park prirode Medvednica kod Zagreba, na češerima smreke.

Doba rasta: 2, 3, 4, 5, 6

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Donedavno se nazivala Mycena strobilicola, međutim danas je prioritetno ime Mycena plumipes. Veoma je mala gljiva koja raste u proljeće na smrekovim češerima, a prepoznatljiva je po paperjastoj bazi stručka. Kao i većina sličnih vrsta, miriše na klor. Rub klobuka nije narebran. Slična rana šljemovka (Mycena silvae-nigrae) također raste u proljeće, ali je tamnije sivo-smeđe boje, ima 2-sporne bazidije i izrasline na vrhu cheilocistida, nitastonoga šljemovka (Mycena filopes) ima slabiju ili odsutnu dlakavu dekoraciju pri dnu stručka, presvučena šljemovka (Mycena epipterygia) ima sluzaviji klobuk i stručak, a mliječna šljemovka (Mycena galopus) na prerezu ispušta mliječnu tekućinu.

Mycena polyadelpha - created on October 2018 in Sparrønningen, Færder, Vt, Norway by Arne Aronsen

HRASTOVA ŠLJEMOVKA

Mycena polyadelpha (Lasch) Kühner

Etimologija: poly (gr.) = mnogo + adelphos (gr.) = brat, srodnik. Po skupnom rastu.

Klobuk: 1-4 mm širok, isprva je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je izravnat i ponekad lagano ulegnut na sredini, slabo je prozirno narebran, dlakav ili zrnast, djelomično je proziran, bijel.

Stručak: 0.5-5 cm visok i 0.1-0.2 mm debeo, končast, zrnast, većim dijelom je gol, pri dnu je dlakav, bijel, ponekad je lagano smećkast pri dnu.

Listići: Rijetki, dosta su razmaknuti, 4-11 ih dopire do stručka, često vrlo uski, široko su prirasli, ponekad nisu izraženi ili ne dopiru do stručka, bijeli.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do gotovo valjkaste, izdužene, glatke, amiloidne, kod 4-spornih bazidija su 9-11.8 x 3.5-5 µm, Q = 1.9-2.4, a kod 2-spornih bazidija 10-13.5 x 3.5-5 µm, Q = 2.2-3.2, Qav = 2.6, cheilocistide su batinaste, kruškolike, valjkaste do gotovo kuglaste, 15-27 x 8-15.5 µm, na gornjem su dijelu ježaste, prekrivene su brojnim, ravnomjerno raspoređenim bradavicama ili kratkim izraslinama dugim 1-2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen i ranu zimu, od listopada do siječnja, kao saprotrof gotovo isključivo na trulom lišću hrasta, a rjeđe na lišću bukve, voli vlažna mjesta. 

Doba rasta: 10, 11, 12, 1

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po maloj veličini, potpuno bijelom čitavom plodnom tijelu, razmaknutim i široko priraslim listićima, bradavičavim cheilocistidama, te rastu na trulom lišću hrasta. Slična je končasta šljemovka (Mycena capillaris), koja obično postaje sivkasta do sivkasto-smeđa na sredini klobuka, listići su uže prirasli, stručak je u mladosti tamno sivo-smeđ do crnkast, a spore su uže. Slične vrste iz roda Hemimycena imaju neamiloidne spore.

ŽLJEBONOGA ŠLJEMOVKA

Mycena polygramma (Bull.) Gray

Etimologija: polys (gr.) mnogo, vrlo, veoma, jako, puno, višestruko, mnogostruko + gramma (gr.) = crta, linija. Po sitno crtastom stručku.

Engleski naziv: Grooved Bonnet

Klobuk: 2-4.5 cm širok, stožast do polukuglast ili nepravilno izravnato-konveksan, obično je izraženo ispupčen na sredini, brazdast, prozirno narebran, pahuljast, po vlažnom je vremenu malo mazav, tamnosmeđ, sivo-smeđ do sivkast, prema rubu je svjetliji, kasnije je ponekad s mjestimičnim smeđim mrljama.

Stručak: 5-18 cm visok i 1.5-5 mm debeo, valjkast, šupalj, hrskavičav, malo je proširen prema bazi, obično je ukorijenjen, izraženo je uzdužno ižlijebljen ili gladak, gol, srebrnosiv do sivkast ili sivo-smeđ, ponekad je smeđe pjegav, baza je gusto prekrivena dugim, ponekad vunastim, bijelim vlakancima.

Listići: 23-32 dopiru do stručka, elastični, usko su prirasli, kasnije su na bazi poprečno povezani žilicama, bijeli do sivi, zatim postaju smeđi, ponekad su crvenkasti, u starosti su često sa crveno-smeđim mrljama, oštrica je iste boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, prozirne, glatke, amiloidne, 8-10.5 x 5.2-7.5 µm, Q = 1.2-1.6, Qav = 1.3-1.4, bazidije su 4-sporne, 30-40 x 8-10 µm, cheilocistide su vretenaste, u obliku boce, mjehuraste, valjkaste ili nepravilnog oblika, 19-60 x 5-11 µm, glatke ili s nekoliko neravnomjerno raspoređenih izraslina na vrhu ili bočno (cromushrooms: spore su (8) 8.2 - 9.9 (10.6) × (5.3) 5.9 - 7.3 (7.7) µm, Q = (1.2) 1.3 - 1.5 (1.6), N = 100, Me = 8.9 × 6.6 µm, Qe = 1.4, bazidije su 29-37 × 8.5-12.9 µm, N = 8, cheilocistide su 34-49 × 7-9.4 µm, N = 5); otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, žilavo, bijelo, u stručku je sivo, kasnije je smećkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i ranu zimu, od kolovoza do siječnja, pojedinačno, a rjeđe busenasto, u svim tipovima šuma, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, obično hrasta, uz panjeve ili na zemlji pomiješanoj s drvnim ostacima, rjeđe se pronađe na crnogoričnom drvu. Prve dvije slike snimio je Anton Gračanin, 22.10.2025.

Doba rasta: 1, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Dosta je krupna za razliku od većeg dijela šljemovki koje su uglavnom manjih dimenzija. Ima karakteristične žlijebove na stručku po čemu je ova vrsta i dobila ime. Stručak je često skoro srebrnaste boje, uzdužno je izbrazdan sitnim žlijebovima koji su skoro uvijek uočljivi. Najčešće raste u blizini panjeva ili prividno na tlu, a tada stručak ide duboko u zemlju do korijena drva. Lako se zamijeni s velikim primjercima nitaste šljemovke (Mycena vitilis), koja raste na ukopanim cjepanicama ili ostacima drva, ima vrlo dugi stručak (5-14 cm), ali nije uzdužno brazdast, klobuk je sivo-smeđe boje i nejasno je crtast, te ima manji broj listića.

MODRA ŠLJEMOVKA

Mycena pseudocorticola Kühner

Etimologija: pseudes (gr.) = lažan, nalik + cortex (lat.) = kora + -cola (lat.) = stanovnik, onaj koji živi na nečemu. Po rastu na kori drveća.

Klobuk: 2-12 mm širok, polukuglast, zatim je široko stožast do konveksan, povremeno je s malom grbicom na sredini, često je spljošten, ulegnut, prozirno narebran, pahuljast, na početku je sa bjelkastom glazurom, tamno plavo-siv, zatim je plavkast do plavkasto-siv, u starosti postaje smećkast.

Stručak: 0.5-2.5 cm visok i 0.2-1 mm debeo, zrnasto-pahuljast, ubrzo je gol, siv do plavkasto-siv, kasnije postaje sve više smeđ, baza je gusto prekrivena dugim, bijelim vlakancima.

Listići: Razmaknuti, 8-14 ih dopire do stručka, prilično su široki, široko su prirasli, vrlo se kratko spuštaju po stručku sa zupcem, sivi do svijetlo plavkasto-sivi ili sivkasti, kasnije postaju svijetlo sivkasto-smeđi, oštrica je svjetlija.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste, glatke, prozirne, vrlo su slabo amiloidne, 8-10.5 x 7.5-10 µm, sa 2-spornih bazidije do 13 x 12 µm, Q = 1-1.2, Qav = 1.1, bazidije su 2-4 sporne, cheilocistide su izmiješane sa bazidijama, batinaste, 12-54 x 6-25 µm, sa izraslinama na vrhu, 0.5-20- x 0.5-1 µm; otrusina je kremasta.

Meso: Vrlo je tanko, vlaknasto, svijetlosmeđe do sivo; miris nije izražen ili na plijesan, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen i ranu zimu, pojedinačno ili u velikoj množini, uglavnom na kori živog bjelogoričnog drveća obraslog mahovinom, obično vrbe ili javora, a vrlo rijetko na grančicama borovice ili drugog crnogoričnog drveća. Slike je snimio Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Koprivnica.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12, 1

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Sitna je šljemovka, a karakteristična je po sivo-plavoj boji klobuka. Slična je mliječna šljemovka (Mycena galopus), koja na prerezu, osobito stručka, ispušta obilnu bijelu tekućinu. Izblijeđeni primjerci mogu podsjećati na isprane primjerke savijene šljemovke (Mycena supina) i ljubičastosmeđe šljemovke (Mycena meliigena) pa je za sigurnu determinaciju potrebna mikroskopska analiza.

Mycena pseudopicta - created on November 2018 in Ejby Ådal, Denmark by Thomas Kehlet

OSLIKANA ŠLJEMOVKA

Mycena pseudopicta (J.E.Lange) Kühner

Etimologija: pseudo (lat.) = lažan + picta (lat.) = obojena, oslikana. Po jednobojnom klobuku.

Klobuk: 0.5-1.5 cm širok, polukuglast do konveksan, kasnije se izravna i lagano ulegne na sredini ili široko ispupči, površina je glatka ili malo brazdasta, prozirno narebran, isprva je sitno pahuljast, po vlažnom je vremenu malo mazav, tamno do svjetlo sivo-smeđ, vodenast, rub je malo iskrzan.

Stručak: 1.5-4 cm visok i 0.5-1.5 mm debeo, valjkast, baza je često gomoljasto zadebljana, šupalj, gladak, pahuljast, veći dio je gol, po vlažnom vremenu je malo mazav, gornji dio je siv, a donji smećkast, baza je prekrivena dugim, bjelkastim vlakancima.

Listići: Rijetki, 12-20 ih dopire do stručka, dosta se duboko spuštaju po stručku, sivi, oštrica je bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do gotovo valjkaste, glatke, amiloidne, 10.6-14 x 5-7.2 µm, Q = 1.8-2.5, Qav = 2.1, bazidije su 2-sporne, cheilocistide su batinaste ili nepravilnog oblika, nisu izmiješane s bazidijama, 21-32 x 5-12 µm, na vrhu su prekrivene s nekoliko do prilično brojnih, neravnomjerno raspoređenih, jednostrukih ili račvastih, zakrivljenih izraslina 2-15 x 1-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, vodenasto, sivo-smeđe; miris nije izražen ili po nekim izvorima na rotkvice, a okus nije izražen ili također na rotkvice ili malo gorkast, nije na brašno.

Stanište: Raste u jesen, od listopada do studenog, pojedinačno ili u malim skupinama, kao saprotrof na suhim, negnojenim travnjacima, često na južnim padinama, među mahovinama i lišajevima te niskim grmljem, najčešće vrbe ili obične borovice (Juniperus communis), na vapnenastom ili pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Na istom staništu raste poljska šljemovka (Mycena agrestis), koja na oštrici listića ima odvojivu želatinoznu nit, gušće listiće, odvojivu želatinoznu nit na oštrici listića, 4-sporne bazidije i manje spore.

Mycena pterigena - created on October 2022 in Gyngemosen, Denmark by Thomas Kehlet

PAPRATNA ŠLJEMOVKA

Mycena pterigena (Fr.) P.Kumm.

Etimologija: pteryx (gr.) = krilo, perje + genos (gr.) = porijeklo, rod. Po izgledu.

Engleski naziv: Ferny Bonnet

Klobuk: 1.5-5 mm širok, gotovo je valjkast do stožast, kasnije se raširi i blago ulegne na sredini, prozirno narebran, prvo je pahuljast, ubrzo je gol, svijetloružičast, ponekad je svijetlosmeđ na sredini, rub je bijel do kremast.

Stručak: 1-3 cm visok i 2-3 mm debeo, vrlo je dugačak, tanak, valjkast, gol, u mladosti je crn na vrhu i siv prema ružičastoj bazi, zatim je ružičast do bjelkast, baza donekle gomoljasta i sa zrakastim bijelim vlakancima.

Listići: Rijetki, 5-11 ih dopire do stručka, široko su prirasli, kratko se spuštaju po stručku, bijeli, oštrica je ružičasta do narančasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, amiloidne, glatke, prozirne, 7.5-12.5 x 4-5 µm, Q = 1.9-2.5, Qav = 2-2.2, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su široko batinaste do kruškolike, 20-40 x 7-20 µm, sa narančastim do crvenkastim sadržajem, prekrivene su prilično brojnim i dugim, jednostrukim, tankim, rijetko brazdastim, valjkastim izraslinama nejednake duljine 2-13.5 x 0.5-1 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, prozirno, bjelkasto, u dnu stručka je crvenkasto do narančasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do prosinca, u miješanim i bjelogoričnim šumama, isključivo na mrtvim stabljikama i listovima raznih vrsta paprati. 

Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Trebala bi biti lako prepoznatljiva po rastu na trulim stabljikama paprati, male su veličine, klobuk, stručak i oštrica listića su ružičaste boje. Ponekad se pronađu i bijeli primjerci, bez ružičastih nijansi. Na paprati raste i slična Lohwagova šljemovka (Mycena lohwagii), koja je nešto veća, sa sivkastim klobukom, većim brojem listića koji dopiru do stručka (14-17) i nema obojenu oštricu listića.

LJUBIČASTA ŠLJEMOVKA

Mycena pura (Pers.) P.Kumm.

Etimologija: purus (lat.) = jasno. Po lijepoj boji.

Engleski naziv: Lilac Bonnet

Klobuk: 1-5 cm širok, polukuglast do konveksno-izravnat, sa ili bez tupog ispupčenja na sredini, često je i ulegnut na sredini, brazdast, napadno je prozirno narebran, vodenast, gol, dosta je promjenjive boje, svijetloružičast s ljubičastim odsjajem, ružičasto-siv, ljubičasto-siv do tamnoljubičast, ali također bijel, žut ili svijetloplav, često je svijetloljubičasto izblijeđen.

Stručak: 4-9 cm visok i 2-7 mm debeo, valjkast, šupalj, ponekad je malo zadebljan na bazi, gladak, gol, na gornjem je dijelu pahuljast, bjelkast do ružičast ili ljubičast, ružičasto-ljubičast, baza je više ili manje gusto prekrivena dugim, bjelkastim vlaknima.

Listići: Prilično su rijetki, 20-40 ih dopire do stručka, široki, usko su prirasli, zaokruženi su uz stručak, izgledaju gotovo slobodni, ponekad se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, na bazi su poprečno povezani žilicama, bjelkasti do svijetloružičasti ili svijetloljubičasti, oštrica je iste boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, amiloidne, 6-9.5 x 4-5.2 µm, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su vretenaste, batinaste do valjkaste, 25-75 x 11-18 µm, sa kratkim do dugim stalkom, glatke, vrh je široko zaobljen (cromushrooms: 6-9.5 x 4-5.2 µm, Q = 1.4-2.1, Qav = 1.7); otrusina je bijela.

Meso: Tanko, mekano, lomljivo, vodenasto, bjelkasto do sivkasto-ljubičasto; miris i okus su vrlo jaki i neugodni na rotkvice.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka u dodiru s kalijevom lužinom trenutno požuti, dok meso s gvajakolom nakon desetak minuta postane plavo-zeleno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do prosinca, pojedinačno ili u skupinama, kao saprotrof u svim tipovima šuma, a nešto češće u crnogoričnim šumama, rjeđe na otvorenim staništima, na vlažnim mjestima. Prva slika snimljena je 1.11.2023., na lokalitetu Ponikve kod Zagreba, druga 11.8.2023., na lokalitetu Pila kod Stubičkih toplica, treća 10.11.2014., na lokalitetu Cret Dubravica kod Zaprešića, četvrta 18.9.2024., na lokalitetu Galgovo kod Zagreba, peta 27.9.2025., na lokalitetu Brezovac na Dinari, u šumi bukve, šestu je snimio Danijel Balaško, u studenom 2019., na lokalitetu Borovljani pokraj Koprivnice, a sedmu Safet Omerović - Basso, 10.1.2025., na lokalitetu kod Pule.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: OTROVNA - Toksična je jer sadrži muskarin i neke halucinogene tvari koji izazivaju gastrointestinalne tegobe s povraćanjem, preznojavanjem, pojačanim lučenjem pljuvačke i usporavanjem pulsa. Uz to joj je meso neugodnog mirisa i okusa. Pojedina literatura navodi ljubičastu šljemovku kao jestivu vrstu, dok neki autori navode da sve šljemovke koje mirišu na rotkvice sadrže male količine muskarina.

Napomena: Predstavlja kompleks vrsta, od kojih su samo neke dobile ime. Promjenljive je boje, a prepoznaje se po tipično narebranom klobuku i neugodnom mirisu na rotkvice. Slične su ružičasta šljemovka (Mycena rosea), koja je veća rastom, ujednačene je ružičaste boje i sa batinasto zadebljanim svjetlijim stručkom, mirisna šljemovka (Prunulus diosmus), koja ima tamnije sivkasto-ljubičaste listiće, dosta pojasasti klobuk i miris mesa na cedrovinu, žutoljubičasta šljemovka (Mycena luteovariegata), koja u starosti ima žuti klobuk i raste na negnojenim suhim travnjacima, te pearsonova šljemovka (Mycena pearsoniana), kojoj se listići spuštaju po stručku, ima manja plodna tijela i spore su neamiloidne.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 548. Ljubičasta šljemovka (Mycena pura (Pers. ex Fr.) Kummer); 549. Lažna šljemovka (Mycena pseudopura Cke.), Sinonim: Mycena pura f. Mos.

Mycena purpureofusca - created on August 2021 in Gribskov, Tinghus Plantage, Denmark by Ole Martin

LJUBIČASTORUBNA ŠLJEMOVKA

Mycena purpureofusca (Peck) Sacc.

Etimologija: purpureus (lat.) = purpuran, ljubičast + fuscus (lat.) = tamnosmeđ, zatamnjen, mrk. Po boji.

Klobuk: 0.5-4 cm širok, isprva je stožast do zvonolik, u starosti je gotovo izravnat i s tupim ispupčenjem na sredini, gladak, suh, po vlažnom je vremenu mazav, isprva je tamnosmeđ i gotovo ljubičasto-crn na sredini, na rubu je svijetlosmeđ, s ljubičastom je nijansom, postaje sivo-smeđ do tamnosiv s nešto tamnijom sredinom i slabom ljubičastom nijansom, slabo je vodenast, brazdast, prozirno narebran, površina je prekrivena sitnim dlačicama koje kasnije nestaju, rub je blago podvijen.

Stručak: 2.5-10 cm dug i 1-5 mm debeo, tanak, valjkast, krhak, šupalj, žilav, ukorijenjen, sivo-smeđ do sivo-ljubičast, prema dnu je obično tamnosmeđ s ljubičastom nijansom, obično nešto svjetliji od klobuka, zrnast, na bazi je s bijelim vlakancima, u starosti je malo uzdužno ižlijebljen.

Listići: 20-30 ih dopire do stručka, usko su prirasli, bijeli do sivkasti, oštrica je jasno sivkasto-ljubičasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, amiloidne, 7.5-12.2 x 5.5-9 µm, Q = 1.2-1.5, Qav = 1.3, bazidije su 2-4-sporne, cheilocistide su nepravilno batinaste ili u obliku boce, glatke, 17-61 x 9-29 µm, široko su zaobljene na vrhu, s ljubičastim sadržajem; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, hrskavičavo, bjelkasto do svijetloljubičasto; miris i okus nisu izraženi ili podsjećaju na rotkvice.

Stanište: Raste gotovo cijele godine, a češće u ljeto i jesen, pojedinačno ili busenasto, u vlažnim crnogoričnim šumama kao saprotrof na krupnijim drvnim ostacima raznog crnogoričnog drveća s korom i češerima, najčešće smreke ili bora, rjeđe na bjelogoričnom drveću.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Najvažnija je karakteristika što su cheilocistide široko zaobljene na vrhu. Slične su crvenorubna šljemovka (Mycena rubromarginata), koja ima crveno-smeđu oštricu listića i uže cheilocistide i okrvavljena šljemovka (Mycena sanguinolenta), koja ima manje izražene ljubičaste nijanse, jako šiljaste cheilocistide i na prerezu stručka ispušta crvenu tekućinu.

Mycena rapiolens - created on November 2018 in Norway by Arne Aronsen, Naturhistorisk museum, Universitetet i Oslo

RAFANOIDNA ŠLJEMOVKA

Mycena rapiolens J.Favre

Klobuk: 0.3-2 cm širok, stožast, kasnije se raširi, bez ili s malim ispupčenjem na sredini, često je lagano ulegnut, prozirno narebran, vodenast, sivo-smeđ, na sredini je tamniji, prema rubu je svjetliji, krem-smeđ ​do svijetlosmeđ, nakon sušenja posvijetli, rub je kasnije često izvrnut prema gore.

Stručak: 3-6 cm visok i 0.5-1.5 mm debeo, šupalj, čvrst, lagano je zakrivljen, gladak, gol, na gornjem je dijelu bijelo-smeđ do smećkast, ispod je sivo-smeđ, baza je prekrivena dugim, bjelkastim vlakancima.

Listići: 16-24 ih dopire do stručka, oko 1.5 mm široki, prilično su usko prirasli, ponekad su na bazi povezani poprečnim žilicama, bjelkasti, krem ​​s smećkastom nijansom do sivkasto-smeđi, oštrica je iste boje ili svjetlija.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, jako su amiloidne, 7-10.5 x 4.5-6.5 µm, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su batinaste, uglavnom su s dugim stalkom, 30-80 x 12-30 µm, na vrhu su gusto prekrivene ravnomjerno raspoređenim, kratkim, valjkastim izraslinama, pleurocistide su slične, malobrojne; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, opnasto, sivo do sivo-smeđe; miris i okus su na rotkvice, ponekad jako, a ponekad slabo izraženo.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof u svim tipovima šuma, u mahovini i otpalim iglicama smreke, ponekad se pronađe i u lišću hrasta, na humusnom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po tamnosmeđem klobuku s mnogo svjetlijim rubom, mirisu mesa na rotkvice, 4-spornim bazidijama i velikim batinastim cheilocistidama gusto prekrivenim kratkim izraslinama na vrhu. Zbog toga je potrebna velika preciznost pri određivanju vrste. Rafanoidnoj šljemovki najsličnija je anđeoska šljemovka (Mycena arcangeliana) koja ima sivkasto-zelenkast klobuk koji nije jako narebran, stručak je po cijeloj dužini jednolično svijetlosmećkast, a na osnovi je istaknuto bijelo dlakav ili gotovo čekinjast.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 578. Rafanoidna šljemovka (Mycena rapiolens Favre)

ŽUTONOGA ŠLJEMOVKA

Mycena renati Quél.

Engleski naziv: Beautiful Bonnet

Klobuk: 1-3.2 cm širok, stožast, polukuglast, na kraju je tupo ispupčen, pahuljast, ubrzo je gol, prozirno narebran, prvo je tamno crvenkasto-smeđ, kasnije blijedi i postaje crvenkasto-smeđ do ružičasto-smeđ, na sredini je tamniji.

Stručak: 1.5-6.5 cm visok i 1-2.5 mm debeo, valjkast, šupalj, pahuljast, ubrzo je gol, svijetložut, kasnije smeđi od baze, baza je prekrivena bijelim vlakancima.

Listići: Prilično su razmaknuti i široki, 16-20 ih doseže stručak, prirasli, kratko se spuštaju po stručku sa zupcem, kasnije su na bazi poprečno povezani žilicama, bjelkasti, oštrica je iste boje ili crvenkasto-smeđa.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, prozirne, amiloidne, 8-10.2 x 4.9-6 µm, Q = 1.4-1.8, Qav = 1.6, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su vretenaste, rijetko su u obliku boce ili batinaste, 20-63 x 8-14 µm, pleurocistide su slične, ako su prisutne (cromushrooms: (8) 8.2 - 9.8 (10.6) × (4.6) 5.1 - 6.3 (7.2) µm, Q = (1.4) 1.5 - 1.8 (1.9), N = 100, Me = 9 × 5.6 µm, Qe = 1.6); otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo; miris nije izražen ili slab na klor, u starosti na rotkvice, a okus je također na rotkvice.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do listopada, busenasto ili skupno, u miješanim i bjelogoričnim šumama kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (trupci, grane) raznog bjelogoričnog drveća, uglavnom bukve, te na zemlji pomiješanoj s drvnim ostacima. Petu sliku snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta jer nema gotovo nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Teško se zamijeni s drugom vrstom, jer je jako izražen lijepi kontrast njezinih boja. Prekrasna je šljemovka lijepe žuto-ružičaste boje stručka. Dosta je sličnih vrsta i teško ih je međusobno razlikovati. Slična je kosoglava šljemovka (Mycena inclinata), koja nema ružičaste listiće i ima drugačiji miris mesa.

Mycena rhenana - created on September 2024 in Bentwoud, Netherlands by Gerard en Bianca Willemstein

LJUSKAVONOGA ŠLJEMOVKA

Mycena rhenana Maas Geest. & Winterh.

Etimologija: Rhenus (lat.) = rijeka Rajna. Po lokaciji.

Klobuk: 4-10 mm širok, isprva je gotovo kuglast, eliptičan ili jajolik, zatim je zvonolik ili konveksan, na kraju je spljošten i uglavnom uočljivo ulegnut na sredini, bijel do sivkast sa žućkastom do sivo-smeđom sredinom, bijelo brašnast do dlakavo-ljuskav i narebran gotovo kao kod gnojištarki (Coprinellus), sa odvojivom je želatinoznom ovojnicom, rub je podvijen, nazibljen i resast.

Stručak: 10-27 mm visok i 0.3-0.75 mm debeo, krhak, valjkast, ravan do lagano zakrivljen, lagano je gomoljast na bazi, bijel, potpuno je zrnast do vlaknast, na bazi je više dlakav, općenito izrasta iz vrlo malog, bijelog, dlakavog bazalnog diska.

Listići: Rijetki, usko su prirasli, ponekad tvore lažni ovratnik, uski, bijeli, kasnije postaju krem.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, amiloidne, glatke, prozirne, 6-8.5 x 3-5 µm, Q = 1.5–2.3, Qav = 1.8, nema cheilocistide i pleurocistide; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, gotovo da i ne postoji, bijelo; miris je slab na klor, ali ponekad vrlo slab ili nije izražen, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, kao saprotrof tipično na trulim čašicama žira (Quercus robur) ili na otpalim resama johe (Alnus glutinosa), ali također na otpalim ostacima plodova kestena i lijeske.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Bitne karakteristike su male dimenzije, mali bazalni disk, miris klora, rast gotovo isključivo na otpalim resama johe i odsutnost cheilocistida.

Mycena riparia - created on October 2006 in Parnas, Sorø, Denmark by Thomas Læssøe

OBALNA ŠLJEMOVKA

Mycena riparia Maas Geest.

Etimologija: ripa (lat.) = obala, riječna obala. Po staništu.

Klobuk: 1-4 mm širok, polukuglast do konveksan, kasnije je izravnat i uglavnom ulegnut ili tupo ispupčen, sivo-ružičast do sivkast, nešto je tamniji u sredini, prozirno narebran, pahuljast, rub je dosta svjetliji, bjelkast.

Stručak: 0.3-2.5 cm visok i 0.2-0.5 mm debeo, hrskavičav, valjkast, šupalj, sitno je maljav, bjelkast ili siv, kasnije postaje pomalo žućkast od baze, baza je prekrivena kratkim, bijelim vlakancima.

Listići: Rijetki, 8-10 dopire do stručka, prilično su široki, široko su prirasli, vrlo kratko se spuštaju po stručku sa zupcem, bjelkasti do sivkasto-ružičasti, oštrica je bijela.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, amiloidne, 7.8-10.5 x 3.8-4.5 µm, Q = 1.8-2.5, Qav = 2.2, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su batinaste, nepravilne, 18-26 x 7-15 µm, prekrivene su rijetkim, više ili manje ravnomjerno raspoređenim, jednostrukim, ponekad razgranatim, ravnim do malo zakrivljenim izraslinama 1-7 x 1-1.5 µm, hife su bez kopči; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen, od listopada do studenog, kao saprotrof u močvarnim područjima i po riječnim obalama na trulim ovojnicama listova šaša (Carex) i stabljikama šašine (Scirpus), na vlažnim mjestima. 

Doba rasta: 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Na istom staništu rastu i slične barska šljemovka (Mycena tubarioides), koja ima želatinoznu nit na oštrici listića, želatinoznu oštricu listića i veće spore, te sitova šljemovka (Mycena juncicola), koja ima više smećkasti klobuk, nešto pravilnije ukrašene cheilocistide i ima kopče na hifama.

RUŽIČASTA ŠLJEMOVKA

Mycena rosea Gramberg

Etimologija: roseus (lat.) = ružičast. Po boji.

Engleski naziv: Rosy Bonnet

Klobuk: 2.5-6 cm širok, konveksan do izravnat, više ili manje je nisko ispupčen na sredini, ponekad je sa ulegnutom koncentričnom zonom, gol, plitko je brazdast, prozirno narebran, vodenast, tamno do svijetlo ružičast ili ljubičasto-ružičast, kasnije blijedi i postaje žućkast na sredini.

Stručak: 6-10 cm visok i 4-10 mm debeo, valjkast, šupalj, čvrst, općenito se batinasto širi prema dnu, pahuljast, urašteno vlaknast, bijel ili svijetloružičast, često je na donjem dijelu žućkast, baza je više ili manje gusto prekrivena dugim, bjelkastim do žućkastim vlakancima.

Listići: Prilično su rijetki, široki, 30-40 ih dopire do stručka, prirasli, zaokruženi su uz stručak, izgledaju gotovo slobodni, kasnije su na bazi poprečno povezani žilicama, ružičasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, amiloidne, 7-8.5 x 4-5 µm, Q = 1.5-1.9; Qav = 1.7, bazidije su 4-sporne, vitke, batinaste, 29-32 x 6-7 μm, cheilocistide i pleurocistide su vretenaste, batinaste do kuglaste s vršnim produžetkom, 20-90 x 8-36 μm, s kratkim ili dugim stalkom, glatke, caulocistide su vretenaste do valjkaste, glatke, 55-160 x 3.5-22.5 μm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, mekano, lomljivo, bjelkasto; miris i okus vrlo jaki i neugodni na rotkvice.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do prosinca, pojedinačno ili u skupinama, kao saprotrof u svim tipovima šuma, ali je najčešća po bjelogoričnim šumama, obično ispod hrasta ili bukve, pretežno na humusu i lišću. Prvu i četvrtu sliku snimio je Neven Ferenčak, a petu Danijel Balaško.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se lagano otrovnom kao i sve ostale varijacije tipične ljubičaste šljemovke (Mycena pura). Dio autora smatra da sve vrste koje mirišu na rotkvice sadrže male koncentracije toksina muskarina.

Napomena: Od slične se ljubičaste šljemovke razlikuje po više ili manje ujednačenoj ružičastoj boji, nešto većim dimenzijama i batinasto proširenom bazom stručka, dok su mikroskopski gotovo iste. Smatra se da je lagano otrovna zbog sadržaja male količine muskarina, što može biti povezano s mirisom po rotkvicama koji je kod ove vrste izraženiji nego kod ostalih varijacija ljubičaste šljemovke. Slične je boje i ružičasta vlažnica (Porpolomopsis calyptriformis), koja ima stožasti klobuk i raste na negnojenim travnjacima.

Mycena rosella - created in Finland by Martti Moisander

CRVENA ŠLJEMOVKA

Mycena rosella (Fr.) P.Kumm.

Etimologija: roseus (lat.) = ružičasto. Po boji.

Engleski naziv: Pink Bonnet

Klobuk: 0.5-2 cm širok, polukuglast do konveksan, na kraju je gotovo ravan, bez ili s malim ispupčenjem na sredini, ponekad je lagano ulegnut, prozirno narebran, gol, svijetloružičast, ružičasto-crven do ružičasto-smeđ, obično je nešto tamniji na sredini, crveno-smeđ.

Stručak: 2-5 cm visok i 0.5-2 mm debeo, valjkast, šupalj, često je zakrivljen na donjem dijelu, pahuljast, ubrzo je gol, u mladosti je tamnosmeđ na vrhu i svijetlosmeđ na donjem dijelu, zatim je crvenkasto-smeđ, postaje svijetloružičast, žućkasto-ružičast do svijetlo ružičasto-smeđ, baza gusto prekrivena dugim, žućkastim do bjelkastim vlakancima.

Listići: Rijetki, 15-18 ih dopire do stručka, široko su prirasli, kratko se spuštaju po stručku, ružičasti ili svijetloružičasti, prošarani su sitnim crvenkastim točkicama (pleurocistide), oštrica je tamno ružičasto-crvena, ljubičasto-crvena ili crveno-smeđa.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, amiloidne, 7.5-10 x 4-5 µm, Q = 1.6-2.3; Qav = 1.9, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su batinaste ili rjeđe nepravilne, 25-80 x 4.5-18 µm, sa crvenim su sadržajem, glatke ili prekrivene rijetkim ili brojnim, neravnomjerno raspoređenim, jednostrukim ili rjeđe brazdastim, valjkastim do različito mjehurastim, ravnim do zakrivljenim izraslinama 1.5-10 x 1.5-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, gotovo da i ne postoji, vodenasto, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, često u velikim skupinama, u tisućama primjeraka kao posijana, kao saprotrof na sloju otpalih iglica u vlažnim miješanim i crnogoričnim šumama, najčešće šumama smreke i jele.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po ružičastoj boji, živo obojenoj oštrici listića i staništu što je čini jedinstvenom među europskim vrstama. Ostale šljemovke sa crvenom oštricom listića su manjih dimenzija i drugačije prirasle uz stručak. 

Mycena rubromarginata - created on November 2013 in Kongenshus Mindepark, Denmark by David Boertmann

CRVENORUBNA ŠLJEMOVKA

Mycena rubromarginata (Fr.) P.Kumm.

Etimologija: rubro (lat.) = crveno, crvenkasto + marginata (lat.) = marginalno, s rubom. Po crvenoj oštrici listića.

Engleski naziv: Red Edge Bonnet

Klobuk: 1-3 cm širok, stožast do polukuglast, kasnije se spljošti, gol, brazdast, prozirno crtast, kožica klobuka je sa crvenkastim izbočinama, siv do sivo-smeđ, svijetlosmeđ do tamnosmeđ, ponekad je s ružičastom ili vinskicrvenom nijansom, tamniji je na sredini, rub je često dosta svjetliji.

Stručak: 1-6 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, šupalj, pahuljast do sitno dlakav, većim je dijelom gol, sjajan, boje je klobuka, tamno sivo-smeđ do svijetlosmeđ, često je sa slabom vinskicrvenom nijansom, kasnije izblijedi, baza je gusto prekrivena bijelim vlakancima.

Listići: Prilično su razmaknuti, 15-22 ih doseže stručak, prirasli, kasnije su na bazi povezani poprečnim žilicama, bjelkasti, sivkasti ili sivi, ponekad su s ružičastom nijansom, oštrica je vinskicrveno-smeđa, crveno-smeđa do svijetlosmeđa, u starosti je tamnosmeđa, izraženije uz stručak.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, amiloidne, 9.2-13.4 x 6-9.4 µm, Q = 1.3-1.8, Qav = 1.4-1.6, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su vretenasto-valjkaste ili u obliku boce, 23-70 x 6,5-17 µm, sa crvenkasto-smeđim sadržajem, na vrhu su uglavnom sužene u jednostruki ili račvasti uski vrat ili u nekoliko vratova, ali ponekad su batinaste bez vrata; otrusina je bijela.

Meso: Gotovo da i ne postoji, tanko, opnasto, vodenasto, sivo-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi) raznog crnogoričnog drveća obraslog mahovinom, te na kori živog bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Determinacija je najlakša po karakterističnoj površini klobuka koja nije glatka, te po boji oštrice listića. Ako se zanemari izlučivanje crvenkaste tekućine na prerezu stručka, slične su okrvavljena šljemovka (Mycena sanguinolenta), koja je vitkija rastom, s crvenijim klobukom, crvenkastom tekućinom na prerezu stručka i užim cheilocistidama, krvotočna šljemovka (Mycena haematopus), čije su cheilocistide jednostruke, vretenaste ili u obliku boce, a površina plodnog tijela je jako pahuljasta, ljubičastorubna šljemovka (Mycena purpureofusca), koja ima ljubičastu oštricu listića i zaobljene cheilocistide, te dlakavonoga šljemovka (Mycena capillaripes), koja je općenito vitkija, meso joj miriše na klor i raste na sloju otpalih iglica.

OKRVAVLJENA ŠLJEMOVKA

Mycena sanguinolenta (Alb. & Schwein.) P.Kumm.

Etimologija: sanguinolentus (lat.) = krvav. Po istjecanju tekućine krvavocrvene boje na prerezu stručka.

Engleski naziv: Bleeding Bonnet

Klobuk: 0.5-1.8 cm širok, stožast, zvonolik, konveksan, kasnije se spljošti, često je grbast ili tupo ispupčen na sredini, ali ponekad i donekle ulegnut, suh, prozirno crtast, svijetlosmeđ, crvenkasto-smeđ do sivo-smeđ, na sredini je tamnije crvenkasto-smeđe, tamnosmeđe do krem-ružičaste boje, a prema rubu je svijetlosmeđ do ljubičasto-smeđ.

Stručak: 3-6 cm visok i 0.5-1.5 mm debeo, valjkast, šupalj, uglavnom je gladak, krem-smeđ, smeđ do crveno-smeđ, baza je gusto prekrivena bijelim vlakancima.

Listići: Rijetki, razmaknuti, 13-17 ih dopire do stručka, usko su prirasli, kratko se spuštaju po stručku sa zupcem, bijeli ili sivkasti, oštrica je vinskicrvena do crveno-smeđa.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, amiloidne, 7-10 x 4.5-6 µm, Q = 1.6-2.4, Qav = 1.9, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su vretenaste, glatke, sa crvenkasto-smeđim sadržajem, 27-55 x 6.5-10 µm, s obojenim su sadržajem, na vrhu su sužene u zašiljeni vrat, ali su ponekad s dva vrata ili s bočnim izraslinama; otrusina je bijela.

Meso: Gotovo da i ne postoji, tanko, bjelkasto do svijetlosmeđe, na prerezu ili na ozlijeđenom mjestu curi crvenkasta ili ponekad bezbojna tekućina; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, skupno, u svim tipovima šuma kao saprotrof na humusu i biljnim ostacima u travi i mahovini, na otpalim grančicama i mahovinom obraslim trupcima bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, te na sloju otpalih iglica crnogoričnog drveća. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Jagnjedovec pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po ružičastim do vinskicrvenim nijansama klobuka, bijelim do sivim listićima s crveno-smeđom oštricom i crveno-smeđoj tekućini koja curi i iz klobuka i iz stručka. Kada ispuštanje tekućine kod suhih primjeraka nije uočljivo može se zamijeniti sa crvenorubnom šljemovkom (Mycena rubromarginata), koja također ima crvenu oštricu listića, ali su joj spore šire i cheilocistide na vrhu nisu oštro zašiljene.

Mycena scirpicola - created on September 2018 in Store Kattinge Sø, Denmark by Thomas Læssøe

ŠAŠININA ŠLJEMOVKA

Mycena scirpicola M.Villarreal, Heykoop, Esteve-Rav. & Maas Geest.

Etimologija: Scirpus (lat.) = šašina, rod biljaka iz porodice šašova ili rogoza (Cyperaceae) + cola (lat.) = stanovnik ili onaj koji živi na/uz nešto. Po staništu.

Klobuk: 0.6-2 cm širok, stožast do zvonolik, zatim je konveksan i lagano ulegnut na sredini, prozirno narebran, suh, potpuno je bijelo dlakav ili pahuljast, gol, svijetlosmeđ do svijetlosiv, tamniji na sredini, vodenast.

Stručak: 2-6 cm visok i 1-2.5 mm debeo, valjkast, šupalj, lomljiv, cijelom je dužinom gusto bijelo-sivkasto dlakav, svijetlosmeđ do sivkasto-smeđ, po suhom vremenu pri dnu postaje tamnosiv do crn, baza je prekrivena kratkim ili dugim, bjelkastim vlakancima.

Listići: Osrednje su gusti, 15-27 ih dopire do stručka, prirasli do široko prirasli, kratko se spuštaju po stručku sa zupcem, bijeli, sivkasti do sivo-smeđi, oštrica je iste boje ili svjetlija.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do gotovo valjkaste, glatke, amiloidne, 8-10.5 x 4.5-6 µm, Q = 1.4-1.9, Qav = 1.7, cheilocistide su batinaste, vretenaste, u obliku boce do valjkaste, rijetko su kruškolike, 26-70 x 8-18 μm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, bjelkasto do krem; miriše na klor, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof na trulim stabljikama šašine (Scirpus holoschoenus), te u mahovini, na zemlji izmiješanoj sa grančicama i korijenjem kupine (Rubus) i sloju iglica obične jele (Abies alba).

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Može se zamijeniti sa sličnom smrdljivom šljemovkom (Mycena leptocephala), koja nema gusto dlakavi stručak.

Mycena septentrionalis - created on October 2021 in Svendsrød, Færder, Vt, Norway by Arne Aronsen

SJEVERNA ŠLJEMOVKA

Mycena septentrionalis Maas Geest.

Etimologija: septentriones (lat.) = sjever. Po staništu.

Engleski naziv: Pelargonium Bonnet

Klobuk: 0.5-2.2 cm širok, stožast, zvonolik do konveksan, ponekad je tupo ispupčen na sredini, brazdast, prozirno narebran, isprva je bijelo pahuljast, zatim je gotovo plavkasto-crn, na sredini je tamno sivo-smeđ, prema rubu je svjetliji, do bjelkast.

Stručak: 2.5-8 cm visok i 0.5-2 mm debeo, valjkast, šupalj, na vrhu je pahuljast, ispod je gol, na vrhu je bjelkast do sivkast, a na donjem dijelu smećkast.

Listići: Osrednje su gusti, 17-20 ih dopire do stručka, usko su prirasli sa zupcem, sivkasti ili sivi sa smećkastom nijansom, oštrica je svjetlija.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, amiloidne, 7.5-10.5 x 3.5-5.1 μm, Q = 1.6-2.1, Qav = 1.9, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su više ili manje u obliku pješčanog sata, proširene na bazi, neke su više batinaste, kruškolike ili kuglaste sa stalkom, 12-46 x 7-18 µm, na vrhu su prekrivene s rijetkim ili brojnim bradavicama ili valjkastim i zakrivljenim izraslinama, 1-10 x 1-2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, bjelkasto do krem; manje ili više izraženo miriše na lišće pelargonijue (Pelargonium graveolens), a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen i ranu zimu, od rujna do siječnja, u skupinama, kao saprotrof u crnogoričnim šumama, uglavnom ispod smreke, ali također i borovice ili jele.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12, 1

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Najvažnije su karakteristike miris mesa i sužene cheilocistide. Na istom staništu raste slična stožasta šljemovka (Mycena metata), od koje se lako razlikuje po tamnom, sivo-smeđem klobuku, sivim do smećkastim listićima koji se kratko spuštaju po stručku sa zupcem i mirisu na pelargonije. Najvažnija mikroskopska karakteristika su cheilocistide u obliku pješčanog sata. Iste je tamnosmeđe boje i rafanoidna šljemovka (Mycena rapiolens), koja ima velike, batinaste cheilocistide koje nisu sužene. Slične su i tamnije forme nitastonoge šljemovke (Mycena filopes), koja ima drugačiji miris i nema sužene, batinaste cheilocistide.