Lyophyllum semitale - created in Finland by Saara Salmela

POLUKOPLJASTA SRAŠTENICA

Lyophyllum semitale (Fr.) Kühner

Klobuk: 3-7 cm širok, u mladosti je konveksno-ispupčen, kasnije se raširi i lagano ispupči na sredini, u starosti je ulegnut, kožica se ne guli, površina je sjajna, djelomično je malo naborana, vodenasta, sivo-oker, krem-smeđ, sivo-smeđ, smeđ ili tamnosmeđ, blijedi od vrha prema rubu, lagano je prošarana mrljama, rub je nepravilno valovit.

Stručak: 4-9 cm visok i 0.6-1.5 cm debeo, ponekad je ekscentričan, valjkast, često je vretenast, uzdužno je vlaknast, crtast, najprije je bjelkast do svijetlooker, u starosti je smeđ, na dodir postaje žućkasto-smeđ, kasnije posivi ili pocrni.

Listići: Prilično su gusti, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama, najprije su bjelkasti, zatim sivkasti i s sivkasto-plavkastim tonom, oštrica je iste boje i glatka, u starosti su crnkasto pjegavi pa tamnosivi ili crni, na ozlijeđenim mjestima postanu smeđi do sivo-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su vretenaste, 7-9 x 4-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, sivo-oker, sivo-maslinasto ili sivo-smeđe, u klobuku je kremasto, provodnjeno je sivo-smeđe, kasnije pocrni; miriše na brašno ili krastavce, također pomalo neugodno na spermu kao kod cjepača (Inocybe), a okus je malo neugodan užegli.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto ili pojedinačno, kao saprotrof tla u crnogoričnim šumama, a vrlo rijetko ispod bjelogoričnog drveća, voli i livade i stare opožarene terene.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog neugodnog mirisa i okusa mesa.

Napomena: Vrlo je rijetka i loše je kvalitete. Vrlo je slična zadimljenoj sraštenici (Lyophyllum infumatum) od koje se najviše razlikuje po boji plodnog tijela, kao i po mirisu.

Lyophyllum transforme - created in Spain by Eduardo Abad Gamito

TROKUTASTA SRAŠTENICA

Lyophyllum transforme (Sacc.) Singer

Klobuk: 3-10 cm širok, isprva je polukuglast do konveksan, kasnije se spljošti i blago ulegne na sredini, površina je vodenasta, ponekad s velikim kružno raspoređenim gutulama (poput otvrdnutih kapljica), sivkasto-smeđ, oker do tamnosmeđ, na sredini je tamniji, kasnije pojasasto blijedi, ponekad na različitim mjestima poplavi, rub je podvijen, ponekad je slabo nazubljen.

Stručak: 3-6 cm visok i 0.5-1.5 cm debeo, blago zadebljan na bazi, smećkast, vlaknast, na vrhu bjelkast, prema bazi je smeđ ili sivo-smeđ, najniži dio je crn, na različitim mjestima više ili manje poplavi ili pocrni.

Listići: Gusti, prirasli, račvasti, izmiješani su s lamelulama, sivkasti, kremasti, kasnije su više sivi, u mladosti na pritisak postanu plavi do plavo-sivi, kasnije pocrnu.

Mikroskopija: Bazidiospore su trokutaste, izraženo grbave, 9-10 x 5-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, sivkasto, na presjeku ili u starosti prema bazi stručka postepeno postaje plavo-crno; miriše na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, kao saprotrof u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, busenasto ili skupno, često na višim nadmorskim visinama.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Najvažnija je karakteristika za determinaciju ove vrste to što listići na pritisak pomodre, a meso u dnu stručka pocrni. Zaštićena je vrsta.

Myochromella boudieri - created on October 2017 in Herstedøster, Denmark by Thomas Kehlet

BOUDIEROVA SIVOLISTIĆAVKA

Myochromella boudieri (Kühner & Romagn.) V.Hofst., Clémençon, Moncalvo & Redhead

Etimologija: U čast francuskog mikologa i farmaceuta Émile Boudiera (1828.-1920.), koji je bio veoma važan i cijenjen u europskoj mikologiji 19. i početka 20. stoljeća. Po imenu

Klobuk: 0.8-3 cm širok, u početku je stožast ili zvonolik, kasnije se izravna, ali zadržava dobro definiranu grbicu, površina je glatka, vodenasta, tamnosiv, oker-smeđ do sivo-smeđ, svjetliji je prema rubu, rub je prvo blago podvijen, ubrzo se izravna, tanak, prozirno je narebran do 1/2 promjera.

Stručak: 3-6 cm visok i 1.5-2 mm debeo, valjkast, zakrivljen ili blago stisnut, šupalj, obično je izraženo prošaran sitnim srebrno-bijelim vlakancima, pahuljama i ljuskama, tamnooker do sivo-smeđ, na bazi je bjelkasto baršunast od micelija.

Listići: Gusti, trbušasti, izmiješani su s lamelulama, prirasli, u početku su bjelkasti do kremasti, zatim su svijetlosivi do svijetlo sivo-smeđi, oštrica je nepravilna i bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do gotovo valjkaste, glatke, prozirne, 6-8.5 x 3-4.5 µm, Q = 1.6-2.2, Qav = 1.8, bazidije su 4-sporne, s bazalnim kopčama, 25-40 x 8-9 µm, pileipelis se sastoji od cutisa isprepletenih, paralelnih, uskih, valjkastih hifa širokih do 5 µm, sa smeđim unutarnjim pigmentom, s kopčama; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto, u stručku je smećkasto do sivkasto-smeđe; miriše na užeglo ulje ili riblje brašno, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen, od rujna do studenog, kao saprotrof tla po parkovima i bjelogoričnim šumama, rjeđe crnogoričnim, na humusnom tlu.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je gljiva, zbog lošeg mirisa i okusa mesa.

Napomena: Slična je bezmirisna sivolistićavka (Myochromella inolens), koja je s ispupčenim klobukom, ali bez mirisa ili s vrlo slabim mirisom na brašno.

Myochromella inolens - created on September 2016 in Hautausmaa, Finland by Tapio Kekki

BEZMIRISNA SIVOLISTIĆAVKA

Myochromella inolens (Fr.) V.Hofst., Clémençon, Moncalvo & Redhead

Etimologija: in (lat.) = ne + olere (lat.) = mirisati, vonjati. Po nedostatku mirisa.

Klobuk: 2-4 cm širok, prvo je konveksan do zvonolik, zatim se raširi i tupo ispupči na sredini, malo je vijugav, gornji je dio kao uokviren, sastoji se od 2 dijela, površina je malo mazava po vlažnom vremenu, radijalno vlaknasta, izraženo vodenasta, smećkast ili siv, vremenom izblijedi u smećkastu boju bijele kave, a po suhom vremenu postane kremast, rub je najčešće prozirno narebran i valovit.

Stručak: 4-6 cm visok i 2-7 mm debeo, lomljiv, valjkast, šupalj, često je stisnut, sužen je prema dnu, vijugav, cijelom je dužinom bijelo paperjast, ljuskav, uglavnom je ujednačeno siv do sivo-smeđ, na bazi je prekriven bjelkastim vlakancima.

Listići: Prilično su gusti, široki su 2-7 mm, izrezani su uz stručak, usko su prirasli, kremasti, sivkasti do sivkasto-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do bademaste, prozirne, glatke, 6.5-8 x 4-5 µm, Q = 1.6-2.1, bazidije su 4-sporne, s bazalnim kopčama, 23-30 x 6-8 µm, cheilocistide su odsutne, elementi trame listića su široki oko 4.5-10.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, smeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof u crnogoričnim šumama, najčešće šumama jele, na sloju iglica.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po ujednačenoj i neupadljivoj sivkastoj boji svim dijelova plodnog tijela. Slična je Tephrocybe murina, koja ima uži i znatno tamniji stručak, osobito na donjem dijelu.

DRVNA ULEKNICA

Ossicaulis lignatilis (Pers.) Redhead & Ginns

Etimologija: Po rastu na drvetu.

Engleski naziv: Mealy Oyster

Klobuk: 2-6 cm širok, konveksno-izravnat i ulegnut na sredini do blago lijevkast, pomalo je ljepljiv, najčešće je bijel, bjelkast ili sivkast, nekad je svijetlosmeđ ili sivo-smeđ, najprije je malo pahuljast, kasnije je gladak, rub je tanak i narebran.

Stručak: Valjkast, dosta je pravilan, često je ekscentričan ili skoro lateralno spojen s klobukom, bjelkast ili sivkast, u starosti je malo smećkast, sitno je uzdužno vlaknast.

Listići: Vrlo su gusti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, bijeli, teže da požute ili su sa slabom ružičastom nijansom, oštrica je ravna.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, prozirne, 4-5 x 2-4.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, debelo, žilavo; miris nije izražen, a okus je na brašno.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do studenog, u miješanim i bjelogoričnim šumama kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi) i odumrlim dijelovima starih stabala različitih vrsta bjelogoričnog drveća. U Hrvatskoj je pronađena na bukvi i hrastu lužnjaku, a poznata je s četiri lokaliteta, na planini Medvednici, Žumberačkom gorju, Slavoniji i Lici.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Smatra se lijevkom koja raste na drvetu. Da bi se razlikovala od drugih vrsta moraju se uzeti u obzir sve karakteristike ove vrste.

Calocybe persicolor - created on June 2018 in Cuenca, ES-CM, Spain by pacovillalonga

PERZIJSKA KRUŽOLISKA

Rugosomyces persicolor (Fr.) Bon

Etimologija: persicon melon (gr.) = perzijska jabuka, breskva + color (lat.) = boja. Po boji.

Klobuk: 3-10 cm širok, prvo je konveksan, zatim je raširen  i malo ispupčen ili ulegnut na sredini, ružičast, mesnatocrvenkast, nije vodenast, po suhom vremenu izblijedi, rub je dugo vremena podvijen, kožica malo prelazi preko ruba.

Stručak: 3-10 cm visok i 4-10 mm debeo, sužava se prema bazi, brzo postane šupalj, žilav, na vrhu je bijel, na sredini je s ružičastom nijansom, prema bazi je smećkast, brašnast.

Listići: Gusti, uski, tanki, zaokruženi su uz stručak, prirasli, bijeli su ili krem boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, bezbojne, 4-5 x 2-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo, u stručku je smeđe; upadljivo miriše na voće, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto, kao saprotrof tla po livadama, pašnjacima, parkovima i uz rubove šuma.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Lijepe je ružičaste boje i raste busenasto što nije karakteristično za vrste iz roda Rugosomyces. Vrste iz ovoga roda su prepoznatljive po kompaktnosti mesa, te po jednostavnom izgledu bez dekoracije.

Sagaranella gibberosa - created on August 2018 in Korppivaara, Finland by Tapio Kekki

GRBAVOSPORNA SIVOLISTIĆAVKA

Sagaranella gibberosa (Kühner & Romagn.) V.Hofst., Clémençon, Moncalvo & Redhead

Etimologija: gibberosa (lat.) = grba, izbočina. Po grbavim sporama.

Klobuk: 0.5-2.5 cm širok, stožast do zvonolik, kasnije se izravna, često je s izraženom je grbicom na sredini, površina je vodenasta, s radijalnim žućkastim vlakancima, sivo-smeđ, svjetliji po suhom vremenu, rub je blago prozirno narebran.

Stručak: 3-6 cm visok i 1-3 mm debeo, izdužen, valjkast, zakrivljen, može biti ukorijenjen u crni sklerocij, površina je uzdužno vlaknasta, boje je klobuka, sivo-smeđ, na bazi je prekriven bjelkastim micelijskim nitima.

Listići: Prilično su gusti, blago su trbušasti, prirasli, sivi do sivo-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, s jako zaobljenim izbočinama ili grbama, prozirne, 5-8 x 4-6.5 µm, Q = 1-1.3, Qav = 1.2, bazidije su 4-sporne, s bazalnim kopčama, 25-30 x 7-8.5 µm, pileipelis se sastoji od isprepletenih valjkastih hifa širokih 3-7.5 µm, kopče su prisutne; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, sivo-smeđe; miris i okus su na brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla u šumama i po opožarenim terenima, ali ne isključivo, u mahovini.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Jedinstvene spore trebale bi olakšati determinaciju. Slična je spaljena ugljenarka (Tephrocybe ambusta), koja ima male kuglaste bradavice na sporama.

Sagaranella tylicolor - created on August 2019 in Malga Clevet, Daone, Provincia di Trento, Italy by Marco Floriani

BODLJIKAVOSPORNA SIVOLISTIĆAVKA

Sagaranella tylicolor (Fr.) V.Hofst., Clémençon, Moncalvo & Redhead

Etimologija: tylos (gr.) = žulj, izraslina, izbočina + color (lat.) = boja. Po grbavim sporama.

Klobuk: 0.5-2.5 cm širok, zvonolik ili jedva stožast, kasnije se izravna, obično je blago grbav na sredini, površina je srebrnosivo svilenkasto vlaknasta, vodenasta, paučinasti ostaci ovoja su prilično obilni na rubnoj zoni, crvenkasto-oker, crvenkasto-smeđ do sivkasto-smeđ, po suhom je vremenu oker-smeđ, prema rubu je nešto svjetliji, rub je podvijen, kasnije je blago izvrnut, blago je prozirno narebran.

Stručak: 1.6-5 cm visok i 1-4 mm debeo, valjkast ili se batinasto zadebljava prema dnu, čitav je bijelo vlaknast na smeđoj osnovi, osobito na vrhu, osnova je tamnija prema dnu koje je sivo.

Listići: Osrednje su gusti, široki su do 3 mm, debeli, prirasli, bijeli, zatim su krem-smećkasti, oštrica je nepravilna i blago nazubljena.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste do široko eliptične, prekrivene su bodljama visokim 0.5-1.25 µm, prozirne, neamiloidne, 6-8 x 4-6.5 µm, Q = 1.1-1.4, Qav = 1.3, bazidije su 4-sporne, s crvenim su granulama, 25-35 x 8-10 µm, pileipelis se sastoji od paralelnih do zamršenih hifa širokih 4-7 µm, cistide nisu prisutne; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, smeđe do sivkasto-smeđe uz rub i bijelo u sredini, vodenasto; miris je umjeren na užeglo brašno, a okus je blag do malo gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do prosinca, pojedinačno ili skupno, u parkovima, bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, na travnjacima, opožarenim terenima, kao saprotrof na drvnim ostacima, životinjskom izmetu, sloju iglica, lišću, trulim gljivama ili mahovini.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Po izgledu dosta slična šljemovkama (Mycena). Karakteristična je po bjelkasto-krem listićima, izraženo zrnasto-pahuljastom stručku i mirisu na užeglo brašno. Mikroskopski je karakteristična po crvenkastim sadržajem bazidija i prilično izraženo bodljikavim sporama.

Sphagnurus paluster - created on June 2023 in Klokočov, Slovakia by Filip Fuljer

MOČVARNA SIVOLISTIĆAVKA

Sphagnurus paluster (Peck) Redhead & V.Hofst.

Etimologija: paluster (lat.) = močvarni, barski, koji pripada močvari. Po staništu.

Engleski naziv: Sphagnum Greyling

Klobuk: 1-3 cm širok, stožast, zvonolik do konveksan, zatim je spljošten do blago ulegnut, s tipičnom je tupom grbicom na sredini, površina je suha, glatka, vodenasta, fino baršunasta kad je suha, siv, sivo-smeđ, oker-smeđ do svijetlosmeđ, po vlažnom je vremenu s maslinastim odsjajem, na sredini je nešto tamniji, rub je tanak i dugo prozirno narebran.

Stručak: 3-10 cm visok i 1-3 mm debeo, vrlo je lomljiv, valjkast, ponekad je blago proširen prema bazi, šupalj, fino je pahuljast, bjelkasto-sivo vlaknast, smećkast, maslinasto-smeđ do sivo-smeđ, na bazi je čekinjasto-baršunast od micelija.

Listići: Gusti, široki, često su račvasti, prirasli, bjelkasti, krem do sivkasti, oštrica je malo nazubljena.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, prozirne, glatke, neamiloidne, 5.5-8 x 3.5-5 µm, Q = 1.4-2, Qav = 1.7, bazidije su 4-sporne, usko batinaste, 18-35 x 5.5-8 µm, pileipelis se sastoji od prilegnutih, paralelnih, zamršenih hifa širokih 3-11 µm, cistide nisu prisutne; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, sivkasto, smećkasto do sivkasto-smeđe; miriše slabo na brašno, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od svibnja do listopada, pojedinačno ili skupno, kao parazit po močvarama, tresetištima, na travnjacima i šumskim čistinama, u tresetnoj mahovini (Sphagnum), u blizini vrba.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Po izgledu dosta slična šljemovkama (Mycena). Karakteristična je po mirisu na brašno i rastu po vlažnim terenima u tresetnoj mahovini koju parazitira.

Tephrocybe ambusta - created on October 2016 in Monastero di Vasco, Piemonte, Italy by Nicolò Oppicelli

SPALJENA UGLJENARKA

Tephrocybe ambusta (Fr.) Donk

Etimologija: ambustus (lat.) = spaljen, izgoren. Po staništu.

Klobuk: 0.5-2.5 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je izravnat i ponekad s malom kvržicom na sredini, površina je glatka, po vlažnom je vremenu lagano mazava i sjajna, smeđ do tamnosmeđ, rub je podvijen, malo je prozirno narebran.

Stručak: 3-5 cm visok i 1-4 mm debeo, valjkast, pun, zatim je šupalj, uglavnom je bijelo zrnast, bjelkast.

Listići: Prilično su gusti, široki, izmiješani su s lamelulama, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, krem-bjelkasti, zatim su smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, prekrivene su s malim, zaobljenim bradavicama, prozirne, 5-7 µm, Q = 1-1.1, Qav = 1, bazidije su 4-sporne, valjkaste do batinaste, 29-31 x 7.4-8 µm, cheilocistide i pleurocistide su odsutne, pileipelis se sastoji od uglavnom paralelnih hifa, blago želatinoznog izgleda; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, bjelkasto, uz površinu stručka je smećkasto; miris je na brašno, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, kao saprotrof na opožarenom tlu.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Determinacija vrsta iz roda Tephrocybe uglavnom se temelji na mikroskopskim karakteristikama, osobito spora. Na istom staništu rastu rebrasta ugljenarka (Tephrocybe anthracophila), koja se prepoznaje po glatkim ili gotovo glatkim eliptičnim sporama, crna ugljenarka (Tephrocybe atrata), koja je s glatkim kuglastim sporama, te grbavosporna sivolistićavka (Sagaranella gibberosa), koja se razlikuje po kuglastim sporama s jako izraženim izbočinama.

Tephrocybe anthracophila - created in Finland by Tapio Kekki

REBRASTA UGLJENARKA

Tephrocybe anthracophila (Lasch) P.D.Orton

Etimologija: anthrax (gr.) = ugljen, ugljen za loženje, antracit + filos (gr.) = prijatelj. Po rastu na takvom staništu.

Engleski naziv: Bonfire Greyling

Klobuk: 0.5-4 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se raširi, površina je glatka, sivo-smeđ, tamnosmeđ, rub je često svjetliji i lagano narebran.

Stručak: 5-7 cm visok i 1-8 mm debeo, tanak, valjkast, dosta je pravilan ili lagano zadebljan na bazi, ukorijenjen, pahuljast, malo je sjajan, svijetlosmeđ, na vrhu je svjetliji, oker-smeđ, prema dnu je tamniji, gotovo je gol.

Listići: Razmaknuti, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, debeli, izmiješani su s lamelulama, bjelkasti su do sivkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, glatke, 4.5-6.2 µm, Q = 1-1.2, Qav = 1.1; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, svijetlosmeđe; miris i okus su na brašno ili krastavce.

Stanište: Raste jesen i zimu, od rujna do ožujka, u crnogoričnim šumama ili po livadama kao saprotrof tla na vlažnim zgarištima s ostacima pougljenisanog drva.

Doba rasta: 1, 2, 3, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti. U ovom rodu nema opasnih vrsta, ali nema ni jestivih.

Napomena: Raste na karakterističnom staništu na terenima s pougljenisanim ostacima drva po čemu se i razlikuje od sličnih vrsta.

Lyophyllum atratum - created in Norway by Rob van Kruining

CRNA UGLJENARKA

Tephrocybe atrata (Fr.) Donk

Etimologija: atratus (lat.) = odjeven u crno. Po boji.

Klobuk: 1-5 cm širok, prvo je konveksan, kasnije se otvori i ulegne na sredini, skoro je uvijek pupčast, površina je glatka, gola, prvo je skoro crnkast, kasnije je tamnosmeđ, sivo-smeđ do crvenkasto-smeđ, vodenast, po suhom je vremenu krem-smeđ, rub je dugo vremena podvijen, tanak i narebran.

Stručak: 3-6 cm visok i 2-6 mm debeo, valjkast, često je lagano zakrivljen, pun, gladak, gol, boje je klobuka, sivo-smeđ, prema dnu je bijelo dlakav.

Listići: Rijetki, dosta su široki, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, izmiješani su s lamelulama, bijeli, sivkasti do krem-sivkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, sitno bradavičave, prozirne, 5-8 x 3-4 µm, Q = 1.3-1.5, Qav = 1.4; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, krem do sivo-smeđe; miris i okus su na užeglo brašno.

Stanište: Raste u jesen i zimu u parkovima, bjelogoričnim šuma, rijetko u crnogoričnim šumama, na starim požarištima kao saprotrof na zemlji s pogljenisanim ostacima drva.

Doba rasta: 3, 4, 5, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti. U ovom rodu nema opasnih vrsta, ali nema ni jestivih.

Napomena: Sve vrste iz roda Tephrocybe su tamne, smeđo-crnkaste ili sivkasto-smeđe. Na ovoj vrsti prevladava crna boja. Slične su neke vrste iz roda Rhodophyllus koje su crnog tona i prilično sitne rastom. Vrste kod navedenog roda imaju svjetlije, ružičaste i višekutne spore, a listići često imaju tendenciju da poprime boju klobuka.

Tephrocybe baeosperma - created on September 2025 in Sebberkloster Hede, Denmark by Thomas Læssøe

KESTENJASTOSPORNA UGLJENARKA

Tephrocybe baeosperma (Romagn.) M.M.Moser

Etimologija: baeo (gr.) = mrk, tamnosmeđ, kestenjast + spora (gr.) = sjeme, spora. Po boji spora.

Klobuk: 1.5-4.5 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je izravnat, površina je glatka, uglavnom vodenasta, tamnije ili svjetlije sivkasto-smeđ, na sredini je tamniji, po suhom je vremenu žućkast do oker, rub je blago prozirno narebran.

Stručak: 3-5 cm visok i 1-3.5 mm debeo, valjkast, boje je klobuka, površina je uglavnom bijelo zrnasta, sivkasto-smeđ.

Listići: Gusti, izmiješani su s lamelulama, prirasli, sivkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 4-5 x 2.5-3 µm, Q = 1.2-1.6, Qav = 1.4, bazidije su 4-sporne, batinaste, 20-30 x 5-6 µm, cheilocistide i pleurocistide su odsutne; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, bjelkasto; miriše na brašno, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen, skupno, kao saprotrof u bjelogoričnim šumama u lišću, rjeđe u crnogoričnim šumama na sloju iglica, na trajno vlažnim i mahovinom prekrivenim mjestima, na pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po staništu na kojem raste i sitnim eliptičnim sporama. Slična je ravnonoga ugljenarka (Tephrocybe platypus), koja je manjih dimenzija, s ispupčenom sredinom klobuka i većim, eliptičnim sporama.

Tephrocybe cessans - created on October 2020 in Oppland: Lunner, S. Oppdalen, Mørkomdalen, Solbakken, Norway by Egil Bendiksen, University of Oslo (UiO)

NEUOČLJIVA UGLJENARKA

Tephrocybe cessans (P.Karst.) M.M.Moser

Etimologija: cessare (lat.) = prestajati, odustajati. Po teškoj uočljivosti među sličnim vrstama.

Klobuk: 0.8-3 cm širok, prvo je široko konveksan do zvonolik, kasnije je izravnat i ulegnut na sredini ili široko pupčast, površina je radijalno vlaknasta, nije ili je slabo vodenasta, sivkast do sivkasto-smeđ, nešto je tamniji na sredini, nekad je s maslinastom nijansom, osušen je bijel, bjelkast do sivkast, rub je gladak, nije prozirno narebran.

Stručak: 2-5 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, površina je suha, pahuljasta i često s gutacijskim kapljicama, sivkast, boje je klobuka osim na vrhu gdje je bijel.

Listići: Razmaknuti, široki su do 2 mm, prirasli, na bazi su poprečno povezani žilicama, bijeli do bjelkasti, oštrica je uočljivo resasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do široko eliptične, prozirne, 5.5-6.5 x 4-5 µm, Q = 1.2-1.4, bazidije su obično 2-sporne, rijetko su 1-4-sporne, prozirne, cheilocistide su brojne, uglavnom su valjkaste, batinaste ili oblika boce, 40-65 x 8-16 µm, pileipelis je s cutisom koji se sastoji od valjkastih hifa, ponekad pomalo želatiniziranih, s kopčama, s inkrustirajućim pigmentom u subpelisu, vrh stručka je s vrlo brojnim caulocistidama sličnim cheilocistidama; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, do 4 mm debelo na sredini klobuka, bijelo, u stručku je sivkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen, od rujna do studenog, kao saprotrof u crnogoričnim šumama, obično ispod jele.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po malim sivkastim plodnim tijelima i staništu ispod jele.

Tephrocybe confusa - created on October 2024 in Aars Skov, Denmark by Jens H. Petersen

PROMJENJIVA UGLJENARKA

Tephrocybe confusa (P.D.Orton) P.D.Orton

Etimologija: confusa (lat.) = zbunjen, pomiješan, teško razlučiv. Po izgledu.

Klobuk: 1.5-3.5 cm širok, najprije je zvonolik, kasnije je izravnat i ulegnut sa šiljatom grbicom na sredini, suh, vodenast, tamnosmeđ, sivo-smeđ do maslinasto-smeđ, prljavo krem po suhom vremenu, pjegav, rub je gladak, nije narebran, vrlo rijetko je slabo narebran.

Stručak: 2.5-6 cm visok i 2-5 mm debeo, valjkast, proširen je na vrhu, pun, zatim je šupalj, nekad je stisnut, na vrhu je bijelo ljuskav, ostali dio je srebrnasto vlaknast na sivoj osnovi, bjelkast do sivkast, baza je s vlaknastim micelijem.

Listići: Gusti, izmiješani su s lamelulama, prirasli, bjelkasti, sivkasti, krem-sivi do sivo-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 4.5-6.5 x 3-3.5 µm, bazidije su 2-3-sporne, 25-33 x 5-6 µm, pileipelis se sastoji od hifa širokih oko 2 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, tvrdo, žilavo, bjelkasto do sivkasto; miris i okus su slabi na brašno ili užeglo ulje.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprotrof u crnogoričnim šumama na sloju iglica, obično smreke, rijetko izravno na tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Može sličiti vrstama iz roda uleknjača (Clitocybe), kojima se listići uglavnom spuštaju po stručku. Makroskopski je gotovo ista trula ugljenarka (Tephrocybe putida), kojoj su spore eliptične, 5-6.5 x 3.5-4 µm, Q = 1.4-1.7, bazidije su 4-sporne, siderofilne (s vidljivim granulama u FeSO4), 25-32 x 6-6.5 µm, s bazalnim kopčama.

Tephrocybe mephitica - created on September 2019 in Pisavaara, Finland by Tapio Kekki

SMRDLJIVA UGLJENARKA

Tephrocybe mephitica (Fr.) M.M.Moser

Etimologija: mephitis (lat.) = smrdljiv, odvratnog mirisa. Po mirisu.

Klobuk: 1-2.4 cm širok, najprije je konveksan, kasnije je izravnat i izraženo tupo ispupčen na sredini, površina je pahuljasta, nije vodenasta, sivkasto-bijel, siv do svijetlo sivkasto-smeđ, svjetliji prema rubu, izblijedi kada se osuši, rub je gladak, nije narebran.

Stručak: 2-4 cm visok i 1.5-2.5 mm debeo, valjkast, praškasto-zrnast, pahuljast na vrhu, siv.

Listići: Gusti, izmiješani su s lamelulama, prirasli, bjelkasti, sivkasti do svijetlo ružičasto-sivi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 3.5-4.5 x 2.5-3 µm, Q = 1.4-1.7, Qav = 1.5; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, žućkasto do sivkasto; miris i okus su na brašno ili užeglo ulje.

Stanište: Raste u jesen, kao saprotrof u crnogoričnim šumama i na travnjacima, obično ispod smreke, na sloju iglica.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je kestenjastosporna ugljenarka (Tephrocybe baeosperma), koja ima više sivkasto-smeđi klobuk, s vodenastom površinom, slabo je narebran i ima nešto veći Q spora.

Tephrocybe osmophora - created on October 2024 in Biel/Bienne, Switzerland by nschwab

MIRISNA UGLJENARKA

Tephrocybe osmophora (E.-J.Gilbert) Bon

Etimologija: osme (gr.) = miris, aromatičan zadah + phoros (gr.) = koji nosi, koji ima. Po mirisu.

Engleski naziv: Sweet Greyling

Klobuk: 0.6-4 cm širok, najprije je konveksan, kasnije je izravnat i lijevkasto ulegnut na sredini, površina je izraženo vodenasta, tamno oker-smeđ, sivo-smeđ do maslinasto-smeđ, izblijedi u prljavo oker boju, rub je prvo podvijen, kasnije se izravna, uglavnom je narebran.

Stručak: 2.5-7 cm visok i 1-4 mm debeo, valjkast, sužava se prema dnu, blago je zakrivljen, površina je prekrivena srebrnim vlaknima, pahuljast na vrhu, boje je klobuka, smeđ do sivo-smeđ, po suhom je vremenu nešto svjetliji, na bazi je s bijelim micelijem.

Listići: Gusti, izmiješani su s lamelulama, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, smeđi do sivi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 4-6 x 2.5-3.5 µm, bazidije su 4-sporne, siderofilne (s vidljivim granulama s FeSO4) visoke su 25-33 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, smeđe do sivo-smeđe; miris je aromatičan ili vrlo neugodan, a okus je na brašno ili nije izražen.

Stanište: Raste u jesen, kao saprotrof u crnogoričnim i bjelogoričnim šumama, najčešće ispod smreke ili bora, na sloju iglica ili u lišću.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po lijevkastom klobuku, aromatičnom mirisu mesa i staništu u svim tipovima šumama.

Tephrocybe platypus - created on September 2023 in Loue, Marmorilouhos, Finland by Tapio Kekki

RAVNONOGA UGLJENARKA

Tephrocybe platypus (Kühner) M.M.Moser

Etimologija: platys (gr.) = širok, ravan, plosnat + pous (gr.) = noga, stopalo. Po bazi stručka.

Klobuk: 0.5-3.2 cm širok, najprije je konveksan, kasnije je izravnat i s velikom grbicom na sredini, površina je gola, sjajna, vodenasta, sitno zrnasta, osobito na sredini, oker, žuto-smeđ do svijetlosmeđ, na sredini je tamniji, blijedi po suhom vremenu, rub je slabo prozirno narebran.

Stručak: 1.5-6 cm visok i 2-6 mm debeo, valjkast, pun, zatim je šupalj, često je zakrivljen, gladak, uzdužno je crtast, na vrhu je pahuljast, u mladosti je svjetliji od klobuka, bjelkast, kasnije od baze postaje žuto-smeđ do svijetlosmeđ, na bazi je bijelo pamučast.

Listići: Osrednje su gusti, izmiješani su s lamelulama, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, bjelkasti, oštrica je iste boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, prozirne, 4.5-6.5 x 3-4 µm, bazidije su 4-sporne, batinaste, 22-29 x 6-7 µm, Q = 1.5-1.9, Qav = 1.7, cheilocistide i pleurocistide su odsutne, pileipelis se sastoji od uglavnom izduženih i/ili isprepletenih, višesegmentnih i ponekad inkrustiranih hifa; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, malo je elastično, bijelkasto do sivkasto, uz površinu stručka je oker-smeđe; miris je na brašno, a okus je blag do malo užegli.

Stanište: Raste u jesen i ranu zimu, skupno, kao saprotrof u bjelogoričnim šumama na otpalom lišću raznog bjelogoričnog drveća, osobito vrbe, topole ili lijeske.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12, 1

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Mala je gljiva koja raste na trulom lišću bjelogoričnog drveća. Odsutnost cheilocistida isključuje sve slične vrste iz rodova Collybia, Gymnopus i Clitocybe, a posebno zbog njihovog neispupčenog i/ili lijevkastog klobuka. Zbog prisutnosti cheilocistida su isključeni i rodovi Gerronema, Fayodia i Gamundia. Rod Baeospora je isključen je zbog svojih dekstrinoidnih spora i odsutnosti kopči. Rod Tephrocybe uključuje vrste s relativno homogenim makroskopskim karakteristikama pa se njihova determinacija često temelji na analizi mikroskopskih karakteristika, osobito spora. Slična je kestenjastosporna ugljenarka (Tephrocybe baeosperma), koja je nešto većih dimenzija, s neispupčenom sredinom klobuka i manjim sporama.

Tephrocybe putida - created on October 2006 in Høstemark Skov, Denmark by Jens H. Petersen

TRULA UGLJENARKA

Tephrocybe putida (P.Karst.) M.M.Moser

Etimologija: putida (lat.) = smrdljiv, zaostalog mirisa, pokvaren. Po mirisu.

Klobuk: 2.5-7 cm širok, u početku je konveksan, zatim je izravnat sa širokom, tupom grbicom na sredini, površina je glatka, vodenasta, smeđ do sivo-smeđ, po suhom vremenu izblijedi, postane sivkasto-smeđ, rub je prvo podvijen, ubrzo se izravna, prozirno je narebran do 1/3 promjera.

Stručak: 3-8 cm visok i 4-12 mm debeo, valjkast, na bazi je nešto širi, na vrhu je pahuljast, siv.

Listići: Umjereno su gusti, trbušasti, izmiješani su s lamelulama, prirasli, u početku su sivkasti, u zrelosti postaju sivi do sivkasto-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 5-6.5 x 3-4 µm, Q = 1.5-1.8, bazidije su 4-sporne, siderofilne (s vidljivim granulama u FeSO4), s bazalnim kopčama, do 35 x 10 µm, cheilocistide su odsutne, pileipelis se sastoji od želatiniziranog cutisa od valjkastih, isprepletenih, uskih hifa širokih do 6 µm, s unutarnjim pigmentom, kopče su prisutne; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, čvrsto, sivkasto do smeđe-sivo; miris i okus su malo neugodni na brašno.

Stanište: Raste u jesen, kao saprotrof u crnogoričnim šumama, na šumskim livadama, pašnjacima, obično ispod smreke ili borovice, na kiselom tlu.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Može sličiti vrstama iz roda uleknjača (Clitocybe), kojima se listići uglavnom spuštaju po stručku. Makroskopski je gotovo ista promjenjiva ugljenarka (Tephrocybe confusa), kojoj su spore eliptične, 4.5-6.5 x 3-3.5 µm, bazidije 2-3-sporne, 25-33 x 5-6 µm, bez bazalnih kopči.

UŽEGLA UGLJENARKA

Tephrocybe rancida (Fr.) Donk

Etimologija: rancidus (lat.) = zao, gorak, lošeg ukusa. Po lošem mirisu i okusu mesa.

Engleski naziv: Rancid Greyling

Klobuk: 2-5 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je raširen i ispupčen na sredini, u starosti je neravan, površina je mazava po vlažnom vremenu, glatka, sjajna, vodenasta, siv, sivo-smeđ, sivo-plav, maslinasto-siv ili tamnosiv, jako blijedi, rub je bijelo pahuljast.

Stručak: 4-6 cm visok i 4-6 mm debeo, debeo, duboko je ukorijenjen, s korjenastim je produžetkom dugim do 8 cm, šupalj, gol, uzdužno je vlaknast, na gornjem je dijelu pahuljast, boje je klobuka, siv, sivo-smeđ, na bazi je bijelo maljav.

Listići: Gusti, uski, izmiješani su s lamelulama, zaokruženi su uz stručak, prirasli, sivi do sivo-smeđi, oštrica je svjetlija.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, duguljaste, glatke ili sa sitnim bodljama, prozirne, 7-8.5 x 4-4.5 µm, Q = 1.7-2.2, Qav = 2; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, sivkasto do svijetlosmeđe, u šupljoj je sredini stručka bjelkasto; miriše na brašno ili užeglo ulje, a okus je slab na brašno.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i ranu zimu, od kolovoza do siječnja, u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama kao saprotrof tla u mahovini. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Jagnjedovec pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 1, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti. U ovom rodu nema opasnih vrsta, ali nema ni jestivih.

Napomena: Ova vrsta pripada rodu Tephrocybe koji dosta prepoznatljiv po boji, ali i po korjenastom stručku i jakom mirisu.