Marasmius hudsonii - created on May 2023 in Città metropolitana di Roma Capitale, Italy by matteo_bevilacqua

IGLIČAVA PRITAJNICA

Marasmius hudsonii (Pers.) Fr.

Engleski naziv: Holly Parachute

Klobuk: 2-6 mm širok, prvo je konveksan, kasnije se otvori, naboran, prekriven dugim, stršećim, smeđim dlačicama dugim oko 1 mm, osnova je bjelkasta, u starosti svijetlo crvenkasto-smeđ.

Stručak: 2-6 cm visok i 0.1-0.5 mm debeo, vrlo dugačak, krut, končast, zadebljan je na bazi, zakrivljen, često je u horizontalnom položaju, površina je sa stršećim, ljubičasto-smeđim dlačicama, crveno-smeđ, na vrhu je bjelkast.

Listići: Dosta su razmaknuti, ponekad su samo u zametku poput nabora, prirasli, bijeli, u starosti su okerasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do vretenaste, glatke, prozirne, 7.5-13 x 4-6.5 µm, cheilocistide su u obliku vrča, mogu biti bradavičave na sredini; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, opnasto, žilavo, bjelkasto, crvenkasto-smeđe u stručku; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen i zimu (u stanovima može rasti cijele godine), od rujna do travnja, u bjelogoričnim šumama i parkovima kao saprotrof na otpalim listovima božikovine (Ilex aquifolium), rijetko na listovima hrasta i drugog bjelogoričnog drveća, a u mediteranskom se području često pronađe na lišću hrasta crnike. U Hrvatskoj je poznata s pet lokaliteta, na Žumberačkom gorju.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Prepoznatljiv je po dlakavom klobuku i tamnom brašnjavom stručku, koji je na vrhu bjelkast.

Marasmius limosus - created on September 2025 in Gyngemosen, Denmark by Thomas Kehlet

MOČVARNA PRITAJNICA

Marasmius limosus Quél.

Etimologija: limus (lat.) = blato, kaljuža, mulj. Po staništu.

Engleski naziv: Reed Parachute

Klobuk: 0.5-3 mm širok, prvo je stožast do konveksan, kasnije je izravnato-konveksan, sa spljoštenom ili niskom grbicom, površina je suha, neprozirna, bijel, krem do žućkasto-smeđ do svijetlosmeđ, nešto je tamniji na sredini, rub je nejasno do izraženo narebran.

Stručak: 15-25 mm visok i 0.1-0.3 mm debeo, končast, krut, zakrivljen kada se osuši, urašten u supstrat, gol, gladak, sjajan, bjelkast do smećkast prema vrhu, crn prema bazi, izrasta iz slabo definirane sklerotične baze.

Listići: Razmaknuti, umjereno su široki, 6-9 ih dopire do ovratnika, bez lamelula, prirasli su za ovratnik koji je odmaknut od stručka, bijeli.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do blago jajolike, glatke, tankih stijenki, neamiloidne, 8.5-9.5 x 5-6 µm, bazidije su brojne, batinaste, 1-2-sporne, 17-21 x 6-7.5 µm, cheilocistide su prekrivene bradavicama sličnim kao na segmentima hifa pileipelisa, 8.5-10 x 14-16 µm, pleurocistide nisu prisutne, pileipelis je sastavljen od hifa sa batinastim segmentima, tankih stijenki, širokih 14-18 µm, s brojnim malim prstastim izbočinama, ponekad su rašljaste; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, žilavo, opnasto, bijelo, smeđe u stručku; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, u otvorenim močvarnim područjima, strništima, rubu jezera ili u jarcima, kao saprotrof na mrtvom lišću i stabljikama uskolisnog rogoza (Typha angustifolia), trske (Phragmites), šaša (Carex), busike (Dechampsia), sita (Juncus) ili beskoljenke (Monilinia).

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po sićušnim dimezijama i staništu.

VILIN KLINČAC

Marasmius oreades (Bolton) Fr.

Etimologija: oreades (lat.) = planinska vila. Po legendi o vilama.

Engleski naziv: Fairy Ring Champignon

Klobuk: 1-4.5 cm širok, prvo je konveksan ili zvonolik, zatim se raširi i najčešće lagano ispupči na sredini, površina je glatka, vodenasta, oker, svijetlosmeđ ili crvenkasto-smeđ, po vlažnom se vremenu oko ruba stvori vodenasti pojas, rub je malo prozirno narebran.

Stručak: 3-7 cm visok i 2.5-6 mm debeo, valjkast, rijetko je zadebljan ili gomoljast na bazi, vitak, tanak, pun, čvrst, žilav, površina je sitno pahuljasta (koristiti ručno povećalo), svijetlosmeđ, na vrhu je svjetliji, na bazi je tamnosmeđ.

Listići: Rijetki, odmaknuti su od stručka, jedva su prirasli na stručak, na osnovi su redovito poprečno spojeni žilicama, izmiješani su s lamelulama, anastomozirajući, prvo su bjelkasti, kasnije su žućkasti, žuto-smeđi ili svijetlosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, glatke, prozirne, neamiloidne, 8-11 x 4-6 µm (cromushrooms: spore su (7.5) 8.1 - 8.9 (10.6) × (4.2) 4.8 - 5.4 (6) µm, Q = (1.4) 1.5 - 1.8 (1.9), N = 80, Me = 8.4 × 5.1 µm, Qav = 1.6, cheilocistide su vitke, valjkaste, batinaste, 32-46 × 4-6 µm, N = 4); otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, bijelo do bjelkasto; miris je ugodan na gljive, a okus je blag, orašast.

Kemijske reakcije: Meso s fenolom posmeđi, s fenolanilinom pocrveni pa postane tamnosmeđe, dok sa sulfovanilinom poprimi prolaznu ljubičasto-crvenu boju.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do studenog, busenasto ili u vilinskim krugovima, po parkovima, vrtovima, na suhim travnjacima, pašnjacima, po šumskim putevima, rubovima šuma i skladištima drva. Micelij gljive tijekom rasta oslobađa razne dušične spojeve koji često oboje okolnu travu u intenzivnu zelenu boju.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete zbog izvanrednog mirisa. Navodi se da ova vrsta može uzrokovati gastrointestinalne probleme, međutim to su mogle uzrokovati termički nedovoljno obrađene gljive, jer sadrži različite količine cijanovodične kiseline (cijanida), a 1 mg cijanida po kilogramu tjelesne mase može biti koban za ljude. Cijanovodična kiselina sušenjem ili zagrijavanjem vrlo brzo ispari, zbog čega se ova gljiva uglavnom bez problema može jesti kada se dobro prokuha ili osuši. Inače se gljiva uz pomoć cijanovodične kiseline štiti od puževa. Ako se puž stavi u teglu s ovom gljivom, uginut će za nekoliko sati. Dobra je za sušenje.

Napomena: Wyneijev klinčac (Marasmius wynneae) također iznad baze ima crnkast stručak i klobuk ljubičastog tona. Nema nikakve opasnosti od zamjene s nejestivim gljivama.

KOTURASTA SUŠIČARKA

Marasmius rotula (Scop.) Fr.

Etimologija: rotula (lat.) = mali kotač, kotačic. Po crtežu oko stručka.

Engleski naziv: Collared Parachute

Klobuk: 4-14 mm širok, u pravilu je konveksan, na sredini je jasno pupčasto ulegnut, neodoljivo podsjeća na padobran, lijevkast, dugo je vremena bijel, kasnije je krem, žućkast do okerast, pravilno je i duboko radijalno brazdast.

Stručak: 2-7 cm visok i 0.25-0.75 mm debeo, vrlo je tanak, končast, dug, sjajan, tamnosmeđ do crvenkasto-smeđ, samo je ispod klobuka nešto svjetliji, bjelkast do crvenkasto-smeđ, a na bazi je tamnosmeđ do crn.

Listići: Vrlo su rijetki, 17-21 dopire do ovratnika, prirasli su za ovratnik koji je odmaknut od stručka, bijeli su ili žućkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su vretenaste, prozirne, 7-8.5 x 3.5-4.5 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste do valjkaste, oko 32 x 8 µm, cheilocistide su valjkaste do kruškolike, batinaste ili široko batinaste, rijetko su režnjaste, prozirne, tankih stijenki, 12-15 × 6-8 µm, vršne su izrasline guste, valjkaste do stožaste ili valovite, tupe do gotovo šiljaste, tankih stijenki, 3-5 × 0.8-1 µm, nema pleurocistide su odsutne, cistidiole su vretenaste, 22-27 x 5-7 µm, pileipellis se sastoji od hifa čiji su terminalni segmenti kruškoliki do batinasti ili široko batinasti, ponekad su nepravilnog oblika, rijetko su režnjasti, 14-20 × 8-14 µm, vršne su izrasline valjkaste do stožaste ili nepravilnog oblika, tupe do gotovo šiljaste, debelih stijenki, 2-8 × 1-2 µm (cromushrooms: bazidiospore su (7) 7.1 - 8.2 (9.3) × (3.1) 3.3 - 4 (4.2) µm, Q = (1.9) 2 - 2.3 (2.4), N = 100, Me = 7.6 × 3.6 µm, Qe = 2.1, bazidije su 29.5-33.1 × 5.7- 6.2 µm, N = 6, cheilocistide su 16.4 - 18.9 × 9.4 - 11.2 µm, N = 3, cistidiole su vretenasti, 22.1-28.8 × 4.9-5.6 µm, N = 10, elementi pileipelisa su 9.1-17.7 × 8.1- 16.2 µm, N = 30); otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, gotovo da i ne postoji, opnasto, u stručku je žilavo, prozirno, bijelo do žućkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, skupno, u bjelogoričnim šumama i parkovima kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (grane) raznog bjelogoričnog drveća, ponekad i na stabljikama ili granama kupine i drugim biljnim ostacima. Prve dvije slike snimljene su sredinom srpnja, na lokalitetu Stupnik kod Zagreba, a treću i četvrtu je snimila Helena Petrić, sredinom srpnja, na lokalitetu Park prirode Medvednica kod Zagreba. 

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prilično je slična nitasta sušičarka (Gymnopus androsaceus) koja raste na istom staništu, mnogo je manjih dimenzija, a listići joj nisu prirasli na ovratnik, nego izravno na stručak.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 544. Koturasta sušičarka (Marasmius rotula (Scop. ex Fr.) Fries)

Marasmius siccus - created on August 2024 in Кирово-Чепецкий р-н, Кировская обл., Russian Federation by Вотинцевы Елена и Сергей

SUHA SUŠIČARKA

Marasmius siccus (Schwein.) Fr.

Etimologija: siccus (lat.) = suh. Po izgledu.

Engleski naziv: Orange Pinwheel

Klobuk: 0.3-2.7 cm širok, prvo je stožast do zvonolik, ubrzo je široko konveksan do široko zvonolik, često je s papilom, ispupčen ili ulegnut na sredini, površina je suha, isprva je glatka, brzo postane naborana, fino baršunasta, bez sjaja, neprozirna, tamnonarančast, tamno narančasto-smeđ ili tamnosmeđ, često je tamniji na sredini, rub je isprva gladak, zatim je duboko narebran do sredine.

Stručak: 2.3-6.2 cm visok i 0.2-1 mm debeo, valjkast ili blago sužen prema vrhu ili ponekad proširen prema vrhu i bazi, končast, stisnut, ravan ili zakrivljen, šupalj, suh, gladak, gol, u početku je bez sjaja, vremenom postane sjajan, neproziran kada se osuši, bijel, bjelkast do rijetko tamnocrven prema vrhu, tamni od baze do svijetlo žućkasto-smeđe ili tamnosmeđe boje, u starosti gotovo u potpunosti potamni, ponekad je s narančasto-smeđim područjem na spoju stručka i klobuka, na dnu je s nakupinom micelija koja podsjeća na bazalni disk, bijel do žućkasto-bijel.

Listići: Razmaknuti, isprva uski, zatim su umjereno široki 1.5-3 mm, tanki, isprva su ravni, kasnije su često trbušasti, savitljivi, lomljivi, slobodni ili prirasli, 15-22 ih dopire do stručka, bez ili s 1-3 kratke lamelule, bijeli ili svijetložuti, oštrica je cjelovita, rijetko je narančasto-smeđa.

Mikroskopija: Bazidiospore su usko batinaste, valjkaste do vretenaste, često su zakrivljene, glatke, prozirne, neamiloidne, 16-22 x 2.8-5 µm, bazidije su batinaste do gotovo valjkaste, 4-sporne, 21-50 x 4-8 µm, cheilocistide su valjkaste, batinaste, vretenaste do trbušaste, često su naglo zakrivljene, zaobljene ili gotovo glavičaste na vrhu, ponekad su s kratkim do dugim izraslinama, tankih stijenki, prozirne, s umjereno do jako refraktilnim sadržajem, 23-81 x 3-14 µm, pleurocistide su valjkaste, vretenaste ili gotovo valjkaste, oko 70 x 15 µm, pileipelis je himenoderm, sastoji se od gotovo batinastih, guglastih, valjkastih, režnjastih ili obrnuto jajolikih segmenata nalik četkici, sa ili bez stalka, sa stijenkama debljine do 2 µm, prozirnih do svijetlo žuto-narančastih, s 2-15 divergentnih ili paralelnih izbočina, rijetko su razgranati, zdepasti, često su glatki, dekstrinoidni, 1.4-7 x 1-2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, opnasto, debelo je manje od 1 mm, bijelo; miris nije izražen, okus je blag, rijetko je gorak.

Kemijske reakcije: Rekacija mesa s KOH je negativna.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, pojedinačno ili skupno, kao saprotrof u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, na otpalom lišću, iglicama, grančicama ili rijetko na drvu.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po narančastom ili smeđem klobuku u svim fazama razvoja, nikada nije ružičast, izraženo je narebran, cheilocistide su s izrazito refraktilnim sadržajem, a spore su duge do 22 µm.

Marasmius torquescens - created on August 2019 in Maso Ciochi, Pergine Valsugana, Italy by Marco Floriani

LIVADSKA PRITAJNICA

Marasmius torquescens Quél.

Etimologija: torquescens (lat.) = uvijanje. Po zakrivljenom stručku.

Klobuk: 0.5-3 cm širok, u početku djelomično kupolast, kasnije je konveksan, površina je slabo vodenasta, prljavo krem ​​do žućkast, svijetlosmeđ do crvenkasto-smeđ na sredini, tamniji je na sredini i na rubu, rub je često rascijepljen, po vlažnom vremenu je prozirno narebran.

Stručak: 1.3-4 cm visok i 1-2.5 mm debeo, vitak, dug, žilav, elastičan, valjkast, površina je ponekad naborana, sitno je pahuljasta (koristiti ručno povećalo), na gornjem dijelu je boje klobuka, žućkast do svijetlosmeđ, donji je dio tamniji, smeđ do vinski crveno-smeđ, pri dnu je baršunast, s bjelkastim do kremastim dlačicama.

Listići: Razmaknuti, na rubu klobuka su izmiješani s lamelulama, debeli, široki, slobodni do prirasli, bjelkasti do žućkasti ili svijetlooker, oštrica je često nazubljena.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, prozirne, glatke, 7-10 x 3-5.5 μm, Qav = 1.7, cheilocistide su batinaste; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, elastično, svijetlosmeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, u većim ili manjim skupinama, kao saprotrof u bjelogoričnim šumama na drvnim ostacima i lišću.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po malim dimenzijama, dugom i vitkom stručku, elastičnoj i žilavoj konzistenciji, te rastu u skupinama na ostacima drva.

WETTSTEINOVA SUŠIČARKA

Marasmius wettsteinii Sacc. & P.Syd.

Etimologija: U čast švicarskog botaničara Richarda Wettsteina (1862–1931), koji je dao značajan doprinos u taksonomiji biljaka i gljiva.

Klobuk: 2-7 mm širok, izravnat, pupčasto je ulegnut na sredini, podsjeća na padobran, površina je radijalno brazdasta, bijel do krem, ubrzo je oker ili smećkast, sredina je tamnija poput oka, rub je podvijen i krupno narebran.

Stručak: 1.5-4 cm visok i 0.2-0.5 mm debeo, vrlo je tanak, gotovo končast, lomljiv, tamnosmeđ, crvenkasto-smeđ do crn, vrh je svjetliji i često gotovo bjelkast.

Listići: Vrlo su rijetki i razmaknuti, 10-12 ih dopire do ovratnika, prirasli su za ovratnik koji je odmaknut od stručka, bjelkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične ili valjkaste, prozirne, glatke, neamiloidne, 8-14 x 4.5-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Gotovo da i ne postoji, vrlo je tanko, u klobuku je bjelkasto, a u stručku smećkasto, prozirno; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, skupno, kao saprotrof na sloju iglica smreke, rjeđe bora ili jele.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Pripada skupini sitnih vrsta gljiva iz roda Marasmius koje nemaju gotovo nikakvu vrijednost, a po izgledu klobuka neodoljivo podsjećaju na otvoreni padobran. Lako se prepoznaje jer raste izravno na sloju smrekovih iglica. Slična je Bulliardova sušičarka (Marasmius bulliardii), koja raste na granama i lišću bjelogoričnog drveća.

WYNNEIJEV KLINČAC

Marasmius wynneae Berk. & Broome

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast engleskog prirodoslovca.

Engleski naziv: Pearly Parachute

Klobuk: 1-5 cm širok, u mladosti je zvonoliko-konveksan, zatim se raširi i tupo ispupči na sredini, površina je vodenasta, dosta je promjenjive boje, može biti bjelkast, sivkast, sivo-ljubičast, siv, sivo-smeđ ili ponekad tamnosmeđ, uglavnom je uvijek s ljubičastom nijansom, poslije jako blijedi, rub je prozirno narebran, osobito po vlažnom vremenu.

Stručak: 4-6 cm visok i 2-4.5 mm debeo, valjkast, širi se prema klobuku, a prema bazi je sve tanji, pahuljast na vrhu, od sredine do vrha je bjelkast do krem, prema bazi je crvenkasto-smeđ, baza je baršunasta i s debelim bijelim rizomorfima.

Listići: Rijetki, razmaknuti, debeli, na bazi su žiličasto poprečno spojeni, prirasli su na stručak sa zupcem, najprije su bjelkasti, kasnije su krem-sivkasti do sivo-ljubičasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, slabo amiloidne, 6-9 x 3-4.5 µm, cheilocistide su nepravilno batinaste; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bjelkasto; miris nije izražen ili neugodan na gorke bademe, kasnije malo na plijesan, a okus je blag, ali malo neugodan.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i ranu zimu, od kolovoza do siječnja, busenasto ili u skupinama, u bjelogoričnim šumama, grmljacima i parkovima, kao saprotrof drvnih ostataka i plodova raznog bjelogoričnog drveća ili na sloju lišća, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 1, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti. Navodi se da gljiva može uzrokovati gastrointestinalne probleme, međutim to su mogle uzrokovati termički nedovoljno obrađene gljive jer sadrži različite količine cijanovodične kiseline (cijanida), a 1 mg cijanida po kilogramu tjelesne mase može biti koban za ljude. Cijanovodična kiselina sušenjem ili zagrijavanjem vrlo brzo ispari, zbog čega se ova gljiva uglavnom bez problema može jesti kada se dobro prokuha ili osuši. Inače se gljiva uz pomoć cijanovodične kiseline štite od puževa. Ako se puž stavi u teglu s ovom gljivom, uginut će za nekoliko sati.

Napomena: Baza stručka je obično izraženije ljubičaste boje. Veoma je slična vitka plosnatica (Gymnopus dryophilus) kojoj je stručak prema bazi crnkaste boje, a na osnovi je uočljiv žuti micelij, raste na otpalom lišću i iglicama crnogoričnog drveća.

BJELOUŠKASTA KRIKONOŠKA

Pleurocybella porrigens (Pers.) Singer

Etimologija: porrigo (lat.) = pružiti, postaviti. Po obliku žlice, lopate.

Engleski naziv: Angel's Wings

Plodno tijelo (klobuk): 2-13 cm široko, školjkastog ili jezičastog oblika bez stručka, lateralno je pričvršćeno za supstrat, često je dosta plodnih tijela naslagano jedno iznad drugoga, bijelo, kasnije požuti, površina je gola ili lagano pahuljasta, obično je samo baršunasto na mjestu spoja sa supstratom, rub je često podvijen.

Listići: Jako su gusti, račvasti, dugo se spuštaju po prividnom stručku, bjelkasti, kasnije postanu žuti.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do široko eliptične, glatke, prozirne, neamiloidne, 6-7 x 5-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, mekano, prilično je žilavo, bijelo, u starosti je žućkasto; miriše na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u velikim skupinama, najčešće u planinskim crnogoričnim šumama kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi) raznog crnogoričnog drveća. Prvu sliku snimio je Neven Ferenčak, u rujnu na lokalitetu Gorski kotar, drugu i petu Danijel Mulc, a treću i četvrtu Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - smatra se otrovnom vrstom zbog kontroverznih informacija o njezinoj jestivosti. U Njemačkoj se navodi da je konzumirana nekoliko puta bez ikakvih posljedica. Na drugoj strani, u Japanu je 2004. godine navodno prijavljeno 50 slučajeva trovanja od kojih je 15 završilo sa smrtnim ishodom, uglavnom starijih osoba s oštećenom funkcijom bubrega koji su se na kraju morali liječiti dijalizom. Ono što je također bilo zanimljivo je dugo vremensko razdoblje od čak 4 tjedna između konzumacije gljiva i pojave prvih simptoma trovanja. Simptomi su bili naknadni moždani udar, encefalitis, groznica, motoričke funkcije oka i koma. Ipak, toksičnost je vrlo kontroverzna. Više informacija o toksičnosti možete pronaći ovdje.

Napomena: Najprepoznatljivija je po snježnobijeloj boji i po karakterističnom obliku koji podsjeća na uho, skoro uvijek je bez stručka. Slična je lisna batrljica (Crepidotus epibryus) koja naraste najviše do 1 cm široko pa je zamjena gotovo nemoguća.

Atheniella adonis - created on October 2019 in Svalhøje, Denmark by Jens Chr. Schou

GRIMIZNA ŠLJEMOVKA

Atheniella adonis (Bull.) Redhead, Moncalvo, Vilgalys, Desjardin & B.A.Perry

Etimologija: Po grčkom mitu o Adonisu, simbolu ljepote i mladosti, što se odnosi na upečatljive boje plodnih tijela.

Engleski naziv: Scarlet Bonnet

Klobuk: 0.3-2 cm širok, usko do široko stožast, kasnije se spljošti, više ili manje tupo ispupčen na sredini, sjajan, gladak, slabo je prozirno narebran, svijetlo ružičasto-narančast, ružičast, crven ili narančasto crven, vremenom blijedi, rijetko je bijel.

Stručak: 1.5-4 cm visok i 0.5-2 mm debeo, valjkast, šupalj, gol, bijel ili ružičast, često je ružičast na vrhu, na bazi je obrastao sa bjelkastim, isprepletenim micelijskim vlakancima.

Listići: 11-24 ih dopire do stručka, lagano su trbušasti, usko do široko prirasli, vrlo kratko se spuštaju po stručku sa zupcem, ružičasti do bijeli, oštrica je bijela.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, glatke, neamiloidne, 7.2-9.5 x 5-5.5 μm, Q = 1.4-1.9, bazidije su 2-sporne, cheilocistide su pomiješane su s bazidijama, vretenaste ili u obliku boce, zašiljene na vrhu, 35-45 x 12-14 μm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, narančasto do crvenkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen, od rujna do studenog, skupno, kao saprotrof u šumama, po travnjacima, u travi, mahovini, izravno na tlu ili na drvnim ostacima (grančicama) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Veoma je slična vrsta staklena šljemovka (Mycena floridula), koja ima 4-sporne bazidije.

ŽUTOBIJELA ŠLJEMOVKA

Atheniella flavoalba (Fr.) Redhead, Moncalvo, Vilgalys, Desjardin & B.A.Perry

Etimologija: flavus (lat.) = žuto + albus (lat.) = bijelo. Po žuto-bijeloj boji.

Engleski naziv: Ivory Bonnet

Klobuk: 0.5-3 cm širok, stožast, zatim je polukuglast, konveksan do gotovo izravnat, ponekad je lagano tupo ispupčen na sredini, ulegnut, prozirno narebran, bjelkast do bijelo-žućkast, ponekad je sredina više žućkasta.

Stručak: 2-8 cm visok i 1-2 mm, valjkast, šupalj, gol, na vrhu je pahuljast, bijel, baza je gusto prekrivena dugim, bijelim vlakancima.

Listići: Osrednje su gusti, 20-24 ih dopire do stručka, usko su prirasli, sa ili bez zupca kojim se vrlo kratko spuštaju po stručku, kasnije su na bazi poprečno povezani žilicama, bijeli.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, neamiloidne, 6.5-9 x 3-4.5 µm, Q = 1.6-2.2, Qav = 1.9, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su izmiješane s bazidijama, vretenaste ili u obliku boce, 30-60 x 5.5-12.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, tanko; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od rujna do prosinca, skupno, kao saprotrof uglavnom na otvorenim travnjacima, te u svim tipovima šuma na otpalom lišću ili otpalim iglicama. Primjerke na slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Kalinovac pokraj Đurđevca.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Neke vrste iz roda Hemimycena mogu biti slične, a najbolje ih je razlikovati po mikroskopskim značajkama, jer sve imaju tendenciju da postanu potpuno bijele. Slične su kukuljasta šljemovka (Hemimycena cucullata), koja ima kratke, šiljaste cheilocistide, delikatna šljemovka (Hemimycena lactea), čije su cheilocistide na vrhu glavičaste.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 562. Žutobijela šljemovka (Mycena flavoalba Quélet)

Atheniella leptophylla - created on September 2006 in Châteauguay, Canada by McNeil, Raymond

MARELIČNA ŠLJEMOVKA

Atheniella leptophylla (Peck) Gminder & Böhning

Etimologija: leptos (gr.) = tanak, delikatan + phyllon (gr.) = list, latica. Po izgledu listića.

Klobuk: 0.4-3 cm širok, stožast do zvonolik, zatim je konveksan, više ili manje tupo ispupčen na sredini, suh, sjajan, lagano je pahuljast, prozirno narebran, žuto-narančast, narančaste boje marelice ili narančasto-smeđ, vodenast, rub je svjetliji, na sredini je tamnije narančaste do smeđe boje.

Stručak: 1-8.3 cm visok i 0.5-3 mm debeo, valjkast, šupalj, potpuno je bjelkasto pahuljast do sitno dlakav, isprva je vodenasto bijel, na bazi je sivkasto-smeđ do tamnosmeđ, uglavnom je produžena u dugački, tamni, korijen, gusto je prekriven bjelkastim vlakancima, trljanjem ili na pritisak posmeđi.

Listići: 20-26 ih doseže stručak, usko su prirasli, ponekad se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, na bazi su poprečno spojeni žilicama, krem ​​do okerasti ili sa crvenkastim odsjajem, oštrica je svjetlija do bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, limunaste do gotovo kuglaste, glatke, neamiloidne, 6.8-10.5 x 5.5-7.2 um, Q = 1.1-1.4, Qav = 1.3, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su batinaste do vretenaste, 16-48 x 4-14.5 um, na vrhu su široko zaobljene; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto do svijetlosmeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen, od kolovoza do listopada, pojedinačno ili skupno, kao saprotrof u blizini drveća u svim tipovima šuma ili na mahovinom obraslim srušenim trupcima, tipično na bukvi, ali također i boru, uglavnom na vlažnim mjestima, pronađe se i na travnjacima, na glinenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Od sličnih se vrsta razlikuje po narančastom klobuku i ukorijenjenom stručku, koji je tamniji na bazi, te po gotovo kuglastim do široko eliptičnim sporama, a bazidije s 2 i 4 spore na istom listiću. Važna je karakteristika i što stručak trljanjem posmeđi.

LIJEPOROGA SAĆARICA

Favolaschia calocera R.Heim

Etimologija: kalos (gr.) = lijep, krasan + keras (gr.) = rog. Po dekoraciji na stručku.

Engleski naziv: Orange Ping-Pong Bat

Klobuk: 5-20 mm širok, u početku je konveksan, kasnije se spljošti, tipično je režnjast s obje strane stručka stvarajući bubrežasti oblik, površina je glatka, bez sjaja, suha, s blagim je izbočinama koje su otisci himenijalnih alveola zbog čega izgleda mrežasto, žut do žuto-narančast, kada je suh ponekad je slabo pahuljast, narančasto-smeđ ili narančast, rub je tanak i valovit.

Stručak: 5-26 mm visok i 0.8-2.5 mm debeo, lateralan ili ekscentričan, valjkast, sužava se prema bazi, ponekad je slabo pahuljast kada je suh, boje je klobuka.

Rupice/cjevčice: Široke, prema rubu su višekutne i šire, uz stručak su eliptične, ukupno ih ima 46-175, prirasle, žute do žuto-narančaste.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko jajolike do eliptične, glatke, prozirne, 8.3-11.5 x 5.4-8.1 µm, Q = 1.3-1.8, Me = 10 x 6.6 µm, Qe = 1.5, bazidije su uglavnom 4-sporne, rjeđe su 2-sporne, batinaste, bez bazalne kopče, 35- 47 x 7.5- 9.2 µm, gloeocistide su s debelim stijenkama, sa žućkastim uljnim sadržajem, 43-67 x 7.2-11.5 µm, cheilocistide su valjkaste do batinaste, s gustim bodljama na gornjem dijelu, 28-69 x 7.4-13.4 µm; pleurocistide nisu uočene, pileipelis se sastoji od složene, želatinozne strukture, kožica stručka se sastoji od paralelnih hifa i valjkastih caulocistida, bez steznih kopči u svim strukturama; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žuto do žuto-narančasto; miris je slab, malo kiselkast, a okus je blago trpak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grančice, grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, obično hrasta, lijeske, običnog bagrema (Robinia pseudoacacia) ili bazge. Slike je snimio Safet Omerović - Basso, 2.11.2025., na lokalitetu Šišan kod Pule, na otpalim granama hrasta crnike (Quercus ilex). Vjerojatno se radi o prvom nalazu u Hrvatskoj. 

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je vrsta po svojim makroskopskim karakteristikama i lako se potvrđuje mikroskopskom analizom. Podrijetlom je vjerojatno s Madagaskara, južne Kine i Tajlanda, a proširila se svijetom preko organske tvari u ukrasnim biljkama. U Europi je prvo zabilježena u Španjolskoj sjeverozapadnoj regiji Asturias, 2009.  godine. Ova je vrsta izvorno opisana na Madagaskaru i predstavlja kompleks vrsta. U kompleksu prepoznajemo šest vrsta: Favolaschia calocera sensu stricto, tri nove vrste iz Kine, Favolaschia brevibasidiata, Favolaschia brevistipitata, Favolaschia longistipitata, jednu novu vrstu iz Azije, Favolaschia minutissima i varijetet podignut na razinu vrste Favolaschia claudopus iz Oceanije, Azije i Afrike. Sve vrste unutar kompleksa opisane vrste razlikuju se od ostalih vrsta u rodu po jarko narančastim ili žutim plodnim tijelima s izraženo lateralnim stručkom i brojnim gloecistidama i cheilocistidama.

Favolaschia claudopus - created on January 2026 in Provincia di Varese, Italy by Mirko Tomasi

ŠEPAVA SAĆARICA

Favolaschia claudopus (Singer) Q.Y.Zhang & Y.C.Dai

Etimologija: claudus (lat.) = hrom, šepav, onaj koji šepa + pes, pedis (lat.) = noga. Po izgledu stručka.

Klobuk: 5-14 mm širok i 3-10 mm visok, školjkast ili bubrežast, limunastožut kada je svjež, postaje zagasito žut kada se osuši, površina je blago valovita i s mrežastim uzorkom koji odgovara porama ispod, ponekad je slabo pahuljast kada se osuši.

Stručak: 3-10 mm visok, dobro je izražen, lateralan ili ekscentričan, ravan, valjkast ili se malo sužava prema nešto široj bazi, vrlo je fino pahuljast (koristiti ručno povećalo), žute je boje klobuka.

Rupice/cjevčice: Žute su boje površine klobuka, 30-170 rupica po plodnom tijelu, rupice su široke, promjera 0.5-2.5 mm, 5-6-kutne, ponekad su nepravilno izdužene, veće su na sredini, a manje blizu ruba, rubne rupice su često nepotpune, rubovi rupica su pahuljasti kada se osuše.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do jajolike, rijetko su izdužene, prozirne, glatke, tankih stijenki, neke su s uljnim kapljama, 8-15.5 x 6-9 µm, Qav = 2.1–2.14, bazidije su valjkaste ili batinaste, neke su s uljnim kapljama, 2-4-sporne, 25-49 x 6-11 µm, sterigme su duge 6-9 µm; bazidiole su po obliku slične bazidijama, ali nešto manje, gloeocistide su prisutne na rubovima rupica, u himeniju i pileipelisu, malo debljih stijenki, glatke, s gustim i žuto-narančastim sadržajem, one u himeniju su eliptične ili batinaste, 35-50 x 10-14 µm, one na rubovima rupica su uglavnom iste veličine kao i one u pileipelisu, batinaste, gotovo kuglaste do duguljaste, 17-52 x 8-26 µm, acantocistide na rubovima rupica i u pileipelisu su blago zadebljanih stijenki, s gustim i žuto-narančastim sadržajem, batinaste, gotovo batinaste sa suženjem, ponekad su nepravilno izdužene, 15-47 x 6-12 µm. Tramalne hife su djelomično razgranate, prozirne, tankih stijenki, neke su blago napuhane, široke su 2-8 µm, pileipelis se sastoji od sloja acantocistida i gloeocistida, hife u stručku su blago zadebljanih stijenki, neke su blago zadbljane, široke su 2-6 µm, kopče su odsutne; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, želatinozno, žuto do žuto-narančasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, skupno, u bjelogoričnim šumama kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (trupci, grane) raznog bjelogoričnog drveća, obično hrasta crnike (Quercus ilex).

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je vrsta po svojim makroskopskim karakteristikama i lako se potvrđuje mikroskopskom analizom. Podrijetlom je vjerojatno s Madagaskara, južne Kine i Tajlanda, a proširila se svijetom preko organske tvari u ukrasnim biljkama. Ova je vrsta izvorno opisana u Australiji, epitip je rastao na oborenom trupcu eukaliptusa i predstavlja kompleks vrsta. U kompleksu prepoznajemo šest vrsta: ljeponogu saćaricu (Favolaschia calocera sensu stricto), tri nove vrste iz Kine, Favolaschia brevibasidiata, Favolaschia brevistipitata, Favolaschia longistipitata, jednu novu vrstu iz Azije, Favolaschia minutissima i lijeponoga saćarica. Sve vrste unutar kompleksa opisane vrste razlikuju se od ostalih vrsta u rodu po jarko narančastim ili žutim plodnim tijelima s izraženo lateralnim stručkom i brojnim gloecistidama i cheilocistidama. Od vrsta Favolaschia brevibasidiata, Favolaschia brevistipitata, Favolaschia longistipitata i Favolaschia minutissima se razlikuje po širim rupicama, a od lijeponoge saćarice po boji.

Hemimycena angustispora - created on November 2022 in Castellón, Spain by jorgemartin71

USKOSPORNA ŠLJEMOVKA

Hemimycena angustispora (P.D.Orton) Singer

Etimologija: angustus (lat.) = uzak + spora (lat.) = spora. Po uskim sporama.

Klobuk: 0.5-1.5 cm širok, prvo je stožast do konveksan, kasnije se izravna i lagano tupo ispupči na sredini, ponekad je s malom grbicom u malom ulegnuću, suh, prozirno narebran, bijel do bjelkast, vodenast, izraženo je dlakav (uočljivo pomoću ručnog povećala).

Stručak: 0.5-2.5 cm visok i 0.3-1 mm debeo, valjkast, nikad nije gomoljast na bazi, bijel, zatim je svijetlosmeđ ili žuto smeđ u blizini baze, čitav je fino dlakav, prema dnu izraženije.

Listići: Umjereno su gusti do prilično razmaknuti, uski, bez poprečnih žilica, usko prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, ponekad su račvasti, nekad su valoviti, bijeli.

Mikroskopija: Bazidiospore su usko valjkaste do vretenaste, neamiloidne, nedekstrinoidne, 7.5-12 x 2.5-3.5 jum, Q = 3.3-3.7, ponekad s nekoliko vrlo raštrkanih cheilocistida; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u manjim skupinama, kao saprotrof na lišću, plodovima ili malim grančicama bukve i hrasta, te na biljnim ostacima, na različitim staništima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova je bijela šljemovka vrlo malih dimenzija i karakteristično raste na ostacima bukve ili hrasta.

BLISTAVOBIJELA ŠLJEMOVKA

Hemimycena candida (Bres.) Singer

Klobuk: 0.5-2 cm širok i oko 1 mm debeo, opnast, tanak, najprije konveksan, kasnije je raširen, u starosti je ulegnut, sjajan, prozirno crtast, gol, bijel, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 4-7 cm visok, tanak, često je zakrivljen, cijelom je dužinom valjkast, bijel, sitno je zrnast, na bazi je bjelkasto dlakav od micelija.

Listići: Rijetki, dobro su razvijeni, na bazi su spojeni poprečno spojeni žilicama, spuštaju se po stručku, bijeli.

Mikroskopija: Bazidiospore su vretenaste do limunaste, glatke, tankih stijenki, prozirne, 8-11 x 3-5 µm, Q = 1.8-2.6, Qav = 2.1, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su u obliku zašiljene boce, 19-31 x 3-10 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, opnasto, vlaknasto, elastično, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, često skupno, u bjelogoričnim šumama kao parazit i saprotrof isključivo na izdancima i korijenju živog gaveza (Symphytum officinale). Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Apatovec kod Novog Marofa, na gavezu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Po izgledu i boji slična je staklasta šljemovka (Delicatula integrella), koja nema tako dug i gladak stručak, već je valjkast, grbav i vrlo lomljiv.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 584. Blistavobijela šljemovka (Hemimycena candida (Bres.) Singer)

Hemimycena cephalotricha - created on September 2016 in Vindeholme Skov, Denmark by Jacob Heilmann-Clausen

GLAVATA ŠLJEMOVKA

Hemimycena cephalotricha (Quél.) Singer

Etimologija: kephale (gr.) = glava + trichos (gr.) = dlaka, vlakno. Po dlakavom klobuku.

Klobuk: 3-7 mm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan ili stožast, kasnije se izravna ili blago ulegne na sredini, bijel ili krem, vodenast, dlakav do pahuljast (uočljivo samo s povećalom), kod svježih primjeraka je s prozirnim kapljicama po površini.

Stručak: Valjkast, bijel.

Listići: Rijetki, razmaknuti, bijeli, spuštaju se po stručku.

Mikroskopija: Bazidiospore su limunaste, glatke, prozirne, 6.5-8.5 x 4.5-5.5 μm, cheilocistide su glavičasto zaobljene na vrhu; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je rosna šljemovka (Hemimycena tortuosa), koja ima duže dlačice na klobuku, te široko prirasle listiće i sužene cheilocistidije.

Hemimycena crispata - created on September 2024 in Saloinen, Rytilammen ls-alue, Finland by Stefan Jakobsson

ŠIROKOLISTIĆAVA ŠLJEMOVKA

Hemimycena crispata (Kühner) Singer

Etimologija: crispatus (lat.) = naboran, kovrdžav, valovit. Po zakrivljenim dlačicama na klobuku.

Klobuk: 0.5-1.1 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je spljošten, bijel, u starosti je žuto-smeđ, pahuljasto-dlakav, rub je valovit.

Stručak: Valjkast, uglavnom je pun, bijel, pahuljast, dlakav, donja strana je tamnija, žuto-smeđa, baza je baršunasta od micelija.

Listići: Rijetki, široko razmaknuti, prirasli, bijeli.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 5.5-7.5 × 3.8-5 µm, Q = 1.3-1.7; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, vlaknasto, lomljivo, bijelo, u bazi stručka je lagano žuto-smeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof u miješanim i bjelogoričnim šumama, po parkovima i livadama, na lišću, rjeđe na stabljikama biljaka.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je sitnodlakava šljemovka (Hemimycena mauretanica var. mauretanica), koja ima veće spore i gomoljasto zadebljanu bazu stručka.

KUKULJASTA ŠLJEMOVKA

Hemimycena cucullata (Pers.) Singer

Etimologija: cucullus (lat.) = kapuljača. Po obliku klobuka.

Klobuk: 0.5-1.5 cm širok, opnast, konveksno-stožast pa se spljošti, tupo je ispupčen na sredini, površina je bez sjaja, bijel, kremast ili kremasto-žućkast, sredina s tendencijom da postane žućkasta ili žućkasto-smeđa, rub je uzdignut, nepravilan i prozirno narebran.

Stručak: 1-6 cm visok i 0.5-2.1 mm debeo, tanak, valjkast, ponekad je malo zadebljan na bazi, često je zakrivljen, bjelkast, proziran, baza je sa bijelim vlakancima.

Listići: Osrednje su gusti, izmiješani su s lamelulama, spuštaju se po stručku, spojeni su s poprečnim žilicama na dnu, bijeli.

Mikroskopija: Bazidiospore su vretenaste, glatke, prozirne, 6-9.1 x 2.5-4.3 µm, bazidije su 2-sporne, cheilocistide su kratke i zašiljene, nema pleurocistide; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, žilavo, bijelo ili bjelkasto; miris nije izražen ili slab na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, kao saprotrof tla u svim tipovima šuma, češće u bjelogoričnim šumama, po parkovima, u grmlju, na sloju lišća ili iglica obraslih mahovinom, te na prividno na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima, voli vapnenasto tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova šljemovka pripada skupini sitnih gljiva, snježnobijeli klobuk je opnaste konzistencije. Slične su delikatna šljemovka (Hemimycena lactea), koja obično raste na debelom sloju iglica, ima razmaknutije listiće i male glavičaste vrhove cheilocistida, lažnomliječna šljemovka (Hemimycena pseudolactea), koja ima velike pleurocistide i razmaknutije listiće, te žutobijela šljemovka (Atheniella flavoalba), koja ima razmaknutije listiće i kuglaste elemente na hifama kore stručka.

Hemimycena epichloe - created on October 2020 in Røssåne, Øystre Slidre, In, Norway by Rob van Kruining

LIVADNA ŠLJEMOVKA

Hemimycena epichloe (Kühner) Singer

Etimologija: epi- (gr.) = na, iznad + chloe (gr.) = mlada trava, zelenilo. Po načinu rasta.

Klobuk: 2-8 mm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je spljošten i pupčast u sredini, gotovo je u obliku trube, bijel, površina nije prozirno narebrana.

Stručak: 4-20 mm visok i 0.1-0.5 mm debeo, tanak, lomljiv, valjkast, malo je proširen na vrhu, proziran, bijel, fino je pahuljast, baza je prekrivena sa sitnim vlakancima.

Listići: Rijetki, 0-10 ih dopire do stručka, široko razmaknuti, slabo su razvijeni ili skoro nepostojeći, lijevkasto se spuštaju po stručku, bijeli.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do gotovo vretenaste, glatke, prozirne, 8-12 × 2.5-4.5 µm, Q = 2.7-3.4, bazidije su 4-sporne, rijetko su 2-sporne, bez cheilocistida; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, lomljivo, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, kao saprotrof na trulom lišću i travama, na lisnim ovojnicama sita (Juncus), šašine (Scirpus), šaša (Carex) i drugih jednosupnica na otvorenim travnjacima i po močvarama.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slične su staklasta šljemovka (Delicatula integrella), koja ima prirasle listiće i izraženo nazubljeni rub klobuka, te neugledna šljemovka (Hemimycena ignobilis), koja raste izravno na tlu, ima glatku kožicu klobuka i jače izražene listiće. Druge slične vrste imaju ili šiljaste cheilocistide i/ili caulocistide ili pileocistide debelih stijenki.