Rhodocybe parilis - created in Finland by Tapio Kekki

DVOJBENA VITEZOVKA

Rhodocybe parilis (Fr.) Singer

Etimologija: parilis (lat.) = jednak, isti.

Klobuk: 2-9 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je stožasto-konveksan, kasnije je raširen i ulegnut na sredini, bijelo-sivkast, sivo-smećkast, površina je malo hrapava, kasnije je vodenasto pjegav, s bijelim do sivim pjegama na smećkastoj osnovi, rub je u starosti jako valovit i nepravilno ispucan, nije narebran.

Stručak: 2-6 cm visok i 0.5-1.7 cm debeo, valjkast, sužava se prema dnu, baza je ponekad zadebljana, nešto korjenasto produžena i bijelo baršunasta od micelija, pun, bjelkast, sivkast ili sivo-smeđ poput klobuka.

Listići: Rijetki, prirasli, oštrica je u starosti valovita, u početku su bjelkasti i sivkasti, zatim su sivo-smeđi, u starosti su s ružičastom nijansom, djeluju vodenasto.

Mikroskopija: Bazidiospore su uglavnom eliptične, kvrgave, 4.5-8 x 3.5-6 µm; otrusina je ružičasto-smeđa.

Meso: Bjelkasto, sivkasto ili sivo-smeđe, mjestimice je vodenasto pjegavo, žilavo, elastično, vlaknasto; miris neugodan, podsjeća na rotkvicu, a okus je gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno, kao saprotrof tla u svim tipovima šuma, parkovima, na pašnjacima, travnjacima, često po šumama bora na pjeskovitom tlu, osobito u primorskim krajevima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Dvojbena vitezovka nije slučajno dobila ime parilis jer se u literaturi opisuje vrlo škrto. Slična joj je sivolistićava grlašica (Atractosporocybe inornata) koja raste na istim staništima, ali ima uočljivo narebran rub klobuka. Bliska po izgledu je i gizdava vitezovka (Clitocella mundula) koja ima vrlo guste listiće, a plodno tijelo joj na pritisak pocrni (listići, rub klobuka, stručak).

MEDNOŽUTA SVJETLUCAVKA

Rhodophana melleopallens (P.D.Orton) Kluting, T.J.Baroni & Bergemann

Etimologija: mel (lat.) = med + pallens (lat.) = blijedo. Po boji.

Klobuk: 2-5 cm širok, konveksan, zatim je raširen i uglavnom sa grbicom na sredini, mednožut, žuto-smeđ, narančasto-smeđ do crvenkasto-smeđ, vodenast, rub je prozirno narebran.

Stručak: Valjkast, šupalj, žuto-smeđ, smećkast, crvenkasto-smeđ do crno-smeđ, površina je s bjelkastom glazurom, na vrhu je obično jače pahuljast, na bazi je bijelo baršunast od micelija.

Listići: Osrednje su gusti, malo su rjeđi nego kod narančastosmeđe svjetlicavke (Rhodophana nitellina), rijetko su spojeni poprečnim žilicama na osnovi, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, žuto-oker do smećkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 7-10 x 5-5.5 µm; otrusina je žućkasto-ružičasta.

Meso: Tanko, žućkasto-smeđe, ružičasto-smeđe do narančasto-smeđe, u sredini stručka je bjelkasto; miris u početku obično nije izražen, kasnije je na užeglo brašno, a okus je također na brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla u svim tipovima šuma. Sliku je snimio Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Ova gljiva dosta je malena rastom i može se zamijeniti sa sličnim vrstama žuto-narančaste boje, kao što su narančastosmeđa svjetlicavka, koja ima dosta gušće listiće, te crvenkastom gljivicom (Laccaria laccata), koja ima bjelkaste do ružičasto-smeđe listiće.

NARANČASTOSMEĐA SVJETLUCAVKA

Rhodophana nitellina (Fr.) Papetti

Etimologija: nitell (lat.) = mala nit, vlakno + -ina (lat.) = pripadnost određenoj skupini organizama. Po dekoraciji stručka.

Klobuk: 2-6 cm širok, konveksan, nekad je valovit, zatim je raširen ili pupčast, gladak, blistav, narančasto-smeđ, crvenkasto-smeđ, vodenast, rub je tanak, najprije je usko podvijen, zatim se izravna.

Stručak: 3-6 cm visok i 6-10 mm debeo, skoro je valjkast ili stisnut, na dnu je zašiljen. šupalj, krut, tvrd, smećkast, na vrhu je svjetliji, po suhom vremenu nešto izblijedi, bjelkasto vlaknast, donji je dio upadljivo bijelo maljav, na bazi je pahuljasto-dlakav.

Listići: Vrlo su gusti, uski, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, žuto-oker do smećkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, blago višekutne, zrnaste, 6-8 x 4-5 µm; otrusina je žućkasto-ružičasta do ružičasto-smeđa.

Meso: Hrskavičavo, žućkasto-smeđe do ružičasto-smeđe; miris u početku nije izražen, kasnije je na užeglo brašno, a okus je malo neugodan na brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma kao saprotrof na sloju lišća ili iglica.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Ova gljiva dosta je malena rastom i dosta ujednačene boje, ali je ipak prilično upadljive žuto-narančaste boje.

VUKOVO MESO

Fistulina hepatica (Schaeff.) With.

Etimologija: hepatikos (gr.) = jetra. Zbog sličnosti s jetrom.

Engleski naziv: Beefsteak Fungus

Klobuk: 5-35 cm širok i oko 6-9 cm debeo, mesnat, podsjeća na jezik ili konzolu, često je više primjeraka poredano jedan iznad drugoga, vlažan i mazav, kožica se lako guli, narančast, krem-crven, crveno-smeđ, narančasto-crven ili krvavocrven, u starosti je vinskicrven do tamno crveno-smeđ, zrnat, hrapav, radijalno vlaknast, u mladosti izlučuje crveni sluzavo-smolasti sekret.

Stručak: Ako postoji onda je prilično kratak, zdepast, valjkast ili grbav.

Rupice/cjevčice: Široke, okrugle, najprije su bijele, zatim žućkaste i na kraju crvenkaste ili crvenkasto-smeđe, na pritisak posmeđe, cjevčice su kratke, slobodne, prvo su žućkaste pa zatim ružičaste.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 3.5-6 x 3-4 µm, Q = 1.1-1.5 (cromushrooms: (3.8) 3.9 - 4.7 (5.2) × (2.8) 3 - 3.7 (4.1) µm, Q = 1.2 - 1.4, N = 120, Me = 4.3 × 3.3 µm, Qav = 1.3); otrusina je svijetlosmeđa.

Meso: Debelo, sočno, vlaknasto, crveno, protkano je bijelim i crvenim žilicama ili vlakancima koja završavaju prema cjevčicama tako da je na presjeku šarenog izgleda; miris je ugodan na gljive, a okus je kiselkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i aluvijalnim šumama kao slabi parazit na živom stablu ili kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi) hrasta, bukve i vrbe; uzrokuje smeđu trulež drva. Prvu i posljednje četiri slike snimio je Neven Ferenčak, 13.9.2025., a drugu i treću Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali samo dok je mlada. Ima specifičan kiselkast okus pa je zbog toga dvojbena delikatesa.

Napomena: Ima karakterističan himenij kojeg tvori jedan sloj stisnutih cjevčica koje su postavljene dosta visoko i slobodne. Kad ostari, pod kožicom klobuka postane hladetinasto sluzava. Ako se kožica otrgne, pojavi se sluzava tekućina u vidu kapljica. Ne postoji nikakva opasnost od zamjene s otrovnim gljivama.

NARANČASTI LAŽNI TARTUF

Hydnangium aurantiacum R.Heim & Malençon

Etimologija: aurantiacus (lat.) = narančast. Po boji.

Plodno tijelo: 1-3 cm široko, nepravilnog je oblika, kuglasto do bubrežasto, s izbočinama i naborima, ponekad je s kraćim rizomorfima, peridij je svijetložut do narančast, često je s tamnim mrljama.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do široko eliptične, površina je s kratkim, grubim bodljama različitih veličina, prozirne, 9-12 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso (gleba): Svijetložuto do narančasto kao i vanjska površina, često je sa sitnim rupicama (ne uvijek), koje su obično sa svjetlijim rubom ili potpuno ispunjene bijelom bojom; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine, podzemno u blizini hrasta crnike, čempresa i drugog bjelogoričnog drveća, tipično u mediteranskom području, međutim sigurno raste i u kontinentalnom području. Slike je snimila Ivana Mandić Mihaljević, 19.2.2026.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Kada je žuta, dosta slični na glatku bjelotrbušku (Leucogaster nudus), koja ima bijelu glebu, a kada je je boja narančasta, vrlo je slična Stephanospora caroticolor, koja je također dugo bila pozicionirana u rodu Hydnangium, međutim spore su s izraženim bodljama, zbog čega sliče na krunu.

LJUBIČASTA GLJIVICA

Laccaria amethystina Cooke

Etimologija: amethystos (gr.) = ametistno, dragi kamen ljubičaste boje. Po boji.

Engleski naziv: Amethyst Deceiver

Klobuk: 1-4 cm širok, prvo je zatvoren, kasnije se otvori i ulegne na sredini, jako je vodenast, površina je glatka, voštana ili lagano sitno ljuskava kada se osuši, ljubičast, plavkast ili ružičasto-ljubičast, u starosti blijedi i postane ljubičasto-siv do svijetlosiv, rub je obješen i nepravilan.

Stručak: 3-8 cm visok i 3-7 mm debeo, vitak, pun, uvijen, valovit, ubrzo postane šupalj, uzdužno je bjelkasto vlaknast, ljubičast.

Listići: Prilično su rijetki, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, debeli, pomiješani su s lamelulama, ljubičasti, kada izblijede svijetloljubičasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, pokrivene su bodljama visokim 1.5 µm, neamiloidne, 7.5-10.5 x 7.5-10 µm (cromushrooms: (7.4) 7.6 - 9.5 (10.6) × (7) 7.3 - 9.4 (10.3) µm, Q = 1 - 1.06 (1.1), N = 120, Me = 8.6 × 8.3 µm, Qav = 1); otrusina je bijela.

Meso: Tanko, ljubičasto, plavkasto ili ljubičasto-ružičasto, vodenasto; miris nije izražen ili aromatičan, a okus je slatkast, blag.

Kemijske reakcije: Površina klobuka s KOH pocrni.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, od srpnja do studenog, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, često bukvom ili kestenom, rjeđe s crnogoričnim drvećem, na vlažnom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Znanstvena su istraživanja potvrdila da u određenim područjima može sadržavati povišene razine arsenske kiselinu, zbog čega treba izbjegavati njezino sakupljanje u zagađenim područjima gdje se vrše iskopi raznih ruda ili područjima gdje se prerađuje željezo. Arsenska se kiselina smatra kancerogenom.

Napomena: Po morfološkim je značajkama ista crvenkasta gljivica (Laccaria laccata), koja je također jestiva, a razlikuje se samo po mesnatocrvenkastoj boji. Nema nikakve opasnosti od zamjene s otrovnim gljivama. Kod determinacije je vrijedno zapamtiti da gljive iz ovog roda nikada nemaju kvržicu ili grbicu na sredini klobuka, kao ni prsten, a sve vrste su jestive.

Laccaria bicolor - created in Finland by Tapio Kekki

DVOBOJNA GLJIVICA

Laccaria bicolor (Maire) P.D.Orton

Etimologija: bicolor (lat.) = dvobojno. Po dvije boje.

Engleski naziv: Bicoloured Deceiver

Klobuk: 2-6 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se otvori i skoro spljošti, površina je bez sjaja, vodenasta, crvenkast ili crvenkasto-smeđ, poslije izbijedi i postane skoro bjelkast, u starosti je slabo prozirno narebran.

Stručak: 5-9 cm visok i 0.5-1 cm debeo, dug, valjkast, obično je nepravilan, uvijen, ubrzo postane šupalj, zakrivljen, uzdužno je bjelkasto vlaknast, smećkast, pri dnu je ljubičast, na bazi je s karakterističnim, ljubičasto baršunastim ostacima micelija.

Listići: Nisu gusti, dosta su razmaknuti, debeli, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, ljubičasti, kasnije izblijede i postanu crvenkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do gotovo kuglaste, prekrivene su s bodljama visokim do 1.5 µm, 7-9.5 x 6-8.5 µm, Qav = 1.1-1.2; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, često je vodenasto, vlaknasto, crvenkasto; miris je osvježavajući, lagano aromatičan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, u crnogoričnim šumama ili na rubovima šuma, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće borom ili smrekom, rjeđe s bjelogoričnim drvećem, s johom, na pjeskovitom ili tresetnom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Po izgledu se razlikuje od sličnih vrsta po bazi stručka koji je karakteristične ljubičaste boje. Slična je crvenkasta gljivica (Laccaria laccata) koja je nježne ljubičaste boje kao i smeđocrvenkasta gljivica (Laccaria proxima), Laccaria striatula i savitljiva gljivica (Laccaria tortilis), kao i mnoge druge vrste. Kod determinacije je vrijedno zapamtiti da gljive iz ovog roda nikada nemaju kvržicu ili grbicu na sredini klobuka, kao ni prsten, a sve vrste su jestive.

Laccaria fraterna - created on February 2024 in Guitiriz, Lugo, Spain by julian_alonso

ZDRUŽENA GLJIVICA

Laccaria fraterna (Sacc.) Pegler

Etimologija: fraterna (lat.) = bratska. Po skupnom rastu.

Engleski naziv: Gumtree Deceiver

Klobuk: 1.5-4 cm širok, isprva je jajolik do pulukuglast, zatim je zvonolik, kasnije je izravnato-konveksan, lagano je ulegnut i s malom grbicom na sredini, površina je suha, crtasta, gola ili vrlo sitno dlakava, crvenkasto-narančast, na sredini je crvenkasto-smeđ, kasnije izblijedi do žuto-narančaste boje, rub je nekad narebran.

Stručak: 3-7 cm visok i 2-5 mm debeo, valjkast, šupalj, fino je vlaknast, često je uzdužno crtast, sitno je bijelo pahuljast na vrhu, crvenkasto-smeđ, s bijelim je bazalnim micelijem.

Listići: Umjereno su razmaknuti, 1-3 mm široki, debeli, prirasli su sa zupcem, izmiješani su s 2-6 lamelula, ružičasti do ružičasto-cvenkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do gotovo kuglaste, prozirne, prekrivene su s bodljama dugim do 1.3 µm, neamiloidne, 9-11 x 7.5-10.5 µm, Qav = 1.1-1.2, bazidije su batinaste, 2-sporne, tankih stijenki, 40-50 x 7-10 µm, pleurocistide i cheilocistide nisu prisutne, trama listića sastoji se od višesegmentnih, paralelnih hifa širokih 5-15 µm, pileipelis sastoji se od višesegmentnim hifa tankih stijenki, širokih 5-5-15 µm, stipitipelis je sa višesegmentnim hifama širokim 4.5-10 µm, kopče nisu prisutne; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, mekano, narančasto-crveno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen i zimu, od rujna do veljače, raštrkano ili u skupinama, u parkovima, vrtovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično eukalitusom i drugim egzotičnim ukrasnim drvećem, uključujući akaciju i vrbe.

Doba rasta: 1, 2, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Karakteristična je po relativno malim dimenzijama, hrđastosmeđoj boji, 2-spornim bazidijama, kuglastim sporama manjim od 11 µm i odsutnosti pleurocistida. Morfologija spora i broj sterigma na bazidijama su ključne karakteristike za razlikovanje od ostalih vrsta u rodu.

CRVENKASTA GLJIVICA

Laccaria laccata (Scop.) Cooke

Etimologija: laccare (lat. medievale) = obojiti, omastiti. Po boji listića.

Engleski naziv: Deceiver

Klobuk: 1-4 cm širok, najprije je polukuglasto-pupčast, zatim je lijevkast, površina je sjajna, prvo je gola pa sitno ljuskava, okerast, svijetlosmeđ ili crvenkasto-smeđ, vodenast, kasnije blijedi pa postane skoro bijel, rub je dugo vremena podvijen i nazubljen.

Stručak: 3-8 cm visok i 2-5 mm debeo, tanak, vitak, pun, žilav, nešto je širi na vrhu, uvijen, zakrivljen, bjelkasto je vlaknast i narebran, crvenkast ili smećkast, malo je maljav na bazi.

Listići: Rijetki, debeli, široki, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s brojnim lamelulama, bjelkasti s primjesom crvenkaste, kasnije su ružičasto-smeđi, u starosti pobijele od poispadalih zrelih spora.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, rjeđe su široko eliptične, s bodljama dugim do 2 µm, 6.5-9 x 5.5-8 µm, Qav = 1-1.1, u rijetkim je slučajevima 1.2-1.3; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, nešto je svjetlije boje od klobuka, oker, smeđe ili crvenkasto-smeđe; miriše lagano na gljive ili aromatičan, začinski, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Površina stručka i klobuka s KOH posmeđe, dok meso s gvajakovom tinkturom polako postane svijetloplavo.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, skupno, a ponekad busenasto, u šumama, parkovima, vrtovima, po dinama i grmljacima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično borom, bukvom ili brezom, na vlažnim mjestima. Primjerke na prvoj slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Po morfološkim je značajkama skoro ista ljubičasta gljivica (Laccaria amethystina) koja se razlikuje po ljubičastoj boji na svim dijelovima. Također postoji vrsta smeđocrvenkasta gljivica (Laccaria proxima) koja je veća rastom i ružičasto-ljubičaste boje, osobito na stručku koji je crtast. Dvobojna gljivica (Laccaria bicolor) ima glatki stručak koji je ljubičast na bazi. Ne postoji nikakva opasnost od zamjene s otrovnim gljivama. Kod determinacije je vrijedno zapamtiti da gljive iz ovog roda nikada nemaju kvržicu ili grbicu na sredini klobuka, kao ni prsten, a sve vrste su jestive.

Laccaria lateritia - created on December 2004 in Pineta di Arborea, Arborea, Italy by Marco Floriani

OPEKASTA GLJIVICA

Laccaria lateritia Malençon

Klobuk: 1-4 cm širok, najprije je konveksan, ubrzo se raširi i malo ulegne u sredini, površina je vodenasta, osušena postane maljava, ciglasto-crven, narančasto-smeđ, crveno-smeđ ili mesnatoružičast, po suhom vremenu izblijedi, rub je ispucan, zakrivljen ili nepravilno uzdignut, prozirno je narebran skoro do 1/2 promjera.

Stručak: 2-9 cm visok i 3-5 mm debeo, valjkast, ubrzo postane šupalj, zakrivljen, uzdužno je bjelkasto vlaknast, ponekad je prošaran poput zmijske kože, ciglastocrven, narančasto-smeđ ili crveno-smeđ.

Listići: Vrlo su rijetki, debeli, lamelule su kratke, prirasli su na stručak sa zupcem, crvenkasti, ponekad i s ružičastim tonom.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, prekrivene su šiljcima dugim oko 1 µm, 8-11 x 7.5-10.5 µm, Q = 1-1.2, Qav = 1.1, bazidije su 1-2-sporne, rjeđe 3-4-sporne; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vodenasto smeđe do crvenkasto; miris nije izražen ili lagano aromatičan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, na vlažnim mjestima u mahovini i uz obale šumskih potočića.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Bez obzira na male dimenzije, sve vrste iz ovog roda su dobre jestive gljive.

Napomena: Najsličnija je savitljiva gljivica (Laccaria tortilis) od koje se bitno razlikuje po obliku spora. Opisana vrsta ima kuglaste do gotovo kuglaste, a savitljiva gljivica potpuno kuglaste spore.

Laccaria maritima - created on September 2019 in Yyyterinsannat / Keisarinpankki / Herrainpäivät, Finland by Martti Moisander

PJEŠČANA GLJIVICA

Laccaria maritima (Theodor.) Singer ex Huhtinen

Etimologija: maritimus (lat.) = morski, obalni. Po staništu.

Engleski naziv: Sand Deceiver

Klobuk: 2-4 cm širok, najprije je konveksan, kasnije je izravna i ispupči na sredini, često je ulegnut, površina je gola do fino vlaknasta, blago je ljepljiva, vodenasta, tamno crvenkasto-smeđ do narančasto-smeđ, rub nije prozirno narebran kada je svjež.

Stručak: 2-7 cm visok i 4-8 mm debeo, robustan, valjkast, batinasto je zadebljan na bazi, suh, uglavnom je prekriven pijeskom, boje je klobuka, bazalni micelij je prljavo bijel.

Listići: Razmaknuti, široki, debeli, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, mesnatoružičasti do vinskicrveni.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do vretenaste, izdužene, s kratkim bodljama dužim od 0.5 µm, 12-17 x 7-11 µm, Q = 1.4-2.2, Qav = 1.7-2, bazidije su batinaste, 4-sporne, 37-60 x 9-15.5 µm, pileipelis se sastoji od isprepletenih hifa, terminalni segmenti su 35-55 x 4-10 µm, prozirni; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, smećkasto do svijetlo crvenkasto-smeđe, obično dosta svijetlosmeđe; miris je ugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od rujna do studenog, na golim pješčanim površinama, na pješčanim nanosima, u simbiozi s bjelogoričnim drvećem, obično puzavom vrbom.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Po izgledu je najsličnija crvenkasta gljivica (Laccaria laccata), koja raste na drugačijem staništu.

Laccaria montana - created on August 2023 in Provincia di Sondrio, Lombardia, Italy by gianni_giana

PLANINSKA GLJIVICA

Laccaria montana Singer

Etimologija: montana (lat.) = planinska. Po staništu.

Engleski naziv: Mountain Deceiver

Klobuk: 0.6-3.5 cm širok, isprva je polukuglast, u mladosti je ispupčen, zatim je izravnato-konveksan i blago ulegnut na sredini, kožica nije prozirna, površina je glatka ili sitno dlakava na sredini (koristiti povećalo), vodenasta, boja je promjenjiva, smeđ do narančasto-crven, po suhom vremenu izblijedi u narančastu boju, rub je narebran.

Stručak: 2-5 cm visok i 2-5 mm debeo, uglavnom je valjkast, ponekad je zakrivljen, lagano se zadebljava prema bazi, površina je svjetlije uzdužno crtasta i kontrastno vlaknasta, boje je klobuka, smeđ do narančasto-crven.

Listići: Razmaknuti, debeli, prirasli su ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, lomljivi, prvo su narančasti, u zrelosti su ružičasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do široko eliptične, prekrivene su malim bodljama dugim do 1 µm, 9-13 x 8-10 µm, Q = 1-1.5, Me = 9.1 x 7.9 µm, Qav = 1.1-1.3, bazidije su batinaste, 4-sporne, rijetko su 2-sporne, 31-37 x 13.9-14.8 µm, cheilocistide su široko batinaste, teško se razlikuju od bazidiola, pileipelis se sastoji od hifa bez inkrustiranog pigmenta i s uzdignutim hifama koje su makroskopski uočljive u obliku sitnih resica; otrusina je bjelkasta.

Meso: Tanko, u stručku je vlaknasto, vodenasto, bjelkasto-ružičasto; miris je na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u rano ljeto i jesen, pojedinačno ili u malim skupinama, na planinskim i pretplaninskim travnjacima i dinama, u simbiozi s patuljastom ili zeljastom vrbom (Salix herbacea).

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Slična je crvenkasta gljivica (Laccaria laccata), od koje se makroskopski razlikuje po manjim dimenzijama, narančastijem klobuku s crvenkastim tonovima, dlakavom klobuku i ctastoj površini stručka, a mikroskopski po većim sporama i kraćim bodljama.

SMEĐOCRVENKASTA GLJIVICA

Laccaria proxima (Boud.) Pat.

Etimologija: proximus (lat.) = blizak, najbliži, susjedni. Vjerojatno po sličnosti s crvenkastom gljivicom (Laccaria laccata).

Engleski naziv: Scurfy Deceiver

Klobuk: 2-6 cm širok, prilično je velik, najčešće je polukuglast, kasnije se raširi i lagano ulegne ili ispupči na sredini, površina je glatka, sitno ljuskava, vodenasta, mesnatocrvenkast, crvenkasto-smećkast ili narančasto-smeđ, kasnije izblijedi, rub je nepravilno valovit i malo narebran.

Stručak: 2-15 cm visok i 5-10 mm debeo, prilično je dug, valjkast, na bazi je malo zadebljan, šupalj, tvrd, lomljiv, često je uvijen, zakrivljen, uzdužno je bjelkasto vlaknast, tamniji je od klobuka, crvenkasto-smeđ.

Listići: Prilično su gusti, debeli, izmiješani su s lamelulama, slabo su prirasli za stručak sa zupcem, crvenkasti, mesnatoružičasti ili ružičasto-smeđi, također s blagom ružičastom i ljubičastom nijansom.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko su eliptične, prekrivene su bodljama visokim 0.5-1 µm, 7.5-11 x 6-9 µm, Qav = 1.2-1.35, bazidije su 4-sporne, do 70 x 10 µm, cheilocistide su tanke, oko 70 x 10 µm, pileipelis se sastoji od uspravnih, razgranatih hifa širokih 5-10 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, čvrsto, u stručku je žilavo, oker-smeđe ili sivo-smeđe; miris je malo aromatičan na anis, a okus je ugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, u velikim skupinama ili vilinskim krugovima, u svim tipovima šuma, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, često borovima, na pjeskovitom ili tresetnom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Veoma je slična crvenkasta gljivica od koje se razlikuje po većim dimenzijama i po staništu, a spore ponekad nisu okrugle. Postoji i jedna varijacija dvobojna gljivica (Laccaria bicolor) koja ima ljubičaste listiće, ljubičasto-crvenkasto-smeđi klobuk, a baza stručka je ljubičasta. Savitljiva gljivica (Laccaria tortilis) ima vrlo mali klobuk, svega 1-2 cm širok. Ova vrsta nije preporučljiva za jelo. Kod determinacije je vrijedno zapamtiti da gljive iz ovog roda nikada nemaju kvržicu ili grbicu na sredini klobuka, kao ni prsten, a sve vrste su jestive.

Laccaria pumila - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

MOČVARNA LAKOVKA

Laccaria pumila Fayod

Engleski naziv: Willow Deceiver

Klobuk: 0.5-3 cm širok, isprva je konveksan, kasnije je izravnat i blago ulegnut na sredini, pupčast, površina je gola ili fino ljuskava, vodenasta, narančast, narančasto-smeđ do crvenkasto-smeđ, sredina je tamnija, rub je svjetliji i prozirno narebran.

Stručak: 1-6 cm visok i 2-5 mm debeo, valjkast ili gotovo batinasto zadebljan na bazi, šupalj, gol, boje je klobuka i često nešto tamniji, crveno-smeđ do smeđ, uzdužno je vlaknast, svijetlo žuto-narančast, baza je bjelkasta od micelija.

Listići: Široko su razmaknuti, debeli, prirasli, narančasti, oštrica je tamnija.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do široko eliptične, prekrivene su bodljama dugim 0.5-1.5 µm, neamiloidne, 9.5-15 x 8.5-12 x 10-15 µm, Qav = 1.1, bazidije su uglavnom 2-sporne, široko batinaste, 30-44 x 8.5-14 µm, cheilocistide batinaste, rjeđe su gotovo valjkaste i glavičaste, 22-35 x 6.5-11 µm, pleurocistide su odsutne, pileipellis je cutis koji se sastoji od isprepletenih hifa širokih 2.5-5.2 µm, prozirnih, višesegmentnih, razgranatih, dio hifa je sa uzdignutim, batinastim do valjkastim terminalnim segmentima širokim 9-15 µm, neki su prekriveni žućkasto-smeđim pigmentom, s kopčama, stiptipellis je cutis koji se sastoji od isprepletenih, tankih, prozirnih, višesegmentnih, razgranatih hifa širokih 1.2-3 µm, s kopčama; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, smećkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, u vlažnim šumama, po parkovima, šumskim putevima, tresetištima, uz obale rijeka i u grmlju, u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, najčešće vrbom, brezom ili johom. Kod nas je poznata samo s dva lokaliteta, s cretova Lepenice i Tršća u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Od slične savitljive gljivice (Laccaria tortilis) se teško može razlikovati bez mikroskopske analize spora. Kod determinacije je vrijedno zapamtiti da gljive iz ovog roda nikada nemaju kvržicu ili grbicu na sredini klobuka, kao ni vjenčić, a sve vrste su jestive.

Laccaria purpureobadia - created on September 2014 in Mäebe, Estonia by Vello Liiv

LJUBIČASTOSMEĐA GLJIVICA

Laccaria purpureobadia D.A.Reid

Etimologija: purpureus (lat.) = ljubičasto-crven, grimizan, purpuran + badius (lat.) = boje kestena, kestenjastosmeđ, crveno-smeđ. Po dvije boje.

Klobuk: 1.5-3.5 cm širok, najprije je konveksan, ponekad je široko ispupčen, zatim je izravnat i ulegnut ili s papilom na sredini, površina je često sitno ljuskava, tamno ljubičasto-smeđ, rub je prvo gladak, po vlažnom vremenu je prozirno narebran.

Stručak: 3-6 cm visok i 2-5 mm debeo, valjkast, isprva je pun, kasnije je šupalj, površina je vlaknasta, na vrhu je vinski crveno-ljubičast, prema bazi je tamno ljubičasto-smeđ ili crvenkasto-smeđ.

Listići: Osrednje su gusti, do 8 mm široki, debeli, prirasli, isprva su svijetlo sivkasto-crvenkasti, zatim su crveno-smeđi do ljubičasto-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su jajolike do široko eliptične, s gustim bodljama dugim do 1 µm, 8.5-10 x 7-8 µm, Qav = 1.25-1.35, bazidije su batinaste, 4-sporne, oko 34-48 x 8-11 µm, sterigme su duge do 0.6 µm, često su s bazalim kopčama, cistide su odsutne, pileipelis se sastoji od karakteristično inkrustiranih hifa širokih 7-20.8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, svijetlo crveno-ljubičasto, potamni kada se protrlja; miris je slab, ponekad podsjeća na čokoladu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, najčešće u aluvijalnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično johom ili brezom, rijetko s drugim bjelogoričnim drvećem.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Po izgledu je najsličnija dvobojna gljivica (Laccaria bicolor), koja ima neinkrustirane hife pileipelisa, ali se može razlikovati po svjetlijoj boji klobuka, krem-ružičastoj do ružičasto-smeđoj, gotovo kuglastim sporama (Q je 1.1-1.25) i drugačijem staništu.

Laccaria tortilis - created in Finland by Jarkko Korhonen

SAVITLJIVA GLJIVICA

Laccaria tortilis (Bolton) Cooke

Etimologija: tortilis (lat.) = savitljiv. Po izgledu stručka.

Engleski naziv: Twisted Deceiver

Klobuk: 0.4-2 cm širok, prvo je konveksan, ubrzo se spljošti i ulegne na sredini, pupčast, površina je glatka, vodenasta, svijetlosmeđ do crvenkasto-smećkast, sredina je tamnija, po suhom je vremenu nešto svjetliji, blijedi od ruba prema sredini, rub je prozirno narebran.

Stručak: 0.4-2 cm visok i 0.4-2 mm debeo, nepravilno je valjkast, uglavnom je zakrivljen, gol, šupalj, vlaknast, bjelkast, svijetlosmeđ do crvenkast.

Listići: Jasno su razmaknuti, prilično su široki, debeli, izmiješani su s kratkim lamelulama, vijugavi, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, bjelkasti, svijetloružičasti, mesnatoružičasti, oštrica je bijela.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, prekrivene su bodljama dugim do 3 µm, 10.5-15 µm, Qav = 1; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, opnasto, crvenkasto; miris nije izražen ili malo aromatičan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, po šumskim stazama, parkovima, vrtovima i grmljacima, u simbiozi s bjelogoričnim drvećem, najčešće vrbom ili johom, ali i drugim vrstama bjelogoričnog drveća, uglavnom na vlažnom tlu, često u mahovini.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Bez obzira koliko su malih dimenzija, svi vrste iz ovog roda su dobre jestive gljive.

Napomena: Prepoznatljiva je prvenstveno po bogato dekoriranim kuglastim sporama, te 2-spornim bazidijama po čemu se najlakše razlikuje od većine sličnih vrsta. Kod determinacije je vrijedno zapamtiti da gljive iz ovog roda nikada nemaju kvržicu ili grbicu na sredini klobuka, kao ni prsten, a sve vrste su jestive.

KIJAČASTA GRLAŠICA

Ampulloclitocybe clavipes (Pers.) Redhead, Lutzoni, Moncalvo & Vilgalys

Etimologija: clavipes (lat.) = noga i u obliku batine. Po obliku stručka.

Engleski naziv: Club Foot

Klobuk: 2-12 cm širok, prvo je konveksno-ispupčen pa raširen i gotovo plosnato ispupčen, na kraju je malo ulegnut, mekan, mesnat, po vlažnom je vremenu malo ljepljiv i gladak, a po suhom gotovo svilenasto-baršunast, krem-smećkast, sivo-smećkast, okerasto-smeđ do tamnosmeđ, na sredini je tamniji, a na rubu blijeđi.

Stručak: 4-7 visok i 0.5-0.7 cm debeo, pod klobukom je tanji, a prema dolje je sve deblji poput batine, pun, mekan, gotovo je spužvast, uzdužno vlaknast, na bazi je paučinasto-bijelo opleten, nešto je svjetliji od klobuka, bjelkasto-smećkast do svijetlosmeđ.

Listići: Bjelkasti, žućkasti do žuto-smeđi, osrednje su gusti, dugo se spuštaju niz stručak.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, u obliku kapi, 6.5-9 x 4-5 µm (cromushrooms: spore su (6.1) 6.5 - 8.1 (9.7) × (3.4) 3.6 - 4.4 (5.1) µm, Q = (1.5) 1.6 - 2 (2.2), N = 120, Me = 7.2 × 4 µm, Qe = 1.8, bazidije su 22-25 × 5.5-6 µm, N = 2); otrusina je bijela.

Meso: Mekano, po vlažnom vremenu je vodenasto spužvasto, bjelkasto do svijetlosmeđe; miriše na voće, a okus je na gljive.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama, kao saprotrof tla, osobito ispod ariša i peteroigličastih borova, najviše voli vapnenasto tlo. Prve tri slike snimljene su 15.10.2025., na lokalitetu Brlenić kod Krašića, četvrtu je snimio Neven Ferenčak, 21.10.2023., a petu Danijel Balaško, u listopadu 2019., na lokalitetu Varaždin Breg kod Varaždina.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Loše je kvalitete, a konzumacija u kombinaciji s alkoholom može uzrokovati ozbiljno trovanje, jer sadrži derivate masnih kiselina (aldehid dehidrogenaze) koji sprječavaju razgradnju alkohola i imaju sličan učinak kao koprin.

Napomena: Plodna tijela ispod ariša su tamnije boje i pravilnijeg oblika. Lako se prepoznaje po batinastom stručku i jakom ugodnom mirisu. Slična je mala martinčica (Infundibulicybe gibba) kojoj je stručak zadebljan samo na bazi s bijelim dlačicma pomiješanim s iglicama crnogoričnog drveća, malo je svjetlije boje.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 694. Kijačasta grlašica (Clitocybe clavipes (Pers. ex Fr.) Kummer)

MAHOVINSKA LJEVČICA

Arrhenia acerosa (Fr.) Kühner

Etimologija: acerosus (lat.) = igličast, šiljasta. Po rastu na zvjezdastoj mahovini (Sagina subulata).

Engleski naziv: Moss Navel

Klobuk: 1-4 cm širok, bubrežast, školjkast, smećkast, oker, siv do sivo-smeđ, vodenast, prema rubu je svjetliji, bjelkast, u mladosti je bijelo ljuskav na sredini, rub je narebran i vlaknast.

Stručak: 0.5-2 cm visok, 5-11 mm debeo, smećkast, lagano je dlakav i vunast, baza je bijelo baršunasta od micelija.

Listići: Oker, sivi do sivo-smeđi, rijetki, kratko se spuštaju po stručku.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, u obliku su kapljice, prozirne, 5.6-6.8 x 3.5-5.9 µm; otrusina je bijela.

Meso: Sivo do sivo-smeđe, tanko, vodenasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla po putevima, livadama, šumama, parkovima i uz rubove šuma, uglavnom na zemlji, ali i na drvnim ostacima, uvijek s vlažnom mahovinom, na vlažnim mjestima. Sve slike snimio je Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ako se obrati pozornost na boju i obli plodnog tijela teško se može zamijeniti s drugim vrstama.

Arrhenia baeospora - created on October 2013 in Волгоградская обл, Russian Federation by Eugene Popov

SITNOSPORNA LJEVČICA

Arrhenia baeospora (Singer) Redhead, Lutzoni, Moncalvo & Vilgalys

Engleski naziv: Mealy Navel

Klobuk: 1-2 cm širok, uglavnom izravnato-konveksan, u obliku dugmeta, u sredini pupčast, žuto-smeđ, svijetlosiv, poslije sivo-smeđ, brzo blijedi, više ili manje je fino baršunast, rub je blago narebran, ponekad je valovit, ubrzo je izvrnut prema gore.

Stručak: 1-2.5 cm visok, 1-2 mm debeo, valjkast, sivo-smeđ, na bazi je tamniji, crnkast, potpuno je pamučasto bijela.

Listići: Sivo-smeđi, silazeći, debeli, ravni do blago zakrivljeni, nisu račvasti, razmaknuti, povezani poprečnim žilicama, izmiješani su s lamelulama.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do oblika kapljice, glatkih stijenki, prozirne, 3.5-10.4 x 1.5-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Svijetlosivo, tanko; miris je brašnast ili slab na krastavce, okus blag.

Stanište: Raste od rujna do studenog kao saprotrof tla na različitim tipovima travnjaka, po vrištinama, vrtovima, parkovima i u grmlju, voli sunčana područja. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, na Žumberačkom gorju.

Doba rasta: 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Ako se obrati pozornost na boju i veličinu teško se može zamijeniti s drugim vrtama.

RUŽIČASTA LJEVČICA

Arrhenia discorosea (Pilát) Zvyagina, A.V.Alexandrova & Bulyonk.

Etimologija: diskos (gr.) = disk + roseus (lat.) = ružičast. Po obliku i boji klobuka.

Klobuk: 0.5-3.5 cm širok, lagano pupčast, ružičast, smeđ, ružičasto-ljubičast, vodenast, izbljeđuje do smećkaste boje, maljav, ljuskav, rub je izravnat ili podvijen, čak i u starosti.

Stručak: 0.5-2 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, ružičast, smeđ do ružičasto-ljubičast, kasnije je ljubičasto-smeđ i ružičast od poispadalih spora, na bazi je bjelkast ili bjelkasto-ružičasto baršunast od micelija.

Listići: Rijetki, dosta su razmaknuti, prirasli, vrlo se kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s lamelulama, ružičasti, smeđi do ružičasto-ljubičasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične ili oblika kapljice, prozirne, 6-9 x 3-6.6 µm; otrusina je ružičasta.

Meso: Tanko, oker-smeđe do smećkasto, vlaknasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi) bjelogoričnog drveća. Sve slike snimio je Neven Ferenčak, krajem ožujka, na lokalitetu uz rijeku Dravu kod Varaždina, na crnoj topoli (Populus nigra).

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ako se obrati pozornost na boju i oblik plodnog tijela teško se može zamijeniti s drugim vrstama.