Hemimycena gracilis - created on June 2021 in Halkjärvi E, Finland by Stefan Jakobsson

TANKA ŠLJEMOVKA

Hemimycena gracilis (Quél.) Singer

Etimologija: gracilis (lat.) = tanak, vitak, nježan. Po izgledu.

Klobuk: 0.5-1.2 cm širok, najprije je stožast do zvonolik, kasnije se izravna i više ili manje oštro ispupči na sredini, prozirno narebran, bijel, prljavo bijel, sivkast, oker do smećkast, rub je često valovit.

Stručak: 4-6 cm visok i 0.5-1 mm debeo, tanak, končast, valjkast, bijel, sivkast, oker do smećkast, na bazi je s bijelim čekinjastim micelijskim nitima.

Listići: Rijetki, razmaknuti, na bazi su poprečno spojeni žilicama, široko su prirasli, spuštaju se po stručku, bijeli, oštrica je tupa.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, uske, ponekad su više ili manje zakrivljene, glatke, prozirne, neamiloidne, 6.5-11 x 1.5-3.2 µm, Qav = 5, cheilocistide su gusto raspoređene, valjkaste, valovite, sa sluzavim naslagama; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, vlaknasto, lomljivo, bijelo, u stručku je blago žuto-smeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, u miješanim i crnogoričnim šumama, najčešće šumama smreke, kao saprotrof na iglicama ili češerima, u mahovini, kao i biljnim ostacima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je igličasta šljemovka (Hemimycena mauretanica var. mauretanica), koja ima šire spore, Q = 1.3-1.7 i obično raste na lišću raznog bjelogoričnog drveća.

Hemimycena gypsella - created on June 2011 in Daugbjerg Kalkgrube, Denmark by David Boertmann

BLIJEDA ŠLJEMOVKA

Hemimycena gypsella (Kühner) Elborne & Læssøe

Etimologija: gyps (lat.) = blijeda, gotovo bijela boja. Po boji rasta.

Klobuk: 2-5 mm širok, prvo je zvonolik do polukuglast, kasnije se raširi, suh, bijel, vrlo je slabo zrnasto-ljuskav (vidljivo sam uz pomoć povećala), nije dlakav, lagano je prozirno narebran.

Stručak: 4-8 mm dug i 0.2-0.5 mm debeo, često je malo ekscentričan, valjkast, tanak, šupalj, lomljiv, proziran, bijel, gusto je pahuljast, nije dlakav, baza je gola, ponekad je s micelijskim nitima.

Listići: Rijetki, razmaknuti, slabo su razvijeni, široko su prirasli, bijeli, često ispuštaju sitne bezbojne kapljice.

Mikroskopija: Bazidiospore su usko vretenaste, zaobljene na jednom kraju, tankih stijenki, glatke, prozirne, 8.5-13 × 2.5-4.5 µm, Q = 3, cheilocistide su mjehuraste sa širokim vratom, 20-28 × 5-8.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, lomljivo, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u vlažnim šumama kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka, na mahovini ili humusu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je livadna šljemovka (Hemimycena epichloe) kod koje se listići ljevkasto spuštaju po stručku.

Hemimycena hirsuta - created on October 2022 in Bovbjerg Fyr, Denmark by David Boertmann

KOVRČAVA ŠLJEMOVKA

Hemimycena hirsuta (Tode) Singer

Etimologija: hirsutus (lat.) = dlakav, čupav, grub. Po dlačicama na klobuku.

Klobuk: 0.5-2 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je spljošten i ulegnut u sredini, skoro pupčast, bijel, čitava je površina gusto dlakava, ispod kožice je sa želatinoznim slojem, rub je dlakav.

Stručak: 5-8 cm dug i 1-4 mm debeo, valjkast, jako je zadebljan na vrhu, pun, kasnije je šupalj, proziran, bijel, dlakav.

Listići: Rijetki, široko razmaknuti, spuštaju se po stručku, rijetko dosegnu rub klobuka, bijeli.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do valjkaste, glatke, prozirne, 6.5-11 × 3.5-5.5 µm, Q = 1.6-1.8, bazidije su 2-sporne, nema cheilocistide i pleurocistide; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof u bjelogoričnim ili zaobalnim šumama bogatim biljem, najčešće na trulom lišću, rjeđe na iglicama ili biljnim ostacima, voli vlažna mjesta.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je maireijeva šljemovka (Hemimycena mairei), koja raste na tlu i ima nešto gušće listiće, koji dosežu do ruba klobuka.

Hemimycena ignobilis - created on September 2013 in Borgenmoen, Hole, Bu, Norway by Per Marstad

NEUGLEDNA ŠLJEMOVKA

Hemimycena ignobilis Joss. ex Bon

Etimologija: ignobilis (lat.) = neplemenit, beznačajan, skroman. Po izgledu.

Klobuk: 3-6 mm širok, prvo je konveksan, kasnije je spljošten, gladak, bijel, vodenast.

Stručak: 4-8 mm dug i 1-2 mm debeo, valjkast, proziran, bijel.

Listići: Rijetki, široko su razmaknuti, spuštaju se po stručku, donekle su anastomozirajuće, bijeli.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 9-11 × 3-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof u šumama i na otvorenim područjima, na tlu, u mahovini.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po sitnoj veličini i nedostatku dlačica.

DELIKATNA ŠLJEMOVKA

Hemimycena lactea (Pers.) Singer

Engleski naziv: Milky Bonnet

Klobuk: 0.5-1.2 cm širok, zvonoliko-konveksan, zatim se otvori i nepravilno raširi, lagano je ispupčen na sredini, gol, bijel, sitno je pahuljast, rub je lagano narebran.

Stručak: Tanak, valjkast, neravan, prilično je dug, ukorijenjen, ubrzo postane šupalj, bijel, gotovo je proziran, sitno je pahuljast.

Listići: Dosta su široki i gusti, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s mnogo lamelula, bijeli.

Mikroskopija: Bazidiospore su vretenaste, 7-10 x 2.5-3.5 µm, bazidije su uglavnom 2-sporne, sve vrste cistida su glavičaste na vrhu; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, vlaknasto, lomljivo, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen i ranu zimu, od rujna do siječnja, u crnogoričnim šumama, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi) bora, na vlažnim mjestima, na sloju iglica prekrivenih mahovinom. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Koprivnica, ispod smreke.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12, 1

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ima dosta sličnih sitnih vrsta iz roda Hemimycena koje su bijele boje, a od kojih se sa sigurnošću može razlikovati samo uz pomoć mikroskopske analize spora. Slične su lažnomliječna šljemovka (Hemimycena pseudolactea), koja ima izraženije, velike pleurocistide, kukuljasta šljemovka (Hemimycena cucullata), koja ima gušće listiće i sužene, šiljaste cheilocistide, te tanka šljemovka (Hemimycena gracilis), koja nema glavičaste cistide i ima gušće listiće.

MAIREIJEVA ŠLJEMOVKA

Hemimycena mairei (E.-J.Gilbert) Singer

Engleski naziv: Fanvault Bonnet

Klobuk: 0.5-1.5 cm širok, zvonoliko-konveksan, zatim se otvori i nepravilno raširi, lagano je ispupčen na sredini, gol, bijel, kasnije je oker-smeđ, crvenkasto-smeđ do sivkasto-smeđ, obično je nešto tamniji na sredini.

Stručak: Tanak, valjkast, prilično je dug, bijel, gotovo je proziran, lagano je pahuljast.

Listići: Dosta su razmaknuti, rijetki, malo se spuštaju po stručku, bijeli.

Mikroskopija: Bazidiospore su vretenaste do eliptične, limunaste, glatke, 6-8 x 3-5 µm, cheilocistide i caulocistide su batinaste; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bijelo, prozirno; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće ljeto i jesen kao saprotrof tla po travnjacima, parkovima i livadama, na tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ima dosta sličnih sitnih vrsta iz rodova Mycena i Hemimycena koje su bijele boje, a od kojih se sa sigurnošću može razlikovati samo uz pomoć mikroskopske analize spora. Slična je prljava šljemovka (Hemimycena sordida), koja ima cheilocistide u obliku boce s kratkim vratom i manji stručak.

Hemimycena mauretanica var. mauretanica - created on September 2017 in Holløse, Denmark by Michael Sonniks

SITNODLAKAVA ŠLJEMOVKA

Hemimycena mauretanica var. mauretanica (Maire) Singer

Klobuk: 0.5-1.1 cm širok, najprije je stožast do zvonolik, kasnije je spljošten i manje ili više tupo ispupčen na sredini, u starosti može biti lagano pupčast i prozirno narebran, sitno je dlakav, bijel do sivkast, rub je često valovit.

Stručak: 1-6 cm visok i 0.5-1.2 mm debeo, tanak, končast, valjkast, baza je gomoljasto zadebljana, šupalj, bijel, dlakav.

Listići: Bijeli, rijetki, uski, na bazi su poprečno spojeni žilicama, široko su prirasli, spuštaju se po stručku, oštrica je tupa.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, glatke, 6.5-10 x 2-4 µm, Q = 3.2, bazidije su 4-sporne; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, vlaknasto, lomljivo, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, u bjelogoričnim šumama kao saprotrof na krupnijim i vlažnim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća ili na biljnim ostacima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je tanka šljemovka (Hemimycena gracilis), koja obično raste na drvnim ostacima ili iglicama crnogoričnog drveća, najčešće smreke.

Hemimycena nitriolens - created on September 2013 in Borgenmoen, Hole, Bu, Norway by Per Marstad

DUŠIČNA ŠLJEMOVKA

Hemimycena nitriolens (Valla) Antonín & Noordel.

Etimologija: nitri (lat.) = odnosi se na nitratne spojeve + olens (lat.) = mirisati, emitirati miris. Po mirisu mesa.

Klobuk: 2-4 mm širok, opnast, prvo je polukuglast, zatim je široko stožast do konveksan, kasnije je spljošten i s relativno velikim šiljastim ispupčenjem na sredini, bijel, brazdast, po vlažnom je vremenu prozirno narebran, ponekad izlučuje sitne bezbojne kapljice.

Stručak: 4-15 mm visok i 0.2-0.5 mm debeo, valjkast, proširen na bazi, bijel, proziran, na vrhu je fino pahuljast, pri dnu je s bijelim do smećkastim rizomorfima.

Listići: Rijetki, široko su razmaknuti, široko prirasli do silazeći, ponekad ne postoje, već su izraženi u obliku žilica, ne dopiru do ruba klobuka, rijetko su čitavi i račvasti, bijeli.

Mikroskopija: Bazidiospore su usko eliptične do valjkaste, tankih stijenki, neamiloidne, nedekstrinoidne, 6-10 x 1.5-4 µm, Q = 3.4, nema cheilocistide; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, bijelo; miriše na dušik, ne uvijek jasno, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof u bjelogoričnim šumama na lišću, najčešće bukve ili hrasta.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po sitnoj veličini i nedostatku dlačica.

Hemimycena persimilis - created on November 2011 in Ørekulen, Denmark by Thomas Læssøe

UDVOJENA ŠLJEMOVKA

Hemimycena persimilis (Redhead) Antonín & Noordel.

Etimologija: persimilis (lat.) = veoma sličan, skoro identičan. Po sličnosti s drugim vrstama.

Klobuk: 3-10 mm širok, polukuglast, zatim je konveksan i tupo ispupčen sredini, prozirno narebran, bijel, vodenast, radijalno brazdast, gol ili fino baršunast, rub je prvo podvijen, zatim se izravna, sitno je trepavičav.

Stručak: 1.5-4 cm visok i 0.5-0.75 mm debeo, končast, valjkast, bijel, prema dnu je blago žućkast, potpuno je dlakav, pri dnu je s bijelim rizomorfima.

Listići: Rijetki, razmaknuti, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, cjeloviti, dosežu rub klobuka, prozirno bjelkasti, oštrica je iste boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste, usko batinaste ili vretenaste, zaobljene na jednom kraju, uske, prozirne, neamiloidne, nedekstrinoidne, 10-12.5 x 2.7-3.5 µm, Q = 3.1-4.4, Qav = 3.7, cheilocistide su slične bazidijama, 12-25 x 3-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof na biljnim ostacima, u bjelogoričnim šumama, najčešće graba, hrasta, jasena, breze, vrbe, lipe i topole.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Od sličnih se vrsta unutar roda može razlikovati samo po određenim mikroskopskim karakteristikama.

Hemimycena pseudocrispula - created on May 2021 in Brümmersal bei Rehna, Germany by Chris Engelhardt

LAŽNA KOVRČAVA ŠLJEMOVKA

Hemimycena pseudocrispula (Kühner) Singer

Etimologija: pseudo (gr.) = lažan, sličan + crispula (lat.) = kovrčav, naboran, valovit. Po sličnosti sa kovrčavom šljemovkom (Hemimycena hirsuta).

Klobuk: 2-10 mm širok, polukuglast, zatim je zvonolik do konveksan, kasnije se raširi i pupčasto ulegne na sredini, lijevkast, bijel do lagano sivkast, po suhom je vremenu žućkast, kasnije je okerast na sredini, sitno ljuskav (vidljivo samo pomoću povećala), rub je valovit i narebran.

Stručak: 1-3.5 cm visok i 0.25-0.5 mm debeo, tanak, končast, pun, valjkast, zadebljan prema vrhu, zakrivljen, bijel, proziran, dlakav, osobito prema bazi, na bazi je bez bazalnog micelija.

Listići: Rijetki, razmaknuti, široko su prirasli ili se spuštaju po stručku, sa žilicama, bijeli.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, prozirne, 8-11.5 x 3.5-5.5 µm, bazidije su 4-sporne, nema cheilocistide; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, lomljivo, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, kao saprotrof po livadama, pašnjacima i šumama, na lišću, grančicama ili biljnim ostacima, u vlažnim i močvarnim područjima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je vitka šljemovka (Atheniella delectabilis), koja ima nešto gušće listiće i izraženije narebran klobuk.

Hemimycena pseudogibba - created on October 2008 in Risby, Denmark by Thomas Læssøe

LAŽNOISPUPČENA ŠLJEMOVKA

Hemimycena pseudogibba (Valla) Antonín & Noordel.

Etimologija: pseudo (gr.) = lažan, sličan + gibba (lat.) = grbav, izbočen. Po sličnosti s drugim vrstama.

Klobuk: 0.4-1.4 mm, isprva je konveksan, kasnije je spljošten i blago tupo ispupčen na sredini, gol, bez sjaja, bijel, rub je gladak, kasnije je malo valovit.

Stručak: 2-10 cm visok i 0.1-0.2 mm debeo, valjkast, krhak, bijel, gladak, u gornjem je dijelu suh, a prema dnu malo dlakav.

Listići: Gotovo ne postoje ili su izraženi u obliku vena, najviše četiri po plodnom tijelu, spuštaju se po stručku, bijeli.

Mikroskopija: Bazidiospore su usko eliptične, glatke, prozirne, 10-13 x 3-3.5 µm, Q = 3.3-4.3 µm, Qav = 3.8 µm, nema cheilocistide; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo ne postoji, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama kao saprotrof na lišću raznog bjelogoričnog drveća, najčešće vrbe ili lijeske, u vlažnim područjima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Unutar roda postoje neke vrste koje izgledaju slično, ali se razlikuju samo po svojim mikroskopskim karakteristikama. Slična dušična šljemovka (Hemimycena nitriolens) ima dušični miris mesa.

Hemimycena pseudolactea - created in Finland by Tapio Kekki

LAŽNOMLIJEČNA ŠLJEMOVKA

Hemimycena pseudolactea (Kühner) Singer

Etimologija: pseudos (gr.) = lažno, dvolično, neistinito. Po sličnosti s mliječnom šljemovkom (Hemimycena lactea).

Klobuk: 0.5-1 cm širok, skoro je opnast, stožast do konveksan, zatim se manje ili više otvori, bijel, prozirno narebran.

Stručak: Valjkast, bijel, pahuljast.

Listići: Dosta su razmaknuti, niski, bijeli.

Mikroskopija: Bazidiospore su u obliku kapi, 6-9 x 2-4 µm, s velikim su pleurocistidama, dužine 30-50 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u svim tipovima šuma, po parkovima i u grmlju, kao saprotrof na sloju lišća ili iglica obraslih mahovinom, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Sitna je šljemovka snježnobijele boje i s karakterističnim mikroskopskim osobinama po kojima se razlikuje od sličnih vrsta.

Hemimycena sordida - created on July 2018 in Plot 1, Shapsha village, Russian Federation by Filippova, Nina

PRLJAVA ŠLJEMOVKA

Hemimycena sordida Noordel. & Antonín

Etimologija: sordidus (lat.) = prljav, neugledan, zapušten. Po boji.

Klobuk: 0.5-2 cm širok, isprva je polukuglast, zatim je stožast, kasnije je spljošten i često lagano ulegnut na sredini, sivkast ili blago sivo-smeđ, gol, lagano je brazdast, rub je prozirno narebran.

Stručak: 1.5-4 cm visok i 0.8-3 mm debeo, valjkast, često je blago zakrivljen, siv do sivo-smeđ, u početku je malo pahuljast, ubrzo je gol, baza je nekad prekrivena finim micelijskim vlaknima.

Listići: Gusti, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, bjelkasti do sivkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 5.5-8.5 x 3-4.5 µm, cheilocistide 30-55 x 6-12 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, lomljivo, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u manjim skupinama, na travnjacima kao saprotrof trulih drvnih ili biljnih ostataka, obično na otpalom lišću ili stabljikama trava, rjeđe na drvu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Za determinaciju ove vrste su ključne mikroskopske karakteristike.

Hemimycena subglobispora - created on October 1988 in Korten, Tønsberg, Vf, Norway by Per Marstad

KUGLASTOSPORNA ŠLJEMOVKA

Hemimycena subglobispora Aronsen

Etimologija: sub (lat.) = skoro, donekle + globis (lat.) = lopta, kugla + spora (gr.) = sjeme, spora. Po obliku spora.

Klobuk: 1-5 mm širok, polukuglast do konveksan, kasnije je izravnato-konveksan, obično je s malom grbicom na sredini, ponekad je ulegnut oko grbice, rub je dugo vremena podvijen, prozirno narebran, pahuljast, bijel.

Stručak: 8-15 mm visok, tanak, končast, valjkast, obično je malo zakrivljen, na donjem je dijelu dlakav, bijel, proziran, kasnije od baze prema gore postaje žućkast, baza nije dlakava.

Listići: Rijetki, dosta su razmaknuti, 4-7 ih dopire do stručka, široko su prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, ponekad su na bazi poprečno povezani žilicama, nekad nisu potpuno razvijeni, ponekad je poneki račvast, bijeli.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do gotovo kuglaste, prozirne, neamiloidne, 5-8 x 4.5-7 µm, Q = 1.1-1.2, cheilocistide su batinaste, vretenaste ili mjehuraste, tankih stijenki, 21-40 x 6-11 µm, često su s dugim, tankim, tupim do gotovo zašiljenim, ponekad razgranatim do 25 x 1-2 µm velikim vratom; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, po močvarama i vlažnim terenima kao saprotrof na potopljenim stabljikama trske (Phragmites australis).

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po malom ispupčenom klobuku i malim kuglastim sporama.

Hemimycena subimmaculata - created on December 2016 in Santa Cruz, CA, USA by Ruzica and Sava Krstic

MUTNA ŠLJEMOVKA

Hemimycena subimmaculata (Murrill) Elborne & Laessøe

Etimologija: sub (lat.) = skoro, djelomično + imaculata (lat.) = bez mrlja, čista, negacija od mrljav, pjegav. Po izgledu klobuka.

Klobuk: 2-8 mm širok, isprva je široko stožast i šiljasto ispupčen na sredini, kasnije je konveksan, ponekad je blago ulegnut na sredini, bijel do sivkast, u starosti požuti, prozirno narebran, na sredini je gladak.

Stručak: 1-2 cm visok i 0.3-0.5 mm debeo, valjkast, malo je proširen na vrhu i/ili dnu, šupalj, bijel, gol ili sitno bjelkasto pahuljast, bez bazalnih rizomorfa.

Listići: Rijetki, dobro su razvijeni, 10-12 ih dopire do stručka, prilično su uski, široko su prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, bijeli, oštrica je iste boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su usko eliptične do vretenaste, prozirne, neamiloidne, nedekstrinoidne, 9-15 x 3.5-5.5 µm, Q = 3.2, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su vretenaste, rijetko su valjkaste, tankih stijenki, 21-35 x 5-7 um; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof u bjelogoričnim šumama na otpalom lišću johe, vrbe ili lijeske, te na trulim listovima i stabljikama lopuha (Petasites) ili paprati.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po sitnoj veličini i nedostatku dlačica.

Hemimycena substellata - created on September 2014 in Biowide 024 Regan Vest, Denmark by Erik Arnfred Thomsen

ČEKINJASTA ŠLJEMOVKA

Hemimycena substellata (Kühner) Antonín & Noordel.

Etimologija: sub (lat.) = skoro, djelomično  + stellatus (lat.) = zvjezdast. Po nazubljenom rubu klobuka.

Klobuk: 2-5 mm širok, isprva je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je spljošten i blago ulegnut na sredini, bijel, proziran, lagano je brazdast, često je prozirno narebran, gusto je sitno dlakav, s dužim dlačicama prema dnu, rub je malo nazubljen.

Stručak: 2-14 mm visok i 0.2-0.6 mm debeo, valjkast, malo je proširen na bazi, zakrivljen, bijel ili blago crvenkast na dnu, cijelom dužinom je gusto maljav.

Listići: Rijetki, široko su prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, bijeli, oštrica je iste boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do valjkaste, neamiloidne, nedekstrinoidne, 5-7.5 x 2.7-4 µm, Q = 1.9-2, cheilocistide su vretenaste s nabreklom bazom, rijetko su valjkaste, tankih stijenki, 20-45 x 10-12 um; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, bjelkasto; miris i okus su blagi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u manjim skupinama, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (bez kore) raznog crnogoričnog drveća i na sloju iglica.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po dlakavom klobuku i stručku, nazubljenom rubu klobuka i relativno malim sporama.

Hemimycena subtilis - created on August 2019 in Tirstrup, Nøruplundvej 2, Denmark by Jens H. Petersen

SUPTILNA ŠLJEMOVKA

Hemimycena subtilis (Velen.) Antonín

Etimologija: subtilis (lat.) = tanak, nježan, suptilan. Po izgledu.

Klobuk: 2-5 mm širok, isprva je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je spljošten i blago ulegnut na sredini, bijel, gol do dlakav, vodenast, rub je cjelovit i narebran.

Stručak: 0.5-3 cm visok i 0.1-0.3 mm debeo, valjkast, končast, bijel, gladak ili blago dlakav.

Listići: Rijetki, nedostaju ili su izraženi kao vene koje ne dopiru do ruba klobuka, prilično su uski, spuštaju se po stručku, bijeli.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste do vretenaste, tankih stijenki, prozirne, 10-16 x 3.5-5 µm, Q = 2.8-3.2, bazidije su 2-sporne, nema cheilocistide; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof u otvorenim područjima bez drveća, na travnjacima i livadama, na biljnim ostacima ili rizomima trava.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po sitnoj veličini i rastu u otvorenim područjima.

Hemimycena tortuosa - created on October 2024 in Vindeholme Skov, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by ionafraser-Clausen

ROSNA ŠLJEMOVKA

Hemimycena tortuosa (P.D.Orton) Redhead

Etimologija: tortuosus (lat.) = uvijen, savijen, izuvijan. Po zakrivljenim dlačicama na klobuku.

Engleski naziv: Dewdrop Bonnet

Klobuk: 0.5-1.2 cm širok, polukuglast do konveksan, kasnije je izravnat i često lagano ulegnut na sredini, sitno je dlakav, dlačice su po vlažnom vremenu često s kapljicama vode, bijel, kasnije je bjelkast, krem ​​do sivkast.

Stručak: 1-2.7 cm visok i 0.1-1 mm debeo, često je vrlo kratak, ponekad je ekscentričan, valjkast ili lagano zadebljan na dnu ili vrhu, sitno je dlakav, dlačice su često sa kapljicama vode, bijel, baza je ponekad s kratkim vlakancima.

Listići: Dobro su razvijeni, uski, razmaknuti do prilično gusti, 12-20 ih dopire do stručka, prirasli, ponekad su kratko zupčasti ili gotovo slobodni, bijeli, oštrica je sitno resasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su usko vretenaste do eliptične, glatke, prozirne, neamiloidne, 9-11 x 3-4.5 μm, cheilocistide su u obliku boce, vretenaste ili batinaste, 22-30 x 4-8 µm, manje ili više zašiljene; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, lomljivo, bijelo, u starosti je krem-žuto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen i ranu zimu, u svim tipovima šuma, parkovima i vrtovima, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka različitog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća s korom, najčešće hrasta ili bukve, na vlažnim mjestima.

Doba rasta: 1, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Obično zadržava mnogo kapljica vode, koje zadržavaju spiralne cistide na klobuku i stručku. Slična je glavata šljemovka (Hemimycena cephalotricha), koja ima kraće dlačice na klobuku, te listiće koji se spuštaju po stručku i proširene cheilocistide.

CRNEĆA VODONOŠKA

Hydropus atramentosus (Kalchbr.) Kotl. & Pouzar

Klobuk: 1-3 cm širok, tupo stožast do zvonolik, kasnije se raširi i tupo ispupči na sredini, vodenast, pahuljast, žuto-smeđ, sivo-maslinast, ubrzo je crn, površina je crtasta.

Stručak: 2-5 cm visok i 2.5-5.5 mm debeo, valjkast, nešto je proširen na bazi, na vrhu je pahuljast, duboko je ukorijenjen, žuto-smeđ, ubrzo pocrni, baza je vlaknasta.

Listići: Gusti, široki, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, bijeli, kasnije su crnkasti, oštrica je crna.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične do gotovo kuglaste, glatke, amiloidne, 5-6.5 x 3.5-4.7 µm, Q = 1.3-1.7, Qav = 1.4, cheilocistide su brojne, vretenaste, 25-40 x 6.7-14 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, sivo do sivo-smeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u miješanim i crnogoričnim šumama kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (često obraštenih mahovinom) jele i smreke, ponekad prividno na zemlji izmiješanom s drvnim ostacima. U Hrvatskoj je pronađena u šumi bukve, jele i smreke na samo dva lokaliteta, u nacionalnim parkovima Plitvička jezera i Risnjak. Slike je snimila Helena Petrić, 26.7.2026., na lokalitetu Park Prirode Medvednica kod Zagreba, na trupcu jele.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Prepoznatljiva je po tamnom klobuku, ukorijenjenom stručku i crnoj oštrici listića.

Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Crneća vodonoška (Hydropus atramentosus (Kalchbr.) Korf et Pouzar)

Hydropus marginellus - created on September 2024 in Bevaix, Switzerland by Nicolas Schwab

OBRUBLJENA VODONOŠKA

Hydropus marginellus (Pers.) Singer

Etimologija: margo, marginis (lat.) = ivica, rub. Po svjetlijem rubu klobuka.

Klobuk: 0.4-1.5 cm širok, prvo je zvonolik do konveksan, kasnije je raširen i često tupo ispupčen na sredini, ponekad je lagano ulegnut oko sredine, površina je glatka, brazdasta, prozirno narebrana, u mladosti je sitno pahuljast i tamno sivo-smeđ do crno-smeđ, kasnije je svijetlosmeđ do sivo-smeđ.

Stručak: 1-2.6 cm visok i 2-4 mm debeo, valjkast, šupalj, često je zakrivljen, gladak, oker-smeđ, smeđ, sivo-smeđ do crno-smeđ, sitno pahuljast.

Listići: Osrednje gusti, prirasli, kratko se spuštaju po stručku sa zupcem, bjelkasti do žućkasti, oštrica je smeđa do crno-siva.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, slabo amiloidne, 5.7-7.5 x 4.2-5.2 µm, Q = 1.2-1.5, Qav = 1.4, bazidije su 2-4-sporne, cheilocistide su valjkaste do vretenaste, prozirne, tankih stijenki, duge su 36-76 x 10.3-19.1 µm, bez pleurocistida; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u crnogoričnim šumama kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi, grane) raznog crnogoričnog drveća ili prividno na zemlji izmiješanom s drvnim ostacima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali nema nikakve uporabne vrijednosti zbog malih dimenzija.

Napomena: Slična je Moserova vodonoška (Hydropus moserianus), koja je manja rastom i nema obojenu oštricu listića.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 421. Vodenasta listićarka (Hydropus marginellus (Pers. ex Fr.) Sing.), Sinonim: Clitocybe umbrinomarginata Britz.