Inocybe catalaunica - created on September 2023 in Inyo National Forest, Inyo County, USA by Dean Lyons

KATALONSKA CJEPAČA

Inocybe catalaunica Singer

Etimologija: Catalaunica (lat.) = katalonska. Po regiji u Španjolskoj gdje je pronađen holotip.

Klobuk: 1-3 cm širok, isprva je stožasto-konveksan, zatim je konveksan, kasnije je izravnato-konveksan do izravnat, uglavnom je grbav na sredini, površina je glatka i blago mazava na sredini, prema rubu je radijalno vlaknasta, ali vlakna se ne razdvajaju, iznimno je ljuskava na rubu, vremenom ponekad postaje sitno ljuskava, ostaci ovoja su odsutni ili prisutni, ali tanki i neupadljivi, smeđ, često je s izraženim crvenkastim nijansama ili tamnosmeđ.

Stručak: 1.2-5 cm visok i 4-5 mm debeo, čvrst, valjkast, s nejasnim je gotovo obrubljenim gomoljem na bazi, gotovo čitav je pahuljast, koprena nije prisutna, narančasto-smeđ, osobito na gornjem dijelu, svjetliji i manje crvenkast prema dolje, na gomolju je bijel.

Listići: Umjereno su gusti, 25-45 ih dopire do stručka, široki su 2-4 mm, usko su prirasli, sivkasto-žuti, oštrica je resasta i bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do gotovo bademaste, gotovo tupe do samo nejasno stožaste na jednom kraju, glatke, 8.5-10.5 x 4.5-6 µm, Q = 1.4-2.1, Qe = 1.7, bazidije su 4-sporne, 26-37 x 8-11 µm, pleurocistide su 50-80 x 11-16 µm, široko su vretenaste do široko trbušaste, ponekad su oblika boce, ali samo nejasno, debelih stijenki, debelih do 3 µm, bezbojne, ponekad su s blago žućkastom stijenkom, na vrhu su s malim kristalima, brojne, cheilocistide su slične pleurocistidama, brojne, paracistide su kruškolike do batinaste, tankih stijenki, bezbojne, brojne, caulocistide su prisutne do baze stručka, slične su cheilocistidama, pomiješane su s cauloparacistidama, ponekad su prilično nepravilne na donjoj trećini, s tanjim stijenkama i prilično rijetke; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto u klobuku, narančasto-smeđe u kori gornjeg dijela stručka; miris i okus su na spermu.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, u simbiozi s raznim crnogoričnim i bjelogoričnim drvećem, obično sa smrekom, hrastom, planinskim borom (Pinus mugo), topolisnom vrbom (Salix retusa) ili osinicom (Dryas octopetala), te također s patuljastim grmljem u planinskim područjima.

Doba rasta:  7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Dosta su slične rana cjepača (Inocybe nitidiuscula) (Britz.), koja se razlikuje po prisutnoj kopreni, drugačijoj dekoraciji na stručku i izraženo stožastim sporama na jednom kraju, kestenjastosmeđa cjepača (Inocybe tjallingiorum), koja ima kraće cistide i nešto manje spore. Jedan kraj spora kod opisane vrste varira od gotovo tupog do nejasno stožastog.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 76. Inocybe leiocephala Stuntz

Inocybe chondrospora - created on October 2023 in Trekanten, Denmark by Karen Poulsen

ZRNASTOSPORNA CJEPAČA

Inocybe chondrospora Einhell. & Stangl

Etimologija: chondros (gr.) = hrskavica, nešto zrnasto + spora (gr.) = sjeme, spora. Po zrnastom sadržaju spora.

Klobuk: 1–5 cm širok, u početku je zvonolik ili polukuglast, na kraju je konveksan ili izravnato-konveksan, ponekad je blago ulegnut na sredini, općenito je sa širokom i izraženom središnjom grbicom, isprva je radijalno vlaknast ili rijetko gotovo gol, zatim je uočljivo pustenasto-ljuskav, na kraju se često raspucava na sredini, s ljuskama koje su kod mladih i svježih primjeraka narančasto-smeđe do sivkasto-smeđe, u kasnoj fazi sazrijevanja potamnjuju i postaju smeđe, tamnosmeđe ili crvenkasto-smeđe, općenito je znatno svjetliji na rubu u mladosti, ali ponekad i u starosti.

Stručak: 1–7 cm visok i 2–9 mm debeo, čvrst, valjkast ili blago zadebljan pri dnu do polugomoljast i do 10 mm širok, pun, na vrhu je sitno pahuljast i bjelkast, koprena nije prisutna, bjelkast do žućkast u mladosti, zatim je sivkasto-narančast do narančasto-siv, zatim je svijetlosmeđ do tamnosmeđ, često je bjelkast i pri dnu.

Listići: Gusti, prirasli, kremasti, sivkasto-žuti do okerasti u mladosti, na kraju su smeđi do maslinasto-smeđi, oštrica je resasta i bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do usko eliptične, rijetko su gotovo valjkaste ili jajolike, ponekad su malo nepravilne, glatke, 12-15 x 7-8.5 µm, Q = 1.3–2, Qe = 1.6, bazidije  su batinaste, 4-sporne, 25–50 × 8–18 µm, pleurocistide su 38–80 × 11–28 µm, vrlo promjenjivog oblika, gotovo su valjkaste, usko trbušaste, vretenaste, trbušaste ili batinaste, debelih stijenki, debljine do 6 µm, svijetložute sa KOH, općenito su s vršnim kristalima, cheilocistide su slične pleurocistidama, ali promjenjivijeg oblika čak i kod istih primjeraka, ponekad su vretenaste s dugim uskim vratovima, rijetke do brojne, ponekad su višesegmentne, debelih stijenki, debljine do 6 µm, često su jednake debljine po cijeloj duljini, caulocistide su prisutne na čitavom stručku, manje su brojne na donjoj polovici, djelom su slične cheilocistidama, a djelomično nepravilnijeg oblika, debelih stijenki, debljine do 5 µm, izmiješane su s cauloparacistidama, pileipelis je cutis, sastoji se od hifa širokih 8–15 µm, s batinastim završnim elementima, s oker pigmentom, ponekad su nejasno inkrustirane, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Čvrsto, vlaknasto, bjelkasto do žućkasto, rijetko je tamnije u klobuku; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen, od svibnja do listopada, u skupinama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično vrstama iz porodica Betulaceae (breza, joha, lijeska, grab), Salicaceae (vrba, topola), Pinaceae (bor, smreka, jela, ariš, duglazija) i Orchidaceae (orhideja), na pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Opisana se vrsta svrstava u skupinu sa sličnom cjepačom (Inocybe similis). Segmenti unutar cheilocistida i pleurocistida su dosta konstantna značajka, koja nije uočena kod slične cjepače, pa dodatna značajka važna za razdvajanje dviju vrsta. Može se zaključiti da su obje vrste sa sličnom varijabilnosti u morfološkim karakteristikama, a povezane su s istim biljkama, uglavnom na staništima gdje su prisutne borovke (Pinaceae) i vrbovke (Salicaceae), iako se opisana vrsta može povezati i orhidejama, a vjerojatno i s nekim brezovkama (Betulaceae).

KOVRČASTA CJEPAČA

Inocybe cincinnata (Fr.) Quél.

Etimologija: cincinnatus (lat.) = neodređeno kovrčast. Po čehama na klobuku.

Engleski naziv: Collared Fibrecap

Klobuk: 1-3 cm širok, isprva je stožasto-konveksan, kasnije je konveksan do izravnato-konveksan, ponekad izravnat, nije ili samo nejasno ispupčen, površina je ljuskava, nekad je sa stršećim ljuskama, osobito na rubu, prema rubu više vlaknasto-ljuskava, ostaci ovoja nisu prisutni, tamnosmeđ na sredini, nešto je svjetliji na vanjskoj polovici, blizu ruba je s ljubičastom nijansom, rub je podvijen u mladosti, zatim se izravna, ponekad je resast.

Stručak: 2-5 cm visok i 1-3 mm debeo, čvrst, valjkast, slabo je batinasto zadebljan na bazi, nije gomoljast, samo na vrhu je pahuljast, ispod je ubrzo gladak, ali na donjoj trećini s nepravilnim, prilično tamnosmeđim ljuskicama, često izraženim, koprena je prisutna kod mladih primjeraka, ljubičast do svijetlo sivkasto-ljubičast, osobito na gornjem dijelu, ponekad se ljubičasta nijansa proteže do baze, uglavnom je sivkasto-žućkast na donjem dijelu.

Listići: Umjereno su gusti, 20-35 ih dopire do stručka, široki su 1.5-4 mm, trbušasti ili ne, prilično su široko do usko prirasli, ponekad su gotovo slobodni, sivkasto-žuti do sivkasto-smeđi ili žućkasto-smeđi, u mladosti su s nejasnom ljubičastom nijansom, oštrica je resasta do gotovo pahuljasta, uglavnom je smeđa, a ponekad gotovo bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do gotovo bademaste, stožaste na jednom kraju, glatke, 7-10 x 4.5-6 µm, Q = 1.4-1.9, Qe = 1.7, bazidije su 4-sporne, 25-31 x 7-10 µm, pleurocistide su 65-90 x 14-23 µm, usko su valjkaste do gotovo vretenaste, nisu ili su jedva oblika boce, bezbojnih do žuto-zelenkastih i debelih stijenki, debljine do 3 µm, s vršnim su kristalima, brojne, cheilocistide su na kraju slične pleurocistidama, prilično su brojne, paracistide su kruškolike, često su malo zadebljanih stijenki i smeđe inkrustirane, ponekad su tankih stijenki i bezbojne, brojne, caulocistide su odsutne ili prisutne samo na krajnjem vrhu, u manje od 2 mm, slične su cheilocistidama, ubrzo formiraju usku međuzonu prilično slabo izraženih caulocistoidnih hifa, ponekad su s blago zadebljanom, smeđom stijenkom; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, vlaknasto, ljubičasto do sivkasto-ljubičasto u gornjem dijelu stručka i neposredno iznad listića, postaje bjelkasto; miris nije izražen ili blag na zemlju ili slabo kiseo, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, u skupinama, u bjelogoričnim šumama, na travnjacima i po stazama, u simbiozi uglavnom s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, hrastom, grabom ili lijeskom, ali i crnogoričnim drvećem, najčešće borom ili smrekom, a u planinskim područjima planinskim borom (Pinus mugo) ili topolistnom vrbom (Salix retusa), na donekle vapnenastom tlu. Primjerke na slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Koprivnica.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Većina je autora navodi kao smrtno otrovnu vrstu.

Napomena: Karakteristična je po paracistidama s donekle zadebljanim, smeđe inkrustiranim stijenkama, ali ponekad su i s bezbojnim, tankim stijenkama. Javljaju se i međuvarijante. Ova je ova značajka manje važna i ne opravdava prepoznavanje ovih varijanti kao formalnih vrsta. Paralelne varijacije ove značajke mogu se uočiti kod Inocybe cincinnata var. major.

Inocybe coelestium - created on September 2014 in Imst, Tirol, Austria by Ditte Bandini

NEBESKA CJEPAČA

Inocybe coelestium Kuyper

Etimologija: caelestis (lat.) = nebeski, božanski. Po halucigenim svojstvima gljive.

Klobuk: 1.5-5 cm širok, isprva je stožasto-konveksan, zatim je konveksan do izravnato-konveksan, bez ili s niskom, širokom grbicom na sredini, grubo vunasto-pahuljast do ljuskav, maljav na sredini zbog ostataka ovoja, mednožut do oker-smeđ, na sredini je sa svijetlo zelenkasto-sivkastim nijansama ili ponekad gotovo bjelkast od ostataka ovoja, rub je u mladosti podvijen, kasnije se izravna, nije resast.

Stručak: 2-5 cm visok i 3-5 mm debeo, čvrst, valjkast do polugomoljast na bazi gdje je širok 5-6 mm, na vrhu je gladak do dlakav, nije pahuljast, prema dolje je uzdužno crtast ili gladak, na vrhu je bijel do svijetlooker, do polovice je smećkast, na dnu je pomiješan sa zelenkasto-sivkastim nijansama, vremenom tamni i postaje tamno maslinasto-siv na dnu.

Listići: Vrlo su gusti, 45-60 ih dopire do stručka, vrlo su uski, široki su 1-3 mm, prilično su široko prirasli, žućkasto-sivkasti, zatim su prljavo smeđi, oštrica je gotovo ravna do resasta, boje je lica do bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do bademaste, glatke, 7-9 x 5.5-6.5 µm, Q = 1.3-1.6, bazidije su 4-sporne, 25-32 x 8-10 µm, pleurocistide su u obliku mača do batinaste, nešto su debljih stijenki, debelih do 2.5 µm, bezbojne do žućkaste, na vrhu s kristalima na vrhu, nekad teško uočljivim, brojne, 45-60 x 10-18 µm, cheilocistide su slične pleurocistidama, rijetke, paracistide su usko batinaste, tankih stijenki, prozirne, brojne, caulocistide su odsutne, na krajnjem vrhu stručka je s raspršenim, prilično nejasnim do caulocistoidnim hifama, bez cauloparacistida, prema dolje brzo nestaju; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto u klobuku, smećkasto sa sivkasto-zelenkastom nijansom u stručku, na prerezu ne crveni; miris je slab na peruanski balzam, ponekad i sa slabom, neugodnom kemijskom komponentom.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, u šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično bukvom ili smrekom, na vapnenastom tlu, u suhim područjima.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po malim dimenzijama, zelenkasto-sivkastim nijansama na klobuku i stručku, mirisu mesa i staništu ispod smreke.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 21. Inocybe coelestium Kuyp.

ZELENKASTA CJEPAČA

Inocybe corydalina Quél.

Etimologija: Po mirisu koji podsjeća na miris cvijeta biljke šupaljke (Corydalis cava) koja raste po šumama.

Engleski naziv: Greenflush Fibrecap

Klobuk: 2.5-9 cm širok, isprva je zvonoliko-konveksan, zatim je konveksan, na kraju je izravnato-konveksan, sa ili bez grbice na sredini, površina je ponekad s nešto tamnijim sivo-smeđim ljuskicama, glatka do maljava na sredini, ali ponekad malo mazava kada je vlažna, prema rubu je radijalno vlaknasta do ljuskava, vlakna se ne razilaze ili se jedva razilaze, rub je bez izraženih napuklina, s ostacima ovoja na sredini, ponekad prekrivaju čitavu površinu, sivkast ili zelenkasto-sivkast na sredini, prema rubu je sivkasto-smeđ, zatim je posvuda s plavkastim nijansama, osobito na rubu, rub je u mladosti podvijen i ponekad s resastim ostacima ovoja, kasnije se izravna.

Stručak: 2.5-9.5 cm visok i 5-12 mm debeo, čvrst, valjkast, polugomoljast na bazi, na vrhu je gotovo gladak do nejasno dlakav, ispod je gladak do uzdužno vlaknasto-crtast, bjelkast, zatim na donjoj polovici postaje sivkasto-žućkast, sivkasto-oker do sivkasto-smeđ, na dnu je često sa sivkasto-zelenkastim nijansama.

Listići: Gusti, 45-70 ih dopire do stručka, široki su 3-5 mm, usko su prirasli, ponekad su gotovo slobodni, žućkasto-sivkasti ili svijetlo žućkasto-smeđi, na ozlijeđenim mjestima ponekad pocrvene, ali sporo i slabo, oštrica je nejasno resasta, boje lica ili bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do bademaste, na jednom kraju su gotovo tupe do nejasno stožaste, glatke, 7.5-9.5 x 5-6 µm, Q = 1.4-1.8, bazidije su uglavnom 4-sporne, rijetko su 2-sporne, 26-35 x 7-10 µm, pleurocistide su uglavnom u obliku ampule do batinaste, prilično rijetke, malo debljih stijenki, debelih do 2 µm, bezbojne ili rjeđe sa žućkastim odsjajem, sa sitnim kristalima na vrhu, 40-65 x 10-20 µm, cheilocistide su slične pleurocistidijama, vrlo rijetke, paracistide su široko batinaste, tankih stijenki, bezbojne, brojne, trama listića je s bezbojnim do svijetlo sivkasto-žućkastim refrakcijskim hifama, stručak je na vrhu bez pravih caulocistida i sa samo nekoliko usko valjkastih, nejasno izraženih caulocistidoidnih dlačica; otrusina je smeđa do žuto-oker.

Meso: Tanko, bjelkasto u klobuku i stručku, često je plavo-sivo u dnu stručka, a ponekad i u sredini klobuka, na prerezu ne crveni ili samo sporo i nejasno crveni; miris je jak na peruanski balzam, ali nešto manje ugodan nego kod varljive cjepače (Inocybe fraudans), a okus je poput mirisa, ali ponekad s neugodnom komponentom.

Kemijske reakcije: Meso s amonij hidroksidom (NH4OH) ne mijenja boju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, u šumama i parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i rjeđe crnogoričnim drvećem, obično bukvom, grabom, hrastom ili smrekom, na vapnenastom tlu. Primjerke na slici snimio je Danijel Mulc, početkom listopada, na lokalitetu Brod Moravice u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, jer sadrži psilocibin i bakocistin, psihoaktivne alkaloide, koji uzrokuju psihosomatski sindrom trovanja, odnosno djeluju halucinogeno.

Napomena: Ova je lijepa cjepača karakteristična po zeleno-smeđoj grbici na sredini klobuka i specifičnom mirisu na peruanski balzam.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 389. Zelenkasta cjepača (Inocybe corydalina Quélet); Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 22.1. Inocybe corydalina var. corydalina

Inocybe cryptocystis - created on August 2020 in Sorgenfri, Halden, Øs, Norway by Morten Olsen

RIJETKOCISTIDNA CJEPAČA

Inocybe cryptocystis D.E.Stuntz

Etimologija: crypto (gr.) = skriven + kystis (gr.) = mjehur, vrećica, cistida. Po rijetkim pleurocistidama.

Engleski naziv: Collared Fibrecap

Klobuk: 1-4 cm širok, u mladosti je stožast, zatim je konveksan do izravnato-konveksan, grbav na sredini, površina je gotovo glatka na sredini, prema rubu je radijalno vlaknasta, vlakna nisu ili su jedva razmaknuta, na rubu nije s pukotinama, ponekad se raspucava na vanjskoj polovici u starosti, ostaci ovoja su prisutni na sredini, gdje postane sjajan, oker na sredini, prema rubu je izraženo svjetliji, rub je prvo podvijen, zatim se izravna.

Stručak: 2-4 cm visok i 3-5 mm debeo, čvrst, valjkast, slabo je zadebljan ili s malim gotovo obrubljenim gomoljem na bazi, kao kod slamnatožute cjepače (Inosperma cookei), na vrhu je pahuljast u dužini do 1/4, ispod je uzdužno bijelo vlaknast, koprena je prisutna kod mladih primjeraka, ubrzo nestaje, bjelkast u mladosti, vremenom postaje žućkast.

Listići: Umjereno su gusti, široki su 4-5 mm, usko su prirasli, sivkasti u mladosti, ubrzo su okerasti do okerasto-smeđi, oštrica je sitno resasta i bijela.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do gotovo bademaste, gotovo su stožaste na jednom kraju, glatke, 7.5-9.5 x 4.5-6 µm, Q = 1.4-1.8, Qe = 1.6, bazidije su 4-sporne, 22-26 x 7-8 µm, pleurocistide su 25-42 x 8-15 µm, valjkaste do valjkasto-batinaste, ponekad su gotovo batinaste, debelih stijenki, debljine do 1.5 µm, gotovo bezbojnih do žućkastih stijenki, s kristalima na vrhu, prilično su rijetke, cheilocistide su slične pleurocistidama, prilično su rijetke, paracistide su široko batinaste, tankih stijenki, bezbojne, brojne, stručak je na 1/6 od vrha s pravim caulocistidama, uglavnom su slične cheilocistidama, prisutne su i rijetke cauloparacistide; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen, od srpnja do rujna, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom ili bukvom.

Doba rasta: 7, 8, 9

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Većina je autora navodi kao smrtno otrovnu vrstu.

Napomena: Karakteristična je po gotovo obrubljenom gomolju na bazi stručka, žuto-smeđem klobuku i žućkastom stručku.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 53. Inocybe cryptocystis Stuntz

Inocybe curvipes - created on August 2020 in Kylmäojan luonnonsuojelualue, Finland by Martti Moisander

KRIVONOGA CJEPAČA

Inocybe curvipes P.Karst.

Etimologija: curvus (lat.) = savijen, kriv + pes, pedis (lat.) = noga, stručak. Po izgledu stručka.

Klobuk: 1-5 cm širok, isprva je stožasto-konveksan, kasnije je raširen i ispupčen na sredini, površina je vlaknasta do ljuskava, suha, u mladosti je s ostacima ovoja, izraženo je dvobojan, narančasto-smeđ do tamno sivo-smeđ, prema rubu je smeđ, rub je u prvo podvijen, kasnije je izravnat i zakrivljen, nije narebran. 

Stručak: 2.5-5 cm visok i 2-5 mm debeo, valjkast, ponekad je proširen na bazi, često je zakrivljen, smećkast na bazi, svjetliji prema vrhu, bjelkast, krem do oker, čitav ili najmanje do 2/3 gusto pahuljast, ispod je vlaknast do slabo čupavo-dlakav.

Listići: Vrlo su gusti, prirasli, prvo su bjelkasti, kasnije su žućkasto-smeđi, smećkasti do cimetastosmeđi, često su s ljubičastim odsjajem, oštrica je bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, višekutne, nepravilne, grbave, smeđe u KOH, klični otvor nije prisutan, 8.5-12 x 5.5-7 µm, Q = 1.2–1.9, Qe = 1.6, bazidije su batinaste, 4-sporne, 27-30 × 9.5-13.5 µm, pleurocistide su 35-65 x 15-25 µm, vretenaste, sa blago zadebljanim stijenkama, debljine 1-1.5 µm, ponekad su s vršnim kristalima, cheilocistide su slične pleurocistidama, 40-81 × 12-18.5 µm, pileipelis se sastoji od svijetlosmeđih, prozirnih, često višesegmentnih, nerazgranatih, inkrustiranih hifa, širokih 4-16 µm, tankih stijenka, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je cimetastosmeđa.

Meso: Tanko, vlaknasto, krem; miriše na spermu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, parkovima i na travnjacima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično vrbom ili borom, na vlažnom tlu obraslom mahovinom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, jer vjerojatno sadrži muskarin. Utvrđeno je da ne sadrži psilocin ni psilocibin.

Napomena: Prepoznatljiva je po dvobojnom klobuku, rastu ispod bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, grbavim sporama pleurocistidama i cheilocistidama bez zadebljanih stijenki.

Inocybe cygnea - created on July 2023 in Calgary, Canada by Taylor Routledge

LABUĐA CJEPAČA

Inocybe cygnea Bandini, B.Oertel & U.Eberh.

Etimologija: Cygnus (lat.) = rod labudova. Po bijeloj boji.

Klobuk: 2-4.5 cm širok, isprva je stožast, zatim je stožasto-konveksan, široko konveksan ili raširen, s ili bez prilično niske ili čak prilično izražene široke grbice, površina je u mladosti prekrivena debelim slojem bjelkastog ovoja, koja je kasnije raspucana ili pjegava ili se otvara u malim mrljama i djelomično je još uvijek vidljiv na sredini, glatka, zatim je fino baršunasta do fino vlaknasta prema rubu, prvo je bijel, kasnije postaje svijetlo slamnatožut, krem, žućkast do svijetlooker prema rubu, rub je u mladosti ponekad slabo podvijen ili obješen prema dolje, zatim je izravnat ili čak izvrnut prema gore.

Stručak: 3-5.5 cm visok i 2-3 mm debeo, valjkast, često je zakrivljen, ponekad je zadebljan na bazi, u početku je čitav bjelkasto vlaknast, kasnije je uzdužno crtast ili gladak, pahuljast je samo na samom vrhu, u početku je bjelkast, kasnije je krem.

Listići: Gotovo su široko razmaknuti, oko 30-40 ih dopire do stručka, trbušasti, usko su prirasli do prirasli sa zupcem, prvo su bjelkasti ili bjelkasti sa sivkastim odsjajem, kasnije su sivkasto-oker i na kraju crvenkasto-smeđi sa ili bez sivkastog odsjaja, oštrica je nazubljena i bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su uglavnom eliptične, ponekad su jajolike, valjkaste ili bademaste, tupog vrha, glatke, 8-10 x 5-5.5 μm, Q = 1.6-2.2, Qe = 1.8, bazidije su općenito 4-sporne, 24-31 x 7-9 μm, pleurocistide su obično vretenaste, ponekad su trbušaste, uglavnom su bez vrata ili ponekad s prilično dugim vratom, na vrhu su široke, s kratkom ili dužom bazom, vrh je obično s kristalima, stijenke su debele do 2 μm na vrhu, svijetlo žućkasto-zelenkaste s 3% KOH, 40-70 x 11-22 μm, cheilocistide su sličnog oblika i veličine kao pleurocistide, pomiješane su s brojnim bezbojnim glavičastim paracistidijama tankih stijenki, pileipelis je sastavljen od epicutisa, koji se sastoji od hifa širokih 3-11 μm, prekrivenih svijetlo žuto-smeđim do oker pigmentom, te subcutisa sa širim i svjetlijim do bezbojnim hifama, caulocistide su samo na vrhu stručka, uglavnom su vretenaste, s kratkom bazom, vrh je obično s kristalima, stijenke su debele do 1.5 μm na vrhu, svijetlo žućkasto-zelenkaste s 3% KOH, 45-70 x 10-20 μm, pomiješane su s brojnim segmentiranim, često račvastim hifoidnim elementima, neki su s kristalima, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto, miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama, uz puteve ili šumske staze, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično smrekom, jelom ili arišem, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po izraženom bjelkastom ovoju, isprva bjelkastoj, kasnije do svijetlooker, glatkoj do fino vlaknastoj površini klobuka, glatkim sporama, često vretenastim cheilocistidama i rastu na vapnenastom tlu kod crnogoričnog drveća. Po ovoj se kombinaciji značajki razlikuje od zemljaste cjepače (Inocybe geophylla), koja je bez segmentiranih, račvastih elemenata s caulocistidama, te s prosječno kraćim sporama, od 8.2 μm.

Inocybe decemgibbosa - created on July 2024 in Drammen sentrum, Drammen, Buskerud, Drammen, Bu, Norway by Øyvind Weholt

DESETOGRBA CJEPAČA

Inocybe decemgibbosa (Kühner) Vauras

Etimologija: decem (lat.) = deset + gibba (lat) = grbav, izbočen. Po grbavoj površini spora

Klobuk: 1-4 cm širok i 4-12 mm visok, u mladosti je tupo stožast, kasnije se izravna, s ili bez široke grbice na sredini, površina je uglavnom glatka, rijetko je raspucana, osobito na rubu, smeđ, cimetasto-smeđ, sivo-smeđ do tamnosmeđ, uglavnom je najtamniji na sredini, a rijetko najsvjetliji, rub je ravan, kasnije je često zakrivljen.

Stručak: 2.5-5 cm visok i 2-6 mm debeo, valjkast, na bazi je s neobrubljenim gomoljem i širok do 8 mm, bijelo pahuljast do baze, uzdužno crtast, koprena nije prisutna, svijetlo crveno-smeđ do žućkasto-smeđ, na vrhu je bijel do svijetlo crveno-smeđ, na gomolju je bijel.

Listići: Umjereno su gusti, široki su do 5 mm, trbušasti, usko su prirasli, svijetlosivi u mladosti, zatim su svijetlo sivo-smeđi, na kraju su svijetlosmeđi, oštrica je resasta i boje lica.

Mikroskopija: Bazidiospore su grbave, uglavnom sa 6-9 izraženih grbica, 8.5-10.5 x 6-8 µm, Q = 1.1-1.8, Qe = 1.4, bazidije su batinaste, 4-sporne, 24-37 x 9-13 µm, pleurocistide su 45-66 x 14-24 µm, trbušaste, valjkasto-batinaste, usko vretenaste do trbušaste, s brojnim su kristalima na vrhu, baza je uglavnom sa stalkom koji se sužava prema dolje, svijetložutih stijenki, debljine do 3.5 µm, uglavnom se ne proteže do baze stalka, prilično su brojne, cheilocistide su 32-54 x 15-22 µm, prilično su brojne, paracistide su eliptične do kruškolike, tankih stijenki, bezbojne, rijetke, caulocistide su prisutne do baze stručka, kraće su i uže od pleurocistida, duge su do 56 µm, cauloparacistide su brojne, tankih stijenki, prisutne su i blizu baze stručka; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto u klobuku, u stručku je svijetlosmeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen, od lipnja do listopada, na travnjacima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično lipom, a vjerojatno i brezom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Slična je ćelava cjepača (Inocybe glabrodisca), koja je pahuljasta amo na vrhu stručka, ima manje spore i drugačiji oblik pleurocistidija, vretenaste i s prilično dugim vratovima, stijenkom debljine do 3 µm i rijetko s kristalima na vrhu. Po svojim bi značajkama trebala pripadati sekciji Cortinatae. Opisana je vrsta prepoznatljiva po srednjim dimenzijama, crveno-smeđem, glatkom klobuku, svijetlo crveno-smeđem, potpuno bijelo pahuljastom stručku i prilično nejasnom mirisu. Slične su privlačna cjepača (Inocybe oblectabilis), koja je većih dimenzija, ima veće spore s nejasnijim grbicama i izraženiji miris na spermu, gravirana cjepača (Inocybe grammata), koja ima svjetliji klobuk sa sivkasto-bijelim ostacima ovoja i crvenkastim do žućkastim nijansama, crvenkasti stručak, spore s nejasnijim grbicama i jak miris na zemlju ili spermu, Krieglsteinerova cjepača (Inocybe krieglsteineri), koja ima vlaknastiji klobuk, stručak sa žuto-smeđim nijansama, pleurocistidije s debljim stijenkama i često zaobljenom bazom, te raste na pjeskovitom tlu, te zvjezdastosporna cjepača (Inocybe asterospora), koja ima raspucaniji klobuk, vrlo izražni bijeli gomoljna dnu stručka i zvjezdaste spore.

Inocybe decipiens - created on May 2015 in Siskiyou County, CA, USA by RHMorrison

DVOJBENA CJEPAČA

Inocybe decipiens Bres.

Etimologija: decipiens (lat.) = varajući, varljiv, prijevarni. Po tome da se lako zamijeni s drugim, sličnim vrstama.

Klobuk: 1.5-4.5 cm širok, isprva je stožast ili konveksan, kasnije je raširen, s izraženom je grbicom na sredini, površina je radijalno vlaknasta, u mladosti je s ostacima ovoja na rubu, svijetlosmeđ do tamnosmeđ ili blago crvenkasto-smeđ.

Stručak: 3-8 cm visok i 3-7 mm debeo, valjkast, izraženo je gomoljast na bazi, površina je bjelkasta u mladosti, glatka ili prekrivena je bijelim uzdužnim vlaknima na smećkastoj osnovi, oker na sredini, vremenom tamni, bjelkast na bazi.

Listići: Osrednje su gusti do razmaknuti, široki su do 6 mm, prirasli, bjelkasti do sivkasto-krem u mladosti, kasnije su sivkasto-smeđi do svijetlosmeđi, ponekad su s maslinastom nijansom.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do gotovo pravokutne, s malim grbicama, 9-14.5 × 5.5-7.5 µm, Q = 1.4-2, Qe = 1.7, bazidije su 4-sporne, cheilocistide su 45-75 × 17-24 µm, obično su trbušaste, često su s kristalima na vrhu, pleurocistide su slične cheilocistidama, caulocistide su prisutne na gornjoj polovici stručka, 40-70 x 16-21 µm, sa stijenkama debljine do 3 µm, hife pileipelisa su širine 8-11 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto, u sredini je smećkasto; miris je na gljive, malo kiselkast, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, na travnjacima, u vrtovima, uz rijeke i potoke, u simbiozi sa raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično topolom, vrbom, brezom, smrekom ili borom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Po izgledu je slična dinska cjepača (Inocybe dunensis), koja se razlikuje po staništu i obliku spora.

Inocybe devina - created on October 2021 in Allindelille Fredskov, Denmark by Thomas Læssøe

IZVANREDNA CJEPAČA

Inocybe devina Bandini, B.Oertel & U.Eberh.

Etimologija: Devi (sanskrt/hinduizam) = jedan od naziva za indijsku "Veliku božicu" (Mahadevi) u hinduizmu. Po svom izvanrednom položaju među cjepačama s glatkim sporama, odnosno rastu na drvetu.

Klobuk: 2-4 cm širok, isprva je gotovo stožast ili zvonolik, kasnije je široko konveksan ili raširen, često u početku bez, a zatim često s više ili manje izraženom širokom grbicom, površina je u mladosti samo s tankim ostacima sivkastog ovoja, gusto baršunasta do gotovo vunasta, kasnije je često vunasta, čupavo-vunasta do više ili manje ljuskava, ponekad je s koncentrično postavljenim prilegnutim ljuskama, vlakna se s vremenom istroše prema rubu, otkrivajući svjetliju tramu ispod, ostaci koprene su postavljeni poput vijenca na rubu i/ili vise s ruba, oker-smeđ, smeđ ili sivkasto-smeđ, često je s jakim kontrastom boja, odnosno tamniji, ponekad gotovo crno-smeđ na sredini, a u starosti je gotovo krem na rubu, rub je prvo slabo podvijen ili obješen prema dolje, zatim je izravnat ili jako izvrnut.

Stručak: 4-9 cm visok i 2-4 mm debeo, valjkast, često je zakrivljen, isprva je gusto vunasto-čupav, kasnije je uzdužno vlaknast, ljuskav ili čupav, samo je na vrhu pahuljast, prvo je bjelkast, kasnije je svijetlosmeđ.

Listići: Osrednje su gusti, oko 45-60 ih dopire do stručka, blago su trbušasti, usko su prirasli, u početku su bijeli, kasnije su sivkasti do oker-smeđi s maslinastom nijansom ili sivkasto-smeđi, oštrica je nazubljena i bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su bademaste, gotovo zašiljene na vrhu, glatke, 7.5-10 x 4.5-6 μm, Q = 1.4-2.1, Qe = 1.8, bazidije su općenito 4-sporne, ponekad su 2-sporne i duge do 11.5 μm, 24-28 x 7-9 μm, pleurocistide su uglavnom prilično usko vretenaste, ponekad su trbušaste ili oblika boce, često su s dugim, više ili manje valovitim vratom, ali i s kratkim vratom, općenito s kratkom, ali ponekad i prilično dugom bazom, vrh je obično s kristalima, stijenke su debele do 3.5 μm na vrhu, žuto-zelene s 3% KOH, 55-90 x 10-17 μm, cheilocistidije su sličnog oblika i veličine, pomiješane su s brojnim bezbojnim, batinastim do gotovo valjkastim, ponekad gotovo kuglastim paracistidama tankih stijenki, pileipelis se sastoji od epicutisa s hifama širokim 5-14 μm, prekrivenim smeđim do tamnosmeđim pigmentom, te subcutisa sa širim i svjetlijim do bezbojnim hifama, caulocistide su samo na samom vrhu stručka, 50-90 x 10-20 μm, općenito su šire od cheilocistida, vretenaste, trbušaste ili oblika boce, obično su s kratkim vratom i kratkom bazom, vrh je obično s kristalima, stijenke su debele do 1.5 μm na vrhu, žuto-zelene s 3% KOH, pomiješane su s brojnim batinastim do gotovo kuglastim cauloparistidama, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris nije izražen ili je na zemlju, a okus također nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumma, uglavnom na trulim, oborenim bukovim trupcima ili izravno na sitnim drvnim ostacima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po neobično elastičnim plodnim tijelima, često jako kontrastnim bojama klobuka, vunastoj, čupavo-vunastoj do ljuskavoj površini klobuka, bijelim listićima u mladosti, izraženo bjelkasto vunasto-čupavom stručku u mladosti, glatkim sporama i uglavnom prilično uskim vretenastim cheilocistidama s jakom reakcijom s KOH, te rastu na trulom drvu. po ovoj se kombinaciji značajki razlikuje od kosmate cjepače (Inocybe flocculosa), koja u početku nema bijele listiće, ima prosječno uže spore i ne raste na trulom drvu, te tigrasta cjepača (Inocybe tigrina), koja je općenito s glatkijom površinom klobuka, bojom klobuka koja nije dvobojna već je vremenom više crtasta, prosječno kraćim cheilocistidama i ne raste na trulom drvu. Također se ponekad u zapisima i literaturi naziva kosmata cjepača.

Inocybe digitula - created on September 2023 in Linn Run Rd, Rector, PA, USA by John Plischke

PRSTASTA CJEPAČA

Inocybe digitula Bandini, Christan & B.Oertel

Etimologija: digitus (lat.) = prst + -ula (lat.) = izražava umanjenicu. Po jednom izraženom ispupčenju na sporama.

Klobuk: 1.5-3.5 cm širok, isprva je gotovo stožast do zvonolik, zatim je široko konveksan do spljošten, s ili bez široke i niske grbice na sredini, u mladosti je sa sivkastim ostacima ovoja, zatim je gol do fino vlaknast, kasnije se raspucava, ponekad je fino ljuskav na sredini, oker-smeđ, smeđ do crvenkasto-smeđ, na sredini je tamnosmeđ do gotovo crno-smeđ, rub je prvo podvijen do obješen, zatim je izravnat do blago izvrnut prema gore, ponekad je izraženo rastrgan.

Stručak: 3-5 cm visok i 3-5 mm debeo, valjkast, na bazi je uglavnom s obrubljenim gomoljem i širok do 1 cm, ponekad je blago zakrivljen, pahuljast na vrhu, potpuno je bjelkasto vlaknast, zatim je gol do crtast, koprena je tanka i bjelkasta, krem, zatim je tamnosmeđ, ostaje krem prema vrhu i crno-smeđ prema bazi.

Listići: Gusti, kasnije su razmaknuti, uski, blago su trbušasti, izrezani uz stručak, prirasli do slobodni, dugo su vremena bjelkasti, zatim su smećkasti, oštrica je nazubljena, ponekad je valovita, bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su višekutne, grbave, nepravilne, s 5-6 neujednačenih tupih grbica, često tipično s jednom ili više prstastih izbočina dugih do 5.5 µm, 6.5-11 x 5-9 µm, Me = 8.8 x 6.8 µm, Q = 1-1.7, Qe = 1.4, bazidije su batinaste, ponekad su blago trbušaste, uglavnom su 4-sporne i s bazalnim kopčama, 20-37 x 7-10 µm, pleurocistide su često batinaste i prilično gomoljasto zadebljane na bazi, jajolike do trbušaste, često su bez vrata, s ili bez kratkog stalka na bazi, prilično tankih stijenki, debljine 0.5-1 µm, ponekad su s amorfnim smećkastim do narančasto-smeđim sadržajem, često su inkrustirane na vrhu , žućkastozelene s 3% KOH, 40-72 x 12-21 µm, cheilocistide su oblikom i veličinom slične pleurocistidama, caulocistide su s gotovo batinastim do stožastim vršnim segmentima, ponekad smećkaste s 3% KOH, pileipelis je dvostruki, sastavljen je od cutisa s hifama, koje su ponekad sa smeđim, tamnosmeđim do gotovo crno-smeđim pigmentom, širokim 3.5-12 µm, te subpelisa s prozirnim i širim hifama, cheiloparacistide su brojne, gotovo kuglaste, batinaste do valjkaste, tankih stijenki, prozirne, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je oker-smeđa do smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto u klobuku, smećkasto u stručku, osobito u kori, osušeno je tamnosmeđe u klobuku s crvenkastosmeđom nijansom, a ​​tamnosmeđe do gotovo crnkasto u stručku; miris nije izražen ili blag na spermu, a okus je blag do malo neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, na tlu izmiješanom s drvnim ostacima ili izravno na trulom drvetu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po vlaknastom klobuku sa sivkastim ostacima ovoja u mladosti, gomoljastom stručku, često crnkastom prema bazi, često batinastim cheilocistidama, bez vrata i s tankom stijenkom, te sporama s izraženim grbicama, od kojih je jedna često duga i izbočena. Slične su obrubljena cjepača (Inocybe goniopusio), koja ima raspucanu površinu klobuka, obično zadebljanu bazu stručka, rijetko gotovo gomoljastu, cheilocistide s vratom, debljih stijenki i prosječno duže spore, te repasta cjepača (Inocybe napipes), koja ima drugačije cheilocistide i veće spore.

Inocybe dulcamara - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

SLATKASTOGORKA CJEPAČA

Inocybe dulcamara (Pers.) P.Kumm.

Etimologija: dulcamarus (lat.) = slatko-gorko. Po gorkastom i slatkastom okusu.

Engleski naziv: Bittersweet Fibrecap

Klobuk: 1-5 cm širok, tankomesnat, zvonoliko-konveksan, tupo je ispupčen na sredini, površina je suha, u mladosti je prekrivena žućkasto-okerastim vlaknasto-ljuskavim ostacima ovoja, više ili manje čekinjast na sredini, oker, svijetlosmeđ, maslinasto-smeđ ili narančasto-smeđ, rub je tanak i u mladosti podvijen, nije radijalno raspucan kao kod većine cjepača.

Stručak: 1-5 cm visok i 1-5 mm debeo, pun je pa komorast u sredini, nije gomoljast na bazi, prema dnu je sve tanji, vlaknast, pahuljast samo na vrhu, žuto-oker, svijetlosmeđ, u starosti je maslinasto-smeđ ili crveno-smeđ, na bazi je bjelkasto pamučast.

Listići: Gusti, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku sa zupcem, kremasto-žuti, žuto-maslinasti, kasnije su svijetle crvenkasto-smeđe boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do bubrežaste, glatke, prozirne, 8-11 x 4.4-5.6 µm, Q = 1.4-2.2, Qe = 1.8, cheilocistide i pleurocistide su duge, vitke i s izduženim vratom; otrusina je svijetlooker do žuto-smeđa.

Meso: Tanko, vlaknasto, svijetložuto, žuto-oker, smećkasto ili žuto-narančasto; miriše na spermu ili rotkvice, a okus je okus je neugodno slatkast i gorak.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, u svim tipovima šuma, po parkovima, uz puteve i šumske staze, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, najčešće s brezom, hrastom, borom ili jelom, voli pjeskovito tlo.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Dosta autora navodi je kao smrtno otrovnu vrstu.

Napomena: Teška je za determinaciju bez mikroskopske analize.

Inocybe dunensis - created on September 2022 in Lobau, Wien, Austria by Christian Apschner

DINSKA CJEPAČA

Inocybe dunensis P.D.Orton

Etimologija: duna (lat) ili duin (niz.) = dina + -ensis (lat.) = koji potječe iz, koji živi na. Po staništu.

Engleski naziv: Dune Fibrecap

Klobuk: 2-7 cm širok, isprva je zvonolik do konveksan, zatim je raširen i najviše slabo ispupčen na sredini, površina je s minimalnim bjelkastim ostacima ovoja na sredini, uglavnom je glatka ili slabo baršunasta na sredini, ubrzo je radijalno vlaknasta, blago ljuskava ili sitno zrnasta na vanjskom dijelu, slabo je ljepljiva kada je mokra, pa je sa slijepljenim zrncima pijeska, slabo je vodenasta, oker-smeđ, svijetlosmeđ, smeđ do crno-smeđ, često je svjetliji i sa žućkastom nijansom na rubu, rub je dugo vremena podvijen, kasnije je lagano rascijepljen.

Stručak: 3-8 cm visok i 4-10 mm debeo, relativno kratak i debeo, čvrst, valjkast, na bazi je s obrubljenim ili zaobljenim gomoljem, čitav je bijelo pahuljast u mladosti, zatim je uzdužno svilenkasto vlaknast, isprva je bijel, bjelkast ili svijetlonarančast, zatim postaje svijetlo ružičasto-smećkast, osobito na gornjoj trećini, obično je prekriven pijeskom.

Listići: Gusti, široki, usko su prirasli, bjelkasti do kremasti, ubrzo su žuto-smeđi ili maslinasto-smeđi, na kraju su sivo-smeđi, oštrica je bijela i resasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, višekutne, nepravilne, slabo grbave ili valovite, s 4-6 niskih grba, 10-14 x 6-8 μm, Q = 1.3-1.8, Qe = 1.5, bazidije su uglavnom 4-sporne, 33-35 x 10-13 µm, cheilocistide su 48-60 x 18-29 µm, vretenaste, obično su debelih stijenki, debljine 4-6 µm na gornjem dijelu, s vršnim su kristalima, bez vrata, pleurocistide su 45-90 x 15-25 µm, oblika boce do vretenaste, sa stijenkama debljine do 4 µm, caulocistide su prisutne na vrhu stručka, 48-62 x 12-18 µm, sa žućkastim stijenkama, debljine do 4 µm na gornjem dijelu; otrusina je smeđa do maslinasto smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto do svijetloružičasto u klobuku, u stručku je svijetloružičasto, oker do smećkasto; miris i okus su na spermu.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od svibnja do studenog, pojedinačno ili u malim skupinama, na pješčanim dinama ili pjeskovitom tlu, obično u simbiozi s puzavim vrbama ili borom.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Gotovo je istih makroskopskih i mikroskopskih značajki Inocybe impexa, koja također ima glatki do pomalo radijalno vlaknasti klobuk i potpuno pahuljast stručak, spore su 9-17.2 x 5.2-10.5 µm, a cheilocistide 42-75 x 11–27 µm sa stijenkom debljine do 3 µm. Također je vrlo slična rijetka Inocybe javorkae, koja također raste na pijesku, ali joj je gomolj na dnu stručka crne boje.

Inocybe egenula - created on July 2023 in Santa Fe National Forest, Aspen Basin, Windsor Trail, USA by Rachel Swenie, University of Tennessee Fungal Herbarium

SKROMNA CJEPAČA

Inocybe egenula J.Favre

Etimologija: egenus (lat.) = siromašan, oskudan, potrebit + -ula (lat.) = označava deminutiv (umanjenicu). Po skromnom izgledu u usporedbi s drugim, krupnijim ili upadljivijim vrstama.

Klobuk: 1-2 cm širok, isprva zvonolik do polukuglast, zatim je konveksan i raširen, s niskom, tupom grbicom na sredini, na kraju je ulegnut oko grbice, površina je vodenasta, glatka, zatim je fino vlaknasto-ljuskava, osobito prema rubu, oker-smeđ, žućkasto-smeđ kada je vlažan, svijetlooker kada je suh, rub je podvijen u mladosti, kasnije se izravna.

Stručak: 2-4.5 cm visok i 3-5 mm debeo, valjkast, pun, zatim je šupalj, čitav je pahuljast, izraženije na gornjem dijelu, svijetlosmeđ s ružičastim nijansom.

Listići: Osrednje su gusti, kasnije su razmaknuti, trbušasti, prirasli, bjelkasti do krem, zatim su žuto-oker, oštrica je nazubljena i bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do široko eliptične ili jajolike, s 8-10 malih grbica, 6.3-9.6 × 4.7-6.8 µm, Q = 1-1.5, Me = 7.4 × 5.6 µm, Qe = 1.3, bazidije su 4-sporne, 17-20 x 6-7 µm, cheilocistide su oblika boce do vretenaste, 43-65 × 9.9-14.5 µm, stijenke su debljine do 2.6 µm, s kristalima na vrhu, izmiješane su s paracistidama, vretenastim do gotovo kuglastim, pleurocistide su slične cheilocistidama, caulocistide su prisutne na čitavom stručku, izmiješane su s cauloparacistidama, pileipelis je epicutis koji se sastoji od valjkastih hifa, širokim 2.8-8.6 µm, inkrustiranih i sa smeđim pigmentom, subcutis se sastoji od velikih elemenata, širokih 11.2-21.4 µm, sa crvenkasto-smeđim pigmentom, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto u klobuku, svijetlosmeđe u stručku; miris i okus su slabi na spermu.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do prosinca, na planinskim travnjacima, u simbiozi s raznim crnogoričnim i bjelogoričnim drvećem, obično s borom (Pinus cembra), smrekom, kao i rakitom ili crvenom vrbom (Salix purpurea).

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Po mikroskopskim je značajkama vrlo slična Inocybe nematoloma, koja raste na vlažnim mjestima ispod crnogoričnog drveća.

Inocybe elysii - created on October 2024 in Sierra National Forest, Fresno County, USA by Dean Lyons

RAJSKA CJEPAČA

Inocybe elysii Bandini & B.Oertel

Etimologija: Elysium (lat.) = Elizij je bio dio Podzemnog svijeta (Hada), ali ne kao mjesto patnje, već rajski vrt, mjesto blaženstva i počinka za heroje i one koji su živjli kreposnim životom, za odabranike bogova. Po idealnoj poziciji nekoliko zbirki uz planinski potok u dolini Nedertal, zapadno od Kühtaija, u Austriji.

Klobuk: 1-3 cm širok, isprva je gotovo kuglasto-zvonolik ili gotovo stožast, kasnije je široko konveksan ili raširen, prvo je bez pa s manje ili više izraženom širokom grbicom, površina je u mladosti prekrivena slojem bjelkastog ovoja, ponekad je duže vrijeme sjajna i svilenkasto glatka, kasnije je ponekad fino baršunasta, sitno raspucana na sredini, žućkast do žut sa zlatnom ili svijetlooker nijansom, često je pomiješana s bijelom zbog ostataka ovoja, pa je zato svjetliji, ponekad gotovo bijel ili bijelo prošaran, nekad je s nježnim crvenkastim odsjajem, rub je u mladosti podvijen, zatim je obješen prema dolje do izravnat.

Stručak: 2-4 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, često je zakrivljen, isprva je čitav bjelkast i vlaknast, kasnije je uzdužno crtast ili gladak, pahuljast je samo na vrhu, prvo je bjelkast, kasnije je prljavo krem ili svijetlo slamnatožut.

Listići: Prilično su široko razmaknuti, oko 25-40 ih dopire do stručka, debeli, trbušasti, široko su prirasli s ili bez zupca, u mladosti su bjelkasti, kasnije su sivkasti, s ili bez žućkaste do oker nijanse, oštrica je nazubljena i bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo bademaste, također su eliptične ili gotovo valjkaste, tupog vrha, glatke, 7.2-9.1 x 4.2-5.8 μm, Q = 1.5-2, Qe = 1.7, bazidije su općenito 4-sporne, ponekad su 2-sporne i sa sporama dugim do 11 μm, 23-33 x 7-9 μm, pleurocistide su uglavnom trbušaste, ponekad su vretenaste, često s jasnim prijelazom od trbuha do vrata, često su glavičaste, ponekad su s blago valovitim stijenkama, uglavnom s kratkim vratom, ponekad bez vrata i s kratkom ili dužom bazom, vrh je obično s kristalima, stijenke su debele do 1.5 μm na vrhu, žućkasto-zelenkaste s 3% KOH, 40-71 x 10-21 μm, cheilocistide su sličnog oblika i veličine, pomiješane su s brojnim bezbojnim batinastim paracistidama tankih stijenki, pileipelis je sastavljen od epicutisa, koji se sastoji od hifa širokih 5-12 μm i prekrivenih žućkastim pigmentom, te subcutisa sa širim i svjetlijim do bezbojnim hifama, caulocistide su samo na vrhu stručka, uglavnom su trbušaste, ponekad oblika boce ili vretenaste, često su glavičaste, s kratkim ili dužim vratom, dijelom s blago valovitim stijenkama, s kratkom bazom, vrh je obično s kristalima, stijenke su debele do 1 μm na vrhu, žućkasto-zelenkaste s 3% KOH, 40-95 x 10-20 μm, pomiješane su s bezbojnim, izduženim, batinastim cauloparistidama tankih stijenki, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto; miriše na spermu, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u planinskim crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično smrekom, na kiselom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po često svilenkastoj, glatkoj površini klobuka, žućkaste do žute boje sa zlatnožutom do svijetlooker nijansom, obilnim bjelkastim ostacima ovoja, prosječno prilično kratkim, glatkim sporama, često glavičastim cheilocistidama, uglavnom u obliku boce, često dugim glavičastim caulocistidama na vrhu stručka, te rastu na većim nadmorskim visinama na kiselom tlu uz crnogorično drveće. Po ovoj se kombinaciji značajki razlikuje od zemljaste cjepače (Inocybe geophylla), koja je s manje obilnim ostacima ovoja, uglavnom više ili manje bjelkastom do najviše žućkastom bojom klobuka, manje glatkom površinom klobuka i rijetkim glavičastim cheilocistidama i caulocistidama, te mala bazgova cjepača (Inocybe sambucella), koja je barem isprva s bjelkastim klobukom, raspucane površine u starosti, prosječno dužim sporama i uglavnom neglavičastim cheilocistidama s debljim stijenkama.

Inocybe ericetorum - created on July 2019 in Heintooga Round Bottom Road, Great Smoky Mountains National Park, USA by Rachel Swenie, University of Tennessee Fungal Herbarium

VRIJESKOVA CJEPAČA

Inocybe ericetorum Vauras & Kokkonen

Etimologija: ericatorum (lat.) = iz vrištine, od vrijesišta. Po staništima gdje dominira vrijesak.

Klobuk: 1-2 cm širok, isprva je polukuglast do stožasto-konveksan, zatim je izravnato-konveksan sa širokom, niskom grbicom na sredini, površina je glatka na sredini, prema vani je radijalno vlaknasta, vlakna su razmaknuta, ponekad je sa sivkastim ostacima ovoja na sredini, tamnosmeđ do crnkasto-smeđ na sredini, prema vani je smeđ, rub je podvijen u mladosti, kasnije je izravnat i često raspucan.

Stručak: 1.5-2.5 cm visok i 1.5-2.5 mm debeo, valjkast, blago je zadebljan na bazi, na krajnjem je vrhu bijelo pahuljast, ispod je slabo bijelo ljuskav do vlaknast, uzdužno crtast, koprena nije uočljiva, svijetlo žuto-smeđ u mladosti, ubrzo potamni, zatim je crveno-smeđ na vrhu, a prema dolje je tamnosmeđ do crno-smeđ ili crvenkasto-smeđ.

Listići: Umjereno su gusti, široki su do 4 mm, trbušasti, usko su prirasli, svijetlo sivkasto-smeđi, zatim su sivo-smeđi do smeđi, oštrica je svjetlija ili boje lica.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, višekutne, tupe na jednom kraju do grbave, s 4-7 niskih, zaobljenih grbica, grbice su srednje velike do velike, 8-9.5 x 5.5-7 μm, Q = 1.2-1.8, Qe = 1.5, bazidije su batinaste, 4-sporne, 22-40 × 8-11 μm, pleurocistide su 50-75 x 12-19 μm, usko do široko vretenaste, često su sa stalkom na bazi, žućkastih i blago zadebljanih stijenki, debljine do 2 μm, često su s gustim kristalima na vrhu, cheilocistide su kraće i varijabilnije od pleurocistida, paracistide su batinaste do kruškolike, tankih stijenki, bezbojne, rijetke do brojne, caulocistide su rijetke na vrhu stručka, uglavnom su slične cheilocistidama, caulocistoidne hife su duge do 65 μm, često su s kristalima i sužene prema vrhu, ponekad su svijetložute iznutra, često su izmiješane s cauloparacistidama; otrusina je žuto-smeđa do smeđa.

Meso: Tanko, u klobuku je bjelkasto do svijetlosmeđe, u stručku je svijetlosmeđe do svijetlo crvenkasto-smeđe, u bazi je čak crno-smeđe; miris je nejasan ili slabo kiseo, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do rujna, uz pješčane staze i ceste po suhim vrištinama, u simbiozi s raznim crnogoričnim i bjelogoričnim drvećem, obično borom ili brezom, na pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Mala je vrsta koju karakteriziraju prilično tamne boje, klobuk s raspucanim rubom i ostacima ovoja na sredini, prepoznatljivi oblik spora, pleurocistide s obilnim kristalima na vrhu i stanište na pjeskovitom tlu. Po veličini i rastu u pijesku slična je ljubičastosmeđa cjepača (Inocybe purpureobadia), koja nema raspucan rub klobuka, ima jedva višekutne spore ili s nekoliko niskih grbica, s prosječno večim Q, a preferira vapnenastija tla. Također su slične maglasta cjepača (Inocybe assimilata), koja raste u šumama bukve ili smreke, nešto je većih dimenzija, baza stručka je gomoljasta, a mikroskopske karakteristike nešto drugačije, te Giacomova cjepača (Inocybe giacomi), koja može rasti na sličnom staništu, ali je većih dimenzija, s većim sporama i cistidijama.

OkCancel

Inocybe erinaceomorpha - created on September 2010 in Elbæk Skov, Denmark by Jens Mårbjerg

JEŽASTA CJEPAČA

Inocybe erinaceomorpha Stangl & J.Veselský

Etimologija: Erinaceidae (lat.) = rod sisavaca iz porodice ježeva + morphe (gr.) = oblik, izgled, vanjština. Po izgledu klobuka.

Klobuk: 2-5 mm, isprva je konveksan, kasnije je izravnato-konveksan do gotovo izravnat, s ili bez grbice na sredini, površina je s prilegnutim, višekutnim ili donekle nepravilnim ljuskama na sredini, prema rubu je ljuskav ili vlaknasto-maljav, ljuske su kasnije stršeće na vanjskoj polovici, ovoj je obično odsutan ili rijetko dosta nejasno izražen, zelenkasto-siv, tamnosmeđ do gotovo crnkasto-smeđ na sredini, prema rubu je žućkasto-smeđ, svijetlosmeđ do smeđ, rub je u mladosti podvijen, kasnije je izravnat, prelazi listiće, ponekad je čak i nazubljen.

Stručak: 4-8.5 cm visok i 5-8 mm debeo, valjkast ili proširen na vrhu i donekle sužen na dnu, pahuljast samo na vrhu, prema dolje je nejasno vlaknast, isprva je bjelkast, zatim je prljavo sivkasto-žućkast ili prljavo smećkast, bijel na vrhu, ponekad je s crvenkastim nijansama, rijetko je sa zelenkasto-sivkastim nijansama na dnu.

Listići: Gusti, 50-75 ih dopire do stručka, široki su 3-5 mm, usko su prirasli, žućkasti, svijetlosmeđi ili svijetlo sivkasto-smeđi, oštrica je resasta i boje lica ili svjetlija.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do bademaste, na jednom kraju su gotovo tupe do nejasno stožaste, glatke, 7.5-9.5 x 5-6 µm, Q = 1.5-1.9, Qe = 1.7, bazidije su uglavnom 4-sporne, 27-34 x 8-10 µm, pleurocistide su valjkaste do usko vretenaste, debelih stijenki, debelih do 2 µm, bezbojne do žućkaste, na vrhu bez ili jedva sa kristalima, 40-65 x 10-25 µm, cheilocistide su slične pleurocistidijama, vrlo rijetke, paracistide su batinaste, tankih stijenki, bezbojne, brojne, caulocistide su odsutne, na krajnjem vrhu su prisutne samo neke nejasno izražene dlačice; otrusina je smeđa do žuto-oker.

Meso: Tanko, bjelkasto do svijetlo sivkasto-žućkasto, na prerezu postane samo lagano crvenkasto; miris je slab do jak, na peruanski balzam, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, u šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i rjeđe crnogoričnim drvećem, obično bukvom, grabom, hrastom ili smrekom, na vapnenastom tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, jer sadrži psilocibin i bakocistin, psihoaktivne alkaloide, koji uzrokuju psihosomatski sindrom trovanja, odnosno djeluju halucinogeno.

Napomena: Ova je lijepa cjepača karakteristična po zeleno-smeđoj grbici na sredini klobuka i specifičnom mirisu na peruanski balzam.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 22.2. Inocybe corydalina var. erinaceomorpha (Stangl & Veselsky) Kuyp.

Inocybe exilis - created on December 2008 in Delta de l'Ebre, Spain by Luis García Bona

TANKONOGA CJEPAČA

Inocybe exilis (Kuyper) Jacobsson & E.Larss.

Etimologija: exillis (lat.) = tanak, slab, mršav. Po izgledu.

Klobuk: 4-14 mm širok, isprva je konveksan, nije ili je jedva jasno ispupčen na sredini, površina je prilično grubo radijalno vlaknasta, vlakna se ne razdvajaju, u mladosti je prekriven bijelim vlaknasto-paučinastim ostacima ovoja, koji se kasnije zadržavaju samo na sredini, tamnosmeđ, s crvenkastom je nijansom.

Stručak: 1.5-4.5 cm visok i 0.6-3 mm debeo, čvrst, valjkast, na vrhu je slabo pahuljast, ispod je uzdužno bijelo vlaknast, na gornjem je dijelu žuto-smeđ do narančasto-smeđ, nešto je tamniji na donjem dijelu, na bazi je tamno crvenkasto-smeđ.

Listići: Razmaknuti, oko 20 ih dopire do stručka, široki su 1-3 mm, trbušasti, usko su prirasli, tamno crvenkasto-smeđi, oštrica je pahuljasta i bijela.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do gotovo bademaste, nejasno su ulegnute na sredini, gotovo su tupe na jednom kraju, nisu stožaste, debelih stijenki, glatke, 12-16 x 6.5-9 µm, Q = 1.7-2, bazidije su 4-sporne, pleurocistide su 50-67 x 15-22 µm, vretenaste, usko su batinaste do prilično nejasno trbušaste, žućkastih i debelih stijenki, debljine do 2 µm, na vrhu su s kristalima, prilično su rijetke, cheilocistide su slične pleurocistidama, rijetke, paracistide su usko batinaste, tankih stijenki, ponekad su blago zadebljane, bezbojne, brojne, caulocistide su prisutne samo na krajnjem vrhu, slične su cheilocistidama i pomiješane s cauloparacistidama, prema dolje ubrzo prelaze u usku međuzonu donekle jasno izraženih caulocistoidnih hifa; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto u klobuku, s crvenkasto-smeđom nijansom u stručku, osobito u kori; miris i okus su slabi na spermu.

Stanište: Raste u jesen, od rujna do listopada, na pješčanim nanosima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem ili puzavom vrbom (Salix repens), na vapnenastom i pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po dosta tankom stručku velikim sporama i staništu na kojem raste.

Referentni izvori: Kuyper, W. Thomas. 1986. A Revision of the Genus Inocybe in Europe. Rijksherbarium. Leiden. - 30.2. Inocybe rufuloides var. exilis Kuyp.

Inocybe fibrosa - created on September 2009 in Biberwier, Austria by Ditte Bandini

SVILENKASTA CJEPAČA

Inocybe fibrosa (Sowerby) Gillet

Etimologija: fibrosus (lat.) = vlaknast, žilav. Po vlaknastoj površini klobuka.

Engleski naziv: Silky Fibrecap

Klobuk: 4-10 cm širok, u mladosti je stožast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i lagano ispupčen na sredini, površina je s bijelim ostacima ovoja u mladosti, suha, malo je mazava po vlažnom vremenu, svilenkasta, kasnije je rascijepljena, bjelkast do krem, kasnije slamnatožut, žuto-oker do žuto-smeđ, uglavnom je s crvenkasto-smeđim mrljama, rub je podvijen u mladosti, kasnije je ravan, često je narebran, rascijepljen i nepravilno nazubljen.

Stručak: 5-10 cm visok i 1-1.5 cm debeo, uglavnom je valjkast, blago je zadebljan na bazi, pun, suh, svilenkast ili gladak, na vrhu je bijelo pahuljast, bjelkast, kasnije razvija žućkaste do sivkaste mrlje, prema bazi je crvenkasto-smećkast.

Listići: Gusti, ponekad su izrezani uz stručak, prirasli do gotovo slobodni, izmiješani su s lamelulama, bjelkasti, kasnije su sivkasto-smeđi, smeđi do cimetastosmeđi, oštrica je pahuljasta, bijela i valovita.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, višekutne, izraženo su grbave, 9-13 x 5-7 µm, Q = 1.2-1.4, Qe = 1.2, pleurocistide su do 90 x 15 µm, valjkaste ili vretenaste, brojne, debelih stijenki, ​​ponekad su s vršnim kristalima; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, vlaknasto, bjelkasto; miriše na spermu, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Reakcija površine klobuka s KOH je negativna.

Stanište: Raste u jesen, u crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično smrekom, na vapnenastom tlu, često na višim nadmorskim visinama.

Doba rasta: 9, 10

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po dosta promjenjivim dimenzija, žućkasto-smeđoj boji na svim dijelovima i obično svijetlo sivkasto-smeđim listićima. Slična je Tricholoma luridum, koja je s izraženije sivkastim listićima, te nešto tamnijim klobukom i stručkom, te miriše na brašno. Vrlo je slična i bazgova cjepača (Inocybe sambucina) koja se razlikuje po manjim dimenzijama, ujednačenoj bjelkastoj boji stručka, nije žućkasto obojen prema bazi.