Hygrophorus pinophilus - created on November 2008 in Zaragoza, Spain by Luis Ballester

BOROVA PUŽEVICA

Hygrophorus pinophilus E.Larss., Sesli & Loizides

Etimologija: pino (lat.) = bor + -philus (lat.) = ljubitelj. Po staništu.

Klobuk: 3-12 cm širok, prvo je kuglast do zvonolik ili stožast, kasnije je konveksan do izravnat, s ili bez slabo široke grbice, često je s ostacima bijelog vlaknastog ovoja na rubu ili ponekad s opsežnim bijelim mrljama, ponekad je malo hrapav do ljuskav na sredini, suh, po vlažnom je vremenu mazav, ali nikada ljepljiv, sivkasto-smeđ, samo je malo tamniji na sredini, osušen je ujednačenije smeđ, rub je u mladosti podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 5-8 cm visok i 0.5-1 cm debeo, valjkast, često je zakrivljen, blago se sužava prema bazi, suh, malo je ljepljiv po vlažnom vremenu, isprva je prljavo bijel sa sitnim ljuskicama na vrhu, kasnije je svjetlo sivkasto-smeđ.

Listići: Razmaknuti, 36-50 ih dopire do stručka, prirasli, debeli, voštani, izmiješani su s lamelulama, bijeli, ponekad su sa svijetlom mesnatocrvenkastom nijansom.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do jajolike, rjeđe su gotovo vretenaste, glatke, prozirne, neamiloidne, 8.5-11.3 x 4.8-6.6 μm, Qav = 1.63-1.75, bazidije su uglavnom 4-sporne, usko batinaste, 35-60 x 5-10 μm, sterigme su duge 6–8 μm, bazidiole su slične bazidijama ili manje, 32.8-48.5 x 6.2-7.2 μm, cistide nisu prisutne, trama listića je bilateralna do divergentna, sastoji se od isprepletenih valjkastih hifa širokih 4-8 μm i zadebljanih hifa s tankim stijenkama, s terminalnim segmentima širokim do 18-20 μm, pileipelis je iksotrihoderm debljine do 400 μm, sastoji se od isprepletenih, razgranatih hifa širokih 1.5-5 μm, u želatinoznom sloju su glatke, prozirne ili pigmentirane hife, gornji sloj je s inkrustiranim pigmentiranim hifama, trama klobuka se sastoji od gusto raspoređenih, gotovo paralelnih, isprepletenih hifa širokih do 15 μm, stipitipelis se sastoji od 4-5 μm širokih isprepletenih, razgranatih hifa, terminalni segmenti su glatki, prozirni ili pigmentirani; kopče su u svim tkivima; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo; miris je ponekad nejasan, ali obično jak, podsjeća na gorke bademe, kao kod mirisne puževice (Hygrophorus agathosmus), a okus je blag.

Kemijske reakcije: Rekacija površine klobuka, stručka i listića s KOH je negativna.

Stanište: Raste u jesen i ranu zimu, od rujna do siječnja, pojedinačno ili u skupinama, ponekad busenasto, u crnogoričnim šumama, u simbiozi prvenstveno s borovima (Pinus sylvestris, Pinus nigra i Pinus pinaster), na neutralnom ili vapnenastom tlu.

Doba rasta: 1, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Podsjeća na mirisnu puževicu, od koje se razlikuje po nešto ujednačenije i tamnije obojenom sivkasto-smeđom klobuku. Uglavnom je rasprostranjen u južnoj Europi i povezan s borovima, dok je mirisna puževica ograničenija na sjevernu Europu i povezana sa smrekama. Morfološki je slična mirisnoj puževici, koja je sa sivljim klobukom, obično tamnijom sivo-smeđom sredinom, bijelim listićima bez ružičastog odsjaja i raste ispod smreke, lažnoj mirisnoj puževici (Hygrophorus agathosmoides), koja je većih dimenzija, s bjelkastim listićima obično s ružičastim odsjajem kod mladih i svježih primjeraka, a vjerojatno je isključivo povezana sa smrekom ili jelom, zumbulovoj puževici (Hygrophorus hyacinthinus), koja izraženo miriše na zumbule, s nešto je duljim sporama, a povezana je sa smrekom, te pustenastoj puževici (Hygrophorus pustulatus), koja je bez mirisa i ima sivo-smeđi do crno-smeđi, vlaknasto-ljuskavi klobuk, suhi, svilenkasti i tipično točkasto ljuskavi stručak, nešto dulje spore, 9-11 μm i povezana je sa smrekom.

PJESNIČKA PUŽEVICA

Hygrophorus poetarum R.Heim

Etimologija: poetarum (lat.) = pjesnika. Po estetskoj privlačnosti gljive.

Klobuk: 4-12 cm širok, prvo je konveksan, zatim se nepravilno otvori i lagano tupo ispupči na sredini, kožica je tanka, lako se guli, površina je sluzava i ljepljiva, ponekad je bijel, češće je krem, žućkast, žućkasto-ružičast do svijetlo marelično narančast, sredina je nešto tamnija, u starosti izblijedi, rub je dugo vremena podvijen i dosta valovit.

Stručak: 6-10 cm visok i 1-2.5 cm debeo, čvrst, valjkast, proširen je na vrhu, a prema bazi se sužava, pun, malo je mazav pa zatim suh, u starosti je prekriven srebrnastim vlakancima, bijel do žućkast.

Listići: Gusti, debeli, prilično su široki, pomiješani su s lamelulama, voštani, staklasti, mekani, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, bjelkasti poput ruba klobuka, kasnije su krem-ružičasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, neamiloidne, 6-8 x 4.5-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, bijelo, ispod kožice klobuka je svijetlonarančasto; miriše na voće, balzam ili cvijeće, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Baza stručka s gvajakovom tinkturom postane plavo-zelena.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, od rujna do listopada, u bjelogoričnim šumama, obično ispod bukve, rijetko ispod drugog bjelogoričnog drveća. U Hrvatskoj je poznata s 24 lokaliteta, u sjeverozapadnom dijelu zemlje, Slavoniji, Istri, Baniji i na sjevernom Velebitu. Prvu sliku snimio je Neven Ferenčak, 20.10.2019., na lokalitetu Trakošćan, a ostale Danijel Mulc, 19.10.2024., na lokalitetu Brod Moravice, u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Slične su jelova puževica (Hygrophorus abieticola), koja raste u crnogoričnim šumama, ima crvenkasto meso ispod kožice klobuka, smolast miris, te dosta neugodan okus, te suha puževica (Hygrophorus penarius), kod koje je klobuk manji i svjetliji, nije s ružičastom nijansom, već je bijel ili žut. Paziti da se ne zamijeni vitezovkama (Tricholoma), kod kojih su listići obično zaokruženi uz stručak.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 896. Pjesnička puževica (Hygrophorus poetarum Heim); Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Pjesnička puževica (Hygrophorus poetarum R.Heim)

Hygrophorus ponderatus - created on September 2006 in Mirabel, Québec, Canada by Cercle des mycologues de Montréal Fungarium (CMMF), McNeil, Raymond

ZAMAŠNA PUŽEVICA

Hygrophorus ponderatus Britzelm.

Etimologija: ponderatus (lat.) = rešeto, prorešetano. Po velikim dimenzijama.

Klobuk: 5-12 cm širok, najprije je konveksan, zatim se izravna i ulegne na sredini, površina je glatka i prilično ljepljiva, bijel, nekad je krem do okerast na sredini, rub je gladak, zakrivljen i lagano pahuljast, a u starosti je izvrnut.

Stručak: 3-10 cm visok i 1.5-3.5 cm debeo, relativno kratak, valjkast ili trbušasto zadebljan na sredini, rjeđe je malo izdužen, često je izraženo gomoljast na bazi, ljepljiv, bijel do bjelkast.

Listići: Prilično su razmaknuti, izmiješani su s kratkim lamelulama, dosta su široki, skoro su trokutastog oblika, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, bijeli do krem.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 8-10.5 x 4.5-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično borom.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Vrlo su slične bjelokosna puževica (Hygrophorus eburneus) koja je mnogo veća rastom, kao i suha puževica (Hygrophorus penarius) koja je drugačije boje, odnosno nije snježnobijela.

Hygrophorus purpurascens - created on August 2017 in Simaklubben, Hemnes, Norway by Martin Gotink

LJUBIČASTA PUŽEVICA

Hygrophorus purpurascens (Alb. & Schwein.) Fr.

Etimologija: purpura (lat.) = ljubičasto (ova boja u antičko doba nije bila današnja ljubičasta, nego više crvenkasto-ljubičasta nijansa dobivena od morskih puževa) + -scens, -scensis (lat.) = postajati ili imati tendenciju prema. Po boji.

Engleski naziv: Veiled Purple Waxcap

Klobuk: 5-15 cm širok, prvo je kuglast do konveksan, zatim se otvori i izravna na sredini, ostali dio je savijen prema dolje, površina je sluzava, ružičast, sredina je dekoriran crvenkasto-smeđim ljuskicama koje prelaze u mrlje na svijetloružičastoj osnovi, rub je gladak, podvijen i tanak, svijetli bijeli do svijetloljubičasti ovoj dugo prekriva listiće.

Stručak: 4-8 cm visok i 1-2.5 cm debeo, relativno je dug, valjkast, skoro uvijek se sužava od vrha prema bazi, površina je prilično nepravilna, sluzava i mazava, crvenkasto vlaknasta, bijel ili lagano ružičast, ostaci prolaznog ovoja zaostaju na vrhu stručka u obliku prstenaste zone, često se razloži na bjelkaste ljuskice.

Listići: Osrednje su gusti, tanki, suženi su na oba kraja, kratko se spuštaju po stručku, bijeli do svijetloružičasti, kasnije su s ružičastim mrljama, osobito na oštrici.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 7.5-9.5 x 4.5-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, bijelo; miris je ugodan na lješnjake, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama, najčešće šumama smreke, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, na vapnenastom tlu obraslom mahovinom. Pojavljuje se vrlo rano, može se pronaći već nakon topljenja snijega.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Dosta je rijetka vrsta, a najprepoznatljivija je po mrljama na površini, kao i dosta drugih vrsta kao što su primjerice medena puževica (Hygrophorus russula), crvenkasta puževica (Hygrophorus erubescens), karmincrvenkasta puževica (Hygrophorus persicolor) i vinskicrvena puževica (Hygrophorus capreolarius), ova vrsta je nešto tamnija od navedenih sličnih vrsta.

PUSTENASTA PUŽEVICA

Hygrophorus pustulatus (Pers.) Fr.

Etimologija: pustulatus (lat.) = prišt, bubuljica. Po stručku osutom sitnim crnim bradavicama.

Engleski naziv: Blistered Woodwax

Klobuk: 3-6 cm širok, najprije je konveksan, zatim se raširi i često naglašeno ispupči na ulegnutoj sredini, slabo je sluzav, površina je sa sitnim crnkasto-smeđim ljuskicama koje su naglašenije prema sredini, siv do sivo-smećkast, nešto je tamniji na sredini, rub je tanak, valovit, ponekad malo narebran i nazubljen.

Stručak: 3-7 cm visok i 5-8 mm debeo, valjkast, zakrivljen, površina je s izraženim smeđim ljuskavim točkicama, bjelkast.

Listići: Razmaknuti, na bazi su poprečno spojeni žilicama, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, voštani, bijeli ili sivkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 7-10 x 4.5-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, mekano, vlažno, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i početkom zime, od rujna do siječnja, skupno, u crnogoričnim šumama obično u simbiozi sa smrekom, na tlu bogatim hranjivim tvarima. Prve tri slike snimio je Neven Ferenčak, a četvrtu Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Javorovac kod Koprivnice.

Doba rasta: 1, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Dio je skupine puževica sivkaste boje u kojoj se nalazi mirisna puževica (Hygrophorus agathosmus) koja ima bijelo ljuskavi stručak, sluzaviju površinu klobuka i jak miris na gorke bademe.

PLANINSKA PUŽEVICA

Hygrophorus queletii Bres.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast francuskog mikologa Luciena Queleta.

Klobuk: 3-10 cm širok, prvo je konveksan, zatim se izravna i lagano ispupči na sredini, suh, po vlažnom je vremenu malo ljepljiv, sredina je sa crvenkasto-smeđim vlaknastim ljuskicama, kremast, osnova i rub su bjelkasti, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 2-11 cm visok i 0.5-2.5 cm debeo, tvrd, valjkast, na bazi je sužen i završava šiljato, pun, gladak, suh, ljepljiv, uzdužno je vlaknast, bijel ili žućkast.

Listići: Vrlo su rijetki, razmaknuti, debeli, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, bjelkasti, poslije su s crvenkastom ili narančastom nijansom.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, prozirne, 8-14.4 x 4-7.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Prilično je debelo, tvrdo, bijelo, uz rub je lagano žućkasto; miriše slabo na gorke bademe, a okus nije izražen.

Kemijske reakcije: Meso s KOH požuti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od rujna do studenog, u crnogoričnim šumama viših planinskih predjela u simbiozi samo s arišem, na travnatim površinama. U Hrvatskoj je poznata samo s dva lokaliteta, u nasadima ariša, prvi je u okolici Velike Gorice, dok je primjerke na slikama snimio Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Veliki Poganac kod Koprivnice.

Doba rasta: 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Slična je djevičanska sočnica (Cuphophyllus virgineus), koja je s karakterističnim ružičastim mrljama na sredini klobuka. Kada se natopi vodom, na bazi stručka pojavi se kao odrezan bijeli dio, što je odlika mnogih vrsta iz roda Hygrophorus. Kada se plodno tijelo osuši, oštro razgraničenje bijele i narančasto-oker boje nestane.

MEDENA PUŽEVICA (MEDENKA)

Hygrophorus russula (Schaeff. ex Fr.) Kauffman

Etimologija: russus (lat.) = crveno. Po ružičastoj boji.

Engleski naziv: Pinkmottle Woodwax

Klobuk: 5-12 cm širok, prvo je polukuglast, a kasnije je otvoren i malo ulegnut na sredini, površina je slabo sluzava po vlažnom vremenu, uglavnom je potpuno suha, radijalno vlaknasta, ružičasto-crven ili vinskicrvenkast, mjestimično je s vinskicrvenkastim mrljama, prema rubu je svjetlije žućkaste ili zelenkaste boje, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 4-8 cm visok i 1.5-2 cm debeo, pun, sužen je na vrhu i dnu, na vrhu je sitno pahuljast, bijel, svjetliji je od klobuka, mjestimično je s crvenkastim mrljama.

Listići: Gusti, prirasli, debeli, zaokruženi su uz stručak, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, bijeli, kremasti, ubrzo su jako prošarani s crvenkastim mrljama.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, prozirne, 7-9 x 4-6 µm (cromushrooms: (5.7) 6.4 - 8.3 (8.9) × (4) 4.6 - 5.5 (6) µm, Q = (1.3) 1.34 - 1.6 (1.8), N = 120, Me = 7.3 × 5 µm, Qav = 1.5); otrusina je bijela.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu polako pocrveni; miriše na voće ili kiseli kupus, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, od kolovoza do prosinca, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, osobito hrastom, a rjeđe bukvom. Prvu sliku snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Nije prikladna za sušenje.

Napomena: Slične su crvenkasta puževica (Hygrophorus erubescens), koja je tamnije vinskicrvene boje, raste u crnogoričnim šumama i ima gorko meso, ljubičasta puževica (Hygrophorus purpurascens), koja je tipične crvene boje i ima zastorak koji kasnije ostavlja ostatke vjenčića na bijelom stručku, te karmincrvenkasta puževica (Hygrophorus persicolor), koja je vitkija, intenzivnije obojena i dosta ružičasta.

Hygrophorus secretanii - created on August 2025 in ved Botshaugtjernet, Mesnali, Ringsaker, Norway by Rob van Kruining

SECRETANOVA PUŽEVICA

Hygrophorus secretanii Henning

Etimologija: U čast Louisu Secretanu (1758.-1839.), švicarskom botaničaru i mikologu, koji je dao značajan doprinos opisu europskih gljiva u 19. stoljeću. Po imenu.

Klobuk: 3-8 cm širok, prvo je široko konveksan, zatim se izravna i blago ulegne na sredini, ljepljiv, brzo se suši, gladak, kasnije je crtasto vlaknast, ponekad je fino raspucan, krem, žućkast, smećkast do narančasto-smeđ, ponekad je s ružičastom nijansom, kasnije je ružičast do vinskicrven, osobito na sredini, rub je isprva podvijen, zatim se izravna, nepravilan.

Stručak: 3-10 cm visok i 0.6-1.5 cm debeo, valjkast ili se sužava prema bazi, suh, sitno je ljuskav do uzdužno vlaknast, bjelkast, zatim je boje klobuka.

Listići: Razmaknuti, široki, debeli, prirasli, često su račvasti, isprva su bjelkasti, zatim su krem-ružičasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, neamiloidne, 10-14 x 5.5-7.5 µm, bazidije su usko batinaste, 4-sporne, 70-97 x 10-12 μm, ciside su odsutne, trama listića je formirana od hifa širokih 4-14 µm, pileipelis se sastoji od hifa širokih 3-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, bjelkasto do žućkasto, nepromjenjivo; miriše izraženo na gorke bademe ili trešnje, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, uglavnom u crnogoričnim šumama, obično u simbiozi sa smrekom, u mahovini.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva je po klobuku koji se brzo suši, mijenja boju od žućkaste do smećkaste, a zatim postane ružičast do vinskicrvenom i kasnije uzdužno vlaknast, širokim, razmaknutim, bjelkastim listićima, kasnije su boje klobuka, suhom stručku koji je kasnije boje klobuka, jakom mirisu mesa na gorke bademe ili trešnje, velikim sporama i bazidijama, te rastu ispod crnogoričnog drveća.

Hygrophorus speciosus - created on October 2017 in Provincia di Bergamo, Italy by Federico Calledda

BRESADOLOVA PUŽEVICA

Hygrophorus speciosus Peck

Etimologija: U čast talijanskog mikologa Giacomo Bresadole (1847.-1929.). Po odgovarajućem imenu.

Engleski naziv: Splendid Woodwax

Klobuk: 2-6 cm širok, prvo je konveksan, zatim se otvori, kasnije je blago lijevkast, dosta je ljepljiv, žućkasto-narančast s tamnijom narančastom sredinom, rub je najprije podvijen pa kasnije izvrnut.

Stručak: 6-10 cm visok i 0.5-2 cm debeo, vitak, valjkast, sužen je na vrhu, u mladosti je mazav i ljepljiv, obično je malo pahuljast, uzdužno je vlaknast, ispod klobuka je dekoriran žućkasto-narančastim ostacima koprene, bijel ili žut.

Listići: Razmaknuti, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, najprije su bijeli pa žućkasti, u starosti su žuti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, neamiloidne, 8-10 x 4.5-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, bjelkasto ili svijetložuto; miris je ugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen isključivo po planinskim livadama u simbiozi s arišem ili borom. Često raste u društvu s ariševim sluzavcem (Suillus grevillei).

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Slične su vrste kasna puževica (Hygrophorus hypothejus) koja je ujednačeno obojena i tamnija, a češća je na području srednje i sjeverne Europe, te ariševa puževica (Hygrophorus lucorum) koja ima žuti klobuk i glatki i žućkasto-bijeli stručak. Raste u jesen samo ispod ariša u velikoj množini, izvrsne je kvalitete.

Hygrophorus suaveolens - created on October 2021 in Herstedvester, Denmark by Thomas Kehlet

UGODNA PUŽEVICA

Hygrophorus suaveolens Kleine & E.Larss.

Etimologija: suavis (lat.) = sladak, ugodan + -olens (lat.) = koji miriše. Po ugodnom mirisu.

Klobuk: 4-10 cm širok, prvo je zvonolik do stožast, kasnije je otvoren i s grbicom ili blago ulegnut na sredini, po vlažnom je vremenu ljepljiv, sivo-smećkast do lagano maslinasto-smeđ na sredini, izraženo je svjetliji prema rubu, sušenjem postaje ujednačeno siv, rub je podvijen u mladosti, uskoro se izravna, ponekad je nazubljen.

Stručak: 5-12 cm visok i 1-1.8 cm debeo, lomljiv, valjkast, blago je batinast ili se sužava prema bazi, u mladosti je ljepljiv, ostaje izraženo ljepljiv i u starosti, prvo je bijel i bjelkasto ljuskav, osobito na vrhu, kasnije je svijetlo sivkasto-smeđ do smećkast i manje izraženo ljuskav.

Listići: Razmaknuti, 18-44 ih dopire do stručka, debeli, voštani, spuštaju se po stručku, izmiješani su s lamelulama, bijeli, u mladosti su ponekad sa sivkastim odsjajem.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do jajolike, rjeđe su gotovo vretenaste, glatke, prozirne, neamiloidne, 8.5-11 x 4-5 μm, Qav = 1.6-1.7, bazidije su uglavnom 4-sporne, usko batinaste, 45-60 x 8-10 μm , sterigme su duge 6-8 μm, trama listića sastoji se od isprepletenih, valjkastih hifa širokih 4-8 μm i zadebljanih hifa s terminalnim segmentima do 20 μm, pileipelis se sastoji od isprepletenih, razgranatih hifa širokih 1.5-5 μm, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo; miris podsjeća na gorke bademe, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen u crnogoričnim šumama, u simbiozi s borovima (Pinus sylvestris, Pinus nigra).

Doba rasta: 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Po mirisu na gorke bademe su slične mirisna puževica (Hygrophorus agathosmus), zumbulova puževica (Hygrophorus hyacinthinus) i bademova puževica (Hygrophorus odoratus).

Hygrophorus unicolor - created on October 2017 in Bad Gleichenberg, Austria by bernardwieser

JEDNOBOJNA PUŽEVICA

Hygrophorus unicolor Gröger

Engleski naziv: Twotone Woodwax

Klobuk: 2-5 cm širok, najprije je polukuglast, ubrzo je izravnat i sa sitnim ispupčenjem na sredini, površina je glatka, po vlažnom vremenu je jako sluzava, bjelkast, od polovice prema sredini sve više oker-smeđ do narančasto-smećkast, rub je dugo vremena podvijen, tanak, valovit.

Stručak: 3-8 cm visok i 4-9 mm debeo, valjkast, zakrivljen, duži je od širine klobuka, cijelom je dužinom bijelo vlaknasto-ljuskav, bjelkast, krem do sivkasto-okerast.

Listići: Razmaknuti, izmiješani su s lamelulama, kratko se spuštaju po stručku, bijeli, kremasti ili s narančasto-smeđim odsjajem, oštrica je glatka.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 6.5-9 x 4-5 µm, Q = 1.3-2.2, Qav = 1.8; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, mekano, lomljivo, bijelo, u sredini je obično crvenkasto gotovo do stručka; miris nije izražen, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Reakcija mesa s KOH je negativna.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, od kolovoza do prosinca, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom ili grabom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Slične su dvobojna puževica (Hygrophorus leucophaeus), koja je sa širokim tupim ispupčenjem na sredini klobuka, a stručak završava šiljato, te grabova puževica (Hygrophorus lindtneri), koja raste ispod lijeske.

Lichenomphalia alpina - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

ALPSKI PUPAK

Lichenomphalia alpina (Britzelm.) Redhead, Lutzoni, Moncalvo & Vilgalys

Klobuk: 0.7-1.5 cm širok, najprije je konveksan, poslije se raširi i blago ulegne na sredini, gladak, suh, zlatnožut, suh, malo je valovit, po vlažnom je vremenu široko narebran, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 1-2.5 cm visok, valjkast, sjajan, gladak, na bazi je maljav, pun, elastičan, zlatnožut.

Listići: Vrlo su rijetki, spuštaju se po stručku, oštrica je glatka, poneki su račvasti uz rub, poprečno su spojeni žilicama na bazi, zlatnožuti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 6.8-10 x 3.5-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Zlatnožuto, tanko; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u višim planinskim područjima, u mahovini uz lišaje Cocomyxa, odnosno Botrydina vulgaris.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prema izgledu plodišta podsjeća na rod Camarophyllus zbog čega i nosi takav sinonim. Slična je omanjem tresetnom pupku (Lichenomphalia umbellifera), koji je žuto-oker boje, a raste na trulim crnogoričnim panjevima i ima klobučić koji je poslije gotovo ljevkast i uočljivo narebran. Moguća je zamjena sa zeleno-žutom pupčarkom (Chrysomphalina grossula), koja također raste na ostacima crnogoričnog drveća, ali se razlikuje po maslinasto-žutoj boji koja prevladava cijelim plodno tijelom.

Lichenomphalia hudsoniana - created in Norway by Rob van Kruining

NABORANI PUPAK

Lichenomphalia hudsoniana (H.S.Jenn.) Redhead, Lutzoni, Moncalvo & Vilgalys

Klobuk: 0.5-1.5 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i malo ulegnut na sredini, gladak, svijetlonarančast, vodenast, po suhom vremenu izblijedi, a po vlažnom je vremenu narebran.

Stručak: 1-2.5 cm visok, kratak, valjkast, prema bazi je malo deblji, pun, bjelkast do svijetložut, po vlažnom vremenu prema bazi može biti s ljubičastom nijansom.

Listići: Vrlo su rijetki, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku, svijetložuti.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste do eliptične, glatke, 6.5-10 x 3.2-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Svijetložuto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, na višim nadmorskim visinama, u šumama, na vlažnom tlu pokrivenom mahovinom i lišajevima, najčešće u simbiozi s lišajem Corbicum viride.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ovom rodu, kao i rodu Gerronema, pripadaju gljive s vrlo malim plodnim tijelima koja imaju klobuk širok samo 0.5-1.5 cm. Na trulim panjevima obraslim mahovinom ili zelenim lišajem Cocomyxa može se pronaći sličan tresetni pupak (Lichenomphalia umbellifera), žuto-maslinaste do žuto-oker boje rijetkih listića koji se spuštaju po stručku, a klobuk je široko narebran i ulegnut. U alpskim predjelima također raste alpski pupak (Lichenomphalia alpina). Klobuk je s dugo podvijenim rubom, a narebranost se vidi samo po vlažnom vremenu, listići su vrlo rijetki, zlatnožuti i spuštaju se po stručku.

BARŠUNASTI PUPAK

Lichenomphalia velutina (Quél.) Redhead, Lutzoni, Moncalvo & Vilgalys

Etimologija: velutinus (lat.) = baršunast. Po dekoraciji klobuka.

Klobuk: 0.5-1.5 cm širok, najprije je konveksan, zatim se raširi i blago ulegne na sredini, pupčast, ljevkast, tamnosmeđ do sivo-smeđ, nešto je tamniji u središnjem udubljenju, paperjast po suhom vremenu, po vlažnom vremenu je malo želatinozan, hife na klobuku zadržavaju algu Coccomyxa i tvore tamnozeleni film sastavljen od kuglastih granula koje se sastoje od nakupina stanica algi nepotpuno okruženih 2-3 µm debelim hifama, rub je narebran i nešto svjetliji.

Stručak: 1.5-3 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, na donjem dijelu je sitno dlakav, boje je klobuka, tamnosmeđ do sivo-smeđ.

Listići: Vrlo su rijetki, kratko se spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama, nešto su svjetlije boje od klobuka.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, glatke, tankih stijenki, 7-10 x 4-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama, često šumama bora, na sjenovitim pašnjacima, uz potoke, na nasipima, na kiselim tlima bogatim mahovinama i algama. Slike je snimio Mladen Matišić, krajem lipnja, na nasipu, na pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po pupčastom klobuku, tamnozelenom sloju na klobuku i staništu na kojem raste.

Neohygrocybe nitrata - created in Finland by Stefan Jakobsson

DUŠIČNA VLAŽNICA

Neohygrocybe nitrata (Pers.) Kovalenko

Etimologija: nitratus = nitratni. Po mirisu po salitri.

Engleski naziv: Nitrous Waxcap

Klobuk: 3-9 cm širok, prvo je zvonoliko-konveksan pa se raširi ili malo ulegne, površina ubrzo postane suha, radijalno sitno vlaknasta, ispucana, ljuskava, svijetlosmeđ do tamnosmeđ ili sivo-smeđ, ponekad je s maslinastom nijansom, po suhom vremenu ili ubrzo postane nešto svjetliji, rub je tanak, ispucan i lagano prozirno narebran.

Stručak: 2-6 cm visok i 0.8-1.8 cm debeo, valjkast ili često postranično stisnut, uglavnom je zašiljen na bazi, šupalj, gladak, bez dekoracije ili lagano crtast, malo je svjetliji od klobuka, bjelkast, krem ili žućkasto-smećkast, prema dnu je smećkast.

Listići: Rijetki, široki, debeli, razmaknuti, trbušasti, na bazi su poprečno povezani žilicama, za stručak su prirasli s kukicom, najprije su bijeli, a kasnije su sivkasto-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 7-10 x 4-6 µm, Q = 1.4-2.2, Qav = 1.8; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, malo vlaknasto, vodenasto, bjelkasto, na prerezu ne pocrveni; miris je tipično vrlo jak i neugodan po dušičnoj kiselini ili kloru, poput klorirane vode u bazenu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, kao saprotrof tla na suhim negnojenim travnjacima, po šumskim livadama i parkovima, rijetko i na pješčarskim staništima. U Hrvatskoj je poznata sa šest lokaliteta, u okolici Crnog Luga u Gorskom kotaru, na otoku Krku i na sjevernom Velebitu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Rijetka je vrsta, karakteristično ispuca, smatra se nejestivom zbog neugodnog mirisa po amonijaku ili dušičnoj kiselini. Slične su crveneća vlažnica (Hygrocybe ingrata), kojoj meso na prerezu i listići postanu crvenkasti, te svijetlosmeđa vlažnica (Cuphophyllus fornicatus), kod koje je meso bez mirisa. Ostale slične vlažnice su smeđo-sive boje, bez mirisa, imaju mazavi klobuk i stručak, kao primjerice sluzava vlažnica (Gliophorus irrigatus). Slične su i neke vrste iz roda vitezovki (Tricholoma), koje obično imaju tanje i gušće listiće, te ne mirišu na dušičnu kiselinu ili klor.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 983. Salitrena vlažnica (Hygrocybe nitratus (Pers. ex Fr.) Karsten); Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Dušična vlažnica (Hygrocybe nitrata (Pers.) Wünsche)

Neohygrocybe ovina - created in Norway by Rune Solvang

CRNOSMEĐA VLAŽNICA

Neohygrocybe ovina (Bull.) Herink

Etimologija: ovinus (lat.) = ovčji, pripadajući ovcama. Po boji.

Engleski naziv: Blushing Waxcap

Klobuk: 3-9 cm širok, u mladosti je zvonoliko-konveksan, kasnije je raširen, malo je mazav, skoro je suh, gladak, vremenom može ispucati u ljuske, naboran, vodenast, radijalno je vlaknast, može biti sivo-smećkast, smeđ, sivo-maslinast ili modro-zelen, na kraju je crno-smeđ, rub je tanak, raspucan i na kraju je izvrnut.

Stručak: 5-8 cm visok i 0.8-1.5 cm debeo, nepravilan, često je postrance stisnut, od klobuka nadolje je sve širi ili deblji na sredini, na bazi i pri vrhu je tanji, najprije je šupljikav pa ubrzo šupalj, gladak, na vrhu je bijelo pahuljast, vremenom postaje vlaknast, sivo-smećkast, smeđ, sivo-maslinast ili plavo-crn, na kraju je crno-smeđ.

Listići: Rijetki, razmaknuti, trbušasti, široki, prirasli, skoro su slobodni, izmiješani su s lamelulama, na bazi su poprečno povezani žilicama, u početku su sivkasti ili sivo-smeđi, u starosti su crno-smeđi, na oštećenim mjestima jako pocrvene.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 7-11 x 5-7 µm, Q = 1.1-1.5, Qav = 1.3; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, sivo ili sivo-smeđe, na presjeku pocrveni, u starosti je crvenkasto; miris je prilično neugodan na dušičnu kiselinu ili klor, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, kao saprotrof tla na suhim negnojenim travnjacima, po parkovima, uglavnom u crnogoričnim šumama, na rubu šuma i na šumskim čistinama. Kod nas je poznata sa 6 lokaliteta: u okolici Crnog Luga, Generalskog Stola i Mrkoplja, na planinama Učki i Velebitu, te na Žumberačkom gorju.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Dosta je rijetka vrsta, a prilično je prepoznatljiva po mesu koje na presjeku ili u starosti pocrveni. Po veličini je osrednja do krupna vrsta. Slične su Pseudotricholoma metapodium, koja ima gušće listiće i manje, amiloidne spore, te sluzava vlažnica (Gliophorus irrigatus), koja također ima vrlo rijetke listiće koji su prirasli ili se lagano spuštaju po stručku, jako je mazava, tamnosiva, ali na presjeku ne pocrveni.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 981. Maslinastocrna vlažnica (Hygrocybe ovina (Bull. ex Fr.) Kühner), Sinonim: Hygrophorus ovinus Fr.; Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Crnosmeđa vlažnica (Hygrocybe ovina (Bull.: Fr.) Kühner)

Neohygrocybe pseudoingrata - created on October 2020 in Krásno nad Kysucou, Slovakia by Filip Fuljer

LAŽNA CRVENEĆA VLAŽNICA

Neohygrocybe pseudoingrata Fuljer, Zajac, Boertm. & Kautman.

Etimologija: pseudo (gr.) = lažan, neistinit, nalik + ingratus (lat.) = neprijatan, neugodan. Po neugodnom mirisu.

Klobuk: 2-8 cm širok, isprva je polukuglast, kasnije konveksan do izravnat, nepravilan, često je nepravilno iskrivljen, ponekad je grbav ili sa uskom grbom na sredini, površina je glatka ili radijalno vlaknasta, suha, u starosti je vrlo često neravna, žućkasto-smeđ, svijetlosmeđ, sivkasto-smeđ do tamno sivo-smeđ, rub se kasnije rascjepljuje.

Stručak: 3.5-10 cm visok i 0.8-3.2 cm debeo, vretenast, batinast, nepravilno je izbrazdan, stisnut, često je iskrivljen, šupalj, površina je glatka, suha, bijel s laganim sivkastim ili smeđim nijansama, često je žućkasto-smeđ.

Listići: Rijetki, često su vrlo široki i debeli, trbušasti, prirasli, lomljivi, bijeli sa smećkastom ili sivkastom nijansom, mnogo su svjetliji od klobuka i nešto svjetliji od stručka, oštrica je ponekad svjetlija.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, tankih stijenki, glatke, prozirne, neamiloidne, ponekad su s jednom velikom vakuolom, 6.5-11.8 x 4.5-7.5 µm, Me = 8.4 x 5.5 µm, Q = 1.1-2.1, Qav = 1.6, bazidije su pretežno 4-sporne, usko batinaste do batinaste, 33.5-55 x 5.5-11.3 µm, sterigme šilaste, duge su 2.5-6.9 µm, bazidiole su batinaste do široko batinaste, 30.5-49 x 5.4-10.1 µm, cistide su odsutne, hife pileipelisa su 28-146 x 3.5-15 μm, vršni segmenti hifa stipitipelisa su 25-160 x 3.9-17 µm, hife trame listića su gotovo pravilne, uglavnom su valjkaste, crvolike i ponekad s blago napuhanim krajevima, s dugim vitkim segmentima na sredini i kraćim sa strane, 30-155 x 4-26.5 µm (neke do 400 µm), kopče su obilne u svim tkivima; otrusina je bijela.

Meso: Prilično je lomljivo, vlaknasto, bijelo sa smećkastom nijansom, osobito u klobuku; miris je neugodan, izražen na dušičnu kiselinu ili klor, a okus je neutralan, ponekad je na brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, pojedinačno, u skupinama ili busenasto, kao saprotrof tla na negnojenim travnjacima i pašnjacima, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Zbog hladnih boja plodnog tijela i suhe površine stručka i klobuka, ova vlažnica očito pripada rodu Neohygrocybe, što je potvrđeno i filogenetskom analizom. Riječ je o lako prepoznatljivoj vrsti koju karakteriziraju robusna hladno obojena plodna tijela, dušični miris, meso koje na prerezu ne pocrveni, svijetlosmeđi i sivkasti, glatki ili fino vlaknasti klobuk, blago sivkasti ili smeđi, iskrivljeni, stisnuti i šuplji stručak, te široko eliptične do eliptične spore. Blisko srodne vrste su crveneća vlažnica (Hygrocybe ingrata), dušična vlažnica (Neohygrocybe nitrata) i crnosmeđa vlažnica (Neohygrocybe ovina). Najsličnija vrsta je crveneća vlažnica, kod koje meso na prerezu poprima crvenkastu boju. Mlada plodna tijela opisane vrste i crveneće vlažnice mogu biti vrlo slična, a razlikuju se samo po crvenjenju mesa na prerezu. Dušična vlažnica također ima miris na dušičnu kiselinu i meso joj na prerezu ne pocrveni, ali je obično manja, do 6-7 cm visoka, s manje ili više ljuskavim tamnosmeđim klobukom i tanjim stručkom debelim do 6 mm, koji je također tamnosmeđ. Crnosmeđa vlažnica je mnogo tamnija, s tamnosmeđim, tamnosivim ili gotovo crnim stručkom, klobukom i listićima, meso na prerezu jako pocrveni, a klobuk može biti ljuskav. Hladno obojene vrste iz roda Gliophorus razlikuju se po mazavim površinama klobuka i stručka.

Porpolomopsis calyptriformis - created on October 2022 in North Yorkshire, England, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by Julie Kenshole

RUŽIČASTA VLAŽNICA

Porpolomopsis calyptriformis (Berk.) Bresinsky

Etimologija: kalyptra (gr.) = prekriveno ženskim šiljcima. Po obliku klobuka.

Engleski naziv: Pink Waxcap

Klobuk: 2-6 cm širok, zvonolik do stožast, šiljasto je ispupčen na sredini, površina je slabo mazava i ljepljiva, vodenasta, svilenasto-vlaknasta, ružičast, ružičasto-ljubičast do ljubičast, rub je tanak, malo je narebran, najprije je podvijen, kasnije je izravnat i izvrnut, radijalno se rascjepljuje na režnjeve.

Stručak: 5-10 cm visok i 4-10 mm debeo, lomljiv, valjkast, ponekad je uvijen, šupalj, bijel, s ružičastom je nijansom, na bazi je žut.

Listići: Rijetki, malo su trbušasti, debeli, prirasli su na stručak ili slobodni, svijetloružičasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, nisu sužene na sredini, neamiloidne, 6-9.5 x 4-7 µm, Q = 1.2-1.8; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, u sredini je klobuka lagano ružičasto, a u stručku je bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, skupno, kao saprotrof tla na suhim negnojenim travnjacima, pašnjacima, po parkovima, grobljima i u planinskim predjelima, često na glinenastom ili vapnenastom tlu. Rijetka je vrsta, u Hrvatskoj je poznata s pet lokaliteta u kontinentalnom dijelu zemlje: na području grada Zagreba, na Žumberačkom gorju, te u okolici Siska, Ličkog Lešća i Crnog Luga.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Dio autora navodi je kao blago otrovnu vrstu.

Napomena: Prelijepa je gljiva koja raste u travi, s uočljivo je zvonolikim oblikom klobuka prije nego što se raširi i uzdužno rascijepa i režnjevi izvrnu, sredina je uvijek ispupčena i zašiljena. Ljubičasto-ružičasta boja je u kontrastu s travom na staništu i ima upadljivo izduženi stručak, međutim može se pronaći i u rijetkoj, čisto bijeloj formi.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 954. Ljubičastocrvena vlažnica (Hygrocybe calyptraeformis (Bk. & Br.) Fayod); Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Ružičasta vlažnica (Hygrocybe calyptriformis (Berk. et Broome) Fayod)

STEPSKA ULEKNJAČA

Spodocybe collina (Velen.) Vizzirini, P.Alvarado & Dima

Engleski naziv: Sunseeker Funnel

Klobuk: 2-5 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je izravnat i ulegnut na sredini, lijevkast poput lisičica (Cantharellus), površina je gola, bjelkasto-siv, smeđ, sivo-smeđ, kremasto-smeđ do tamnosmeđ, na sredini je tamniji, rub je dugo podvijen, uglavnom je malo valovit.

Stručak: 3-5 cm visok i 1-5 mm debeo, valjkast, malo je zadebljan na vrhu, vlaknast, bjelkast, svijetlosmeđ, kremasto-smeđ do sivo-smeđ.

Listići: Rijetki, široki, spuštaju se po stručku, blago su račvasti, bjelkasti do kremasto-žuti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 4-6 x 2.3-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vlaknasto, bjelkasto, bez mrlja; miris je neugodan na spaljenu gumu, a okus je blag.

Stanište: Raste od rujna do siječnja kao saprotrof tla u svim tipovima šuma, češće u bjelogoričnim šumama, na suhim travnjacima, često na pješčanim tlima, na lišću ili u blizini ljekovitog bilja, preferira veće nadmorske visine. U Hrvatskoj je pronađena na pješčarskom travnjaku s vlasuljom bradicom (Festuca vaginata) samo na Kloštarskim pijescima u okolici Đurđevca.

Doba rasta: 1, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po lijevkastom obliku i po jakom i neugodnom mirisu na spaljenu gumu.

Spodocybe fontqueri - created on September 2020 in Nuoro, Sardegna, Italy by salvatore_bacciu_paola_mereu

PRIMORSKA GRLAŠICA

Spodocybe fontqueri (R.Heim) Vizzini, P.Alvarado & Dima

Klobuk: 1-4 cm širok, najprije je polukuglast i lagano ulegnut na sredini, lijevkast, ponekad je i s malom kvržicom pa se nešto kasnije izravna, sivo-smećkast, svijetlosmeđ ili tamnosiv, rub je nešto svjetliji, nije vodenast, blago je narebran, površina je vlaknasto-baršunasta, rub je jako valovit.

Stručak: 2-3 cm visok i 3-5 mm debeo, valjkast, vijugav, pri dnu je malo zadebljan, boje je klobuka na gornjem dijelu, a nešto je svjetliji prema bazi, skoro je gladak ili cijelom dužinom nježno uzdužno vlaknast.

Listići: Spuštaju se po stručku, uski, prilično su gusti, najprije su bijeli, kasnije su sivkasto-krem do okerasti, oštrica je glatka i iste boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 6-7.5 x 3-4.5 µm; otrusina je bijela do svijetlokrem.

Meso: U svim je dijelovima bjelkasto, vlaknasto, osobito u stručku; miris i okus su jaki na brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof u svim tipovima šuma, najčešće u rijetkim šumama hrasta i bora, voli toplija područja.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Malena je grlašica koja je prilično rasprostranjena u mediteranskom području. Slična je debelolistićava grlašica (Pseudolaccaria pachyphylla) koja ima jedva silazeće listiće, lagano su prirasli, a ima i nešto veće spore.