Inocybe stangliana - created on July 2024 in Brislach, Switzerland by Valentin Moser

STANGLOVA CJEPAČA

Inocybe stangliana Kuyper

Etimologija: U čast njemačkog samoukog mikologa Johanna Stangla (1923.-1988.), koji je bio svjetski priznati stručnjak sa rod Inocybe. Opisao je nekoliko novih vrsta i značajno pridonio sistematizaciji ove zahtjevne skupine gljiva. Kao priznanje za njegov doprinos znanosti, drugi mikolozi su nekoliko vrsta gljiva imenovali u njegovu čast, uključujući ovu vrstu koju je službeno opisao nizozemski mikolog Thomas Kuyper 1986. godine. Po imenu.

Klobuk: 1-3 cm širok, isprva je konveksan, kasnije je izravnato-konveksan i s prilično izraženom grbicom na sredini, površina je glatka na sredini, prema rubu je radijalno vlaknasta, vlakna se blago razdvajaju, a na rubu je raspucana, smeđ, sa slabom je crvenkastom nijansom.

Stručak: 1.5-3 cm visok i 2-4 mm debeo, valjkast ili blago proširen na vrhu, većim dijelom je pahuljast (koristiti ručno povećalo), prljavo žućkast.

Listići: Razmaknuti, široki su 5 mm, usko su prirasli, limunastožuti, oštrica je resasta, boje je lica.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične do gotovo bademaste, tupe do nejasno stožaste na jednom kraju, glatke, 5.5-7 x 4.5-5.5 µm, Me = 6.4 x 4.8 µm, Q = 1.2-1.5, Qe = 1.3, bazidije su 4-sporne, 22-27 x 7-9 µm, pleurocistide su 41-53 x 14-18 µm, široko su vretenaste, ponekad su više trbušaste do batinaste, bezbojnih do svijetložutih i debelih stijenki, debljine do 2.5 µm, s vršnim su kristalima, prilično su brojne, cheilocistide su slične pleurocistidama, prilično su brojne, paracistide su batinaste, tankih stijenki, bezbojne, brojne, caulocistide se spuštaju do baze stručka, slične su cheilocistidama i pomiješane s cauloparacistidama, ali donekle nepravilne i manje debelih stijenki na donjoj trećini; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto, žućkasto u klobuku, nešto žućkastije u stručku; miris je slab na voće, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do rujna, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s bukvom.

Doba rasta: 8, 9

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po malim dimenzijama, žutim listićima, oštrici iste boje, žutom mesu i malim sporama.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 89. Inocybe stangliana Kuyp.

Inocybe stellatospora - created on September 2020 in Lyngby Åmose, Denmark by Tobias Bøllingtoft

VUNASTA CJEPAČA

Inocybe stellatospora (Peck) Massee

Etimologija: stella (lat.) = zvijezda + spora (gr.) = sjeme, spora. Po obliku spora.

Engleski naziv: Woolly Fibrecap

Klobuk: 1.5-4 cm širok, isprva je polukuglast do zvonolik, zatim je konveksan do spljošten i blago ispupčen na sredini, površina je prekrivena s uspravnim, crnkastim ljuskama na svjetlijoj osnovi, barem na sredini, svijetlosmeđ do tamno sivo-smeđ, svjetliji kada je izložen sunčevoj svjetlosti.

Stručak: 2-6.5 cm visok i 3-6 mm debeo, valjkast, vunast, čitav je tamnosmeđe vlaknast, krem do okerast.

Listići: Umjereno gusti do razmaknuti, prirasli, bjelkasti do krem, s blagom su ljubičastom nijensom, zatim su svijetlo sivkasto-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su izraženo grbave, zvjezdaste, nepravilne, grbice su visoke do 2–3 µm, 7.5-10.5 x 5.5-8 µm, Q = 1-1.6, Qe = 1.3, bazidije su batinaste, 4-sporne, s bazalnim kopčama, 32-40 x 10-12 µm, cheilocistide su valjkaste do oblika boce, ponekad su s kristalima na vrhu, 50-80 x 15-30 µm, pleurocistide su brojne, jajolike do oblika boce, izdužene, tankih stijenki, debljine do 1 µm, uglavnom su bez kristala na vrhu, često nisu inkrustirane, 50-80 x 15-30 µm, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa do tamnosmeđa.

Meso: Tanko, mekano u klobuku, vlaknasto u stručku, bjelkasto do krem, na prerezu je nepromjenjivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, rijetko bjelogoričnim, na krupnijim drvnim ostacima crnogoričnog drveća ili u tresetnoj mahovini (Sphagnum).

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Opisana se cjepača može zamijeniti sa sličnom tankolistićavom cjepačom (Inocybe leptophylla), koja je bez pleurocistida.

Inocybe stenospora - created on August 2016 in Søby brunkulsleje, Denmark by Jens Mårbjerg

USKOSPORNA CJEPAČA

Inocybe stenospora Stangl & Bresinsky

Etimologija: stenos (gr.) = uzak, tijesan + spora (gr.) = sjeme, spora. Po obliku spora

Klobuk: 1–3 cm širok, polukuglast ili zvonolik do konveksan, kasnije je proširen, bez ili s niskom, širokom grbicom na sredini, ponekad je ulegnut oko grbice, površina je u mladosti s raspršenim ostacima sivkastog ovoja, izraženo vunasto-vlaknasta do ljuskava ili naborana, često je s uspravnim snopovima vlakana na ili oko sredine, ali i s prilegnutim vlaknima, osobito prema rubu, u mladost je ponekad s ostacima smećkaste koprene, svijetlosmeđ, smeđ do tamnosmeđ sa sivkastim ili čak tamnijim odsjajem, ponekad je sa slabom crvenkastom nijansom, rub podvijen do više ili manje zakrivljen, često čak i u starosti.

Stručak: 1.5–3 cm visok i 3–6 mm debeo, valjkast do proširen prema bazi, a ponekad i prema vrhu, u mladosti je gusto bjelkasto vunast, kasnije je crtast, pahuljast samo na vrhu stručka, bjelkast, kasnije je svijetlosmeđ, svjetliji na vrhu i bazi.

Listići: Umjereno su razmaknuti, oko 30–40 ih dopire do stručka, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, smeđi do tamno sivkasto-smeđi sa slabom crvenkastom nijansom, oštrica je resasta, isprva je bjelkasta, kasnije ponekad boje lica.

Mikroskopija: Bazidiospore su oblika rakete ili eliptične, gotovo su glatke do blago vijugave, rijetko su s naznakom grbica, 15-19 x 5-6 μm, Me = 15.3 x 5.2 μm, Q = 1.9–3.7, Qe = 2.9, bazidije su obično 4-sporne, ponekad i 2-sporne i sa sterigmama dugim do 10 μm, 30–43 × 7–12 μm, oštrica listića sastavljena je od cheilocistida i brojnih, uglavnom batinastih ili gotovo kuglastih paracistida s tankim stijenkama, cheilocistide su 25-70 x 12-15 μm, uglavnom su gotovo kuglaste, batinaste do valjkaste, nerijetko su deformirane ili vrećaste, obično su tankih stijenki, ali ponekad i malo zadebljanih stijenki, debljine oko 0.5 μm, često smećkastih, reakcija s 3% KOH je negativna, pleurocistide nisu prisutne, pileipelis se sastoji od epicutisa sastavljenog od paralelnih hifa širokih 5–15 μm, fino inkrustirane i s površinskim, smećkastim pigmentom, subcutis je sa širim i svjetlijim elementima, širokim do 20 μm, epicutis je kod mladih primjeraka ponekad prekriven tankim prozirnim hifama, s raspršenim slobodnim krajevima koji čine ostaci ovoja, stipitipelis se sastoji od cutisa koji nosi prilično rijetke snopove caulocistida na vrhu stručka, caulocistide su 15–50 × 10–15 μm, valjkaste, batinaste do jajolike, s tankim stijenkama, reakcija s 3% KOH je negativna, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je oker-smećkasta do smećkasta.

Meso: Tanko, bjelkasto u stručku, svijetlosmeđe u stručku, osobito u kori, vremenom postaje tamnosmeđe, osušeno je smeđe do tamnosmeđe u klobuku i nešto svjetlije u stručku, ne pocrni; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, po kopnenim pješčanim nanosima i pješčanim dinama, te grmljacima, u simbiozi s borom (Pinus sylvestris) ili vrijeskom (Calluna vulgaris).

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prilično je mala vrsta sa smeđim klobukom, a lako je prepoznatljiva po jedinstvenim sporama, koje podsjećaju na one kod rastrgane cjepače (Inocybe lacera) ili kod smrdljive štitarke (Lepiota cristata). Slične spore mogu imati i neke druge cjepače, kao što su Inocybe dolichospora, kao i vrsta iz skupine oko Inocybe chelanensis. Makroskopski se lako zamijeni s rastrganom cjepačom ili s vrstom s grbavim sporama, kao što je primjerice čupava cjepača (Inocybe lanuginosa), koja ima vunasto-vlaknasto-ljuskavi klobuk kao i kod opisane vrste, međutim mikroskopski se jasno razlikuju po obliku i veličini spora u kombinaciji s prisutnim pleurocistidama. Kao što su molekularne analize pokazale, svrstava se u skupinu s tankolistićavom cjepačom (Inocybe leptophylla), koja također nema pleurocistide, ali ima potpuno drugačije spore. Isto vrijedi i za ostale poznate vrste u ovoj skupini, kao primjerice nakazna cjepača (Inocybe teraturgus), koja se makroskopski lako zamijeni za vrste iz roda Mallocybe, kao što je slučaj i s nekim drugim vrstama, kao što je Inocybe mallopoda, koja raste samo u Australiji.

Inocybe subbrunnea - created on September 2021 in Kvernkillberget, Norway by Perry Gunnar Larsen, University of Oslo

SMEĐA CJEPAČA

Inocybe subbrunnea Kühner

Etimologija: Po sličnosti s Inocybe brunnea.

Klobuk: 2-6 cm širok, isprva je zvonolik, zatim je konveksan, kasnije je spljošten i tupo ispupčen na sredini, površina je s brzo prolaznim ostacima ovoja na rubu, zatim je glatka ili vunasta na sredini, prema rubu je vlaknasta, u starosti se razlaže na male ljuskice, oker-smeđ ili smeđ, na sredini je tamniji, crvenkasto-smeđ ili tamnosmeđ.

Stručak: 2-6 cm visok i 3-6 mm debeo, valjkast, gladak, na vrhu je pahuljast, bjelkast u mladosti, kasnije je s ružičastom do ciglastocrvenom nijansom, svjetliji na bazi.

Listići: Umjereno su gusti, prirasli, prvo su bjelkasti, zatim su oker i na kraju oker-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do jajolike, prozirne, glatke, 8.5-10.5 x 5.5-6.5 µm, Me = 9.4 × 6 µm, Q = 1.3-1.8, Qe = 1.6, pleurocistide su 65-85 x 13-24 µm, s malim su vršnim kristalima nalik bodljikama, bezbojne s KOH; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, vlaknasto, bjelkasto s ružičasto-smeđom nijansom, osobito uz rub stručka; miris je slab na spermu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično borom ili smrekom, a vjerojatno i hrastom plutnjakom, te na većim nadmorskim visinama ispod bora ili topolistne vrbe (Salix retusa), na tlu bogatom hranjivim tvarima i vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po stručku i mesu s ružičastom do ružičasto-smeđom nijansom, glatkim sporama i rastu uglavnom ispod crnogoričnog drveća.

Inocybe subcarpta - created on September 2018 in Varnvassdalen naturreservat, Norway by Håkon Holien|Jostein Lorås|Siw Elin Eidissen, Norwegian University of Science and Technology

RASCIJEPLJENA CJEPAČA

Inocybe subcarpta Kühner & Boursier

Etimologija: sub (lat.) = gotovo, blago + carptus (lat.) = otkinut, izlomljen, poderan. Po izgledu površine klobuka.

Klobuk: 3-6 cm širok, isprva je stožast, zatim je zvonolik do konveksan i na kraju sa izraženom šiljastom grbicom na sredini, često je ulegnut oko grbice, površina je ljepljiva kada je vlažna, obično je glatka i vunasta na sredini, prema rubu postaje gusto radijalno vlaknasta ili s gusto zbijenim ljuskama, bez pukotina, prilično je ujednačeno smeđ ili tamniji na sredini, vremenom razvija crvenkastu nijansu, rub je isprva podvijen, kasnije je rascijepljen i sa svijetlosmeđim, krpastim ostacima zastorka, na kraju je izvrnut prema gore.

Stručak: 3–5 cm visok i 3–5 mm debeo, valjkast, često je zakrivljen, ponekad je malo zadebljan na bazi, nije gomoljast, u početku je pun, vremenom postaje šupalj, uglavnom je gladak, dugo je vremena sitno uzdužno vlaknast, samo je na vrhu pahuljast, smećkast, zatim je tamnosmeđ, često je crnkast na dnu, ispod klobuka je svjetliji.

Listići: Umjereno su gusti, kasnije su razmaknuti, trbušasti, usko su prirasli, tanki, lomljivi, bjelkasti u mladosti, kasnije su oker-smeđi, oštrica je nejasno bijela i resasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su višekutne, često su pravokutne, duguljaste, često su u obliku klina do stožaste, blago su grbave, nepravilne, 8-11 x 5-7 µm, Q = 1.2-1.9, Qe = 1.5, bazidije su batinaste, 4-sporne, 22-30 x 8-10 µm, cheilocistide su 60–70 × 11–16 µm, valjkaste do batinaste, s vrlo tankim stijenkama, debljine do 0.5 µm, pleurocistide su slične cheilocistidijama, 50-85 x 13-25 µm, batinaste, s tankim stijenkama, s rijetkim su kristalima na vrhu, caulocistide su prisutne samo na vrhu stručka, 48-60 x 16-23 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto do žuto; miris nije izražen, a okus je neugodan, bljutav.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, pojedinačno i često u skupinama, na čistinama i rubovima crnogoričnih šuma, te u vlažnim močvarnim područjima, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, često u travi.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Nekoliko je s sličnih ljuskavih vrsta, kao što su tankolistićava cjepača (Inocybe leptophylla), koja nema pleurocistide, nakazna cjepača (Inocybe teraturgus), koja raste u tresetnoj mahovini (Sphagnum), ljuskava cjepača (Inocybe lanuginosa), koja ima veće spore i vunasta cjepača (Inocybe stellatospora), koja ima grbave spore. Rub je u starosti u potpunosti rascijepljen.

Inocybe sublilacina - created on September 2021 in Luknam, Denmark by Jacob Heilmann-Clausen

SVIJETLOLJUBIČASTA CJEPAČA

Inocybe sublilacina Matheny & A.Voitk

Etimologija: sub (lat) = ispod, približno, manje + lilacina (lat.) = ljubičast, boje jorgovana. Po boji.

Klobuk: 1–3 cm širok, isprva je stožast, vremenom se raširi, s tupom do gotovo zašiljenom grbicom na sredini, površina je suha do blago ljepljiva, u početku je sitno vlaknasta, glatka i kompaktna na sredini, vremenom prema rubu postaje svilenkasto-vlaknasta do slabo raspucana, u mladosti je ljubičast, uglavnom posvuda osim na sredini koja može biti žućkasta ili žuto-smeđa, a kasnije je smećkasta, dok je na rubu sivkast do svijetloljubičast ili sivkast na sredini zbog ostataka oboja, a sivkast do smeđ na rubu, rub je u početku podvijen, kasnije je zakrivljen.

Stručak: 2-3.5 cm visok i 3–6 mm debeo na vrhu, valjkast, na bazi je blago zadebljan i širok do 7–8 mm, površina je u mladosti s prolaznom koprenom, svilenkasto-vlaknasta, ljepljiva, pahuljasta na vrhu, u mladosti je ljubičaste boje klobuka, osim bazi koja je žućkasta ili krem, vremenom izblijedi u bjelkastu pomiješanu s ružičasto-ljubičastom nijansom.

Listići: Umjereno su gusti, prirasli sa zupcem, trbušasti, bjelkasti do sivkasti s ljubičastom nijansom u mladosti, kasnije postaju sivkasti do smeđi, oštrica je nejasno svjetlija i resasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične sa zaobljenim vrhom ili bademaste s gotovo šiljastim vrhom, ponekad su blago sužene na sredini, glatke, 8–10.5 × 5–6.5 μm, Q = 1.4–1.9, Qe = 1.6, bazidije su 4-sporne, ponekad su 2-sporne, batinaste, prozirne, 24–28 × 7–10 μm, pleurocistide su 50–75 × 11–18 μm, vretenaste do valjkaste, vrhovi tupi i s kristalima, s debelim stijenkama, debljine do 3 μm, svijetložute do bezbojne, cheilocistide su slične pleurocistidama, često su kraće, izmiješane su s prozirnim paracistidama, pileipelis je kompaktni isprepleteni cutis koji se sastoji od valjkastih hifa, s tankim stijenkama, glatke, prozirne, uglavnom 5–12 μm široke, gotovo bezbojne do svijetlooker, caulocistide su 40–60 × 14–19 μm, slične su cheilocistidama, ali malo šire, vretenaste do trbušaste, ponekad s tankim stijenkama, izmiješane su s cauloparacistidama ili kraćim batinastim do valjkastim segmentima, prisutne su samo na krajnjem vrhu stručka, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je oker-smećkasta do smećkasta.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris i okus su na spermu.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, pojedinačno, u višim planinskim područjima, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično smrekom, jelom ili borom, na vapnenastom, pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Po izgledu je najsličnija Inocybe pallidicremea, od koje se najbolje razlikuje uglavnom po nešto većim i eliptičnim sporama. Nalazi se u sekciji Tardae sa zemljastom cjepačom (Inocybe geophylla). Do sada je otkriveno gotovo 30 linija na razini vrste, što znatno povećava taksonomsku raznolikost skupine. Potrebna su nova istraživanja ljubičasto pigmentiranih vrsta iz Europe, kao što su ljubičasta zemljasta cjepača (Inocybe geophylla var. lilacina) i Inocybe geophylla var. amethystina. Potrebne su buduće sustavne revizije kako bi se razjasnila taksonomija i status slabije poznatih vrsta, kao što su marelična cjepača (Inocybe armeniaca), Inocybe insinuata, mala bazgova cjepača (Inocybe sambucella) i crveno-bijela cjepača (Inocybe whitei), kao i vrste s ljubičastim pigmentom izvan sekcije.

Inocybe subporospora - created on July 2021 in Shapsha village, Khanty-Mansiyskiy Avtonomnyy Okrug, Russian Federation by Nina Filippova

POROSPORNA CJEPAČA

Inocybe subporospora Kuyper

Etimologija: sub (lat.) = ispod, malo, donekle, približno + poros (gr.) = prolaz, pora + spora (gr.) = sjeme, spora. Po sporama s nejasnim kličnim otvorom.

Klobuk: 1-3.6 cm širok, isprva je konveksan, zatim je izravnato-konveksan do izravnat, s ili bez grbice na sredini, u mladosti je ponekad izraženo ispupčen, površina je vlaknasto-pustenasta, na sredini je sitno ljuskava, kasnije se razlaže i postaje krupnije ljuskav, ostaci ovoja su tanki, sivkasti, prilično nejasno izraženi i brzo prolazni, tamno crveno-smeđ do tamnosmeđ, rub je blago podvijen u mladosti, kasnije nije raspucan.

Stručak: 1.5-4 cm visok i 2-5 mm debeo, čvrst, valjkast, blago je zadebljan na bazi, nije potpuno gomoljast, pahuljast na gornjoj trećini, ali prilično neuočljivo, koprena je prisutna u mladosti, bjelkast zbog uzdužnih, crtastih vlakana, s donje strane je ubrzo crveno-smeđ.

Listići: Osrednje su gusti, 30-45 ih dopire do stručka, široki su 2.5-5 mm, donekle su trbušasti, usko su prirasli, svijetlosmeđi do smeđi, oštrica je resasta, bjelkasta do boje lica.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do gotovo bademaste, s tupim krajem, s nejasnim kličnim otvorom, glatke, 7.5-10.5 x 5-6.5 µm, Q = 1.3-1.9, Qe = 1.6, bazidije su 4-sporne, 26-31 x 8-10 µm, pleurocistide su široko vretenaste do trbušaste, debelih stijenki do 2 µm, bezbojne, s kristalima na vrhu, prilično su brojne, 45-59 x 13-21 µm, cheilocistide su slične pleurocistidama, prilično su rijetke, paracistide su batinaste, tankih stijenki, bezbojne, brojne, caulocistide su prisutne na gornjoj trećini stručka, uglavnom su slične cheilocistidama, cauloparacistide su također prisutne; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto u klobuku, crveno-smeđe u stručku; miris i okus su na spermu.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od rujna do studenog, u šumama i na pješčanim nanosima, u simbiozi s crnogoričnim drvećem, obično borom, na pjeskovitom tlu, a ponekad se pronađe i ispod bjelogoričnog drveća, uglavnom hrasta, na vapnenasto-glinenastom tlu.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Najizraženija značajka ove vrste i Inocybe luteipes je prisutnost nejasnog kličnog otvora na vrhu spore. Međutim, za uočavanje ove značajke potrebna dobra mikroskopska oprema. Druge vrste ponekad pokazuju određeno stanjivanje stijenke spore blizu vrha, ali ne i pravi klični otvor. Vrlo je slična Inocybe griseobrunnea, koja ima spore s tupim vrhom i ponekad nejasnim kličnim otvorom, međutim kratak makroskopski opis ne omogućuje sigurnu determinaciju, a možda se radilo i o opisanoj vrsti.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 25. Inocybe subporospora Kuyp.

Inocybe suecica - created on September 2016 in Harju, Harju Vocational College, Finland by Jukka Vauras, University of Turku Natural History Museum

ŠVEDSKA CJEPAČA

Inocybe suecica Vauras & E.Larss.

Etimologija: Suecia (lat.) = Švedska. Jukka Vauras i Ellen Larsson su 2016. godine objavili znanstveni rad s opisom vrste u finskom mikološkom časopisu Karstenia, a vrsta je posvećena uspomeni na njihovog pokojnog prijatelja Juhanija Ruotsalainena, čije prezime na finskom jeziku znači švedski, a odabrani holotip je također potjecao iz Švedske.

Klobuk: 1-2.5 cm širok, u mladosti je konveksan do stožasto-konveksan, zatim je raširen i sa širokom, tupom grbicom na sredini, površina je glatka na sredini, prema rubu je vlaknasta i često raspucana, rijetko je s nešto svjetlijim ostacima ovoja na sredini, smeđ, tamnosmeđ, crnkasto-smeđ, crvenkasto-smeđ, nešto je tamniji na sredini, na rubu je smeđ do svijetlosmeđ.

Stručak: 1.5–3.5 cm visok i 1.5-2.5 mm debeo, valjkast, batinasto je zadebljan na bazi, baza je često blago gomoljasta i široka do 4 mm, bijelo pahuljast gotovo do baze, uzdužno crtast, nejasno je bijelo vlaknast na bazi, koprena nije prisutna, bjelkast, blago crvenkast ili žuto-smeđ do smeđ.

Listići: Umjereno su gusti, široki su do 3 mm, usko su prirasli do slobodni, sivkasti, zatim su svijetlo sivo-smeđi do svijetlosmeđi, oštrica je boje lica do svijetlosmeđa.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do bademaste, gotovo su stožaste na jednom kraju, glatke, 7.8-9.7 × 4.5-5.4 µm, Q = 1.4-2, Qe = 1.7, bazidije su batinaste, 4-sporne, 20-30 × 7-10 µm, pleurocistide su 50-70 x 12-17 µm, gotovo vretenaste do oblika boce, često su s kratkim stalkom na bazi, svijetložutih do žutih i debelih stijenki, debljine do 3 µm, uglavnom su s rijetkim do obilnim kristalima na vrhu, brojne, cheilocistide su prilično slične pleurocistidama, ali kraće, varijabilnije i djelomično sa zaobljenom bazom, 38–61 × 11–19 µm, paracistide su umjereno brojne, jajolike, krusškolike do batinaste, 12–30 × 7–15 ​​µm, caulocistide se spuštaju do baze stručka, 29–83 × 10–18 µm, varijabilnije su od pleurocistida i cheilocistida, često su zaobljene na bazi, cauloparacistide su prisutne na vrhu stručka, jajolike, prilično kuglaste, batinaste ili kruškolike, 15–23–28 × 7–22 µm; otrusina je žuto-smeđa do smeđa.

Meso: Tanko, u klobuku je bjelkasto, u stručku je bjelkasto i djelomično blago žućkasto do smeđe; miris i okus su na spermu.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, po parkovima, grobljima, u bjelogoričnim šumama i na rubovima šuma, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom, bukvom, lipom, lijeskom, brezom ili johom, na tlu u travi i mahovini, na tlu bogatom hranjivim tvarima i na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po malim dimezijama, smeđem, vlaknastom klobuku, bjelkastom do svijetlosmeđem stručku, batinastom do blago gomoljastom, gotovo potpuno pahuljastom, mirisu na spermu, glatkim i prilično malim sporama, prilično uskim pleurocistidama, relativno velikim cauloparacistidama i rastu na muljevitom, vapnenastom tlu ispod raznog bjelogoričnog drveća. Zbog pahuljastog stručka sliči na vrste iz sekcije Splendentes, međutim prema filogenetskim analizama pripadaju sekciji Tardae, ali bez izražene značajke karakteristične za vrste iz te sekcije, a to je stručak koji je pahuljast samo na vrhu. Srodne su okerasta cjepača (Inocybe sindonia), koja je uglavnom smještena u sekciju Splendentes kao netipična članica sa stručkom koji je pahuljast više od polovice stručka i izraženom koprenom u mladosti, te tamna cjepača (Inocybe fuscidula), sa stručkom koji je pahuljast do oko 1/3-1/5 od vrha i tipičnija je članica skupine Tardae. Postoji nekoliko malih cjepača kojima je stručak pahuljast samo na vrhu, a jedna od njih je bosonoga cjepača (Inocybe glabripes), koja raste u bjelogoričnim šumama hemiborealne zone, ima male spore, veličine 6-8 x 4-5 µm.

Inocybe suecica - created on September 2016 in Harju, Harju Vocational College, Finland by Jukka Vauras, University of Turku Natural History Museum

ŠVEDSKA CJEPAČA

Inocybe suecica Vauras & E.Larss.

Etimologija: Suecia (lat.) = Švedska. Jukka Vauras i Ellen Larsson su 2016. godine objavili znanstveni rad s opisom vrste u finskom mikološkom časopisu Karstenia, a vrsta je posvećena uspomeni na njihovog pokojnog prijatelja Juhanija Ruotsalainena, čije prezime na finskom jeziku znači švedski, a odabrani holotip je također potjecao iz Švedske.

Klobuk: 1-2.5 cm širok, u mladosti je konveksan do stožasto-konveksan, zatim je raširen i sa širokom, tupom grbicom na sredini, površina je glatka na sredini, prema rubu je vlaknasta i često raspucana, rijetko je s nešto svjetlijim ostacima ovoja na sredini, smeđ, tamnosmeđ, crnkasto-smeđ, crvenkasto-smeđ, nešto je tamniji na sredini, na rubu je smeđ do svijetlosmeđ.

Stručak: 1.5–3.5 cm visok i 1.5-2.5 mm debeo, valjkast, batinasto je zadebljan na bazi, baza je često blago gomoljasta i široka do 4 mm, bijelo pahuljast gotovo do baze, uzdužno crtast, nejasno je bijelo vlaknast na bazi, koprena nije prisutna, bjelkast, blago crvenkast ili žuto-smeđ do smeđ.

Listići: Umjereno su gusti, široki su do 3 mm, usko su prirasli do slobodni, sivkasti, zatim su svijetlo sivo-smeđi do svijetlosmeđi, oštrica je boje lica do svijetlosmeđa.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do bademaste, gotovo su stožaste na jednom kraju, glatke, 7.8-9.7 × 4.5-5.4 µm, Q = 1.4-2, Qe = 1.7, bazidije su batinaste, 4-sporne, 20-30 × 7-10 µm, pleurocistide su 50-70 x 12-17 µm, gotovo vretenaste do oblika boce, često su s kratkim stalkom na bazi, svijetložutih do žutih i debelih stijenki, debljine do 3 µm, uglavnom su s rijetkim do obilnim kristalima na vrhu, brojne, cheilocistide su prilično slične pleurocistidama, ali kraće, varijabilnije i djelomično sa zaobljenom bazom, 38–61 × 11–19 µm, paracistide su umjereno brojne, jajolike, krusškolike do batinaste, 12–30 × 7–15 ​​µm, caulocistide se spuštaju do baze stručka, 29–83 × 10–18 µm, varijabilnije su od pleurocistida i cheilocistida, često su zaobljene na bazi, cauloparacistide su prisutne na vrhu stručka, jajolike, prilično kuglaste, batinaste ili kruškolike, 15–23–28 × 7–22 µm; otrusina je žuto-smeđa do smeđa.

Meso: Tanko, u klobuku je bjelkasto, u stručku je bjelkasto i djelomično blago žućklasto do smeđe; miris i okus su na spermu.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, po parkovima, grobljima, u bjelogoričnim šumama i na rubovima šuma, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom, bukvom, lipom, lijeskom, brezom ili johom, na tlu u travi i mahovini, na tlu bogatom hranjivim tvarima i na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po malim dimezijama, smeđem, vlaknastom klobuku, bjelkastom do svijetlosmeđem stručku, batinastom do blago gomoljastom, gotovo potpuno pahuljastom, mirisu na spermu, glatkim i prilično malim sporama, prilično uskim pleurocistidama, relativno velikim cauloparacistidama i rastu na muljevitom, vapnenastom tlu ispod raznog bjelogoričnog drveća. Zbog pahuljastog stručka sliči na vrste iz sekcije Splendentes, međutim prema filogenetskim analizama pripadaju sekciji Tardae, ali bez izražene značajke karakteristične za vrste iz te sekcije, a to je stručak koji je pahuljast samo na vrhu. Srodne su okerasta cjepača (Inocybe sindonia), koja je uglavnom smještena u sekciju Splendentes kao netipična članica sa stručkom koji je pahuljast više od polovice stručka i izraženom koprenom u mladosti, te tamna cjepača (Inocybe fuscidula), sa stručkom koji je pahuljast do oko 1/3-1/5 od vrha i tipičnija je članica skupine Tardae. Postoji nekoliko malih cjepača kojima je stručak pahuljast samo na vrhu, a jedna od njih je bosonoga cjepača (Inocybe glabripes), koja raste u bjelogoričnim šumama hemiborealne zone, ima male spore, veličine 6-8 x 4-5 µm.

Inocybe syringae - created on October 2023 in Süd, Leipzig, Germany by fx_kling

JORGOVANOVA CJEPAČA

Inocybe syringae Bandini, B.Oertel & U.Eberh.

Etimologija: Syringa (lat.) = jorgovan. Po ljubičastoj boji klobuka.

Klobuk: 1-3 cm širok, u početku je gotovo stožast, kasnije je široko konveksan ili raširen, s ili bez niske, široke grbice, površina je bez ostataka ovoja, sjajna, dugo je vremena svilenkasto glatka, kasnije postaje pomalo vlaknasta prema rubu, intenzivno je ljubičast u raznim nijansama, osnova je bjelkasta, s plavičastom do ljubičastom nijansom, nekad je nešto tamniji na sredini ili svijetlo žućkasto-narančast, rub je u mladosti podvijen, zatim se izravna.

Stručak: 2-4.5 cm visok i 2-3 mm debeo, valjkast, često je zakrivljen, isprva je čitav gusto bjelkasto vlaknast, kasnije je pomalo pahuljast do uzdužno crtast, pahuljast je samo na vrhu, donji je dio ljubičast u raznim nijansama, često je gotovo bjelkast prema vrhu zbog gustih pahulja.

Listići: Osrednje su gusti, oko 40-50 ih dopire do stručka, pomalo su nepravilni, blago su trbušasti, gotovo su slobodni do usko prirasli, prvo su bjelkasti, zatim bjelkasti sa sivkastom nijansom, vremenom postaju sivkasto-smeđi s ljubičastim odsjajem, oštrica je nazubljena i bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo bademaste, rijetko su eliptične, često su s izraženom depresijom na sredini, tupog vrha, glatke, 7.5-10 x 4.5-5.5 μm, Q = 1.5-2.1, Qe = 1.8, bazidije su općenito 4-sporne, ponekad su 2-sporne i duge do 11 μm, 23–31 x 7-10 μm, pleurocistide su uglavnom trbušaste, ponekad su gotovo vretenaste, obično su s kratkim vratom, ponekad s izrazitim prijelazom iz trbuha u vrat, obično s kratkom ili ponekad s dugom bazom, vrh je obično s kristalima, stijenke su debele do 1.5 μm na vrhu, žućkasto-zelenkaste s 3% KOH, 38-61 x 11-18 μm, cheilocistidije su sličnog oblika i veličine, pomiješane su s brojnim bezbojnim batinastim paracistidama tankih stijenki, pileipelis je sastavljen od epicutisa, koji se sastoji od 4-11 μm širokih hifa prekrivenih svijetlo ljubičasto-smeđim pigmentom, te subcutisa sa širim i svjetlijim do bezbojnim hifama, caulocistide su samo na vrhu stručka, često su prilično duge i usko valjkaste s krnjom bazom, ponekad s više ili manje valovitim stijenkama, vrh je s kristalima ili bez njih, stijenke su debele do 1 μm na vrhu, žućkasto-zelenkaste s 3% KOH, 30-80 x 9-15 μm, pomiješane su s brojnim bezbojnim, izduženim batinastim cauloparistidama tankih stijenki, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto, sivkasto u kori stručka; miris je na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, uz ceste ispod bjelogoričnog drveća, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po intenzivnoj ljubičastoj boji klobuka, ponekad s plavkastom, ali ne i crvenkasto-ljubičastom nijansom, glatkoj površini klobuka, glatkim sporama, prosječno prilično kratkim i uglavnom trbušastim cheilocistidama, često prilično dugim i uskim caulocistidama i rastu na vapnenastom tlu ispod bjelogoričnog drveća. Po ovoj se kombinaciji značajki razlikuje od Afroditine cjepače (Inocybe aphroditeana), koja je s klobukom s crvenkastom nijansom, manjim sporama i kraćim, često gotovo glavičastim cheilocistidama bez krnje baze, kao i često glavičastim caulocistidama, te Tyrove cjhepače (Inocybe tyrii), koja je često s crvenkastim do ljubičastim tonovima klobuka, sredina je obično sa smećkastom do smeđom mrljom, prosječno nešto većim sporama i duljim cheilocistidama, a caulocistide nisu s krnjom bazom.

Inocybe tabacina - created on August 2023 in Luknam, Denmark by Jacob Heilmann-Clausen

DUHANSKA CJEPAČA

Inocybe tabacina Furrer-Ziogas

Etimologija: tabacinus (lat.) = smeđe boje duhana. Po boji klobuka.

Klobuk: 1.5-4 cm širok, isprva je gotovo stožast do zvonolik, ubrzo je proširen, uglavnom je s izraženom, velikom grbicom na sredini, kasnije je ulegnut oko grbice, ponekad je zakrivljen kod starijih primjeraka, površina je u mladosti prekrivena uočljivim bjelkastim ostacima ovoja, u starosti su često izraženi kao mrlja na sredini, isprva je gola i glatka, kasnije je fino radijalno raspucana do vlaknasta s prilegnutim i razmaknutim vlaknima, otkrivajući svjetliju tramu, ponekad je malo ljepljiva kada je vlažna i s prilijepljenim česticama tla ili biljnog otpada, ostaci koprene nisu prisutni, najčešće je svijetlo krem-okerast, svijetlo oker-smeđ do svijetlosmeđ, na sredini je obično svjetliji zbog ostataka ovoja, ponekad je i prema rubu nešto svjetliji, rub je isprva blago podvijen, ubrzo je izravnat ili izvrnut prema gore.

Stručak: 2-5 cm visok i 3-7 mm debeo, valjkast, često je zakrivljen blizu baze, baza je zadebljana ili s gotovo obrubljenim gomoljem, čitav je sitno pahuljast ili gladak, bjelkast do svijetlo slamnatožut.

Listići: Umjereno su gusti, oko 40-60 ih dopire do stručka, prirasli su sa zupcem, isprva su bjelkasti, kasnije su svijetlosmeđi, sivkasto-smeđi ili oker-smeđi, ponekad su s hrđastosmeđim mrljama, oštrica je glatka, bjelkasta do boje lica.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, višekutne, obično sa 6-9 prilično izraženo izbočenih, gotovo šiljastih do tupih grbica, 8.5-11.5 x 6-9 μm, Me = 9.9 x 7.1 μm, Q = 1.2-1.6, Qe = 1.3, bazidije su uglavnom 4-sporne, 25–30 (35) × 7–10 (12) μm, oštrica listića se sastoji od cheilocistida i brojnih bezbojnih, batinastih, valjkastih ili gotovo kuglastih paracistida s tankim stijenkama, pleurocistide su 40-83 x 10-28 μm, dosta su promjenjivog oblika, najčešće su gotovo trbušaste, također su vretenaste ili valjkaste do oblika boce, ali i vretenasto-jajolike, općenito su široke i tupe na vrhu, s kratkim ili duljim vratom, samo su s kratkom stapkom na bazi, ponekad su i sa zaobljenom bazom, na vrhu su obično s kristalima, sa stijenkama debljine 0.5 μm na zadebljano dijelu i do 2 μm na vratu, svijetložute s 3% KOH, cheilocistide su oblikom i veličinom slične, pileipelis je sastavljen od epicutisa koji se sastoji od paralelnih hifa širokih 4–10 μm, inkrustiranih i sa žućkasto-smeđim pigmentom, subcutis je sa širim i svjetlijim do bezbojnim elementima, širokim do 20 μm, epicutis je kod mladih primjeraka prekriven tankim bezbojnim hifama, s raspršenim, slobodnim krajevima, koji pripadaju ostacima ovoja, caulocistide su prisutne na čitavom stručku, 40–75 × 10–20 μm, trbušaste, valjkaste ili čak batinaste, vrh je obično s kristalima, sa stijenkama debljine 0.5 μm na zadebljano dijelu i do 2 μm na vratu, svijetložute s 3% KOH, isprepletene su s hifoidnim elementima i brojnim cauloparacistidama različitog oblika, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto u klobuku, isprva je također bjelkasto u stručku, kasnije je ponekad lagano žućkasto ili svijetlosmeđe, osušeno je sivkasto-smeđe do smeđe u klobuku i iste boje ili malo svjetlije u stručku, ne pocrni; miriše na spermu, barem na prerezu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, uz puteve i staze, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično topolom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je stručku koji je čitav pahuljast i s obrubljenim gomoljem na bazi, te višekutnim i grbavim sporama.

Inocybe tarda - created on October 2013 in Mändjala, USA by Estonia by Vello Liiv, University of Tartu Natural History Museum

ZAKAŠNJELA CJEPAČA

Inocybe tarda Kühner

Etimologija: tardus (lat.) = kasna, zakašnjala. Po vremenu rasta (fenologiji).

Klobuk: 2–5 cm širok, isprva je gotovo stožast ili zvonolik, kasnije je široko konveksan ili proširen, uglavnom je s prilično istaknutom, ponekad čak i gotovo šiljastom grbicom na sredini, na kraju je ulegnut oko grbice, površina je obično s tankim slojem bjelkasto-sivkastog ovoja koji starijim primjercima daju pjegav izgled, glatka do fino baršunasta na sredini, također je raspucana s radijalnim vlaknima koja se samo malo razdvajaju prema rubu, često izgleda poput češlja, u mladosti je s ostacima sivkaste koprene, nije vodenasta, obično je svijetlosmeđ, tamnosmeđ, sivkasto-smeđ do gotovo crnkasto-smeđ, s crvenkastom nijansom ili bez nje, ponekad je narančast s crvenkastom nijansom ili bez nje na sredini, vremenom ponekad postaje malo svjetliji prema rubu, rub je u početku blago podvijen do zakrivljen, kasnije je ravan i često izvrnut u starosti, često je fino nazubljen.

Stručak: 3–7 cm visok i 3–7 mm debeo, valjkast, često je zakrivljen, ponekad se lagano širi prema bazi, u mladosti je u potpunosti prekriven bjelkastim dlačicama, kasnije je uzdužno crtast ili gol, čitav je pahuljast, nekad samo na gornjoj polovici, a tada samo rijetko na donjoj polovici, isprva je krem do smećkast, blizu vrha je uglavnom s više ili manje intenzivnom ružičastom nijansom, vremenom je često u potpunosti crvenkast.

Listići: Prilično su razmaknuti do umjereno gusti, oko 30–50 ih dopire do stručka, prirasli, isprva su bjelkasti, zatim su sivkasto-smeđi, oker-smeđi do smeđi, oštrica je resasta, bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su bademaste do eliptične, nekad su sužene na sredini, tupe do zašiljene na vrhu, glatke, 9-13.5 x 5.5-7 µm, Me = 10.6 x 6 µm, Q = 1.5–2.1, Qe = 1.8, bazidije su uglavnom 4-sporne, ali i 2-sporne, 25–40 × 7–12 µm, oštrica listića sastavljena je od cheilocistida i brojnih bezbojnih, batinastih, valjkastih, trbušastih ili donekle deformiranih, tankih ili blago zadebljanih paracistida, pleurocistide su 35-95 x 10-21 µm, valjkaste do vretenaste, ponekad su trbušaste, bez ili s kratkim ili duljim vratom, s nezadebljanim stijenkama, općenito širokim na vrhu, obično su samo s kratkom bazalnom stapkom ili čak s krnjom bazom, vrh je obično s kristalima, sa stijenkama debljine do 4 µm na vrhu, svijetlo žućkasto-zelenkaste s 3% KOH, cheilocistide su obično sličnog izgleda i veličine kao pleurocistide, ali ponekad i promjenjivije zbog vremenskih uvjeta ili starosti, pileipelis se sastoji od epicutisa sastavljenog od paralelnih hifa širokih 4–15 µm, inkrustiranih i s površinskim smećkastim pigmentom, subcutis je sa širim i svjetlijim do bezbojnim elementima, caulocistide su 35–100 × 10–20 µm, prisutne su do baze stručka, uglavnom su donekle deformirane, valjkaste, vretenaste ili trbušaste, sa stijenkama debljine do 2.5 µm na vrhu, na vrhu su obično s kristalima, svijetlo žućkasto-zelenkaste s 3% KOH, izmiješane su s batinastim do usko valjkastim, bezbojnim cauloparacistidama s tankim stijenkama, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, vodenasto, krem, s ružičastom nijansom blizu vrha stručka, ponekad je sa žućkasto-oker nijansom, osušeno je tamnosmeđe sa sivkastom nijansom u klobuku, a u stručku svjetlije, ne pocrni, ali u stručku često postaje crvenkastije; miris i okus su na spermu, barem na prerezu.

Stanište: Raste u jesen, od rujna do studenog, na pješčanim nanosima i dinama, u priobalnim ili kontinentalnim područjima, obično u simbiozi s borom.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Svrstava se u podsekciju Tardae. Slična je Inocybe aurantioumbonata, koja je s tamnosmeđom, prilično glatkom površinom klobuka, s ostacima ovoja, sporama prosječno dužim od 10 µm i stručkom koji je barem do sredine pahuljast.

Inocybe tenebrosa - created on October 2023 in Challex, France by Juan Carlos Zamora

MRAČNA CJEPAČA

Inocybe tenebrosa Quél.

Etimologija: tenebrosa (lat.) = mračna, tajanstvena, koja dolazi iz tame. Po tamnoj boji klobuka.

Klobuk: 1-3 cm širok, isprva je stožasto-konveksan, kasnije je konveksan do gotovo izravnat, s ili bez grbice na sredini, površina je glatka na sredini, postaje ljuskava ili sa stršećim smeđim ljuskama, prema rubu je grubo vlaknasta do ljuskava, nije raspucana na rubu, ostaci ovoja nisu prisutni, na sredini je smeđ do tamnosmeđ, na vanjskoj polovici je smeđ, smećkast ili oker-smeđ, rub je u mladosti podvijen, ubrzo se izravna.

Stručak: 1.5-5.5 cm visok i 2-6 mm debeo, čvrste, valjkast, polugomoljast na bazi, čitav je pahuljast, isprva je bijel, na donjoj polovici od baze prema gore postaje maslinasto-crnkast, koprena nije uočljiva čak ni kod mladih primjeraka, ponekad je s maslinasto-crvenim micelijskim nitima na bazi.

Listići: Gusti, 35-50 ih dopire do stručka, široki su 1.5-4 mm, usko su prirasli do gotovo slobodni, žućkasto-sivkasti ili sivkasto-smeđi, na kraju su žuto-maslinasti, oštrica je resasta, boje lica ili bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do gotovo bademaste, stožaste na jednom kraju, glatke, 7-9.5 x 4.5-5.5 µm, Q = 1.5-1.9, Qe = 1.7, bazidije su 4-sporne, 26-35 x 8-11 µm, pleurocistide su 40-60 x 12-20 µm, valjkasto-batinaste, usko batinaste do batinaste, debelih stijenki, debljine do 2 µm, žutim do gotovo bezbojnim stijenkama, s kristalima na vrhu, brojne, cheilocistide su slične pleurocistidama, osrednje su brojne, paracistide su kruškolike do široko batinaste, tankih stijenki, bezbojne, brojne, caulocistide se spuštaju do baze stručka, slične su cheilocistidama, ali u donjoj polovici stručka su s tamnosmeđim, inkrustiranim stijenkama; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto, tamnosmeđe do crno-smeđe u bazi stručka; miriše na spermu, a okus je blago gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom, lijeskom ili grabom, a u Sjevernoj Americi i s crnogoričnim drvećem.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Ranije se nazivala Inocybe atripes, ali je poslije vraćen stariji epitet tenebrosa. Najprepoznatljivija je po tamnom stručku na bazi, dosta izraženo dekoriranoj površini klobuka, te tamnosmeđem do crno-smeđem mesu u bazi stručka.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 86. Inocybe tenebrosa Quél.

Inocybe teraturgus - created on July 2018 in Marrasjärvi, Finland by Tapio Kekki

NAKAZNA CJEPAČA

Inocybe teraturgus M.M.Moser

Etimologija: terat (gr.) = čudo, čudovište, nakaza, znak + urgus (gr.) = rad, djelo, tvorac, koji djeluje, napravljen. Po grbavim sporama, koje su izgledale neobično u vrijeme kada je vrsta prvi put opisana.

Klobuk: 1-5.5 cm širok, isprva je tupo stožast, kasnije je konveksan do izravnat s malom grbicom na sredini, površina je radijalno vlaknasto-ljuskava, prisutna je svijetlosmeđa koprena, ali je uočljiva samo kod mladih plodnih tijela, svijetlosmeđ, smeđ do sivo-smeđ, na sredini je tamniji.

Stručak: 2.5-7 cm visok i 3-5 mm širok, valjkast, čitav je uzdužno vlaknasto-ljuskav, svijetlosmeđ na gornjem dijelu, nešto je tamniji na donjem dijelu.

Listići: Gusti, prirasli su sa zupcem, kremasti, zatim su smeđi do maslinasto-smeđi, oštrica je nazubljena i bijela.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, eliptične do jajolike, prekrivene su s brojnim grbicama, 9-12.5 x 6-9.5 µm, Q = 1.1-1.8, Qe = 1.4, pleurocistide su prilično brojne, 50-80 x 15-23 µm, oblika su boce, vretenaste, s rijetkim su kristalima na vrhu, stijenki debljine do 1 µm, a na vrhu do 2 µm, cheilocistide su 30-64 × 15-26 µm, brojne, batinaste, vretenaste, često su glavičasto proširene na gornjem dijelu, bez kristala na vrhu, sa stijenkama debljine do 1 µm, paracistide su 25-30 × 13-15 µm, batinaste do kruškolike, caulocistide su prisutne samo na krajnjem vrhu stručka, raspoređene su u snopovima, slične su cheilocistidama, batinaste, vretenaste, 51-62 × 12-21 µm, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto, u bazi stručka je smeđe; miris je slab na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u skupinama, po tresetištima i močvarama s crnogoričnim i bjelogoričnim drvećem, u simbiozi s raznim crnogoričnim i bjelogoričnim drvećem, obično borom, smrekom ili brezom, u tresetnoj mahovini (Sphagnum).

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Od sličnih se vrsta razlikuje po relativno velikim sporama s brojnim grbama (većina spora je veća od 9.5 µm, prosječno su duže od 10 µm), u kombinaciji s pleurocistidima u obliku boce, te po rastu samo u tresetnoj mahovini. Tankolistićava cjepača (Inocybe leptophylla) također ima velike spore, ali nema pleurocistide, dok čupava cjepača (Inocybe lanuginosa) i vunasta cjepača (Inocybe stellatospora) imaju manje spore, prosječno kraće od 8 µm.

Inocybe terrifera - created on September 2023 in Broto, Spain by Joseba Castillo

UKOPANA CJEPAČA

Inocybe terrifera Kühner

Etimologija: terra (lat.) = zemlja, tlo + -fera (lat.) = koji nosi, koji rađa. Po izgledu plodnih tijela koji su ponekad duboko ukopani i izranjaju iz tla.

Klobuk: 3-8 cm širok, isprva je gotovo zvonolik ili čak polukuglast, kasnije je široko konveksan do proširen, vrlo je često deformiran, s manje ili više izraženom velikom grbicom na sredini, površina je u ranoj mladosti prekrivena bjelkasto-sivkastim ostacima ovoja, blago je ljepljiva, kasnije je ponekad s raspršenim ostacima ovoja, na sredini je prvo gola, zatim je često raspucana ili poderana, prema rubu je gola, fino baršunasta do vlaknasta, rijetko je gotovo raspucana, vlakna uglavnom nisu ili su razmaknuta samo na rubu, u ranoj mladosti je na rubu ponekad bjelkasta od ostataka ovoja, vrlo često je neujednačeno obojen i ponekad pjegav, prljavo žućkast, žućkasto-oker, oker, oker-smećkast do smećkast, ponekad je s blagom narančastom nijansom, na sredini je mnogo tamniji ili sivkast zbog ostataka ovoja i slijepljenih čestica tla, rub je podvijen u mladosti, kasnije je zakrivljen, ravan ili izvrnut prema gore, nije narebran.

Stručak: 4–10 cm visok i 4–15 mm debeo, valjkast ili se širi prema bazi, baza je uglavnom gomoljasta, gomolj je rijetko obrubljen i do 20 mm širok, gol, čitav je pahuljast, crtast i vlaknast, bjelkast, zatim je sa žućkastom nijansom, mesnatocrvenkast ili blago smećkast.

Listići: Umjereno su gusti, oko 40–60 ih dopire do stručka, prirasli, također su prirasli sa zupcem, trbušasti, bjelkasti, sivkasti, kasnije su sivkasto-smeđi, smeđi ili hrđastosmeđi, ponekad su prošarani, oštrica je glatka ili resasta, često je erodirana, bjelkasta do boje lica.

Mikroskopija: Bazidiospore su bademaste do eliptične, ponekad su blago sužene na sredini, tupe ili gotovo zašiljene na vrhu, glatke, 8.5–12.5 x 4.5–5.5 μm, Q = 1.4–2, Qe = 1.7, bazidije su obično 4-sporne, rijetko su 2-sporne i često duže od 14 μm, 25–35 × 8–12 μm, oštrica listića sastavljena je od cheilocistida i brojnih prozirnih, batinastih, valjkastih ili gotovo kuglastih paracistida s tankim stijenkama, debljine do 1 μm, pleurocistide su 40–80 x 12–23 μm, obično su trbušaste, ali i vretenaste, valjkaste, rijetko su batinaste, uglavnom su s prilično kratkim vratom, na vrhu su obično široke, vrh je obično s kristalima, bez ili samo s kratkim bazalnim stalkom, stijenke su debljine do 1 μm na proširenju i do 3 μm na vratu, gotovo su bezbojne ili sa slabom reakcijom s 3% KOH, cheilocistide su sličnog izgleda i veličine kao pleurocistide, pileipelis je sastavljen od epicutisa koji se sastoji od paralelnih hifa šiokih 3.5–8 μm, često ali ne uvijek fino inkrustiranim i sa žućkastim ili žućkasto-smeđim pigmentom, ponekad su u potpunosti žućkasto-smeđe, subcutis je sa širim i svjetlijim do prozirnim elementima, širokim do 30 μm, epicutis je kod mladih primjeraka ponekad prekriven tankim prozirnim hifama, s raspršenim slobodnim krajevima koje čine ostaci ovoja, stipitipelis se sastoji od cutisa koji se sastoji od snopova brojnih caulocistida prisutnim na čitavom stručku, izmiješane su s bezbojnim cauloparacistidama s tankim stijenkama, caulocistide su 35–80 × 10–20 μm, često su duge i usko valjkaste, također su vretenaste, trbušaste, batinaste ili deformirane, vrh je obično s kristalima, stijenke su debljine do 0.5 μm na proširenju i do 2.5 μm na vratu, gotovo su bezbojne ili slabo reagiraju s 3% KOH, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je oker-smećkasta do smećkasta.

Meso: Tanko, bjelkasto, u kori stručka je kasnije ponekad mesnatocrvenkasto ili smećkasto, osušeno je smeđe, crvenkasto-smeđe ili sivkasto-smeđe, a u stručku boje lica ili malo svjetlije, ne pocrni; miris je slabo aromatičan, također je blag na voće ili spermu, barem na prerezu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, često u skupinama, na travnjacima, u parkovima, na grobljima ili sličnim mjestima, te uz puteve, u simbiozi s bjelogoričnim drvećem, obično s hrastom.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po zdepastim, često velikim i deformiranim plodnim tijelima, koja su ponekad skrivena duboko u tlu. Uglavnom je sa žuto-oker klobukom, koji je gotovo uvijek prekriven česticama zemlje zbog ljepljivih ostataka ovoja. Stručak je u potpunosti bijel, a spore su prosječno kraće od 11 μm. Opisana vrsta pripada sekciji Splendentes i podsekciji Phaeoleucinae, zajedno s vrstama s obično negomoljastom bazom stručka poput smeđo-bijele cjepače (Inocybe phaeoleuca). Kako je baza stručka kod opisane vrste gotovo uvijek donekle gomoljasta i budući da je i molekularno slična drugim vrstama iz podsekcije Splendentinae, trebala bi biti tamo svrstana. Slična je lažna blistava cjepača (Inocybe splendentoides), od koje se razlikuje uglavnom po oker boji klobuka, obično nenarebranom rubu klobuka, slabijoj reakciji stijenki cheilocistida s KOH i drugačijem staništu. Boja klobuka blistave cjepače (Inocybe splendens), tamnije je smeđe boje s ljubičastom nijansom, bez debelih ostataka ovoja i često s drugačijim oblikom cistida. Boja i tekstura klobuka aluvijalne cjepače (Inocybe alluvionis) su drugačiji nego kod blistave cjepače, a ostaci ovoja su u starosti uglavnom na sredini klobuka, klobuk je obično manje deformiran nego kod opisane vrste, spore su prosječno manje, cistidije su drugačijeg oblika i također prosječno manje, te raste na vlažnom staništu, često u blizini johe.

Inocybe tiburtina - created on October 2025 in Hvissinge, Denmark by Thomas Kehlet

VAPNENAČKA CJEPAČA

Inocybe tiburtina Bandini & G.Bandini

Etimologija: tiburtinus (lat.) = kamen iz Tibura (Tivoli), gdje se nalaze poznati antički kamenolomi sa sedimentnim vapnencem koji se taloži iz termalnih izvora. Po mjestu i staništu na kojem je prvi put pronađena.

Klobuk: 1-3 cm širok, isprva je gotovo stožast ili zvonolik, ubrzo je široko konveksan, zatim je proširen, bez, s tupom ili oštrom grbicom na sredini, na kraju je ulegnut oko grbice, površina je kod mladih primjeraka s obilnim kremastim ostacima ovoja radijalno razasutim ili s debelim slojem prekrivaju čitavu površinu ili barem sredinu, baršunasta do fino vunasta, rijetko je ljuskava ili izraženo vunasta na sredini, u mladosti je sa slabim tragovima smeđe do gotovo ljubičaste koprene, oker-smeđ, smeđ do rijetko crveno-smeđ, često izgleda pomalo pjegavo zbog ostataka ovoja, vremenom ponekad dosta posvijetli prema rubu, a u mladosti je često dosta svjetliji zbog ostataka ovoja, rub je prvo blago podvijen do obješen, zatim je izravnat ili čak izvrnut prema gore.

Stručak: 1.5-6 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, nekad je zakrivljen, u mladosti je potpuno prekriven bjelkastim dlačicama, ubrzo je uzdužno crtast ili gol ili smeđe vlaknast blizu baze, pahuljast samo na vrhu, svijetlo mesnatocrvenkast do oker-smećkast ili smeđ, u mladosti je često s različito intenzivnim ljubičastim ili ljubičasto-ružičastim odsjajem na vrhu.

Listići: Razmaknuti, 25-35 ih dopire do stručka, debeli, uglavnom su gotovo slobodni do prirasli, ponekad su i široko prirasli sa zupcem, trbušasti, isprva su bjelkasti do sivkasti, kasnije su sivkasto-smeđi do oker-smećkasti ili intenzivno crveno-smeđi s ili bez ljubičaste nijanse, oštrica je izraženo resasta, bjelkasta do boje lica ili čak tamnije smeđa.

Mikroskopija: Bazidiospore su bademaste do eliptične, gotovo su zašiljene ili tupe na jednom kraju, glatke, 8-11 x 5-6 μm, s 2-spornih bazidija mogu biti duge do 12.6 μm, Me = 9.2 x 5.5 μm, Q = 1.4–2.1, Qe = 1.7, bazidije su uglavnom 4-sporne, rijetko su 2-sporne, 25–32 × 7–10 μm, oštrica listića je sastavljena od cheilocistida i brojnih često smećkastih, batinastih ili gotovo kuglastih paracistida sa tankim stijenkama, pleurocistide su 33–88 x 8–22 μm, uglavnom su prilično duge i tanke, vrećaste, također su trbušaste ili oblika boce, na vrhu su uglavnom tupe, s kratkim ili dužim vratom, često s jasno obrubljenim prijelazom u vrat, općenito s prilično kratkim stalkom ili kruglastom ili krnjom bazom, obično su s vršnim kristalima, stijenke su debljine do 2.5 μm na vrhu, uglavnom su prilično ujednačeno debele na zadebljanom dijelu i vrhu, žuto-zelene u 3% KOH, cheilocistide su promjenjivog oblika i veličine, pileipelis je sastavljen od epicutisa koji se sastoji od paralelnih hifa širokih 4-12 μm, često su, ali ne uvijek, fino inkrustirane i sa smećkastim pigmentom, subcutis je sa širim i svjetlijim do bezbojnim hifama, caulocistide su prisutne samo na vrha stručka, 40–85 × 10–15 μm, trbušaste ili vretenaste, s prilično su dugim vratom i kratkim stalkom, obično su s vršnim kristalima, stijenke su debljine do 1.5 μm na vrhu, žuto-zelene u 3% KOH, izmiješane su sa višesegmentnim hifoidnim elementima, često su sa malom papilom na vrhu terminalnog segmenta, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto u gornjem dijelu klobuka, vodenasto u donjem i ljubičasto u gornjem dijelu stručka, ponekad je sa slabom žućkastom nijansom i bjelkasto u dnu, osušeno je smeđe s različito intenzivnom crvenkastom nijansom u klobuku, a u stručku iste boje ili malo svjetlije, ne pocrni; miriše na spermu, barem na prerezu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, često po kamenolomima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično vrbom, isključivo na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po smeđem baršunastom do vunastom klobuku s obilnim kremastim ostacima ovoja, razmaknutim debelim listićima, ljubičastim nijansama na vrhu stručka barem u kori, glatkim sporama, uglavnom prilično dugim i uskim cheilocistidama, pleurocistidijama veličine 33–88 × 8–22 μm, te rastu na ponekad prilično vrućem i suhom vapnenastom tlu uz vrbe ili drugo bjelogorično drveće. Po ovoj se kombinaciji značajki razlikuje od ostalih vrsta iz skupine, kao što su kovrčava cjepača (Inocybe cincinnata), koja se razlikuje samo po slabim ostacima ovoja, toplijoj boji klobuka i sredini klobuka koja je često bradavičava do raspucana na polja, dok je prema rubu vlaknast, te Inocybe gracillima, koja obično raste na prilično vlažnim mjestima uz vrbe ili drugo bjelogorično drveće, malih je dimenzija, s jako raspucanom površinom klobuka, bez ostataka ovoja i s prosječno dužim cheilocistidama s često nezadebljanim stijenkama. Caulocistide su gotovo oblika boce do trbušaste s često prilično dugim vratom. Plodna su tijela često s dugim stručcima. Ima ljubičasti stručak i često prilično duge i uske vretenaste cheilocistide, koje su tipične za vrste u skupini kovrčave cjepače. Po izgledu se također može zamijeniti s Inocybe minima, koja također ima obilne ostatke ovoja i sličnu teksturu površine klobuka, a od koje se razlikuje po često duguljastim sporama, koje su prosječno šire od 5 μm, po prosječno nešto tanjim, često gotovo glavičastim cheilocistidama s dugim i suženim vratom. Osim toga, ostaci ovoja su obično koncentrirani na grbici pa klobuk ne izgleda pjegavo kao kod opisane vrste. Inocybe sitibunda je mala vrsta s obično tamnijim smeđim klobukom, resastim bjelkastim vlaknima na stručku i često raste uz planinske potoke ispod. Lampetijina cjepača (Inocybe lampetiana) je još jedna tamnosmeđa vrsta s dugim sporama, koja raste na vrlo vlažnom kiselom tlu ispod johe. Gejina cjepača (Inocybe gaiana) je više glinastosmeđe ili tamnosmeđe boje sa sivkastim ostacima ovoja i prosječno manjim sporama, te općenito širim caulocistidama, dok se Inocybe curtispora razlikuje po nedostatku ostataka ovoja i kraćim sporama.

Inocybe tigrina - created on September 2021 in Aldershvile Slotspark, Denmark by Thomas Kehlet

TIGRASTA CJEPAČA

Inocybe tigrina R.Heim

Etimologija: tigrinus (lat.) = tigrov, crtast. Po tigrastoj dekoriranoj površini klobuka.

Klobuk: 1.5-4 cm širok, isprva je gotovo zvonolik, polukuglast ili stožast, zatim je stožasto-konveksan, široko konveksan ili proširen, bez ili s uglavnom izraženom velikom do gotovo zašiljenom grbicom na sredini, kasnije je ulegnut oko grbice, površina je bez ostataka ovoja, baršunasta do vunasta i često vlaknasta, razlaže se na male snopiće vlakanaca, otkrivajući svjetlu tramu ispod, pa je zato tipično dvobojan, ali ponekad i jednobojan i bez ikakvih vlakana, mladi su primjerci s ostacima bjelkaste koprene, smeđ, nekad je smeđ sa slabom crvenkastom nijansom ili smeđ sa sivkastom nijansom, rub je u mladosti blago podvijen do obješen, kasnije je izravnat ili čak izvrnut prema gore.

Stručak: 2.5-5 cm visok i 2-3 mm debeo, valjkast ili se širi prema bazi, u mladosti je prekriven bjelkastim dlačicama, kasnije je uzdužno crtast, slabo ljuskav ili gol, samo je na vrhu pahuljast, isprva je bjelkast, kasnije je svijetlosmeđ do smeđ.

Listići: Umjereno su gusti do razmaknuti, 40-50 ih dopire do stručka, prirasli, ponekad sa zupcem, prvo su bjelkasti, zatim su sivkasti do sivkasto-smeđi ili smeđi, oštrica je resasta i bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su uglavnom eliptične do bademaste, nekad su slabo sužene na sredini, gotovo su zašiljene na jednom kraju, glatke, 8–11 x 4–6 μm, s 2-spornih bazidija mogu biti duge do 11.7 μm, a zatim su prosječno velike do 10.2 × 5.2 μm, Me = 9 x 4.9 μm, Q = 1.6–2.2, Qe = 1.8, bazidije su uglavnom 4-sporne, ponekad su i 2-sporne, 24–28 × 7–10 μm, oštrica listića je sastavljena od cheilocistida i brojnih bezbojnih, gotovo batinastih ili valjkastih paracistida s tankim stijenkama, pleurocistide su 45-75 x 10-19 μm, vrećaste, trbušaste, često su s prilično dugim vratom, na vrhu su uglavnom tupe, obično su samo s kratkim stalkom na bazi, obično su s vršnim kristalima, stijenke su debljine do 2.5 μm na vrhu, žuto-zelene u 3% KOH, cheilocistide su promjenjive, pileipelis se sastoji od epicutisa sastavljenog od paralelnih hifa širokih 3–10 μm, inkrustiranih i sa smeđim do tamnosmeđim pigmentom, subcutis je sa širim i svijetlim do bezbojnim hifama, caulocistide su prisutne samo blizu vrha stručka, 40–80 × 10–15 μm, uglavnom su oblika boce i s prilično dugim vratom, s bez ili s kratkim stalkom na bazi, s vršnim su kristalima, stijenke su debljine do 1 μm na vrhu, žuto-zelene u 3% KOH, izmiješane su s brojnim batinastim do gotovo kuglastim cauloparacistidama, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto u klobuku, a obično i u stručku, ponekad je blago smećkasto u stručku, osušeno je smeđe sa sivkastom nijansom u klobuku i iste boje ili svjetlije i bez sivkaste nijanse u stručku, vremenom ne pocrni; miriše na spermu, barem na prerezu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do listopada, uz puteve, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično smrekom, brezom, grabom ili kestenom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po baršunastoj do vunastoj površini klobuka, često pojasasto vlaknastoj prema rubu, pa izgleda dvobojno, ali može biti i ujednačenije obojen. Može se prepoznati i po kombinaciji stručaka koji je pahuljast samo blizu vrha i duguljast, prilično uskim sporama, prosječne veličine 9 x 4.9 μm, a kod primjeraka s 2-spornim bazidijama do 10.2 x 5.2 μm, te cheilocistida s prilično dugim vratom, čije stijenke prilično snažno reagiraju s KOH. Caulocistide su obično oblika boce s prilično dugim vratom. Po kombinaciji ovih značajki se može razlikovati od drugih sličnih vrsta sa smeđim klobucima kao što su Inocybe castorina, Inocybe derbschii, prelijepa cjepača (Inocybe plurabellae), tamna cjepača (Inocybe fuscidula) ili polunarančasta cjepača (Inocybe semifulva). Tamna cjepača i polunarančasta cjepača su najbliže srodnice opisane vrste, a tamna se cjepača razlikuje po često ljuskavoj teksturi klobuka i kraćim, a ne duguljastim sporama.

Inocybe tiliae - created on July 2023 in Henry's Woods, New York, USA by Estonia by Tõnu Ploompuu, University of Tartu / Fungarium Universitatis Tartuensis

LIPOVA CJEPAČA

Inocybe tiliae Franchi, M.Marchetti & Papetti

Etimologija: Tilia (lat.) = lipa + -ae (lat.) = označava pripadnost. Po rastu uz lipe.

Klobuk: 3–6 cm širok, u početku je stožasto-zvonolik, zatim je konveksno-zvonolik, bez ili s prilično nejasnom grbicom na sredini, zatim je proširen, s ili bez grbice, na kraju je ulegnut oko grbice, površina je glatka ili baršunasta na sredini, prema rubu je vlaknasta, izlizana i ponekad sitno ljuskava, malo je ljepljiva zbog prisutnosti gela koji zadržava čestice zemlje, u mladosti je gotovo ujednačeno oker-crvenkast ili svijetlo mesnatocrvenkast, ubrzo je nepravilno pjegav ili crvenkasto-smeđ, ponekad je sa sivkastim nijansama, vremenom može postati ljubičasto-smeđ i u kontrastu sa svjetlijim, ponekad čak i bjelkastim rubom, rub je u mladosti podvijen, zatim je zakrivljen, čak i u zrelosti, uglavnom je režnjast i ponekad radijalno raspucan.

Stručak: 2.5-6 cm visok i 7-10 mm debeo, valjkast, zadebljan je prema bazi, završava obrubljenim gomoljem, fino je uzdužno crtast i čitav pahuljast, koprena nije uočljiva čak ni kod mladih primjeraka, okerast, crvenkasto-ružičast u mladosti, zatim je ružičast ili svijetlo ružičasto-oker, svjetliji na vrhu i prema bazi.

Listići: Osrednje su gusti, široki su do 8 mm, 45-65 ih dopire do stručka, tanki, izmiješani su s lamelulama, zaokruženi su uz stručak, prirasli, dugo su vremena bjelkasti, zatim su sivkasti, krem-sivi, oštrica je sitno nazubljena, resasta, bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su višekutne, šesterokutne, uglavnom su duguljaste, ponekad su blago zvjezdaste, sa 7-10 izraženih, tupih grba, visokih 1.2-3.1 µm, 9-11 x 7-8 µm, Me = 10 × 7.4 µm, Qe = 1.3-1.4, bazidije su batinaste, 4-sporne, često i 2-sporne, s glatkim ili zrnatim sadržajem, 25-35 × 9-12 (13) µm, pleurocistide su 35-52 x 9-15 µm, vretenaste do valjkaste do oblika boce, sa ili bez bazalnog stalka, ponekad su glavičaste, stijenke su bezbojne čak i u amonijaku, debljine 1-3.2 µm, s normalno velikim kristalima kalcijevog oksalata na vrhu, cheilocistide su vretenaste, oblika boce do valjkaste, ponekad su glavičaste, 35 × 55 × 11-18 µm, sa ili bez bazalne stapke, s bezbojnim stijenkama čak i u amonijaku, debljine do 3.2 µm, općenito su s velikim do malim kristalima kalcijevog oksalata, ponekad i bez kristalnih naslaga, s glatkim ili zrnatim sadržajem, na oštrici listića su guste nakupine batinastih do gotovo kuglastih paracistidija, 20-40 × 15-25 µm, s tankim do debelim stijenkama debljine do 1.5 µm, uglavnom glatkim, ponekad s malim kristalima na vrhu, caulocistide su 30-50 × 10-15 µm, valjkaste, vretenaste do batinaste, prisutne su na čitavom stručku, ali nisu brojne čak ni na vrhu, obično su pojedinačne, ponekad u malim skupinama, obično su izmiješane s batinastim, vretenastim, kuglastim paracistidama, s tankim stijenkama, ponekad debljine do 1 µm, bez naslaga kristala, pileipelis je sastavljen od epicutisa koji se sastoji od valjkastih do batinastih hifa, višesegmentnih, širokih 5-14 µm, sa unutarnjim žuto-oker pigmentom i granuliranim površinskim slojem, hife subcutisa su nešto veće, sa žutim sadržajem, ali obično bez površinskog pigmenta, hipodermis se sastoji od prozirnih hifa, glatkih, često kobasičastih ili vretenastih oblika, širokih 4-16 µm, tanki želatinozni sloj između prozirnih hifa vjerojatno predstavlja ostatke ovoja koji olakšava prianjanje čestica tla na klobuk, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je oker-smećkasta do smećkasta.

Meso: Tanko, bjelkasto, s mesnatoružičastom nijansom, ne pocrveni; miriše na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u jesen i ranu zimu, od rujna do prosinca, pojedinačno ili u manje ili više brojnim skupinama, u urbanom okružju, po parkovima, uz puteve i u termofilnim šumama, u simbiozi s bjelogoričnim drvećem, često lipom.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po crvenkasto-oker klobuku sa smeđim mrljama i ponekad ljubičasto-smeđom sredinom, vlaknastoj i glatkoj površini na sredini, ali izlizanoj do ljuskavoj prema rubu zbog malih, uzdignutih vlakanaca, često prekrivenoj česticama zemlje zbog prisutnosti ljepljivog gela, iako umjereno, valjkastom stručku, zadebljanom na dnu i s obrubljenom gomoljastom bazom, često je svjetlijim uzdužnim crticama na svijetlo crvenkasto-ružičastoj ili ružičasto-oker osnovi, u cijelosti je pahuljast. Mikroskopski je karakteristična po šesterokutnim sporama, s izraženim, dobro definiranim, gotovo tupim grbicama, prilično kratkim cheilocistidama, bez ili s kratkim bazalnim stalkom, sa stijenkama prosječne debljine 2-2.5 µm, osrednje velikim caulocistidama, koje su, iako prisutne na cijelom stručku, rjeđe na donjem dijelu. S obzirom na makroskopske i mikroskopske značajke pripada prilično velikoj skupini cjepača s često isprepletenim karakteristikama, što je s vremenom dovelo do pogrešnih tumačenja i velikog broja sinonima. Svrstava se u sekciju Marginatae, koja uključuje vrste s grbavim, višekutno-grbavim sporama, bez koprene, ili ako postoji, učvršćena je na samu bazu stručka, koji ostaje u cijelosti pahuljast. Stručak je cijelom duljinom prekriven caulocistidama, nikada nije vlaknast, nije ljuskav, obično je bijel, ružičast ili žut s obrubljenom, gomoljastom bazom. Slične su dvojbena cjepača (Inocybe decipiens), koja ima pahuljasto-svilenkasti klobuk s glatkom, kasnije ljuskavom, oker-smeđom sredinom, bijeli stručak, obično višekutne, blago grbave spore dužine do 14 µm i vretenaste cistide, dinska cjepača (Inocybe dunensis), koja se značajno razlikuje po mikroskopskim i ekološkim značajkama, ima usko eliptične spore, nejasno grbave ili blago višekutne i cheilocistide u rasponu od oblika široke boce do vretenasto-vrećastih, sa stijenkama debljine do 5 µm i raste u priobalju na pješčanim dinama uz vrbe, desetogrba cjepača (Inocybe decemgibbosa), koja ima smeđi, tamno crvenkasto-smeđi ili žućkasto-smeđi klobuk, golu, ponekad svilenkastu površinu, prekrivenu sivkastim ostacima ovoja, smrekova cjepača (Inocybe pseudohiulca), koja ima smećkasti klobuk, bez žutih tonova, te gotovo bijeli ili blago grimiznocrveni do crvenkasti stručak, velike cheilocistide i raste u šumama smreke, te Inocybe urbana, koja ima trajno bijeli stručak.

Inocybe tjallingiorum - created on September 2012 in Kalkkimaa, Finland by Tapio Kekki

KESTENJASTOSMEĐA CJEPAČA

Inocybe tjallingiorum Kuyper

Etimologija: U čast dr. Folket Aukema Tjallingiija i gđe. G. Tjallingii-Beukers, počasnih članova Nizozemskog mikološkog društva, zbog njihovog neprocjenjivog doprinosa poznavanju mikoflore poldera IJsselmeer.

Klobuk: 1-3 cm širok, isprva je blago stožasto-konveksan, zvonoliko-konveksan ili konveksan, ubrzo je raširi, kasnije je izravnato-konveksan do gotovo izravnat, nije ili samo nejasno grbav, površina je dlakava i glatka na sredini, vremenom postaje sitno pahuljasta, prema rubu je žućkasto vlaknasta, vlakna se ne razdvajaju, na rubu nije s radijalnim pukotinama, nije raspucana ili se vremenom slabo raspucava, ostaci ovoja su prilično uočljivi kod mladih primjeraka, manje su izraženi kod starijih primjeraka, ali nikada ne nestaje u potpunosti, nije mazav kada je vlažan, tamnosmeđ, smeđ do oker-smeđ na sredini, prema rubu je malo svjetliji, ali često samo nejasno, rub je malo podvijen u mladosti, zatim se izravna.

Stručak: 2-4 cm visok i 3-5 mm debeo, čvrst, valjkast, blago je gomoljasto zadebljan na bazi, gomolj nije obrubljen, čitav je pahuljast, bijelo baršunast na bazi, koprena nije uočljiva kod mladih primjeraka, čitav je bjelkast do svijetlooker u mladosti, često u donjoj polovici postaje sličan kao kod lisičje cjepače (Inocybe vulpinella), a zatim bjelkast na vrhu, blago narančasto-okerast na sredini i crbeno-smeđ na dnu.

Listići: Umjereno su gusti do razmaknuti, 30-35 ih dopire do stručka, široki su 2-5 mm, široko do usko prirasli, ponekad sa zupcem, svijetlosivi u mladosti, na kraju su okerasto-smeđi do smeđi, oštrica je resasta, bjelkasta ili boje lica.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do gotovo bademaste, na jednom kraju su gotovo tupe, rijetko su nejasno stožaste, glatke, 7.5-10 x 5-6 µm, Q = 1.3-1.8, Qe = 1.5, bazidije su 4-sporne, 24-33 x 8-10 µm, pleurocistide su 40-65 x 14-20 μm, batinaste, ponekad teže vretenastom ili trbušastom obliku, nikada nisu oblika boce, žućkastih i debelih stijenki, debljine do 2 µm, s kristalima na vrhu, prilično su brojne, cheilocistide su slične pleurocistidama, brojne, paracistide su kruškolike do batinaste, tankih stijenki, bezbojne, brojne, caulocistide se spuštaju prema bazi stručka, na donjoj su polovici stručka često nešto nepravilnije od cheilocistida, svugdje su pomiješane s cauloparacistidama; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, u klobuku je bjelkasto, u stručku je blago smećkasto, nije tamnije prema bazi; miris nije izražen ili vrlo slab na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od travnja do studenog, u simbiozi s raznim crnogoričnim i bjelogoričnim drvećem, obično borom, hrastom, zeljastom vrbom (Salix herbacea) ili osinicom (Dryas octopetala), na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Iste je boje klobuka smeđo-bijela cjepača (Inocybe phaeoleuca), koja se razlikuje po sporama koje su izraženo stožaste na jednom kraju i gotovo bezbojnim, nešto većim cistidama. Također je slična Katalonska cjepača (Inocybe catalaunica), koja se razlikuje po drugačijoj boji stručka, te većim sporama i cistidama.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 77. Inocybe tjallingiorum Kuyp.

Inocybe transitoria - created on October 2017 in Sorgenfri Slotspark, Denmark by Tobias Bøllingtoft

PARKOVNA CJEPAČA

Inocybe transitoria (Britzelm.) Sacc.

Etimologija: transitorius (lat.) = prolazan, kratkotrajan, koji prolazi.

Klobuk: 0.5–3 cm širok, isprva je gotovo zvonolik, kasnije je široko konveksan ili proširen, bez ili samo s niskom grbicom na sredini, na kraju je ulegnut oko grbice, površina je u mladosti sa slabim bjelkasto-sivkastim ostacima ovoja, gola, kasnije je vlaknasta i raspucana prema rubu, u mladosti je s ostacima bjelkaste koprene, smeđ do tamno crveno-smeđ, vremenom malo izblijedi prema rubu, rub je prvo podvijen, kasnije je zakrivljen do ravan ili čak izvrnut prema gore.

Stručak: 2–4 cm visok i 1–3 mm debeo, valjkast, često je zakrivljen, baza je s gotovo obrubljenim gomoljem, u mladosti je prekriven bjelkastim dlačicama, kasnije je uzdužno crtast ili gol, pahuljast samo blizu vrha, svijetlosmeđ do smeđ s crvenkastom nijansom.

Listići: Umjereno su gusti, oko 50–65 ih dopire do stručka, gotovo su slobodni do prirasli, isprva su bjelkasti, kasnije su svijetlo krem-smećkasti do smeđi, s ili bez crvenkaste nijanse, oštrica je resasta, bjelkasta do boje lica.

Mikroskopija: Bazidiospore su višekutne, nepravilne grbave, sa 7–10 često prilično izraženih tupih grbica, 6.5–8.5 x 5–6.5 µm, Me = 7.7 x 5.6 µm, Q = 1.2–1.7, Qe = 1.4, bazidije su uglavnom 4-sporne, 23–28 × 7–9 µm, oštrica listića sastavljena je od cheilocistida i brojnih bezbojnih, batinastih paracistida s tankim stijenkama, pleurocistide su 30–60 x 11–17 µm, uglavnom su vretenaste do batinaste, uglavnom su široke na vrhu, uglavnom bez vrata, ponekad su glavičaste, s kratkim su bazalnim stalkom ili krnjom bazom, vrh je obično s kristalima, stijenke su debljine do 3 µm na vrhu, uglavnom su naglo zadebljane prema vrhu, svijetlo žućkasto-zelenkaste s 3% KOH, cheilocistide su slične veličine i oblikakao kod pleurocistida, pileipelis je sastavljen od epicutisa koji se sastoji od paralelnih hifa širokih 4–11 µm, inkrustirane i s povcršinskim smećkastim pigmentom, subcutis je sa širim i svjetlijim do bezbojnim elementima, caulocistide su samo na vrhu stručka, 50–80 × 10–15 µm, usko vretenaste do trbušaste s nezadebljanim stijenkama, ponekad su glavičaste, s kratkim su bazalnim stalkom, vrh je obično bez ili samo s vrlo malim kristalima, sa stijenkama debljine do 0.5 µm na vrhu, svijetlo žućkasto-zelenkaste s 3% KOH, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, vodenasto smećkasto u klobuku, nešto je tamnije u stručku, osušeno je tamnosmeđe u klobuku, a u stručku je iste boje ili malo svjetlije, ne pocrni; miris je na spermu, barem na prerezu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od travnja do listopada, u bjelogoričnim šumama, parkovima i po rubovima livada, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično lipom, lijeskom, jasenom ili topolom, na glinenastom tlu, često u tresetnoj mahovini (Sphagnum).

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po smeđoj do tamno crveno-smeđoj boji klobuka, koja vremenom izblijedi prema rubu, slabim bjelkasto-sivkastim ostacima ovoja, goloj površini klobuka, prilično malim sporama prosječno kraćim od 8 µm i pretežno vretenastim do batinastim, te prosječno prilično kratkim cheilocistidama. Čini se da je uglavnom povezana s bjelogoričnim drvećem, obično lipom ili lijeskom. Na prvi se pogled može zamijeniti s maglastom cjepačom (Inocybe assimilata), koja se razlikuje po sivkastim ostacima ovoja, gotovo vodenastoj površini klobuka, prosječno dužim cheilocistidama i staništu na kiselom tlu, često ispod smreke. Također su slične ćelava cjepača (Inocybe glabrodisca), koja se razlikuje po sivkastim ostacima ovoja, prosječno većim sporama i dužim cheilocistidama, Inocybe gandalfiana, koja je sa izraženom grbicom na sredini klobuka, jasnijom vodenastom površinom klobuka i većim sporama, gomoljasta cjepača (Inocybe globulina), koja je obično tamnije smeđe boje klobuka, kuglastim gomoljem na bazi stručka, prosječno dužim sporama i dužim cheilocistidama, repasta cjepača (Inocybe napipes), koja je s repastim gomoljem, većim sporama s izraženijim grbicama i većim cheilocistidama s tanjim stijenkama, te šumska cjepača (Inocybe silvae-herbaceae), koja je bez ostataka ovoja, većim sporama i dužim, često trbušastim cheilocistidama e s tanjim stijenkama. Genetski je najsličnija Inocybe abdita, koja se razlikuje po svjetlijoj boji klobuka, nebljeđenju površine klobuka u starosti, prosječno širim sporama i dužim cheilocistidama.