Cortinarius flexipes - created in Finland by Tapio Kekki

KRISTALNA KOPRENKA

Cortinarius flexipes (Pers.) Fr.

Etimologija: Po obliku klobuka.

Engleski naziv: Pelargonium Webcap

Klobuk: 1-9 cm širok; konveksan je i zvonolik sa skoro šiljatom grbicom na sredini, ispupčeni dio je karakteristično crveno-smeđ, sivo-smeđ ili tamnosmeđ sve do ruba koji je nešto svjetliji, kod razvijenih je gljiva prekriven bradavičavim ljuskavim ostacima bijelog ovoja koji se mogu ukloniti.

Stručak: 2-10 cm visok i 2-8 mm debeo, šupalj, smećkast, tamnosmeđ ili ljubičasto-smeđ, površina je prekrivena bijelim ljuskicama koje su rjeđe na vrhu, s prolaznim je prstenastim pojasom.

Listići: Svijetlosmeđi ili cimetastosmeđi, ponekad s ljubičastim odsjajem, rijetki, oštrica je svjetlija, prirasli.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, sitno bradavičave, 6.7-10 x 4.3-5.7 µm; otrusina je smeđa do crvenkasto-smeđa.

Meso: Tanko, u klobuku je debljine do 3 mm, kremasto-smećkasto, smećkasto do tamnosmeđe; nježno miriše na lišće pelargonije, a okus je srednje do blago gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, na terenima bogatim mahovinom, voli kiselo tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta. Biti na oprezu s ovom vrstom jer je dio autora navodi kao otrovnu ili sumnjivu kao otrovnu.

Napomena: Dio je skupine malih Telamonia, stručak je dekoriran bijelim pahuljama i ima smeđi klobuk. Po izgledu se razlikuje od sličnih vrsta. Po boji i dekoraciji je slična tamnoglava plavulja (Hebeloma mesophaeum) (klobuk je smeđ na sredini, a rub je dekoriran). Od navedene vrste razlikuje se po karakterističnom mirisu po lišću pelargonije.

Cortinarius fulmineus - created in Spain by Luis García Bona

LISIČJA KOPRENKA

Cortinarius fulmineus Fr.

Klobuk: 5-12 cm širok, u početku je polukuglast, poslije je konveksan pa raširen, po vlažnom vremenu slinav i mazav, gladak, zlatnožut, poslije sve više žuto-narančast, sredina narančasto-smeđe pjegava, rub je dugo podvijen i ostane zlatnožut.

Stručak: 5-8 cm visok i 1-2.5 cm debeo, valjkast, na bazi je s obrubljenim gomoljem, lomljiv, pun, uzdužno je vlaknast od koprene, žut, micelij je također žut.

Listići: Gusti, prirasli, oštrica je poslije sitno pilasta, u početku su svijetložuti, zatim žuto-narančasti i u starosti narančasto-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, limunaste, bradavičave, 9-11.5 x 5-6.5 µm; otrusina je crveno-smeđa.

Meso: Žuto u klobuku i stručku, vlaknasto, lomljivo; miris je neodređen, slab na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, osobito bukvom, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Otrovna je vrsta. Općenito vrijedi pravilo da su sve koprenke sa žutim mesom otrovne.

Napomena: Slična otmjena koprenka (Calonarius elegantior) ima bjelkasto do krem-žuto meso i raste u crnogoričnim šumama, najčešće šumama smreke i jele.

Cortinarius fulvescens - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

PRUGASTA KOPRENKA

Cortinarius fulvescens Fr.

Klobuk: 1-3 cm širok, u početku stožast, zvonolik do konveksan, zatim je otvoren i uglavnom šiljasto ispupčen, vodenast, po suhom vremenu sjajan, gladak, radijalno pjegav, oker-smećkast, crvenkasto-smeđ ili hrđastosmeđ, rub je tanak i malo narebran.

Stručak: 3-8 cm visok, prilično tanak, zakrivljen, valjkast, šupalj, sjajan, najprije bjelkast, kasnije svijetlosmeđ do crvenkasto-smeđ, s rijetkim ostacima ovoja, baza je maljava od micelija.

Listići: Nisu gusti, pomiješani su s lamelulama, prirasli sa zupcem, žuto-smeđi, narančasto-smeđi ili hrđastosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do eliptične, s vrlo gustim sitnim bradavicama, 6.3-7.8 x 4.1-5.1 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Tanko, smeđe do crvenkasto-smeđe, vodenasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, po močvarama, voli mjesta bogata mahovinom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Često nije jednostavno odrediti vrstu između brojnih sličnih koprenki. U tom slučaju, mikroskopska su obilježja najvažnija za determinaciju. Ipak, uz druga obilježja, valja obratiti pažnju na tanki, dugi i šuplji stručak, koji je prema osnovi sve svjetliji i dijelom završava gotovo bijel.

Cortinarius gentilis - created in Finland by Tapio Kekki

SRODNA KOPRENKA

Cortinarius gentilis (Fr.) Fr.

Etimologija: gentilis (lat.) = pripadnik obitelji, nacionalnost. Po tipičnom izgledu vrsta iz ovog roda.

Engleski naziv: Conifer Webcap

Klobuk: 2-5.5 cm širok, slabo mesnat, najprije je stožast pa raširen, a na kraju šiljato-ispupčen na sredini, žuto-smeđ, narančasto-smeđ ili crvenkasto-smeđ, dosta je vodenast, po suhom vremenu je žućkast, u starosti se raspucava i postaje još žućkastiji, rub je svjetliji, sitno ljuskavo-baršunast, kožica prelazi preko ruba.

Stručak: 2.5-8 cm visok i 2-8 mm debeo, vitak, tanak je i valjkast, krut, šupljikav, nešto je svjetliji od klobuka, žuto-smeđ ili narančasto-smeđ, ostaci ovoja su žućkasti i izraženi u obliku prstenaste zone ili cik-cak poput zmijske kože.

Listići: Široki, dosta su razmaknuti, izmiješani s lamelulama, prirasli su na stručak, na početku su žuto-smećkasti, a kasnije narančasto-smeđi ili hrđastosmeđi, ponekad su maslinasto-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do kuglaste, bradavičave, 7-9 x 5.5-7 µm; otrusina je žuto-smeđa do maslinasto-smeđa, kasnije je hrđastosmeđa.

Meso: U svim djelovima je iste žive žute do žuto-smećkaste boje; miris slabo izražen, malo na rotkvice, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom, na terenima bogatim mahovinom, voli kiselo tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Dokazano je vrlo otrovna vrsta, a po određenim informacijama ne bi trebala sadržavati toksin orelanin koji uništava bubrege. Poznato je nekoliko slučajeva trovanja.

Napomena: Pripada skupini malih koprenki koje rastu po bjelogoričnim šumama na kiselijem tlu i terenu obraslom mahovinom.

Cortinarius helvolus - created in Netherlands by Arno van Stipdonk

ŽUĆKASTA KOPRENKA

Cortinarius helvolus (Bull.) Fr.

Etimologija: helvus (lat.) = žućkasto. Po boji.

Klobuk: 1-4 cm širok, dosta je mesnat, stožast do zvonolik, tupo je ispupčen na sredini, gladak, vodenast, žuto-smeđ ili crveno-smeđ, malo je tamniji na sredini, radijalno vlaknast, vodenast, rub se često raspucava.

Stručak: 5-10 cm visok i 5-10 mm debeo, valjkast, pun, skoro uvijek je ravan, ponekad je malo zadebljan na bazi, boje je klobuka, s bijelom je prstenastom koprenom čiji se ostaci u tragovima nalaze na rubu klobuka.

Listići: Prilično su krupni i razmaknuti, izrezani su uz stručak, žuto-smeđi, u starosti hrđastosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do široko eliptične, 7.5-9 x 5-6 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Svijetlooker, djelomično bjelkasto, u klobuku oker, u stručku tamnije smeđe boje; miris je ugodan, a okus malo bljutav na plijesan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Ova vrsta je prepoznatljiva po prstenastoj kopreni koja nije višestruka i teži ka žućkasto-smeđoj boji.

Cortinarius hercynicus - created on October 2022 in Huesca, Spain by Ibai Olariaga

CRNOGORIČNA KOPRENKA

Cortinarius hercynicus (Pers.) M.M.Moser

Klobuk: 3-11 cm širok, najprije konveksan, zatim raširen, sitno baršunasto-ljuskav, mesnat, plavo-ljubičast, u starosti je ljubičasto-smeđ, rub je podvijen i svjetliji.

Stručak: Robustan, jako zadebljan na bazi, po cijeloj dužini vlaknast, u mladosti je zmijoliko išaran, ljubičast, kasnije tamnoljubičast, malo je svjetliji od klobuka, baza je svijetloljubičasto maljava od micelija.

Listići: Rijetki, nisu jednako dugi, prirasli sa zupcem, ljubičasti, kasnije hrđastosmeđi od praha spora.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, 12-15 x 7-9 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Debelo, ljubičasto mramorasto, djelomično je bjelkasto; vrlo jako miriše na cedrovo drvo, a okus je na plijesan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom i borom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Makroskopski je vrlo slična ljubičastoj koprenki (Cortinarius violaceus). Međutim, ona raste samo u bjelogoričnim šumama (hrast, breza), a crnogorična koprenka kao simbionit samo u crnogoričnim šumama. Mikroskopiranjem je vidljivo da ljubičasta koprenka ima duguljasto eliptične spore (13-16 x 7-8 µm), a crnogorična koprenka okruglaste i nešto manje spore. Ostala su obilježja gotovo jednaka.

JELENOVA KOPRENKA

Cortinarius hinnuleus Fr.

Etimologija: hinnuleus (lat.) = jelenski. Po smeđo-riđoj boji ili jelenjem krznu, odnosno sliči boji jelenjeg krzna.

Engleski naziv: Earthy Webcap

Klobuk: 2-7 cm širok, dosta mesnat, prvo je zvonoliko-stožast pa raširen i ispupčen na sredini, često s izvrnutim, valovitim i resastim rubom od ostataka bijelog ovoja, žuto-smeđ, narančasto-smeđ, crvenkasto-smeđ ili tamnosmeđ, vodenast, često je bjelkasto vlaknast, po suhom vremenu je žuto-smeđ i s tipičnim hrđastosmeđim mrljama.

Stručak: 1-4 cm visok i 5-12 mm debeo, prvo je pun pa šupalj, izdužen, valjkast, vlaknast, s dosta je uočljivim ostacima bijelog zastorka u obliku prstenka, nešto je tamniji od klobuka, krem, kremasto-smeđ, osnova je smeđa, bjelkast na bazi.

Listići: Razmaknuti, nejednako su dugi i dosta široki, zaokruženo-prirasli uz stručak, a u starosti se lagano spuštaju po stručku, u mladosti su žuto-smeđi do svijetlosmeđi, a u starosti hrđastosmeđi

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične ili bademaste, sa šiljatim bradavicama, 7-9.5 x 5-6.5 µm (cromushrooms: (7.1) 7.6 - 9.5 (10.5) × (4.6) 5.2 - 6.3 (7.1) µm, Q = (1.2) 1.4 - 1.6 (1.9), N = 120, Me = 8.6 × 5.8 µm, Qav = 1.5); otrusina je cimetastosmeđa do hrđastosmeđa.

Meso: Kremasto do žućkasto-smeđe, smeđe mramorirano u gornjoj trećini stručka, vlaknasto; jako i karakteristično neugodno miriše na zemlju i plijesan, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso s gvajakovom tinkturom lagano postaje zelenkasto, dok kožica klobuka u dodiru s kalijevom lužinom postane tamnosmeđa.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, često u velikim skupinama, u miješanim i bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, topolom i hrastom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta. Neki autori je svrstavaju u jestive vrste, međutim teško da se može koristiti za tu svrhu jer dosta neugodnog mirisa.

Napomena: Koprenka je prljavokestenjaste boje, dosta je neuglednog izgleda i zbog veličine nije interesantna vrsta. Nije je jednostavno identificirati zbog mnoštva sličnih vrsta. Najprepoznatljivija je po ovoju u obliku koprene koji podsjeća na vjenčić, a koji zaostane na stručku, meso je kestenjaste boje, listići su dosta razmaknuti, svijetlije ili tamnije cimetaste boje, klobuk dosta vijugav, slabo je mesnat i skoro uvijek ispupčen, dosta neugodno miriše na zemlju. Treba imati jako mnogo iskustva kako bi se ova vrsta sa sigurnošću identificirala. Slična je bambijeva koprenka (Cortinarius hinnuloides) koja ima zvonoliki i crnkasto-prošarani klobuk, meso vrlo jako i ugodno miriše na cvijet naranče, te raste po crnogoričnim šumama.

Cortinarius humicola - created on October 2021 in Voens, St Blaise, Switzerland by Nicolas Schwab

HUMUSNA KOPRENKA

Cortinarius humicola (Quél.) Maire

Etimologija: humus (lat.) = pod, zemlja + colo (lat.) = odijelo, kuća. Po staništu na zemlji.

Engleski naziv: Golden Webcap

Klobuk: 2-8 cm širok, stožast pa sa šiljatom grbicom na sredini, lijepe je zlatnožute, zlatnožuto-oker ili svijetlosmeđe boje, prekriven je rijetkim crvenkasto-smeđim ljuskama.

Stručak: Vitak, na bazi je sužen, skoro je ukorijenjen, često je zakrivljen, bjelkast, žućkast, žuto-smeđ do narančasto-smeđ, na donje 2/3 je prekriven žuto-smeđim do narančasto-smeđim ljuskama, dosta je upadljivo i gusto maljav, vrh je bjelkast i gladak.

Listići: Prirasli ili se spuštaju po stručku sa zupcem, žućkasti do žućkasto-oker, a na kraju su hrđastosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo eliptične, jako bradavičave, 8-10 x 5.4-6 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Bjelkasto, žućkasto, poslije je sa svijetlonarančastom nijansom, u donjem dijelu stručka je žuto-smeđe do hrđastosmeđe; miriše lagano na hren, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom, hrastom, brezom i lipom, voli više nadmorske visine.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - nejestiva je vrsta zbog neugodnog mirisa mesa.

Napomena: Opisana je vrsta jedna od najprepoznatljivijih koprenki, ima upadljivu dekoraciju na klobuku i stručku koja podsjeća na hrapavu ljuskavicu (Pholiota squarrosa). Klobuk je uvijek sa šiljatom grbicom.

Cortinarius hydrotelamonioides - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

VLAKNASTA KOPRENKA

Cortinarius hydrotelamonioides Rob.Henry

Klobuk: 3-8 cm širok, u početku konveksan i nikad raširen, u sredini ispupčen, grbav, ispucan, rub ostaje dugo vremena podvijen i bjelkast, oker, narančasto-smeđ, crveno-smeđ i sa sivo-smeđom nijansom, na sredini tamnosmeđe pjegav.

Stručak: 3-4 cm visok, valjkast, vrlo karakteristično je vretenast, na sredini debelo trbušast, završava korjenasto, pun, kratak, vlaknast, bjelkast, osnova bijelo maljava od micelija.

Listići: Vrlo široki, rijetki, prirasli, oker pa oker-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, bradavičave, 8.5-10 x 4.5-5.5 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: U klobuku vrlo tanko, stručak se za klobuk drži poput gljiva iz roda smrčkovica (Verpa), bjelkasto-oker; miris nije izražen, okus blag.

Kemijske reakcije: Meso sa srebrnim nitritom postane grimiznocrveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, najčešće šumama hrasta, smreke i graba, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Prema boji i obliku smeđe pjegavog klobuka uvelike podsjeća na jelenovu koprenku (Cortinarius hinnuleus). Međutim, busenast i gotovo prizemljen rast, debelo trbušasto zadebljanje sredine stručka i korjenasto produžena osnova stručka vrlo jasno određuje vrstu.

SKRHANA KOPRENKA

Cortinarius infractus (Pers.) Fr.

Etimologija: infractus (lat.) = razbijeno, slomljeno, izgravirano. Po izgledu površine klobuka.

Engleski naziv: Bitter Webcap

Klobuk: 3-12 cm širok, mesnat, polukuglast do raširen ili nekad lagano ispupčen na sredini, malo je ljepljiv i mazav po vlažnom vremenu, a sjajan po suhom vremenu, žuto-zelenkast, maslinasto-smeđ ili ljubičasto-smeđ, rub je vlaknasto-pahuljast, izlomljen, tanak, prvo je malo podvijen pa izravnat i nepravilan.

Stručak: 4-22 cm visok i 1-8 cm debeo, valjkast, sa zadebljanom je bazom (nekad je i sužen na bazi), na kraju je šupalj, bjelkast do smeđ s ljubičastim odsjajem, dosta je izražena maslinasto-smeđa koprena.

Listići: Prilično su gusti, izrezani uz stručak, slobodni, tamnosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do široko eliptične, bradavičave, 6.5-10 x 5.6-6.5 µm; otrusina je crveno-smeđa.

Meso: Sivkasto do sivo-smećkasto; miris nije izražen, a okus dosta gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u svim tipovima šuma i po parkovima u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, u travi, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog izrazite gorčine mesa, koju uzrokuje alkaloid infraktopikrin, a sadrži i neprobavljivi enzim acetilkolinesterazu.

Napomena: Ova je vrsta najprepoznatljivija po karakteristično gorkom okusu mesa odmah nakon kušanja. Dosta je promjenljive boje, može biti bilo koje boje od smeđe do sive, a često je tamnozelenkasta.

Cortinarius largus - created on September 2023 in Lellinge Frihed, Danmark by Thomas Kehlet

VELIKA KOPRENKA

Cortinarius largus Fr.

Etimologija: largus (lat.) = veliko, prostrano, obilno. Po dimenzijama.

Engleski naziv: Big-Bellied Webcap

Klobuk: 4-16 cm širok, pravilan, u početku polukuglast, zatim raširen, gladak, po suhom vremenu je sjajan, a mazav po vlažnom vremenu, kožica se lako guli, osnova je svijetloljubičasta, plavkasto-ljubičast, kasnije smeđ ili ljubičasto-smeđ, ubrzo izblijedi i postane skoro bjelkast na rubu, a oker na sredini, urašteno vlaknast, rub je dugo vremena podvijen i lagano smećkasto krpast.

Stručak: 8-10 cm visok i 1-2 cm debeo, zadebljan je na bazi, dosta je svijetle boje, bjelkast ili svijetloljubičast, u starosti je sivo-smeđ, ali uvijek s laganim ljubičastim ili ružičasto-ljubičastim odsjajem na vrhu, na pritisak često postane krvavocrven, smeđ ili crveno-smeđ, baza je malo smeđa i s prstenastim ostacima koprene.

Listići: U mladosti sivkasto-ljubičasti do sivkasto-smeđi, kasnije cimetastosmeđi ili hrđastosmeđi, prirasli, prilično su gusti, oštrica je ravna i lagano pilasta, na pritisak postanu krvavocrveni, smeđi ili crveno-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su bademaste, naborane, 10.3-12.6 x 5.6-7.3 µm, Q = 1.5-2, Qe = 1.8; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Kompaktno, bjelkasto, u mladosti je ponekad sa svijetloljubičastim ili svijetloplavkastim odsjajem; miris nije izražen ili slab na zemlju, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, najčešće u šumama hrasta i bukve, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog loše kvalitete.

Napomena: Slabo je rasprostranjena vrsta, a po izgledu dosta prepoznatljiva po karakterističnoj boji i staništu na kojemu raste.

CRNOVLAKNASTA KOPRENKA

Cortinarius melanotus Kalchbr.

Etimologija: melas (gr.) = crno. Po crnim vlakancima.

Klobuk: 3-8 cm širok, prvo je polukuglast pa raširen, osnova je smećkasta, rub je nešto svjetliji, kožica je sve do ruba prošarana grubim crno-maslinastim zrnatim ljuskicama.

Stručak: 3-7 cm visok i 0.5-1.5 cm debeo, zadebljan na bazi, malo je vretenast, bjelkast, s jedva uočljivim prstenastim pojasom, površina je gusto prekrvena smećkastim ljuskicama.

Listići: Najprije su maslinastozeleni ili žućkasto-smećkasti, u starosti su maslinasto-smeđi, zaokruženi uz stručak, prirasli.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste do eliptične, bradavičave do bodljikave, 6-8 x 4.7-6.5 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Žućkasto, žuto-zeleno, žuto-maslinasto, žuto-smeđe, djelomično je bjelkasto mramorirano, na rubu baze stručka je često maslinasto-crvenkasto do maslinasto-smeđe, tamnomaslinasto u klobuku, vlaknasto; karakteristično miriše na plijesan i na peršin, a okus je slab na plijesan i zemlju.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalcijevim karbonatom postane kestenjastosmeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom. Većina je autora smatra vrlo sumnjivom pa se nikako ne smije konzumirati. Slučajevi trovanja još nisu poznati. Izuzetno je rijetka vrsta zbog čega su njezini sastojci još uvijek nepoznati.

Napomena: Moser ovu vrstu uvrštava u podrod Leprocybe, kožica je s flouroscentnim maslinastozelenim pigmentom. Od sličnih vrsta se razlikuje po posebnom izgledu stručka, po prisutnosti čehica po klobuku i po tome što ne miriše na rotkvice, već definitivno na peršin. Slične vrste su vunena koprenka (Cortinarius cotoneus), zelenkasta koprenka (Cortinarius venetus) i Cortinarius betuletorum koja je izraženije zelene boje.

MUKOZNA KOPRENKA

Cortinarius mucosus (Bull.) J.Kickx f.

Etimologija: mucosus (lat.) = ljepljiv, sluzav. Po mazavoj površini klobuka i stručka.

Engleski naziv: Orange Webcap

Klobuk: 5-16 cm širok, konveksan do otvoren i s dugo podvijenim rubom, površina je manje-više sluzava i mazava, za vlažna vremena je često pokriven sa sluzi, ali je ponekad suh i sjajan, promjenljive je boje, žuto-oker, oker-smeđ, svijetlosmeđ ili crveno-smeđ, nešto je tamniji na sredini, rub je nešto svjetliji.

Stručak: Kratak je i zdepast, rjeđe je slabašan i vitak, valjkast ili zadebljan na bazi, na donjem dijelu je sužen i zakrivljen, bijel do svijetložut, na gornjoj trećini se nalazi prilično postojana bijela koprena koja je kod razvijenih gljiva hrđastosmeđa od poispadalih zrelih spora, a na donje 2/3 je sluzav i smećkast na bazi.

Listići: Kod mladih gljive su žućkasti, zatim su okerasti, a poslije postanu crvenkasto-smeđi, nisu gusti, uski, prirasli su uz stručak, s prozirnom su sluzavom koprenom.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, limunaste, površina je dekorirana žilicama, 12-18 x 5-8 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Bijelo, kremasto ili svijetlosmeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, masovno zajedno s cigančekom (Cortinarius caperatus), u svim tipovima šuma u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, najčešće s brezom ili borom, voli kiselo i pjeskovito tlo. Primjerke na slici snimio je Danijel Balaško, u listopadu, na lokalitetu Meljan pokraj Trakošćana.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali joj okus nije toliko privlačan. Voli apsorbirati živu pa je zato uvijek jako kontaminirana teškim metalima.

Napomena: Najprepoznatljivija je po površini klobuka koji je uglavnom jako mazav, karakteristična je i po smeđo-crvenkastoj boji klobuka bez ljubičastih nijansi i svijetlosmeđim listićima koji poslije postanu hrđastosmeđi. Slična je vrsta Cortinarius mucifluus koja ima oker-smeđi klobuk sa sitno naboranim rubom, a u mladosti je s ljubičastom nijansom.

Cortinarius nebularis - created in Spain by Joseba Castillo Munsuri

MAGLASTA KOPRENKA

Cortinarius nebularis Moënne-Locc. & Reumaux

Klobuk: 5-10 cm širok, u početku kuglast do konveksan, poslije je proširen, samo je po vlažnom vremenu mazav, inače je suh, siv ili oker, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 5-8 cm visok, tvrd, kratak, mesnat, pun, vlaknast, u početku je na osnovi nakaradno zadebljan, poslije je gotovo izdužen i gotovo vretenast, pri vrhu je svijetloljubičast, prema osnovi je svijetlooker, s nježnom je koprenom oker boje pri vrhu.

Listići: Gusti, uski, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, bjelkasti do krem, poslije su oker.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 9.5-11.5 x 6-6.5 µm; otrusina je svijetložuta do oker.

Meso: Tvrdo, jako je debelo, bjelkasto, ispod kožice klobuka je slabo ljubičasto, a u stručku je oker; miris nije izražen, a okus je ugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, uz rubove bjelogoričnih šuma.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Pojedini autori opisanu vrstu poistovjećuju s modroljubičastom koprenkom (Cortinarius caerulescens), odnosno s njezinom varijacijom Cortinarius depallens. Međutim, opisana vrsta nikada nema listiće ljubičaste već su bjelkasto-oker boje.

TUPA KOPRENKA

Cortinarius obtusus (Fr.) Fr.

Etimologija: obtusus (lat.) = tup, zaobljen, nema oštar vrh. Po obliku klobuka.

Engleski naziv: Blunt Webcap

Klobuk: 1-5 cm širok, oštro stožasto ispupčen, vodenast, oker-smeđ, narančasto-smeđ ili crvenkasto-smeđ po vlažnom vremenu, a žućkasto-smeđ po suhom vremenu, nešto je tamniji na sredini, rub je prvo podvijen, kasnije se izravna, bjelkast je od ostataka ovoja, skoro je opnast, po vlažnom je vremenu narebran do 1/2 promjera.

Stručak: 3-8 cm visok i 0.5-1 cm debeo, vretenast, ubrzo je šupalj, ispresavijan, sužen je na bazi ili ponekad trbušast i stisnut, crtasto vlaknast, bjelkast ili slamnatožut, kasnije je žuto-smeđ do crvenkasto-smeđ.

Listići: Nisu gusti, široki, trbušasti, prirasli, najprije su žuto-smeđi, zatim su narančasto-smeđi do crvenkasto-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, sitno bradavičave, 7-9 x 5-5.5 µm; otrusina je cimetastosmeđa.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bijelo do žućkasto, brzo posmeđi u sredini klobuka i stručka i postane crvenkasto-smeđe; miris upadljivo podsjeća na jod ili ponekad malo na rotkvice, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso s fenolanilinom reagira pozitivno.

Stanište: Raste u jesen, skupno, a ponekad i busenasto, u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće sa smrekom, borom ili jelom, voli travnato tlo. Slike je snimila Helena Petrić, 14.12.2025., na lokalitetu Park prirode Medvednica kod Zagreba.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Prepoznatljiva je vrsta po karakterističnom mirisu, oštrom i okerastom klobuku po suhom vremenu, a koji je po vlažnom vremenu hrđastosmeđ i narebran.

PLANINSKA KOPRENKA

Cortinarius orellanus Fr.

Etimologija: Bixia orellana = vrsta grmlja ili stabla iz tropskih krajeva Srednje i Južne Amerike, koja je poznata po jarko crvenoj boji (annatto), koja se dobiva iz njezinoga voća, a ova se boja koristi se za proizvodnju ruževa za usne, sapuna i dr. Indijanci iz tropske Amerike koristili su ovu boju za bojenje kože, a nazivali su je uruku. Takvu skupinu indijanaca naslikao je Francisco de Orellana 1541., na svojem putovanju kroz Južnu Ameriku i kasnije je biljka nazvana po njemu. Po boji.

Engleski naziv: Fool's Webcap

Klobuk: 3-8.5 cm širok, prvo je polukuglast ili stožasto konveksan pa otvoren i tupo ispupčen, često izvrnut i valovitog ruba koji je uvijek nepravilno ispucan, suh, smeđ s ružičastom nijansom ili žuto-crvenkast, sa sitnim, baršunastim crvenkasto-smeđim ljuskicama.

Stručak: 4-8 cm visok i 0.5-1.2 cm, debeo valjkast, ponekad je uvijen po osi ili rjeđe stisnut, pun, često je tanji prema bazi, gladak, kasnije je valovit, prljavo žut ili crvenkastohrđast, u mladosti je sa žutom koprenom koja se kasnije izgubi.

Listići: Rijetki, osrednje su široki, kod mladih gljiva su zaokruženi uz stručak, a kasnije kao da se spuštaju niz stručak što osobito dolazi do izražaja ako se rub klobuka izvrne nagore, crvenkasto-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, bademaste, sitno bradavičave, 8.5-12.5 x 5.5-6.5 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Žuto, narančasto-smeđe, ispod kožice klobuka je hrđastosmeđe; miriše na repu ili rotkvice, a okus je slatkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom posmeđi, dok s fenolom postane lagano ljubičasto-smeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u bjelogoričnim šumama, najčešće šumama bukve, lijeske, hrasta, kestena, a rjeđe po crnogoričnim šumama smreke i jele, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, najviše voli pjeskovito i vapnenasto tlo. Primjerke na posljednje dvije slike snimio je Danijel Balaško, u listopadu, na lokalitetu Meljan pokraj Trakošćana.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Spada u najpodmuklije gljive i uzrokuje orelaninski sindrom trovanja. Sličan je cijeli niz uglavnom otrovnih vrsta iz roda Dermocybe. Slična je smrtno otrovna hrastova koprenka (Cortinarius rubellus) koja raste samo na kiselim tlima po crnogoričnim šumama. Pri probi se ne smije progutati niti komadić.

Cortinarius pholideus - created in Finland by Tuuli Laine

ČEHASTA KOPRENKA

Cortinarius pholideus (Lilj.) Fr.

Etimologija: pholis (lat.) = čeha, ljuska. Po dekoraciji klobuka.

Engleski naziv: Scaly Webcap

Klobuk: 1-8 cm širok, nije mesnat, u mladosti je zvonoliko-konveksan pa se kasnije raširi, gotovo uvijek je prilično upadljivo ispupčen, suh, lomljiv, svijetlosmeđ do oker-smeđ, s crvenkastim ili tamnosmeđim ljuskicama na svjetlijoj osnovi, dekoracija je najgušća na sredini, rub je valovit.

Stručak: 3-10 cm visok i 1-2 cm debeo, valjkast, batinast, na bazi je malo zadebljan, prvo je pun pa šupljikav i na kraju šupalj, u mladosti je bjelkast ili svijetloljubičast, obrastao je u smeđe stršeće ljuskice koje poslije postanu crnkaste, ponekad su cik-cak raspoređene poput zmijske kože, na mjestu završetka ljuskica formira se prolazan prstenak.

Listići: Prilično su gusti, široki, do stručka su izrezani ili prirasli, u mladosti su krem-sivkasti, svijetlosmeđi ili svijetlo ljubičasto-smeđi, kasnije cimetastosmeđi do hrđastosmeđi, oštrica je svjetlija.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične do kuglaste, lagano hrapave i bradavičave, 5.8-9.2 x 3.8-6.1 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Kremasto do oker-smeđe, u mladosti je na vrhu stručka i u klobuku uz listiće bjelkasto-ljubičasto, kasnije ljubičasto-smeđe, mjestimično je vodenasto; miris je slab na peršin, a okus blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, po tresetištima u mahovini, te na vlažnom i kiselom tlu u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće s brezom i topolom.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer je male uporabne vrijednosti i lako se zamijeni s otrovnim vrstama pa dosta autora smatra nejestivom.

Napomena: Ova koprenka je suha i s dosta jako dekoriranim klobukom i stručkom. Po upadljivoj dekoraciji je slična humusna koprenka (Cortinarius humicola) koja također ima ljuskavi klobuk i stručak, klobuk je oštro ispupčen, međutim, stručak se prema bazi sužava i završava gotovo šiljato, listići su lagano oker-žućkasti, te raste u bjelogoričnim šumama, najčešće ispod bukava.

DEBELONOŽNA KOPRENKA

Cortinarius praestans (Cordier) Gillet

Etimologija: praestans (lat.) = istaknut, vanredan, lijep. Po velikim dimenzijama.

Engleski naziv: Goliath Webcap

Klobuk: 3-25 cm širok, prvo je kuglast pa konveksan, te otvoren, prilično mesnat, po vlažnom je vremenu malo mazav, ljubičasto-smeđ ili crvenkasto-smeđ, s mjestimičnim mrljama, rub je prvo dlakav pa gol, uočljivo narebran i s plavkasto-bijelim ostacima ovoja.

Stručak: 4-22 cm visok i 1-8 cm debeo, robustan, pun, trbušast, gomoljasto zadebljan, ponovo se sužava na bazi, vlaknasto-svilenast, bijel, na vrhu je svijetloljubičast, u mladosti je prekriven opnastim ostacima bjelkasto-plavkastog ovoja, na vrhu formira tamniju prstenastu zonu zbog praha pospadalih spora.

Listići: Izrezani su uz stručak ili prirasli, široki, najprije su bijeli ili sivkasti s ljubičastom nijansom, kasnije su svijetlosmeđi, oker-smeđi ili tamnosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su vretenaste do limunaste, bradavičave, 14-17 x 8-10 µm (cromushrooms: (11) 12.3 - 15.4 (17.5) × (6.6) 7.3 - 9.2 (10.2) µm, Q = (1.3) 1.5 - 1.9 (2), N = 120, Me = 13.9 × 8.3 µm, Qav = 1.7); otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Bijelo, u klobuku također malo žućkasto s plavkastom nijansom, debelo, tvrdo, čvrsto; miris je ugodan, a okus blag.

Stanište: Raste od kolovoza do listopada, u skupinama ili krugovima, u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s bukvom, hrastom, lijeskom i kestenom, voli vapnenasto tlo i toplija područja. U Hrvatskoj je poznata s pet lokaliteta, u Lici, na planini Učki, na Žumberačkom gorju i u Pili pokraj Kraljevog vrha. Treća i četvrta slika snimljene su 19.10.2024., na lokalitetu Pila kod Stubičkih toplica, a četvrtu, petu i šestu snimio je Neven Ferenčak, 16.10.2022. i 10.10.2017.

Doba rasta: 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Ovaj se rod teško determinira. Planinska koprenka (Cortinarius orellanus) je smrtno otrovna, a opasne su i ljuskava koprenka (Cortinarius bolaris), polukrvna koprenka (Cortinarius semisanguineus) i krvna koprenka (Cortinarius sanguineus) i dr. Zanimljivo je da su male i srednje velike vrste otrovne, a one velikih dimenzija su jestive ili bezopasne, meso im je bijele boje i bez neugodnog mirisa, ljubičastoplava koprenka (Cortinarius cumatilis), plavonoga koprenka (Phlegmacium balteatocumatile), promjenjiva koprenka (Cortinarius varius), oprana koprenka (Cortinarius allutus), blistava koprenka (Cortinarius claricolor), postrojena koprenka (Thaxterogaster turmalis), lojasta koprenka (Cortinarius sebaceus) i bijelolistićava koprenka (Leucocortinarius bulbiger) koja je jedina koprenka s bijelim listićima i sporama).

Cortinarius pseudosalor - created in Spain by Luis García Bona

LAŽNOLJUBIČASTA KOPRENKA

Cortinarius pseudosalor J.E.Lange

Etimologija: pseudos (gr.) = lažno, dvolično, neistinito. Po sličnosti sa žutom koprenkom (Cortinarius salor).

Klobuk: 2-11 cm širok, konveksno-raširen, zvonolik, s naglašeno ispupčenom sredinom, rub je dugo vremena podvijen, najprije maslinasto-oker ili sivo-smeđ, kasnije crveno-smeđ ili ljubičasto-smeđ, prekriven plavkastom sluzi, rub je s plavkasto-maslinastim odsjajem, kožica je sitno vlaknasto-pahuljasta i mazava.

Stručak: 4-8 cm visok i 1-2 cm debeo, vretenast, na samom dnu malo sužen, bijel do svijetložut, ispod klobuka s ljubičasto-smeđom nijansom, s zluzavim plavkasto-ljubičastim ostacima ovoja, na vrhu je bjelkast.

Listići: Bjelkasti, kasnije svijetlosmeđi i u starosti hrđastosmeđi, prilično su razmaknuti, široki, izmiješani s mnogo lamelula, prirasli ili silazeći sa zupcem, oštrica je svjetlija, resasta i u strosti valovita i nazubljena.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, limunaste, 15-17.6 x 7.7-9.7 µm; otrusina je smeđa do hrđastosmeđa.

Meso: Bjelkasto; miriše na med, a okus je malo gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, najčešće u simbiozi sa smrekom, bukvom i brezom, voli kiselo tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Smatra se jestivom vrstom slabe kvalitete zbog gorkog okusa mesa.

Napomena: Dio je skupine Myxycium s mazavim klobukom i stručkom. Slična je modronoga koprenka (Cortinarius collinitus) od koje se razlikuje po karakterističnim hifama i kopčama na kožici klobuka koje nisu prisutne kod navedene vrste. Ponekad sliči i naborana koprenka (Cortinarius elatior). Lako je prepoznatljiva po ljubičastoj sluzi na bazi stručka.

CRVENOSMEĐA KOPRENKA

Cortinarius purpureus (Bull.) Bidaud, Moënne-Locc. & Reumaux

Etimologija: purpureus (lat.) = purpuran, grimizan. Po boji.

Engleski naziv: Imperial Webcap

Klobuk: 2-8 cm širok, zvonolik pa konveksno-spljošten, tupo je ispupčen je na sredini, žuto-smeđ, tamnosmeđ ili maslinasto-smeđ, sitno je vlaknast od ovoja, rub je s ostacima crvenog ovoja.

Stručak: 4-7 cm visok i 0.7-1.1 cm debeo, cjelovit, promjenljivog je oblika, često je zakrivljen, svjetliji je od klobuka, žut ili žuto-smeđ, prekriven je crvenkastim ovojem tankim poput koprene, osobito na bazi, osnova je bjelkasta do žuta.

Listići: Tamno krvavocrveni, kasnije su hrđastosmeđi, izrezani uz stručak, slobodni.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do bademaste, 6-8 x 3-4 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Žućkasto ili crvenkasto-smeđe; miriše lagano na jod, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen uglavnom u crnogoričnim šumama, na kiselom tlu, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem. Slike je snimio Neven Ferenčak.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Dokazano je vrlo otrovna vrsta, jer je bilo prijavljeno nekoliko slučajeva trovanja.

Napomena: Prepoznatljiva je po prelijepoj krvavocrvenoj boji listića koja je u kontrastu sa smećkastom bojom klobuka i žutom osnovom stručka. Paziti da se ne zamijeni s krvnom koprenkom (Cortinarius sanguineus) koja je vrlo slična, a razlikuju se po staništu, raste u crnogoričnim, a ne u bjelogoričnim šumama. U skupini crvenih vrsta iz roda Cortinarius je često vrlo teško međusobno razlikovati pojedine vrste. Ne preporuča se konzumacija ovih vrsta jer su najvjerojatnije otrovne vrste.