Mycena clavicularis - created on February 2014 in North Remote Lot, UCSC, Santa Cruz, CA, USA by Christian Schwarz

SLIČNA ŠLJEMOVKA

Mycena clavicularis (Fr.) Gillet

Etimologija: clavicula (lat.) = mala ključna kost, mali ključ + -aris (lat.) = označavanje pripadnosti ili sličnosti nečemu. Po obliku.

Engleski naziv: Needle Bonnet

Klobuk: 0.7-1.5 cm širok, polukuglast do konveksan, kasnije se spljošti, često je malo ulegnut na sredini ili s niskim ispupčenjem, gol, prozirno narebran, mazav, svijetlosmeđ do smeđ, često je tamno sivo-smeđ na sredini i sivo-smeđ prema rubu.

Stručak: 2-6 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, šupalj, hrskavičav, gol, na gornjem je dijelu fino pahuljast, suh, po vlažnom je vremenu ljepljiv, ponekad je prekriven sa sluzavom prevlakom, siv do smeđ ili žućkasto-smeđ, na gornjem je dijelu svjetliji do bjelkast, prema dnu je tamniji, baza je prekrivena bijelim vlakancima.

Listići: 16-20 ih dopire do stručka, široko su prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, kasnije su na bazi poprečno povezani žilicama, bijeli, sivkasti do svijetlosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do valjkaste, glatke, amiloidne, 7-9 x 3.5-5 µm, Q = 1.7-2.2, Qav = 1.9, bazidije su 4-sporne, bazidije su 4-sporne, s bazalnim kopčama, 22-30 x 6-8 µm, cheilocistide su batinaste, sa kratkim ili dugim stalkom, 13-33 x 6-12 µm, prekrivene su tankim, kratkim ili dugim, ravnim do zakrivljenim, jednostrukim ili račvastim, valjkastim izraslinama 0.5-10 x 0.5-1.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, žilavo, svijetlosmeđe ili sivkasto-smeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto, jesen, od srpnja do prosinca, u crnogoričnim šumama kao saprotrof krupnih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, najčešće bora, te na sloju sitnih grančica i iglica.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Najprepoznatljivija je po boji i listićima koji se kratko spuštaju po stručku. Jednako sluzav i ljepljiv stručak ima česta šljemovka (Mycena vulgaris), kojoj su i klobuk i stručak prekriveni želatinoznom ovojnicom koja se može odvojiti, a oštrica listića je sa odvojivom želatinoznom niti.

Mycena clavularis - created on September 2017 in Kærgård Klitplantage, Denmark by Jens H. Petersen

DISKOLIKA ŠLJEMOVKA

Mycena clavularis (Batsch) Sacc.

Etimologija: clavula (lat.) = umanjenica od mala palica, bat. Po izgledu stručka.

Klobuk: 3-7 mm širok, prvo je polukuglast, zatim je zvonolik do konveksan, kasnije se izravna i lagano ulegne na sredini, po vlažnom vremenu je ljepljiv, prekriven je želatinoznom ovojnicom koja se može odvojiti, sjajan, prozirno narebran, fino dlakav, bijel do sivkast, sredina je tamnija, siva, u starosti je prljavo bjelkast sa sivkastom nijansom.

Stručak: 5-10 mm visok i 0.2-0.5 mm širok, končast, valjkast, nekad je malo zadebljan prema dnu, šupalj, proziran, bjelkast do sivkast, obično je na donjem dijelu tamniji, gol, na dnu je dlakav, spojen je na vrlo mali, bjelkasti, dlakavi bazalni disk promjera 1-2 mm.

Listići: Rijetki, razmaknuti, prilično su široki, više su ili manje usko prirasli, izgledaju skoro slobodno, 7-12 dopire do stručka, bijeli do sivkasti, oštrica je bijela.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste ili gotovo kuglaste, ponekad su gotovo trokutaste, glatke, amiloidne, 8-11.5 x 6.5-11 µm, Q = 1-1.2, Qav = 1.1, cheilocistide su batinaste, 10-22 x 5-13 µm, s nekoliko su dugih, tankih i zakrivljenih izraslina, 10-33 x 0.5-1.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bjelkasto; miris nije izražen ili slab na klor, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u jesen i ranu zimu, pojedinačno ili u malim skupinama, u vlažnim šumama kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća s korom, ali se pronađe i na jeli ili smreki, te na biljnim ostacima.

Doba rasta: 1, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Gotovo je ista pijedestalna šljemovka (Mycena stylobates), koja je obično s manje spljoštenim klobukom i kraćim cheilocistidama, te nježna šljemovka (Mycena tenerrima), koja ima zrnastu, a ne paperjastu površinu klobuka, miris mesa nije izražen, spore su uske, a cheilocistide sa dugačkim kljunastim produžetkom.

Mycena concolor - created on November 2014 in Gribskov, Enghavehus, Denmark by Thomas Kehlet

JEDNOBOJNA ŠLJEMOVKA

Mycena concolor (J.E.Lange) Kühner

Etimologija: con- (lat.) = zajedno + color (lat.) = boja. Po jednobojnom klobuku.

Engleski naziv: Bog Bonnet

Klobuk: 0.7-1.2 cm širok, široko je stožast do konveksan, kasnije se izravna i ponekad tupo ispupči na sredini, prozirno narebran, pahuljast, tamno sivo-smeđ, sredina je po vlažnom vremenu često sivo-crna, vodenast, po suhom vremenu blijedi do sivkaste boje, rub je bjelkast.

Stručak: 2.5-6.5 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, šupalj, na gornjem dijelu je fino pahuljast, donji dio je gol, bjelkasto-sivkast do sivo-smeđ, baza je prekrivena s brojnim, dugim, bjelkastim vlakancima.

Listići: Rijetki, 15-20 ih dopire do stručka, široko su prirasli, kratko se spuštaju po stručku sa zupcem, prilično su debeli, tamno sivo-smeđi, kasnije izblijede, oštrica je sivkasta do bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su usko eliptične, gotovo valjkaste, glatke, amiloidne, 8-10.7 x 4-5.2 µm, Q = 1.6-2.2, Qav = 1.8, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su batinaste do valjkaste, 15-45 x 8-17 µm, na vrhu su prekrivene s manje ili više neravnomjerno raspoređenih, zakrivljenih izraslina, 2-10.5 x 1-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, vodenasto, sivo-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof po močvarama i tresetištima, obično raste u tresetnoj mahovini (Sphagnum), ali se ponekad i na drugim staništima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slične su sivkasta šljemovka (Mycena cinerella), koja raste u šumama, ima svjetliji klobuk, meso joj karakteristično miriše na brašno i ima nešto drugačije cheilocistide, te oslikana šljemovka (Mycena pseudopicta), koja raste na potpuno drugačijem, vrlo suhom, često kamenitom staništu, bazidije su uglavnom 2-sporne, a cheilocistidije na vrhu uglavnom imaju vrlo grube izrasline.

PAHULJASTA ŠLJEMOVKA

Mycena corynephora Maas Geest.

Etimologija: coryne (gr.) = batina, palica + phoros (gr.) = nositelj, onaj koji nosi. Po izgledu.

Klobuk: 2-6 mm širok, polukuglast, stožast, zvonolik do više ili manje konveksan, brazdast, prozirno narebran, bijel, bijelo dlakav do brašnast, rub je dlakav.

Stručak: 0.5-1.8 cm visok i 0.1-1 mm debeo, valjkast, zakrivljen, pri dnu je malo proširen, ne izrasta iz bazalnog diska, vodenasto bijelo-sivkast, na gornjem je dijelu bijelo pahuljast, gusto je bijelo dlakav, osobito na donjem dijelu.

Listići: Rijetki, 7-14 ih doseže do stručka, široko su prirasli, vrlo kratko se spuštaju po stručku sa zupcem, bijeli, oštrica je iste boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do gotovo kuglaste, amiloidne, 6-10 x 6-8 µm, Qav = 1.1-1.2, cheilocistide su batinaste, 15-40 x 7-25 µm, sa gustim, malim, valjkastim izraslinama na vrhu dugim do 1.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u vlažnim šumama kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, na kori obrasloj mahovinom, rijetko na crnogoričnom drveću. Prve dvije slike snimio je Danijel Balaško, krajem studenog, na lokalitetu Domaji kod Koprivnice, a treću Mladen Matišić, krajem rujna, na kori bagrema.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slične su male bijele vrste, bijela šljemovka (Phloeomana alba) i maireijeva šljemovka (Hemimycena mairei), kojima se listići malo spuštaju po stručku. Slična je i nježna šljemovka (Mycena tenerrima), koja ima tanji stručak s raspršenim, glatkim dlačicama, mali bazalni disk i potpuno različite cheilocistide i spore.

Mycena cretata - created on September 2015 in Biowide 057 Helligkilde, Denmark by Thomas Læssøe

KREDASTA ŠLJEMOVKA

Mycena cretata Aronsen

Etimologija: cretatus (lat.) = prekriven kredom, kredast. Po izgledu površine klobuka.

Klobuk: 0.5-1.7 cm širok, stožast do konveksan, s ili bez malog ispupčenja na sredini, ulegnut, prozirno narebran, izraženo je bijelo pahuljast, sivo-smeđ ili tamnosiv, zatim postaje sivkast, na sredini je uglavnom sivkasto-smeđ.

Stručak: 2-7 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, šupalj, gusto dlakav, smećkast ili sivo-smeđ, na vrhu je bjelkast ili sivkast, baza je tamnosmeđa, kasnije postaje sivo-smeđa do sivkasta, gusto je prekrivena dugim, bjelkastim vlakancima.

Listići: Rijetki, 15-17 ih dopire do stručka, usko su prirasli, nekad se kratko spuštaju po stručku sa zupcem, na kraju su na bazi povezani poprečnim žilicama i anastomozirajući, sivi do tamnosivi, ponekad su sivo-crni.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, amiloidne, 7-11 x 4-5.5 µm, Q = 1.5-2.2, Qav = 1.8, cheilocistide su široko batinaste, vretenaste ili u obliku boce, 28-47 x 8-18 μm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, hrskavičavo i žilavo, smećkasto do sivo-smeđe; miris je na klor, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u jesen kao saprotrof u mahovini ispod obične borovice (Juniperus communis).

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po mikroskopskim značajkama.

ŠAFRANASTA ŠLJEMOVKA

Mycena crocata (Schrad.) P.Kumm.

Etimologija: crocus (lat.) = šafran (Crocus sativus). Po boji tekućine koju ispušta.

Engleski naziv: Saffrondrop Bonnet

Klobuk: 0.5-3.5 cm širok, najprije je stožast ili zvonolik, zatim se manje ili više otvori, na sredini je s malom okruglastom grbicom, suh, najprije je sitno pahuljast, zatim je gol, na sredini je tamno crveno-smeđ, prema rubu je narančasto-smeđ do sivo-smeđ, a sami rub je svjetliji, sivkast ili bjelkast, sa žuto-crvenim do narančasto-crvenim mrljama, rub je prozirno narebran.

Stručak: 5-9.5 cm visok i 1-4 mm debeo, valjkast, šupalj, ukorijenjen, sjajan, suh, čitav je sitno dlakav, na gornjem je dijelu žućkast do žuto-narančast, prema dolje je tamnije narančast, pri dnu je svijetlonarančast do crvenkast, baza gusto prekrivena dugim, bjelkastim do žuto-narančastim vlakancima.

Listići: Osrednje su gusti, 15-25 dopiru do stručka, usko su prirasli, bijeli, sa žuto-crvenim do narančasto-crvenim mrljama.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, amiloidne, 8.2-11.5 x 5-7 µm, Q = 1.4-1.8, Qav = 1.6, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su batinaste, 13-32 x 7-14 µm, na gornjem su dijelu prekrivene rijetkim, ravnomjerno raspoređenim, jednostrukim, valjkastim, ravnim do pomalo zakrivljenim prstastim izraslinama 1-8 x 0.9-2 µm; otrusina je kremasta.

Meso: Gotovo da i ne postoji, žuto, na prerezu klobuka, stručka i listića karakteristično luči žuto-narančastu, žuto-crvenu do narančasto-crvenu tekućinu; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do prosinca, u bjelogoričnim šumama kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka gotovo isključivo bukve i među opalim lišćem, na vapnenastom i glinenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Ovoj su šljemovki dosta slične okrvavljena šljemovka (Mycena sanguinolenta), koja na prerezu stručka ispušta obilniju crvenkastu ili ponekad bezbojnu tekućinu, te krvotočna šljemovka (Mycena haematopus), koja ima praškastu površinu klobuka i koja na prerezu stručka ispušta obilniju tamnu crveno-smeđu tekućinu. Razlikuje se po svjetlijoj boji klobuka, koji nije crveno-smeđ i po tekućini koja nije tako tamna, purpurnocrvena, već je svjetlije žuto-narančaste boje.

Mycena cyanorhiza - created on May 2005 in Campelles, Spain by Miquel Àngel Pérez-De-Gregorio Capella

PLAVONOGA ŠLJEMOVKA

Mycena cyanorhiza Quél.

Etimologija: kyanos (gr.) = plava, modra + rhiza (gr.) = korijen, baza. Po modroj bazi stručka.

Klobuk: 2-10 mm širok, prekriven je odvojivom želatinoznom ovojnicom, isprva kuglast, zatim polukuglast do konveksan, ponekad je malo ulegnut na sredini, ali također s malim ispupčenjem, malo je mazav, u početku je svijetlosmeđ, zatim je sivkast s tamnijom sredinom, pahuljast, prozirno narebran, u starosti postaje bijel, kožica može biti jedva uočljivo plavkasta zbog sadržaja psilocibina.

Stručak: 0.5-7 cm visok i 0.5-1 mm debeo, valjkast, šupalj, baza je obično zadebljana ili slabo gomoljasta, sivkast do prozirno bijel, potpuno je dlakav, u sredini je gol, baza je dlakava i izražene plave boje neba, sa snopom sitnih, zrakastih, bijelih vlakanaca.

Listići: Rijetki, razmaknuti, 9-14 ih dopire do stručka, ponekad su prilično široki, a ponekad uži, usko do prilično široko prirasli ili gotovo slobodni, bjelkasti ili sivkasti s bjelkastom oštricom koja se može odvojiti kao elastična, žilava nit.

Mikroskopija: Bazidiospore su oblika kapi, izdužene, glatke, amiloidne, 6.5-9 x 4-5 µm, Q = 1.6-2.2, Qav = 1.8, cheilocistide su batinaste do kruškolike, 9-20 x 5.5-7 µm, uronjene su u želatinozni sloj, s nekoliko su jednostrukih ili račvastih, tankih izraslina, 3-14 x 1-1.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, vlaknasto, bijelo, u bazi stručka je plavo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen kao saprotrof na kori i drvnim ostacima crnogoričnog drveća, obično bora, smreke ili ariša, često na malim komadićima kore duboko u travi, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom jer sadrži neodređene količine psilocibina.

Napomena: Plava baza stručka je karakteristična za opisanu vrstu, ali plavu bazu stručka također ima i plavkasta šljemovka (Mycena amicta), koja je obično većih dimenzija, tamnije boje, s upadljivim bijelo dlakavim stručkom, baza stručka obično donekle plavo-zelena, ali ponekad može biti i potpuno plava, oštrica listića nema želatinoznu nit, 17-25 listića dopire do stručka, spore su šire, a cheilocistide potpuno drugačije.

PRESVUČENA ŠLJEMOVKA

Mycena epipterygia (Scop.) Gray

Etimologija: epi (gr.) = gore, iznad + pterix (gr.) = krilo, okrilje. Po stručku prekrivenom mazavom zaštitnom kožicom.

Engleski naziv: Yellowleg Bonnet

Klobuk: 0.5-2.5 cm širok, polukuglast ili stožast do zvonolik, kasnije se spljošti, plitko brazdast, prozirno narebran, isprva je pahuljast, zatim je ljepljiv, prekriven je potpuno odvojivom, žilavom, želatinoznom ovojnicom, svijetlo sivkasto-žut, žuto-zelenkast, zelenkasto-smeđ, svijetlo sivo-smeđ, maslinasto-smeđ, tamno crveno-smeđ, crno-smeđ, ponekad je bjelkast ili s laganim ljubičastim, maslinastim ili limunastožutim nijansama, rub je više ili manje nazubljen, iste boje do nešto svjetliji.

Stručak: 4.5-8 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, šupalj, gladak, ljepljiv, isprva je limunastožut ili žuto-zelenkast, zatim postupno postaje žućkast, sivkast ili bjelkast, ponekad u starosti pocrveni, baza je prekrivena dugim, bijelim vlakancima.

Listići: Prilično su rijetki, 17-23 ih dopire do stručka, usko do široko prirasli, vrlo kratko se spuštaju sa zupcem, isprva su bjelkasti do lagano žućkasti, sivkasti, ponekad postaju crvenkasti s više ili manje izraženom ružičastom nijansom, ponekad su sa crvenkasto-smeđim mrljama, oštrica je sa odvojivom želatinoznom, žilavom niti.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične do eliptične, glatke, prozirne, amiloidne, s 1-4 uljne kaplje, 8-11 x 4.5-8 µm, sa 2-spornih bazidija su 9-13.5 x 7-8 µm, Q = 1.8-2.2, Qav = 2, bazidije su 2-4-sporne, cheilocistide su ugrađene u želatinoznu tvar, batinaste, 12.5-55 x 4.5-10 µm, na vrhu su prekrivene s dosta rijetkim, neravnomjerno raspoređenim, prilično grubim, jednostrukim do račvastim, valjkastim do mjehurastim izraslinama 2-14.5 x 1-4.5 µm (cromushrooms: bazidiospore su (8) 8.1 - 9.1 (10.8) × (3.3) 3.7 - 4.5 (5.1) µm, Q = (1.8) 1.9 - 2.3 (2.5), N = 90, Me = 8.6 × 4.1 µm, Qe = 2.1, bazidije su 22-26 × 5.9-6.7 µm, N = 3, cheilocistide su 17-28 × 5-7 µm, N = 14); otrusina je bijela.

Meso: Tanko, prozirno, bjelkasto; miris nije izražen, blag do brašnast ili neugodan i užegli, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i ranu zimu, od kolovoza do siječnja, busenasto, na raznim staništima, na travnjacima bogatim mahovinom, u miješanim i crnogoričnim šumama, kao saprotrof među iglicama crnogoričnog drveća, te na krupnijim drvnim ostacima bjelogoričnog drveća. Prvu sliku snimio je Neven Ferenčak, 13.11.2023., treću i četvrtu Danijel Balaško, u listopadu 2019., na lokalitetu Meljan pokraj Trakošćana, a peta je snimljena na 15.10.2025., na lokalitetu Brlenić kod Krašića.

Doba rasta: 1, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Tipična je vrsta jer je jako mazava i presvučena prozirnom opnom koja se lako skida sa stručka po čemu se najlakše prepozna i razlikuje od žutonoge šljemovke (Mycena renati), kojoj je klobuk s ružičastim nijansama. Slične su okruglastokonveksna šljemovka (Mycena epipterygioides), koja ima 2-sporne bazidije i raste na iglicama bora, te češerova šljemovka (Mycena strobilicola) koja raste na jelovim češerima, miriše po amonijaku i sivkasto-smeđe je boje.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 555. Presvučena šljemovka (Mycena epipterygia (Scop. ex Fr.) S.F.Gray); 557. Citronasta šljemovka (Mycena citrinella (Pers. ex Fr.) Quél.)

Mycena epipterygia var. epipterygia - created in Norway by Reidun Braathen

STAKLASTOPRESVUČENA ŠLJEMOVKA

Mycena epipterygia var. epipterygia

Etimologija: epi (gr.) = gore, iznad + pterix (gr.) = krilo, okrilje. Po stručku prekrivenom sluzavom zaštitnom kožicom.

Klobuk: 0.5-3 cm širok, u mladosti je zvonolik, zatim se otvori, prekriven sluzavom ovojnicom koja se lako guli, površina je sluzava i ljepljiva, promjenljive je boje, može biti bjelkast, svijetložut, svijetlozelen, smeđ ili sivo-smeđ, rub je uočljivo narebran.

Stručak: 3-9 cm visok i 1-3 mm debeo, tanak, valjkast, gladak, šupalj, ukorijenjen, prekriven je sluzavom opnom koja se lako guli, proziran, limunastožut do žućkasto-zelen, rijetko je bijel, baza može biti sa dugim, bijelim vlakancima.

Listići: Prilično su rijetki, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, bjelkasti ili s laganom crvenkastom nijansom.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, prozirne, amiloidne, 8-11 x 4.5-8 µm, bazidije su 2-4-sporne, cheilicistide su batinaste, 12.5-55 x 4.5-10 µm, na vrhu se prekrivene izraslinama, pleurocistide su odsutne; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, prozirno, bjelkasto, svijetložuto ili svijetlozeleno; miris je neugodan na plijesan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, busenasto, u miješanim i crnogoričnim šumama, parkovima i po šumskim stazama kao saprotrof na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima raznog crnogoričnog drveća, rjeđe izravno na krupnijim drvnim ostacima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ovo je samo jedan oblik šljemovke s čijeg se plodnog tijela kožica lako guli. Međutim staklastopresvučena šljemovka se bitno izdvaja iz te skupine po staklasto prozirnom stručku i po obliku spora koje su duguljaste, a druge podvrste imaju okruglasto-eliptične spore.

Mycena epipterygioides - created in Netherlands by Christiane Baethcke

OKRUGLASTOKONVEKSNA ŠLJEMOVKA

Mycena epipterygioides A.Pearson

Klobuk: 1-5 cm širok, u početku je kuglast ili polukuglast, zatim je konveksan, nikada nije zvonolik, sredina se ulegne, gladak, sjajan, mazav, kožica se lako guli, krem, krem-žućkast do okerast, sa zelenkastim je tonovima, sredina je malo tamnija, prozirno narebran, rub je tanak i zupčast.

Stručak: 5-8 cm visok, valjkast, gladak, sjajan, mazav, prekriven je ovojem koji se lako guli, najprije je limunastožut, sa zelenkastim je tonovima, poslije izblijedi.

Listići: Rijetki, uski, prirasli, bijeli, oštrica je glatka.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, amiloidne, 6.5-7 x 3-4.5 µm, bazidije su 2-sporne; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, u klobuku gotovo da i ne postoji, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, u crnogoričnim šumama, najčešće borovim, kao saprotrof na sloju otpalih grančica i iglicama.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Unutar skupine šljemovki (epipterygia) postoje velike sličnosti koje su često dvojbene i nedorečene. Okruglastokonveksna se šljemovka bitno odvaja od slične presvučene šljemovke (Mycena epipterygia) po tome što joj je klobuk najprije okruglast, zatim konveksan i nikada nije zvonolik. Naprotiv, na kraju je gotovo raširen i udubljen.

Mycena erubescens - created on October 2023 in Coinsins, Switzerland by Juan Carlos Zamora

GORKA ŠLJEMOVKA

Mycena erubescens Höhn.

Etimologija: erubescens (lat.) = pocrvenjeti, zarumenjeti se. Po promjeni boje mesa.

Klobuk: 0.3-1.5 cm širok, najprije je polukuglast, stožast, zvonolik do konveksan, zatim se izravna i tupo ispupči na sredini, suh, brazdast, proziran narebran, isprva je pahuljast, kasnije je gol, ponekad je prvo plavkast do plavkasto-siv, zatim je smeđ, na sredini je crno-smeđ, kasnije blijedi u svijetlosmeđu boju s nešto tamnijom sredinom.

Stručak: 1-9 cm visok i 0.5-1.5 mm debeo, valjkast, šupalj, prvo je pahuljast, zatim je gol, sivkasto-smeđ do smeđ, na vrhu je plavkast, zatim je sivo-smeđ do tamnosmeđ, baza je prekrivena dugim, bijelim vlakancima.

Listići: Osrednje su gusti, 15-22 ih dopire do stručka, usko su prirasli, ponekad se kratko spuštaju po stručku sa zupcem, bijeli do sivkasti ili ponekad smećkasti, oštrica je svjetlija, ponekad s crvenim mrljama.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, glatke, amiloidne, 7.8-12 x 6.5-9 µm, Q = 1.3-1.7, Qav = 1.5, bazidije su 2-sporne, rijetko su 4-sporne, cheilocistide su izrazito varijabilnog oblika, u obliku su boce, batinaste, ponekad su sužene u duži ili kraći zašiljeni vrat ili batinaste, 20-66 x 8-19 µm, glatke, na vrhu su prekrivene s više ili manje jednostrukih do račvastih, ravnih do zakrivljenih prstastih izraslina 3.5-11 x 1.5-2.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Prozirno, bjelkasto do svijetlosmeđe, na prerezu ponekad lagano pocrveni i karakteristično ispušta vodenasto bjelkastu tekućinu, koja poslije posmeđi, osobito na prerezu stručka, koja ponekad zbog vremenskih uvjeta može potpuno izostati; miris nije izražen ili na užeglo brašno, a okus je jako gorak.

Stanište: Raste u jesen i zimu, pojedinačno ili u manjim skupinama, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane) raznog bjelogoričnog drveća obraslih mahovinom, najčešće javora, bukve ili hrasta, te na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Karakteristična je po rastu na trupcima bjelogoričnog drveća obraslim mahovinom, gorkom okusu mesa, lučenju vodenaste tekućine na prerezu stručka, mesu koje na prerezu više ili manje pocrveni, izrazito varijabilnim cheilocistidama i široko eliptičnim sporama. Može se zamijeniti s mladim primjercima žljebonoge šljemovke (Mycena polygramma) i tamnim primjercima zimske šljemovke (Phloeomana hiemalis), kojima meso na prerezu ne pocrveni i koje nemaju gorak okus mesa.

Mycena fagetorum - created in Norway by Arne Aronsen

BUKOVA ŠLJEMOVKA

Mycena fagetorum (Fr.) Gillet

Klobuk: 1-3 cm širok, široko zvonolik do više ili manje konveksan, uglavnom je s niskim ispupčenjem na sredini, blago je spljošten ili ulegnut na sredini, prozirno narebran, gol, po vlažnom je vremenu mazav, u mladosti je sivkasto-smeđ s bijelim rubom, kasnije je svijetlo sivo-smeđ, nešto je tamniji na sredini, ponekad je s crveno-smeđim mrljama u starosti.

Stručak: 3-7 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, šupalj, na donjem je dijelu zakrivljen, hrskavičav, pucketa kada se lomi, suh, gol, sivkasto-smeđ do tamnosmeđ, na vrhu je nešto svjetliji, učvršćen je na listove bukve dugim, bijelim vlakancima.

Listići: 23-29 ih dopire do stručka, usko su prirasli ili zaokruženi uz stručak, ponekad se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, kasnije su na bazi poprečno povezani žilicama, sivkasti do smećkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do valjkaste, glatke, slabo amiloidne, 8-10.9 x 3.4-4.9 µm, Q = 1.9-2.8, Qav = 2.3, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su batinaste do nepravilne, 13.5-40 x 4.5-10 µm, na vrhu su prekrivene s nekoliko, prilično grubih, neravnomjerno raspoređenih, jednostrukih do pomalo račvastih, ravnih ili zakrivljenih izraslina, nema pleurocistide; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, u klobuku gotovo da i ne postoji, žilavo, vlaknasto, bjelkasto, vodenasto sivkasto do svijetlosmeđe; miris je nejasan ili na brašno, nakon nekog vremena često podsjeća na rotkvice, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, kao saprotrof isključivo među otpalim lišćem bukve.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po staništu, hrskavičavom stručku, koji je obično upadljivo zakrivljen na donjem dijelu, cheilocistidama s prstastim izraslinama na vrhu, uskim sporama i mirisu na brašno. Na istom se staništu može pronaći još nekoliko šljemovki, kao što su mliječna šljemovka (Mycena galopus), koja ima nešto veće spore i na prerezu stručka ispušta obilnu bijelu tekućinu, te žuta šljemovka (Mycena flavescens), koja jako miriše na rotkvice.

NITASTONOGA ŠLJEMOVKA

Mycena filopes (Bull.) P.Kumm.

Etimologija: filo (lat.) = nit, tanki dio + pes (lat.) = stopalo. Po tankom stručku.

Engleski naziv: Iodine Bonnet

Klobuk: 0.5-2 cm širok, stožast do zvonolik, često je blago ispupčen na sredini, prozirno narebran, plitko brazdast, pahuljast, sitno urašteno vlaknast, s vlakancima koji se postupno cijepaju pa površina izgleda raspucano kao kod cjepača (Inocybe), vodenast, dosta je svijetlog tona do gotovo bijel, sivkast, sivo-smeđ do vrlo tamnosmeđ, na sredini je tamniji, rub je svjetliji do gotovo bjelkast.

Stručak: 4-15.5 cm visok i 0.5-2 mm debeo, valjkast, šupalj, prilično je čvrst, u početku je potpuno suh ili sitno dlakav, većim dijelom je gol, svijetlo do prilično tamno sivo-smeđ, na vrhu je svjetliji do gotovo bijel, baza je prekrivena dugim, bjelkastim vlakancima.

Listići: 16-23 ih dopire do stručka, usko su prirasli, rijetko se vrlo kratko spuštaju po stručku s malim zupcem, bjelkasti do sivkasti ili smećkasti, nikad ne postaju ružičasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, glatke, amiloidne, sa 2-spornih bazidija su 9-11.5 x 5.5-6.5 µm, Q = 1.6-1.8, Qav = 1.7, a sa 4-spornih 8-9 x 5.5-6.5 µm, bazidije su 2-sporne, rjeđe su 4-sporne, cheilocistide su eliptične, jajolike, kruškolike do batinaste, 12-30 x 7-18 µm, na vrhu su prekrivene s prilično rijetkim jednostrukim do donekle razgranatim valjkastim izraslinama 0.5-20 x 0.5-1.5 µm, pleurocistide nema ili su rijetke; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, lomljivo, tvrdo, bijelo; miris je kod svježih primjeraka nejasan, sušenjem miriše na jod, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća ili na supstratu od otpalih iglica ili suhog lišća, te na travnjacima obraslim mahovinom. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Koprivnica.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Posebno se teško razlikuje od stožaste šljemovke (Mycena metata), koja se razlikuje po klobuku i listićima koji su kasnije s ružičastom nijansom i velikim cheilocistidama dužim od 70 μm. Ako raste po otvorenim terenima, po poljima onda bi se mogla zamijeniti sa nitastom šljemovkom (Mycena vitilis), koja ima drugačije cheilocistide i više hrskavičast stručak.

Mycena flavescens - created on September 2022 in Svansbjerg Overdrev, Denmark by Thomas Kehlet

ŽUTA ŠLJEMOVKA

Mycena flavescens Velen.

Etimologija: flavescere (lat.) = postajati žut, žućkast. Po boji.

Klobuk: 0.5-1.5 cm širok, prvo je stožast ili zvonolik, kasnije postaje konveksan i često ispupčen na sredini, gol, prozirno narebran, brazdast, tamno crno-smeđ do tamnosmeđ na sredini, rub je krem-smećkast ili gotovo bjelkast, vodenast, blijedi do sivkaste ili sivkasto-smeđe boje sa sivkastim do bjelkastim rubom.

Stručak: 1.5-6 cm visok i 0.5-1 mm debeo, valjkast, šupalj, prilično je čvrst, gladak, gol, samo je na vrhu pahuljast, sivkast do smećkast, često je maslinasto-smeđ na vrhu i tamnosmeđ na donjem dijelu, baza je prekrivena bijelim vlakancima.

Listići: Osrednje gusti, 17-26 ih dopire do stručka, usko su prirasli, bijeli do krem ​​ili sivkasti, često su sa žućkastim odsjajem, oštrica je iste boje ili vrlo slabo žućkasta, osobito u mladosti i blizu ruba klobuka, kasnije nije žuta.

Mikroskopija: Bazidiospore su usko eliptične, glatke, amiloidne, 7.5-10 x 4-5 µm, Q = 1.5-2.2, Qav = 1.85, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su eliptične do batinaste, u obliku boce ili gotovo kuglaste, 19-65 x 9-27 μm, gusto su prekrivene bradavicama ili ravnomjerno raspoređenim, malim, valjkastim izraslinama 0.5-3 x 0.5-1 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, žilavo, bjelkasto, sivkasto do svijetlosmeđe; miris je obično jak, neugodan, na rotkvice, zemlju ili podsjeća na sirovi krumpir, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, pojedinačno ili u skupinama, u svim tipovima šuma kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća obraslog mahovinom, obično bukve, ali i na sloju otpalih iglica crnogoričnog drveća, osobito smreke, ponekad i na otpalom lišću bukve, te na travnjacima obraslim mahovinom.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Glavne su karakteristike uvijek jaki miris u kombinaciji s kontrastom između boje klobuka i stručka, međutim često je potrebno i mikroskopiranje. Žuta boja klobuka može biti uočljiva samo kao nijansa na klobuku, osobito na rubu, ali također može i izostati. Slične vrste žute boje su anđeoska šljemovka (Mycena arcangeliana), koja pri sušenju miriše na jod, raste na trulom drvu, a listići starenjem često poprimaju ružičastu ili crvenkasto-smeđu boju, te zelenkasta šljemovka (Mycena chlorantha), koja nema izražen miris, ali sušenjem miriše na jod, dok je klobuk više žuto-zelenkast i a raste na pješčanim nanosima.

Mycena floridula - created on October 2019 in Mecklenburg-West Pommerania, Germany by Andre Fischer

STAKLENA ŠLJEMOVKA

Mycena floridula Kühner

Klobuk: 5-15 mm širok, isprva je polukuglast, zatim je stožast do konveksan, ponekad je malo ulegnut na sredini, u mladosti je svijetlocrven s nešto svjetlijim rubom, zatim je ružičast s bjelkastim rubom, vodenast, blijedi do slamnatožute boje sa slabom ružičastom nijansom i svjetlijim rubom, ponekad je prozirno narebran.

Stručak: 3-6.5 cm visok i 1-1.5 mm debeo, valjkast, šupalj, pahuljast na vrhu, bijel do bijelo-žut, rijetko je s blagom ružičastom nijansom klobuka, ali je mnogo svjetlija, baza je gusto prekrivena bijelim vlakancima.

Listići: Rijetki, usko do nešto šire prirasli, ponekad se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, povezani su s poprečnim žilicama, bijelo-žućkasti do svijetloružičasti sa svjetlijom oštricom.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do gotovo valjkaste, glatke, neamiloidne, 7-9.5 x 3.5-5 μm, Q = 1.5-2.1, Qav = 1.9, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su vretenaste, 40-53 x 7-11 µm, izmiješane su s bazidijama, rijetko su naborane na vrhu; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, prozirno, bjelkasto, u klobuku je s više ili manje izraženom svijetlonarančastom nijansom; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen kao saprotrof u svim tipovima šuma, u travi ili na mahovini. 

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Vrlo je slična grimizna šljemovka (Atheniella adonis), koja je općenito svjetlije boje i ima 2-sporne bazidije.

NAHERENA ŠLJEMOVKA

Mycena galericulata (Scop.) Gray

Etimologija: galericulum (lat.) = kapa, klobuk. Po obliku klobuka.

Engleski naziv: Common Bonnet

Klobuk: 2-6.5 cm širok, široko je stožast, polukuglast do konveksan, kasnije je izravnat i uglavnom izraženo ispupčen na sredini, izraženo je brazdast, prozirno narebran, gol, u mladosti je često svijetlo do prilično tamno smeđ, postaje kremast do sivo-smeđ, sredina je obično malo tamnija, a rub često bjelkast.

Stručak: 4.5-18 cm visok i 1.5-6 mm debeo, valjkast, šupalj, hrskavičast, elastičan, žilav, ukorijenjen, gol, u mladosti je tamno sivo-smeđ, kasnije je nešto svjetliji, na vrhu je često sivkast do bjelkast, na donjem je dijelu tamno sivo-smeđ, baza je obično prekrivena bjelkastim vlakancima.

Listići: 25-32 dopiru do stručka, nekad su anastomozirajući ili poput nabora, nekad su u starosti na bazi poprečno povezani žilicama, prirasli su do oštrice, ponekad se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, bijeli, kasnije su često bjelkasti do sivkasti s crvenkastom ili ružičastom nijansom.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, glatke, amiloidne, sa 2-spornih bazidija su 10-12 x 7-9 µm, a sa 4-spornih su 9-12 x 6-7 µm, Q = 1.2-1.9, Qav = 1.7, bazidije su 2-4-sporne, cheilocistide su batinaste ili nepravilne, 17-50 x 7-18 µm, na vrhu su često glavičaste, prekrivene su s rijetkim do brojnim, neravnomjerno raspoređenim, valjkastim, jednostrukim do račvastim, više ili manje zakrivljenim izraslinama 2-25 x 1-2 µm, nema pleurocistide; otrusina je svijetlokrem.

Meso: Tanko, vlaknasto, vrlo je žilavo, bjelkasto, sivkasto, kasnije je s ružičastom nijansom, u starosti u dnu stručka crno-smeđe; miris nije izražen ili malo neugodan ili podsjeća na brašno, a okus je na brašno.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto, jesen i ranu zimu, u razdoblju bez mraza, od svibnja do siječnja, u svim tipovima šuma, uglavnom kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (trupci, panjevi) raznog bjelogoričnog drveća, obično bukve, hrasta, breze ili johe, te na zemlji izmiješanoj sa drvnim ostacima, ponekad i na drvu crnogorice.

Doba rasta: 1, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Raste isključivo na drvu, a listići su joj uvijek s karakterističnom ružičastom nijansom. Obično dijeli stanište sa alkalnom šljemovkom (Mycena stipata), koja ima sivo-smeđe listiće s bjelkastom oštricom, raste zbijena u busenu i jako miriše na kloru. Veoma su slične velikosporna šljemovka (Mycena megaspora), koja je tamnija i smeđa, a raste na vrlo kiselom tlu po močvarama, te pjegavom šljemovkom (Mycena maculata), koja ima manje spore, 7.5-9.2 x 4.3-6.3 µm, 20-23 listića dopire do ruba stručka, a cheilocistide su na vrhu prekrivene s rijetkim, jednostrukim do jako račvastim izraslinama.

MLIJEČNA ŠLJEMOVKA

Mycena galopus (Pers.) P.Kumm.

Etimologija: gala (gr.) = mlijeko + paus (gr.) = noga, stručak. Po mlijeku kojega ispušta.

Engleski naziv: Milking Bonnet

Klobuk: 1-2.5 cm širok, stožast do zvonolik, kasnije je spljošten i više ili manje ispupčen na sredini, ulegnut, suh, prozirno narebran, isprva je pahuljast, kasnije je gol, po vlažnom je vremenu lagano mazav, siv do tamnije ili svjetlije sivo-smeđ, na sredini je tamniji, rub je svjetliji.

Stručak: 5-8.5 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, šupalj, suh, pahuljast, kasnije većim dijelom gol, sivo-smeđ, na gornjem je dijelu svjetliji, prema dolje je tamniji, baza je gusto prekrivena dugim, bijelim vlakancima.

Listići: Prilično su razmaknuti, 13-23 ih dopire do stručka, usko do nešto šire prirasli ili su zaokruženi uz stručak, na kraju su poprečno povezani sa žilicama, isprva su bjelkasti, zatim smećkasti do sivkasto-smeđi, oštrica je bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do skoro valjkaste, glatke, amiloidne, 10-14 x 5-6 µm, Q = 1.9-2.6, Qav = 2.1, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su pomiješane s bazidijama, općenito su vretenaste, ali također batinaste ili u obliku boce i s vrlo dugim vratom, 39-95 x 8-18 µm, izbrazdane, rjeđe su s bočnim ili vršnim izraslinama (cromushrooms: spore su (10.2) 10.8 - 12.9 (14.3) × (5) 5.1 - 6.3 (7.5) µm, Q = (1.7) 1.9 - 2.3 (2.6), N = 120, Me = 11.8 × 5.7 µm, Qe = 2.1, bazidije su 35-38 × 7-9 µm, N = 5, cheilocistide su 74-86 × 15-17 µm, N = 2); otrusina je svijetlokrem do svijetložuta.

Meso: Tanko, bijelo, u stručku je smećkasto, ispušta dosta obilnu bijelu tekućinu, osobito na prerezu stručka; miris je neugodan na zemlju ili rotkvice, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i ranu zimu, u svim tipovima šuma kao saprotrof na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća, kao i u sloju iglica crnogoričnog drveća, osobito borovice ili jele, također po opožarenim terenima, travnjacima i u mahovini. Slike su snimljene 15.10.2025., na lokalitetu Brlenić kod Krašića.

Doba rasta: 1, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Lako se prepoznaje po lučenju dosta obilne bijele tekućine na prerezu stručka, ali samo kod svježih primjeraka. Ponekad se u suhim primjercima tekućina ne vidi i tada je nije lako razlikovati od ostalih sivo-smeđih vrsta. Dosta je promjenjive boje klobuka i stručka, varira od bijele (Mycena galopus var. candida) do gotovo crne (Mycena galopus var. leucogala). Ako se lučenje tekućine ne može detektirati važna značajka su izraženo razmaknuti listići. 

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 570. Mliječna šljemovka (Mycena galopus (Pers.: Fr.) Kumm.), Sinonim: Mycena galopoda (Pers.: Fr.) Kumm.)

Mycena galopus var galopus - created on October 2018 in Østerild Klitplantage, Denmark by Ole Sparre Pedersen

TAMNA MLIJEČNA ŠLJEMOVKA

Mycena galopus var galopus 

Etimologija: gala (gr.) = mlijeko + pous (gr.) = stopalo. Po mliječnoj tekućini koja curi iz stručka kada se prelomi.

Engleski jezik: Milking Bonnet

Klobuk: 5-25 mm širok, najprije je polukuglast, zatim je zvonolik do stožast, na kraju je raširen i tupo ispupčen na sredini, gladak, suh, u različitim je nijansama sive, prozirno narebran.

Stručak: 3-10 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, na vrhu je bjelkast, a prema dnu postaje siv do crvenkasto-smeđi, pri dnu je bijelo dlakav i suh.

Listići: Razmaknuti, usko su prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, bijeli do sivkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do valjkaste, glatke, 10-13 x 5-6 µm; otrusina je svijetlokrem.

Meso: Tanko, bijelo, na ozlijeđenom mjestu na klobuku izlučuje bijelu tekućinu, ali uglavnom na dnu stručka; miriše lagano na rotkvice, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u velikoj množini, pojedinačno ili skupno na raspadajućim drvnim ostacima i na sloju iglica u crnogoričnim šumama, u šumama smreke, bora ili ariša, ali i u bjelogoričnim šumama, vrištinama, livadama pa čak i na tresetištima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Lako se prepoznaje po mliječnoj tekućini koja curi, osobito na prerez stručka. U laboratorijskim je uvjetima dokazana bioluminiscencija ove vrste.

MLIJEČNOBIJELA ŠLJEMOVKA

Mycena galopus var. candida J.E.Lange

Etimologija: candidus (lat.) = bijel kao snijeg. Po boji.

Engleski naziv: White Milking Bonnet

Klobuk: 0.5-2.5 cm širok, opnast, zvonolik, tupo je ispupčen na sredini, bijel, prozirno narebran.

Stručak: 4-6 cm visok i 2-3 mm debeo, vitak, valjkast, šupalj, bijel.

Listići: Malo su razmaknuti, prirasli, bjelkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 10-14 x 5-6 µm, Q=1.9-2.6; otrusina je svijetlokrem do svijetložućkasta.

Meso: Tanko, bijelo, u stručku je smećkasto, na prerezu ispušta nepromjenjivu bijelu tekućinu, osobito stručka; miris je slab na rotkvice ili zemlju, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u svim tipovima šuma kao saprotrof na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima. Slike je snimio Anton Gračanin, 22.10.2025.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Sinonim je tipične mliječne šljemovke (Mycena galopus) od koje se razlikuje po bijeloj boji svih dijelova plodnog tijela. Dosta je prepoznatljiva po karakterističnoj bijeloj tekućini koja curi na prerezu stručka po čemu se razlikuje od sličnih bijelih šljemovki.

KRVOTOČNA ŠLJEMOVKA

Mycena haematopus (Pers.) P.Kumm.

Etimologija: aima (gr.) = krv + pous (gr.) = noga. Po crvenoj tekućini na stručku.

Engleski naziv: Burgundydrop Bonnet

Klobuk: 1-4 cm širok, tupo stožast, zvonolik do konveksan, kasnije je spljošten, sa ili bez tupog ispupčenja na sredini, plitko je brazdast, prozirno narebran, gusto je sivkasto praškast ili pahuljast, crveno-smeđ do tamnosmeđ sa laganom vinskicrvenom nijansom na sredini, svijetlosmeđ s ružičastom nijansom prema rubu, ponekad je u starosti s ljubičastim mrljama, vodenast, po suhom je vremenu svijetloružičast, rub je obično nazubljen i svjetliji.

Stručak: 2-6 cm visok i 2-3 mm debeo, valjkast, šupalj, lomljiv, suh, isprva gusto bijelo praškast, uskoro je gol, vinski crveno-smeđ, donji dio je tamniji, baza je gusto prekrivena bijelim vlakancima.

Listići: Osrednje su gusti, 18-25 ih doseže stručak, usko do široko prirasli, kratko se spuštaju po stručku sa zupcem, kasnije su na bazi povezani poprečnim žilicama, bjelkasti do sivkasti, kasnije su više svijetlo crvenkasto-smećkasti, ponekad su s ljubičastim mrljama, oštrica je smećkasta, ljubičasto-smeđa do crno-smeđa, osobito u blizini ruba klobuka, a nekad je iste boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, glatke, amiloidne, 8-9.5 x 5-6.5 µm, Q = 1.2-1.5, Qav = 1.4, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su 36-70 x 9-15 µm, u obliku boce, sa ili bez crvenkasto-smeđeg sadržaja, obično na vrhu prelaze u dugi, tanki, zašiljeni vrat, vrat je rjeđe račvast (cromushrooms: spore su (8) 8.1 - 9.6 (9.8) × (5.4) 5.8 - 6.7 (6.8) µm, Q = (1.2) 1.3 - 1.5 (1.6), N = 120, Me = 8.8 × 6.3 µm, Qe = 1.4); otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vodenasto, crvenkasto-smeđe, na prerezu stručka izlučuje tamnu crveno-smeđu tekućinu; miris nije izražen, a okus je trpak i malo gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do prosinca, u manjim skupinama ili busenasto, u miješanim i bjelogoričnim šumama, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grana) raznog bjelogoričnog drveća, najčešće bukve, rjeđe se pronađe na crnogoričnom drveću.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Po izvješćima je uvjetno jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Jedini je predstavnik sekcije Galactopoda. Ponekad se teško razlikuje od okrvavljene šljemovke (Mycena sanguinolenta), koja pripada sekciji Sanguinolentae i kod koje cheilocistide uglavnom imaju oštrije zašiljen vrat, dok caulocistide obično imaju uski vrh, te kosoglave šljemovke (Mycena inclinata), koja je čvršća, bez crvenih i ružičastih nijansi na klobuku i ne izlučuje tekućinu na prerezu stručka.