STOŽASTA VLAŽNICA

Hygrocybe conica (Schaeff.) P.Kumm.

Etimologija: conicus (lat.) = stožasto. Po obliku klobuka.

Engleski naziv: Blackening Waxcap

Klobuk: 2-6 cm širok, prvo je stožast, zatim se raširi i oštro ispupči na sredini, lomljiv, gol, bez dekoracije, nije mazav, gladak, po suhom je vremenu sjajan, često je nepravilan i rascijepljen, žuto-crvenkast, žuto-narančast ili narančasto-crvenkast, na dodir pocrni.

Stručak: 5-9 cm visok i 0.5-1.5 cm debeo, gladak, valjkast, više ili manje ljuskav, u gornjem je dijelu šupalj, vlaknasto, brazdast, na vrhu je sumporastožut, a prema dolje je žuto-narančast, u starosti, nakon mraza ili trljanjem potpuno pocrni.

Listići: Rijetki, široki, trbušasti, debeli, razmaknuti, prirasli, skoro su slobodni; najprije su bjelkasti pa zatim blijedožuti ili zelenkasti, na kraju su crnkasti, oštrica je žućkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, duguljaste, prozirne, 8.5-12 x 5-8 µm, Q = 1.3-2.2, Qav = 1.5-1.9 (cromushrooms: spore su (8.6) 9.1 - 11.2 (12.3) × (5.5) 6.1 - 7.2 (8.1) µm, Q = (1.2) 1.3 - 1.7 (1.9), N = 150, Me = 10 × 6.7 µm, Qe = 1.5, bazidije su usko batinaste, 36-51 × 8.4-11.1 µm, N = 17, sterigme su duge 3.3-6.2 µm); otrusina je bijela.

Meso: Tanko je i lomljivo, svijetložuto, na prerezu pocrni; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do prosinca, u skupinama, kao saprotrof tla na negnojenim travnjacima, po vrtovima, vlažnim pašnjacima, parkovima, kamenolomima, dinama, grmljacima i uz šljunčane ceste. Prve tri slike snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice, petu Danijel Mulc, šestu Safet Omerović - Basso, 1.11.2025., na nepoznatom lokalitetu u Istri, sedma i osma su snimljene 29.9.2025., na lokalitetu Zelovo kod Sinja, a devetu je snimila Ivana Mandić Mihaljević, 28.11.2023.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: OTROVNA - Iako pojedini autori navode da je jestiva vrsta loše kvalitete, smatra se otrovnom. Uz to je male veličine i dosta sluzava pa je samim time i slabije uporabne vrijednosti.

Napomena: Teži da jako pocrni. Poznato je da vrsta uključuje desetke varijeteta, formi i podvrsta, ali je dio trenutno nepoznat. Sitni varijetet iz močvarnih područja je Hygrocybe conica var. conicopalustris, vrlo veliki i robusni varijetet Hygrocybe conica var. pseudoconica, a žuti varijetet Hygrocybe conica var. chloroides. Blisko srodna jajolika vlažnica (Hygrocybe conicoides) ima crvenkaste listiće, malo drugačije spore i raste po dinama. Dosta je slična i pocrnjela vlažnica (Hygrocybe nigrescens), koja je većih dimenzija, te crni brzo i intezivno.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 950. Stožasta vlažnica (Hygrocybe conica (Scop. ex Fr.) Kummer), Sinonim: Hygrophorus conicus Scop. ex. Fr.; 952. Narančastocrnkasta vlažnica (Hygrocybe tristis (Pers.) Moller)

Hygrocybe conicoides - created on November 2022 in Zumaya, Gipuzkoa, Spain by joxepo

JAJOLIKA VLAŽNICA

Hygrocybe conicoides (P.D.Orton) P.D.Orton & Watling

Engleski naziv: Dune Waxcap

Klobuk: 2-8 cm širok, najprije je jajolik, zatim je tupo stožast, kasnije je konveksan i tupo ispupčen na sredini, gladak, voštan, po vlažnom je vremenu mazav, svilenasto-vlaknast, radijalno se raspucava, žut, žuto-smeđ, crven, karmincrven, crveno-narančast ili tamnocrven, na dodir najprije postane crveniji pa zatim pocrni, i u starosti lagano crni.

Stručak: 3-5 cm visok, valjkast, na bazi je zaokružen, ižlijebljen, uzdužno je vlaknast, žut, ružičast, žuto-narančast ili crvenkasto-smeđ, na dodir ili na prerezu pocrni.

Listići: Prilično su rijetki, izmiješani su s brojnim lamelulama, trbušasti, prirasli ili su malo odmaknuti od stručka, najprije su žuti, crvenkasti do žuto-narančasti, polako postaju crvenkasti od baze prema oštrici, oštrica je u starosti valovita.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste do eliptične, duguljaste, glatke, prozirne, 10-12.5 x 5-6 µm, Q = 1.6-2.7, Qav = 2-2.2; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žuto, ispod kožice klobuka i na prerezu je svijetloružičasto do narančasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, kao saprotrof tla uglavnom na obalnim pješčanim nanosima s niskom travom, pješčanim staništima, na pjeskovitome tlu u mahovini i rijetkoj travi.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Prema mkorfološkim karakteristikama vrlo je slična stožasta vlažnica (Hygrocybe conica) od koje se bitno razlikuje jajolikim klobukom, listićima koji poslije postanu crvenkasti, te po Q spora većem od 2. Po obliku plodnog tijela sliči grbičasta vlažnica (Hygrocybe subpapillata), kod koje je klobuk prvo stožat, zatim je raširen i tupo ispupčen, crven ili žućkasto-narančast, rub je po vlažnom vremenu narebran, ali nikada ne pocrni i raste u šumama na travnatim površinama.

Hygrocybe constrictospora - created on November 2022 in Køge Å, Danmark by Thomas Kehlet

SUŽENOSPORNA VLAŽNICA

Hygrocybe constrictospora Arnolds

Etimologija: constrictus (lat.) = stegnuti, suziti, sabiti + spora (gr.) = sjeme, spora. Po središnjem suženju na sporama.

Engleski naziv: Hourglass Waxcap

Klobuk: 3-11 mm širok, u ranoj mladosti je gotovo polukuglast, ubrzo se spljošti na sredini, nije sluzav ili ljepljiv čak ni po vlažnom vremenu, površina je glatka, narančasto-crven, ponekad je sa žutim tonovima čak i dok je mlad, vanjski rub je žut, vremenom je često tamnije crvene boje, rub je gladak, s godinama postaje valovit i zakrivljen, ali ne i uzdignut.

Stručak: 0.6-2 cm visok i 2-5 mm debeo, valjkast, nije sluzav čak ni po vlažnom vremenu, površina je glatka, narančasto-crven poput klobuka, na dnu je svjetliji, do gotovo krem boje.

Listići: Široko su razmaknuti, vrlo kratko se spuštaju po stručku, rjeđe su široko prirasli, svijetložuti, samo su mjestimično intenzivnije žuti, osobito uz rub klobuka.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, rjeđe su gotovo kuglaste ili oblika kapi, vrlo rijetko su izraženo deformirane, oko 40-50 % ih je sa središnjim suženjem, ispunjene su s jednom velikom ili brojnim sitnim uljnim kapljicama, bezbojne, 6-11 x 3.5-7 pm, ali uglavnom su uže od 5.5 pm, Q = 1.5-2.4, bazidije su s brojnim uljnim kapljicama različitih veličina; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, blizu kortikalnih zona je boje površine, ali dublje vrlo brzo prelazi u šafranastožutu do žuto-narančastu boju, ponekad i svijetložutu; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla na planinskim pašnjacima, na kiselom tlu siromašnom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Tumačenje oblika spora pokazalo se nešto težim. Prema Boertmannu bi više od 75 % spora trebalo biti sa središnjim suženjem, međutim, Candusso je ubrzo u raznim kolekcijama primijetio fluktuacije u stopi suženja od 20-30 %, pa čak i do čak 80%. Čini se da je opća pojava izrazito suženih spora važnija od njihove učestalosti. Također, Boertmann pridaje posebnu važnost sluzavosti klobuka i stručka i smješta opisanu vrstu smješta u podsekciju Siccae. Druge vrste podsekcije Siccae su tamnocrvena vlažnica (Hygrocybe phaeococcinea), koju karakterizira tamni, gotovo crni premaz na klobuku, te spavajuća vlažnica (Hygrocybe quieta), koja je mnogo robusnija vrsta sa žutim do žuto-narančastim bojama i obično izraženo miriše na stjenice. Zabuna je malo vjerojatna. Reidijeva vlažnica (Hygrocybe reidii) je robusnija i čvršća, te obično ima izraženi slatkasti miris na med (nakon što se drži kratko vrijeme u zatvorenoj posudi).

SUHONOGA VLAŽNICA

Hygrocybe flavescens (Kauffman) Singer

Engleski naziv: Golden Waxy Cap

Klobuk: 1-5 cm širok, najprije je zvonolik, poslije je konveksan i konačno raširen, nepravilan, gladak, sjajan, po vlažnom je vremenu mazav, limunastožut, žuto-narančast ili žuto-okerast, ali i narančast do crveno-narančast, sredina često žuto-narančasta, rub je dugo podvijen i valovit.

Stručak: 2-7 cm visok, tvrd, valjkast, najčešće je uzdužno stisnut i sa izraženom uzdužnom brazdom, šupalj, površina je glatka, sjajna, suha, žut, žuto-narančast ili žuto-okerast.

Listići: Osrednje su gusti, izmiješani su s različito dugim lamelulama, trbušasti, prirasli, žućkasti, oštrica je bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, rijetko su sužene na sredini, glatke, 7.5-9 x 4-5.5 µm, Q = 1.8-2.4, Qav = 1.9-2; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, svijetložuto do limunastožuto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, u skupinama, na negnojenim travnjacima i pašnjacima viših predjela, travnatim šumama, stazama i parkovima s niskom travom.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Unutar roda Hygrocybe postoje brojne slične vrste čije je plodno tijelo žuto ili žuto-narančasto. Suhonogoj je vlažnici najsličnija šesnaestkaratna vlažnica (Hygrocybe obrussea), koja je krasne zlatnožute boje, listići su zaokruženi uz stručak i stručak je bijelo perutav. Kao što hrvatski naziv upućuje, suhonoga vlažnica ima suh stručak, a klobuk je gotovo uvijek sjajan i mazav.

Hygrocybe fulgens - created on September 2019 in Petrovice, Slovakia by Filip Fuljer

BLISTAVA VLAŽNICA

Hygrocybe fulgens Fuljer, Kautmanová & Boertm.

Etimologija: fulgere (lat.) = blistati, svijetliti, sjajiti, iskriti se. Po sjajnom klobuku.

Klobuk: 1.4-6.5 cm širok, isprva je polukuglast do široko konveksan, kasnije je uglavnom izravnat i ulegnut na sredini, površina sitno ljuskava, ljuske su boje osnove ili svjetlije, ponekad je gladak, suh, žućkasto-narančast, narančast ili crvenkast, često je blago crven na sredini.

Stručak: 2.5-6 cm visok i 3-18 mm debeo, valjkast, pravilan ili stisnut, često se sužava prema bazi, šupalj, gladak, ponekad je sitno vlaknast, suh, bez sjaja ili svilenkasto sjajan, zlatnožut, žut, žućkasto-narančast, narančast, ponekad je svjetliji pri vrhu.

Listići: Rijetki, razmaknuti, trbušasti, široko su prirasli, lomljivi, ​svjetliji su od klobuka i stručka, u početku su gotovo bjelkasti, kasnije su žućkasti ili svijetlonarančasti, ponekad su s ružičasto-narančastom nijansom, oštrica je često svjetlija.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, neamiloidne, ponekad su s jednom velikom uljnom kapljom (vakuolom), 6.6-10.2 x 4.8-6.9 µm, Q = 1.3-1.9, Qav = 1.55, bazidije su batinaste, pretežno 4-sporne, relativno duge s dugom, suženom bazom, 38-55 x 5-8 µm, sterigme su izdužene, duge su 4-7 µm, cistidije su odsutne, pileipellis je trodijelan, s više ili manje batinastim vršnim segmentima, hife su ponekad višesegmentne i spojene kopčom, 29-145 x 5.2-15 ​​µm, elementni trame listića su nepravilni, 42-145 x 8.5-19 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žućkasto, ponekad je narančasto ili narančasto-crveno u klobuku i bazi stručka, na prerezu je nepromjenjivo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u skupinama, pojedinačno ili raspršeno po pokošenim travnjacima i parkovima, na neutralnom do blago vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po suhom, ljuskavom, izravnatom klobuku, suhom, glatkom i širokom stručku, pileipellisu koji se sastoji od tri dijela, eliptičnim do duguljastim sporama, te veličini i boji cijelih listića, koji su obično žuto-narančasti, često sa zlatnožutim stručkom i tamnijoj, gotovo grimiznocrvenoj, sredini klobuka. Zbog tih značajki, ova vrsta se dobro uklapa u koncept podroda Pseudohygrocybe, sekcije Coccineae i podsekcije Squamulosae. Na temelju makromorfoloških značajki, najsličnije su vapnenačka vlažnica (Hygrocybe calciphila), koja se razlikuje po tipičnim gotovo kuglastim do široko eliptičnim sporama, manjim bazidijama i manjim plodnim tijelima, sitna vlažnica (Hygrocybe miniata), koja ima karakteristične trokutaste ili kruškolike spore, klobuk bez tamnije sredine i tanji stručak, obično je širok do 5 mm, Reidijeva vlažnica (Hygrocybe reidii), kojoj meso miriše na med i ima glatki, narančasto-crveni klobuk, te skerletnorebrasta vlažnica (Hygrocybe substrangulata), koja se razlikuje od ostalih spomenutih vlažnica po mnogo većim sporama (do 14.5 µm) i listićima koji se ponekad spuštaju po stručku. Sve gore navedene vrste rastu u srednjoj Europi na neobrađenim, ponekad ispašenim ili pokošenim travnjacima s biljkama tvrdačom (Nardus stricta) ili rosuljama (Agrostis spp.), dok opisana vrsta raste na drugom tipu travnjaka, gdje dominantna biljka oštrodlakavi lavlji zub (Leontodon hispidus). Opisana je vrsta po ITS sekvencama pozicionirana na zasebnoj grani blizu podsekcije Squamulosae, što je u skladu s rezultatima analize makroskopskih i mikroskopskih karakteristika.

Hygrocybe glutinipes - created on September 2022 in Bayern, Germany by Elisabeth Mettler

MAZAVONOGA VLAŽNICA

Hygrocybe glutinipes (J.E.Lange) R.Haller Aar.

Etimologija: gluten (gr.) = glutin, biljno ljepilo + pes (gr.) = noga, stručak. Po glutinoznom ili ljepljivom stručku.

Engleski naziv: Glutinous Waxcap

Klobuk: 1-4 cm širok, isprva je konveksan do zvonolik, zatim se otvori i spljošti, ponekad je ispupčen na sredini, površina dosta sluzava, gladak, najprije je žut ili žuto-narančast, zatim je žuto-okerast ili crven, rub je uzdignut i nepravilan, te prozirno narebran do 1/2 promjera.

Stručak: 3-6 cm visok i 3-7 mm debeo, valjkast, obično je duži od širine klobuka, uglavnom dosta pravilan, ravan, površina je sluzava, svijetložut, zlatnožut, žuto-zelenkast, prema dnu je nešto svjetliji.

Listići: Rijetki, lagano su trbušasti, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, najprije su bjelkasti, kasnije su žućkasti, oštrica je glatka i nije sluzava.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 7-10 x 4-5 µm, Qav = 1.7-2.1; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, žućkasto; miris je ugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, kao saprotrof tla na negnojenim travnjacima, pašnjacima, parkovima i šumskim čistinama bogatim mahovinom, te u grmljacima, uglavnom na glinenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete jer dosta malih dimenzija.

Napomena: Iako je specifične žuto-narančaste boje ipak je nije lako determinirati, prepoznatljiva je po sluzavom stručku koji je iste boje kao i klobuk, a listići su bjelkasti. Slična je blaga vlažnica (Hygrocybe insipida), koja ima vlažni, a ne sluzavi stručak.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 977. Mazavonoga vlažnica (Hygrocybe glutinipes (Lge.) Haller)

Hygrocybe helobia - created on June 2014 in Hagens Møllebæk, Denmark by David Boertmann

MOČVARNA VLAŽNICA

Hygrocybe helobia (Arnolds) Bon

Etimologija: helos (gr.) = močvara, bara, vlažni travnjaci pored vode. Po staništu.

Engleski naziv: Garlic Waxcap

Klobuk: 1-3.5 cm širok, najprije je konveksan, zatim je raširen i pupčasto ulegnut na sredini, površina je sjajna, dlakava, sitno ljuskava, kasnije postaje gola, malo je naborana, žuto-narančast, narančast, narančasto-crven, rub je malo narebran.

Stručak: 1-5 cm visok i 2-4 mm debeo, valjkast, manje ili više je zakrivljen, na vrhu je širi, sužava se prema bazi, površina je suha, vlaknasta, žuto-narančast, narančasto-crven do crven, na donjoj polovici je više narančast.

Listići: Prilično su rijetki, izmiješani su s lamelulama, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, žućkasti do žuto-narančasti, oštrica je obično svijetložuta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, nisu sužene na sredini, 8-10 x 5-7 µm, bazidije su 4-sporne, 30-45 x 8-11 µm, s bazalnim kopčama, elementi trame listića su vrlo dugi i uski, završni segmenti pileipelisa klobuka su 45-75 x 10-16 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žućkasto ili narančasto, u klobuku je žuto-crvenkasto; miris i okus su slabi na češnjak (osobito ako se drži nekoliko minuta u zatvorenoj posudi).

Stanište: Raste u ljeto i jesen po vlažnim šumama, na tresetištima, vlažnim terenima bogatim mahovinom ili travnatim terenima.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slične su sitna vlažnica (Hygrocybe miniata), kojoj meso ne miriše na češnjak i obično je slabije intenzivne jarko crvene boje, ima kratke elemente u trami listića i spore u obliku violine, te vapnenačka vlažnica (Hygrocybe calciphila), koja također ima kratke elemente u trami listića i meso koje također ne miriše na češnjak.

Hygrocybe ingrata - created in Norway by Mathilde Norby

CRVENEĆA VLAŽNICA

Hygrocybe ingrata J.P.Jensen & F.H.Møller

Engleski naziv: Dingy Waxcap

Klobuk: 3-9 cm širok, prvo je konveksan, kasnije se uglavnom nepravilno raširi, suh, gladak do sitno ljuskav, kasnije je radijalno vlaknast, vodenast, žuto-smeđ, smeđ, sivo-smeđ, maslinasto-smeđ, crvenkasto-smeđ ili tamnosmeđ, s mjestimičnim je crvenim mrljama, izblijedi u krem boju.

Stručak: 2-8 cm visok i 0.8-1.8 cm debeo, valjkast, uglavnom je zašiljen na bazi, malo je nepravilan, stisnut, šupalj, zakrivljen, također je batinast, gladak, vlaknast, bjelkast, kremast, svijetlooker, prema dnu je svijetlosmeđ, sa smeđim je mrljama.

Listići: Razmaknuti, dosta su široki i trbušasti, prirasli, blago valoviti, najprije su bijeli do krem-sivkasti, kasnije su svijetlooker ili sivo-smeđi, s crvenim su mrljama.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, glatke, 6-10 x 4-7 µm, Q = 1.2-1.7, Qav = 1.4; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, pomalo vlaknasto, lomljivo, vodenasto, bjelkasto, na ozlijeđenim mjestima i na prerezu prilično sporo pocrveni; karakteristično miriše na dušičnu kiselinu ili klor, a okus je kiselkast i ljut.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, kao saprotrof tla na suhim negnojenim travnjacima, po parkovima, šumskim livadama i travnatim šumskim čistinama, na vlažnom tlu. Prilično je rijetka vrsta, a u Hrvatskoj je poznata s četiri lokaliteta u kontinentalnom dijelu zemlje: dva su na sjevernom Velebitu, a po jedan na Žumberačkom gorju i u okolici Tršća u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Dio je skupine vlažnica koje mirišu po klorovodičnoj kiselini. Prepoznatljiva je po crvenim mrljama po svim dijelovima i crveno-smećkastoj boji koja nije crnkasta kao kod maslinastocrne vlažnice (Neohygrocybe ovina), koja je većih dimenzija, tamnija i s gotovo nikakvim mirisom na amonijak. Slična je i dušična vlažnica (Neohygrocybe nitrata), koja je sivlje boje, a meso joj na prerezu ne pocrveni.

Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Crveneća vlažnica (Hygrocybe ingrata J.P.Jansen et F.H.Møller)

Hygrocybe insipida - created on November 2025 in Harthill, Shotts, Scotland, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by james_ferns_etc

BLAGA VLAŽNICA

Hygrocybe insipida (J.E.Lange) M.M.Moser

Etimologija: in (lat.) = ne, negacija + sapidus (lat.) = ukusan, sočan, ugodnog okusa ili mirisa. Po okusu mesa, koje nije gorko.

Engleski naziv: Spangle Waxcap

Klobuk: 0.5-2.5 cm širok, isprva je polukuglast, kasnije se raširi i ponekad ulegne na sredini, u mladosti je izraženo ljepljiv, zatim je suh, žuto-narančast, narančasto-crven, tamniji na sredini, rub je svjetliji, žut, vremenom izblijedi u bijelu boju.

Stručak: 1.5-5 cm visok i 1-3 mm debeo, vijugav, valjkast, malo je sužen na dnu, vlažan, nije ljepljiv, žućkast do intenzivno narančast do crvenkasto-narančast, osobito na gornjem dijelu.

Listići: Rijetki, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, voštani, žuti do žuto-narančasti, oštrica je bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, manje od 20 % ih je s blagim središnjim suženjem, prozirne, glatke, 5-7.5 x 3-5 µm, Q = 1.9, bazidije su 4-sporne, 25-40 x 5-7 µm, bez cistida; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, žuto, ispod kožice klobuka je crveno; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, uglavnom od srpnja do studenog, kao saprotrof tla na negnojenim travnjacima i u šumama, također po višim planinskim predjelima, na vlažnom glinenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Dosta su slične gorka vlažnica (Hygrocybe mucronella), koja se razlikuje po gorkom okusu mesa, mazavonoga vlažnica (Hygrocybe glutinipes), koja je s debelim slojem sluzi na klobuku i stručku, te voštana vlažnica (Hygrocybe ceracea), koja ima suhu površinu stručka.

Hygrocybe intermedia - created on October 2022 in Mariensee Wieśe West, Austria by Christian Apschner

SUHA VLAŽNICA

Hygrocybe intermedia (Pass.) Fayod

Etimologija: intermedius (lat.) = srednje. Po karakteristikama između nekoliko vrsta.

Engleski naziv: Fibrous Waxcap

Klobuk: 2-6 cm širok, najprije je zvonolik, kasnije se raširi, površina je često radijalno raspucana, suha, prekrivena je radijalno postavljenim vlakancima između kojih se nalaze sitne, jedva uočljive ljuskice, žućkasto-narančast, narančast ili crven, od sredine prema rubu ubrzo izblijedi, rub je iskrivljen.

Stručak: 3-6 cm visok i 6-8 mm debeo, valjkast, prema dnu se sužava, ponekad je nepravilno stisnut, uglavnom je šupalj, uzdužno vlaknast, svijetložut, žuto-narančast ili crvenkasto-narančast, na bazi je svjetliji.

Listići: Rijetki, debeli, usko su prirasli sa zupcem, oštrica je često valovita i nazubljena, bjelkasti, zatim su žućkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, duguljaste, rijetko su sužene na sredini, prozirne, glatke, 8-10 x 5-6.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vodenasto, lomljivo, bjelkasto, žuto do žuto-narančasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, kao saprotrof tla na suhim negnojenim travnjacima, po parkovima, livadama, često na višim nadmorskim visinama. U Hrvatskoj je poznata sa sedam lokaliteta, u Zagrebu, na Žumberačkom gorju, na sjevernom Velebitu, u okolici Crnog Luga u Gorskom kotaru, te u Dalmaciji.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Slične su sjajna vlažnica (Hygrocybe splendidissima), koja ima glatki klobuk i stručak, velika vlažnica (Hygrocybe punicea), koja ima glatki i dosta intenzivnije obojen klobuk, spavajuća vlažnica (Hygrocybe quieta), koja ima široke i razmaknute listiće koji se ne spuštaju po stručku, lisičasta vlažnica (Hygrocybe cantharellus), koja ima ulegnutu sredinu klobuka i listiće koji se dugo spuštaju po stručku, te mala vlažnica (Hygrocybe parvula), kojoj je klobuk širok 1-4 cm.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 947. Intermedijarna vlažnica (Hygrocybe intermedia (Pass.) Fayod); Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Suha vlažnica (Hygrocybe intermedia (Pass.) Fayod)

GRACIOZNA VLAŽNICA

Hygrocybe lepida Arnolds

Etimologija: lepidus (lat.) = ugodna, elegantna, dražesna. Po izgledu.

Klobuk: 1-2.5 cm širok, najprije je konveksan i ponekad s grbicom na sredini, kasnije je proširen i lijevkast, površina je ljepljiva i sjajna, žuto-narančast, narančasto-crven do crven, rub je u starosti izvrnut i prozirno narebran.

Stručak: 5-10 cm visok i 2-5 mm debeo, valjkast, sužen je na dnu, zakrivljen, narančast do narančasto-crven ili crvenkast, pri dnu je žućkast.

Listići: Rijetki, razmaknuti, spuštaju se po stručku, izmiješani su s lamelulama, najprije su bjelkasti, kasnije su žuti do svijetlonarančasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, nisu sužene na sredini, glatke, prozirne, 6-10 x 4.5-6 µm; otrusina je bijela.

Meso: Veoma je tanko, vlaknasto, elastično, žuto do narančasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, od srpnja do prosinca, kao saprotrof tla uz rubove šuma i na vlažnim livadama, u travi i mahovini. Sliku je snimila Ivana Mandić Mihaljević, 23.12.2025.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Dosta je neslaganja oko opisane vrste i lisičaste vlažnice (Hygrocybe cantharellus). Dio autora navodi da je opisana vrsta "europska vrsta", a lisičasta vlažnica "sjevernoamerička vrsta", drugi dio smatra da se radi o sinonimiji i istoj vrsti, dok treći dio smatra da se radi o dvije zasebne vrste. Međutim, DNA analize sugeriraju da se ipak radi o dvije zasebne vrste. U svakom slučaju potrebna su daljnja proučavanja za konačno utvrđivanje taksonomskog statusa ove dvije vrste, jer ih je makroskopski vrlo teško razdvojiti.

SITNA VLAŽNICA

Hygrocybe miniata (Fr.) P.Kumm.

Engleski naziv: Vermilion Waxcap

Klobuk: 1-3.5 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je proširen i blago ulegnut na sredini, suh, sitno je ljuskav (koristiti ručno povećalo), ljuskice su boje klobuka ili nešto svjetlije, žuto-narančast do narančasto-crven, sušenjem blijedi, rub je tanak, valovit, prozirno narebran, često je svjetliji od sredine klobuka, žućkast.

Stručak: 2-4.5 cm visok i 2-3 mm debeo, valjkast, zakrivljen, gladak, suh, šupalj, nekad je stisnut, žuto-narančast, baza je bijelo ili žuto-narančasto maljava.

Listići: Razmaknuti, široko su prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, žućkasti do žuto-narančasti, oštrica je svjetlija.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do jajolike, uglavnom su sužene na sredini poput kućišta za violinu, neke su s prednje strane karakteristično kruškolike ili zaobljeno trokutaste sa širim dijelom na bazi, glatke, 7-9.5 x 4.5-6 μm, Me = 8.1 x 5.3 μm, Q = 1.3-1.9, Qav = 1.5, s prednje su strane 6-8.5 (f) x 5-7 μm, Me = 7.4 (f) x 5.5, Q = 1.1-1.5 (f), bazidije su 4-sporne, 38-50 x 6-8 μm, trama listića sastoji se od valjkastih hifa, 19-129 x 4.4-17) μm, pileipelis se sastoji hifa, terminalni segmenti su gotovo valjkasti ili tupo vretenasti, rijetko su kopljasti, 15-80 x 7.8-15 μm, često su s uskim produžetkom širokim oko 3 μm. Stipitipellis se sastoji od snopova nepravilnih, gotovo valjkastih do pomalo vijugavih hifa, 13-44 x 3.4-4.9 μm, trama stručka sastoji se od gotovo valjkastih hifa, 38-193 x 8-17 μm, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, vodenasto, žuto, u stručku je narančasto do žuto-narančasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, uglavnom od srpnja do prosinca, uz rubove šuma i na planinskim negnojenim travnjacima, uglavnom zajedno s biljkom malom runjikom (Hieracium pilosella).

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Jedna je od vlažnica koje su manje izbirljive u vezi staništa. Slične su močvarna vlažnica (Hygrocybe helobia), koja je obično izražene crvene boje, listići se duže spuštaju po struku i miriše na češnjak, te vapnenačka vlažnica (Hygrocybe calciphila), koja raste na vapnenastijim staništima i ima gotovo kuglaste do široko eliptične spore bez središnjeg suženja. U literaturi se navodi vrlo slična vlažnica Hygrocybe mollis, čiji je klobuk svijetlocrvenkast i naraste samo 0.8-1 cm široko te ima žute listiće koji se malo spuštaju po stručku. Prema tome, od sitne se vlažnice razlikuje po svjetlije crvenkastom klobuku i listićima koji su žuti i kratko se spuštaju po stručku.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 956. Skerletnobusenasta vlažnica (Hygrocybe strangulata (Orton) Svr.); 959. Sitna vlažnica (Hygrocybe miniata (Fr.) Kummer)

Hygrocybe monteverdae - created on September 2024 in Søre Løklingholmen, Bømlo, Ve, Norway by Per Fadnes

CRNA VLAŽNICA

Hygrocybe monteverdae Bañares & Arnolds

Klobuk: 1-4 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna, nije ljepljiv, bijel, na sredini je oker, sušenjem postane lagano sivkasto-smeđ, nije vodenast, rub je gladak, nije narebran.

Stručak: 3.5-8 cm visok i 4-7 mm debeo, vitak, valjkast, blago se sužava prema bazi, bijel, svijetloružičast prema bazi, sušenjem na vrhu postane oker-smeđ.

Listići: Rijetki, razmaknuti, debeli, spuštaju se po stručku, bijeli, sušenjem potpuno pocrnu.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, usko eliptične ili jajolike, glatke, prozirne, 5.5-9.5 x 3.5-5 µm, Q = 1.4-2, bazidije su usko batinaste, 2-4-sporne, rijetko su s jednom sporom, 39-53 x 5.5-6.5 µm, cistide su odsutne, trama listića je na presjeku izrazito nepravilna, elementi su 32-103 x 3.5-12 µm, pileipelis se sastoji od hifa širokih 2-4 µm, s unutarnjim žućkasto-oker pigmentom; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof u šumama i na negnojenim travnjacima, uz Kanarsku božikovinu (Ilex canariensis), Azorski lovor (Laurus azorica), perseu (Perea indica) i paprat (Dryopteris oligodonta).

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Tipična je predstavnica podroda Cuphophyllus. Prilično je slična livadna sočnica (Cuphophyllus pratensis), koja se razlikuje po manjim i vitkijim plodnim tijelima, crnećim listićima i tamnijem smeđom klobuku pri sušenju. Osim toga opisana vrsta ima kompaktniji pileipelis, bez uspravnih hifa i nešto veće spore. 

GORKA VLAŽNICA

Hygrocybe mucronella (Fr.) P.Karst.

Engleski naziv: Bitter Waxcap

Klobuk: 1-3 cm širok, u mladosti je konveksno-zvonolik, ponekad je malo stožast, kasnije se raširi i lagano ispupči na sredini, u starosti je ulegnut, kožica je priraštena i gola, u početku je ljepljiv, ubrzo je suh i fino baršunast, u mladosti je crven ili narančasto-crven, vremenom izblijedi, rub ubrzo požuti, jedva je podvijen pa se izravna, na kraju je često izvrnut, tanak i prozirno narebran.

Stručak: 3-5 cm visok, tanak, prilično je žilav, valjkast, malo je sužen prema bazi, često je stisnut, gol, mazav, sjajan, narančasto-crvenkast, na bazi je bjelkast.

Listići: Rijetki, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, gotovo su dva puta širi od debljine mesa u klobuku, žuto-narančasti, crveni ili crvenkasto-narančasti, često su gotovo žuti.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo eliptične, mogu biti gotovo trokutaste, glatke, prozirne, 6.5-9 x 4-6 µm, Me = 7.7 x 5 µm, Q = 1.3-1.8, Qav = 1.5; otrusina je bijela.

Meso: Veoma je tanko, lomljivo, vodenasto, u klobuku je žuto, a u stručku je narančasto; miris nije izražen, a okus je jako gorak.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i ranu zimu, od kolovoza do siječnja, skupno, kao saprotrof tla na negnojenim travnjacima, pašnjacima, močvarnim livadama i u grmljacima, u mahovini, na glinenastom ili vapnenastom tlu. Prvu, treću i petu sliku snimila je Ivana Mandić Mihaljević, 31.12.2020. i 28.11.2023., na lokalitetima u Istri, a drugu i četvrtu, Darko Dermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split, 19.12.2019.

Doba rasta: 1, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Prekrasna je mala vrsta koja je najkarakterističnija po mazavom stručku i gorkom okusu mesa. Eventualno se može zamijeniti sličnom blagom vlažnicom (Hygrocybe insipida), koja nema gorak okus mesa, a spore su joj drugačijih karakteristika, te sitnom vlažnicom (Hygrocybe miniata), koja je također vrlo mala rastom i raste skoro na istom staništu, crveni klobuk joj nije mazav, nije narebran, ne teži da jako požuti, listići su narančasto-crveni, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, a meso je blagog okusa.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 960. Gorka vlažnica (Hygrocybe reai (R.Mre.) Lge.)

POCRNJELA VLAŽNICA

Hygrocybe nigrescens (Quél.) Kühner

Etimologija: nigrescere (lat.) = pocrnjelo. Jer teži da pocrni.

Klobuk: 2-8 cm širok, stožast, oštro je ispupčen, površina je s gustim radijalno raspoređenim crveno-narančastim vlakancima, žut, žuto-narančast, narančast ili narančasto-crvenkast, i pri laganom dodiru ubrzo pocrni.

Stručak: 5-8 cm visok i 3-12 mm debeo, tanak, vitak, valjkast, zakrivljen, šupljikav je pa šupalj, vlaknast, žuto-narančast ili žuto-zelenkast, na bazi je bjelkast, brzo pocrni.

Listići: Trbušasti, široki, tanki, najprije su prirasli uz stručak pa slobodni, limunastožuti su ili nešto svjetliji, u starosti pocrnu.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 8-12 x 5.6-7.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, vodenasto, žućkasto, na prerezu najprije postane sivo-ljubičasto pa crno; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla na negnojenim travnjacima, po parkovima, vrtovima i šumskim proplancima u travi, česta je vrsta na krškim područjima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se lagano otrovnom vrstom.

Napomena: Vrlo je slična stožasta vlažnica (Hygrocybe conica), koja je šiljasto-stožastog oblika, s narančasto-crvenim ili skerletnocrvenim klobukom, žućkastim mesom koje na prerezu odmah pocrni, dok kod opisane vrste najprije postane sivo-ljubičasto i tek nakon toga pocrni, klobuk je gladak i sjajan, dok je kod opisane vrste vlaknasto-pahuljast. Lagano je otrovna, što je jedinstveni primjer u rodu vlažnica.

Hygrocybe obrussea - created in Netherlands by Leonard Minkema

ŠESNAESTKARATNA VLAŽNICA

Hygrocybe obrussea (Fr.) Wünsche

Klobuk: 2-7 cm širok, nepravilan, najprije je stožast, kasnije je stožasto-zvonolik do izravnat, često je s tupom grbicom na sredini, gladak, sjajan, limunastožut do žuto-narančast, rub je valovit i dugo vremena podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 4-10 cm visok i 2.5-6 mm debeo, redovito je uzdužno stisnut, zašiljen na bazi, šupalj, površina je glatka, bez sjaja, suha, uzdužno vlaknasta, žut do žuto-narančast.

Listići: Razmaknuti, široki, trbušasti, debeli, zaokruženi su uz stručak, prirasli, žuti do ružičasto-narančasti, oštrica je bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, sužene su na sredini, glatke, 7-9 x 4.5-6 µm, Q = 1.6-2.2, Qav = 1.9; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, limunastožuto do žuto-narančasto; miris je neugodan na stjenice, s okus nije izražen.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen uz rubove šuma, na humusnom tlu i u mahovini.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Zbog boje plodnog tijela i nepravilnog klobuka postoji vrlo velika sličnost s tupom vlažnicom (Hygrocybe chlorophana). Opisana vrsta ima redovito uzdužno stisnut stručak koji je uzdužno vlaknast, bez sjaja i gotovo je proziran kao kod tupe vlažnice.

Hygrocybe parvula - created on September 2021 in Stony Creek Metropark, Michigan, USA by huafang

MALA VLAŽNICA

Hygrocybe parvula (Peck) Murrill

Etimologija: parvus (lat.) = malen, sitan, neznatan. Po dimenzijama.

Klobuk: 0.5-3 cm širok, veoma je sitan, konveksan, malo je ulegnut na sredini poput vrsta iz roda Omphalia, vodenast, žut do žuto-narančast, rijetko je crvenkastog tona, rub je prozirno narebran i blago nazubljen.

Stručak: 2-8 cm visok i 3-9 mm debeo, valjkast, šupalj, često je uvijen, žućkast do žućkasto-narančast, u početku je narančasto-crvenkast na dnu, poslije je čitav narančasto-crvenkast, na bazi je bijelo maljav zbog micelija.

Listići: Rijetki, dugo se spuštaju po stručku, bijeli do žućkasti, nekad su narančasti na bazi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, prozirne, glatke, 5-8.5 x 3.5-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bjelkasto ili žućkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen na vlažnim negnojenim travnjacima, pašnjacima i u šumama, u mahovini.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Izrazito je sitna vlažnica, po silazećim listićima i po obliku sliči vrstama iz roda Omphalia. Od vlažnica je najsličnija najmanja vlažnica (Hygrocybe subminutula), koja ima skoro stožasti klobuk i jako mazavu površinu, a boja je slična.

Hygrocybe phaeococcinea - created on September 2024 in Melalahti, Finland by Tapio Kekki

TAMNOCRVENA VLAŽNICA

Hygrocybe phaeococcinea (Arnolds) Bon

Etimologija: phaeo (gr.) = taman, smeđ, siv + coccineus (lat.) = grimizno crvena, škrletna, sjajno crvena. Po boji.

Engleski naziv: Shadowed Waxcap

Klobuk: 0.5-4 cm širok, prvo je polukuglast do konveksan, zatim je spljošten i ponekad blago pupčast, površina je suha, glatka, bez sjaja, često je tamnocrven ili grimizno crven, žut uz sami rub, vrlo rijetko je žut, na sredini je često tamniji, uglavnom izraženo crnkast, rub je prvo podvijen, ponekad je kratko prozirno narebran.

Stručak: 1-5 cm visok i 1-5 mm debeo, valjkast, stisnut, osobito kod velikih primjeraka, nekad se blago sužava prema bazi, suh, gladak, bez sjaja do blago svilenkast, boje je klobuka ili svjetliji, žut, žuto-narančast do crven.

Listići: Uglavnom su prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, često prelaze rub klobuka, tamnonarančasti, crvenkasti s narančastom do ružičastom nijansom, rijetko su potpuno žuti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do usko eliptične, rijetko su sužene na sredini, glatke, prozirne, neamiloidne, 6-12.5 x 4-7.5 µm, Q = 1.6-2.6, Qav = 1.7-2.1, bazidije su 4-sporne, 30-55 x 6-9 µm, cistide su odsutne, trama listića sastoji se od lanaca valjkastih hifa, često su sa smećkastim sadržajem, dugih do 180 µm, pileipelis se sastoji od uspravnih hifa; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vrlo je lomljivo, svijetlo žućkasto-narančasto do crvenkasto, na površini je bezbojno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof na negnojenim travnjacima, te u tresetnoj mahovini ispod crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Karakteristična je po maloj veličini, suhom klobuku, često crvenom do tamnocrvenom s crnom sredinom i žutim rubom, listići su često tamnonarančasti ili crvenkasti s narančastom nijansom, stručak je boje klobuka, a trama listića je s hifama širokim 2-2.5 µm. Crnkasti premaz na sredini klobuka može biti odsutan. Veći primjerci mogu se zamijeniti sa skerletnom vlažnicom (Hygrocybe coccinea), koja je s ljepljivom površinom klobuka, bez crnog premaza i svjetlijim listićima. Mali promjerci mogu se zamijeniti s nekoliko drugih vrsta, koje su sve s ljepljivom površinom klobuka, bez crnog premaza i sa svjetlijim listićima. Osušeni i erodirani primjerci lisičaste vlažnice (Hygrocybe turunda) i cretne vlažnice (Hygrocybe coccineocrenata) mogu imati glatki klobuk s crnom sredinom, ali su s listićima koji se spuštaju po stručku. 

VELIKA VLAŽNICA

Hygrocybe punicea (Fr.) P.Kumm.

Etimologija: puniceus (lat.) = jarkocrveno. Po boji.

Engleski naziv: Crimson Waxcap

Klobuk: 2-7 cm širok, prvo je zvonolik pa konveksan, kasnije je skoro izravnat i često ispupčen na sredini, po vlažnom je vremenu ljepljiv, po suhom je vremenu lomljiv, gladak, lijepe je krvavocrvene do narančasto-smeđe boje, na sredini je svijetlije žuto-crvene boje, nikada ne pocrni, rub je malo narebran i često valovit.

Stručak: 4-12 cm visok i 0.7-2.5 cm debeo, čvrst, valjkast, vijugav, sužava se na bazi, često je uvijen, šupalj, žuto-crvenkast, uzdužno je crvenkasto vlaknast na žutoj osnovi, s crveno-narančastim i žutim crticama, brojnijim prema bazi koja je žuta.

Listići: Rijetki, trbušasti, debeli, najprije su prirasli za stručak, kasnije su gotovo slobodni, voštani, svijetložuti, kasnije su narančasto-crvenkasti, oštrica je žuta i u starosti nepravilno pilasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste do eliptične, nisu sužene na sredini, glatke, 7-11 x 4-7 µm, Q = 1.6-2, Qav = 1.8; otrusina je bijela.

Meso: Nježno, lomljivo, svijetložuto, ispod kožice klobuka je crveno-smeđe, u stručku je žuto, vodenasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do prosinca, kao saprotrof tla na suhim negnojenim travnjacima, najčešće u brdskim i planinskim područjima, po parkovima, livadama, uz ceste i u šumama. U Hrvatskoj je poznata s trinaest lokaliteta, na Žumberačkom gorju, na sjevernom Velebitu, Kordunu, otoku Košljunu, u Gorskom kotaru, Istri i Lici.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Lijepa je vlažnica crvene boje i velikih dimenzija. U ovom rodu ima dosta vrsta crvene boje, ali su obično mnogo manjih dimenzija, to su sjajna vlažnica (Hygrocybe splendidissima), koja ima suhi, manje svijetli klobuk, sjajni, crtasti stručak, a meso izraženo miriše na med kada se kratko vrijeme drži u kutiji, skerletna vlažnica (Hygrocybe coccinea), koja je lomljivija, ima potpuno gladak stručak i široko prirasle listiće, te suha vlažnica (Hygrocybe intermedia), kod koje je klobuk s baršunastim ljuskicama. Često se pronađe na Velebitu.

SPAVAJUĆA VLAŽNICA

Hygrocybe quieta (Kühner) Singer

Etimologija: quietus (lat.) = mirno.

Engleski naziv: Oily Waxcap

Klobuk: 2-7 cm širok, prvo je polukuglast ili stožast i lagano oštro ispupčen, kasnije je izravnat i tupo ispupčen na sredini, kožica je bez sjaja, suha ili gotovo suha, glatka, može biti limunastožut, sumporastožut, žuto-narančast, narančast, narančasto-crven ili maslinasto-smećkast, u starosti i po vlažnom vremenu je zbog prozirnosti kožice vrlo slabo narebran.

Stručak: 2-6 cm visok i 0.4-1.5 cm debeo, kratak, vrlo je nepravilan, uvijen, redovito je uzdužno stisnut i kanalićast, na bazi završava šiljato, trbušast, šupalj, gladak, suh, uzdužno je vlaknast, žut ili žuto-narančast.

Listići: Rijetki, razmaknuti, široki, trbušasti, oštrica je valovita, na bazi su poprečno povezani žilicama, prirasli su za stručak ili se veoma kratko spuštaju po stručku sa zupcem, najprije su žuti, poslije su žuto-narančasti, intenzivnije su obojeni od klobuka i stručka.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, uglavnom su sužene na sredini, prozirne, 7-11 x 4-6 µm, Q = 1.6-2.1, Qav = 1.8; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, limunastožuto ili žuto-narančasto; miris je neugodan na lisne uši ili sapun kao kod hrastove mliječnice (Lactarius quietus), po nekim autorima na pokvarena jaja, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do prosinca, kao saprotrof tla na negnojenim travnjacima, po šikarama i u vlažnim bjelogoričnim šumama. Drugu sliku snimila je Ivana Mandić Mihaljević, a treću Mirna Katičić, u listopadu, na lokalitetu u Istri.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete jer je meso u klobuku tanko i neugodnog mirisa.

Napomena: Karakteristična je vrsta po dosta rijetkim, velikim i trbušastim listićima. Dosta je sličnih vrsta, a najsličnija je suha vlažnica (Hygrocybe intermedia) koja ima uočljivo ispupčeni klobuk, a stručak joj završava šiljato. Druge suhe, narančaste vrste uglavnom imaju vlaknastu površinu stručka.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 948. Spavajuća vlažnica (Hygrocybe quieta (Kühn.) Singer), Sinonim: Hygrophorus quietus Kühner