Inocybe pholiotinoides - created on August 2018 in Højris Mølle, Denmark by Thomas Kehlet

LJUSKAVIČASTA CJEPAČA

Inocybe pholiotinoides Romagn.

Etimologija: Pholiotina (lat.) = naziv roda, ljuskavice + -oides (lat.) = sličan, u obliku. Po boji klobuka sličnoj kao kod okrunjene ljuskavice (Pholiotina blattaria).

Klobuk: 0.5–3 cm širok, isprva je uglavnom gotovo stožast, kasnije je široko stožasto-konveksan, konveksan ili proširen, s više ili manje izraženom, velikom grbicom na sredini, na kraju je ulegnut oko grbice, površina je u mladosti obično bez ili ponekad s vrlo slabim tragovima sivkastih ostataka ovoja na sredini, gotovo je gola do vrlo sitno baršunasta s vrlo finim vlakancima, ubrzo se razlaže na sitne ljuskice ili je brazdasta na sredini i s prilegnutim, sitnim vlakancima na rubu, ostaci koprene nisu uočljivi, svijetlo žuto-oker, ponekad je oker, često je narančast, narančasto-crvenkast do više ili manje intenzivno crvenkast na sredini zbog čega izgleda dvobojno, rub je blago podvijen, kasnije je obješen, ravan ili čak izvrnut prema gore

Stručak: 2.5–6 cm visok i 1–3 mm debeo, valjkast, nekad je zakrivljen, baza je zadebljana do gotovo gomoljasta, gol, ponekad je s finim, tamnijim vlaknima, čitav je pahuljast, isprva je bjelkast, krem sa slabom žućkastom nijansom do žućkasto-oker.

Listići: Prilično su razmaknuti, oko 20–35 ih dopire do stručka, prirasli do široko prirasli sa zupcem, isprva su bjelkasti sa slabom sivkastom nijansom, zatim su krem, sivkasti sa žućkastom nijansom do intenzivno oker s narančastom nijansom ili oker-smećkasti s maslinastom nijansom, oštrica je resasta, bjelkasta do boje lica.

Mikroskopija: Bazidiospore su bademaste do eliptične, često su sužene na sredini, tupe do gotovo zašiljene na vrhu, glatke, 8.5–11 x 5–6 µm, Me = 9.7 x 5.5 µm, Q = 1.5–2.1, Qe = 1.8, bazidije su uglavnom 4-sporne, ponekad su 2-sporne i duge do 12.5 µm, 24–28 × 7–9 µm, oštrica listića sastavljena je od cheilocistida i brojnih bezbojnih do oker-smeđih do smeđih, batinastih, paracistida s tankim stijenkama, pleurocistide su 50–90 x 10–30 µm, uglavnom su vretenaste, također su trbušaste, često su s prilično dugim vratom, s kratkim ili dužim bazalnim stalkom, ponekad su sa zaobljenom bazom, vrh je obično s kristalima, stijenke su debljine do 5 µm na vrhu, intenzivno su žuto-zelene s 3% KOH, često su ispunjene amorfnim sadržajem gotovo iste ili tamnije boje, cheilocistide su sličnog izgleda i veličine kao pleurocistide, pileipelis se sastoji od epicutisa sastavljenog od paralelnih hifa širokih 5–14 µm, slabo inkrustiranih i s žućkastim do žuto-oker pigmentom, subcutis je sa širim i svjetlijim do bezbojnim elementima, caulocistide su prisutne na čitavom stručku, 50–90 × 10–15 µm, sličnog oblika kao cheilocistide, ali su često malo deformirane, sa stijenkama debljine do 2 µm na vrhu, intenzivno su žuto-zelene s 3% KOH, izmiješane su s brojnim batinastim do gotovo kuglastim cauloparacistidama, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto u klobuku, u stručku je bjelkasto do žućkasto ili blago crvenkasto, nešto tamnije u kori stručka, osušeno je smeđe s crvenkastom nijansom u klobuku i malo svjetlije u stručku, ne pocrni; miris i okus su na spermu, barem na prerezu.

Stanište: Raste u jesen, od svibnja do listopada, uglavnom u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično grabom, lijeskom, hrastom, lipom ili vrbom, uglavnom na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Obično je sa žuto-oker klobukom, na sredini je često više ili manje intenzivno narančast, narančasto-crvenkast do crvenkast ili crven. Površina klobuka je u početku gola do vrlo sitno baršunasta s vrlo finim vlaknima, ali se ubrzo razlaže na vrlo sitne ljuskice ili brazdasta na sredini i s prilegnutim, sitnim vlaknima na rubu. Stručak je u potpunosti pahuljast, a cheilocistide su uglavnom vretenaste, često su s prilično dugim vratom i s intenzivno reagiraju s 3% KOH. Često raste na vapnenastom, pomalo vlažnom tlu ispod bjelogoričnog drveća. Makroskopski, mikroskopski, a također i genetski je blisko povezana s Inocybe alcis. Koncept opisane vrste temelji se na boji klobuka, koji je prema Romagnesiju oker do oker-smeđ i općenito intenzivno crven na sredini, a prema rubu se razlaže na sitna polja. Slične su vugina cjepača (Inocybe orioli), kojoj se površina ne razlaže na sitna polja, klobuk je obično svjetliji, a spore su prosječno nešto kraće, Inocybe carissima, kojoj je boja klobuka manje intenzivna, površina glatkija, a spore su u prosjeku manje. Boja klobuka kod Inocybe alcis je tamnija, površina glatkija, listići su isprva upečatljivo bijeli, a spore prosječno šire, dok se purpurna cjepača (Inocybe muricellata) razlikuje po često obilnim ostacima ovoja na klobuku, obično dlakavo-vunastoj do potpuno ljuskavoj površini klobuka, a stručak i rub klobuka su obično bez žutih nijansi.

Inocybe pluppiana - created on August 2010 in Gatten Plantage, Denmark by Thomas Læssøe

ZDEPASTA CJEPAČA

Inocybe pluppiana Bandini, B.Oertel & U.Eberh.

Etimologija: Po sličnosti sa simpatičnim književnim trolom Pluppom, kojeg je stvorila švedska autorica Inga Berg, a koji s ovom vrstom dijeli svoj zdepasti izgled i sklonost vlažnim staništima.

Klobuk: 1.5-5 cm širok, u početku je polukuglast, zvonolik ili stožast, kasnije je široko konveksan ili raširen, uglavnom je bez ili samo s niskom, širokom grbicom na sredini, na kraju je ulegnut oko grbice, površina je često s raspršenim ostacima bjelkastog do sivkastog ovoja, ponekad su još uvijek uočljivi na rubu kod starijih primjeraka, vlaknasto-vunasta do izraženo i gusto vunasta, vlakna uglavnom nisu razdvojena, ponekad se raspucava na sredini zbog suhog vremena ili intenzivne sunčeve svjetlosti, djelomično je ljuskava prema rubu i vlaknasta na rubu, zatim je često s tamnijim ili svjetlijim vlaknima, u mladosti je s obilnim ostacima krem do smećkaste koprene, vrlo je promjenjive boje, svijetlosmeđ do tamnosmeđ u različitim nijansama ili sivkasto-smeđ do tamno oker-smeđ, vremenom često dosta izblijedi prema rubu pa je zato s uglavnom intenzivnim kontrastom boja, zatim je često s tamnijim ili svjetlijim vlaknima, rub je dugo vremena zakrivljen, zatim je savijen prema dolje do ravan ili čak izvrnut prema gore.

Stručak: 1.5-4 cm visok i 4-15 mm debeo, robustan i zdepast, valjkast ili blago zakrivljen, u početku je u potpunosti prekriven finim, vunastim, bjelkastim do krem vlaknima, kasnije je crtast ili gladak, samo je na krajnjem vrhu pahuljast, u početku je krem, zatim je smećkast do smeđ, postaje gotovo crno-smeđ prema bazi, a gotovo bjelkast na vrhu.

Listići: Prilično su široko razmaknuti, oko 35-45 ih dopire do stručka, blago su trbušasti, debeli, široko su prirasli ili se vrlo kratko spuštaju sa zupcem, u početku su bjelkasti, zatim su krem do sivkasto-smeđi, postaju smeđi s crvenkasto-maslinastom nijansom u zrelosti, oštrica je često nepravilna, nazubljena, bjelkasta do boje lica, ponekad je sa smeđim ili hrđastosmeđim mrljama.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do bademaste, višekutne, duguljaste, deformirane, obično valovitih stijenki, rijetko su gotovo glatke, često su sužene na sredini, gotovo su zašiljene na vrhu, 9–14 x 4.5–6.5 µm, Q = 1.7–2.3, Qe = 2, bazidije su općenito 4-sporne, 25–32 × 7–10 µm, pleurocistidje su 38–67 x 10–25 µm, izrazito su promjenjivog oblika, uglavnom su trbušaste do valjkaste, ponekad su vretenaste ili batinaste, ponekad su deformirane, općenito su bez ili samo s kratkim vratom, obično su široke na vrhu, ali ponekad i s izraslinom na vrhu, bez ili samo s kratkim bazalnim stalkom, na vrhu su obično s kristalima, stijenke su debljine do 3.5 µm na vrhu, obično su prilično ujednačene debljine na proširenom dijelu i vrhu, žućkasto-zelenkaste s 3% KOH, cheilocistidije su slične veličine kao pleurocistide, ali promjenjivijeg oblika, ponekad su smeđe, osobito blizu vrha, izmiješane su s brojnim bezbojnim do smeđim batinastim, valjkastim ili gotovo kuglastim paracistidama s tankim stijenkama, pileipelis je sastavljen od epicutisa, koji se sastoji od hifa širokih 5–15 µm, često, ali ne uvijek, prekrivenih smeđim pigmentom, te subcutisa sa širim i svjetlijim do svijetlosmeđim hifama, caulocistide su prisutne samo na samom vrhu stručka, 30–70 × 10–15 µm, često su malo deformirano valjkaste ili sivo-smeđe; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, u klobuku je vodenasto sivkasto, ponekad vremenom postaje gotovo crno-smeđe na rubu, vodenasto smeđe do crno-smeđe u stručku, osobito u kori stručka, osušeno je tamnosmeđe u klobuku, a u stručku je svjetlije, ne pocrni; miris je aromatičan, nije na spermu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, uz puteve, obalama ribnjaka ili u vlažnim udubljenjima dina i pješčanih nanosa, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično vrbom, a vjerojatno i brezom ili hrastom, često u tresetnoj mahovini (Sphagnum), na vlažnim, pjeskovitim, ali ponekad i suhim mjestima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Morfološki i genetski je srodna rastrgana cjepača (Inocybe lacera), od koje se razlikuje po manjim, ali širim sporama se tankim do višekutnim stijenkama i prosječno kraćim cheilocistidama, te veličini pleurocistida. Od močvarne cjepače (Inocybe helobia) razlikuje se po debljim i većim plodnim tijelima bez izražene grbice na sredini klobuka, vunastoj do ljuskavoj površini klobuka i prosječno manjim sporama. Ključne su značajke često prilično kratki stručak u odnosu na širinu klobuka, uglavnom vunaste površine, često snažno blijedi prema vanjskom dijelu, bjelkasti do sivkasti ostaci ovoja, uglavnom valovite do gotovo višekutne spore, prosječno duge oko 11 µm, stanište uglavnom uz vrbe, na tresetno, pjeskovitom tlu, te na rubovima vodenih površina u tresetnoj mahovini. Može se zamijeniti s Inocybe bresadolana, koja je sa šiljastom grbicom na sredini klobuka, površinom klobuka bez vlakana, prosječno znatno većim i tanjim sporama, raščupanom cjepačom (Inocybe impexa), koja je s uočljivim, bjelkastim ostacima ovoja, karakteristično koncentriranim na sredini klobuka, prosječno većim sporama, te dužim cheilocistidama.

Inocybe plurabellae - created on August 2022 in Canaan Valley, Timberline resort area, Beech Lane, USA by C.R. Noffsinger, University of Tennessee Fungal Herbarium

PRELIJEPA CJEPAČA

Inocybe plurabellae Bandini, B.Oertel & U.Eberh.

Etimologija: plur (lat.) = mnogo, više + bellus (lat.) = lijep, ljupak + -ae (lat.) = dakle. Po izgledu.

Klobuk: 1.5–4.5 cm širok, isprva je gotovo stožast, zvonolik do gotovo polukuglast, kasnije je široko konveksan do spljošten, često je s niskom, širokom ili izraženijom grbicom na sredini, površina je prekrivena svijetlim, prolaznim, sivkastim ostacima ovoja u mladosti, obično je fino pustenasta, vremenom postaje sitno ljuskavo-naborana na sredini, ponekad gotovo do ruba ili s priraštenim vlaknima prema rubu i ponekad raspucana, nekad je raspucana i na sredini, vrlo je promjenjive boje, često je smeđ do tamnosmeđ, s ili bez slabe ili izražene crvenkaste nijanse, također je krem-oker, svijetlosmeđ do oker-smeđ, ponekad je slamnatožut, narančast do gotovo tamnocrven na sredini, ponekad je tamniji do slabo narančast, rub je u početku podvijen, brzo se izravna, rijetko je izvrnut prema gore, ponekad je krpast od bjelkastih ostataka ovoja.

Stručak: 2-6 cm visok i 1-4 mm debeo, valjkast, ponekad je blago proširen prema bazi i zakrivljen, pahuljast prema vrhu, isprva je bjelkasto baršunast, zatim je gol do uzdužno crtast, bjelkasta i prolazna koprena je prisutna u mladosti, bjelkast, smeđ, mesnatocrvenkast do smećkast, često je blago ružičast prema vrhu i s bjelkastim bazalnim dlačicama.

Listići: Umjereno su gusti do razmaknuti, prirasli, isprva su bjelkasti, zatim su sivo-smeđi, smeđi do tamnosmeđi, oštrica je resasta, bjelkasta do boje lica.

Mikroskopija: Bazidiospore su bademaste do eliptične, nisu ili su rijetko sužene na sredini, tupe do gotovo zašiljene na vrhu, glatke, 8-12 x 5-6.5 μm, Me = 9.6 x 5.6 μm, Q = 1.4–2.1 μm, Qe = 1.7, bazidije su batinaste, ponekad su blago trbušaste, 2-4-sporne, s bazalnim kopčama, 21–33 x 7–10 μm, pleurocistide su često vrlo promjenjive, pomiješane su vrlo kratkim, često su prilično trbušaste, gotovo vretenaste do trbušaste, rijetko valjkaste do batinaste, s kratkom bazalnom stapkom do krnje na bazi, često se sužavaju prema vrhu, sa stijenkom debljine do 3.5 μm prema vrhu, često su s kristalima na vrhu, žućkasto-zelene s 3% KOH, 35-80 x 8-25 μm, cheilocistide su sličnog oblika i veličine kao pleurocistide, caulocistide su prisutne samo na vrhu stručka, obično duge i uske, valjkaste, deformirane do valovite, često su glavičaste i s kristalima na vrhu, sa stijenkama debljine do 1 μm na vrhu, svijetlo žućkasto-zelene s KOH, 35-97 x 7-15 μm, paracistide su brojne, cheiloparacistide su gotovo kuglaste do batinaste, s tankim do blago zadebljanim stijenkama, prozirne, brojne, cauloparacistide su valjkaste do batinaste, pileipelis je dvostruki, sastavljen je od cutisa koji se sastoji od paralelnih hifa, često fino inkrustiranim i sa smećkastim do gotovo žućkastim pigmentom, širokim 5–13 μm, te subpelisa koji se sastoji od svjetlijih i većih vretenastih elemenata, inkrustiranih, prozirnih ili sa slabim pigmentom, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je oker-smeđa do smeđa.

Meso: Tanko, lomljivo i bjelkasto do kremasto u klobuku, u stručku je vlaknasto, bjelkasto do izraženo ružičasto-crveno prema vrhu i crvenkasto-smeđe u kori prema vrhu, osušeno je smeđe do tamnosmeđe u klobuku, s crvenkastim odsjajem ili bez njega, u stručku je iste boje ili malo svjetlije, ne pocrveni niti pocrni; miris je često blago aromatičan ili na voće, na prerezu je gotovo na spermu, a okus nije izražen ili blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, često uz puteve, u simbiozi sa smrekom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po smeđem do tamnosmeđem klobuku, sa ili bez crvenkaste nijanse u mladosti, prilično vretenastim cheilocistidama, često sa suženim vratom, valjkastim caulocistidama, blago deforimmiranim na bazi, dugim i uskim, prosječno kraćim od 60 μm. Vrlo je promjenjiva i često se zamjenjuje s drugim vrstama, kao što su Inocybe grusiana, koja je također s takvim caulocistidama, a razlikuje se po goloj i nenaboranoj površini klobuka, s obilnijim ostacima ovoja u mladosti, te cheilocistidama i sporama koje su prosječno duže. Sivoovojna je cjepača (Inocybe griseovelata) također s dugim i vitkim caulocistidama, često s više ostataka ovoja na klobuku, često valjkastim cistidama s vratom i prosječno dužim sporama.

JESENSKA CJEPAČA

Inocybe posterula (Britzelm.) Sacc.

Etimologija: posterus (lat.) = kasnije, slijedeći + -ula (lat.) = manja ili umanjena verzija nečega. Po rastu u jesen.

Klobuk: 2-5 cm širok, najprije je stožasto-zvonolik, zatim je konveksan do izravnat i izraženo do nejasno grbav, površina je vlaknasta ili glatka na sredini, prema rubu je radijalno vlaknasto-dlakava, vlakna se ne razdvajaju, na rubu nije raspucana, vremenom ne postaje ljuskava, na vanjskoj je polovici prekrivena sivkastim ostacima ovoja ali prilično nejasno, žuto-smeđ do smećkast na sredini, prema rubu je nešto svjetliji, svijetlo krem, rub je u mladosti podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 2-7.5 cm visok i 5-10 mm debeo, čvrst, valjkast do malo zadebljan na bazi, nije gomoljast, slabo je pahuljast na vrhu, ispod je uzdužno bijelo vlaknast, koprena je prisutna kod mladih primjeraka, ubrzo nestaje bez tragova, srebrnkasto-bjelkast s blagim sivkastim odsjajem, vremenom postaje blago žućkast, ali samo nejasno.

Listići: Osrednje su gusti, 40-50 ih dopire do stručka, široki su 3-5 mm, nisu trbušasti, umjereno su usko prirasli, svijetlo žućkasto-sivi, oštrica je s tankim resicama, boje lica.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do gotovo bademaste, nejasno stožaste do gotovo zaobljene na jednom kraju, glatke, 7.5-9 x 4.5-6 µm, Q = 1.5-1.8, bazidije su 4-sporne, 23-30 x 7-9 μm, pleurocistide su 45-60 x 12-20 µm, široko su vretenaste do široko trbušaste, nikada nisu oblika boce, gotovo su bezbojnih do svijetložutih i debelih stijenki, debljine do 2.5 µm, s vršnim kristalima, brojne, cheilocistide su slične pleurocistidama, brojne, paracistide su batinaste, tankih stijenki, bezbojne, prilično su brojne, caulocistide su prisutne na vrhu stručka, spuštaju se do 1/6 dužine, slične su cheilocistidama i ispod na vrlo uskoj međuzoni pomiješane s usko batinastim cauloparacistidama (cromushrooms: spore su (7.5) 7.9 - 9.4 (10) × (3.9) 4.4 - 5.1 (5.7) µm, Q = (1.5) 1.7 - 2, N = 150, Me = 8.6 × 4.8 µm, Qe = 1.8, cheilocistide su 45-60 × 12-20 µm, N = 9); otrusina je oker-smeđa do smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto, u stručku postane ružičasto-smeđe; miris nije izražen ili slab na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od rujna do studenog, u crnogoričnim šumama, te uz rubove puteva, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično smrekom, borom ili arišem. Slike su snimljene 28.9.2025., na lokalitetu Zelovo kod Sinja, u miješanoj šumi bora, bukve i hrasta.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Inocybe xanthodisca smatra se sinonimom opisane vrste zbog uglavnom identičnih makroskopskih karakteristika. Prema Huijsmanu, koji je proučavao materijal iz Bresadolinog herbarija, identična je i Inocybe geophylla var. lutescens. Često je slična zemljasta cjepača (Inocybe geophylla), od koje se razlikuje po žućem i glatkom klobuku, većim dimenzijama i sporama, koje su stožaste na jednom kraju. Međutim, posljednju karakteristiku je prilično teško uočiti jer su spore na jednom kraju samo blago stožaste. Može biti slična i dvobojna cjepača (Inocybe phaeodisca var. geophylloides), koja se razlikuje po manjim dimenzijama, stručku s crvenkastim nijansama na vrhu, nešto dužim sporama i nešto drugačijem staništu.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 55. Inocybe posterula (Britz.) Sacc.

Inocybe praetervisa - created in Spain by Francisco José Rodríguez Campo

ZAMJENJIVA CJEPAČA

Inocybe praetervisa Quél.

Etimologija: praetervisus (lat.) = izmjenjiva, zamjenjiva, nepromišljeno, nemarno, nonšalantno, zapušteno. Po izgledu zbog kojeg se može zamijeniti s drugim cjepačama.

Klobuk: 3-7 cm širok, najprije je stožasto-zvonolik, s niskom, širokom grbicom na sredini, površina je glatka na sredini, prema rubu je sitno radijalno vlaknasta, žućkast, svijetlooker ili svijetlosmeđ, narančasto-smeđ ili crvenkasto-smeđ, rub je rascijepljen i nešto tamniji.

Stručak: 5-8 cm visok i 4-6 mm debeo, valjkast, na bazi je s obrubljenim gomoljem, zakrivljen, pun ili vlaknasto šupljikav, crtast, vlaknast, na gornjem je dijelu svjetliji, bjelkast, vremenom postane smećkast, na gomolju je bijel.

Listići: Prilično su gusti, suženo su prirasli na stručak, skoro su slobodni, prvo su bjelkasti ili krem-sivkasti, kasnije su žuto-smeđi, crvenkasto-sivi ili maslinasto-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su dosta promjenljivog oblika, kvadratne ili stožaste, grbave, sa 6-9 izbočenih grbica, 9-12 x 6.5-8.5 µm, Q = 1.1-2, Qe = 1.5, pleurocistide su 55-80 x 15-26 µm, u obliku ampule do oblika širokog mača, često su bez kristala na vrhu, sa stijenkama debljine do 3.5 µm, svijetložute u KOH; otrusina je smeđa.

Meso: Bjelkasto, nepromjenjivo; miris je neugodno kiselkast, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u planinskim šumama i na zatravljenim terenima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, na vapnenastom i pjeskovito-glinenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Slična je obrubljena cjepača (Inocybe mixtilis), koja ima dosta manje spore.

Inocybe proteica - created on October 2020 in Hjørring Kommunes Klitplantage, Rubjerg Knude, Denmark by Erik Arnfred Thomsen

PROMJENJIVA CJEPAČA

Inocybe proteica Bandini, B.Oertel & U.Eberh.

Etimologija: Po grčkom bogu vode Proteusu, koji je mogao mijenjati svoj oblik. Po vrlo promjenjivom izgledu.

Klobuk: 1–2 cm širok, isprva je gotovo zvonolik ili stožast, kasnije je široko konveksan ili proširen, bez ili samo s niskom i širokom grbicom na sredini, rijetko dosta izražena, na kraju je ulegnut oko grbice, površina je u mladosti s ostacima prljavo bjelkastog ovoja, zatim je gola na sredini, prema rubu je sitno vlaknasta i sa zaostalim ostacima ovoja, sa slabim je ostacima koprene u mladosti, oker-smeđ, crvenkasto-smeđ do tamnosmeđ s crvenkastom nijansom, rub je u mladosti ponekad jako podvijen ili samo zakrivljen, kasnije je ravan ili čak izvrnut, ponekad je duboko rastrgan.

Stručak: 2–5 cm visok i 1–3 mm debeo, valjkast, ujednačene je debljine, u mladosti je bjelkasto dlakav, kasnije je uzdužno crtast ili gol, pahuljast na gornjoj polovici, isprva bjelkast do krem, kasnije je svijetlosmeđ.

Listići: Gusti, oko 40–60 ih dopire do stručka, prirasli, nekad se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, isprva su bjelkasti do sivkasti, kasnije su svijetlosmeđi, oštrica je resasta i bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su bademaste, ponekad su široko eliptične, ponekad su blago sužene na sredini, gotovo su zašiljene do tupe na vrhu, glatke, 8–10.5 x 5–6.5 µm, Me = 9.5 x 5.8 µm, Q = 1.4–2.1, Qe = 1.7, bazidije su uglavnom 4-sporne, ponekad su 2-sporne, a zatim duge do 12.5 µm, 25–30 × 7–9 µm, oštrica listića sastavljena je od cheilocistidija i brojnih bezbojnih, batinastih, paracistida s tankim stijenkama, pleurocistide su 40-80 x 10-22 µm, uglavnom su vretenaste do trbušaste, također su oblika boce, uglavnom su bez ili samo s kratkim vratom, na vrhu su uglavnom široke, obično su s kratkim bazalnim stalkom, ponekad su bez stalka i s krnjom bazom, na vrhu su obično s kristalima, sa stijenkama debljine do 3 µm na vrhu, svijetlo žućkasto-zelenkaste s 3 % KOH, cheilocistide su slične veličine kao pleurocistide, ali priomjenjivijeg oblika. pileipelis je sastavljen od epicutisa koji se sastoji od paralelnih hifa širokih 4.5–13 µm, grubom inkrustiranim i sa smećkastim površinskim pigmentom, subcutis je sa širim i svjetlijim do bezbojnim elementima, caulocistide su prisutne na gornjoj polovici stručka, 35–70 × 10–15 µm, trbušaste ili oblika boce, s kratkim ili duljim vratom, s kratkim bazalnim stalkom, na vrhu su s ili bez kristala, sa stijenkama debljine do 3 µm na vrhu, svijetlo žućkasto-zelenkaste s 3% KOH, izmiješane su s batinastim cauloparacistidama, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto u klobuku, lagano je svijetlosmeđe u gornjoj polovici ili rijetko čitavom stručku, osušeno je smeđe do tamnosmeđe bez ili sa slabom crvenkastom nijansom u klobuku, a crvenkasto-smeđe u stručku, ne pocrni; miris i okus nisu izraženi ili su slabi na spermu, osobito na prerezu.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, pojedinačno ili u skupinama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično smrekom, često i uz obični lopuh (Petasites hybridus), na vlažnim terenima, na tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po malim dimenzijama, prilično glatkim do fino vlaknastim, oker-smeđim do crvenkasto-smeđim ili čak tamnosmeđim klobukom, pahuljastom stručku na gornjoj polovici, glatkim sporama i općenito vretenastim do trbušastim cheilocistidama i caulocistidama koje su trbubušaste do oblika boce. Spore su nekad prilično široko eliptične, a nekad bademaste pa se na prvi pogled može zamijeniti za nekoliko drugih vrsta, kao što su podvijena cjepača (Inocybe involuta) i rana cjepača (Inocybe nitidiuscula), koje se razlikuju po većim dimenzijama, općenito crvenkastijim klobucima i većim sporama. Nadalje, podvijena cjepača je s jakim kontrastom boja između bjelkastih listića i crvenkastog stručka, a cheilocistide su kod rane cjepače tipično vretenaste s dugim vratovima koji se sužavaju prema vrhu. Također su slične Inocybe perchtana, koja se razlikuje po obilnim ostacima ovoja na klobuku, crvenjenju na nagnječenim mjestima i prosječno manjim sporama, Inocybe alberichiana, koja je sa sivkastim ostacima ovoja na klobuku, oker-smeđim listićima i cheilocistidama često s prilično dugim vratom, sićušna cjepača (Inocybe laurina), koja je s obilnim bjelkastim ostacima ovoja na klobuku, prosječno dužim cheilocistidama, užim caulocistidama i raste na sušnijem terenu ispod bora, patuljasta cjepača (Inocybe filiana), koja je sa svjetlijim ostacima ovoja na klobuku, kraćim cheilocistidama, pahuljasta samo na krajnjem vrhu stručka i raste na sušnijem terenu, često ispod bora, te Inocybe nemorosa, koja je bez ostataka ovoja na klobuku, pahuljasta samo na krajnjem vrhu stručka i s prosječno kraćim cheilocistidama.

Inocybe proximella - created on July 2019 in S of Mokk, along the path to Badstutjønnin, Norway by Norwegian University of Science and Technology, Håkon Holien

BLISKA CJEPAČA

Inocybe proximella P.Karst.

Etimologija: proximus (lat.) = najbliži, susjedan, sljedeći + -ella (lat.) = označava umanjenicu. Po sličnosti s drugom vrstom.

Klobuk: 2-5 cm širok, isprva je konveksan do stožast, zatim je zvonolik, stožasto-konveksan do prilično izravnat, obično je s izraženom, tupom ili rijetko prilično oštrom, grbicom na sredini, površina je slabo ljepljiva, na sredini je glatka, prema rubu je slabo radijalno vlaknasta, rijetko je grubo vlaknasta, rijetko se razlaže, ostaci ovoja nisu prisutni, svijetlo sivo-smeđ, rijetko je žuto-smeđ, na sredini je tamniji, ponekad čak crveno-smeđ do crnkast, obično je svjetliji prema rubu, ponekad je tamno crtast na svjetlijoj osnovi, rub je ponekad zakrivljen u starosti.

Stručak: 2-13.5 cm visok i 2.5-10 mm širok, valjkast, lagano se širi prema bazi, suh ili slabo ljepljiv, vlaknast, često je ljuskav, vrh je blago pahuljast ili ne, koprena je bjelkasta do svijetlo sivo-smeđa, u mladosti je bjelkast, zatim je svijetlo crvenkasto-smeđ ili svijetlo sivkasto-smeđ, često dosta tamniji na srednjem dijelu, na bazi je bjelkast ili žućkast do oker u starosti, ponekad je djelomično tamno sivkasto-smeđ do crnkast i oker na bazi.

Listići: Umjereno su gusti, široki su do 7.5 mm, trbušasti, usko su prirasli, u mladosti su svijetlosivi, kasnije su svijetlo sivo-smeđi, oštrica je obično blago resasta i boje lica ili svjetlija.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste do elitptične, obično su prilično jako grbave, s 9-12 grbica, 8.5-11 x 6.5-8 μm, Q = 1-1.8, Qe = 1.4, bazidije su batinaste, 4-sporne, 25-41 × 9-12 μm, pleurocistide su 50-80 × 16-23 μm, obično su u obliku umjerene do široke boce s valjkastim ili stožastim vratom, neke su vretenaste, rijetko su slabo glavičaste, s vršnim su kristalima, svijetložute do bezbojne stijenke su debljine do 2.5 μm, ponekad su zadebljane na vratu, ponekad je vrh s debelom stijenkm poput kapice na glavi, cheilocistide su varijabilne, često su kraće i šire od pleurocistida, ponekad su vrlo široke, stijenke su debljine do 3 μm, tipične paracistide su uglavnom tankih stijenki, caulocistide su vretenaste, sa širokom bazom i tipično uskim, suženim vrhom, također su valjkaste, batinaste, zakrivljene, ponekad su višesegmentne, posebno na bazi, stijenke su obično prilično tanke, debljine do 2 μm, svijetložute do bezbojne, rjeđe su s tankim stijenkama, sadržaj je ponekad smećkast, cauloparacistide su brojne; otrusina je žuto-smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto, ponekad je sivkasto-smeđe ili crvenkasto, rijetko je smeđe u bazi stručka; miris je slabo kiseo i na spermu ili neodređen, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, uglavnom u crnogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično smrekom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po rastu ispod smreke, prilično robustnom izgledu, slabo vlaknastom i prilično svijetlom, sivo-smeđem klobuku, često žutoj do oker bazi stručka i prilično velikim sporama s prilično velikim grbama. Može se zamijeniti sa šumskom cjepačom (Inocybe silvae-herbaceae), koje ima rijetko zadebljane stijenke na vrhu pleurocistida.

Inocybe pruinosa - created on August 2010 in Lümanda vald, Estonia by Vello Liiv

INJASTA CJEPAČA

Inocybe pruinosa R.Heim

Etimologija: pruinosa (lat.) = prekrivena mrazom, injasta, s finim praškastim slojem. Po dekoraciji na stručku.

Klobuk: 1.5-4 cm širok, konveksan do izravnato-konveksan, bez ili s niskom širokom grbicom na sredini, površina je radijalno vlaknasta, vlakna nisu razdvojena, na rubu nije brazdast, bez slijepljenih zrnaca pijeska na ostacima ovoja, bjelkast u mladosti zbog debelih, glatkih, polusjajnih, ali ne mazavih, uglavnom dugotrajnih ostataka ovoja, nekad postaju nejasni, osnova je žućkasto-smećkasta do konačno žućkasto-smeđa, rub je prvo podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 2-4.5 cm visok i 3-6 mm debeo, čvrst, valjkast, polugomoljasto zadebljan na bazi, gomolj nije obrubljen, nejasno je pahuljast na gornjoj polovici ili čak do baze, ali pahulje su vrlo nejasne na donjoj polovici, koprena je prisutna kod mladih primjeraka, ubrzo nestaje i ne ostavlja tragove, bjelkast, vremenom postaje žuto-smeđ, osobito na srednjem dijelu.

Listići: Gusti, 40-55 ih dopire do stručka, široki su 4-6 mm, usko su prirasli, sivkasto-smeđi, oštrica je gotovo glatka do resasta, oker.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do gotovo bademaste, ponekad su malo nepravilne, nejasno su sužene na sredini, gotovo su stožaste na jednom kraju, glatke, 11-17 x 5-6.5 µm, Q = 1.8-2.8, Qe = 2.3, bazidije su 4-sporne, 28-37 x 9-13 µm, pleurocistide su 45-70 x 14-29 µm, široko su batinaste do vretenaste, ponekad su trbušaste, vrlo debelih stijenki, debljine do više od 5 µm, bezbojnih do žućkastih stijenki, s vršnim kristalima, brojne, cheilocistide su slične pleurocistidama, prilično su brojne, paracistide su batinaste do kruškolike, tankih stijenki, bezbojne, brojne, caulocistide su prisutne, spuštaju se do pola stručka i pomiješane su s cauloparacistidama, ali ponekad su prisutne samo u prilično uskom vršnom pojasu, slične su cheilocistidama, prema dolje ih postupno mijenjaju jasno izražene, valjkaste caulocistoidne hife, debelih stijenki i s kristalima po površini, spuštaju se čak do baze i tamo su prilično nepravilne i samo malo zadebljanih stijenki, cauloparacistide nisu prisutne; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto, od svibnja do kolovoza, u simbiozi s raznim crnogoričnim i bjelogoričnim drvećem, obično borom, smrekom ili hrastom, na suhim i pjeskovitim terenima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Slična je Inocybe halophila, koja ima nešto slabije izražene ostatke ovoja na površini klobuka.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 65. Inocybe pruinosa R. Heim

Inocybe psammobrunnea - created on October 2021 in Hundige Havn, Denmark by Thomas Kehlet

SIVOSMEĐA CJEPAČA

Inocybe psammobrunnea Bon

Etimologija: psámmos (gr.) = pijesak + brunnea (lat.) = smeđa. Po staništu i boji klobuka.

Klobuk: 2-6 cm širok, isprva je konveksan, kasnije je raširen do izravnat, s niskom, više ili manje izraženom grbicom na sredini, površina je u mladosti glatka, kompaktna, baršunasta i radijalno vlaknasta, bez ili rijetko radijalno raspucana, samo je blago i jedva uočljivo vlaknasta na rubu, što je uočljivo samo u zrelosti, rub je bez ostataka ovoja i izraženo vlaknast, što mu daje izrazito baršunasti izgled, na sredini je s jasnim i uočljivim ostacima ovoja sive, krem do oker boje, koji prekrivaju 2/3 promjera, razlaže se prema rubu stvarajući neku vrstu nejasno obojenog pojasa, smeđ do crvenkasto-smeđ na rubu i siv, krem do oker na sredini, rub je pravilan u mladosti, u starosti postaje blago valovit.

Stručak: 3-6 cm visok i 4-7 mm debeo, valjkast, blago je spljošten u mladosti, zakrivljen pri dnu, na bazi je blago zadebljan i može biti u potpunosti prekriven debelim slojem pijeska, pahuljast na gornjoj trećini, slabo, ali jasno crtast na većem dijelu površine od vrha, gotovo do baze, uglavnom je ujednačeno krem, sa svijetlo mesnatoružičastom do narančasto-smeđom nijansom, koja je uočljiva prvenstveno na gornje dvije trećine, a prema dnu postaje bjelkasto-krem.

Listići: Umjereno su razmaknuti, dosta su pravilnog oblika, izmiješani su s rijetkim, kratkim lamelulama, prirasli, u početku su krem-sivkasti, u zrelosti postaju svijetlooker i na kraju su ujednačeno oker, oštrica je sitno nazubljena, svjetlija.

Mikroskopija: Bazidiospore su bademaste do limunaste, često su izdužene i uske, neke su sužene na sredini, glatke, 8.5-12 x 5-7 µm, Q = 1.1-2.3, Me = 11.9 × 6.6 µm, Qe = 1.8, bazidije su batinaste, uglavnom su 4-sporne, rijetko su 2-sporne,  cheilocistide su 46-74 × 14-25 µm, valjkaste, vretenaste, ponekad su asimetrične, uglavnom su s kratkim vratom, proširene na središnjem dijelu i s tankim i izduženim bazalnim stalkom, mogu biti i nešto vitkije, gotovo oblika boce, bez ili rijetko s kristalima na vrhu, sa stijenkama debljine 1-2 µm, pleurocistide su 50-75 x 12-17 µm, uglavnom su pravilne ili asimetrične, općenito su vretenaste, oblika boce, valjkaste, s dobro razvijenim bazalnim stalkom, s kratkim, slabo izraženim ili bez vrata, sa stijenkama debljine do 2 µm, s ili bez kristala na vrhu, caulocistide su vretenaste, valjkaste, slične su cheilocistidama, unatoč značajnoj varijabilnosti više ili manje nepravilnih oblika i veličina, stijenke su općenito tanje, često su bez kristala na vhu, prisutne su na gornjoj trećini stručka, paracistide su velike i uočljive, valjkasto-batinaste do batinaste, izraženo su gotovo kuglaste na vrhu i s tankim stijenkama, s cheilocistidijama tvore vrlo gustu i kompaktnu palisadu; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto u klobuku, krem u stručku; miris i okus su na spermu.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, u crnogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće raznim vrstama borova, rjeđe ispod bjelogoričnog drveća, često u blizini borovnica (Arbutus unedo), na pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po izraženo vlaknastoj i baršunastoj površini klobuka, odsutnosti ili prisutnosti sitnih i jedva uočljivih ljuskica na rubu, ostacima ovoja sive, krem ili oker boje, koji su posebno uočljivi na sredini, narančasto-smeđoj do crvenkasto-smeđoj boji klobuka, krem stručku koji je blago ružičast i uočljivo crtast, te rastu na pjeskovitom tlu. Slične su Inocybe costinitii, koja se razlikuje po manjim dimenzijama, glatkom klobuku bez vlaknastog ruba, izraženijim ostacima ovoja, bjelkastom stručku bez ružičasto-oker nijansi, pahuljastom stručku samo na vrhu, manjim sporama, pleurocistidama s nešto debljom stijenkom i caulocistidama prisutnim samo na vrhu stručka, sivoovojna cjepača (Inocybe griseovelata), koja je također u početku prekrivena ostacima ovoja, nema crtasti stručak, samo je s blagom ružičastom nijansom, s dugim i valjkastim cheilocistidama, zakašnjela cjepača (Inocybe tarda), koja je s bijelim ostacima ovoja, bez crtastog stručka, a klobuk je općenito tamniji i bez crvenkastih nijansi, crtastonoga cjepača (Inocybe grammopodia), koja je s crveno-smeđim klobukom, bez tako obilnih ostataka ovoja, crtastim stručkom iste boje, cistidama drugačijeg oblika, uglavnom vretenastim, okerasta cjepača (Inocybe sindonia), koja je tanja i svjetlije boje, negdje između kremaste i izblijedjele oker, bez ostataka ovoja, s kompaktnom površinom klobuka, tanjim sporama, a dužim i tanjim cistidama, te smeđo-bijela cjepača (Inocybe phaeoleuca), koja pripada sekciji Splendentes, podsekciji Phaeoleucinae, a ima potpuno pahuljasti, necrtasti i dugi, bijeli stručak, s kaulocistidijama vidljivim na većem dijelu ili čitavoj površini stručka.

Inocybe pseudoasterospora - created on October 2023 in Henry's Woods, New York, Spain by fcifuentes

LAŽNA ZVJEZDASTOSPORNA CJEPAČA

Inocybe pseudoasterospora Kühner & Boursier

Etimologija: Po sličnosti sa zvjezdastospornom cjepačom (Inocybe asterospora).

Klobuk: 2-4 cm širok, isprva je konveksan, kasnije je raširen i s grbicom na sredini, površina je vunasto-vlaknasta na sredini, kasnije je radijalno raspucana prema rubu, smeđ do tamnosmeđ, na sredini je gotovo crno-smeđ, na rubu je obično svjetliji, rub je u mladosti blago podvijen, zatim je dugo vremena zakrivljen prema dolje.

Stručak: 3-6 cm visok i 3-6 mm debeo, valjkast, lagano je zadebljan do slabo gomoljast na bazi, gomolj nije obrubljen, pahuljast je samo na vrhu, uzdužno je crtast, smeđ, zatim je tamnosmeđ, bez ljubičastih ili plavih nijansi.

Listići: Rijetki, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, bjelkasti do krem u mladosti, kasnije su smeđi, oštrica je blago nazubljena.

Mikroskopija: Bazidiospore su višekutne, zvjezdaste, izraženo grbave, nepravilne, 8-13 x 7-11 µm, Q = 1-1.9, Qe = 1.4, bazidije su 4-sporne, pleurocistide su 55-90 x 13-22 µm, vretenaste do valjkaste, sa stijenkama debljine do 3 µm, s kristalima na vrhu, bezbojne s KOH, cheilocistide su veličinom i oblikom slične pleurocistidama, često su glavičaste, caulocistide nisu prisutne; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, vlaknasto, svijetlosmeđe; miris je na spermu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u bjelogoričnim šumama, parkovima i uz planinske potoke, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Najsličnija je zvjezdastosporna cjepača, koju je makroskopski teško oddvojiti, a mikroskopski se razlikuje prvenstveno po prisutnosti caulocistidija i drugačijoj morfologiji cheilocistida, koje su općenito slabije trbušaste ili jajolike. Na istom staništu raste i repasta cjepača (Inocybe napipes), koja je karakteristična prvenstveno po prisutnosti ostataka koprene na rubu klobuka i po obrubljenom gomolju na bazi stručka.

Inocybe pseudodestricta - created on August 2021 in Paul Smiths VIC, Barnum Brook Trail, USA by Patrick Matheny, University of Tennessee Fungal Herbarium

RASPUCANA CJEPAČA

Inocybe pseudodestricta Stangl & J.Veselský

Etimologija: pseudo (gr.) = lažan, neistinit + destringo (lat.) = rastrgati, razderati. Po izgledu klobuka.

Klobuk: 2-5 cm širok, isprva je stožasto-konveksan, kasnije je izravnato-konveksan i uglavnom izraženo grbav na sredini, površina je glatka do vlaknasto-dlakava na sredini, vremenom se polako razlaže na sitne ljuskice, prema rubu je radijalno vlaknasta, vlakna su razmaknuta, na rubu se raspucava, često je sjajna, ponekad je bez sjaja, bez ili s izraženim ostacima ovoja, tamnosmeđ, ponekad je s crvenkastim nijansama, vremenom je s maslinasto-smeđim nijansama, prema rubu je malo svjetliji, rub je u mladosti podvijen, kasnije se izravna, nije resast.

Stručak: 2.5-6.5 cm visok i 3-8 mm debeo, čvrst, valjkast, polugomoljasto zadebljan na bazi i širok 12 mm, pahuljast na vrhu do 1/3 dužine, prema dolje je uzdužno bijelo vlaknast, koprena je prisutna samo u mladosti, bjelkast, zatim je žućkast ili svijetlosmeđ, blizu vrha je ponekad sa svijetlo ružičasto-oker odsjajem.

Listići: Gusti, 30-40 ih dopire do stručka, široki su 3-5 mm, usko su prirasli, u mladosti su bjelkasti, svijetlokrem ili žuti, na kraju su maslinasto-smeđi, oštrica je resasta, bjelkasta ili boje lica.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do gotovo bademaste, stožaste na jednom kraju, glatke, 7.5-12 x 5-6.5 µm, Q = 1.4-2, Qe = 1.7, bazidije su batinaste, 4-sporne, 26-34 x 8-11 µm, pleurocistide su 35-80 x 9-23 µm, vretenaste, ponekad su gotovo trbušaste ili usko batinaste, debelih stijenki, debljine do 4.5 µm, bezbojne do svijetložute, s vršnim kristalima, prilično su brojne, cheilocistide su slične pleurocistidama, nisu česte, paracistide su batinaste, tankih stijenki, bezbojne, brojne, caulocistide su prisutne na vrhu stručka, spuštaju se do 1/3 dužine, slične su cheilocistidama, pomiješane su s cauloparacistidama, prema dolje su s raspršenim, prilično slabo izraženim caulocistoidnim hifama, čak i na donjoj polovici; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris i okus su na spermu.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u bjelogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom, brezom ili topolom, a po nekim autorima vjerojatno i s crnogoričnim drvećem.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, kao i sve cjepače.

Napomena: Vrlo su slične tamna cjepača (Inocybe fuscidula), od koje se razlikuje po sjajnom klobuku i žućkastim listićima, te Inocybe derbschii, koja ima žućkasto-smeđi klobuk.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 58. Inocybe pseudostricta Stangl & Veselský

Inocybe piceae - created on September 2023 in Blatt, Hunsrück / Riedbruch, Germany by Marco Floriani

SMREKOVA CJEPAČA

Inocybe pseudohiulca Kühner

Etimologija: pseudes (gr.) = lažan, varljiv, prividan + hiulcus (lat.) = racjepkan, napuknut, razdvijen. Po strukturi.

Klobuk: 3-6 cm širok i do 2.5 cm visok, isprva je stožast do konveksan, kasnije može biti izravnat i s izrazito širokom grbicom na sredini, površina je malo mazava i ljepljiva pa je uglavnom izraženo prekrivena sitnim česticama zemlje, u mladosti je paučinasta i svilenkasta od bjelkastih do srebrnosivih ostataka ovoja, kasnije je vlaknasta, a od ovoja ostaju samo bjelkaste mrlje, prema rubu je fino vlaknasta i crtasta, na rubovima se raspucava, smeđ do tamnosmeđ, obično je nešto tamniji na sredini i svjetliji prema rubu, kasnije je i s crvenkastim nijansama, rub je podvijen u mladosti, kasnije je izravnat ili izvrnut prema gore.

Stručak: 3-10 cm visok i 5-12 mm debelo, valjkast, pun, kasnije je šupalj, rijetko je stisnut, ponekad je zakrivljen, na bazi je obrubljeno gomoljast i širok do 18 mm, vlaknast, bjelkast do blago oker-smeđ, kasnije svijetlo crvenkasto-smeđ, rijetko je s blagom ružičastom nijansom na vrhu, na gomolju je bijel.

Listići: Gusti, široki su do 6 mm, nisu trbušasti, izmiješani su s lemelulama, prirasli, u mladosti su sivkasti do krem-sivkasti, kasnije oker-smeđi do svijetlosmeđi, ponekad su s maslinastom nijansom.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, višekutne, nepravilne, s 9-13 zaobljenih grbica, 10-12 x 7-9 µm, Q = 1.2-1.9, Qe = 1.5, pleurocistide su 53-70 x 15-24 µm, sa stijenkama debljine do 3 µm, blago su žućkaste u KOH; otrusina je smeđa.

Meso: Debelo, vlaknasto, smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, u termofilnim crnogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, uglavom smrekom, rjeđe bjelogoričnim drvećem, na vapnenastom i tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po kestenjastosmeđem stožastom, konveksnom klobuku, koji se vremenom raspucava ili rascjepljuje na rubu, te rastu ispod smreke. Blisko je povezana s privlačnom cjepačom (Inocybe oblectabilis), koja je karakteristična po stručku s obrubljenim gomoljem na bazi i izraženom ružičastom nijansom, te po grbavim sporama.

Inocybe pseudoreducta - created on September 2011 in Ruusmäe park, Estonia by Vello Liiv

LAŽNA BIJELORUBNA CJEPAČA

Inocybe pseudoreducta Stangl & Glowinski

Etimologija: Po sličnosti s Inocybe reducta, sinonimom bijelorubne cjepače (Inocybe albomarginata).

Klobuk: 1-4 cm širok, isprva je zvonolik ili stožasto-konveksan, zatim je konveksan do izravnato-konveksan, s niskom i širokom grbicom na sredini, površina je glatka na sredini, prema rubu je radijalno vlaknasta, na rubu je brazdasta, ostaci ovoja su prisutni u mladosti, ali su prilično nejasno izraženi, smeđ, ponekad je crvenkasto-smeđ.

Stručak: 2-6 cm visok i 3-7 mm debeo, čvrst, valjkast, na bazi je s izraženim obrubljenim gomoljem i širok 12 mm, čitav je pahuljast, koprena nije prisutna, smećkast ili ružičasto-smećkast, ružičaste nijanse su najuočljivije na gornjem dijelu, na gomolju je bijel.

Listići: Umjereno su gusti, 45-60 ih dopire do stručka, široki su do 7 mm, prirasli do gotovo slobodni, u mladosti su bjelkasti ili svijetlooker, na kraju su sivkasto-smeđi s maslinastim odsjajem, oštrica je resasta, bjelkasta ili boje lica.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do gotovo bademaste, gotovo su stožaste na jednom kraju, glatke, 8-11.5 x 5-6 µm, Q = 1.2-1.7, Qe = 1.3, bazidije su 4-sporne, 24-29 x 8-10 µm, pleurocistide su 50-70 x 11-25 µm, vretenaste do vretenasto-trbušaste, ponekad su gotovo trbušaste ili oblika boce, nikada nisu izraženo u obliku boce, gotovo su bezbojnih i debelih stijenki, debljine do 2.5 µm, s vršnim kristalima, prilično su brojne, cheilocistide su slične pleurocistidama, prilično su brojne, paracistide su usko batinaste, tankih stijenki, bezbojne, brojne, caulocistide se spuštaju do baze stručka, ali su rijetke u donjoj trećini, slične su cheilocistidama ili nešto nepravilnije, osobito blizu baze, svugdje su pomiješane s cauloparacistidamaa; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto u klobuku, lagano je ružičasto u kori stručka, čisto bijelo u gomolju; miris je na spermu ili malo kiselo, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do rujna, u simbiozi s bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično smrekom ili bukvom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Makroskopski je opis većim dijelom preuzet od Stangla & Glowinskog, koji su također naveli da su stijenke cistida žute u KOH, ali to se pokazalo pogrešnim, stijenka cistida je kod više ispitanih kolekcija uvijek bila gotovo bezbojna.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 75. Inocybe pseudoreducta Stangl & Glowinski

Inocybe pseudoteraturgus - created on August 2017 in Suomussalmi, Näljänkä Lohivaara, Finland by Tapio Kekki

LAŽNA NAKAZNA CJEPAČA

Inocybe pseudoteraturgus Vauras & Kokkonen

Etimologija: Po sličnosti sa nakaznom cjepačom (Inocybe teraturgus).

Klobuk: 1-3.5 cm širok, isprva je stožasto-konveksan, kasnije je izravnato-konveksan do gotovo izravnat, sa širokom je grbicom na sredini, površina je vunasta ili sitno ljuskava na sredini, prema rubu je s prilegnutim ljuskama do vunasto-vlaknast, na rubu je često radijalno vlaknast, s vlaknima koja se lome i tamnim snopićima vlakana, ostaci ovoja nisu prisutni, na sredini je tamnosmeđ, smeđ do svijetlosmeđ, prema vani je sivkasto-smeđ, crveno-smeđ ili žućkasto-smeđ.

Stručak: 1.5-5 cm visok i 2-7 mm širok, čvrst, valjkast, malo je proširen ili sužen na bazi, često je zakrivljen, vunasto-vlaknast, često je crtast sa svjetlijim i smeđim vlaknima, na bazi je ljuskav, sjajan, koprena je brzo prolazna, svijetlosmeđ, na bazi je smeđ.

Listići: Umjereno su gusti, široki su do 6 mm, usko su prirasli, u mladosti su svijetlosivi, kasnije su sivo-smeđi do žućkasto-smeđi, zatim su smeđi, oštrica je boje lica.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste do eliptične, prilično su izraženo grbave, 8-10 x 6.5-8 µm, Q = 1-1.5, Qe = 1.3, bazidije su batinaste, 4-sporne, 23-33 × 9-14 µm, pleurocistide su 50-80 x 15-30 μm, usko trbušaste do oblika boce, vretenaste, ponekad su valjkaste, obično su s obilnim vršnim kristalima, baza je sužena ili sa stalkom, stijenke su svijetložute i debljine do 4 μm, cheilocistide su slične pleurocistidama, ali varijabilnije, neke su tankih stijenki, uglavnom su kraće, duge do 57 μm i široke do 20 μm, rijetko su sa smeđim sadržajem, paracistide su rijetke, caulocistide su prisutne na vrhu stručka, uglavnom su poput hifa, uglavnom su valjkaste i duge, često višesegmentne i s uskim vršnim segmentom, sužavaju se prema vrhu, duge su do 110 μm, bez kristala, uglavnom su sa žutim i zadebljanim stijenkama, rjeđe su svijetlosmeđe iznutra, cauloparacistide su prilično brojne; otrusina je žuto-smeđa.

Meso: Tanko, u klobuku je bjelkasto do blago žućkasto, u stručku je bjelkasto s crvenom ili smeđom nijansom, u kori je najtamnije, u bazi je bjelkasto; miris je kiseo, slab na spermu do nejasan, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u suhim i vlažnim bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, te uz šumske putove i staze, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično borom, smrekom ili brezom, često na pjeskovitom tlu ili tresetnoj mahovini (Sphagnum).

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po ljuskavom klobuku i pripada skupini čupave cjepače (Inocybe lanuginosa). Boja klobuka varira od sivo-smeđe do tamnosmeđe. Slične su čupava cjepača, tamnolistićava cjepača (Inocybe leptophylla) i usamljena cjepača (Inocybe relicina), od kojih se dosta razlikuje po sporama i cistidama. Nakazna se cjepača razlikuje po sporama. Čini se da opisana vrsta dosta sliči sjevernoameričkoj vrsti Inocybe diminuta, od koje se razlikuje po većim plodnim tijelima, širim sporama s nešto manjim prosječnim Q i prosječno dužim pleurocistidama s nešto debljim stijenkama.

Inocybe purpureobadia - created on August 2023 in Sundløkka, Fredrikstad, Øs, Norway by Morten Pettersen

LJUBIČASTOSMEĐA CJEPAČA

Inocybe purpureobadia Esteve-Rav. & A.Caball.

Etimologija: purpureus (lat.) = purpuran, ljubičast + badius (lat.) = kestenjastosmeđ, hrđastosmeđ. Po boji klobuka.

Klobuk: 0.5-2.5 cm širok, stožasto-konveksan, bez ili s malom, zaobljenom grbicom na sredini, površina je sa žućkasto-sivim ostacima ovoja na sredini kod nekih primjeraka, glatka do malo hrapava, prema rubu je radijalno vlaknasta s vlaknima koja se blago razdvajaju na rubu, tamnosmeđ do ljubičasto-smeđ, rub je podvijen u mladosti, kasnije se izravna, uglavnom je cjelovit ili raspucan.

Stručak: 5-20 mm visok i 1-3 mm debeo, valjkast ili batinast, čitav je prekriven je uzdužnim bijelim vlaknima, pahuljasto-ljuskav na samom vrhu, koprena je prolazna, svijetlosmeđ ili tamnosmeđ s ružičastim nijansom, tamniji na vrhu, a svjetliji na donjem dijelu.

Listići: Osrednje su gusti do razmaknuti, 30-40 ih dopire do stručka, izmiješani su samo s kratkim lamelulama, usko su prirasli, debeli, krem do žuto-smeđi, svijetlosmeđi, smeđi ili hrđastosmeđi, oštrica je svjetlija, boje lica ili tamnosmeđa.

Mikroskopija: Bazidiospore su višekutne, grbave, 8.5-10.5 × 5-6 μm, Q = 1.4-2.4, Qe = 1.7, bazidije su batinaste, 4-sporne, 30–40 × 9–12 μm, pleurocistide su 45-65 x 15-22 μm, valjkasto-vretenaste, nekad su s blago suženim vratom ili glavičaste, obično su sa stalkom, često su s obilnim kristalima na vrhu, sa svijetložutim stijenkama debljine do 2.5 μm, cheilocistide su slične, ali prosječno kraće, caulocistide su 30–56 × 8–18 μm, brojne, trbušaste, valjkaste ili blago batinaste, gotovo kuglaste, često su sa smeđim sadržajem, neke su s kristalima na vrhu, sa stijenkama debljine do 1 μm, nekad su inkrustirane; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bijelo u klobuku, žućkasto-smeđe u stručku, osušeno je tamnosmeđe u klobuku, u stručku nešto svjetlije; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, najčešće po planinskim predjelima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično borom, hrastom ili mrežičastom vrbom (Salix reticulata), obično na pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Izvorno je opisana u Španjolskoj u šumovitim područjima s hrastom crnikom (Quercus ilex) na pjeskovitom tlu. Po tamnosmeđem klobuku i hrđastosmeđim listićima starijih plodnih tijela podsjeća na sićušne vrste iz podroda Telamonia, roda Cortinarius, međutim, otrusina nije tamne boje. Čini se da su ostaci ovoja promjenjivog karaktera. Po mikroskopskim je značajkama dosta slična Inocybe murina, koja se razlikuje po većim dimenzijama, svjetlijim plodnim tijelima i prosječno nešto manjim sporama. Planinska cjepača (Inocybe alpigenes) također ima pravokutne spore slične iznad spomenutim vrstama, međutim spore i Q su manji, a oblik pleurocistida je drugačiji.

SITNA CJEPAČA

Inocybe pusio P.Karst.

Etimologija: pusio (lat.) = malen, neznatan. Po veličini.

Klobuk: 1.5-3.5 cm širok, isprva je konveksan, kasnije je izravnato-konveksan do izravnat, često je s grbicom na sredini, grbica je ponekad nejasna ili čak odsutna, površina je glatka na sredini, prema rubu je radijalno vlaknasta, na rubu nije raspucana, vlakna se kasnije donekle lome, a zatim je ljuskava, ostaci ovoja su prisutni na sredini dajući grbici sivkastu nijansu, ali ponekad nisu prisutni, nije vodenasta, oker, smeđ ili tamnosmeđ, rub je u podvijen u mladosti, kasnije se izravna.

Stručak: 2-5 cm visok i 3-6 mm debeo, čvrst, valjkast, polugomoljast na bazi, gomolj nije obrubljen, na vrhu je pahuljast u dužini do 1/3, ispod je gotovo gladak do uzdužno vlaknast, koprena je prisutna kod mladih primjeraka, ubrzo nestaje, na vrhu je uočljivo ljubičast do sivkasto-ljubičast, na donje 2/3 dužine je bez ljubičaste nijanse, svijetlo sivkasto-smeđ do gotovo bjelkast.

Listići: Umjereno su gusti, 30-40 ih dopire do stručka, široki su 2-5 mm, trbušasti ili ne, umjereno široko do usko prirasli, ponekad su gotovo slobodni, u početku su s ljubičastom nijansom, koja ubrzo nestaje, a zatim su žućkasto-smeđi do sivkasto-smeđi, oštrica je resasta, ponekad je pahuljasta, bjelkasta ili boje lica.

Mikroskopija: Bazidiospore su bademaste, glatke, stožaste su na jednom kraju, glatke, 8-11 x 4.5-6 µm, Q = 1.5-2, Qe = 1.8, bazidije su 4-sporne, 27-32 x 8-11 µm, pleurocistide su 45-75 x 13-25 µm, vretenaste do gotovo trbušaste, bezbojnih do vrlo svijetložutih i debelih stijenki, debljine do 1.5 µm, s vršnim su kristalima, rijetke do brojne, cheilocistide su slične pleurocistidama, prilično su brojne, paracistide su kruškolike do batinaste, tankih stijenki, bezbojne, brojne, caulocistide su prisutne na gornjoj trećini stručka, slične su cheilocistidama ili nešto tanje i nepravilnije, pomiješane su s cauloparacistidama; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto u klobuku, sivkasto do ljubičasto-sivo na vrhu stručka, ali je ljubičasti odsjaj prilično nejasan; miris i okus su na spermu.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u miješanim i bjelogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, a vrlo rijetko crnogoričnim, obično hrastom, lipom, bukvom, topolom i rijetko borom. Sliku je snimio Mladen Matišić, početkom studenog.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom. Navodi se da uzrokuje muskarinski sindrom trovanja.

Napomena: Karaktristična je po ljubičastom stručku, osobito na vrhu, a najsličnija je sivoljubičasta cjepača (Inocybe griseolilacina), koja također ima ljubičasti ton klobuka, ali uglavnom ne na vrhu. Sinonimija s Inocybe obscura var. obscurissima prihvaćena je zbog Kühnerovih tvrdnji. Opisana je vrsta prilično varijabilna po svojim makroskopskim značajkama ovisno o stupnju razvijenosti ovoja. Kada je ovoj relativno debeo i krut, temeljni pokrov klobuka je uglavnom vlaknasto-dlakav, a na rubu nije ili jedva radijalno raspucan. Primjerci s ovojem koji rano nestaje općenito su nešto tamniji i imaju izrazito raspucan rub. Međutim, suprotno tvrdnji Reumauxa, ovoj se razlici ne može pripisati taksonomski značaj.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 56. Inocybe pusio P.Karst.

Inocybe putilla - created on July 2024 in Sorgenfri Slotspark, Denmark by Jacob Heilmann-Clausen

MALENA CJEPAČA

Inocybe putilla Bres.

Etimologija: putus (lat.) = mala, sićušna. Po veličini.

Klobuk: 1-3 cm širok, isprva je konveksan, kasnije je raširen i tupo ispupčen na sredini, površina je vlaknasta, kasnije je raspucana, vlakna su razmaknuta, žućkasto-smeđ, crvenkasto-smeđ do sivo-smeđ, često s ružičastom do ljubičastom nijansom, na sredini je tamniji, rub je podvijen u mladosti, kasnije je izravnat i rascijepljen.

Stručak: 3-6 cm visok i 2-4 mm debeo, vitak, valjkast, proširen ili polugomoljast na bazi, pahuljast na vrhu, uzdužno je vlaknast prema bazi, prvo je bjelkast do sivkast, kasnije je kremast, krem-smećkast, prema bazi je oker do smećkast, ponekad je s crvenkasto-smeđom nijansom.

Listići: Osrednje su gusti, prirasli, krem pa smećkasti, oštrica je bjelkasta do krem.

Mikroskopija: Bazidiospore su višekutne, nepravilne, izraženo grbave, 8.5-11 x 6.5-7.5 µm, Q = 1.2-1.9, Qe = 1.6, pleurocistide su 59-83 x 19-29 µm, uglavnom su oblika boce do ampule, s ili bez kristala na vrhu, sa stijenkama debljine do 4.5 µm, cheilocistide su vretenaste do obilka boce, s kristalima na vrhu, sa zrnatim sadržajem, caulocistide su prisutne samo na vrhu stručka, nisu brojne, s kristalima na vrhu, pileipellis je sastavljen od cutisa koji se sastoji od prilegnutih, paralelnih, ponekad malo isprepletenih, želatinoznih na vrhu, valjkastih, ponekad blago zadebljanih hifa s tankim do umjereno zadebljanim stijenkama, sa smećkastim unutarnjim pigmentom, bez ili s vrlo slabo inkrustiranim stijenkama; otrusina je oker-smeđa do smeđa, ponekad je blago maslinasto-smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto do sivkasto, na prerezu je nepromjenjivo; miris i okus su neugodni na spermu ili travu.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u bjelogoričnim šumama, ispod raznog bjelogoričnog drveća, obično lijeske, na vlažnom tlu i lišću.

Doba rasta: 7, 8, 9 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po malim dimenzijama, smeđem do crvenkasto-smeđem, raspucanom klobuku, višekutim i grbavim sporama i staništu ispod bjelogoričnog drveća. Izgledu podsjeća na vrste iz sekcije Rimosae.

Inocybe queletii - created on August 2000 in Crots, France by Guinberteau Jacques

QUELETOVA CJEPAČA

Inocybe queletii Konrad

Etimologija: U čast francuskom mikologu Lucienu Quéletu (1832.-1899.), jednog od utemeljitelja suvremene mikologije. Po imenu.

Klobuk: 3-6 cm širok, u mladosti je stožast ili zvonolik, ubrzo je konveksan do izravnato-konveksan, na kraju je čak i izravnat, obično je bez grbice ili nekad s niskom i širokom grbicom, površina je glatka na sredini, prema rubu je radijalno vlaknasta, vlakna su malo razmaknuta, na rubu je radijalno brazdasta, bjelkast do svijetlokrem u mladosti zbog debelog ovoja, vremenom malo potamni i postaje kremast, oker ili čak smeđ ispod ostataka ovoja, rub je prvo podvijen i blago resast u mladosti, kasnije se izravna.

Stručak: 4-7 cm visok i 6-12 mm debeo, čvrst, valjkast, polugomoljast na bazi, gomolj je ponekad gotovo obrubljen kod mladih primjeraka, pahuljast na gornjem dijelu do oko 1/3 dužine, ispod je slabo vlaknast, koprena je prisutna kod mladih primjeraka, kasnije je bez ostataka, bjelkast, vremenom postaje svijetlokrem.

Listići: Umjereno su gusti, 60-70 ih dopire do stručka, široki su 2-4 mm, usko su prirasli, bjelkasti, ubrzo postaju žućkasto-smeđi, oštrica je resasta i bijela.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do gotovo bademaste, nejasno su gotovo stožaste ili ponekad tupe na jednom kraju, glatke, 8-12 x 5-7 µm, Q = 1.4-2, Qe = 1.7, bazidije su 4-sporne, 26-34 x 9-12 µm, pleurocistide su 50-76 x 14-21 µm, vretenaste do gotovo oblika boce, rjeđe su usko batinaste, bezbojnih i debelih stijenki, debljine do 3 µm, s vršnim su kristalima, cheilocistide su slične pleurocistidama, prilično su brojne, paracistide su usko batinaste, tankih stijenki, bezbojne, brojne, caulocistide se spuštaju do oko 1/3 dužine stručka, slične su cheilocistidama, ispod su s međuzonom do oko polovice, koja se sastoji od prilično jasno izraženih caulocistoidnih hifa, ali bez cauloparacistida; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto, bez ružičaste nijanse; miris i okus su na spermu.

Stanište: Raste u proljeće i ljeto, od svibnja do lipnja, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično smrekom, jelom ili borom.

Doba rasta: 5, 6

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Iako je Bresadola napomenuo da su spore kod opisane vrste veličine 10-12 x 6-7 µm i prosječni Q oko 1.7, prikazao ih je kao da imaju Q oko 2.5, pa bi se njegov opis mogao odnositi na sličnu bazgovu cjepaču (Inocybe sambucina).

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 61. Inocybe queletii Mayor & Conr.

Inocybe rangiferi - created on October 2022 in Strølille, Denmark by Thomas Kehlet

SOBOVA CJEPAČA

Inocybe rangiferi Bandini, Vauras & B.Oertel

Etimologija: Rangifer (lat.) = sob (Rangifer tarandus), Po staništu.

Klobuk: 0.5-2.5 cm širok, isprva je gotovo stožast, kasnije je stožasto-konveksan ili proširen, s izraženom je grbicom na sredini, površina je sa slabim ostacima sivkastog ovoja na sredini, često su uočljivi u vidu vrlo malih mrlja, u mladosti je gotovo gola, kasnije je sa sitno vlaknasta i raspucana, u mladosti je sa slabim ostacima sivkaste koprene, smeđ do tamnosmeđ s crvenkastom nijansom, na sredini je tamniji, slabo je crtast prema rubu, s tamnijim vlaknima na svjetlijoj osnovi, rub je u početku podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 1.5–3.5 cm visok i 2–5 mm debeo, valjkast, u mladosti je sivkasto maljav, kasnije je uzdužno crtast do gotovo gol, rijetko je pahuljast samo na krajnjem vrhu, bjelkast, svijetlosmeđ do smeđ s crvenkastom nijansom.

Listići: Umjereno su gusti do razmaknuti, oko 30–50 ih dopire do stručka, prirasli, isprva su krem-sivkasti, kasnije su sivkasto-smeđi do crveno-smeđi, oštrica je resasta, bjelkasta do boje lica.

Mikroskopija: Bazidiospore su višekutne, vrlo nepravilne, grbave, s 8–12 nepravilnih izbočenih, tupih grbica, 8.5–11 x 6–8 µm, Me = 9.9 x 6.9 µm, Q = 1.2–1.6, Qe = 1.4, bazidije su uglavnom 4-sporne, 23–29 × 7–10 µm, oštrica listića je sastavljena od cheilocistida i brojnih bezbojnih, batinastih paracistidija tankih do debelih stijeka, pleurocistide su 40–65 x 11–21 µm, uglavnom su široko vrećaste, ponekad su trbušaste ili batinaste, obično su bez vrata i s kratkim bazalnim stalkom obično su s kristalima na vrhu, sa stijenkama debljine do 2 µm na vrhu, svijetlo žućkasto-zelenkaste s 3% KOH, cheilocistide su slične veličine, ali nešto promjenjivijeg oblika od pleurocistida, pileipelis se sastoji od epicutisa sastavljenog od paralelnih hifa širokih 4–15 µm, inkrustiranih i sa smećkastim pigmentom, subcutis je sa širim i svjetlijim do bezbojnim elementima, caulocistide su prisutne samo blizu vrha stručka, 40–65 × 10–25 µm, trbušaste i pomalo nepravilne vrećaste ili usko batinaste, bez ili samo s kratkim vratom i bazalnim stalkom, vrh je s ili bez kristala, stijenke su debljine do 1.5 µm na vrhu, svijetlo žućkasto-zelenkaste s 3% KOH, izmiješane sa s batinastim cauloparacistidama, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto u klobuku i stručku, slabo je smećkasto u kori stručka, osušeno je tamnosmeđe sa slabom crvenkastom nijansom u klobuku i iste boje ili malo svjetlije u stručku, ne pocrni; miris je kiselkast, aromatičan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, uz pješčane puteve, na pjeskovitim terenima, u simbiozi s borom (Pinus sylvestris).

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po zdepastom izgledu, maloj veličini, crtastom, smeđem klobuku, tamnosmeđem na sredini, gotovo goloj do sitno raspucanoj ili sitno urašteno vlaknastoj površini klobuka, stručku pahuljastom samo na vhu, nepravilnim, grbavim, višekutnim sporama i prosječno prilično kratkim, uglavnom vretenastim cheilocistidama i pleurocistidama veličine 41–64 x 11–21 µm. Po navednoj kombinaciji značajki se razlikuje od sličnih vrsta, kao što je bliska cjepača (Inocybe proximella), koja se razlikuje po nedostatku ovoja, stručku koji vremenom postaje tamnosmeđ do gotovo crno-smeđ na donjoj polovici, većim cheilocistidama i staništu ispod smreke. Slične su i krastačina cjepača (Inocybe bufonia), koja je s manje golom površinom klobuka, često raspucanim na polja na sredini klobuka i mnogo manjim sporama, ćelava cjepača (Inocybe glabrodisca), koja ima svjetliju boju klobuka, mnogo manje spore i duže cheilocistide, Inocybe johannae, koja se razlikuje po manje goloj površini klobuka, užim, duguljastim do pravokutnim ili trapezoidnim višekutnim sporama i većim cheilocistidama, repasta cjepača (Inocybe napipes), koja je s obrubljenim gomoljem na bazi stručka i kraćim sporama s jače izbočenim grbicama, a raste uglavnom na vlažnom tlu ispod smreke ili ispod smreke na sjeveru Europe, te Inocybe subgiacomi, koja je bez ostataka ovoja, te s duljim, često gotovo pravokutnim, višekutnim sporama i dužim cheilocistidama.

Inocybe relicina - created on July 2020 in Kolistimenmäki, Kolistimensyrjä Riitamäki pohj., Finland by Martti Moisander

USAMLJENA CJEPAČA

Inocybe relicina (Fr.) Quél.

Etimologija: relicus, relictus (lat.) = ostavljen, preostao, napušten. po rijetkosti.

Klobuk: 1-3 cm širok, isprva je polukuglasto-stožast, kasnije je raširen i malo ispupčen na sredini, površina je u mladosti sa smeđim ostacima koprene, jako je vunasto-baršunasta na sredini, prema rubu je djelomično jako vlaknasta, crvenkasto-smeđ do tamnosmeđ, svjetliji prema rubu.

Stručak: 3-7 cm visok i 3-7 mm debeo, čvrst, valjkast, ponekad je jedva zadebljan na bazi, bjelkast, prema bazi postaje tamniji, smećkast, pahuljast samo na vrhu, ispod je gusto ljuskav.

Listići: Gusti, usko su prirasli, žuti, kasnije su oker-smeđi do maslinasto-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su višekutne, trokutaste do pravokutne, nepravilne, grbave, 6-7 x 5-6 µm, Q = 1-1.8, Qe = 1.4, cheilocistidije su duge do 110 µm, valjkaste do oblika boce, sa stijenkama debljina do oko 1 µm, pleurocistide su 50-70 x 12-18 µm, batinaste do oblika boce, sa ili bez kristala na vrhu; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris je na spermu, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen, u vlažnim močvarnim područjima, u crnogoričnim šumama, u simbiozi sa smrekom.

Doba rasta: 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po žutim listićima u mladosti, višekutnim, trokutastim do pravokutnim sporama i staništu u vlažnim močvarnim područjima ispod smreke.