Cortinarius crassus - created Norway by Rob van Kruining

TEŠKA KOPRENKA

Cystinarius crassus (Fr.) Niskanen & Liimat.

Etimologija: crassus (lat.) = debeo, gust. Po izgledu i po mesnatoj konzistenciji.

Engleski naziv: Stout Webcap

Klobuk: 3-10 cm širok, konveksan, poslije se izravna na sredini ili ponekad ulegnut, površina je suha, maljav, bijelo-smećkast, oker-smeđ, smeđ do hrđastosmeđ, sitno vlaknasto-baršunast, rub je dugo vremena podvijen i bijelim ovojem spojen sa stručkom.

Stručak: 4-7 cm visok i 1-2 cm debeo, batinasto ili gomoljasto zadebljan na bazi, često malo korjenast, pun, bjelkast, kasnije smećkast, smeđe vlaknast, vrh je bjelkast, koprena je promjenljive bjelkaste boje.

Listići: Najprije su svijetlooker, kasnije su smećkasti, zaokruženi su uz stručak, prirasli, oštrica je bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, slabo ili srednje bradavičave, 9-11.2 x 6.3-7 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen isključivo u crnogoričnim šumama, obično šumama smreke, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, na vlažnom tlu obraslom tresetnom mahovinom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Prepoznatljiva je po vlaknasto dekoriranom klobuku koji poslije postane gladak. Dio je skupine koprenki bijele boje mesa koje se uglavnom smatra jestivim vrstama.

Phlegmacium cliduchus - created on October 2022 in Provincia di Piacenza, Italy by Federico Calledda

TOLJAGASTA KOPRENKA

Phlegmacium cliduchus (Secr. ex Fr.) Niskanen & Liimat.

Klobuk: 3-9 cm širok, u početku polukuglast, poslije konveksan i rijetko raširen, gladak, po vlažnom vremenu mazav, žumanjčanožut do oker-smećkast, koprena je bijela, na sredini ljuskav.

Stručak: 4-7 cm visok, valjkast ili batinasto zadebljan na bazi, pun, lomljiv, bijel sa žutim pojasevima od vlaknaste koprene, na kraju je bjelkast.

Listići: Izrezani uz stručak, slobodni, vijugavi, oštrica sitno pilasta, u početku krem, poslije su svijetlosmeđi i u starosti cimetastosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, sitno bradavičave, 11-12 x 6-6.5 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Bijelo, debelo; miriše neugodno na plijesan ili plin, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, u skupinama, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom i grabom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Opisana je vrsta lako prepoznatljiva po neugodnom mirisu i žutih prstenastih pojaseva na stručku. Pripada skupini Triumphans, kao i slične sluzave koprenke (Cortinarius cephalixus), koja ima bijelo meso, miriše na suhu travu i raste u crnogoričnim šumama i Cortinarius papulosum, koja ima bazu zadebljanu poput buzdovana, kao i prva slična vrsta.

Phlegmacium glaucopus - created in Finland by Tapio Kekki

SMEĐOMASLINASTA KOPRENKA

Phlegmacium glaucopus (Schaeff.) Wünsche

Etimologija: glaukos (gr.) = modar, plav(kast) + pous (gr.) = noga, stručak. Po stručku i plavkastom mesu.

Engleski naziv: Greenfoot Webcap

Klobuk: 4-14 cm širok, mesnat, čvrst, prvo je polukuglast pa se raširi, rub je malo podvrnut, po vlažnom vremenu je mazav, kasnije postane vlaknast, dosta je promjenljive boje, najprije je oker, oker-zelenkast ili sivkasto-crvenkast, zatim je sivo-smećkast, do hrđastosmeđ.

Stručak: 4-7 cm visok i 3-4 cm debeo, čvrst, debeo, pun, crtast, prvo dosta zadebljan na bazi pa se izduži, a na bazi ostane obrubljeni i stisnuti gomolj, u mladosti je plavkast, zatim oker-smeđ i prekriven s dosta crveno-smeđeg praha od spora, koprena je bjelkasto-ružičasta.

Listići: Osrednje su gusti, široki, prirasli, izmiješani s lamelulama, najprije su svijetloljubičasti, zatim sivo-ljubičasti i u starosti sivo-smeđi do cimetastosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su bademaste, hrapave, 6.5-8.5 x 4.5-5 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Bijelo i blago ljubičasto u stručku, poslije posmeđi, bjelkasto-smećkasto u gomolju, u klobuku je bjelkasto, debelo, čvrsto; miriše na plijesan ili svježi kvasac, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Dodavanjem kapi kalijeve lužine na površinu klobuka, kožica postane hrđastosmeđa.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama ili krugovima, u miješanim i crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom, na tlu bogatom mahovinom, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete, ali kako dosta podsjeća na mnoge druge vrste, uključujući i neke smrtno otrovne, bolje je izbjegavati ovu vrstu.

Napomena: Ova koprenka uglavnom raste u crnogoričnim šumama, ima karakterističnu obrubljenu bulbu koja se sužava u šiljak, dosta dobre kvalitete.

POLUPLAVA KOPRENKA

Phlegmacium hemicaeruleum (Brotzu, Lorenzon, Padovan, Bellù & Dima) Brandrud, Dima, G.Saar & Schmidt-Stohn

Etimologija: hemi (gr.) = polu, djelomično + caeruleus (lat.) = plavo, plavkasto. Po plavljenju mesa samo u klobuku.

Klobuk: 3-12 cm širok, u početku je polukuglast, poslije je konveksan, na kraju je izravnat i uglavnom tupo ispupčen na sredini, gladak, kožica se lako guli, po vlažnom vremenu je mazav, a kasnije suh i sjajan, u početku je crvenkasto-ljubičast, prema rubu je dugo vremena intenzivno ljubičast, u starosti se smeđa ili tamnosmeđa boja širi po cijeloj površini, rub je isprva jako podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 4-12 cm visok i 1-4 cm debeo, valjkast ili vretenast, nešto je širi na sredini, pun, suh, na gornjem je dijelu ispod listića ljubičast, ostali je dio svjetliji, bjelkast, u starosti je oker, izraženim je oker zonama od bjelkasto-ljubičaste koprene.

Listići: Gusti, široki, prirasli, vijugavi, oštrica je malo nepravilno nazubljena, prvo su ljubičasto-sivi ili ljubičasti, u starosti su oker-smeđi do smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do bademaste, zašiljene na jednom kraju, sitno bradavičave, 9-11 x 5-6.5 µm, Q = 1.7-2; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bjelkasto, na prerezu u klobuku postane ljubičasto, a u stručku ostane bjelkasto, primjerak prikazan na posljednjoj slici je nešto slabije poljubičastio, jer je prerezan 24 sata nakon branja; miris je dosta intenzivan na zemlju, a okus nije izražen.

Kemijske reakcije: Meso u klobuku u dodiru sa KOH postane žućkasto, a u dodiru sa amonijakom žuto ili narančasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, karakteristično busenasto, u crnogoričnim šumama, na kiselom tlu. Vrlo je rijetka i nova vrsta, u Europi je prijavljen samo jedan lokalitet u Škotskoj, kao i u Hrvatskoj pa je potrebna zaštita. Slike je snimio Danijel Mulc, 22.9.2024., na lokalitetu Brod Moravice u Gorskom kotaru, u šumi jele (Abies alba).

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Opisana je vrsta lako prepoznatljiva po intenzivnom mirisu na zemlju i po plavljenju mesa samo u klobuku.

Phlegmacium mussivum - created in Finland by Tapio Kekki

SMRDLJIVA KOPRENKA

Phlegmacium mussivum (Fr.) Niskanen & Liimat.

Engleski naziv: Stinking Webcap

Klobuk: 3-11 cm širok, konveksno-raširen i ispupčen na sredini, najčešće je nepravilan i promjenljiv, po vlažnom je vremenu mazav, a sjajan po suhom vremenu, žuto-smeđ, smeđ ili crvenkasto-smeđ, sredina je tamnija, površina je sitno ljuskava, rub je svjetliji i ponekad vlaknast, žućkast do žućkasto-smećkast.

Stručak: 4-10 cm visok i 0.7-2 cm debeo, valjkast je i proširen na bazi, nekad je batinast, zdepast, nešto je tanji, pun je pa šupalj, žut do žuto-zelenkast, vlaknast, posmeđi prema bazi.

Listići: Najprije su žuti do žućkasto-zelenkasti, kasnije žuto-smeđi do maslinasto-smeđi, promjenljivog su oblika, tanki ili debeli, kukasti, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, nisu gusti, oštrica je nešto svjetlija i uglavnom pilasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su kobasičaste do eliptične, bradavičave, 4-10 x 0.6-2 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Žućkasto, u stručku je tamnožuto; karakterističnog je neugodnog mirisa, a okus je blag, na klip nedozrelog kukuruza.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom postane tamnomaslinasto i smeđe nahukano.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim, a rijetko bjelogoričnim i miješanim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim i bjelogoričnim drvećem, najčešće sa smrekom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Od sličnih vrsta se nepogrešivo razlikuje po karakterističnom i trajnom neugodnom mirisu.

Cortinarius percomis - created in Norway by Inger Kristoffersen

AROMATIČNA KOPRENKA

Phlegmacium percome (Fr.) A.Blytt

Etimologija: percomis (lat.) = vrlo ugodno. Po odličnom mirisu.

Klobuk: 4-13 cm širok, prvo je kuglast pa konveksno-raširen, rub je u mladosti podvijen, kožica se teško guli, sluzav i mazav po vlažnom vremenu, a sjajan po suhom vremenu, limunastožut, zlatnožut ili narančasto-smeđ na sredini.

Stručak: 4-7 cm visok i 1-2 cm debeo, valjkast, batinasto ili ponekad gomoljasto zadebljan na bazi, najprije je žućkast, djelomično i bjelkast, sa žuto-zelenkastim vlaknastim ostacima ovoja, na gornjem dijelu je prekriven crvenkasto-smeđom koprenom.

Listići: Gusti, odmaknuti ili izrezani uz stručak, najprije su žuti, zatim žuto-maslinasti i na kraju cimetastosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do bademaste, bradavičave, 10-11.5 x 6-6.7 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Svijetložuto do žuto-narančasto, sumporastožuto u stručku, na prerezu ili ozlijeđenom mjestu postane crvenkasto; miriše ugodno na mažuran, voće ili mandarine, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama, u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, najčešće sa smrekom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Karakteristična je vrsta po svom napadnom mirisu koji podsjeća na mažuran ili timijan. Slična je nancyjska koprenka (Cortinarius nanceiensis) koja ima izraženiju crvenkastu boju klobuka, kao i smrdljiva koprenka (Phlegmacium mussivum) koja je prvo bez mirisa, a malo poslije miris postane jači, oštriji i prodorniji, nijedna od navedenih vrsta nije jestiva.

POBJEDNIČKA KOPRENKA

Phlegmacium triumphans (Fr.) A.Blytt

Etimologija: triumphans (lat.) = pobjedničko. Po rastu i lijepom izdašnom izgledu gljive.

Engleski naziv: Birch Webcap

Klobuk: 5-12 cm širok, prvo je kuglast pa raširen, po vlažnom vremenu je mazav, a bez sjaja po suhom vremenu, žuto-oker ili žuto-narančast ili crvenkasto-smeđ, u mladosti prekriven smećkastim ostacima ovoja, vlaknasto-ljuskav, rub je samo na početku podvijen.

Stručak: 6-15 cm visok i 1.5-2.5 cm debeo, valjkast, malo je zadebljan na bazi, bjelkast ili žuto-okerast, s vlaknasto-ljuskavim je ostacima ovoja na gornjem dijelu, koprena je smeđa.

Listići: Zaokruženi su uz stručak, prirasli, prvo su krem-sivkasti ili sivo-okerasti, često s ljubičastim ili ružičastim odsjajem, poslije su okerasto-smeđi ili hrđastosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do bademaste, s relativno su krupnim bradavicama, 10.5-12.5 x 6-7 µm (cromushrooms: spore su (10.5) 10.6 - 11.9 (12.7) × (5.8) 6 - 6.4 (7.3) µm, Q = (1.7) 1.72 - 1.9 (2.1), N = 120, Me = 11.1 × 6.2 µm, Qe = 1.8, bazidije su 4-sporne, valjkaste, 18-25 × 7-9.7 µm, N = 9, cheilocistide su u obliku boce, valjkaste, nepravilne, vršno zaobljene, 25-50 × 6-13 µm, N = 30): otrusina je oker-smeđa.

Meso: Bijelo do svijetlooker; miriše slabo na svježi kvasac, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, po parkovima i vrtovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće brezom, voli tresetišta i vlažnija mjesta. Slika je snimljena 28.9.2025., na lokalitetu Zelovo kod Sinja.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete. Sakupljanje ove vrste za konzumiranje zahtijeva veliko iskustvo i nije preporučljivo za početnike.

Napomena: Prepoznatljiva je po vlaknastom i ljuskavom klobuku, batinastom stručku opasanom ovojem i po sivkasto-plavkastim listićima u mladosti.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 320. Pobjednička koprenka (Cortinarius triumphans (Fr.) Blytt.), Sinonim: Cortinarius crocolitus Quél.

Cortinarius croceocoeruleus - created on October 2020 in Solnhofen, Germany by Enrico Tomschke

PLAVKASTA KOPRENKA

Thaxterogaster croceocoeruleus (Pers.) Niskanen & Liimat.

Engleski naziv: Handsome Webcap

Klobuk: 4-13 cm širok, prvo je polukuglast, kasnije je raširen i malo tupo ispupčen na sredini, mazav, sluzav, ljubičast do ljubičasto-smeđ, kasnije postane šafranastožut, na sredini je tamniji, smeđ.

Stručak: Valjkast, malo je sužen na bazi, korjenast, šupalj, sluzav, prljavo bijel, ispod prstenaste zone je žućkast, lomljiv, često je s prstenastim ostacima koprene.

Listići: Dosta su razmaknuti, suženi su uz stručak, prirasli, izmiješani su s lamelulama, svijetlosmeđi, crvenkasto-smeđi do hrđastosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 11-12 x 5-6 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Bijelo, lomljivo; miriše na med ili rotkvice, a okus je gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće sa hrastom ili bukvom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je gljiva, ali se smatra nejestivom zbog gorkog okusa mesa.

Napomena: Početnici bi trebali izbjegavati koprenke, jer se među njima nalazi i nekoliko smrtno otrovnih vrsta.

GRIMIZNA KOPRENKA

Thaxterogaster purpurascens (Fr.) Niskanen & Liimat.

Etimologija: purpureus (lat.) = purpurne boje, purpurno. Po boji mesa.

Engleski naziv: Bruising Webcap

Klobuk: 4-13 cm širok, polukuglasto-konveksan pa raširen, mazav, gol, sitno urašteno vlaknast, žuto-smeđ, smeđ ili ljubičasto-smeđ, nešto tamniji na sredini, između mesnatog dijela i ruba se nalazi jedna crno-ljubičasta kružna crta (često nije uočljiva), ljubičast, kasnije je ujednačeno obojen.

Stručak: 4-20 cm visok i 1-8 cm debeo, robustan, kompaktan, tvrd, valjkast ili batinast, pun je pa šupalj, malo je zadebljan u neobrubljeni ili skoro obrubljeni gomolj, vlaknast, najprije je s plavkasto-ljubičastom ili ljubičastom nijansom pa sivo-smeđ na vrhu, na dodir nastaju tamnoljubičaste pjege, izražena je koprena ljubičaste boje.

Listići: Tanki, jako su gusti, izmiješani s lamelulama, sinusoidalno su prirasli ili su lagano zaokruženi uz stručak, u mladosti su ljubičasti, a na kraju hrđastosmeđi, na dodir se stvaraju jasne ljubičaste pjegice.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, bademaste, jasno su bradavičave, 9-10 x 4.7-6 µm (cromushrooms: (9) 9.2 - 10.3 (10.8) × (4.9) 5.1 - 5.8 (6) µm, Q = (1.5) 1.7 - 1.9 (2), N = 120, Me = 9.8 × 5.4 µm, Qe = 1.8, bazidije su 4-sporme, batinaste do valjkaste, 30-36 × 7-9.2 µm, N = 4, cheilocistide su valjkaste, vršno zaobljene, s malim su izraslinama na vrhu, 24-29 × 6.3 - 9.7 µm, N = 3); otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Čvrsto, svijetle je plavkasto-ljubičaste boje, kada se gljiva razvije postane bjelkasto, ispod kožice klobuka je ljubičasto, a u gomolju posmeđi; miriše ugodno na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, busenasto, u svim tipovima šuma, najčešće crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim i bjelogoričnim drvećem. Prva slika snimljena je 15.10.2022., na lokalitetu Cret Dubravica kod Zaprešića, a ostale 29.9.2025., na lokalitetu Zelovo kod Sinja, u šumi crnog bora.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, a u dijelu je literature navedena kao nejestiva.

Napomena: Lijepa je gljiva, nije rijetka vrsta, s karakterističnom je tamnoljubičastom ili purpurnom bojom listića i stručka. Postoje dvije forme koje se razlikuju po staništu, te po stručku na kojem se nalazi jasno obrubljena bulba (crnogorična forma) i skoro obrubljena bulba (bjelogorična forma).

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 342. Grimizna koprenka (Cortinarius purpurascens Fries)

Thaxterogaster riederi - created on August 2020 in Trentino, Italy by Federico Calledda

SMIJEŠNA KOPRENKA

Thaxterogaster riederi (Weinm.) Niskanen & Liimat.

Engleski naziv: Leonine Webcap

Klobuk: 4-8 cm širok, u početku polukuglast, poslije konveksan pa otvoren pa otvoren, po vlažnom vremenu mazav, po suhom bez sjaja, rub je dulje vrijeme podvijen, oker do crvenkasto-smeđ, koprena bijela i u početku povezana sa stručkom.

Stručak: 5-10 cm visok, osnova je zadebljana, uzdužno je vlaknast, najprije je ljubičast na bazi, poslije je smećkast.

Listići: U početku su svijetloljubičasti, poslije ljubičasti do hrđastosmeđi, oštrica je pilasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, bademaste, bradavičave, 10-14.5 x 6.5-9 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Bjelkasto, kao vodenasto pjegavo i s ljubičastom nijansom, redovito je nagriženo od nematoda; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, u planinskim crnogoričnim šumama (Velebit).

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Obilježje je ove koprenke da pripada podskupini gljiva koje imaju ljubičasto nahukan stručak i listiće. Bitna je karakteristika i boja mesa, koje je vodenasto pjegavo i redovito su ga nagrizli crvi.

Cortinarius talus - created in Finland by Tapio Kekki

PETNA KOPRENKA

Thaxterogaster talus (Fr.) Niskanen & Liimat.

Etimologija: talus (lat.) = gležna kost, gležnjača. Po obliku bulbe.

Engleski naziv: Honey Webcap

Klobuk: 4-17 cm širok, najprije konveksan, zatim nepravilno raširen, rub je obično podvijen, a kod razvijenih gljiva raspucan, po vlažnom vremenu je ljepljiv i sluzav, površina je sa uraštenim vlakancima i srebrnasto pahuljasta, žut je i svijetlooker, kasnije oker, nekad je s maslinastom nijansom, nešto je svjetliji na sredini, skoro srebrnast.

Stručak: 3-7 cm visok i 1-2 cm debeo, gomoljasto je zadebljan na bazi, gomolj je stisnut i širok najviše do 4-5 cm i bijel, rub gomolja je nakošen, površina je sjajna po suhom vremenu, bijel, nešto je tamniji prema bazi, sa smeđim pjegama, na kraju je okerast.

Listići: Nisu gusti, zaokruženi uz stručak, prirasli, najprije su bjelkasti i krem-sivkasti, zatim svijetlosmeđi ili žuto-smeđi, na kraju su hrđastosmeđi, oštrica je uglavnom valovita i sitno nazubljena.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, skoro glatke, vrlo sitno hrapave, 7.5-10 x 4.5-7 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Bijelo, iznad listića je bjelkasto i sa žućkasto-smećkastom crtom; miris je osebujan, slatkast, na medu ili voće, poput karamela od jagoda, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom posmeđi, a kožica postane smeđo-blijeda.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće hrastom, bukvom i brezom, na kiselom i vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Ova koprenka je po makroskopskim karakteristikama najprepoznatljivija po širokoj i nakošenoj bulbi, žutoj boji klobuka i sivim listićima.

POSTROJENA KOPRENKA

Thaxterogaster turmalis (Fr.) Niskanen & Liimat.

Etimologija: turma (lat.) = mnoštvo, čopor, krdo, jato. Po rastu u velikoj množini, skupno.

Klobuk: 4-15 cm širok, polukuglast je pa konveksno-raširen, dugo je vremena zatvoren, rub je tanko podvijen, blistav, površina je mazava, ubrzo je suh i sjajan, kožica se lako guli, žuto-smeđ, oker-smeđ ili narančasto-smeđ, rubna zona je bjelkasta zbog svilenastih ostataka bijelog ovoja, sredina je tamnija, ljuskavo ispucan, uzdužno vlaknast, naboran.

Stručak: Ujednačeno je valjkast, na bazi je malo batinasto zadebljan, bjelkast, na donjem dijelu je ljuskav i s gustom kovrčastom dekoracijom od ovoja.

Listići: Prilično su gusti, relativno su stanjeni, prirasli na stručak, oštrica je nazubljena, u mladosti sivkasti ili žućkasto-sivkasti, zatim hrđastosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su vretenaste, glatke, s velikom uljnom kapljom, 3.8-7.5 x 2.5-4.5 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Bjelkasto, kompaktno; miris je neugodan po plijesni ili znojnim nogama, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće sa smrekom, u mahovini. Primjerke na slici snimio je Danijel Balaško, u listopadu, na lokalitetu Apatovac pokraj Koprivnice, u šumi bukve i hrasta.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je gljiva, ali se smatra nejestivom zbog neugodnog mirisa mesa.

Napomena: Pripada skupini u kojoj se nalazi blistava koprenka (Cortinarius claricolor) koja dosta slična, također paziti da se ne zamijeni s lojastom koprenkom (Cortinarius sebaceus).

Cortinarius variegatus - created on October 2019 in Malga di Susà, Pergine Valsugana, Italy by Marco Floriani

RAZNOLIKA KOPRENKA

Thaxterogaster variegatus (Bres.) Niskanen & Liimat.

Etimologija: variegatus (lat.) = pjegavo, šareno, šaroliko. Po izgledu klobuka.

Engleski naziv: Variegated Webcap

Klobuk: 3-12 cm širok, konveksan do raširen, često je ulegnut na sredini, sjajan, po vlažnom vremenu mazav i sluzav, kožica se lako guli, čitava površina je promjenljive ili ujednačene oker do ciglasto-smeđe boje, vlaknasto-pahuljast, pokriven je bijelom svilenkastom dekoracijom, rub je dugo podvijen i tanak.

Stručak: 5-10 cm visok i 1.5-2.5 cm debeo, pravilan, valjkast, samo je ponekad malo zadebljan na bazi, a inače je baza izdužena i sužena na dnu, bjelkast do žućkast, prekriven bijelom koprenom, mjestimično je s oker mrljama, na donjem je dijelu mjestimično lagano ljubičast ili ružičasto-ljubičast od ostataka koprene.

Listići: Uglavnom su bjelkasti do svijetlosmeđi, u starosti su hrđastosmeđi, zaokruženi su uz stručak, prirasli, prilično su gusti, oštrica dosta pilasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su vretenaste do eliptične, 7.5-10 x 3.5-4 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično smrekom, rjeđe u bjelogoričnim šumama i parkovima, često u blizini lipe, na terenima bogatim mahovinom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Od nekih sličnih vrsta se razlikuje po tome što ima izduženu bazu stručka koja je i sužena na dnu.

PLOSNATA BATRLJICA

Crepidotus applanatus (Pers.) P.Kumm.

Etimologija: appianatus (lat.) = izglađeno, ravno. Po izgledu.

Engleski naziv: Flat Crep

Klobuk: 2-8 cm širok, lateralno je učvršćen za podlogu ili je s rudimentarnim stručkom, često su poredani poput crijepova na krovu kuće, ubrzo se izravna, lopatast, lepezast, zaobljeno-lepezast, rijetko je bubrežast, konveksan, izravnato-konveksan do spljošten, ravan, ponekad je tupo ispupčen ili ulegnut blizu mjesta pričvršćivanja, površina je vodenasta, svilenasta ili baršunasta, glatka, na mjestu pričvršćivanja je s bijelim pustenastim slojem micelija koji se proteže do 1/5 promjera, rub je obično podvijen, kasnije se izravna, cjelovit, valovit ili režnjast, prozirno je narebran do 1/5 ili 1/2 promjera, mlada i svježa plodna tijela su bijela, u zrelosti su svijetložuta ili svijetlonarančasta, nakon sušenja su ponekad svjetlija, žućkasto-bijela.

Stručak: 2-7 mm dug i 2-4 mm debeo, valjkast ako je prisutan, bjelkast, dlakav. 

Listići: Rijetki, 12-26 ih dopire do stručka, široki su 2-4 mm, trbušasti, prirasli ili se spuštaju po stručku, u mladosti su bjelkasti do krem, u zrelosti poprimaju narančaste i sive tonove, svijetlonarančasti, sivkasto-narančasti, nekad su žuto-plavi, u starosti postaju smeđi, oštrica je u mladosti iste boje kao i lice, a u zrelosti je svjetlija, bjelkasta, cjelovita ili nepravilno nazubljena.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, rijetko su gotovo kuglaste, sa sitnim, izoliranim bradavicama, 4.2-6.8 µm, bazidije su 4-sporne, rijetko su 2-sporne, uglavnom su batinaste, rijetko su usko batinaste, prozirne, tankih stijenki, 16–32 × 6–9 μm, bazidiole su batinaste, prozirne, tankih stijenki, 11–24 × 4-7 μm, cheilocistide su uglavnom batinaste, ponekad su usko batinaste, rijetko su oblika boce, trbušaste, usko trbušaste, usko valjkaste, račvaste, usko račvaste, režnjaste i usko režnjaste, zaobljenog vrha, prozirne, tankih stijenki, 22–57 × 6–16 μm, pileipelis je cutis, sastoji se od 5-15 slojeva paralelnih, prozirnih hifa tankih stijenki bez inkrustacija, debljine 25-130 μm, terminalni segmenti su 13-87 × 5–13 μm, poleglih ili nakošenih do uspravnih, često su usko batinaste, ponekad su batinaste, usko valjkaste i u obliku uske boce, rijetko su račvaste, valjkaste i usko trbušaste, zaobljenog vrha, prvi subterminalni segmenti su 17-77 × 3–9 μm, usko valjkasti ili valjkasti, trama listića je više ili manje pravilna, hife su široke 3-22 μm, valjkaste ili najšire u sredini odnosno blizu spojeva segmenata, prozirne, tankih stijenki, bez inkrustacija, trama klobuka je bez želatinoznog sloja, hife su široke 3-12 μm, po ostalim svojstvima slične su hifama u trami listića, ali neke su hife i dihotomski razgranate ili anastomozirane, kopče su prisutne u svim tkivima (cromushrooms: (4.9) 5.7 - 6.7 (7.4) × (4.7) 5.6 - 6.5 (7.1) µm, Q = 1 - 1.07 (1.1), N = 120, Me = 6.3 × 6.1 µm, Qav = 1); otrusina je svijetlosmeđa do smeđa.

Meso: Tanko, debljine je do 2 mm, bez želatinoznog sloja, mekano, bjelkasto, vodenasto sivo, osušeno je bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof na krupnijim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća, obično bukve, a rjeđe javora, hrasta ili vrbe.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakvu uporabnu vrijednosti.

Napomena: Vrste iz ovoga roda je vrlo teško determinirati, to je moguće samo uz pomoć mikroskopa.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1050. Plosnata batrljica (Crepidotus applanatus (Pers.) Kummer)

LOMLJIVA BATRLJICA

Crepidotus autochthonus J.E.Lange

Engleski naziv: Grounded Oysterling

Plodno tijelo (klobuk): 1-11 cm široko, vrlo je nepravilno, školjkasto, lepezasto ili u obliku kišobrana, iskrivljeno, suho, svilenkasto, lateralno je pričvršćen za supstrat, bez stručka, bijelo do krem, kasnije je sa sivo-žutim, žuto-smeđim ili crvenkasto-smeđim mrljama, po vlažnom je vremenu žuto-smećkasto, vlaknasto i sitno maljavo, rub je dugo vremena podvijen.

Listići: Vrlo su gusti, oštrica je trepavičava, najprije bijeli do svijetloružičasti, kasnije su svijetlosmeđi i konačno hrđastosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do bademaste, glatke, 7-9 x 5-6 µm, Q = 1.3-1.7 (cromushrooms: bazidiospore su (7) 7.3 - 8.8 (9.7) × (4.6) 4.9 - 5.8 (6.4) µm, Q = (1.3) 1.4 - 1.6 (1.8), N = 160, Me = 8 × 5.3 µm, Qe = 1.5, bazidije su batinaste, 4-sporne, 23-32 × 6-10 µm, N = 36, cheilocistide su valjkaste, nekad su glavičaste, rijetko su oblika boce, 28-42 × 8-16 µm, N = 10); otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Vrlo tanko, bijelo, djelomično mekano, gumasto, lomljivo; miris nije izražen, a okus je blago slatkast na lišće špinata, nakon dužeg žvakanja postaje lagano oporo i gorko.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili busenasto, u svim tipovima šuma, kao saprotrof na krupnim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, najčešće smreke i jele, ponekad raste prividno na zemlji izmiješanom s drvnim ostacima. Prvu sliku snimio je Mladen Matišić, 24.5.2025., na zemlji, a druga je snimljena 29.5.2026., na lokalitetu Hotnja kod Pokupskog, na zemlji.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Lomljiva batrljica naraste prilično velika i pojavljuje se isključivo na krupnim drvnim ostacima crnogoričnog drveća. Za razliku od svih drugih batrljica ona poslije ima smeđe listiće i otrusina je smeđe boje. Kao i što naziv sinonima kazuje (fragilis), vrlo je lomljiva i na temelju navedenog tako je prepoznatljiva.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1055. Lomljiva batrljica (Crepidotus autochthonus Lge.), Sinonim: Crepidotus fragilis Joss.

Crepidotus bresadolae - created in Finland by Stefan Jakobsson

MALJAVA BATRLJICA

Crepidotus bresadolae Pilát

Klobuk: 0.5-4 cm širok, stožast ili bubrežastog oblika, također skoro jajolik, površina je bez sjaja, suh, malo je crtast po vlažnom vremenu, najprije je bijel, zatim nešto tamniji, krem, žućkast, sivkast ili žućkasto-smeđ, vlaknasto-vunast, rub je najprije podvijen pa se izravna, tanak, kožica malo prelazi preko ruba.

Stručak: Ne postoji ili vrlo kratak, ekscentrično ili lateralno postavljen u odnosu na klobuk, bjelkast do žućkasto-smeđ, maljav.

Listići: Osrednje su gusti, razmaknuti, izmiješani su s lamelulama, skoro se spuštaju po stručku, u mladosti su bjelkasti ili žućkasti, kasnije su svijetlosmeđi i s ružičastom nijansom.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 6.8-11.1 x 4.5-6.2 µm; otrusina je svijetlosmeđa do tamnosmeđa.

Meso: Tanko, mekano, bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, ali i u ostalom dijelu godine u razdoblju bez mraza, najčešće kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (grane, trupci, otpalo lišće) johe i breze, a rijetko prividno na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Unutar ovog roda postoji više vrlo sličnih vrsta koje nije uvijek moguće sa sigurnošću identificirati samo na temelju izgleda. Dosta je promjenljive boje, od bijele do smeđe.

ŽUTOSMEĐA BATRLJICA

Crepidotus calolepis (Fr.) P.Karst.

Engleski naziv: Scaly Oysterling

Klobuk: 1-4 cm širok, isprva je konveksan, poslije je raširen, bubrežast ili lepezast, lateralno je srašten s podlogom, kožica se lako guli, bjelkast, svijetložut do žućkasto-smeđ, vodenast, u mladosti smeđe ljuskav, vunasto-maljav, poslije ljuske nestaju, uz rub je svjetliji, rub je u mladosti podvijen, nije narebran.

Stručak: Ne postoji ili vrlo kratak, lateralan, bjelkast do žuto-smeđ, baršunast.

Listići: Rijetki, granaju se poput delte rijeke, izmiješani su s lamelulama, najprije su žućkasto-smećkasti, poslije svijetlosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 7-10 x 5-6.5 µm, Q = 1.3-1.7; otrusina je smeđa.

Meso: Tanko, bjelkasto do svijetložuto, obično je dosta vodenasto i lako lomljivo, sa želatinoznim slojem u gornjem dijelu mesa; miris nije izražen, okus blag, gorkast i trpak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, ali i u ostalom dijelu godine u razdoblju bez mraza, u skupinama, kao saprotrof na krupnim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća, ponekad iz pukotina živog drveća.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Žutosmeđa batrljica vrlo je karakteristična i lako prepoznatljiva po boji klobuka. Osobito je važna činjenica da se listići granaju poput delte rijeka.

Crepidotus caspari - created in Finland by Tapio Kekki

KASPARIJEVA BATRLJICA

Crepidotus caspari Velen.

Engleski naziv: Pale Oysterling

Klobuk: 1-4 cm širok, bubrežast, školjkast ili lepezast, sa sitnim je stručkom ili bez njega, površina je skoro glatka, bijel, kasnije lagano žućkast ili sivkast, vodenast, vlaknast, rub je bijelo baršunast, nije narebran.

Stručak: Vrlo je kratak ili uopće ne postoji, lateralan, bjelkast, blago maljav.

Listići: Osrednje su gusti, s brojnim su lamelulama, najprije su bijeli do kremasti, poslije svijetlosmeđi i često s ljubičastom nijansom, u starosti su tamnosmeđi, oštrica je bijela i sitno trepavičava.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do eliptične, fino hrapave, točkaste do mramorirane, 6.5-9.5 x 4.5-6 µm, Q = 1.4-1.7; otrusina je ružičasto-smeđa.

Meso: Vrlo tanko, gotovo da i ne postoji, žilavo, malo želatinozno, bjelkasto; miris je slab na gljive ili voće, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof na krupnijim drvnim ostacima (grane) raznog bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Ova se batrljica razlikuje od sličnih vrsta po mikroskopskim karakteristikama.

Crepidotus cesatii - created in Norway by Inger-Lise Fonneland

OKRUGLOTRUSNA BATRLJICA

Crepidotus cesatii (Rabenh.) Sacc.

Engleski naziv: Roundspored Oysterling

Klobuk: 1-2.5 cm širok, bubrežastog ili školjkastog oblika, bez stručka, bjelkast, kasnije je sivkasto-smećkast, žuto-smeđ na mjestu na kojem je učvršćen za supstrat, sitno dlakav, rub dosta podvijen i svilenkast.

Stručak: Ne postoji ili vrlo kratak.

Listići: U mladosti su bjelkasti, kasnije žuto-smeđi do ružičasto-smećkasti, a na kraju su hrđastosmeđi, prilično su rijetki i uski, oštrica je nazubljena.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do široko eliptične, sa sitnim šiljcima, 6-9 x 5.5-7.5 µm, Q = 1-1.3, Qe = 1.1; otrusina je žućkasta do žuto-smeđa.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, bjelkasto; miris je na orahe ili bademe, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof na krupnim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća, a samo ponekad crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Vjerojatno je jestiva vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Veoma je sitna vrsta gljive školjkastog oblika i čudnih listića koju je teško determinirati bez mikroskopske analize spora.

ŽUTOLISTIĆAVA BATRLJICA

Crepidotus crocophyllus (Berk.) Sacc.

Engleski naziv: Saffron Oysterling

Klobuk: 1-4 cm širok, u mladosti polukuglast, poslije školjkast i raširen, suh, najprije je žut ili žuto-smeđ, kasnije tamnosmeđ, vunasto-ljuskav, baršunast, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: Najprije je vrlo kratak, poslije nestaje, a klobuk je lateralno pričvršćen za podlogu, žuto-smeđ.

Listići: Gusti, uski, izmiješani s lamelulama, račvasti, sjedinjuju se na lateralno postavljenom kratkom stručku, najprije žućkasti ili sumporastožuti, poslije narančasti do smećkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, bodljasto-bradavičave, 5-7 µm; otrusina je žuto-oker.

Meso: Tanko, gumasto, lomljivo, žućkasto do svijetlo žuto-narančasto, poslije izblijedi; miris nije izražen, okus blago gorkast i trpak.

Stanište: Raste tijekom godine, a uglavnom u ljeto i jesen, pojedinačno, kao saprotrof na krupnim drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća, a prema literaturi i crnogoričnog drveća. Primjerke na slikama snimila je Helena Petrić.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti. Nijedna vrsta iz ovog roda nije jestiva.

Napomena: Opisana je vrsta vrlo rijeka i lako prepoznatljiva po sumporastožutim listićima i smeđim čehicama na klobuku. Najsličnija je žutosmeđa batrljica (Crepidotus calolepis), koja ima želatinoznu kožicu klobuka i može se guliti, te listići nisu sumporastožuti i granaju se poput delte rijeka.