Crepidotus ehrendorferi - created on July 2021 in Sallent de Gállego, Huesca, Spain by Joseba

MARKUŠEVAČKA BATRLJICA

Crepidotus ehrendorferi Hauskn. & Krisai

Klobuk: 1.5-5 cm širok, najprije je konveksan, školjkast, poslije raširen, vodenast, po vlažnom vremenu je malo mazav, žuto-narančast ili narančasto-siv, iznad sraštenog dijela bijelo maljav, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 2-3 mm dug, vrlo kratak, lateralan, kako se klobuk povećava tako stručak nestaje.

Listići: Prilično su gusti, široki, izmiješani su s lamelulama, najprije su svijetlonarančasti, poslije su tamniji, na kraju smećkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, gusto bodljikave, 6-6.5 µm; otrusina je žuto-smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto, poslije svijetlonarančasto, vodenasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen, pojedinačno, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, često se pronađe na voćkama.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je vrsta vrlo rijeka i zanimljiva. Hrvatsko je ime dobila po nalazištu u Markuševcu kod Zagreba.

LISNA BATRLJICA

Crepidotus epibryus (Fr.) Quél.

Engleski naziv: Grass Oysterling

Klobuk: 0.5-1.2 cm širok, stožast, gotovo je čašastog oblika, lateralno je spojen sa supstratom, površina je bez sjaja i svilenasta, glatka, većinom je žućkast, rijetko bjelkast, sitno ljuskav, rub je podvijen.

Stručak: Praktično ne postoji ili jedva izražen, klobuk je točkasto spojen na supstrat.

Listići: Potpuno ili gotovo koncentrični, odnosno spojeni u istoj točki, prilično su razmaknuti, debeli, prisutne su i lamelule, obično su žućkasti, rijeko su bjelkasti ili kremasti, kasnije oker-smećkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 6.5-9.5 x 2.5-3.5 µm; otrusina je žuto-oker.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, mekano, želatinozno, kremasto ili žućkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine, a uglavnom u jesen, zimu i proljeće, u svim tipovima šuma i po vrtovima, kao saprotrof na krupnim drvnim ostacima raznog drveća, granama, lišću, često i na vlatima trave, te na stabljikama biljaka. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, u prvoj polovici prosinca.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Postoji dosta veliki broj vrsta sličnih po izgledu, čak i iz drugih rodova. Jedina sigurna metoda za determinaciju ove vrste je mikroskopska analiza spora, a meso u klobuku se svodi na želatinozni sloj.

VLAŽNA BATRLJICA

Crepidotus mollis (Schaeff.) Staude

Etimologija: mollis (lat.) = nježan, mekan, mlohav. Po konzistenciji.

Engleski naziv: Peeling Oysterling

Klobuk: 3-12 cm širok, školjkast, često lijevkast ili zdjelast, teži da postane konveksan, nepotpun, često je podijeljen na režnjeve, valovit, izravno ili preko vrlo kratkog stalka spojen na supstrat, gladak, mazav, nakon što se kožica odvoji ispod se ukaže želatinozni sloj, bjelkast, sivkast, sivkasto-smećkast, žuto-smeđ, oker ili svijetlosmeđ, slabo je baršunast, rub je tanak.

Stručak: Ne postoji ili minimalne veličine.

Listići: Prilično su gusti, stisnuti, spuštaju se do točke u kojoj je klobuk spojen sa supstratom, u mladosti su bjelkasti, kasnije su prljavo bijeli, žuto-smećkasti ili sivo-smećkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do bademaste, glatke, 7-10 x 5-6.5 µm, Q = 1.3-1.7; otrusina je okerasta.

Meso: Bjelkasto, želatinozno, žilavo, elastično; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste od svibnja do kasno u jesen, u velikoj množini, kao saprotrof na krupnim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: U rodu Crepidotus postoji mnogo gljiva sitnih rastom, rastu na drvu i dosta su promjenljivih boja spora, od ružičaste do smeđe boje. Nije ih uvijek lako međusobno razlikovati samo na temelju makroskopskih karakteristika pa je zbog sigurnosti determinacije neophodna mikroskopska analiza spora.

Crepidotus subverrucisporus - created in Finland by Stefan Jakobsson

BRADAVIČAVOTRUSNA BATRLJICA

Crepidotus subverrucisporus Pilát

Plodno tijelo (klobuk): 0.5-1 cm široko, u mladosti je oblika potkove, poslije je polukružno ili školjkasto, lateralno je spojeno na supstrat, na mjestu spoja je dlakavo-maljavo, bez stručka, rub je valovit i dugo vremena jako podvijen, najprije je bijelo maljavo, a poslije oker-smeđe.

Listići: Srednje gusti, pomiješani s brojnim lamelulama, u mladosti bijeli, poslije svijetlooker i s laganom ružičastom nijansom.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do bademaste, bradavičave, 7.5-10 x 5-6.5 µm, Q = 1.4-1.7; otrusina je crvenkasto-smeđa.

Meso: Vrlo tanko, bijelo ili vodenasto sivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, kao saprotrof na krupnim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća s korom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Opisana se batrljica može zamijeniti s kasparijevom batrljicom (Crepidotus caspari), koja nema tako maljav klobuk i po vlažnom je vremenu prozirno narebran. Također donekle slična i žućkasta batrljica (Crepidotus luteolus), ali nijedna od navedenih dviju vrsta nema bradavičave spore.

PROMJENLJIVA BATRLJICA

Crepidotus variabilis (Pers.) P.Kumm.

Etimologija: varius (lat.) = različito, raznoliko, promjenljivo. Po promjenljivom obliku.

Engleski naziv: Variable Oysterling

Klobuk: 0.5-3 cm širok, najprije je zvonoliko-konveksan pa raširen, promjenljivog je oblika, polukružan, školjkast ili bubrežast, opnast, bez želatinoznog sloja ispod kožice, prvo je bijelo vunast ili svilenkast pa kasnije gladak i smećkast, rub je podvrnut.

Stručak: U zametku, u mladosti je jedva zamjetan, uskoro je neprimjetan, bijel, baršunast.

Listići: Razmaknuti, uski, tanki, lateralno se spajaju u točki, odnosno na mjestu s kojim se klobuk drži za stanište tako da su gotovo radijalno nanizani, najprije su bjelkasti pa žuto-smećkasti, s ružičastim odsjajem, na kraju su smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste do eliptične, sitno bradavičave, 5.5-7.5 x 2.5-4 µm, Q = 1.6-2.3; otrusina je oker-smećkasta i sa crvenkastim odsjajem.

Meso: Bjelkasto, opnasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine, a uglavnom u rano proljeće, ljeto i jesen, kao saprotrof na krupnim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je vrsta po čudnom obliku brojnih plodnih tijela koja rastu na grančicama. U ovom rodu postoji cijeli niz sličnih vrsta. Okruglotrusna batrljica (Crepidotus cesatii) raste i na ostacima crnogoričnog drveća i mahovini, nema tragova stručku. Vlažna batrljica (Crepidotus mollis) raste skupno na panjevima i živom bjelogoričnom drveću, ima vrlo guste listiće i želatinoznu prevlaku na klobuku.

MASLINASTOSMEĐA KAPICA

Simocybe centunculus (Fr.) P.Karst.

Etimologija: centunculus (lat.) = mali. Po malim dimenzijama.

Engleski naziv: Dingy Twiglet

Klobuk: 1-5 cm širok, prvo je konveksan, zatim se raširi i ulegne na sredini, smeđ, maslinasto-oker do maslinasto-smeđ, nešto je tamniji na sredini, baršunast, bjelkasto do žuto brašnast, rub je jasno prozirno narebran i nešto svjetliji.

Stručak: Prilično je slabašan, šupalj, uglavnom je zakrivljen, često je ekscentričan, maslinasto-smećkast, na vrhu je s bijelim pahuljama, a na bazi bijelo maljav od micelija

Listići: Tanko, osrednje su gusti, prilično su široki, prirasli, žućkasto-smeđi do smeđi, oštrica je nazubljena i bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do jajolike, bez kličnog otvora, glatke, prozirne, 6-7.4 x 4-4.8 µm (cromushrooms: bazidiospore su (6) 6.3 - 7.2 (7.9) × (3.7) 4 - 4.5 (4.8) µm, Q = (1.4) 1.5 - 1.7 (1.8), N = 120, Me = 6.7 × 4.2 µm, Qe = 1.6, bazidije su 4-sporne, batinaste, 22-28 × 6-7.6 µm, N = 10, cheilocistide su valjkaste ili rijetko u obliku boce, zaobljene na vrhu, zakrivljene, 35-51 × 5.2-7.7 µm, N = 7); otrusina je maslinasto-smećkasta.

Meso: Svijetlo maslinasto-smeđe, nepromjenljive je boje; miris je kiselkast na voće ili na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno i u skupinama, na krupnim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća bez kore, obično hrasta. Prve tri slike snimio je Mladen Matišić, početkom lipnja, na trulim ostacima vrbe, a ostale su snimljene početkom kolovoza, na lokalitetu Ponikve kod Zagreba.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova je gljiva prepoznatljiva po zelenkastoj boji klobuka koji je na slici izblijeđen prema smeđoj boji duhana i ima narebrani rub klobuka. Ponosna kapica (Simocybe sumptuosa) ima glatki rub klobuka i drugačije je boje.

PONOSNA KAPICA

Simocybe sumptuosa (P.D.Orton) Singer

Etimologija: sumptuosa (lat.) = prekrasan, ugledan. Po izgledu.

Engleski naziv: Velvet Twiglet

Klobuk: 1-5 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je skoro izravnat, pravilan, bez sjaja, maslinastozelen, smeđ ili maslinasto-smeđ, baršunast, bjelkasto do žućkasto brašnjav, rub je obično nešto svjetliji, dugo je vremena podvijen, zatim se izravna, tanak.

Stručak: 1-3.5 cm visok i 1-6 mm debeo, relativno je kratak, valjkast, šupalj, skoro uvijek je zakrivljen, bjelkaste do maslinasto-smeđe boje klobuka, površina je srebrnasto vlaknasta, na dnu je bijel od micelija.

Listići: Gusti, izmiješani su s različito dugim lamelulama, prilično su široki, prirasli, kasnije se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, kremasti, žuto-smeđi do smeđi, oštrica je bjelkasta i sitno nazubljena.

Mikroskopija: Bazidiospore su vretenaste ili u obliku sjemenke jabuke, glatke, 7.2-10.9 x 4.6-8.2 µm; otrusina je maslinasto-smećkasta.

Meso: Tanko, vodenasto, kremasto do maslinasto-smeđe; miris je ugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u skupinama, kao saprotrof krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća bez kore, obično hrasta.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Identifikacija je teška bez mikroskopske analize spora.

PURPURNA POLIČICA

Chondrostereum purpureum (Pers.) Pouzar

Etimologija: purpureus (lat.) = purpurne boje, purpurno. Po boji.

Engleski naziv: Silver Leaf Disease

Plodno tijelo (klobuk): 3-30 cm široko, razrašteno, rub je uzdignut i dlakav, inače je spljošten, mali klobuci su isprepleteni i izmješani, dlakavi i maljavi, sredina je ljubičasta, kasnije smećkasta, rub je u mladosti valovit ili kovrčast, bijelo-smeđ, u mladosti je s kapljicama po površini, donja strana je glatka, bjelkasta, crvenkasta, ljubičasta ili smećkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste do eliptične, prozirne, glatke, 5-8 x 2-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, najprije je kožasto i žilavo, po vlažnom vremenu je voštano, a po suhom vremenu i u starosti tvrdo i drvenasto, ljubičasto, ljubičasto-crvenkasto ili smeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasnu jesen, zimu i proljeće kao parazit na živom drveću i kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (panjevi) bjelogoričnog drveća, nekada i na obrađenom drvu, a nešto se rjeđe pronađe na crnogoričnom drveću; uzrokuje bijelu trulež drva. Prve dvije slike snimio je Matija Josipović.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog drvenaste konzistencije mesa.

Napomena: Lijepa je vrsta iz roda Chondrostereum, purpurnocrvene je boje po čemu dobila i ime, raste dosta kasno u godini. Vrste iz roda Chondrostereum i Stereum imaju nepravilni klobuk, nemaju stručka, spljoštene su i istaknute na površini drva. Postoje brojne vrste koje se izgledom mogu zamijeniti ovom vrstom, kao što je primjerice krvareća poličica (Stereum sanguinolentum) koja ima upadljive crvene mrlje na prerezu mesa.

Granulobasidium vellereum - created in Norway by Kirsti Anne Mandal

BRIJESTOVA MRENOVKA

Granulobasidium vellereum (Ellis & Cragin) Jülich

Etimologija: vellereum (lat.) = runo, stidnice. Po izgledu.

Plodno tijelo: 4-30 cm široko i 0.1-0.2 mm debelo, potpuno je prilegnuto na supstratu, razrašteno, čvrsto je srašteno s podlogom, formira tanke membranozne plahtice, površina je glatka, poslije postane brašnasta, rub je rastrgan, u mladosti je bijelo pa okerasto, kasnije je s blagom ružičastom nijansom.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, hrapave, prozirne, s uljnim su kapljicama, 6-8.5 x 5.5-7.5 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Bijelo ili bjelkasto, elastično, voštano; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog drveća bez kore, osobito brijesta, samo na vlažnim mjestima.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Zbog postojanja klamidospora opisana vrsta je prebačena iz roda Hypochnicium u rod Granulobasidium. Običnim svjetlosnim mikroskopom nije lako vidjeti hrapavu površinu spora.

BJELKASTA RUSOGLAVKA

Clitocella fallax (Quél.) Kluting, T.J.Baroni & Bergemann

Engleski naziv: Bitter Miller

Klobuk: 3-10 cm širok, lijevkast, bijel do bjelkast, zatim krem do oker, u starosti je uglavnom ispucan.

Stručak: Valjkast, boje je klobuka, bijel do kremast.

Listići: Žućkasto-kremasti pa ružičasti, spuštaju se po stručku.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 5-7 x 3-4.5 µm; otrusina je crvenkasto-smeđa.

Meso: Tanko, bijelo; miriše slabo na brašno, a okus na brašno ili malo gorkast.

Stanište: Raste od lipnja do studenog kao saprotrof tla u šumama, parkovima, na travnjacima te na različitim tipovima pješčarskih staništa. U Hrvatskoj je poznata samo s dva lokaliteta, u okolici Zagreba.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Slična je krhka brašnjača (Clitopilus prunulus) koja ima slabo i lomljivo meso.

GIZDAVA VITEZOVKA

Clitocella mundula (Lasch) Kluting, T.J.Baroni & Bergemann

Etimologija: mundulus, umanjenica od mundus (lat.) = ljupko, dražesno. Po izgledu.

Klobuk: 3-7 cm širok, jako je ulegnut, tanak, žilav, nepravilan, suh, često je s koncentričnim brazdama, rub je podvijen, bjelkast ili sivo-žućkast, na dodir pocrni, osobito na rubu.

Stručak: 3-5 cm visok i 0.7-1 cm debeo, tanak, šupljikav, dlakavo-maljav, bjelkast do žućkasto-siv, na bazi su uočljive micelijske niti maslinasto-blijede boje.

Listići: Stisnuti, vrlo gusti, dugo se spuštaju po stručku, bjelkasti do sivkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste, sitno bradavičave, 5-6 x 4-5 µm; otrusina je svijetloružičasta.

Meso: Lagano je žućkasto, na presječenom mjestu pocrni, osobito u stručku; miriše na užeglo brašno, a okus je vrlo gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla u svim tipovima šuma, po parkovima, šumskim čistinama, livadama, pašnjacima, šumskim putevima, na travnatim mjestima bogatim mahovinom.

Doba rasta: 7, 8, 9

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog gorkog okusa mesa.

Napomena: Najprepoznatljivija je prvenstveno po osobini da joj se meso na svim dijelovima pocrni, osobito u stručku i uz listiće.

Clitocella popinalis - created on September 2019 in Frierflogene NR, Porsgrunn, Vt, Norway by Rune Solvang

PJEGAVA BRAŠNJAČA

Clitocella popinalis (Fr.) Kluting, T.J.Baroni & Bergemann

Etimologija: popina (lat.) = javna kuhinja, gostionica, krčma + -allis (lat.) = koji pripada, koji se odnosi na. Po izgledu na kuhinjsko posuđe.

Klobuk: 3-11 cm širok, najprije je konveksan pa otvoren, skoro je lijevkast, na sredini je manje ili više ulegnut, blago je vodenast, kožica je u starosti često ispucana, najprije je sivkast, kasnije je tamnosiv, tamnosmeđ, sivo-smeđ ili crno-smeđ, često je sa smećkastim mrljama, rub je prvo podvijen, zatim izravnat i valovit.

Stručak: 3-6 cm visok i 3-9 mm debeo, valjkast, dosta je pravilan, nije uvijek centralno spojen s klobukom, nešto je svjetliji od klobuka, sivkast do sivkasto-smeđ, površina je bjelkasto pamučasta što je najuočljivije na osnovi s bijelim micelijskim nitima.

Listići: Gusti su i s brojnim lamelulama, spuštaju se po stručku, račvasti, na ozlijeđenim mjestima ili u starosti pocrnu, sivkasti pa ružičasti zbog prisustva spora.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, s jednom ili više uljnih kapljica, 4.3-7 x 3.5-5.5 µm; otrusina je ružičasto-smeđa.

Meso: Žilavo, bjelkasto, žućkasto do kremasto-smeđe, na prerezu blago pocrni; jako miriše na užeglo brašno, a okus je gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla u svim tipovima šuma, po parkovima, šumskim čistinama, livadama, pašnjacima, šumskim putevima, na travnatim mjestima bogatim mahovinom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom zbog gorkog okusa mesa.

Napomena: Slična je vrsta gizdava vitezovka (Clitocella mundula) kojoj meso u dodiru sa zrakom jače pocrni.

RELJEFNA BRAŠNJAČA

Clitopilus caelatus (Fr.) Vila & Contu

Etimologija: caelatus (lat.) = ukrašen, oblikovan, izrezbaren. Po raspucanoj površini klobuka.

Klobuk: 2-6 cm širok, prvo je polukuglast, kasnije je ljevkast do izravnat i pupčast na sredini, suh, oker-smeđ, siv, sivo-smeđ ili tamnosmeđ, po suhom vremenu izblijedi u sivu boju, površina je vlaknasta, ponekad je pojasasta u raznim sivim nijansama, kožica se u starosti koncentrično raspucava, rub je prvo podvijen, kasnije je ponekad valovit i narebran, rubna zona je svjetlije sive boje.

Stručak:  2-4 cm visok i 1-4 mm debeo, valjkast, lagano je zadebljan na bazi, često je zakrivljen, pun, u starosti je šupalj, bjelkasto vunasto-zrnat, prema dnu je smećkast do crvenkasto-smeđ, površina je s bjelkastom glazurom.

Listići: Vrlo gusti, prirasli, kratko se spuštaju po stručku, lagano su suženi uz stručak, izmiješani su s lamelulama, sivkasto-žuti, sivi do sivo-smeđi, oštrica je bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do gotovo bademaste, glatke, prozirne, 5-7.5 x 3-4.9 µm, Q = 1.6-2; u KOH sa granuliranim žuto-smeđim sadržajem; otrusina je kremasta, žućkasta do lagano žućkasto-ružičasta.

Meso: Žilavo, elastično, potpuno je vodenasto, bjelkasto do sivkasto; miris je kiselkast ili na brašno, a okus je blag do gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama, najčešće šumama smreke i jele, po parkovima, livadama, suhim travnjacima i opožarenim terenima, uglavnom na pjeskovitim terenima bogatim mahovinom. Sliku je snimio Danijel Balaško, u listopadu, na lokalitetu Meljan pokraj Trakošćana.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Najsličnije su vrste Clitocybe barbularum, koja ima pupčasti klobuk sa izraženo narebranim rubom i listiće koji se duže spuštaju po stručku, te pjegava brašnjača (Clitocella popinalis), koja ima tamne sive do sivo-smeđe listiće i meso koje jako miriše na užeglo brašno.

MIRISAVA VITEZOVKA

Clitopilus geminus (Paulet) Noordel. & Co-David

Engleski naziv: Tan Pinkgill

Klobuk: 1.5-13 cm širok, najprije je konveksan pa raširen i malo ulegnut, s nepravilnim i jako valovitim, te izvrnutim rubom, suh, gladak, gol, kožica se lako guli, sredina na kraju može biti sitno ljuskava i baršunasta, smećkast, oker-smeđ ili crvenkasto-smeđ, s crvenkastom nijansom.

Stručak: 3-10 cm visok i 1-5 cm debeo, zdepast, valjkast, tvrd, kratak, pun, često je sužen prema osnovi, bijel, žućkasto-smeđ ili crvenkasto-smeđ, s tamnosmeđim uzdužnim vlakancima na uvijek svijetloj osnovi, na osnovi su uočljivi bijeli rizomorfi.

Listići: Gusti, lagano se spuštaju po stručku, račvasti, lako se uklanjaju, kremasti, oker-smećkasti do smećkasti, nekad su slabog ružičastog tona, u starosti su crvenkasto-smeđi od poispadalih spora.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične do kuglaste, bradavičave, 5-7 x 3-4.5 µm; otrusina je mesnatoružičasta, ružičasto-smeđa do narančasto-smeđa.

Meso: Bijelo do svijetlokrem, debelo, lomljivo; miris je karakteristično vrlo jak i ugodan (muškatni) i na gljive, a okus je ugodan na lješnjake i uglavnom gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, kao saprotrof tla u svim tipovima šuma, češće u crnogoričnim šumama. Primjerke na slikama snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva po ravnom i često ulegnutom klobuku s jako valovitim, te nepravilno uzdignutim i izvrnutim rubom. Ako k tome dodamo još izvanredno jak i ugodan miris, onda ne bi smjeli pogriješiti. Listići su lagano ružičasti, miris podsjeća i na brašno, ali je ipak nešto aromatičniji.

Clitopilus hobsonii - created in Finland by Jouni Tyrisevä

HOBSONIJEVA BRAŠNJAČA

Clitopilus hobsonii (Berk.) P.D.Orton

Engleski naziv: Miller's Oysterling

Klobuk: 1-6 cm širok, najprije je kuglast, konveksan ili bubrežast, poslije je otvoren, lopatast ili školjkast, gladak, bijel do svijetložut, kasnije je žućkasto-ružičast, površina je baršunasta, rub je nepravilan i dugo vremena podvijen.

Stručak: Vrlo je kratak, odsutan ili samo u zametku, lateralan, bijel.

Listići: Prilično su široki, izmiješani su s lamelulama, silazeći, bijeli do svijetložuti, kasnije su krem ili žuto-ružičasti, oštrica je resasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, uzdužno brazdaste, 7.2-8.7 x 4.5-5.4 µm, Q = 1.5-1.7, Me = 8 x 4.9 µm, Qav = 1.6; bazidije 15-22 x 6-9 µm; otrusina je ružičasta.

Meso: Tanko, opnasto, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (grane, grančice) raznog drveća, kao i na biljnim ostacima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Pažnju privlači svojom bjelinom, a plodno tijelo upućuje na rod Pleurotus.

KRHKA BRAŠNJAČA

Clitopilus prunulus (Scop.) P.Kumm.

Etimologija: prunus (lat.) = suho. Po staništu na kojem raste.

Engleski naziv: The Miller

Klobuk: 2-15 cm širok, prvo je blago konveksan, zatim je izravnat do lijevkast, gladak, bijel do sivkasto-smeđ, fino je pahuljast, rub je pravilan i valovit.

Stručak: 2-8 cm visok i 1-1.5 cm debeo, kratak, pun, prema bazi je tanji, često je ekscentričan, bijel, vlaknasto crtast, na bazi je bjelkasto maljav.

Listići: Gusti, uski, dugo se spuštaju po stručku, bijeli, kasnije postanu ružičasti i malo žućkasti zbog spora.

Mikroskopija: Bazidiospore su vretenaste do eliptične, glatke, sa 6-7 uzdužnih rebara, 8.5-10.6 x 5.2-6.5 µm; otrusina je ružičasta, ružičasto-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, nježno, lomljivo, homogeno, vlaknasto, bijelo; vrlo je napadnog mirisa i okusa po svježem brašnu, a miris se dobro osjeti kada se uklone listići.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u manjim skupinama, u svim tipovima šuma, po šumskim čistinama u simbiozi s različitim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem. Dosta je česta oko Zagreba (Maksimir), u Gorskom kotaru, Istri i oko Vinkovaca. Prvu sliku snimio je Neven Ferenčak, drugu Danijel Mulc, sredinom studenog na lokalitetu Brod Moravice u Gorskom Kotaru, treću, četvrtu i petu Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split, u drugoj polovici listopada na lokalitetu Zelovo kod Sinja.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete, ali je slabo poznata gljiva, vjerojatno stoga jer su sakupljači gljiva na oprezu i izbjegavaju branje malih bijelih gljiva zbog velike sličnosti s otrovnim vrstama.

Napomena: Promjenljive je forme i lako se zamijeni s otrovnim bijelim vrstama iz roda Clitocybe i drugih srodnih rodova, ali se razlikuje po veoma lomljivom mesu i silazećim crvenkastim listićima. Navedene otrovne vrste su: snježnobijela grlašica (Leucocybe candicans), lisnata grlašica (Clitocybe phyllophila), otrovna brašnjača (Clitocybe rivulosa), tresetni pupak (Lichenomphalia umbellifera), gustolistićava grlašica (Clitocybe angustissima) i druge vrste. Najbitnije razlike između opisane vrste i spomenutih brašnjača i grlašica je to što opisana vrsta jako miriše na brašno i ima ružičastu otrusinu, dok spomenute vrste uopće ne mirišu na brašno i imaju bijelu ili kremastu otrusinu.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 465. Krhka brašnjača (Clitopilus prunulus (Scop. ex Fr.) Kummer)

KREDASTA BRAŠNJAČA

Clitopilus scyphoides (Fr.) Singer

Engleski naziv: Cupped Oysterling

Klobuk: 1-4 cm širok, tanak, opnast, u ranoj mladosti je konveksan, ubrzo postane konveksno-pupčast, gladak, sjajan, snježnobijel do prljavo bijel, brašnasto-svilenkast, rub je podvijen, valovit i raspucan na režnjeve.

Stručak: 3-11 mm visok i 1-4 mm debeo, kratak, ljuskav, često je ekscentričan, bijel, na bazi je sa spletom micelijskih vlakana.

Listići: Gusti, dugo se spuštaju niz stručak, stisnuti, bijeli do žućkasto-okerasti, a u starosti postanu ružičasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do bademaste, glatke, prozirne, s debelim stijenkama, 6-9 x 3-5 µm; otrusina je ružičasta.

Meso: Tanko, bijelo, lomljivo, vodenasto; miris i okus slabi na brašno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, po šumskim livadama i parkovima, u simbiozi s raznim crnogoričnim i bjelogoričnim drvećem. Primjerke na slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Kloštar Podravski pokraj Pitomače.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer je rijetka i nema osobite uporabne vrijednosti. Najbolje je izbjegavati ovu vrstu zbog moguće zamjene s čitavim nizom otrovnih gljiva bijele boje.

Napomena: Dosta je rijetka vrsta i slabo je poznata u literaturi. Ima mliječnobijeli klobuk i žućkaste listiće koji poslije postanu ružičastog tona od sazrelih spora. Po izgledu se može zamijeniti sa skupinom gljiva u kojoj je tipični predstavnik otrovna brašnjača (Clitocybe rivulosa). Sliči i cijelom nizu otrovnica kojima se listići nikada tako dugo ne spuštaju po stručku.

BLISTAVA RUDOLISKA

Entocybe nitida (Quél.) T.J.Baroni, Largent & V.Hofst.

Etimologija: nitidus (lat.) = blistavo, briljantno, sjajno, blještavo. Po lijepoj boji.

Engleski naziv: Pine Pinkgill

Klobuk: 2-7 cm širok, isprva je zvonolik, a potom ispupčen s tupom grbicom, svilenast i sjajan, tamnoplav, sivo-plav, sivo-smeđ, plavo-ljubičast ili crno-smeđ, radijalno vlaknast, rub je u mladosti podvijen.

Stručak: 5-11 cm visok i 1-5.5 mm debeo, valjkast, vitak, sužava se prema vrhu, šupljikav, svijetloplav, narebran, s nešto je tamnijim uzdužnim vlaknima, baza je bjelkasta i često zakrivljena, gladak.

Listići: Široki, malo su razmaknuti, trbušasti, izrezani su uz stručak i gotovo slobodni, prirasli, izmiješani s lamelulama, bjelkasti, kasnije žućkasti ili žućkasto-ružičasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste, s tankim stijenkama, 6-10 x 5.5-8 µm; otrusina je crveno-smeđa do ružičasta.

Meso: Bjelkasto, u klobuku je tanko, a u stručku vlaknasto, mekano; miris donekle neugodan na rotkvice ili blago lužnat, a okus je blag, malo brašnast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla u vlažnim miješanim i crnogoričnim šumama, najčešće šumama bora, voli kiselo tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Najveći dio autora za ovu vrstu navodi da je nejestiva, ali se smatra otrovnom jer sadrži polisaharide za koje je utvrđeno da djeluju kancerogeno. U ovom rodu ima više otrovnih nego jestivih gljiva pa se savjetuje izbjegavanje konzumiranja vrsta iz ovog roda.

Napomena: Ova je vrsta najprepoznatljivija po plavoj boji klobuka i stručka. Slična je vlažnoplava rudoliska (Entoloma madidum) s ljubičasto-sivim klobukom koji uskoro izblijedi i postane smećkast, zdepastijeg je oblika. Raste u jesen u crnogoričnim šumama i na travnjacima, te karakteristično miriše po brašnu. Rijetka je vrsta i nema pouzdanih podataka o njenoj jestivosti.

Entoloma aprile - created in Norway by unknown

TRAVANJSKA RUDOLISKA

Entoloma aprile (Britzelm.) Sacc.

Etimologija: aprilis (lat.) = travanj. Po periodu u kojem raste.

Engleski naziv: April Pinkgill

Klobuk: 2-7 cm širok, slabo mesnat, prvo je zvonoliko-stožast pa konveksan i na kraju otvoren poput kišobrana i oštro ispupčen na sredini, rub je nepravilno valovit, tako da površina postane nepravilno brazdasta, tamnosmeđ, oker-smeđ ili sivo-smeđ, sredina je tamnija, vodenast.

Stručak: 4-8 cm visok i 0.5-1.8 cm debeo, najprije je pun pa zatim šupalj, valjkast, uzdužno je smeđe vlaknast, crtast, na bazi je ponekad zadebljan, tanak, bjelkast, svijetlosmeđ ili okerasto-smeđ.

Listići: Najprije su sivo-smeđi pa zatim crvenkasto-smeđi ili crvenkasto-sivi, gusti, nejednako su dugi, uz stručak su izrezani.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste, višekutne, 9-12 x 7-11 µm; otrusina je ružičasto-smeđa.

Meso: Krhko, vrlo tanko, osobito na rubu klobuka, bijelo; miriše na brašno ili blago lužnato na sapun, a okus je malo gorkast.

Stanište: Raste u proljeće, u travnju i svibnju, kao saprotrof tla u bjelogoričnim šumama i parkovima, najčešće uz brijestove, voli vapnenasto i pjeskovito tlo. U Hrvatskoj je poznata s četiri lokaliteta, u Zagrebu i okolici te u Nacionalnom parku Risnjak.

Doba rasta: 4, 5

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Raste u vrijeme kada nema opasnih rudoliski. Otrovna olovasta rudoliska (Entoloma sinuatum) raste u jesen.

Entoloma bloxamii - created in Norway by Rune Solvang

LJUBIČASTOPLAVA RUDOLISKA

Entoloma bloxamii (Berk. & Broome) Sacc.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Engleski naziv: Big Blue Pinkgill

Klobuk: 3-9 cm širok, mesnat, zvonoliko-konveksan, poslije se raširi i tupo ispupči na sredini, nije vodenast, po vlažnom vremenu je vlažan i mazav, a po suhom vremenu svilenast, sivo-plav, ljubičasto-plav, sivo-ljubičast ili crno-ljubičast.

Stručak: 4-6 cm visok i 0.8-1.2 cm debeo, pun pa šupalj, čvrst, debeo, malo je korjenast, nešto je svjetliji od klobuka, bjelkast, sivo-plav ili ljubičasto-plav, karakteristično je bijelo-žućkast na bazi, vlaknast.

Listići: Odmaknuti su od stručka, široki, vrlo su gusti, oštrica je nazubljena, bjelkasto-žuti, kasnije su ružičasto-narančasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, višekutne, heksagonalne, 8-11 x 8-9 µm; otrusina je ružičasta.

Meso: Bijelo, uz kožicu klobuka i stručka je malo plavkasto, u klobuku je sa sivkasto-plavkastom nijansom, u stručku je vlaknasto; miris podsjeća na brašno, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od rujna do studenog, kao saprotrof tla na suhim travnjacima na kojima se neintenzivno gospodari, na šumskim čistinama i putevima i poljima, na vapnenastom tlu. Poznata je s 5 lokaliteta: u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, na Kordunu, otoku Krku i na sjevernom Velebitu.

Doba rasta: 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Dio autora navodi je kao jestivu gljivu.

Napomena: Karakteristična je vrsta u rodu Entoloma po boji i obliku klobuka. Sličnu boju listića dok je mlada ima sumnjiva olovasta rudoliska (Entoloma sinuatum) koja raste na drugačijem staništu. Mala je vjerojatnost da se zamijeni s otrovnim vrstama.