BLIJEDOSIVA LJEVČICA

Arrhenia griseopallida (Desm.) Watling

Etimologija: griseus (lat.) = sivo + pallidus (lat.) = blijedo. Po boji.

Engleski naziv: Pelargonium Navel

Klobuk: 1-4 cm širok, prilično je sitan, izravnat ili izravnato-konveksan, na kraju je ulegnut, nepravilno je lijevkast, površina je radijalno vlaknasta, sredina je ljuskava, siv do sivo-smećkast, po suhom vremenu je svjetlijeg tona, rub je tanak, narebran i također vijugavo-valovit.

Stručak: 1-2 cm visok, relativno je kratak, valjkast, malo je zadebljan na bazi koja je bijelo vunasta, tamnosiv i sivo-smećkast, nije uvijek centralno postavljen u odnosu na klobuk.

Listići: Razmaknuti, izmiješani su s lamelulama različite dužine, oštrica je vijugava, prirasli ili kratko silazeći, sivo-smećkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 8-15 x 4.5-7 µm, bazidije su 2-4-sporne; otrusina je bijela.

Meso: Sivo-smećkasto, tanko, vodenasto; miris nije izražen ili slab na pelargonije, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeća, ljeto i jesen kao saprotrof tla u vrtovima, po livadama bogatim mahovinom, uz puteve ili po šumskim čistinama, na kiselom pjeskovitom tlu, kao i na krupnim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća. Primjerke na slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Kloštar Podravski kod Đurđevca.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Veoma je slična vrstama iz roda Omphalina u koji je neki autori i svrstavaju. Međutim, ovaj rod se razlikuje po mikroskopskim karakteristikama.

Arrhenia obatra - created in Norway by Inger-Lise Fonneland

MRKA LJEVČICA

Arrhenia obatra (J.Favre) Redhead, Lutzoni, Moncalvo & Vilgalys

Etimologija: ob (lat.) = prema + ater (lat.) = crno, mrko, tamno. Po boji.

Engleski naziv: Montane Navel

Klobuk: 0.5-1.5 cm širok, konveksan je i napadno pupčast ili ulegnut na sredini, površina je bez sjaja, gusto zrnasta, sivo-crnkast, po suhom vremenu je tamno crvenkasto-smeđ, rub je tanak, jasno je prozirno narebran.

Stručak: 1-2 cm visok, valjkast, najčešće je pravilan, sivo-crnkast, nešto je svjetliji na osnovi.

Listići: Razmaknuti, s kratkim su lamelulama, silazeći, sivi do sivo-smećkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 7-9 x 5-6 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Gotovo da i ne postoji; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste od travnja do lipnja i od rujna do studenog kao saprotrof tla na različitim tipovima travnjaka, na višim planinskim predjelima te uz rubove puteva. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, u okolici Rijeke.

Doba rasta: 4, 5, 6, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po staništu, narebranom rubu klobuka i dimenzijama.

RICKENOVA LJEVČICA

Arrhenia rickenii (Hora) Watling

Etimologija: U čast njemačkog rimokatoličkog svećenika i mikologa Adalberta Rickena (1851-1921). Dao doprinos u sistematizaciji gljiva i bio autor popularnog udžbenika o gljivama Vademecum für Pilzfreunde. Drugo zapaženo Rickenovo djelo bilo je Die Blätterpilze (Agaricaceae) Deutschlands und der angrenzenden Länder, besonders Oesterreichs und der Schweiz (1915), publikacija o gljivama iz porodice Agaricaceae. Rod Rickenella i porodica Rickenellaceae nazvani su u njegovu čast. Njemačko društvo za mikologiju od 1987. godine mladim mikolozima za njihova istraživanja iz područka mikologije dodjeljuje nagradu Adalberta Rickena. Po određenom imenu. 

Klobuk: 0.5-2.5 cm širok, prvo je konveksno-pupčast, kasnije se raširi, lijevkast, smeđ, sivo-smeđ do maslinasto-smeđ, vodenast, radijalno crtast, kvrgav, izbrazdan, rub je blago nazubljen i valovit.

Stručak: 7-15 mm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, na vrhu je deblji, šupalj, gladak, gol, oker do smećkast, vodenasto proziran.

Listići: Nalik su pločama, spuštaju se po stručku, često se račvasti, rijetki, široko su razmaknuti, ponekad su prekinuti, oker, smećkasti do svijetlo sivo-smeđi, oštrica je svjetlija.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do gotovo kuglaste, glatke, prozirne, neamiloidne, 6-9 x 3-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, svijetlosmeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen na kamenitom i pjeskovitom tlu u simbiozi sa mahovinama i lišajevima, na vapnenastom tlu. Slike je snimio Neven Ferenčak.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slična je lopatasta ljevčica (Arrhenia spathulata), koja ima slabije izražene listiće koji su više poput nabora.

SEOSKA POŠTAROVKA

Arrhenia rustica (Fr.) Redhead, Lutzoni, Moncalvo & Vilgalys

Etimologija: rusticus (lat.) = seljački, seoski, poljski.

Engleski naziv: Rural Navel

Klobuk: 1-2.5 cm širok, prilično je sitan, konveksno-pupčast, teži da poprimi lijevkasti oblik, bez sjaja, žuto-smeđ, tamnosmeđ ili čađavosiv, površina je malo naborana, rub je slabo ili izraženo narebran i valovit.

Stručak: 1-3 cm visok, tanak, sužava se prema osnovi, boje je klobuka.

Listići: Razmaknuti, krivi, jasno su silazeći, tamnosivi, na kraju su gotovo crnkasto-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 6-9 x 3-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, svijetlosmeđe; miris nije izražen, okus blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen na kamenitom i pjeskovitom tlu, u simbiozi s mahovinama i lišajevima, te na opožarenim terenima. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, sredinom studenog, na pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ima karakteristične 6-sporne bazidije.

LOPATASTA LJEVČICA

Arrhenia spathulata (Fr.) Redhead

Etimologija: spathula (lat.) = lopatica, oštrica. Po obliku.

Engleski naziv: Spatulate Oysterling

Klobuk: 0.3-2 cm širok, skoro je opnast, lopatastog oblika; žućkast, žuto-smeđ, oker-smeđ, smeđ, sivo-smeđ, po suhom vremenu izbljeđuje; bez dekoracije.

Stručak: 0.5-2 cm visok i 1-2 mm debeo, lateralno je spojen s klobukom; žućkast do sivo-smeđ, na bazi su uočljivi vunasti ostaci micelija.

Letvice: Žilaste, dosta su anastomozirajuće, natečene, račvaste; žućkaste, sivo-smeđe ili maslinasto-smeđe.

Mikroskopija: Bazidiospore su usko eliptične, glatke, 6-10 x 3-6 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Tanko, opnasto, prozirno, bjelkasto, svijetložuto; miris nije izražen, okus blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen (u razdoblju bez mraza) kao saprotrof krupnih drvnih ostataka i parazit na mahovini po krovovima, kamenolomima, nasipima, putevima, zidovima, na stabljikama biljaka. Prve dvije slike snimio je Danijel Balaško, u studenom i prosincu, na lokalitetu Kloštar Podravski kod Đurđevca, a ostale Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split, početkom studenog, na lokalitetu u blizini Šestanovca kod Omiša.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Kuriozitet je po zajednici s mahovinom u kojoj se nalazi zaronjen skoro čitavi stručak.

Cantharellula umbonata - created in Finland by Tapio Kekki

ISPUPČENA LISIČICA

Cantharellula umbonata (J.F.Gmel.) Singer

Etimologija: umbonata = grbav. Po prisutnoj grbici.

Engleski naziv: The Humpback

Klobuk: 3-9 cm širok, lijevkast i potpuno razvijen je s tankim i dugo vremena podvijenim rubom, na ulegnutoj površini se u mladosti nalazi mala šiljata grbica, nije vodenast, površina je urašteno vlaknasto-svilenasta, sivo-ljubičasta do sivo-smeđa, skoro je crnkasta.

Stručak: Relativno je dug, valjkast, pun pa u starosti šupalj, malo je nepravilan, često je stisnut, prekriven je uzdužnim vlaknima, na osnovi maljav, bjelkast do žućkast ili boje klobuka, na pritisak pocrveni.

Listići: Prilično su krupni, uski, silazeći, višestruko su račvasti, najprije su bijeli pa nešto tamniji, žućkasti, na dodir ili na ozlijeđenom mjestu s crvenkastim mrljama.

Mikroskopija: Bazidiospore su vretenaste, 7-11 x 3-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Vodenasto, krhko, mekano, bjelkasto ili sivkasto, na prerezu polako crveni; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno i skupno, kao saprotrof tla u miješanim i svijetlim crnogoričnim šumama, voli kiselo i pjeskovito-močvarno tlo i mjesta obrasla mahovinom.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva dobre kvalitete.

Napomena: Zbog određene sličnosti ponekad može doći do zabune i zamjene s vrstama iz roda Clitocybe.

Chromosera citrinopallida - created on August 2022 in Qeqertalik, 1248 m N Lyngmark Bugt (bay), Greenland by Hanne Petra Katballe

SVIJETLOŽUTA VLAŽNICA

Chromosera citrinopallida (A.H.Sm. & Hesler) Vizzini & Ercole

Etimologija: citrinus (lat.) = limunastožut + pallidus (lat.) = blijed, svijetle boje, izblijeđen. Po boji.

Engleski naziv: Arched Waxcap

Klobuk: 0.3-3 cm širok, isprva je polukuglast, zatim se spljošti i obično ulegne na sredini, ljepljiv u mladosti, ubrzo postane suh i bez sjaja, žut, vodenast, izblijedi do svijetložute ili bjelkaste boje, rub je ponekad valovit ili nazubljen, nekad je kratko prozirno narebran.

Stručak: 0.5-3.5 cm visok i 1-4 mm debeo, valjkast, ponekad je stisnut s uzdužnim žlijebom, šupalj, gladak, ljepljiv u mladosti, kasnije je suh i bez sjaja, svjetliji je od klobuka, svijetložut do prozirno bjelkast.

Listići: Rijetki, široko su prirasli ili se spuštaju po stručku, ponekad su račvasti, isprva su žuti, u starosti su bjelkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, duguljaste, jajolike ili bademaste, neke su s konkavnom stranom ili blago sužene sprijeda, 7-13 x 4-7 µm, Q = 1.2-2.1, Qav = 1.6-1.9, obično je prisutno nekoliko izduženih spora do 12 x 4 µm, bazidije su usko batinaste, uglavnom su 4-sporne, rijetko su 2-sporne, 25-45 x 6-9 µm, trama listića sastoji se od isprepletenih, prilično kratkih, valjkastih ili crvolikih elemenata, više ili manje razgranatih i napuhanih, 30-150 x 6-25 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto do žućkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u planinskim bjelogoričnim šumama i uz rubove šuma.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Opisana je vrsta tipična za arktičku zonu i uobičajena u skandinavskim zemljama i Grenlandu, ali pronađena je i južnije, u Velikoj Britaniji, Španjolskoj, švicarskoj i Austriji. Slične su žumanjčana vlažnica (Gloioxanthomyces vitellinus), koja je sluzavija i ima sluzavu oštricu listića, te alpski pupak (Lichenomphalia alpina), koja nema ljepljivu površinu klobuka, hife su bez kopči i povezana je sa zelenim algama roda Botrydina, u obliku zelenih granula smještenih u podnožju stručka.

Chromosera lilacina - created on October 2020 in Flyhaugen N, Lesja, In, Norway by Mathilde Norby Lorentzen

LJUBIČASTA VLAŽNICA

Chromosera lilacina (P.Karst.) Vizzini & Ercole

Etimologija: lilacinus (lat.) = boje ljiljana, ljubičast. Po boji.

Engleski naziv: Lilac Waxcap

Klobuk: 0.5-3 cm širok, u početku je konveksan, zatim se izravna i malo pupčasto ulegne na sredini, sjajan i sluzav u mladosti, zatim je suh i bez sjaja, isprva je ljubičast, žućkast ili narančasto-smeđ, kasnije je ljubičast, ljubičasto-smeđ, sivkasto-ljubičast, svijetložut, žućkasto-smeđ ili takvih izmiješanih boja, rub je žućkast i često narebran, krem ​​do sivkasto-ljubičast kada izblijedi, rub je prvo podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 1-4 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast do blago stisnut, u mladosti je ljepljiv, ubrzo je suh i bez sjaja, na dnu je bjelkasto ili ljubičasto pahuljast, ružičasto-ljubičast do ljubičast, osobito na vrhu, ostali dio je žućkast, sivkast ili smeđ.

Listići: Rijetki, više ili manje se spuštaju po stručku, žuti, oker do narančasti, često su sa svijetloljubičastom nijansom, oštrica je suha.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do jajolike, ponekad su bademaste s jednom konkavnom stranom ili blago sužene s frontalne strane, 8-12 x 5-7 μm, Q = 1.1-2.7, Qav = 1.4-1.8, često su prisutne i neke izdužene spore do 12 x 4.5 μm, bazidije su usko batinaste, uglavnom su 4-sporne, 30-50 x 6-11 μm, oštrica listića je je s kratkim, često anastomozirajućim, valjkastim elementima, 30-200 x 6-11 µm; otrusina bijela.

Meso: Tanko, žućkasto do narančasto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, po tresetištima ili vlažnom kamenitom tlu, čak i na većim nadmorskim visinama.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Karakteristična je po bojama plodnog tijela i staništu na kojem raste. Slična je ametistna vlažnica (Chromosera viola), koja je suha, s izraženije plavim klobukom i stručkom, a raste u bjelogoričnim šumama.

Chromosera viola - created on April 2010 in Polaveno, Lombardia, Italy by Federico Calledda

AMETISTNA VLAŽNICA

Chromosera viola (J.Geesink & Bas) Vizzini & Ercole

Etimologija: viola (lat.) = ljubičast, ljubičica. Po boji.

Engleski naziv: Amethist Waxcap

Klobuk: 3-6 mm širok, isprva je konveksan, kasnije je raširen i blago pupčast na sredini, gladak, ružičasto-ljubičast, ljubičast, ljubičasto-plav, nešto je tamniji na sredini, vodenast, blijeđenjem sredina ostaje tamnija, rub je blago podvijen u mladosti, kasnije je prozirno narebran do 2/3 promjera.

Stručak: 1-1.6 cm visok, valjkast, gladak, suh, tamnije je boje od klobuka.

Listići: Rijetki, vrlo su široko razmaknuti, debeli, spuštaju se po stručku, ružičasto-ljubičasti, svjetliji su od površine klobuka, sa slabim su poprečnim žilicama na bazi, koje su vidljive kod zrelih primjeraka.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, rjeđe su gotovo kuglaste, prozirne, glatke, 6.5-10.5 x 4.5-7 µm, Qav = 1.5, bazidije su batinaste, uglavnom su 4-sporne, oko 50 x 7.5-11 µm, također mogu biti 1-2-sporne (sterigme su tada često izrazito robusne i duge), s bazalnim su kopčama, cistide nisu prisutne, trama listića sastoji se od varijabilnih elemenata, često napuhanih i rijetko razgranatih, dimenzija 24-70 x 9-20 µm, ponekad su dulje prema vanjskim rubovima, do 120 µm, pileipelis se sastoji od valjkastih hifa, širokih 2-12 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, smeđe, sa slabom je ljubičastom nijansom; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, po nasipima, uz rubove šuma, u otvorenim područjima, kao i u bjelogoričnim šumama, osobito bukve i kestena, izravno na mahovinom prekrivenom tlu i u otpalom lišću, voli blago kisela ili vapnenasta i glinenasta tla.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Opisana vrsta raste samo u Europi, a prepoznatljiva je po upadljivo obojenim plodnim tijelima, koja su uglavnom pupčasta i karakterističnom staništu. Netipična struktura trame listića sugerira da vrsta ne može biti vlažnica u strogom smislu. S druge strane, dugi bazidiji do 60 µm ponovno ukazuju na bliži odnos s ovim rodom. Filogenetske studije su konačno pokazale da je opisana vrsta blisko povezana s ljubičastolisnom vlažnicom (Chromosera cyanophylla), zbog čega je ta vrsta, zajedno s vrstama koje su prethodno klasificirane u vlažnice, svijetložutom vlažnicom (Chromosera citrinopallida), ljubičastom vlažnicom (Chromosera lilacina) i kromiranom vlažnicom (Chromosera xanthochroa), pripojena u rod Chromosera. Slična ljubičasta vlažnica je barem u mladosti izraženo sluzava i raste na otvorenim, vlažnim staništima.

Chromosera xanthochroa - created on August 2013 in Abisko, Noulja, Sweden by Vauras, Jukka

KROMIRANA VLAŽNICA

Chromosera xanthochroa (P.D.Orton) Vizzini & Ercole

Engleski naziv: Alpine Waxcap

Klobuk: 1-2 cm širok, najprije je konveksan, poslije se raširi, vrlo je mazav, žut, ubrzo izblijedi u oker, uz rub je blago ljubičast i prozirno narebran.

Stručak: 3-5 cm visok, valjkast, gladak, mazav, svijetlo ružičasto-ljubičast, na bazi je bjelkast do žućkast.

Listići: Rijetki, malo se spuštaju po stručku, najprije sivkasti, poslije svijetloljubičasti i s oker nijansom.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 5-8 x 3.5-5.5 µm, Q = 1.2-2.2; otrusina bijela.

Meso: Vrlo tanko, bjelkasto do sivkasto, vodenasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, u niskim grmljacima i na negnojenim travnjacima, u blizini vrijeska (Calluna vulgaris).

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Od drugih se sličnih vlažnica razlikuje po boji plodnog tijela koje je čitavo ljubičaste nijanse. Plodno tijelo je jako mazavo, a stručak je na bazi bjelkast do žućkast.

Chrysomphalina chrysophylla - created in Norway by Edel Humstad

ZLATOLISNA LJEVČICA

Chrysomphalina chrysophylla (Fr.) Clémençon

Etimologija: krysos (gr.) = zlatno + phyllon (gr.) = list. Po zlatnožutim listićima.

Engleski naziv: Golden Navel

Klobuk: 2-6 cm širok, tanak, skoro opnast, ulegnut i pupčast na sredini, dlakav, vodenast, najprije žućkast, zatim žuto-smeđ, oker-smeđ ili svijetlosmeđ, urašteno ljuskav, rub je valovit, sjajan i slabo ili izraženo prozirno narebran.

Stručak: 2-5 cm visok i 2-5 mm debeo, s izraslinama je po površini, valjkast, bez dekoracije je žućkast, limunastožut do žućkasto-smeđ, na vrhu je svjetliji.

Listići: Dugo se spuštaju po stručku, razmaknuti, izniješani s lamelulama, limunastožuti ili zlatnožuti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, prozirne, 10-12 x 4.5-5 µm; otrusina je žućkasta.

Meso: Tanko, žućkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste od srpnja do listopada u crnogoričnim i miješanim šumama kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (prvenstveno trupaca) crnogoričnog drveća, najčešće jele i smreke, rijetko se pronađe na piljevini. U Hrvatskoj je poznata s osam lokaliteta, u Gorskom kotaru, Lici i na sjevernom Velebitu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Ova je vrsta iz roda Chrysomphalina dosta lako prepoznatljiva po izgledu i po prelijepoj zlatnožutoj boji listića koji su u kontrastu sa smeđom bojom površine klobuka. Raste isključivo na trulim ostacima drva.

Cuphophyllus atlanticus - created on September 2012 in Malgaròi, Cles, Italy by Marco Floriani

ATLANTSKA VLAŽNICA

Cuphophyllus atlanticus J.B.Jordal & E.Larss.

Etimologija: Po geografskoj rasprostranjenosti.

Klobuk: 1.5-4.5 cm širok, prvo je konveksan, ponekad je sa širokom i tupom grbicom na sredini, nekad je blago ulegnut, suh ili slabo mazav, bez sjaja, blago je bjelkasto baršunast, nije vodenast, prvo je sivkast, plavkasto-sivkast sa svjetlijim sivkasto-bijelim područjima, vremenom postaje svijetlosiv, rub je dugo vremena podvijen, kasnije postaje ravniji, režnjast ili nepravilno zakrivljen, gladak, nije prozirno narebran.

Stručak: 2.5-6.5 cm visok i 3-7 mm debeo, valjkast, proširen je na vrhu, često je zakrivljen i sužen prema bazi, pun, kasnije je šupalj, suh, bez sjaja, prema vrhu je bjelkasto baršunast na bjelkastoj do sivkastoj osnovi i često bjelkast prema bazi.

Listići: Rijetki, razmaknuti, 30-50 ih dopire do stručka, prirasli ili se kraće ili duže spuštaju po stručku, debeli, izmiješani su s lamelulama, nekoliko je račvastih, svijetlosivi do plavkasto-sivi, kasnije su svijetlosivi.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste do široko eliptične, prozirne, neamiloidne, 4.7-6.8 x 3.3-5.4 µm, Me = 5.6 x 4.5 µm, Q = 1.1-1.5, Qav = 1.3, bazidije su 4-sporne, rijetko su 2-sporne, 40-55 x 5-7 µm, sterigme su duge 6-8 µm, hife trame listića su isprepletene, valjkaste, široke su 3-7 µm i duge 30-60 µm, pileipelis je s isprepletenim hifama širokim 3.5-6 µm, dugim 30-50 µm, a donji sloj je s isprepletenim hifama širokim 4-7 µm, hife trame stručka je s paralelnim i fino isprepletenim hifama širokim 3.5-5.5 µm i dugim 30-70 µm, uočene su inkrustirane, fino granulirane pigmentirane hife, kopče su česte u svim tkivima; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, sivkasto, nepromjenjivo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, kao saprotrof tla na negnojenim travnjacima, u mahovini, bilju i travama, na tlu koje varira od prilično kiselog do umjereno vapnenastog.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Od ostalih se vlažnica iz rodu Cuphophyllus razlikuje po baršunastom klobuku, koji nije ni ljepljiv ni sluzav.

Cuphophyllus aurantius - created on June 2011 in Waterville, USA by University of Tennessee Fungal Herbarium

NARANČASTA VLAŽNICA

Cuphophyllus aurantius (Murrill) Lodge, K.W.Hughes & Lickey

Etimologija: aurantius (lat.) = narančast. Po boji.

Engleski naziv: Tufted Waxcap

Klobuk: 4-7 mm širok, prvo je konveksan, kasnije se spljošti, suh, gol, žuto-narančast do narančast, rub je gladak, nije narebran.

Stručak: 1-3 cm visok i 1-2.2 mm debeo, valjkast ili sužen na bazi, suh, boje je klobuka, žuto-narančast do narančast.

Listići: Rijetki, razmaknuti, spuštaju se po stručku, žuto-narančasti do narančasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste do široko eliptične, prozirne, glatke, neamiloidne, 4-5.5 x 3.5-5 µm, Qav = 1.2; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žuto-narančasto; miris je izrazito neugodan, kiseo, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprotrof tla u bjelogoričnim šumama, često ispod javora ili bukve, te na negnojenim travnjacima, na kiselom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristično je jednobojan, klobuk i stručak su suhi, a listići se spuštaju po stručku. U znanstvenoj literaturi.

Cuphophyllus cinerellus - created on August 2012 in Oppland, Norway by Federico Calledda

SIVA VLAŽNICA

Cuphophyllus cinerellus (Kühner) Bon

Etimologija: cinereus (lat.) = pepeo, sivkast + -ellus (lat.) = umanjeno značenje ili označava manju veličinu. Po boji i veličini.

Klobuk: 0.5-3.5 cm širok, prvo je polukuglast, kasnije je izravnat i ulegnut na sredini, rijetko je blago ispupčen, površina je u mladosti prozirno crtasta do 1/2 promjera, suha, isprva je glatka, kasnije često postaje sitno ljuskava, osobito na sredini, vodenasta, žućkasto-smeđ do sivo-smeđ, vremenom postane svijetlo sivkasto-smeđ, osušen je svijetlo sivkasto-žućkast, često je s ljubičastom nijansom, rub je isprva podvijen, zatim se izravna, često je nazubljen.

Stručak: 1-4.5 cm visok i 2-6 mm debeo, uglavnom je valjkast ili se sužava prema bazi, suh, slabo je vlaknast, svijetlosiv do sivkasto-žućkast, često je žutog tona na donjoj trećini, ponekad je s bjelkastim premazom koji se lako uklanja.

Listići: Rijetki, kratko se do dugo spuštaju po stručku, račvasti, svijetlosivi do sivkasto-smeđi, ponekad su s blagom ljubičastom nijansom.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, ponekad su u obliku sjemenke jabuke, tankih stijenki, prozirne, glatke, 6.5-9.5 x 5-6.5 µm, Q = 1.6-2.2, Qav = 1.8, bazidije su 4-sporne, rjeđe su 2-sporne, batinaste, prozirne, 32-54 x 6.5-13.5 µm, bazidiole su brojne, valjkaste do usko batinaste, 25-40 x 3-5 µm, cistide su odsutne, hihe trame listića su gotovo pravilne do blago isprepletene, 40-75 x 7-20 µm, pileipelis se sastoji od usko valjkastih hifa širokih 3-7 µm, kopče su prisutne u svim tkivima; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen na suhim negnojenim travnjacima i pašnjacima, na tlu siromašnom hranjivim tvarima, u područjima s lišajevima, zimzelenim grmovima crne mahunice (Empetrum nigrum), borovnicama (Vaccinium) i brezama, također u vlažnim močvarnim područjima u tresetnoj mahovini (Sphagnum), lisnatoj mahovini vlasak (Polytrichum) i šašu (Carex).

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Po malim plodnim tijelima, često sitno ljuskavom klobuku i staništu se razlikuje od smećkastijih i svjetlijih vrsta, kao što su ljubičastosiva vlažnica (Cuphophyllus lacmus), livadne sočnice (Cuphophyllus pratensis) i žutonoge vlažnice (Cuphophyllus flavipes).

Cuphophyllus colemannianus - created on October 2021 in Switzerland by Nicolas Schwab

SMEĐA VLAŽNICA

Cuphophyllus colemannianus (A.Bloxam) Bon

Etimologija: U čast američke znastvenice dr. Coleman McCleneghan, koja je zaposlena na Odsjeku za biologiju državnog sveučilišta Appalachian. Po imenu.

Engleski naziv: Toasted Waxcap

Klobuk: 2-6 cm širok, prvo je kuglast, zatim je konveksan, kasnije se raširi i lagano ispupči na sredini, površina je malo sjajna i mazava, vodenasta, po vlažnom je vremenu tamnije sivo-smeđe ili crvenkasto-smeđe boje, a svijetlosmeđ do smeđ po suhom vremenu, nešto je tamniji na sredini, rub je tanak, valovit, iskrzan, kasnije je izvrnut prema gore i prozirno narebran.

Stručak: 6-8 cm visok i 3-8 mm debeo, valjkast, prvo je šupljikav, zatim je šupalj, ubrzo je gol, suh, bijel ili sivkasto-smeđ.

Listići: Široki, razmaknuti, rijetki, debeli, na bazi su poprečno povezani žilicama, izmiješani s lamelulama, spuštaju se po stručku, prvo su bjelkasti, kasnije su sivkasti, sivkasto-smeđi ili ljubičasto-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste do široko eliptične, glatke, prozirne, 6-10 x 4-7 µm, Q = 1.1-1.4, Qav = 1.2; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, u stručku je bijelo, a u klobuku smećkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, od rujna do studenog, kao saprotrof tla na suhim negnojenim travnjacima, po parkovima, uz rubove šuma i u grmljacima, na vapnenastom tlu. U Hrvatskoj je poznata s četiri lokaliteta, u sjeverozapadnom dijelu zemlje, u Gorskom kotaru te na otoku Krku.

Doba rasta: 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Tipične osobine opisane vrste su suha površina i dosta upadljiva nervatura koja poprečno povezuje listiće na bazi. Slične su neke podvrste djevičanske sočnice sa smeđom sredinom klobuka, kao što su Cuphophyllus fuscescens i Hygrocybe fuscescens.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 932. Colemannianova sočnica (Camarophyllus colemannianus (Bloxam ex Fries) Ricken), Sinonim: Cuphophyllus colemannianus (Blox.) Bon; Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Smeđa vlažnica (Hygrocybe colemanniana (A.Bloxam) P.D.Orton et Watling)

Cuphophyllus flavipes - created on August 2019 in Sachsen, Germany by Enrico Tomschke

ŽUTONOGA VLAŽNICA

Cuphophyllus flavipes (Britzelm.) Bon

Engleski naziv: Yellow Foot Waxcap

Klobuk: 1-5 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je ulegnut i ponekad blago ispupčen, površina je mazava, malo ljepljiva, bijelo vlaknasta, sivo-ljubičast, tamnosivo-smeđ, ružičasto-siv, ružičasto-smeđ, rub je prozirno narebran.

Stručak: 2-5.5 cm visok i 1-3 mm debeo, šupalj, sužen na bazi, s uzdužnim žljebovima, vlaknast, bijel, kasnije sivo-ljubičast, na bazi je žućkast do oker-smeđ.

Listići: Rijetki, izmiješani su s lamelulama, spuštaju se po stručku, na bazi su poprečno spojeni žilicama, sivkasti, kasnije su ružičasto-sivi do sivo-ljubičasti, oštrica je nešto svjetlija.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste, 6-7.5 x 5-6 µm, Q = 1.1-1.3, Qav = 1.2, bazidije su uglavnom 4-sporne, oko 55 x 7 µm, s dugim su sterigmama, prisutne su kopče; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto do sivkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, udglavnom od srpnja do studenog kao saprotrof tla na suhim negnojenim travnjacima, a vrlo rijetko u bjelogoričnim šumama. U Hrvatskoj je poznata sa šest lokaliteta, u sjeverozapadnom dijelu zemlje, u Gorskom kotaru i na sjevernom Velebitu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Slična je ljubičastosiva vlažnica (Cuphophyllus lacmus), koja ima glatki stručak koji ne požuti na bazi.

Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Žutonoga vlažnica (Hygrocybe flavipes (Britzelm.) Arnolds)

Cuphophyllus flavipesoides - created on September 2017 in Høgdal, Rodelund, Denmark by Jacob Heilmann-Clausen

LAŽNA ŽUTONOGA VLAŽNICA

Cuphophyllus flavipesoides J.B.Jordal & E.Larss.

Etimologija: flavus (lat.) = žut, žute boje + pes (lat.) = noga drška + -oides (lat.) = koji sliči, sličan.

Klobuk: 1.5-5 cm širok, u mladosti je stožast, zatim je konveksan sa širokom i tupom grbicom na sredini, kasnije se izravna i ponekad blago ulegne na sredini, mazav do gotovo ljepljiv, vodenast, u mladosti je sivo-ljubičast ili siv do sivkasto-smeđ, s ljubičastom je nijansom barem na sredini, svjetliji je prema rubu i vremenom postaje izblijeđeno sivkast do sivkasto-ljubičast, rub je isprva podvijen, kasnije se izravna, često je je valovit i režnjast, ponekad je prozirno narebran do 2/3 promjera

Stručak: 3-6.5 cm visok i 3-7 mm debeo, valjkast, proširen je na vrhu ili na gornjoj polovici, sužava se i često zakrivljuje prema bazi, suh, bez sjaja, uzdužno je vlaknast, bjelkasto-sivkast, prema bazi je obično svijetložut do 1/3 dužine.

Listići: Rijetki, razmaknuti, kratko se ili dugo spuštaju po stručku, 30-50 ih dopire do stručka, izmiješani su s lamelulama, rijetko su račvasti, isprva su bjelkasti do sivkasti, sa svjetlijom su oštricom.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste do široko eliptične, prozirne, 5.5-8.8 x 4.2-6.1 µm, Me = 7.2 x 5.3 µm, Q = 1.1-1.5, Qav = 1.3, bazidije su 2-4-sporne, 35-54 x 7-5-9 µm, sterigme su duge 5-6.5 µm, hife trame listića su nepravilno isprepletene, široke 5.5-7 µm i duge 30-60 µm, neke su razgranate i napuhane, pileipelis je s radijalno isprepletenim hifama širokim 3-6 µm i dugim 30-60 µm, prekrivenih fino granuliranim pigmentima, subpelis je s isprepletenim hifama, širokim 7-10 µm i dugim 40-55 µm, s napuhanim terminalnim segmentima širokim do 20 µm, kopče su česte u svim tkivima; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto, nepromjenjivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen, od kolovoza do studenog, kao saprotrof tla na negnojenim travnjacima siromašnim hranjivim tvarima, u mahovinama i travi, na prilično kiselom tlu, a rjeđe umjereno vapnenastom.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Po makroskopskim i mikroskopskim karakteristikama vrlo je slična žutonoga vlažnica (Cuphophyllus flavipes), kod koje su spore uglavnom gotovo kuglaste, prosječno velike 6.75 x 5.5 µm i Q = 1.2, dok su kod opisane vrste Me = 7.2 x 5.3 µm, Q = 1.3. Na temelju dostupnih podataka, dvije vrste se donekle razlikuju po geografskoj rasprostranjenosti, gdje se čini da je žutonoga vlažnica češća u južnoj i srednjoj Europi, dok opisana vrsta ima sjeverniji raspon rasprostranjenosti, u skandinavskim zemljama.

SVIJETLOSMEĐA VLAŽNICA

Cuphophyllus fornicatus (Fr.) Lodge, Padamsee & Vizzini

Etimologija: fornicatus (lat.) = kriv (savijen) u obliku luka. Po izvrnutom obliku klobuka.

Engleski naziv: Earthy Waxcap

Klobuk: 2-7 cm širok, zvonolik pa raširen, lagano je vijugavo-ispupčen, površina je vlažna ili malo mazava, sitno vlaknasta do vlaknasto ljuskava prema sredini, vodenasta, krem-žućkast, sivkasto-smeđ ili siv, nešto je tamniji na sredini, rub svjetliji, bjelkast, tanak i raspucan.

Stručak: 4-9 cm visok i 0.6-1 cm debeo, sužen je na bazi, šupljikav je pa šupalj, ponekad je uvijen, uzdužno je vlaknast i crtast, po suhom vremenu je sjajan, bjelkast, prema bazi tamniji, svijetlosmeđ.

Listići: Rijetki, široki, trbušasti, stisnuti, zaokruženi su uz stručak, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku sa zupcem, na bazi su poprečno spojeni žilicama, bjelkasti, kasnije su sivkasto-žućkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, zašiljene, glatke, prozirne, 6-9.5 x 4-6 µm, Q = 1.3-1.7, Qav = 1.5; otrusina je bijela.

Meso: Veoma je tanko, krhko, bijelo; miris je neugodan na plin, kao kod bjelkaste vitezovke (Tricholoma stiparophyllum), a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog kao saprotrof tla na suhim negnojenim travnjacima, rjeđe na pješčarskim staništima, u svijetlim šumama, travnatim šumama i grmljacima, po parkovima, rubovima šuma, šumskim putovima, uglavnom na vapnenastom tlu. U Hrvatskoj je poznata s pet lokaliteta, u Zagrebu, na otocima Krku i Braču, u Istri te na sjevernom Velebitu. Sliku je snimio Neven Ferenčak, početkom studenog, na lokalitetu Možđenec - Sudovec kod Novog Marofa.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Sive vrste vitezovki (Tricholoma) i kozja vitezovka (Pseudoporpoloma pes-caprae) uglavnom mirišu na brašno, imaju ostatke ovoja po klobuku i amiloidne spore.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 984. Blijedosiva vlažnica (Hygrocybe fornicatus (Fr.) Singer); Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Svijetlosmeđa vlažnica (Hygrocybe fornicata (Fr.) Singer)

Cuphophyllus lacmus - created in Norway by Rob van Kruining

LJUBIČASTOSIVA VLAŽNICA

Cuphophyllus lacmus (Schumach.) Bon

Engleski naziv: Grey Waxcap

Klobuk: 1-5 cm širok, prvo je zvonolik, kasnije je spljošten ili lagano izvrnut, mazav, sjajan, vodenast, sivkasto-ljubičast i ljubičasto-smeđ, nešto je svjetliji na sredini, mjestimično s mrljama po površini, rub je prozirno narebran.

Stručak: 2-12 cm visok i 0.3-1.5 cm debeo, širi se prema bazi, šupalj, bjelkast, u starosti je sivo-ljubičast, prema bazi je žućkast.

Listići: Razmaknuti, prilično su debeli, dugo se spuštaju po stručku, na bazi su poprečno povezani žilicama, izmiješani s lamelulama, sivkasti ili sivo-ljubičasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, duguljaste, 6-8.5 x 4-6.5 µm, Q = 1.2-1.6, Qav = 1.4, bazidije su 2-sporne; otrusina je bijela.

Meso: Veoma je tanko, bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, kao saprotrof tla na suhim negnojenim travnjacima, a rijetko u bjelogoričnim šumama. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, travnjaka u Parku prirode Medvednica.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Pripada skupini vlažnica od kojih se najviše razlikuje po lijepoj ljubičasto-smeđoj boji i po tome što ne raste u zajednici s puževicama. Sličnu boju ima ružičasta vlažnica (Porpolomopsis calyptriformis) koja ima stožasti oblik klobuka i mnogo ljepljiviju površinu.

LIVADNA SOČNICA

Cuphophyllus pratensis (Fr.) Bon

Etimologija: pratensis (lat.) = livadna. Po staništu.

Engleski naziv: Meadow Waxcap

Klobuk: 2-9 cm širok, zvonolik, kasnije raširen i s jakim ispupčenjem na sredini pa se iskrivi, gol, gladak, suh, uglavnom bez sjaja, žuto-narančast, svijetlosmeđ do svijetlo narančasto-smeđ, u starosti izblijedi, rub je često svjetliji, blago podvijen u mladosti, gladak ili je vrlo slabo prozirno narebran.

Stručak: 3-7 cm visok i 0.5-1.5 cm debeo, pun, na donjem je dijelu sužen, na gornjem je dijelu vlaknast, suh, najprije je gotovo bijel do kremast, zatim žuto-narančast ili krem-smećkast, svjetliji je od klobuka.

Listići: Prilično su rijetki, široki, debeli, spuštaju se po stručku, na osnovi su povezani poprečnim žilicama, najprije su bjelkasti do kremasti, zatim su žuto-narančasti, krem-smećkasti ili okerasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste do široko eliptične, prozirne, glatke, 5-7 x 3.5-5.5 µm, Q = 1.1-1.4, Qav = 1.3; otrusina je bijela.

Meso: Prilično je debelo, mekano, vrlo je krhko, malo je vlaknasto, bjelkasto, kasnije je okerasto ili svijetlonarančasto; miris je ugodan, a okus blag.

Stanište: Raste u ljeto, jesen i ranu zimu, u velikim skupinama, kao saprotrof tla na negnojenim travnjacima, rubovima šuma i grmljacima, uglavnom na višim nadmorskim visinama.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12, 1

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Lako je uočljiva po lijepoj žuto-narančastoj boji. Ne bi trebalo biti opasnosti od zamjene s nevaljalim vrstama. U Istri raste u velikim skupinama. Prepoznatljiva je po poprečnoj nervaturi koja povezuje listiće i po narančasto-žutoj boji kao kod bjelkaste lisičice (Cantharellus cibarius). Slična je tupoglava puževica (Hygrophorus nemoreus), koja ima sitno dlakavu i radijalno vlaknastu površinu klobuka.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 934. Livadna sočnica (Camarophyllus pratensis (Pers. ex Fr.) Karsten), Sinonim: Hygrophorus pratensis Pers. ex Fr.; 937. Oštro ispupčena sočnica (Camarophyllus pratensis var. acutoumbonata (Pers. ex Fr.) Karst.); 942. Berkeleyijeva sočnica (Camarophyllus berkeleyanus Clmc.), Sinonim: Cuphophyllus berkeleyi (Orton & Watl.) Bon