Inosperma cookei - created on September 2022 in Hauterive, Switzerland by Nicolas Schwab

SLAMNATOŽUTA CJEPAČA

Inosperma cookei (Bres.) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast engleskog mikologa C. Cookea.

Engleski naziv: Straw Fibrecap

Klobuk: 2-5 cm širok, prvo je stožast ili zvonolik, zatim je konveksan do izravnat, sa ili bez grbice na sredini, površina je u mladosti s nejasnim do jasno izraženim ovojem, zatim je s bijelim mrljama od ostataka ovoja na sredini, glatka na sredini, prema rubu je radijalno vlaknasta, vlakna se slabo ili uopće ne razlažu, slamnatožut, žuto-smeđ do smećkast, rub je najprije podvijen, kasnije je izravnat, rascijepljen.

Stručak: 2.5-9.5 cm visok i 3-9 mm debeo, valjkast, batinasto do gomoljasto zadebljan na bazi gdje je širok do 16 mm, površina je pahuljasta na vrhu, ponekad je gotovo glatka, prema dolje je nejasno vlaknasta, u mladosti je s koprenom, bjelkast do žućkast, bijel na gomolju.

Listići: Umjereno su gusti, 40-60 ih dopire do stručka, trbušasti ili ne, usko su prirasli, sivkasto-oker do sivkasto-smeđi, bez maslinastih nijansi, oštrica je resasta i bijela.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, često su nepravilne, glatke, 7-9 x 4-5 µm, Q = 1.3-2.1, Qe = 1.7, bazidije su 4-sporne, 22-32 x 7-9 µm, pleurocistide su odsutne, cheilocistide su široko batinaste do kruškolike, tankih stijenki, s bezbojnim sadržajem, 25-45 x 12-20 µm, trama listića sastoji se od refraktivnih hifa, vrh stručka s rijetkim caulocistidama, više ili manje sličnih cheilocistidama, pomiješanim s valjkastim caulocistoidnim hifama; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto do žućkasto-oker; miriše na med kada je svježe, na prerezu podsjeća na zelenu pupavku (Amanita phalloides), a okus je poput mirisa.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u bjelogoričnim i miješanim šumama i parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, hrastom, kestenom ili lijeskom, a po Bresadoli i smrekom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom, jer sadrži muskarin.

Napomena: Na ovoj cjepači prevladava žuta boja klobuka i stručka, prepoznatljiva je i po karakterističnom mirisu na med. Primjerci koji rastu na sunčanim mjestima imaju ostatke ovoja koji se zadržavaju i kod starijih primjeraka i nedostaje im grbica, dok su drugi primjerci, očito iz istog micelija i koji rastu u sjeni s izraženom grbicom i nemaju ostatke ovoja kod starijih primjeraka. Ovo bi trebalo uzeti u obzir kod precjene značaja ovoja kao specifičnog kriterija za determinaciju.

CRVENKASTA CJEPAČA

Inosperma erubescens (A.Blytt) Matheny & Esteve-Rav.

Engleski naziv: Deadly fibrecap, Brick-red tear mushroom, Red-staining Inocybe

Klobuk: 3-8 cm širok, isprva je stožasto-zvonolik ili stožast, kasnije je izravnat i ispupčen na sredini, površina je glatka, ponekad čak i malo mazava na sredini, prema rubu je radijalno vlaknast, ostaci ovoja su odsutni ili nejasno izraženi, prvo je bijel do svijetlooker, vremenom postaje mesnatocrvenkast, ružičasto-crvenkast do narančast, na ozlijeđenim je mjestima ciglastocrven, rub je podvijen u mladosti, kasnije se izravna.

Stručak: 3-11 cm visok i 6-13 mm debeo, valjkast, batinasto do gotovo gomoljasto zadebljan na bazi u kojoj je širok 11-19 mm, gomolj nije obrubljen, na vrhu je dlakavo-pahuljast do sitno ljuskav, prema dolje je uzdužno vlaknast, u mladosti je s prolaznom koprenom, bijel do svijetlooker, kasnije postaje crvenkast, ružičast, narančast do ciglastocrven, uglavnom je boje klobuka.

Listići: Gusti, 60-80 ih dopire do stručka, široki su 3-5 mm, usko su prirasli do gotovo slobodni, isprva su žućkasti ili svijetlo žućkasto-ružičasti, na kraju su sivkasto-smeđi do žućkasto-maslinasti, često su s mjestimičnim mrljama boje mesa, na ozlijeđenim mjestima postaju narančasto-crveni do crveno-smeđi, oštrica je resasta, bijela.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do oblika sjemenke graha, glatke, prozirne, 10-14 x 5.5-7.5 µm, Q = 1.5-2.2, Qe = 1.8, bazidije su uglavnom 4-sporne, rjeđe su 2-sporne, 31-46 x 11-14 µm, pleurocistide su odsutne, cheilocistide su valjkaste do usko batinaste, često su zakrivljene, tankih stijenki, s bezbojnim ili crveno-smeđim sadržajem, 40-60 x 8-15 µm, trama listića je s refraktivnim hifama, caulocistide su samo na vrhu stručka, slične su cheilocistidama; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Bjelkasto do blago ružičasto, na prerezu je slabo promjenjivo; miris je neugodno slatkast, podsjeća na mirisni sapun ili više kao kod zelene pupavke (Amanita phalloides), a okus je sličan mirisu.

Kemijske reakcije: Meso s gvajakovom tinkturom polako postaje plavo-zeleno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do rujna, u dosta velikim skupinama, u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, po šumskim stazama, parkovima i grmlju, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično bukvom, hrastom, lipom ili borom, na vapnenastom tlu. Posljednju sliku snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Sadrži muskarin pa se smatra smrtno otrovnom vrstom. Sadrži oko 0.037% muskarina, a smrtonosna doza je 180 mg, oko 4.8 g svježih gljiva po odrasloj osobi, ali i niže vrijednosti mogu biti opasne po život.

Napomena: Dosta je velika rastom i uvijek je s crvenkastim mrljicama po klobuku i stručku. Slične su manje gljive iz roda Inocybe kao što je vrsta Inocybe incarnata, koja je većih dimenzija, zatim vrste crvenkaste boje, a to su vinskicrvena cjepača (Inosperma adaequatum), jelenska cjepača (Inosperma cervicolor), te Bongardijeva cjepača (Inosperma bongardii), koja ima upadljivo ljuskavi klobuk.

+

Inosperma fulvum - created on August 2025 in Skelsnæs, Denmark by Jacob Heilmann-Clausen

ŽUĆKASTOSMEĐA CJEPAČA

Inosperma fulvum (Bon) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: fulvus (lat.) = žućkasto-smeđ, tamnožut, žuto-crvenkast. Po boji.

Klobuk: 2-8 cm širok, u početku je stožast, zatim je raširen i s grbicom na sredini, površina je radijalno vlaknasta, bez ikakvih ostataka ovoja, crven, oker-smeđ do narančasto-smeđ, rub je isprva podvijen, kasnije je izravnat i raspucan.

Stručak: 3-10 cm visok i 3-9 mm debeo, valjkast, na bazi je karakteristično gomoljast, površina je blago vlaknasta, ljuskava, svjetlije je boje od klobuka, oker-smeđ do narančasto-smeđ, može biti bjelkast ili čak bijel.

Listići: Gusti, prirasli, isprva su sivkasti, zatim su sivkasto-smeđi, oštrica je pravilna i cjelovita.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, bademaste do oblika graha, glatke, bez kličnog otvora, 7-10.5 x 5-6 μm, Q = 1.4-2.2, Qe = 1.7, cheilocistide su batinaste, 30-60 x 10-25 μm; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto u klobuku, sa žućkastom nijansom u stručku, vremenom može postati smećkasto; miris je slab, u starosti je na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, po plažama, u šumama, parkovima, uglavnom uz breze, topole, vrbe, smreke i borove, na vlažnom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Opisana se vrsta do sada smatrala formom pjegave cjepače (Inosperma maculatum), ali sada jsu konačno razdvojene zahvaljujući molekularnim studijama.

Inosperma geraniodorum - created on September 2022 in Kvam, Brassethøgda, Norway by Norwegian University of Science and Technology

CVIJETNOMIRISNA CJEPAČA

Inosperma geraniodorum (J.Favre) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: Geranium (lat.) = rod biljaka, iglica + -odorum (lat.) = koji miriše na. Po mirisu mesa.

Klobuk: 1-4 cm širok, u početku je stožast do konveksan, nije ispupčen na sredini, površina je sa stršećim ljuskama na sredini, prema rubu je s grubim prilegnutim vlaknima, ostaci ovoja nisu prisutni, tamno sivo-smeđ do tamnosmeđ, rub je prvo podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 2-4 cm visok i 2-2.5 mm debeo, čvrst, valjkast, bijelo pahuljast na vrhu, prema dolje je s prilegnutim ili nakošenim ljuskama, boje je klobuka ili čak nešto tamniji, tamnosmeđ.

Listići: Osrednje su gusti, kasnije su prilično razmaknuti, trbušasti, dosta su široko prirasli, oker-smeđi do hrđastosmeđi, oštrica je resasta, bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do jajolike, glatke, 12-15 x 6-7 μm, Me = 13 x 6.5 µm, Q = 1.9-2.1, Qe = 2, bazidije su 4-sporne, 40-52 x 9-11 µm, pleurocistide su odsutne, cheilocistide su valjkaste, ponekad su valjkasto-batinaste, tankih stijenki, 37-51 x 9-14 µm, caulocistide su prisutne samo na vrhu stručka, slične su cheilocistidama ili su nešto manje vitke; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, smeđe, u stručku je tamnosmeđe, na prerezu ne pocrveni; miris je jak, podsjeća na lišće pelargonija, ponekad i izostane, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, u planinskim područjima, u simbozi s patuljastom vrbom.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Slična je jelenska cjepača (Inosperma cervicolor), koja ne miriše na pelargonije.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 2. Inocybe geraniodora J.Favre

+

Inosperma ismeneanum - created on September 2024 in Hannover, Germany by ljantos

ISMENEOVA CJEPAČA

Inosperma ismeneanum Bandini & B.Oertel

Etimologija: Po imenu.

Klobuk: 2-4 cm širok, isprva je stožast ili zvonolik, kasnije je široko konveksan ili raširen, bez ili samo s niskom, širokom grbicom, ulegnut na sredini, površina je u mladosti prekrivena obilnim ostacima bjelkastog ovoja, koji je kasnije često još uvijek vidljiv na sredini, glatka, ubrzo zatim je fino vlaknasta i raspucana, što otkriva svjetliju tramu ispod, smeđ s crvenkastom nijansom, crvenkasto-smeđ ili sivkasto-smeđ do tamnosmeđ s crvenkastom nijansom, kasnije je ponekad tamniji na sredini kada se ostaci ovoja izgube, rub je u mladosti slabo podvijen, zatim je zakrivljen prema dolje ili ravan, ili čak izvrnut prema gore.

Stručak: 3-10 cm visok i 3-5 mm debeo, valjkast ili zakrivljen i često blago zadebljan prema bazi, baza je gomoljasto zadebljana, gladak ili uzdužno crtast zbog tankih vlakanaca, vrlo rijetko grubo pahuljast na samom vrhu, u početku je bjelkast, vremenom postaje smeđ do crvenkasto-smeđ.

Listići: Gusti, oko 60-80 ih dopire do stručka, prirasli do gotovo slobodni, uski do blago trbušasti, u početku su bjelkasti, krem do sivkasti, kasnije su oker-smeđi, oštrica je nazubljena i bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su vretenaste, eliptične do bademaste, tupe na vrhu, glatke, 7-11 x 4-5.5 µm, Q = 1.5-2, Qe = 1.7, bazidije su općenito 4-sporne, 22-35 x 7-10 µm, cheilocistide su uglavnom duge i usko valjkaste, rijetko su batinaste, često više ili manje glavičaste, ponekad su više segmentne, tankih stijenki, bezbojne, 26-74 µm x 8-13 µm, pileipellis se sastoji od epicutisa, koji se sastoji od hifa širokih 4-11 µm, uglavnom slabo prekrivenih svijetlosmeđim parijetalnim pigmentom, i subcutisa sa širim i svjetlijim do bezbojnim hifama, caulocistide su samo na samom vrhu stručka, do 70 x 25 µm, uglavnom su duge, napuhane, deformirane, tankih stijenki, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto do krem u klobuku i stručku, kasnije je nešto je tamnije u kori stručka; miris je aromatičan do slab na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u bjelogoričnim šumama, parkovima i rubovima travnjaka, u simbiozi s bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po klobuku koji je smeđ s crvenkastom nijansom ili crveno-smeđ, površina je fino vlaknasta, a baza stručka gomoljasta. Raste na vapnenastom tlu ispod bjelogoričnog drveća. Slična je pjegava cjepača (Inosperma maculatum), koja je pjegava od ostataka ovoja po klobuku, općenito s tamnijom bojom klobuka s manje crvenih nijansi, prosječno s kraćim i širim cheilocistidama, koje pretežno nisu ni valovite ni glavičaste, kao i drugačije oblikovanim caulocistidama.

Inosperma kuthanii - created on September 2025 in Marienlyst Slot, Denmark by Thomas Kehlet

KUTHANOVA CJEPAČA

Inosperma kuthanii (Stangl & J.Veselský) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: U čast njemačkog mikologa Karla Kuthana. Po imenu.

Klobuk: 2-4 cm širok, isprva je konveksan, kasnije je raširen i s izraženom grbicom na sredini, površina je bez ostataka ovoja, glatka na sredini, radijalno vlaknasta i raspucana prema rubu, svijetlosmeđ do crvenkasto-smeđ, rub je dugo vremena podvijen, kasnije je izravnat i valovit.

Stručak: 3-7 cm visok i 2-5 mm debeo, čvrst, valjkast, na bazi je obrubljeno gomoljast, gomolj je širok do 12 mm, isprva je bjelkast, vremenom postaje smeđ, gomolj ostaje bijel, samo je na vrhu blago pahuljast.

Listići: Umjereno su gusti, 3-4 mm široki, usko su prirasli, prvo su bijeli, kasnije su s maslinastom nijansom, oštrica je resasta i bijela.

Mikroskopija: Bazidiospore su vretenaste do oblika graha, glatke, 8.5-9.5 x 4.4-5.5 µm, Q = 1.4-2.2, Qe = 1.8, bazidije su 4-sporne, 24-33 x 7-9.8 µm, cheilocistide su batinaste, široko vretenaste do trbušaste, tankih stijenki, prozirne, 45-65 x 10-16 µm, pleurocistide su odsutne, caulocistide su prisutne samo na vrhu stručka, oblik i veličina su slični kao kod cheilocistida, pileipelis je cutis, koji se sastoji od blago inkrustiranih hifa s kopčama, širokih 8-12 µm, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi ili su slabi na brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u svim tipovima šuma, uz rubove šuma, na travnjacima i po parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom, bukvom, brezom ili grabom, na tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Sadrži muskarin pa se smatra smrtno otrovnom.

Napomena: Od slične se slamnatožute cjepače (Inosperma cookei) razlikuje po boji klobuka i blago brašnastom mirisu. Dosta su slične slabomirisna cjepača (Inosperma quietiodor), koja ima miris na lisne uši kao kod hrastove mliječnice (Lactarius quietus), svjetliju boju klobuka, te šire i pravilnije spore, pjegava cjepača (Inosperma maculatum), koja nema gomoljastu bazu stručka, ima nešto uže spore (4.5-6 µm) i uže cheilocistidije (10-24 µm), te Pseudosperma microfastigiatum, koja ima veće, eliptične do vretenaste spore (8.5-12 x 5.5-7 µm).

PJEGAVA CJEPAČA

Inosperma maculatum (Boud.) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: maculatus (lat.) = uprljati, zamazati, (za)mrljati. Po izgledu površine klobuka.

Engleski naziv: Frosty Fibrecap

Klobuk: 2-8 cm širok, najprije je stožast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i oštro ispupčen na sredini, rijetko je bez ispupčenja, površina je glatka na sredini, prema rubu je radijalno raspucana, vlakna su samo malo razmaknuta i s malim međuprostorima, često je prekrivena uočljivim bijelim pjegicama od ostataka ovoja, osobito na sredini, ali ostaci ovoja su ponekad nejasni ili čak odsutni, dosta je promjenljive boje, oker-smeđ, ružičasto-smeđ, smeđ, tamnosmeđ do tamno crvenkasto-smeđ, ponekad je s ljubičastom nijansom, rijetko je gotovo crno-smeđ, rub je najprije podvijen, na kraju je izravnat.

Stručak: 3-11 cm visok i 3-9 mm debeo, gotovo je valjkast, zadebljan do obrubljeno gomoljast na bazi, gomolj je širok do 12 mm, na vrhu je sitno dlakav do sitno pahuljast, prema dolje je uzdužno vlaknast, bjelkast, vremenom postaje okerasto-smeđ ili tamnosmeđ, osobito u srednjem dijelu, pri dnu i na gomolju je bijel.

Listići: Gusti, široki su 3-7 mm, 45-80 ih dopire do stručka, usko su prirasli do skoro su slobodni, svijetlo sivkasto-smeđi ili svijetlosmeđi, oštrica je resasta i bijela.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do oblika graha, glatke, 8-12 x 5-6.5 µm, Q = 1.5-2, pleurocistide su odsutne, bazidije su pretežno 4-sporne, rijetko su 2-sporne, 25-34 x 8-11 µm, cheilocistide su batinaste, usko batinaste do valjkasto-batinaste, tankih stijenki, prozirne, 30-60 x 10-24 µm, caulocistide su samo na vrhu stručka, više ili manje su slične cheilocistidijama ili su valjkastije, ponekad su odsutne (cromushrooms: spore su (8.2) 9 - 11.2 (12.6) × (4.7) 5.3 - 6.5 (6.8) µm, Q = (1.5) 1.6 - 1.9 (2), N = 120, Me = 10 × 5.9 µm, Qe = 1.7, bazidije su 4-sporne, batinaste, 23-35 × 9-10.5 µm, N = 7, cheilocistide su batinaste, valjkaste, u obliku boce, zaobljene na vrhu, 30-55 × 10-15 µm, N = 14); otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, nježno, vlaknasto, bjelkasto do svijetlo žuto-ružičasto; miris je jak, podsjeća na tartufe ili više kao kod zelene pupavke (Amanita phalloides), prilično se teško definira, a okus je poput mirisa.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s gvajakovom tinkturom postane zelenkasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom, grabom, hrastom, brezom ili lipom, vrlo rijetko s crnogoričnim drvećem, sa smrekom, na vlažnim terenima. Slike su snimljene 16.9.2025., na likalitetu Velić kod Trilja, u šumi hrasta medunca i graba.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: S tipičnim je bjelkastim pjegicama po klobuku koje kasnije nestanu, bjelkasti stručak je na sredini smeđ, a iznad i ispod je svjetliji pa je na taj način podijeljen na 3 pojasa. Slične su slabomirisna cjepača (Inosperma quietiodor), koja se razlikuje po svjetlijoj žutoj boji, te pravilnijim sporama i manjim cheilocistidema, te žućkasta cjepača (Pseudosperma flavellum), koja ima glatkiji klobuk bez rastavljenih vlakana, vrlo slab miris i uske valjkaste cheilocistide.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 385. Pjegava cjepača (Inocybe maculata Boudier); Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 10. Inocybe maculata Boud.

Inosperma monastichum - created on April 2025 in Borna, Germany by fx_kling

SAMOSTANSKA CJEPAČA

Inosperma monastichum Bandini & B.Oertel

Etimologija: monasterion (gr.) = samostan. Po srednjovjekovnom samostanu Lobenfeld u Njemačkoj  gdje je prvi put pronađena.

Klobuk: 1-4 cm širok, u početku je stožast ili zvonolik, kasnije je stožasto-konveksan ili raširen, bez ili s više ili manje izraženom širokom grbicom, površina je u mladosti s finim ostacima sivkastog ovoja, kasnije je često radijalno crtasta s tamnijim ili svjetlijim vlaknima, u početku je glatka, kasnije je fino do grublje baršunasta, ponekad je raspucana na sredini, oker, svijetlosmeđ do smeđ, rub je u početku podvijen, zatim se izravna.

Stručak: 3-6 cm visok i 2-3 mm debeo, valjkast ili zakrivljen, u početku je u cijelosti fino bjelkasto vlaknast, kasnije je uzdužno crtast ili gladak, samo je na vrhu grubo pahuljast, isprva je smećkast, kasnije je svijetlo ljubičasto-smeđ do crvenkasto-smeđ.

Listići: Razmaknuti, oko 25-40 ih dopire do stručka, prirasli su sa zupcem, trbušasti, u početku su bjelkasti, kasnije su sa sivkastom nijansom, oštrica je nazubljena i bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su bademaste do eliptične, vrh je obično tup, glatke, 9-12 x 5.5-7.5 µm, Q = 1.5-1.9, bazidije su uglavnom 4-sporne, ispunjene su žućkasto-zelenkastim amorfnim sadržajem, 25-40 x 8-10 μm, cheilocistide su uglavnom valjkaste, više su ili manje glavičaste i segmentirane, obično su sa širokom bazom, 18-60 µm x 7-11 µm, pileipelis se sastoji od epicutisa, koji se sastoji od hifa širokih 5-12 µm, uglavnom slabo prekrivenih smećkastim pigmentom, te subcutisa sa širim i svjetlijim do bezbojnim hifama, caulocistide su gotovo valjkaste ili uglavnom deformirane, često se znatno šire prema vrhu, prisutne su samo na samom vrhu stručka, 35-80 x 10-20 µm, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto do crvenkasto na oštećenim mjestima; miris je aromatičan ili poput jeftinog parfema, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u bjelogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom, hrastom ili grabom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po pjegavoj, svijetlosmeđoj, goloj do baršunastoj površini klobuka, razmaknutim listićima, blagom crvenjenju površine pri trljanju, glatkim sporama i uglavnom valjkastim cheilocistidama. Raste na vapnenastom tlu i povezana je s bjelogoričnim drvećem. Po ovoj kombinaciji značajki razlikuje se od svih sličnih vrsta, kao što su Bongardijeva cjepača (Inosperma bongardii), koja ima veća i često vrlo zdepasta plodna tijela, svjetliju boju klobuka, ljuskavu površinu klobuka, znatno veće spore i u prosječno duže cheilocistide, riblja cjepača (Inosperma pisciodorum), koja ima veća plodna tijela, često žuto-smeđu do sivo-smeđu površina klobuka, kasnije ljuskavu do vunastu, znatno veće spore i od samog početka jak i neugodan miris, može biti izražen na ribu, te jelenska cjepača (Inosperma cervicolor), kojoj je s narančastim ili crvenkastim odsjajem klobuka, ljuskavom površinom klobuka, izrazito većim sporama, mirisom na plijesan i obično raste ispod crnogoričnog drveća.

Inosperma pisciodorum - created on August 2020 in Mørfjærgruven, Stuenes, Arendal, Norway by Inger-Lise Fonneland

RIBLJA CJEPAČA

Inosperma pisciodorum Bandini & B.Oertel

Etimologija: piscis (lat.) = riba + odorus (lat.) = mirisan, koji ima miris. Po mirisu mesa.

Klobuk: 2-5 cm širok, isprva je zvonolik do konveksan, kasnije je izravnat, nije ili je samo nejasno grbav, površina je gotovo glatka ili s prilegnutim vlakancima u mladosti, kasnije je vunasto-ljuskava, ali nikada s prilegnutim ljuskama, ostaci ovoja su prisutni samo u mladosti, ponekad prilično dugo vremena, prvo je gotovo bjelkast do svijetlo kremasto-žućkast, vremenom postaje oker, smeđ ili narančasto-smeđ, rub je u mladosti podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 2.5-6.5 cm visok i 3-9 mm debeo, valjkast, blago je batinasto zadebljan ili sužen na bazi, pahuljast na vrhu, prema dolje je nepravilno vlaknast, u mladosti je s prilično prolaznom koprenom, prvo je bjelkast, kasnije postaje crvenkasto-smeđ od baze prema gore.

Listići: Umjereno su gusti, 30-80 ih dopire do stručka, široki su 3-5 mm, usko prirasli do gotovo slobodni, svijetlosmeđi do sivkasto-smeđi, na kraju su sa slabom maslinastom nijansom, na ozlijeđenim mjestima postaju smeđi do crveno-smeđi, oštrica je resasta, bijela.

Mikroskopija: Bazidiospore su bademaste do eliptične, glatke, debelih stijenki, 12.5-20 x 6.5-8 µm, Q= 1.8-2.2, Qe = 2, bazidije su batinaste, 4-sporne, 37-60 x 10-14 µm, pleurocistide su odsutne, cheilocistide su valjkaste, valjkasto-batinaste do trbušaste, 35-60 x 8-15 µm, tankih stijenki, s bezbojnim ili crvenkasto-smeđim sadržajem, trama listića je s refraktivnim hifama, caulocistide su samo na vrhu stručka, slične su cheilocistidama, pileipelis se sastoji od paralelno postavljenih hifa, sa žutim pigmentom, blago inkrustiranim, širokim 6.6-14 µm, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, vlaknasto, bijelo, na prerezu polako postane crvenkasto-smeđe ili svijetlo vinskicrveno; svježi primjerci mirišu na lišće pelargonije, kasnije više na ribu, miris je često pomiješan sa slabom, slatkastom komponentom kao kod Bongardijeve cjepače (Inosperma bongardii), može biti i odsutan, a okus je neodređen, slab na ribu ili slabo gorkast.

Kemijske reakcije: Meso u klobuku s gvajakovom tinkturom odmah postane plavo-zeleno, a zatim plavo.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u mediteranskoj regiji od veljače do travnja, u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično hrastom, kestenom, johom, smrekom ili borom.

Doba rasta: 2, 3, 4, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Za ovu se vrstu navodi da ne sadrži muskarin i da je nejestiva zbog jakog i neugodnog mirisa na ribu, međutim smatramo je otrovnom kao i sve cjepače.

Napomena: Primjerci koji rastu u proljeće u mediteranskoj regiji općenito su većih dimenzija od primjeraka koji rastu u ljeto i jesen. Slična je Bongardijeva cjepača, koja ne miriše na ribu, međutim neki primjerci mogu biti i bez izraženog mirisa pa se mogu sigurno determinirati samo pomoću DNA analize. Vrlo je slična i jelenska cjepača (Inosperma cervicolor), koja često ima izraženo ljuskavi klobuk i miris na zemlju, te Inocybe appenticulata, koja također može mirisati na ribu, ali su joj cheilocistide s vršnim kristalima.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 4.2. Inocybe bongardii var. pisciodora (Donadini & Riousset) Kuyp.

Inosperma quietiodor - created on August 2023 in Sorø Sønderskov, Denmark by Jacob Heilmann-Clausen

SLABOMIRISNA CJEPAČA

Inosperma quietiodor (Bon) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: quietus (lat.) = tih, miran, spokojan + odor (lat.) = miris. Po slabom mirisu.

Klobuk: 1-4 cm širok, isprva je stožast, zatim je konveksan do izravnato-konveksan i s niskom i širokom grbicom na sredini, površina je u mladosti s tankim bjelkastim ostacima ovoja ovoja koji se zadržava na sredini, prema rubu je radijalno vlaknast, vlakna se slabo raspucavaju, oker, žuto-smeđ do svijetlosmeđ, svjetliji na vrhu zbog ostataka bjelkastog ovoja, rub je isprva podvijen, kasnije je izravnat, valovit i raspucan.

Stručak: 2.5-5 cm visok i 5-7 mm debeo, valjkast, batinasto do gotovo gomoljasto zadebljan na bazi gdje je širok do 10 mm, gotovo je gladak do sitno pahuljast na vrhu, prema dolje je nejasno vlaknast, prvo je bjelkast, vremenom postaje žućkast, rijetko je s vrlo slabim ljubičastim odsjajem na vrhu.

Listići: Gusti, 50-55 ih dopire do stručka, trbušasti ili ne, izmiješani su s lamelulama, usko su prirasli, žućkasto-smeđi sa sivkastim odsjajem, zatim su maslinasto-smeđi, oštrica je resasta i bijela.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, debelih stijeki, amiloidne, 8-11 x 5.5-6.5 µm, Q = 1.5-2, Me = 8.9-5.9 µm, Qe = 1.8, bazidije su batinaste, 4-sporne, 28-39 x 9-11 um, pleurocistide nisu prisutne, cheilocistide su batinaste, ponekad su trbušaste, tankih stijenki, s bezbojnim sadržajem, 30-60 x 10-20 um, pileipelis se sastoji od paralelno postavljenih hifa širokih 3-8 um, sa žućkastim pigmentom, s bazalnim kopčama, caulocistide su višesegmentne, valjkaste do batinaste, s bazalnim kopčama, 110-170 x 12-14 um; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, vlaknasto, u klobuku je bjelkasto, u stručku je svijetložuto do smećkasto, a u gomolju bjelkasto; miris je na lisne uši kao kod hrastove mliječnice (Lactarius quietus) ili slab na brašno, ponekad podsjeća na pjegavu cjepaču (Inosperma maculatum), nikada nije kao kod slamnatožute cjepače (Inosperma cookei), a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće hrastom, kestenom ili bukvom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Iako neki izvori navode da je nejestiva vrsta, smatramo je otrovnom kao i sve cjepače.

Napomena: Prepoznatljiva je po radijalno vlaknastom žuto-oker klobuku s izraženom grbicom, prekrivenom barem na grbici tankim bijelim ovojem, kremasto-oker listićima, valjkastom, bijelom pa žutom stručku s gomoljasto zadebljanom bazom, mirisu mesa na sapun i sporama 8-10 x 5.5-6.5 µm. Slične su slamnatožuta cjepača, koja miriše na voće i ima manje spore (5.5-9.5 x 4.5-5.5 µm), te pjegava cjepača, koja ima crvenkasto-smeđi pjegavi klobuk i stručak, često je većih dimenzija, miriše na gljive ili tartufe, a spore su 9-12 x 5-6.5 µm.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 8. Inocybe quetiodor M.Bon

Inosperma reisneri - created in Novosibirsk Akademgorodok, Ruska Federacija by ressaure

REISNEROVA CJEPAČA

Inosperma reisneri (Velen.) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: Po imenu.

Klobuk: 1.5-4 cm širok, isprva je konveksan, zatim se raširi, na kraju je izravnat i bez ili s niskom grbicom na sredini, površina je glatka na sredini, prema rubu je radijalno vlaknasta, kasnije se polako raspucava, ali prilično neupadljivo, u mladosti je s tankim, sivkastim, brzo prolaznim ostacima ovoja, svijetlooker, žućkasto-smeđ do smeđ, rub je u mladosti podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 1.5-4 cm visok i 3-6 mm debeo, valjkast, malo je zadebljan na bazi ili gotovo gomoljast, slabo je pahuljast na vrhu, prema dolje je blago vlaknast, koprena nije prisutna, bjelkast, obično je sa svijetloljubičastom nijansom, najuočljivije na gornjoj polovici, ali pomiješan sa smećkastim nijansama na donjoj polovici, na gomolju je bjelkast.

Listići: Gusti, oko 50 ih dopire do stručka, široki su 2-5 mm, nisu ili su samo nejasno trbušasti, usko su prirasli do gotovo slobodni, u mladosti su ljubičasti, ljubičasti odsjaj ubrzo nestaje, zatim su smeđi, oštrica je resasta, bjelkasta ili boje lica.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, često su sužene na sredini, glatke, prozirne, 8-10.5 x 5-6 µm, Q = 1.4-1.9, Qe = 1.6, bazidije su batinaste, 4-sporne, 29-38 x 9-12 µm, pleurocistide su odsutne, cheilocistidije su batinaste, ponekad su kruškolike, tankih stijenki, s bezbojnim sadržajem, 35-60 x 8-14 µm, caulocistide su samo na krajnjem vrhu stručka, slične su cheilocistidama; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, vlaknasto, svijetloljubičasto, najizraženije u vrhu stručka; miris je slab ili jak, na voće ili neugodniji, na zemlju, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u bjelogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično kestenom ili bukvom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom, kao i sve cjepače.

Napomena: Prepoznatljiva je po elegantnim plodnim tijelima s polugomoljastim stručkom, sjajnim svilenkastim klobucima s raspršenim mrljama od ostataka bijelog do sivkastog ovoja, ljubičastom nijansom na gornjem dijelu stručka i listićima, te osebujnom mirisu. Slične su slabomirisna cjepača (Inosperma quietiodor), koja je bez ljubičaste nijanse, a miris je na lisne uši kao kod hrastove mliječnice (Lactarius quietus) ili na sapun, te Pseudosperma vinosistipitatum, koja također ima ljubičasti stručak i ljubičaste listiće, ali se razlikuje po većim sporama i širim cheilocistidijama.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 7. Inocybe reisneri Velen.

Mallocybe agardhii - created on September 2020 in Trekanten, Denmark by Karen Poulsen

AGARDHOVA CJEPAČA

Mallocybe agardhii (N.Lund) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: U čast švedskog botaničara i algologa Carla Adolpha Agardha (1785.-1859.). Po odgovarajućem imenu.

Klobuk: 2-8 cm širok, isprva je konveksan, zatim je izravnat i s grbicom na sredini, u mladosti je s bjelkastim ovojem, površina je vlaknasta i crtasta, nije ljuskava, žuto-oker, oker, do žuto-smeđ, u starosti je cimetastosmeđ, tamniji na sredini, rub je u mladosti podvijen i sa zastorkom, kasnije je nazubljen.

Stručak: 3-8 cm visok i 5-8 mm debeo, valjkast, ponekad je uvijen, šupalj, vunasto je vlaknast, nije ljuskav, na dnu je bjelkasto prošaran ostacima ovoja, boje je klobuka, žuto-oker do žuto-smeđ, na vrhu je formiran jasni prstenasti pojas nešto tamnije boje.

Listići: Gusti, izmiješani su s lamelulama, prirasli, rijetko se vrlo kratko spuštaju po stručku, najprije su krem, kasnije su sivkasti do žućkasto-smeđi, u starosti su smećkasti do maslinasto-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do oblika graha, glatke, 8-11 x 5-6.5 µm, Q = 1.6-2.1, Qe = 1.85, cheilocistide su vrlo nepravilne, obično su batinaste, često s izduženim vratom, tankih stijenki, 15-30 x 10-18 µm, bez pleurocistida, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Čvrsto, svijetlosmeđe do maslinastozeleno; miris nije izražen ili na plijesan i zemlju, a okus je također slab na zemlju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, u malim skupinama, na vlažnim dinama, uz rubove cesta i šuma, u grmljacima i na travnjacima, u simbiozi s vrbama (Salix repens, Salix caprea), na pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom, jer sadrži muskarin.

Napomena: Određeni autori smatraju da se radi o vrsti iz roda Pholiota. Postoji slična cjepača s vjenčićem, slatkastogorka cjepača (Inocybe dulcamara) koja ponekad raste busenasto ispod smreke.

Mallocybe fibrillosa - created on August 2024 in Slådalen, Vågå, In, Norway by Perry Gunnar Larsen

VLAKNASTA CJEPAČA

Mallocybe fibrillosa (Peck) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: fibrilla (lat.) = vlakance + -osa (lat.) = obilje, prisutnost. Po izrazito vlaknastoj površini klobuka.

Klobuk: 1.5-4 cm širok, u početku je gotovo konveksan, kasnije je raširen i izravnat, površina je suha, s izraženim je prilegnutim vlakancima do radijalno vunasta ili dlakavo-vlaknasta, sredina je vremenom vlaknasto-ljuskava, u mladosti je s ostacima bijelog ovoja, kasnije je s paučinastim ostacima ovoja samo na rubu, svijetlosmeđ, žuto-smeđ ili crvenkasto-smeđ, rub je prvo zakrivljen ili podvijen prema unutra i ostaje takav nakon širenja ili zakrivljavanja, rijetko je dlakav.

Stručak: 1-3.5 cm visok i 5-10 mm debeo, valjkast, ravan ili zakrivljen, površina je suha, jako je vunasta, nije pahuljasta ni ljuskava, rijetko je paperjasta, s jasnim je koprenastim ostacima zastorka, svjetlije je boje od klobuka, svijetlosmeđ ili sa svijetložutom osnovom, na dnu je bijel

Listići: Gusti, do 40 ih dopire do stručka, izmiješani su s lamelulama, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, svijetlo maslinasto-smeđi, oštrica je glatka ili svjetlija i nejasno resasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, bademaste do oblika sjemenke jabuke, s tupim do tupo zašiljenim krajevima, zadebljanih stijenki, glatke, 8-9.5 x 4.5-5.5 µm, Q = 1.6-2.2, Qe = 1.9, bazidije su uglavnom 4-sporne, usko batinaste, prozirne do oker, 26-41 x 6-9 µm, cheilocistide su valjkaste do batinaste, ponekad su iskrivljene, trbušaste ili kratko vretenaste, vrhovi su tupi ili natečeni, tankih stijenki, prozirne, 15-45 x 9-14 μm, pleurocistide su odsutne, caulocistide nisu uočene, ali su prisutne u obliku kratkih batinastih, a rjeđe eliptičnih ili valjkastih elemenata na krajnjem vrhu, prozirne, tankih stijenki, hife trame stručka su žuto-smećkaste, inkrustirane, valjkaste i široke do 16 µm, hife stručka su refraktivne, pileipelis je cutis sastavljen od  paralelnih do gotovo paralelnih hifa, ponekad su uzdignute prema gore ili zamršene, smeđe do žuto-smećkaste, valjkaste, inkrustirane, široke su 7-15 µm, hife trame su svijetložućkaste, ponekad su napuhane, hife trame listića su paralelne, zbijene, žućkaste ili svijetlo žućkasto-smeđe, valjkaste i široke 7–15 µm, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je oker-smeđa.

Meso: Čvrsto, prljavo bijelo, bjelkasto, žućkasto do svijetlosmeđe, nagnječeno je nepromjenjivo; miris je blag na med ili spaljeni šećer, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso s 3% KOH posmeđi, a s gvajakovom tinkturom postane tamno maslinastozeleno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u miješanim šumama, u simbiozi s borom, ali također i s vrbom i brezom, često na kiselom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom kao i sve cjepače. 

Napomena: Prepoznatljiva je po maljavo-vlaknastom klobuku s maslinastom nijansom, umjereno razmaknutim listićima, vunastom stručku s bijelom bazom i, prema nekim autorima, po mirisu na med ili spaljeni šećer, koji često izostane. Spore nisu duguljaste, a prosječni Q je manji od 2. Cheilocistide su kratke i općenito valjkaste. Raste uglavnom u sjevernoj Europi. Raspon biljaka domaćina općenito je širok i uključuje borove, ali i drugo drveće, vrbe, topole i breze.

Mallocybe fuscomarginata - created on October 2016 in Nijkerkernauw - Flevoland, Netherlands by ieko staal

TAMNORUBNA CJEPAČA

Mallocybe fuscomarginata (Kühner) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: fuscus (lat.) = taman, smeđ, tamnosmeđ + marginatus (lat.) = obrubljen, omeđen. Po tamnijem rubu klobuka.

Klobuk: 1-3 cm širok, isprva je konveksan, kasnije je raširen i spljošten, ponekad je blago ulegnut na sredini, površina je tamno vlaknasta ili baršunasta, vlakna su gruba i izgledaju poput ljuski, tamnosmeđ do narančasto-smeđ, smeđ na sredini, rub je obično rascijepljen.

Stručak:  2-4 cm visok i 2-8 mm debeo, valjkast, ponekad je zakrivljen, izraženo je vlaknast ili baršunast, u mladosti je boje klobuka.

Listići: Gusti, široki, prirasli, smeđi s maslinastom ili cimetastosmeđom nijansom.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 9-13 x 5.5-7.5 µm, Q = 1.3-1.8, Qe = 1.6, cheilocistide su 20-50 x 14-30 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, prljavo krem u klobuku, maslinasto-smeđe u stručku; miris je slab na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u jesen, pojedinačno ili skupno, u vlažnim planinskim šumama i na rubovima šumskih staza, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično vrbom ili brezom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Iako neki izvori navode da je nejestiva vrsta, smatramo je otrovnom kao i sve cjepače. 

Napomena: Prepoznatljiva je po grubo vlaknastoj ili baršunastoj površini klobuka i stručka, a rub klobuka se vremenom obično raspucava.

MALJAVA CJEPAČA

Mallocybe heimii (Bon) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast francuskog botaničara Rogera Heima (1900-1979), koji je bio specijaliziran za mikologiju i tropsku fitopatologiju. Bio je poznat po svojim studijama koje su opisivale anatomiju himenija gljive, sistematiku i filogeniju viših gljiva (osobito srodnih rodova Lactarius i Russula, Russulales i Secotium), mikologiju tropskih gljiva kao što je rod Termitomyces, kao i etnomikološki rad na halucinogenim gljivama iz rodova Psilocybe i Stropharia. Za života je objavio preko 560 članaka, znanstvenih radova i značajnih radova iz područja poput botanike, kemije, obrazovanja, šumarstva, hortikulture, umjetnosti, medicine i zoologije.

Klobuk: 2-8 cm širok, najprije je konveksan, zatim se izravna i ponekad lagano ispupči, površina nije vodenasta, nije crtasta, jako je radijalno ljuskavo-maljava, kožica dosta prelazi preko ruba i često je spojena s prstenastim pojasom, žuto-smeđ, smeđ, narančasto-smeđ, crvenkasto-smeđ ili sivo-smeđ, rub je dugo vremena podvijen, kasnije je resast od ostataka ovoja.

Stručak: 2.5-5.5 cm visok i 5-9 mm debeo, uglavnom je nešto kraći od širine klobuka, lagano je zadebljan i korjenast na bazi, donji je dio uočljivo uzdužno vlaknast, a iznad vjenčića je sitno pahuljast, žuto-smeđ ili svijetlosmeđ, stršeća vlakanca tvore vjenčić.

Listići: Gusti, trbušasti, izmiješani su s lamelulama, prirasli, vrlo se kratko spuštaju po stručku sa zupcem, sivo-smeđi, kasnije su hrđastosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do oblika graha, glatke, 8.5-13 x 4.5-6 µm, Q = 1.3-1.9, Qe = 1.7, cheilocistide su jednosegmentne, 35-50 x 10-15 µm, batinaste do vretenaste; otrusina je smeđe boje duhana.

Meso: Tanko, bjelkasto do svijetlosmeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama, po naplavinama i pjeskovitom tlu uz morsku obalu, u simbiozi s borovima. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, početko prosinca, na lokalitetu Kloštar Podravski kod Đurđevca.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: OTROVNA - Jestivosti ove vrste nije u potpunosti poznata zbog njezine rijetkosti, međutim smatramo je otrovnom vrstom kao i sve cjepače.

Napomena: Slična je slatkastogorka cjepača (Inocybe dulcamara), koja ima nešto veće spore i drugačiji ovoj. Ova vrsta pripada skupini Mallocybe koja se po određenim karakteristikama polako izdvaja iz roda Inocybe i tvori novi rod.

Mallocybe latispora - created on September 2020 in Louhi, Kalkkitehtaan ja järven välinen alue, Finland by Tapio Kekki

ŠIROKOSPORNA CJEPAČA

Mallocybe latispora (Bon) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: latus (lat.) = širok + spora (gr.) = sjeme, spora. Po značajkama spora.

Klobuk: 2-7 cm širok, isprva je konveksan, kasnije je raširen i spljošten, površina je vlaknasta do ljuskava, narančasto-smeđ, rub se vremenom raspucava.

Stručak: 3-8 cm visok i 3-10 mm debeo, valjkast, vlaknast, smeđ do narančasto-smeđ, na bazi je s bijelim micelijem.

Listići: Gusti, široki, prirasli, svijetlo krem-žućkasti, kasnije su smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 8-11 x 6-7.5 µm, cheilocistide su jednosegmentne ili višesegmentne, vršni segmenti su batinasti do kuglasti, širine do oko 20 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto do oker; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen i ranu zimu, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, često brezom ili vrbom, na kamenitom ili pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 1, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom kao i sve cjepače. 

Napomena: Ova je vrsta tek nedavno uzdignuta na status vrste na temelju filogenetskih istraživanja.

Mallocybe leucoblema - created on June 2018 in Savines-le-Lac, France by Guinberteau Jacques

BJELKASTA CJEPAČA

Mallocybe leucoblema (Kühner) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: leukos (gr.) = bijel + blema (gr.) = pokrivač, pokrov. Po ostacima ovoja na klobuku.

Klobuk: 3-8 cm širok, najprije je polukuglast do konveksan, kasnije je spljošten, nije ispupčen, površina je u početku bjelkasta, prekrivena je debelim slojem ovoja iste boje, koji ubrzo izblijedi i gotovo u potpunosti nestane, vlaknast, s mrljama prema rubu, više ili manje intenzivne oker boje, rub je podvijen, u mladosti je nazubljen i s bijelom koprenom koja ga spaja sa stručkom.

Stručak: 3-7 cm visok i 5-10 mm debeo, valjkast, pun, ubrzo zatim je šupalj, površina je fino vlaknasta, od vrha je s radijalnim vlakancima, u mladosti je često prekriven bijelim ovojem, a ponekad se na gornjem dijelu klobuka može uočiti mrežasti uzorak od ostataka zastorka, osnova je svijetložuta, oker do smećkasta.

Listići: Prilično su gusti, dosta su tanki, umjereno su trbušasti, izmiješani su s lamelulama, prirasli, najprije su svijetlokrem do žućkasti, kasnije su smećkasti, oštrica je iste boje i resasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do gotovo valjkaste, spljoštene s jedne strane, glatke, glatke, 9-13 x 5-6 µm, Me = 10.8 x 5.5 µm, Q = 1.5-2, Qav = 1.8, bazidije su batinaste, 4-sporne, s bazalnim kopčama, 30-43 x 8-11 µm, cheilocistide su široko batinaste do gotovo kruškolike, s bazalnim kopčama, neke su zadebljane, ponekad su višesegmentne, 25-35 x 10-15 µm, pleurocistide i caulocistide su odsutne, pileipelis se sastoji od uvijenih hifa, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je žuto-oker do smeđa.

Meso: Prilično je čvrsto, malo je vlaknasto, svijetložuto u klobuku i gornjem dijelu stručka, a prema donjoj polovici postaje cimetastosmeđe; miris je slabo izražen, ugodan ili na spermu, a okus je neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u planinskim područjima u miješanim i crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom ili jelom.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Veoma je lijepa gljiva iz skupine krupnih cjepača u kojoj se nalazi slatkastogorka cjepača (Inocybe dulcamara) od koje se lako razlikuje po izdašnom bijelom ovoju koji u mladosti potpuno prekriva cijelu gljivu.

Mallocybe leucoloma - created on August 2021 in Grytenuten, Ullensvang, Ve, Norway by Perry Gunnar Larsen

BIJELORESASTA CJEPAČA

Mallocybe leucoloma (Kühner) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: leukos (gr.) = bijel+ loma (gr.) = rub, porub, resa. Po bjelkastim ostacima ovoja na rubu klobuka.

Klobuk: 1.5-4.5 cm širok, isprva je polukuglast, zatim je stožasto-konveksan do konveksan, ponekad je blago ispupčen na sredini, površina je u mladosti prekrivena obilnim bjelkastim ovojem, vunasta, vlaknasta, svijetlo žućkasto-smeđ s maslinastom nijansom u mladosti, zatim je žuto-smeđ, oker, svijetlosmeđ, smeđ do crvenkasto-oker, rub je prvo podvijen, kasnije je izravnat i ponekad izvrnut prema gore, dekoriran je bijelim ostacima ovoja.

Stručak: 1.5-4.5 cm visok i 2-6 mm debeo, vitak, često je duži od širine klobuka, valjkast, blago je zakrivljen, šupalj, prekriven je mrljama vlakanaca ili trakicama bijelih ostataka ovoja, koji su vremenom sve slabije izraženi, osnova je svijetlosmeđa.

Listići: Umjereno su gusti, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, isprva su svijetlo sivkasto-maslinasti, zatim su žuto-zeleni, žuto-smeđi do smeđi, oštrica je boje lica ili svjetlija.

Mikroskopija: Bazidiospore su nepravilno eliptične do vretenaste, tupe do ponekad gotovo stožaste na krajevima, glatke, 8.5-11 x 4.5-6 μm, Me = 9.5 x 5.2 μm, Q = 1.5-1.9, Qe = 1.7, bazidije su batinaste, uski i duge, neke su sa žutim zrnatim sadržajem, 4-sporne, ponekad su 2-sporne, 35-60 x 8-10 μm, sterigme su duge do 7 μm, cheilocistide su batinaste do kruškolike, tankih stijenki, 15-40 x 8-14 μm, pleurocistide su odsutne; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Tanko, vodenasto, svijetlo žuto-smeđe, maslinasto-oker do maslinasto-smeđe; miris je slab na gljive, spermu ili na vlažno drvo, a okus je neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, u vlažnim planinskim područjima, miješanim i bjelogoričnim šumama i grmljacima, u simbiozi s patuljastim vrbama, često na pjeskovito-šljunčanom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom kao i sve cjepače. 

Napomena: Ova je cjepača karakteristična po vitkim i tankim plodnim tijelima prekrivenih obilnim ostacima ovoja, koji su isprva bijeli, a vremenom zaostanu samo na rubu klobuka i u vidu vlakanaca ili bijelih trakica na stručku. Slična je bjelkasta cjepača (Mallocybe leucoblema), koja je također prekrivena istim ostacima ovoja, a razlikuje se po većim dimenzijama. Stariji primjerci, koji su uglavnom bez bijelih ostataka ovoja, mogu se zamijeniti sa slatkastogorkom cjepačom (Inocybe dulcamara), koja raste u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, najčešće s brezom, hrastom, borom ili jelom.

Mallocybe malenconii - created on August 2023 in Mariebjerg Kirkegård, Denmark by Jacob Heilmann-Clausen

MALENCONOVA CJEPAČA

Mallocybe malenconii (R.Heim) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: U čast francuskog mikologa Georgesa Malençona. Po imenu.

Klobuk: 1-3 cm širok, isprva je konveksan, kasnije je izravnato-konveksan ili gotovo ravan, nikada nije ulegnut na sredini, površina je suha, na sredini je dekorirana izraženim, kratkim, vunastim čupercima vlakana koji su iste boje ili malo tamniji od ostatka površine, isprva su vlaknasti, na sredini je tamno crvenkasto-smeđ do žućkasto-crven, prema rubu je s smeđ, rub je dugo zakrivljen prema unutra, ali ne i podvijen.

Stručak: 1.5-4 cm visok i 3-5 mm debeo, nepravilno valjkast, često je zakrivljen ili uvijen, baza nije zadebljana, površina je suha, u starosti je s tamnijim smeđim raspršenim vlaknastim čupercima, svijetlosmeđ ili svjetliji na vrhu i na bazi.

Listići: Umjereno su gusti, trbušasti, prirasli, cimetastosmeđi, vremenom postaju mnogo tamniji, oštrica je svjetlija.

Mikroskopija: Bazidiospore su usko eliptične, valjkaste, vretenaste ili izduženo bademaste, često su sa središnjim udubljenjem i tupim do tupo zašiljenim krajevima, blago zadebljanih stijenki, glatke, 9-12 x 4-5 μm, Q = 1.9-2.8, Qe = 2.5, bazidije su 4-sporne, usko batinaste do gotovo valjkaste, prozirne, 25-50 x 6-15 µm μm, pleurocistide su odsutne, cheilocistide su kratke batinaste ili kratko valjkaste do kuglaste ili jajolike, tankih stijenki, prozirne do oker, rijetko su smeđe inkrustirane, 17-26 x 10-20 μm, caulocistide su slične chilocistidama, ograničene samo na krajnji vrh stručka, pileipelis se sastoji od čuperaka trihodermalnih hifa, koje su valjkaste do napuhane, inkrustirane, s blago zadebljanim stijenkama, široke 10-18 μm, hife trame listića su paralelne, glatke, tankih stijenki, široke 10-18 μm, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, žilavo, vlaknasto, bjelkasto do svijetlo ružičasto-oker do narančasto-smeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u miješanim i bjelogoričnim šumama, vrtovima, parkovima, grmljacima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično brezom ili vrbom, rjeđe borom, na pjeskovitom i šljunčanom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom kao i sve cjepače. 

Napomena: Od ostalih se sličnih vrsta u kompleksu slatkastogorke cjepače (Inocybe dulcamara) tazlikuje po uskim, blago višekutnim sporama. Međutim, razgraničenje među blisko srodnim vrstama može biti ključno: Mallocybe megalospora ima šire spore veličine do 12.5 x 6.5 μm, Inocybe stenospora je karakteristična po većim sporama, 15-20 x 5-7 μm, Mallocybe arthrocystis ima zrnatu površinu klobuka koja podsjeća na vrste iz roda Cystoderma i raste isključivo u planinskim područjima s patuljastom vrbom, a Mallocybe perbrevis ima vlaknastu površinu klobuka i valjkaste do jajolike spore veličine 7.5-12 x 5-6 μm.

Mallocybe myriadophylla - created on September 2020 in Virkkala, Finland by Jukka Vauras

GUSTOLISTIĆAVA CJEPAČA

Mallocybe myriadophylla (Vauras & E.Larss.) Matheny & Esteve-Rav.

Etimologija: myrias (gr.) = bezbroj, mnogobrojno + phyllon (gr.) = list, listić. Po gustim listićima.

Klobuk: 2-6 cm širok, isprva je polukuglast, zatim je konveksan do izravnat, ponekad je s tupom grbicom na sredini, pustenast, ponekad je s komadićima bjelkastog ovoja na rubu, u mladosti je svijetlo sivo-smeđ do žuto-sivo-smeđ, zatim je sivo-smeđ, svijetlosmeđ do smeđ, često je tamniji na sredini, rub je prvo podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 2.5-5 cm visok i 3-7 mm, čvrst, valjkast ili blago sužen prema bazi, pun, kasnije je često šupalj, sjajan, svilenkast, često je s obilnim ostacima sivkaste koprene, bjelkast do sivkast, zatim je svijetlosmeđ do siv, na bazi je bijel, često su 2-4 plodna tijela busenasto spojena.

Listići: Vrlo su gusti, uski, široki su do 4 mm, rijetko do 7 mm, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, u mladosti su svijetlosivi, zatim su sivo-smeđi, smeđi do tamnosmeđi, oštrica je glatka i svjetlija.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do jajolike, glatke, 8-9.5 x 4.5-5.5 μm, Me = 8.8 x 5.1 μm, Q = 1.3-2.1, Qe = 1.7, bazidije su batinaste, 4-sporne, 20-34 x 7-9 μm, cheilocistide su batinaste, kruškolike ili gotovo kuglaste, neke su sa sivkastim do smeđe-žutim sadržajem, 9-30 x 6-14 μm, pleurocistide su odsutne, caulocistide su samo na vrhu stručka, slične su cheilocistidama, ali prosječno su veće, do 40 x 20 μm; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, svijetlo žuto-sivkasto do žuto-smeđe; miris nije izražen ili slab na gljive ili metal, a okus je blag, ali kasnije postaje malo neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u obilnim skupinama, u otvorenim područjima, po parkovima, rubovima šuma, te bjelogoričnim i miješanim šumama, u simbiozi s brezom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom kao i sve cjepače. 

Napomena: Od sličnih se vrsta razlikuje po gustim listićima. Rezultati istraživanja pokazuju da je blisko povezana s Malenconovom cjepačom (Mallocybe malenconii), koja ima duže spore, 9-12 x 4-5 μm, s prosječnim Q od 2.5, manjih je dimenzija i s ljuskavom površinom klobuka, te bjeloresasta cjepača (Mallocybe leucoloma), koja je nešto manjih dimenzija i vitkija. Slična je i Agardhova cjepača (Mallocybe agardhii), koja je nešto većih dimenzija, s većim sporama i raste ispod vrbe.