Bovista paludosa - created on August 2020 in Kostroma, Russian Federation by Иван Матершев

MOČVARNA JAJAČA

Bovista paludosa Lév.

Engleski naziv: Fen Puffball

Plodno tijelo: Najčešće je kruškoliko ili može biti kuglasto, ako je kruškoliko ima glavu široku do 1.5-4 cm, lažni stručak može biti dug i do 3.5 cm, često je nepravilno kvrgavo-brazdast, subgleba je prilično razvijena, egzoperidij je gladak ili vrlo sitno bradavičav i bijel, endoperidij je tanak i tvrd te žuto-smeđ do crveno-smeđ, pod starost postane crno-smeđ, otvor na tjemenu za oslobađanje spora je vrlo nepravilan.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, bradavičave, s repićem, 3.5-5.5 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso (gleba): Najprije je bijelo, zatim tamnosmeđe, čvrsto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen na močvarnim livadama i pašnjacima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali samo dok je mlada, odnosno dok je gleba potpuno bijela.

Napomena: U literaturi se navodi da je vrlo česta u alpskim predjelima čak i preko 2.000 m nadmorske visine te da masovno raste u skandinavskim zemljama.

Bovista plumbea - created on May 2021 in La Arboleda, Vizcaya, Spain by Antton Meléndez

OLOVASTA JAJAČA

Bovista plumbea Pers.

Etimologija: plumbeus (lat.) = olovan, olovne boje. Po boji u mladosti.

Engleski naziv: Grey Puffball

Plodno tijelo: 1-4.5 cm, manje ili više kuglasto, skoro nema stručka niti sužene baze s korijenastim produžetkom (za razliku od vrsta iz roda Lycoperdon), sitnobaršunasto, skoro glatko, najprije bjelkasto, kasnije žućkasto, žuto-smeđe, smećkasto do sivo-smeđe, kasnije se smežura, vanjska se ovojnica raspadne, te ostane unutarnja koja je olovastosivkasta, na kraju se na sredini pojavi otvor kroz koji izlaze sazrele spore.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, glatke, 5-6 x 4-5 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso (gleba): U mladosti je tvrdo, žilavo i bijelo, zatim je maslinasto-crno; miris je ugodan, a okus blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla na travnjacima i livadama, u parkovima i na nasipima, voli pješčano tlo i toplija staništa.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali samo dok je mlada, odnosno dok je gleba potpuno bijela.

Napomena: Na pritisak se raspucava vanjska ovojnica (egzoperidij) i lako odvaja od unutarnje ovojnice po čemu se najlakše prepoznaje, to je inače i glavna karakteristika roda Bovista. Slična je crnkasta jajača (Bovista nigrescens) koja je mlada skoro ista, u starosti je unutarnja ovojnica prvo olovnosiva, zatim smeđa i na kraju potpuno crna, a raste na istom staništu.

Bovista pusilla - created on July 2020 in Shawnee National Forest, Wolf Lake, IL, USA by Lizzy Cramer

SITNA PUHARA

Bovista pusilla (Batsch) Pers.

Etimologija: pusillus (lat.) = sićušno, malo, maleno, sitno. Po dimenzijama.

Engleski naziv: Least Puffball

Plodno tijelo: 0.5-2.5 cm široko, vrlo je promjenljivog oblika, piramidalno ili kuglasto, na bazi se nalazi mali zašiljeni stručak s mjestimičnim ostacima micelijskih hifa, uglavnom je bjelkasto, kasnije žućkasto, oker-smeđe, sivo-smeđe do maslinasto-smeđe, površina je zrnasto-bradavičava, bradavice se lako skidaju s površine, u starosti otpadnu, te površina postane smeđa, glatko, smeđe, kožica se ne skida kao kod livadne puhare (Lycoperdon pratense).

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, glatke, lagano bradavičave, 3.5-5.5 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso (gleba): Najprije je bijelo, kasnije maslinasto-crno, subgleba je bijela i smećkasta, kompaktna; miris je ugodan, a okus blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla po travnjacima, parkovima, livadama, nasipima, voli pješčano tlo i toplinu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali samo dok je mlada, odnosno dok je gleba potpuno bijela.

Napomena: Ovu vrstu je bez dosta osobnog iskustva po izgledu teško razlikovati od livadne puhare, osobito u početnom stadiju razvoja.

TRBUŠASTA PUHARA

Bovistella utriformis (Bull.) Demoulin & Rebriev

Engleski naziv: Mosaic Puffball

Plodno tijelo: 3-18 cm, skoro je kuglasto ili kruškoliko, na vrhu je stisnuto, prvo je snježnobijelo, zatim je sivo do tamnosmeđe, površina je s gornje strane pokrivena bijelim piramidalnim izraslinama koje poslije nestanu, površina je ispresjecana s poljima, vanjska je površina od spužvaste subglebe odijeljena papirastom ovojnicom, u starosti izbacuje spore iz okruglog otvora koji se stvori na vrhu.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, sa središnjom žutom kapljom, glatke, 4.5-5.5 µm; otrusina je maslinasto-smeđa do tamnosmeđa.

Meso: Sastoji se od od dva dijela, glebe i subglebe, gleba se nalazi do stručkolikog suženja, a subgleba je malo tamnija i slojem odvojena od glebe, meso je najprije bijelo, zatim je žuto-zelenkasto, u starosti je maslinasto-smeđe; miris i okus su ugodni, u starosti je neugodan karbolan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla posebno po planinskim predjelima po livadama i pašnjacima, travnjacima, živicama, voćnjacima, rado i uz zgarišta, bez povezanosti s bilo kojim drvećem. Primjerci na slici pronađeni su na planinskoj livadi iznad sela Voštane, istočno od Trilja, te na livadi na lokalitetu Vojnić, južno od Sinja.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali samo dok je mlada, odnosno dok je gleba potpuno bijela. Smatra se najukusnijom od svih puhara, međutim nije ukusna svima. Prije pripreme se treba skinuti papirasta, smeđa ovojnica. Ostali je dio raspoznatljiv po tvrdoj glebi i spužvastoj subglebi, a između njih se nalazi glatka opna.

Napomena: Rod Bovistella karakteriziraju plodna gleba i neplodna subgleba. Ne postoji nikakva opasnost da se zamijeni nevaljalim puharama.

GOLEMA PUHARA

Calvatia gigantea (Batsch) Lloyd

Engleski naziv: Giant Puffball

Plodno tijelo: 5-100 cm široko i težine do 15 kg, kuglasto ili ponekad spljošteno na vrhu, glatko ili grubo naborano, za stanište je vezano korjenastim nastavkom, najprije je bijelo, zatim je sumporastožuto, u starosti je smećkasto i pamučno prašnjavo, obavijeno je dvostrukom ovojnicom, vanjska je ovojnica (egzoperidij) deblja, mekana i glatka te lomljiva i bjelkasta do krem-bijela, unutarnja je ovojnica (endoperidij) tanja i bijela, a poslije postane sivkasta i konačno sivo-smećkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, sitno bradavičave, 3.5-5.5 µm (cromushrooms: (3.5) 3.9 - 5 (5.4) µm, Q = 1 - 1.1, N = 60, Me = 4.5 µm, Qe = 1); otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: U mladosti je bijelo, mekano i čvrsto, poslije je žuto-zelenkasto i konačno tamnosmeđe; miris je malo neugodan na mokraću, osobito u starosti, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen kao saprotrof tla uz rubove šuma, uz rubove jaruga i kanala, u koprivama, po vrtovima, parkovima, pašnjacima, kukuruzištima, u grmlju i uz šumske puteve.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete, ali samo dok je mlada, odnosno dok je gleba potpuno bijele boje.

Ljekovitost: Znanstvena su istraživanja potvrdila da ekstrakt ove gljive ima snažno antidijabetičko djelovanje. Ekstrakt se priprema tako da se gljiva u prahu macerira 72 sata u metanolu na sobnoj temperaturi uz periodično miješanje i nakon toga filtrira (National Library of Medicine. 2024. Molecular identification, in vivo and in vitro activities of Calvatia gigantea (macro-fungus) as an antidiabetic agent). Također je utvrđeno da ekstrakt djeluje antikancerogeno, osobito protiv raka pluća (National Library of Medicine. 2024. Extract of Calvatia gigantea inhibits proliferation of A549 human lung cancer cells). Također se pokazalo da se gljiva može koristiti kao učinkovito antibakterijsko sredstvo protiv patogenih mikroba koji su otporni na više lijekova (National Library of Medicine. 2024. Molecular Profiling, Characterization and Antimicrobial Efficacy of Silver Nanoparticles Synthesized from Calvatia gigantea and Mycena leaiana against Multidrug-Resistant Pathogens)

Napomena: Golema se puhara možda može zamijeniti s trbušastom puharom (Bovistella utriformis) koja ima u mladosti na površini piramidalne izrasline i nikada ne dostigne težinu koju postiže golema puhara. Može se uživati i sasvim sirova na salatu, a prije upotrebe potrebno je oguliti ovojnice.

OBIČNA DVOTRUSNICA

Asterophora lycoperdoides (Bull.) Ditmar

Etimologija: aster (lat.) = zvijezda + fero (lat.) = luka. Po zvjezdastom obliku spora.

Engleski naziv: Powdery Piggyback

Klobuk: 1-3 cm širok, u pravilu kuglast pa konveksan, nije ulegnut na sredini, rub je podvijen, bijel, ubrzo posmeđi, dlakav, površina se vremenom pretvara u smeđi prah koji čine konidije.

Stručak: 2-4 cm visok i 2-6 mm debeo, nježan, u starosti šupalj, često je vijugav, površina je svilenkasto-vlaknasta, bijel, teži da pocrni.

Listići: Prilično su rijetki, ponekad su slabo razvijeni i gotovo i ne postoje, nekada mogu biti potpuno sterilni, odnosno bez spora, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, bjelkasti, kasnije sivo-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, zvjezdasto-bradavičave, 5-6 x 3.5-4 µm, konidije su grubo bodljikave, s debelim stijenkama, 15-24 x 12-21 µm; otrusina je smeđa, prozirna.

Meso: Tanko, bijelo ili bjelkasto; miris i okus su vrlo neugodni na užeglo brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, kao parazit na starim crnim krasnicama (Russula) iz skupine Nigricantine, kao i mliječnicama (Lactarius). Najčešće parazitira bijelocrnu krasnicu (Russula albonigra) koja se jako deformira, te gustolistićavu krasnicu (Russula densifolia), ljutolisnu krasnicu (Russula acrifolia) i crnu krasnicu (Russula adusta) u fazi kada pocrnu. Primjerke na slikama snimio je Mladen Ormuž, u srpnju i kolovozu, na lokalitetu Jarki, Pila kod Stubičkih toplica.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Ova dvotrusnica ponekad napada domaćina dok se još nije probio iz zemlje. Domaćin se potpuno deformira i zavije u grumen. Slična je nametnička dvotrusnica (Asterophora parasitica) manjih dimenzija, ima tanki i dugi stručak, vrlo rijetke listiće i također raste na plodnim tijelima drugih gljiva.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 894. Obična dvotrusnica (Asterophora lycoperdoides (Bull.) Ditmar ex Gray), Sinonim: Nyctalis asterophora Fries

NAMETNIČKA DVOTRUSNICA

Asterophora parasitica (Bull.) Singer

Etimologija: parasiticus (lat.) = parazit. Po staništu.

Engleski naziv: Silky Piggyback

Klobuk: 0.5-3 cm širok, prvo je stožasto-zvonolik pa konveksno-raširen, ulegnut, površina je vlaknasto-svilenasta, bijel pa crvenkast, kasnije postaje siv i praškast.

Stručak: 1-3 cm visok i 2-3 mm debeo, valjkast, nekad je sužen na vrhu, u starosti šupalj, često je iskrivljen, maljav, bijel, baza je poslije tamnosmeđa.

Listići: Razmaknuti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, anostomozirajući, bjelkasti, kasnije sivo-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, prozirne, glatke, 5-7 x 3-4 µm, konidije su glatke, 12-20 x 7-10 µm, uglavnom se formiraju u listićima; otrusina je smećkasta, prozirna.

Meso: Tanko, mekano, bijelo do sivkasto-smećkasto; miris i okus su neugodni na užeglo brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, busenasto, kao parazit na krasnicama, osobito na modrolisnoj krasnici (Russula delica) i crnoj krasnici (Russula adusta), kao i na nekim mliječnicama (Lactarius), često raste zajedno s običnom dvotrusnicom (Asterophora lycoperdoides). Primjerke sa slike snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Teško se može zamijeniti drugom vrstom s obzirom na karakteristični način rasta kao parazit na raspadajućim ostacima navedenih krasnica i nekih mliječnica. Na plodnim tijelima drugih gljiva raste i slična obična dvotrusnica, koja nema izraženo maljavi stručak.

RUŽIČASTA KRUŽOLISKA

Calocybe carnea (Bull.) Donk

Etimologija: carneus (lat.) = boje mesa. Po boji.

Engleski naziv: Pink Domecap

Klobuk: 3-10 cm širok, slabo je mesnat, izravnato-konveksan, površina je svilenkasta, ružičasto-smeđ, u mladosti je uglavnom ljubičast do crveno-ljubičast, rub je dugo podvijen, kožica malo strši preko listića.

Stručak: 4-9 cm visok i 0.5-1.2 cm debeo, valjkast, mekan, krhak, šupalj, svijetloružičast je i s bijelim pojasom na vrhu gdje je pahuljast.

Listići: Bijeli do prljavo bijeli, osrednje su gusti, zaokruženi uz stručak, slobodni.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, prozirne, 4-6 x 2-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno i pojedinačno, kao saprotrof tla po livadama, pašnjacima, parkovima, rubovima šuma, vrtnim gredicama, a ponekad i u šumama. Prvu sliku snimio je Andy Zöller, krajem kolovoza, na lokalitetu Seligenstadt, u Njemačkoj, a ostale dvije slike Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac kod Koprivnice.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete, jer je malena i tankog mesa. Također se može potencijalno zamijeniti s otrovnim vrstama.

Napomena: Ova vrsta iz roda Calocybe je ružičaste boje i s bijelim listićima. Veoma je slična perzijska kružoliska (Rugosomyces persicolor) koja je slične boje mesa, ali teži da raste busenasto.

Calocybe chrysenteron - created on October 2023 in Erndtebrück, Germany by Harald Zuehlsdorf

ZLATNA KRUŽOLISKA

Calocybe chrysenteron (Bull.) Singer

Etimologija: krysos (gr.) = zlatno + enteron (gr.) = trbuh, utroba. Po žutom mesu.

Engleski naziv: Yellow Domecap

Klobuk: 2-8 cm širok, rašireno-ulegnut, ispupčen, lijepe zlatnožute, žuto-okeraste, žuto-narančaste do narančasto-smeđe boje, rub je najprije malo podvijen.

Stručak: 2-5 cm visok i 0.5-1 cm, valjkast, malo je proširen na vrhu, pun je pa šupalj, često stisnut, bijel do žut, često je sa žuto-smeđim pjegama, vlaknast, uzdužno brazdast, osnova ponekad crna.

Listići: Vrlo gusti, kukasto-prirasli na stručak, žuti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 2.8-4 x 1.9-2.8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Limunastožuto, tanko, vlaknasto; miriše na brašno ili lagano na voće, okus je najprije blag pa ubrzo gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, kao saprotrof u miješanim i crnogoričnim šumama, te travnatim šumskim putevima, često na sloju otpalih iglica smreke.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Dio je skupine Calocybe za koju se smatra da broji vrlo mnogo vrsta, a najprepoznatljivija je po žutoj boji na svim dijelovima.

BIJELA ĐURĐEVAČA

Calocybe gambosa (Fr.) Donk

Etimologija: S. Giorgio, 24. travnja. Po svetcu u vrijeme kojega se pojavljuje.

Engleski naziv: St. George's Mushroom

Klobuk: 3-12 cm širok, konveksan pa raširen, bez sjaja, gladak, mesnat, dosta promjenljive boje, bijel, kremast, žućkast, žuto-smećkast do smećkast, sredina je u starosti sa smećkasto ljuskava i ispucana, rub je u mladosti podvijen, a poslije je izravnat i vijugav.

Stručak: 4-9 cm visok i 1-3.5 cm debeo, pun, valjkast ili sinusoidalno-duguljast, kratak, često malo zadebljan na osnovi, bijel do žućkast, vlaknast.

Listići: Bijeli pa kasnije kremasti do žućkasti, tanki, vrlo su gusti, prirasli ili se poneki spušta po stručku sa zupcem.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 5-7 x 2-4 µm (cromushrooms: (4.3) 4.9 - 6.4 (7.2) × (2.6) 2.8 - 3.6 (4.2) µm, Q = (1.2) 1.5 - 2 (2.4), N = 120, Me = 5.7 × 3.2 µm, Qav = 1.8); otrusina je bijela.

Meso: Debelo, čvrsto, vlaknasto, bijelo, ponekad malo žućkasto do žućkasto-smeđe, ne mijenja boju na prerezu ili ozlijeđenom mjestu; miris i okus ugodni na brašno.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom poprimi oker boju, s gvajakolom postane zeleno-plavo, dok s fenolom najprije postane crvenkasto pa zatim lagano prelazi u smeđu boju.

Stanište: Raste već od ranog proljeća do kraja svibnja, a vrlo rijetko u jesen, u skupinama, cik-cak linijama ili krugovima, kao saprotrof tla po livadama, parkovima, u bjelogoričnim šumama, uz rubove šuma i u grmlju, voli vapnenasto tlo. Mjestimično se pojavljuje kao masovna proljetna gljiva.

Doba rasta: 4, 5, 6

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete, a tijekom pripreme se gubi jaki miris i okus na brašno.

Napomena: Teško se može zamijeniti nekom nevaljalom gljivom. Uglatosporna kružoliska (Tricholosporum goniospermum) ima ljubičaste listiće i raste u jesen za razliku od naše vrste koja raste samo u proljeće. Sve slične vrste su jestive.

Calocybe gangraenosa - created in Finland by Mika Toivonen

ZADIMLJENO SMRDLJIVA SRAŠTENICA

Calocybe gangraenosa (Fr.) V.Hofst., Moncalvo, Redhead & Vilgalys

Engleski naziv: Smoky Domecap

Klobuk: 3-12 cm širok, konveksan pa raširen, kremasto-smećkast, oker, po vlažnom vremenu je sivo-smeđ, vlaknast, vlaknast, pahuljast, rub je dugo podvijen i pahuljasto-bijel.

Stručak: 2-5 cm visok i 0.5-1.4 cm debeo, valjkast, zašiljen je na bazi koja je obavijena micelijskim nitima, često je više stručaka međusobno srašteno u jedan zajednički stručak, sivkast, siv do sivo-smeđ, bjelkasto zrnast.

Listići: Kukasto su prirasli na stručak, odvajaju se od mesa klobuka, žuto-smeđi do okerasti, na pritisak odmah postanu tamnoplavi, zatim pocrnu.

Mikroskopija: Bazidiospore su usko eliptične, bradavičave, 5.5-8.5 x 2.8-3.5 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Sivkasto, krem-sivkasto do sivo-smeđe, na prerezu ili ozlijeđenom mjestu prvo postane plavo pa plavo-crnkasto; miris je oštar na kemikalije, a okus blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kiselinom pocrveni, a u dodiru sa željeznim sulfatom postane zeleno-plavo.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla u miješanim šumama, uz šumske puteve, na rubovima šuma, češće u bjelogoričnim šumama, u blizini graba, hrasta, bukve, lipe, jasike i vrbe, a rjeđe jele i smreke.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je gljiva, ali je smatramo nejestivom zbog zbog lošeg okusa i mirisa mesa.

Napomena: Karakteristična je po više međusobno sraštenih stručaka.

LJUBIČASTA KRUŽOLISKA

Calocybe ionides (Bull.) Donk

Etimologija: ionos (gr.) = ljubičasto. Po boji klobuka.

Engleski naziv: Violet Domecap

Klobuk: 3-8 cm širok, mesnat, zvonoliko-konveksan pa raširen, ispupčen na sredini, gladak, gotovo gol, promjenljive je boje, ljubičast, sivo-ljubičast, ružičasto-smeđ do plavo-ljubičast, sredina je smećkastog do ljubičasto-smeđeg tona, u starosti izblijedi, rub je najprije resast, a često je i iscijepan.

Stručak: 4-6 cm visok i 0.5-1.3 cm debeo, šupljikav, savitljiv, prema bazi se sužava, ljubičasto vlaknast, na osnovi je maljav od micelijskih hifa.

Listići: Suženi uz stručak, prirasli ili kratko silazeći sa zupcem, gusti, tanki, bijele do krem boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste do eliptične, glatke, s više ili manje pjegavim vrhom, 4.7-6.5 x 2-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, u stručku hrskavičavo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i aluvijalnim šumama, kao saprotrof tla na travnatim mjestima, u lišću, na vapnenastom tlu. Slike je snimila Ivana Mandić Mihaljević, 5.8.2025., na lokalitetu u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali je smatramo nejestivom zbog zbog lošeg okusa i mirisa mesa.

Napomena: Pripada skupini Calocybe koje su prepoznatljive po ljubičastoj boji čitave površine klobuka, kao i stručka te bijelo-kremastim listićima. Malih je dimenzija kao i većina vrsta iz spomenute skupine, kao što su primjerice ljubičastosmeđa kružoliska (Calocybe onychina) koja ima tamni purpurnocrveni klobuk i žute listiće, zlatna kružoliska (Calocybe chrysenteron) koja je žuta na svim dijelovima. Perzijska kružoliska (Rugosomyces persicolor) ima crveno-ružičasti klobuk i stručak, miriše po voću, a ne po brašnu, ružičasta kružoliska (Calocybe carnea) ima ružičasti klobuk i stručak, bijele listiće, a neki autori je smatraju sinonimom reljefne brašnjače (Clitopilus caelatus), koja je mala rastom, ima sivi do sivo-smeđi klobuk i žuto-sivkaste listiće koji se nekad oboje u ružičasto nakon sazrijevanja spora, a spore su pod mikroskopom bezbojne kao i kod vrsta iz roda Rhodocybe.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 594. Ljubičasta kružoliska (Calocybe ionides (Bull: Fr.) Donk), Sinonim: Calocybe obscurissima (Pears.) Mos.

TAMNA KRUŽOLISKA

Calocybe obscurissima (A.Pearson) M.M.Moser

Etimologija: obscurus (lat.) = smrknut, mračan, nejasan, nepoznat, taman + issima = naj, superlativ. Po boji.

Engleski naziv: Obscure Domecap

Klobuk: 2-5 cm širok, konveksan je pa raširen, spljošten, pravilan ili malo valovit, lagano je baršunast ili skoro gladak, sivo-smeđ ili crvenkasto-smeđ do ljubičasto-smeđ, nešto je tamniji na sredini.

Stručak: Pravilno je ravan, valjkast je i malo vlaknast, čitavom dužinom je boje klobuka.

Listići: Izrezani su uz stručak ili poneki prirastao sa zupcem, gusti, nisu široki, bijeli.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 5-6 x 2.5-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo; miris i okus su slabi po brašnu.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla u šumama, u travi, uz rubove putova. Primjerke na slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Jagnjedovec pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta.

Napomena: Varijacija je tipične ljubičaste kružoliske (Calocybe ionides) od koje se razlikuje po izostanku lijepe ljubičasto-plavkaste boje kakvu ima tipična vrsta. Slične su vrste po obliku i dimenzijama. Spore su samo nešto manje.

BUKOVA SRAŠTENICA

Hypsizygus tessulatus (Bull.) Singer

Etimologija: tessellatus (lat.) = mozaičast, popločan. Po crtežu na klobuku.

Engleski naziv: Beech Mushroom

Klobuk: 3-13 cm širok, prvo je je polukuglast pa se raširi, bijel do oker, ponekad je mramoriran, kao popločan, s uraštenim je vlakancima, baršunast, kasnije je svijetlosmeđ, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 3-9 cm dug i 1-2.5 cm debeo, valjkast ili blago batinast, bijelo vlaknasto-dlakav, po suhom vremenu je vrlo fino svilenkast, na dnu je čupav s nekoliko sraštenih stručaka, bijel, uzdužno je vlaknast.

Listići: Gusti, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama, bjelkasti do kremasto-žućkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste do široko eliptične, prozirne, amiloidne, 4-6 x 4-4.5 µm (cromushrooms: bazidiospore su (4) 4.5 - 5.9 (6.6) × (3.7) 4 - 4.8 (6.2) µm, Q = (1) 1.1 - 1.2 (1.5), N = 60, Me = 5.1 × 4.4 µm, Qe = 1.2, bazidije su 4-sporne, vitke, 26-33 × 5.7-6.9 µm, N = 9); otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, žilavo, bijelo, na presjeku ne mijenja boju; miris i okus su ugodni, orašasti ili na anis.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, obično busenasto, kao saprotrof krupnih drvnih ostataka bjelogoričnog drveća, obično bukve, a rijetko kao parazit na živom drveću.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva je po mramoriranom uzorku na kožici klobuka.

BRIJESTOVA SRAŠTENICA

Hypsizygus ulmarius (Bull.) Redhead

Etimologija: ulmus (lat.) = joha. Jer najčešće raste na panjevima i deblima johe.

Engleski naziv: Elm Leech

Klobuk: 3-25 cm širok, mesnat, kompaktan, prvo je je polukuglast pa raširen, školjkast, bez dekoracije, suh, žuto-oker, sivo-žućkast ili svijetlosmeđ, nije vodenast, površina je s mjestimičnim smeđim mrljama, na kraju se raspucava na polja, rub je prvo podvijen, a kasnije je raspucan ili krpast od ostataka ovoja.

Stručak: 7-20 cm dug i 2-5 cm debeo, rijetko je centralan, a češće lateralan, pun, čvrst, zakrivljen, širi se prema bazi, svijetložut, sivkasto-žućkast ili oker-žućkast, prema bazi je smeđ, uzdužno je vlaknast.

Listići: Dosta su gusti, debeli, široki, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku sa zupcem, izmiješani su s lamelulama, oštrica je nazubljena i valovita, bjelkasti do kremasto-žuti.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do eliptične, glatke, prozirne, 5-7.5 x 4.5-6 µm, bazidije su karmincrvene; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, u bazi stručka je žuto, čvrsto, debelo, žilavo, vlaknasto; miris i okus su kiselkasti na brašno, krastavac ili haringe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao parazit na živim trupcima bjelogoričnog drveća, najčešće brijesta, rijetko kao saprotrof na krupnim drvnim ostacima.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete, ali samo dok je mlada.

Napomena: Prepoznatljiva po svijetlom i ekscentrično postavljenom klobuku, stručak je djelomično zadebljan i sužen na bazi.

STOGLAVA SRAŠTENICA (STOGLAVKA)

Lyophyllum decastes (Fr.) Singer

Klobuk: 4-10 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je nepravilno raširen i lagano ispupčen ili ulegnut na sredini, vijugav, lagano je radijalno vlaknast čak i u mladosti, najprije je žut, kasnije je sivkasto-smeđ do narančasto-smeđ, rub je kasnije izvrnut.

Stručak: 5-12 cm visok i 0.5-1.5 cm debeo, valjkast, pun, uzdužno je vlaknast, bjelkast do svijetlosmeđ, na bazi je obično spojen s drugim stručcima u debelomesnati grumen.

Listići: Gusti, zaokruženi su uz stručak, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama, bjelkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, rjeđe su široko eliptične, 5-6 µm (cromushrooms: (5.4) 5.5 - 7.3 (7.8) × (4.7) 5.2 - 7 (7.6) µm, Q = 1 - 1.1 (1.2), N = 50, Me = 6.5 × 6.1 µm, Qav = 1.1); otrusina je bijela.

Meso: Debelo, čvrsto, elastično, bijelo; miriše ugodno na brašno, a okus dobar.

Stanište: Raste u jesen, od rujna do studenog, ponekad u fantastičnim busenima, kao saprotrof tla u bjelogoričnim šumama, najčešće šumama graba i bukve, te na stazama, rubovima cesta i parkovima.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Nema opasnosti od zamjene s otrovnim gljivama. 

OBIČNA SRAŠTENICA

Lyophyllum fumosum (Pers.) P.D.Orton

Klobuk: 3-7 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je nepravilno raširen i ulegnut na sredini, vijugav, prvo je svijetlosiv, kasnije je crnkast, ponekad je svjetliji, a ponekad tamniji, ovisno o staništu.

Stručak: 4-10 cm visok, valjkast, pun, površina je uzdužno vlaknasto-brazdasta ili crtasta, ponekad je ispucana, bijel, na bazi je obično spojen s drugim stručcima u debelomesnati grumen.

Listići: Gusti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, izmiješani su s lamelulama, prema rubu klobuka su račvasti, bijeli.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, 5-6.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, debelo, krhko; miriše ugodno na brašno, a okus dobar.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, ponekad u fantastičnim busenima, kao saprotrof tla u bjelogoričnim šumama, najčešće šumama graba i bukve.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Nema opasnosti od zamjene s otrovnim gljivama. Sinonim je stoglave sraštenice (Lyophyllum decastes), koja raste u šumama bukve i hrasta, a s kojom je moguća zamjena.

Lyophyllum immundum - created in Spain by Luis García Bona

PRLJAVA SRAŠTENICA

Lyophyllum immundum (Berk.) Kühner

Etimologija: immundus (lat.) = prljavo. Po tendenciji da se zaprljava u crno.

Klobuk: 4-8 cm širok, prvo je konveksan, zatim je spljošten i ulegnut s malim ispupčenjem na sredini, površina je svilenkasta, sjajna, suha, glatka, sivkasto-smeđ, krem-smeđ, svijetlosmeđ, siv ili sivo-smeđ, sredina je tamnija, poslije lagano crni, vodenast, po suhom vremenu izblijedi, rub je najprije podvijen, kasnije je narebran.

Stručak: 3-6 cm visok i 0.5-1 cm debeo, valjkast, prema bazi je nešto širi, pun, korjenast, uzdužno je vlaknast, bjelkast, krem ili je sivkasto-smeđ.

Listići: Gusti, suženi su uz stručak, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, izmiješani su s brojnim lamelulama, bijeli su ili sivkasti, na pritisak ili samo na dodir ubrzo pocrnu.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste, glatke, prozirne, 6-8 x 6-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, vlaknasto, smećkasto, na presjeku jako pocrni; miriše na brašno ili zemlju, a okus je također na brašno.

Kemijske reakcije: Listići u dodiru s amonijakom postanu crno-ljubičasti.

Stanište: Raste u jesen, od rujna do studenog, pojedinačno ili gusto busenasto, kao saprotrof tla u miješanim i crnogoričnim šumama, parkovima, uz šumske puteve i rubove šuma.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta jer joj meso neugodno miriše na zemlju.

Napomena: Nije velika rastom, a najznačajnija karakteristika za prepoznavanje ove vrste je što joj listići na pritisak pocrnu, odnosno najprije poljubičaste pa pocrnu. Jako miriše na zemlju. Predstavnik je skupine sraštenica (Lyophyllum) koje na dodir ili na presjeku pocrnu, osobito na listićima, a predstavnici te skupine su zadimljeno smrdljiva sraštenica (Calocybe gangraenosa), koja ima trokutaste spore, te zadimljena sraštenica (Lyophyllum infumatum) s romboidnim sporama i polukopljasta sraštenica (Lyophyllum semitale), koja ima crno-smeđe listiće i neugodan užegli miris, sličan mirisu opisane vrste, a raste u kasno ljeto i jesen u crnogoričnim šumama.

ZADIMLJENA SRAŠTENICA

Lyophyllum infumatum (Bres.) Kühner

Etimologija: infumatus (lat.) = boje dima. Po mesu koje teži da dobiva tamne mrlje.

Klobuk: 3-7 cm širok, u mladosti je konveksan, zatim se raširi i više ili manje uočljivo ispupči na sredini, često je malo valovit ili režnjast, površina je svilenkasta, sjajna, glatka, dosta je vodenasta, prekrivena je s uraštenim vlaknima, može biti bjelkast, svijetlosmeđ do tamnosmeđ ili maslinasto-smeđ, na pritisak posivi, rub je prozirno narebran.

Stručak: 3-6.5 cm visok i 0.6-1 cm debeo, nepravilno je valjkast ili vretenast, batinasto je zadebljan na bazi, uzdužno je vlaknast, crtast, bjelkast do smećkast, na bazi je s bjelkastim micelijem.

Listići: Prilično su gusti, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, najprije su bijeli, zatim su sivkasti, na dodir ili pritisak najprije postanu lagano sivi do svijetlo plavkasto-sivi, kasnije pocrnu, oštrica je iste boje i glatka.

Mikroskopija: Bazidiospore su jajolike do romboidne, višekutne, prozirne, 8.5-11 x 5-6.5 µm, Q = 1.4-2, Qav = 1.6-1.7; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, hrskavičavo, vodenasto, bijelo ili bjelkasto, na presjeku postane smeđe do crno; miris podsjeća na zemlju, plijesan, gljive ili brašno, a okus je malo odbojan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno ili busenasto, kao saprotrof tla u svim tipovima šuma. Slike je snimio Neven Ferenčak, 27.10.2025.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Predstavnik je jedne skupine sraštenica, koje na dodir, na presjeku ili u starosti postanu sivo-crne. Prijelazna boja do crne je modra kao i kod zadimljeno smrdljive sraštenice (Calocybe gangraenosa) kojoj listići promijene boju u modru ili crnu boju, a spore su trokutastog oblika. Ima malo neugodan okus na zemlju ili užeglo brašno. Po izgledu se ne može uvijek s potpunom sigurnošću determinirati. Najveći specijalist za ovaj rod je dr. Clemencon iz Luzana u Švicarskoj.

TVRDOKOŽNA SRAŠTENICA

Lyophyllum loricatum (Fr.) Kühner

Engleski naziv: Gristly Domecap

Klobuk: 3-7 cm širok, najprije je konveksan, zatim se nepravilno raširi i malo ulegne na sredini, kožica je prilično tvrda, debela i hrkavičava, tamnosmeđ, sivo-smeđ ili crno-smeđ, rub je jako podvijen.

Stručak: 5-10 cm visok i 6-10 mm debeo, valjkast, jako je tvrd, na bazi je sužen, jako je srašten s drugim stručcima, prema vrhu je bjelkast, na bazi je svijetlosmeđ, žuto-smeđ ili sivkasto-smeđ, lagano je vlaknast.

Listići: Vrlo su gusti, prirasli ili se ponekad vrlo kratko spuštaju po stručku, najprije su bijeli ili svijetložuti, kasnije su sivkasti, često su scrvenkastom nijansom, osobito uz stručak.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, prozirne, 6-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tvrdo, žilavo, elastično, hrskavičavo, bijelo do bjelkasto, ispod kožice klobuka je smećkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, u velikim busenima, na travnatim terenima, po dvorištima, nasipima, uz ceste, u parkovima, uz regulirane potoke ili uz željezničke pruge. Primjerke na prve dvije slike snimio je Danijel Mulc, krajem listopada, na lokalitetu Delnice u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Moguća je zamjena s jestivom peharastom grlašicom (Pseudoclitocybe cyathiformis) koja se razlikuje po mnogo mekšem mesu i ne jako tvrdoj (hrskavičavoj) kožici klobuka i stručka.