TAMNOZELENA KOPRENKA

Calonarius atrovirens (Kalchbr.) Niskanen & Liimat.

Etimologija: ater (lat.) = crno, tamno + virens (lat.) = zeleno. Po boji klobuka.

Engleski naziv: Olive Webcap

Klobuk: 4-10 cm širok, polukuglast pa spljošten i široko ispupčen, kasnije je skoro ravan, po vlažnom je vremenu sluzav, a po suhom vremenu suh i sjajan, rub je dugo vremena podvijen pa izravnat, žuto-zelenkast, maslinastozelen do zelenkasto-crnkast, površina je s gustim sitnim crnim uraštenim vlakancima na maslinastozelenoj osnovi, sredina je maslinasto-smeđa do maslinasto-crna, u blizini ruba je sa zonom radijalnih vlakana, nakon uklanjanja kožice se vidi maslinastozeleni sloj mesa uz kožicu.

Stručak: 4-10 cm visok i 1.5-2.5 cm debelo, a u gomolju do 2.8 cm, gomolj je obrubljen i trokutast, malo sluzav, žućkasto-zelenkast do maslinastozelenkast, u starosti maslinasto-smeđ do tamno maslinastozelen, donji je dio gomolja je limunastožut, a rub malo smeđ od ostataka ovoja, uzdužno je naboran, niti koprene su u mladosti zeleni, a kasnije smeđi.

Listići: Tanki, gusti, zaokruženo-izrezani uz stručan, slobodni, sitno su pilasti i blago valoviti, s kratkim lamelulama, široki su od 6-10 mm, najprije limunastožuti do maslinasti, zatim maslinasto-smeđi do tamno maslinastozeleni.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, limunaste, izraženo su bradavičave, s istaknutim su bočnim apikalnim nastavkom, 9-12 x 6-7 µm, bazidije su batinaste, 4-sporne, 30-34 x 6-8 µm, bez cistida (cromushrooms: bazidiospore su (9) 9.5 - 11.3 (12) × (5.1) 5.6 - 6.5 (7.3) µm, Q = (1.5) 1.6 - 1.8 (2), N = 120, Me = 10.3 × 6 µm, Qe = 1.7, bazidije su 23.6-34.7 × 7.7-10.6 µm, N = 30); otrusina je hrđastosmeđa, a u mladosti žuto-smeđa.

Meso: Zlatnožuto, sumporastožuto ili žuto-zelenkasto, ispod kožice klobuka je maslinastozeleno, u rupicama je smeđe od crva, stajanjem i sušenjem crni; miris je izrazito aromatičan na mažuran ili na gljive, ponekad malo podsjeća i na jod, a okus je blag i veoma ugodan.

Kemijske reakcije: Kožica s KOH pocrni, meso postane smećkasto (Moser) ili maslinastozeleno (Shaffer), a s Melzerovim reagensom ponarančasti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen samo u crnogoričnim šumama, obično u simbiozi sa smrekom i jelom, nešto rjeđe s borom, međutim kod nas se može pronaći i po čistim hrastovim šumama, uz medunce i cerove, voli vapnenasto tlo. Prve tri slike snimio je Danijel Mulc, a četvrtu Danijel Balaško.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom. Općenito za koprenke vrijedi pravilo da su one sa žutim mesom uvijek otrovne. Otkrivene su niske koncentracije orelanina, ali nisu poznati slučajevi trovanja. Konzumacijom se ne može isključiti potencijalno oštećenje bubrega.

Napomena: Lijepa je i ne tako česta koprenka. Lako se zamijeni s ljubičasto-zelenom koprenkom (Calonarius ionochlorus) kojoj je klobuk potpuno zelen, ima žuto meso, ali se razlikuje po ljubičastoj, a ne žutoj boji listića. Slična je mirisava koprenka (Cortinarius odoratus) koja se razlikuje samo po svjetlijoj žutoj boji mesa na osnovi stručka i po mirisu koji je sličan kao kod mirisne puževice (Aphroditeola olida), miriše po bombonima. Sve koprenke sa žutom bojom mesa sumnjive su kao otrovne vrste. Na prikazanoj slici se mogu uočiti poispadale sazrele smeđe spore na ovoju stručka. Slična je lažna limunasta koprenka (Calonarius citrinus) koja je svjetlija i s više žutih primjesa, jako podsjeća na zelenkastu vitezovku (Tricholoma equestre) koja ne miriše po mažuranu, već po keksima ili po svježem kruhu. Smrtno otrovna vrsta je sjajna koprenka (Calonarius meinhardii) koja je čitava žuta.

LIMUNASTA KOPRENKA

Calonarius citrinus (J.E.Lange ex P.D.Orton) Niskanen & Liimat.

Etimologija: citrus (lat.) = vrsta limuna (Citrus medica), limunastožuto Po boji.

Klobuk: 3-8 cm širok, konveksan je pa raširen, često je ulegnut na sredini, rub je tanak i dugo vremena podvijen, kožica je jasno mazava, žuto-zelenkast ili ponekad svjetliji, na sredini je često zelenkasto-smećkast, uglavnom je smećkasto ljuskav, rub je smećkasto vlaknast.

Stručak: 3-9 cm visok i 1-1.5 cm debeo, valjkast, uglavnom je duguljast, s prilično je širokim, obrubljenim gomoljem na bazi, svijetložut do žućkasto-zelen, prekriven žućkastim vlakancima, uočljiva je hrđastosmeđa prstenasta zona, vrh je bjelkast, hrđastosmeđ i prekriven bijelim nitima micelija na bazi.

Listići: Prirasli su na stručak ili se lagano spuštaju s kukicom, prilično su gusti, najprije su svijetložuti ili žuto-zelenkasti pa žuto-smeđi, tamnosmeđi ili hrđastosmeđi, oštrica je svjetlija.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, limunaste do bademaste, bradavičave, 8.5-10 x 5-5.5 µm (cromushrooms: (9) 9.2 - 11.2 (11.9) × (4.2) 4.9 - 5.7 (6) µm, Q = (1.5) 1.7 - 2.2 (2.6), N = 100, Me = 10.1 × 5.3 µm, Qav = 1.9); otrusina je svijetlosmeđa do hrđastosmeđa.

Meso: Žuto-maslinasto, nešto je tamnije u stručku, u starosti smeđe, vlaknasto, lomljivo; miris je slabo izražen ili vrlo slab na papar ili svježe pečeni kruh, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom. Zbog njezine rijetkosti nije poznato sadrži li orelanin, međutim preporuča se izniman oprez s koprenkama sa žutom bojom mesa, jer su neke vrste i smrtno otrovne.

Napomena: Ova koprenka nije velika rastom. Micelij je također žute boje.

Calonarius elegantior - created on September 2022 in Tara, Bajina Bašta, Zlatiborski, Serbia by Stevan Baluban

OTMJENA KOPRENKA

Calonarius elegantior (Fr.) Niskanen & Liimat.

Etimologija: elegantior (lat.) = elegantno, otmjeno. Po obliku i boji.

Engleski naziv: Elegant Webcap

Klobuk: 4-12 cm širok, sjajan, kompaktan, mesnat, prvo je konveksan pa raširen ili malo ulegnut na sredini, gol, mazav, zlatnožut, žuto-smeđ ili okerasto-narančaste boje, tamniji je na sredini, vlaknast, rub je podvijen i raspucan.

Stručak: 4-8 cm visok i 2-3 cm debeo, pun, čvrst, robustan, valjkast, s odsječenim gomoljem na dnu, više ili manje je izdužen, limunastožut, izražena prstenasta zona je sumporastožuta, opskrbljen je sa sivkastom pa hrđastosmeđom koprenom od spora nakon čega izgleda vlaknasto.

Listići: Gusti, izrezani su uz stručak, slobodni, široki, slamnatožuti pa svijetlo žuto-maslinasti, u starosti hrđastosmeđi, oštrica je nazubljena.

Mikroskopija: Bazidiospore su bademaste, 12-14.7 x 7-9.5 µm; otrusina je žućkasta do hrđastosmeđa.

Meso: U osnovi je svijetložuto pa crvenkasto-smeđe, osobito u gomolju, kompaktno; miris nije izračen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, a ponekad i prividno busenasto, najčešće u crnogoričnim šumama jele, na višim planinskim predjelima, rijetka je u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim i bjelogoričnim drvećem.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva slabe kvalitete. Biti na oprezu jer koprenke sa žutim mesom mogu biti vrlo otrovne.

Napomena: Slična zelenolistićava koprenka (Thaxterogaster scaurus) ima odsječenu bulbu.

NAJOTMJENIJA KOPRENKA

Calonarius elegantissimus (Rob.Henry) Niskanen & Liimat.

Engleski naziv: Dapper Webcap

Klobuk: 4-12 cm širok, najprije polukuglast, zatim raširen, po vlažnom vremenu je jako mazav i sluzav, gol, žut, žuto-narančast, narančasto-crven ili narančasto-smećkast, sredina je tamnije pjegava.

Stručak: 5-11 cm visok i 1-3 cm debeo, pun, lomljiv, baza je gomoljasto zadebljana i široka do 4 cm, kasnije je obrubljena, najprije žućkast, zatim sumporastožut, uzdužno vlaknast od ostataka bijele koprene koja zbog poispadalih spora postane crveno-smeđa, ovoj na rubu gomolja najprije je kremasto-žućkast, kasnije postane oker-smećkast, a donja je strana gomolja je bijela do kremasta.

Listići: Najprije su žućkasti i s maslinastom nijansom, zatim su smeđi, u starosti su maslinasto-smeđi ili hrđastosmeđi, prirasli, oštrica je malo pilasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su bademaste do limunaste, grubo bradavičave, 12.5-15.7 x 8-10.2 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Bjelkasto ili žućkasto-oker ispod kožice klobuka, često natopljeno vodom sa sivom zonom iznad listića, u gomolju je žućkasto; miris je ugodan na voćne kolače ili pecivo, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, skupno, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Neki je autori opisuju kao jestivu vrstu, drugi kao nejestivu, a treći kao otrovnu pa je smatramo otrovnom. Preporučuje se vrlo veliki oprez zbog moguće zamjene sa smrtno otrovnim vrstama.

Napomena: Moguća je zamjena s raznim žutim, žuto-narančastim i narančasto-crvenim koprenkama koje imaju gomoljasto i obrubljeno gomoljasto zadebljanje na bazi stručka.

Calonarius ionochlorus - created on November 2019 in Provincia di Imperia, Italy by Federico Calledda

LJUBIČASTO-ZELENA KOPRENKA

Calonarius ionochlorus (Maire) Niskanen & Liimat.

Etimologija: ion (gr.) = ljubičasto + chloros (gr.) = zeleno. Po boji.

Klobuk: 5-12 cm širok, u mladosti je konveksan pa otvoren i skoro izravnat, te s dosta široko ispupčenom sredinom, nešto je rjeđe ulegnut, sluzav, gladak, žuto-zelen, maslinastozelen do tamno maslinastozelen, sredina je tamnije maslinasto-smeđa, vlaknasto-pahuljast, kožica se lako guli sve do sredine, rub je jasno tanak, te lagano valovit ili pravilan.

Stručak: 3.5-7 cm visok i 0.8-1.5 cm debeo, valjkast, na bazi se širi u obrubljeni gomolj u obliku pehara, sluzav, sjajan, limunastožut, žuto-zelenkast do maslinastozelen, poslije je nešto tamnije zeleno-smeđ, cijelom je dužinom sitno vlaknast, prema bazi do gomolja je lijepe sumporastožute boje, a na dnu je sa sumporastožutim micelijskim nitima, koprena je zagasitožuta.

Listići: Prilično su gusti, suženo-zaokruženi uz stručak, prirasli, na krajevima su stanjeni, malo su trbušasti na sredini (široki 5-8 mm), u mladosti su svijetloljubičasti ili plavkasto-ljubičasti pa poslije ljubičasto-smeđi ili hrđastosmeđi, oštrica je ravna i sitno pilasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su bademaste do limunaste, jako su bradavičave, 8.2-11.4 x 5.5-6.9 µm; otrusina je žuto-smeđa.

Meso: Sumporastožuto, u gomolju je bjelkasto-žuto do žuto-zeleno; miris je ugodan, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso i kožica u dodiru s natrijevim hidroksidom (NaOH) reagiraju negativno (poprimi slabu maslinastu boju).

Stanište: Raste od rujna do studenog u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće hrastom crnikom. U Hrvatskoj je nađena u šumi hrasta medunca (Quercus pubescens) i crnog graba, na samo jednom lokalitetu, na planini Medvednici.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom, a sumnjiva je i kao otrovna, jer su koprenke sa žutom bojom mesa uglavnom uvijek otrovne.

Napomena: Jako je lijepa koprenka zbog kontrasta između ljubičastih listića i zelenog klobuka. Meso je žute boje. Tamnozelena koprenka (Calonarius atrovirens) ima potpuno zeleni klobuk, žuto meso, ali i žute listiće. Istu boju mesa imaju brojne otrovne koprenke kao što su primjerice sjajna koprenka (Calonarius meinhardii), Cortinarius fulgens, žumanjčana koprenka (Calonarius splendens) i riđo-zlatna koprenka (Calonarius aureofulvus). Nalazi se na listi nedovoljno poznatih vrsta.

SJAJNA KOPRENKA

Calonarius meinhardii (Bon) Niskanen & Liimat.

Klobuk: 3-13 cm širok, konveksno-raširen, rub se brzo izravna, mazav i sluzav po vlažnom vremenu, a malo sjajan po suhom vremenu, sitno je pustenasto-crtast, sa crvenkasto-smeđim ljuskicama na sumporastožutoj osnovi, osobito prema sredini, nema ih na rubu.

Stručak: 6-8 cm visok i 1.2-1.7 cm debeo, pun, s debelim je obrubljenim gomoljem na bazi, žut, boje je klobuka, koprena je sumporastožuta, hrđastosmeđ od poispadalih spora.

Listići: Žućkasti, žuto-maslinasti ili žuto-smeđi, izrezani uz stručak, slobodni, gusti.

Mikroskopija: Bazidiospore su kobasičaste, limunaste, bradavičave, 8.6-10.5 x 5.3-6.4 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Sumporastožuto; jasnog je karakterističnog neugodnog mirisa kao kod sumporaste vitezovke (Tricholoma sulphureum) ili ponekad miriše po preprženom kruhu, ne miriše na brašno, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa željeznim sulfatom postane tamnomaslinasto, a u dodiru s kalijevom lužinom poprimi tamnu crveno-smeđu ili crno-smeđu boju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama, najčešće šumama smreke, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se nejestivom vrstom, jer je prijevljeno nekoliko slučajeva teških trovanja s akutnim zatajenjem bubrega sličnih kao kod orelaninskog sindroma trovanja, iako orelanin nije otkriven. Simptomi trovanja kasnili su nekoliko dana i to uglavnom nakon višekratne konzumacije. Čuvajte se koprenki sa žutim mesom jer su među njima i smrtno otrovne vrste. U starim se knjigama o gljivama ova vrsta čak navodila kao jestiva.

Napomena: Dio je skupine Splendens kojoj pripada i lažna limunasta koprenka (Calonarius citrinus) koju karakteristizira žuti ton klobuka, listića, stručka i mesa. Od sličnih vrsta se najlakše razlikuje uz pomoć kemijskih reakcija.

MIRISAVA KOPRENKA

Calonarius odorifer (Britzelm.) Niskanen & Liimat.

Etimologija: odor (lat.) = miris + fero (lat.) = luka. Po mirisu.

Engleski naziv: Aniseed Webcap

Klobuk: 5-10 cm širok, konveksan, mazav, gladak, crvenkasto-smećkast, nešto je tamniji na sredini, a zelenkast ili ljubičast na rubu.

Stručak: 4-7 cm visok i 2-3 cm debeo, pun, na bazi je s obrubljenim gomoljem, vlaknast, žuto-zelenkast do žuto-sivkast.

Listići: Gusti, odmaknuti su od stručka, više ili manje su široki, limunastožuti su pa cimetastosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, bradavičave, 10-13 x 6-8 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Žućkasto, kompaktno; miriše na anis, a okus je slatkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama, obično šumama smreke, na vapnenastom tlu, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva osrednje kvalitete.

Napomena: Veoma je slična vrsta Cortinarius orichalceus kojoj meso ne miriše po anisu i ima bijelu boju mesa.

RIĐEMASLINASTA KOPRENKA

Calonarius rufo-olivaceus (Pers.) Niskanen & Liimat.

Etimologija: rufus (lat.) = crveno + olivaceus (lat.) = maslinaste boje, maslinasto. Po crveno-zelenkastoj boji.

Engleski naziv: Mottled Webcap

Klobuk: 2-10 cm širok, mesnat, konveksan pa raširen, mazav po vlažnom vremenu, a bez sjaja po suhom vremenu, vinskicrven, ružičast, crvenkasto-smeđ ili ljubičasto-smeđ, ponekad je sa sivo-zelenkastim nijansama, prema rubu je svjetliji, rub je dugo vremena podvijen i s dlakavim ostacima koprene.

Stručak: 5-10 cm visok i 1-2 cm debeo, pun, s jasno je obrubljenim gomoljem, bjelkast, sa svijetloljubičastim, ružičasto-ljubičastim ili zelenkastim tonom, rub gomolja je mjestimično crvenkast ili ljubičast, s izraženom je hrđastosmeđom prstenastom zonom.

Listići: Široki, tanki, prilično su gusti, prirasli su na stručak sa zupcem, oštrica je u starosti valovita i nazubljena, žućkasti, žućkasto-maslinasti, s ljubičastom nijansom, u starosti oker-smeđi ili ljubičasto-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su bademaste, krupno bradavičave, 10.5-12.5 x 6.5-7.5 µm (cromushrooms: (10) 10.3 - 12.6 (14.6) × (5.2) 5.7 - 6.7 (7.4) µm, Q = (1.5) 1.6 - 2.1 (2.4), N = 120, Me = 11.4 × 6.2 µm, Qav = 1.8); otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Bjelkasto, na prerezu postane svijetloljubičasto u klobuku i svijetlocrvenkasto do svijetloljubičasto u stručku; miriše na svježi kvasac, a okus je malo gorkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom postane tamnozeleno pa crveno-smeđe, a u dodiru s gvajakom smećkasto-ružičasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, najčešće šumama hrasta, bukve i graba, na vapnenastom tlu, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog gorkog okusa mesa.

Napomena: Dio je skupine Orichalceus koju karakteriziraju izražena žuta ili kestenjastosmeđa boja, žuti listići, bulbozno-obrubljeni stručak, te reakcija mesa koje u dodiru s kalijevom lužinom pozeleni.

Calonarius saporatus - created on September 2019 in Val di Pertie, Ravascletto, Italy by Marco Floriani

BLISKA KOPRENKA

Calonarius saporatus (Britzelm.) Niskanen & Liimat.

Etimologija: sapor (lat.) = ukus, okus. Po slatkastom okusu mesa.

Engleski naziv: Stately Webcap

Klobuk: 4-11 cm širok, konveksan pa raširen, kožica je mazava po vlažnom vremenu, a suha i sjajna po suhom vremenu, oker-smeđ, smeđ, cimetastosmeđ ili crvenkasto-narančast, površina je ljuskava od ostataka ovoja, rub je svjetliji, žuto-maslinast i dugo vremena podvijen.

Stručak: 2-6 cm visok i 1-3.5 cm debeo, s debelim, obrubljenim i odsječenim gomoljem na bazi, bjelkast do žućkasto-okerast, rub gomolja je često smećkast, a donji dio bjelkast.

Listići: Gusti, suženi su uz stručak, prirasli, široki, oštrica je nazubljena i vijugava, okerasti, svijetlosmeđi ili sivo-smeđi, mjestimično sa žuto-okerastim mrljama.

Mikroskopija: Bazidiospore su bademaste do limunaste, grubo bradavičave, 9.5-14 x 5.5-7 µm; otrusina je hrđastosmeđa do cimetastosmeđa.

Meso: Bijelo do sivkasto, u vrhu stručka i iznad listića je vodenasto, čvrsto; miris je neodređen, slab na slatko pecivo, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso i kožica klobuka u dodiru s kalijevom lužinom posmeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće s borom ili smrekom, voli suha mjesta.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog vrlo loše kvalitete.

Napomena: Treba biti izuzetno pažljiv pri konzumiranju opisane vrste, jer u ovom rodu ima dosta sličnih otrovnih vrsta žute ili žuto-narančaste boje kojima je meso uglavnom žute boje, dok opisana vrsta ima bjelkastu boju mesa.

ŽUMANJČANA KOPRENKA

Calonarius splendens (Rob.Henry) Niskanen & Liimat.

Etimologija: splendens (lat.) = blistav, briljantan, sjajan. Po sjajnoj ili svijetloj boji.

Engleski naziv: Splendid Webcap

Klobuk: 2-12 cm širok, pravilno je kuglasto-konveksan pa se manje ili više izravna (i kod razvijenih gljiva je jedva malo spljošteniji), u ranoj mladosti je s kratko podvijenim rubom, inače je rub oštar i obješen, mesnat, površina je glatka i ljepljiva, a osušena blistava, limunastožut, sumporastožut ili malo zelenkast, sredina je blago narančasta ili crvenkasto-smeđa od narančastog ovoja, uglavnom se raspuca na ljuskice.

Stručak: 4-11 cm visok i 0.7-2 cm debeo, bulba je 1.3-2.5 cm široka, gomolj je u mladosti gotovo izravnat i široko obrubljen, ali se kao i stručak rastom se produljuje i stanjuje, kod odraslih primjeraka s gornje strane nije vodoravan, već kos i sve zaobljeniji, kruškolik, limunastožut, koprena je limunastožuta, s vlaknastim ostacima koprene koji su hrđastosmeđi od praha spora, ostaci micelija na bazi su jasne sumporastožute boje.

Listići: Ravno su prirasli s uskim jarkom, gusti, tanki, osrednje su široki (do 7 mm), sužavaju se prema stručku, oštrica je cjelovita i ponekad malo valovita, žuti, kasnije su žuto-maslinasti ili žuto-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su bademaste, išarane tamnijim bubuljicama, malo nabrane, a nekad i s uljnim kapljama, 9-12 x 5-7 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: U svim dijelovima je svijetložuto, limunastožuto ili malo zelenkasto-smećkasto, u mladosti je u gornjoj polovici klobuka i u gomolju svjetlije svijetložute boje i s hrđastosmeđim mrljama, debljine do 1.5 cm, čvrsto; miris je neugodan, a okus blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i meso u dodiru s kalijevom lužinom postanu zelenkasti i smeđo-zeleni, meso s talijem postane maslinasto-crno pa crno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, najčešće u simbiozi s bukvom i hrastom cerom, a ponekad i meduncem, voli vapnenasto tlo. Iako nije baš česta vrsta, najčešće se pronalazi u Lici, Gorskom kotaru i Hercegovini, isto tako i u parku Tuškanac usred Zagreba. Drugi i treću sliku snimio je Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split, početkom listopada na lokalitetu Suvi vrh na Dinari, četvrtu Danijel Balaško, u listopadu na lokalitetu Grebengrad kod Ivanca, a petu Antonio Ratković, na lokalitetu Velić kod Trilja.

Doba rasta: 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Otrovna je kao i sve vrste iz skupine Phlegmacium sa žutom bojom mesa. Prijavljeni su slučajevi teških trovanja s akutnim zatajenjem bubrega, sličnih kao kod orelaninskog sindroma trovanja, iako ovaj toksin nije otkriven. Ovdje je u pitanju sličan ili nešto drugačiji bubrežni toksin (nefrotoksin). Simptomi su nešto blaži od simptoma drugih smrtno otrovnih koprenki. Liječenje je u slučaju trovanja isto kao i kod pupavki.

Napomena: Opisana je koprenka po izgledu dosta teška za determinaciju, jer postoji dosta sličnih vrsta. Žute je boje i s izraženom zelenkastom bojom mesa, ali samo uz površinu, raste uglavnom ispod bukve. Slična je limunasta koprenka (Calonarius citrinus), razlika je u nijansi žutoga, koja je limunastožuta dok je kod koprenke zlatke zlatnožuta, sumporasta ili oker. Jestiva zelenkasta vitezovka (Tricholoma equestre) nema izraženu ni bulbu ni koprenu, a koje imaju sve opasne vrste iz skupine Phlegmacium sa žutom bojom mesa.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 329. Žumanjčana koprenka (Cortinarius splendens Hry.)

Calonarius sulfurinus - created in Finland by Tapio Kekki

SUMPORASTA KOPRENKA

Calonarius sulfurinus Bidaud & Reumaux

Klobuk: 4-10 cm širok, u početku polukuglast, zatim raširen i malo ispupčen, po vlažnom vremenu je jako mazav, žuto-oker i mjestimično smeđe pjegav, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 4-6 cm visok i 1-2.2 cm debeo, valjkast, obrubljeno gomoljast na bazi, uzdužno smeđe vlaknast na žutoj osnovi.

Listići: Prirasli, oštrica je sitno nazubljena, žuto-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 11-13.5 x 6.5-7.5 µm; otrusina je žuto-smeđa.

Meso: Čvrsto, sumporastožuto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, u bjelogoričnim šumama, osobito u blizini crnike (Quercus ilex).

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom.

Napomena: Moguća je zamjena sa žumanjčanom koprenkom (Calonarius splendens), koja je također otrovna vrsta sa mogućim smrtnim ishodom.

Corticium roseum - created in Norway by Sieglinde Hansen [1939-2019]

RUŽIČASTA KRASTOKORKA

Corticium roseum Pers.

Etimologija: roseus (lat.) = ružičast. Po boji.

Engleski naziv: Pink Crust

Plodno tijelo: 2-100 cm široko, posve prileglo na supstrat, razrašteno, čvrsto srašteno s podlogom, pod starost se rub malo izdigne, inicijalan rast započne s okruglastim krpicama koje se poslije međusobno spajaju i formiraju plahtice, površina je valovita i kvrgava, svjetlije ili tamnije ružičaste do crvene boje, rub je zavojit, resast, vlaknast i bjelkast.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, glatke, 11-13 × 7-9 µm; otrusina je bjelkasta, prozirna.

Meso: Tanko, ružičasto, u mladosti je mekano, kasnije je tvrdo, na ozlijeđenim mjestu obično postaje narančasto-crveno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine u aluvijalnim šumama kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, osobito vrbe, jasena i topole.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisanu je vrstu lako mikroskopski odrediti zbog jarke ružičaste boje, radijalnih brazdi i osobitoga staništa vrba i topole trepetljike (Populus tremula). Po boji plodnog tijela vrlo je slična prilegnuta drhtalica (Heteroradulum deglubens). Međutim, ona nema na plodnom tijelu radijalne brazde i raste na krupnim drvnim ostacima jasena i bukve. Mikroskopski se znatno razlikuje jer su njezine hyphobazidije uzdužno podijeljene, spore su kapljaste i nema dendrohife.

Cortinarius alboviolaceus - created in Finland by Mikko Veräjänkorva

BIJELOLJUBIČASTA KOPRENKA

Cortinarius alboviolaceus (Pers.) Fr.

Etimologija: albus (lat.) = bijelo + violaceus (lat.) = ljubičasto, lila. Po ljubičasto-bjelkastoj boji.

Engleski naziv: Pearly Webcap

Klobuk: 3-11 cm širok, mesnat, prvo je kuglast pa polukuglast i na kraju raširen, te s izraženim tupim ispupčenjem, lagano je vijugav, svijetloljubičast, sivo-ljubičast ili srebrnastosiv, kod starijih gljiva izblijedi, svilenast i prirašteno vlaknast, po suhom vremenu je malo sjajan, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 5-10 cm visok i 1-2 cm debeo, na bazi je batinast do gomoljast, prema dnu je sve deblji, a na dnu je uočljivo zadebljan, prvo je pun pa šupljikav, svijetloljubičast, svijetloplav, uglavnom je lagano žućkast, dlakavo-ljuskav, sredina je opnasto pojasasta, nekad je sav u opnastom ovoju koji na vrhu završava vjenčićem, prolazna je koprena na vrhu prvo bijela pa sivkasta ili smeđa.

Listići: Rijetki, široki, izrezani uz stručak, slobodni, izmiješani s lamelulama, u mladosti su plavkasti do sivo-ljubičasti, zatim sivo-smeđi, oker-smeđi ili hrđastosmeđi, oštrica je sitno nazubljena i bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, sitno bradavičave, 7.9-9.5 x 5-6 µm; otrusina je cimetastosmeđa.

Meso: Bijelo do svijetloplavo, prema vrhu je svijetloljubičasto, mekano, u stručku je vlaknasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u raštrkanim skupinama, u bjelogoričnim šumama siromašnim humusom, na kiselom, vlažnom i močvarnom tlu, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog loše kvalitete.

Napomena: Osrednje je velika vrsta sa široko ispupčenim svilenkasto-vlaknastim klobukom koji je isprva srebrno-plavkast do plavkasto-bijel, a zatim dobiva žućkaste tonove i često postane sivkasto-bijel.

Cortinarius allutus - created in Netherlands by Arno van Stipdonk

OPRANA KOPRENKA

Cortinarius allutus Fr.

Etimologija: allutus (lat.) = zamazano, mokro. Po glatkom i okupanom klobuku.

Klobuk: 3-12 cm širok, konveksan pa raširen, pomalo voštan, sluzav po vlažnom vremenu, a suh i blistav po suhom, zagasito žut, žuto-smeđ, oker-smeđ, narančasto-smeđ do crvenkasto-smeđ, u starosti s tamnijim mrljama, već kod mladih primjeraka ostaci srebrnasto-bijelog svilenastog ovoja nisu uvijek vidljivi.

Stručak: 4-8 cm visok i 1-1.5 cm debeo, baza je s obrubljenim gomoljem, ali nekad i samo zadebljana, bijel je pa sa hrđastosmeđim vlakancima, gomolj je bijel.

Listići: Izrezani uz stručak, slobodni, gusti, oštrica je svjetlija i nazubljena, najprije su svijetlosmeđi pa sivo-smeđi, kasnije su hrđastosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, skoro glatke, 8.2-10.4 x 4.7-5.8 µm; otrusina je žuto-oker.

Meso: Bjelkasto, vlaknasto; miris slatkast, slab na med, ali najčešće na humus, osobito u mladosti, a okus je malo trpak i gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama, najčešće u simbiozi sa smrekom i borom, voli kiselo tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.

Napomena: Najkarakterističnija značajka za determinaciju ove vrste su nazubljeni listići.

NEPRAVILNA KOPRENKA

Cortinarius anomalus

Etimologija: anomalus (lat.) = nepravilan, nejednolik. Po čudnoj osobini.

Engleski naziv: Variable Webcap

Klobuk: 2-9 cm širok, prvo je zvonoliko-konveksan pa raširen i tupo ispupčen na sredini, slabo mesnat, vlaknasto-maljav, sivo-smeđ, ljubčasto-smeđ, ružičasto-ljubičast ili hrđasto ljubičasto-smeđ, vrlo različitog spektra boja od sive do smeđe, sredina je obično malo tamnije smeđa, koprena je u početku bijela, rub je tanak, najprije je podvijen, a u starosti se izravna.

Stručak: 1-6 cm visok i 0.5-1.3 cm debeo, vitak, malo je zakrivljen, pun pa šupalj, osnova je malo batinasto zadebljana, prekriven je kremasto-žućkastom koprenom (vlakancima), bjelkast, svijetloljubičast do plavo-ljubičast, više je ljubičast na gornjem dijelu, često je žućkast ispod prstenaste zone.

Listići: Tanki, dosta su gusti, izrezani uz stručak, slobodni, u mladosti plavkasto-ljubičasti pa ljubičasti, zatim ljubičasto-smeđi i u starosti cimetastosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do kuglaste, sitno bradavičave, 7.5-11 x 4-7.3 cm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: U mladosti bijelo do svijetloljubičasto, zatim ljubičasto, vodenasto; miris slab na gljive i slatkast, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, u svim tipovima šuma, po parkovima, šumskim livadama bogatim mahovinom, šumskim puteljcima, šumskim čistinama i proplancima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, voli kiselo tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete. Pojedini je autori (Josipović) je smatraju nejestivom vrstom, vjerojatno zbog sličnosti s nekim nejestivim koprenkama.

Napomena: Predstavlja skupinu koprenki koju karakterizira na jednu stranu nakrivljeni stručak i široko ispupčeni klobuk. Dio je skupine u kojoj se nalazi hrđavolisičja koprenka (Cortinarius caninus), a teško se može zamijeniti nekom drugom vrstom zbog svog karakterističnog izgleda.

PRIJATNA KOPRENKA

Cortinarius anserinus (Velen.) Rob.Henry

Klobuk: 4-14 cm širok, u početku je polukuglast, poslije je konveksan pa raširen, često čak i ulegnut na sredini, po vlažnom je vremenu mazav i sluzav, rub je dugo vremena podvijen, kožica se lako guli, najprije je svijetlokrem, zatim žut, sivkasto-žut, žuto-zelenkast do žuto-smeđ, urašteno vlaknast.

Stručak: 6-8 cm visok i 6-25 mm debeo, valjkast, u početku je pun, poslije je slabo šupalj, uzdužno vlaknast, na bazi je s obrubljenim gomoljem, koprena je prvo svijetloplava, kasnije je oker-smeđa do hrđastosmeđa, na dnu je bijel do žućkast, na vrhu je plavkasto-ljubičastog tona.

Listići: Gusti, prirasli, u početku su svijetloljubičasti, poslije su ljubičasto-smeđi do svijetlosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do bademaste, bradavičave, 10-12 x 6-7.5 µm (cromushrooms: (10) 10.3 - 12.1 (13.7) × (4.9) 5.6 - 6.4 (7) µm, Q = (1.6) 1.7 - 2.1 (2.3), N = 120, Me = 11.2 × 6 µm, Qav = 1.9); otrusina je smećkasta.

Meso: Čvrsto, bijelo, svijetloljubičasto u stručku i uz rub klobuka, osobito uz listiće; miris je slatkast na voće, šljive, a okus je gorkast.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, pojedinačno ili u manjim skupinama, u bjelogoričnim šumama, najčešće u simbiozi s bukvom ili hrastom.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Sliči joj svečana koprenka (Cortinarius dionysae) koja raste u crnogoričnim šumama, miris i okus mesa su na brašno ili krastavce i nejestiva je vrsta.

Cortinarius argenteopileatus - created on October 2016 in Beaver Creek State Forest, East Liverpool, Ohio, USA by mycowalt

SREBRNASTA KOPRENKA

Cortinarius argenteopileatus Nezdojm.

Engleski naziv: Silvertop Webcap

Klobuk: 3-10 cm širok, u početku polukuglast, zatim konveksan pa raširen, tupo ispupčen, plavkasto-ljubičast, kasnije izblijedi, kožica je suha i vlaknasto-ljuskava, rub je dulje vrijeme poodvijen s ostacima koprene, koja je u početku bijela.

Stručak: 4-8 cm visok, osnova je ponekad zadebljana, lomljiv, boje je klobuka, uzdužno bijelo vlaknast, kada spore sazriju koprena poprimi boju otrusine, odnosno crvenkasto-smeđu.

Listići: Prirasli sa zupcem, u početku su plavkasto-ljubičasti, poslije su hrđastosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do eliptične, bradavičave, 7.5-8.5 x 5.5-6.5 µm; otrusina je crvenkasto-smeđa.

Meso: U početku je sivo-ljubičasto, poslije je krem; miris i okus su na gljive.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u skupinama, u blizini bjelogoričnog drveća, najčešće breza, u mahovini.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom gljivom.

Napomena: Zbog sličnosti može se zamijeniti s bijeloljubičastom koprenkom (Cortinarius alboviolaceus) koja nema vlaknasto-ljuskavi klobuk i više je ljubičasto nahuknuta, a listići nisu u početku plavo-ljubičasti. Opisana vrsta ima najprije blijede listiće, a kada sazriju, spore imaju cimetastu boju.

Cortinarius armeniacus - created in Finland by Mikko Veräjänkorva

MARELIČNA KOPRENKA

Cortinarius armeniacus (Schaeff.) Fr.

Etimologija: armeniacus (lat.) = koje se odnosi na marelicu. Po boji marelice.

Klobuk: 2-9 cm širok, stožasto-zvonolik do konveksan, tupo je ispupčen, površina je na rubu vlaknasto-čekinjasta i sa svilenastim odsjajem, blistav, narančasto-smeđ, cimetastosmeđ, oker-smeđ ili crvenkasto-smeđ, vodenast, u starosti i po suhom vremenu izblijedi i postane žuto-oker, često je sa svjetlijim pojasom između sredine i bjelkastog ruba.

Stručak: 5-10 cm visok i 0.7-1.8 cm debeo, promjenljivog je oblika, manje ili više je valjkast, lagano je zadebljan i vretenast, bijel, kremast, u gornjem je dijelu često smećkast, površina je vlaknasta i s nekad upadljivim bijelim vunastim prstenastim pojasom od ostataka ovoja, također je prekriven hrđastosmeđim prahom od spora.

Listići: Izrezani su uz stručak, prirasli, gotovo su silazeći, nisu gusti, prilično su široki, najprije su žućkasto-smeđi, kasnije cimetastosmeđi, oštrica je bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, bradavičave, 7.5-9.6 x 4.5-5.7 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Tanko, bijelo, svijetlooker do crvenkasto, u gornjoj trećini stručka svijetlosmeđe prošarano, ponekad je ljubičasto u vrhu stručka; miris je malo kiselkast, a okus blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama, najčešće u simbiozi sa smrekom, voli kiselo tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je gljiva, ali se smatra nejestivom zbog neugodnog mirisa.

Napomena: Boja marelice nije jako uočljiva kao što to ukazuje njeno ime. Od sličnih vrsta razlikuje se po jako dekoriranom stručku i blistavoj površini klobuka. Ne bi trebalo biti problema pri determinaciji ove vrste.

Cortinarius armillatus - created in Finland by Meri-Tuuli Winberg

PRSTENASTA KOPRENKA

Cortinarius armillatus (Fr.) Fr.

Etimologija: armilla (lat.) = narukvica, prsten. Po dekoraciji po površini stručka.

Engleski naziv: Red Banded Webcap

Klobuk: 3-12 cm širok, prvo je polukuglast pa spljošten, rub je dugo vremena podvijen, žuto-narančast do hrđastosmeđ, obično s hrđastonarančastim ljuskicama, malo vodenast, u starosti blijedi.

Stručak: 6-14 cm visok i 1-3 cm debeo, valjkast, lagano je batinast, malo je širi na vrhu ispod klobuka, bijel, na vrhu je svijetlosmeđ, na bazi je sa svijetloružičastim micelijskim hifama; zastorak je je ciglasto-crvenkast, s ovratnikom kojeg često čini nekoliko prstenastih ostataka zastorka.

Listići: Prirasli su na stručak, cimetastosmeđi do hrđastosmeđi, oštrica je uglavnom nešto svjetlije boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, duguljaste, 9.5-12 x 6-7 µm; otrusina je cimetastosmeđa.

Meso: Bijelo, krem-sivkasto do svijetlosmeđe; miriše na rotkvice i ponekad slabo na plijesan, a okus je također na rotkvice.

Stanište: Raste u ljeto i jesen najčešće u miješanim i bjelogoričnim šumama te u močvarnim područjima, obično u simbiozi s brezom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta loše kvalitete zbog neugodnog okusa. Njezino se prikupljanje ne preporučuje neiskusnijim gljivarima, jer se lako zamijeni s koprenkama koje sadrže smrtonosni alkaloid orelanin. Zapravo, prema nedavnoj studiji iz 2016. godine, sadrži nešto orellanina, ali u količinama manjim od 1% količine sadržane u planinskoj koprenki (Cortinarius orellanus). Zbog svega navedenog je bolje izbjegavati ovu vrstu.

Napomena: Vrlo je lijepa koprenka zbog ujednačene cimetaste boje na svim dijelovima, prisutna je i dosta upadljiva dekoracija stručka narančaste boje.

Cortinarius bivelus - created in Norway by unknown

DVOPRSTENASTA KOPRENKA

Cortinarius bivelus (Fr.) Fr.

Etimologija: bis (lat.) = dvaput + velum (lat.) = veo. Po dvostrukoj dekoraciji.

Engleski naziv: Woollyfoot Webcap

Klobuk: 3-9 cm širok, konveksno-zvonolik, ubrzo se spljošti i ispupči na sredini, nepravilnog je oblika, rub je tanak i podvijen prema unutarnjoj strani, kožica lagano prelazi preko ruba, površina je obično naborana prema vanjskoj strani gdje se nalazi svilenasti ovoj u tragovima, malo je vodenast, blistav, prekriven je uraštenim radijalnim vlakancima, crvenkasto-smeđ, narančasto-smeđ ili cimetastosmeđ.

Stručak: 5-8 cm visok, batinast je i gomoljast, gomolj nije obrubljen, bjelkast do svijetlosmeđ, prisutna je prstenasta zona ili prirašteni vunasti vjenčić, bijele je boje, uglavnom je cjelovit, ali često i izlomljen.

Listići: Prilično su gusti, izmiješani su s lamelulama različite dužine, prirasli, oštrica je cjelovita, nešto je svjetlija pa boje ostalog dijela, svijetlosmeđi, krem-crvenkasti ili hrđastosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 9-11 x 5.7-7.1 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Dosta je kompaktno, ali je ubrzo nešto mekše konzistencije, spužvasto, sivkasto do sivo-smeđe, s prisutnim hrđastosmeđim mrljicama, osobito na oštećenom mjestu ili na mjestu gdje se pritisne; miris je slab na rotkvice, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šuma, obično u simbiozi s brezama, po parkovima, na pjeskovitom i kiselom tlu siromašnom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Dosta je sličnih vrsta u skupini Telamonia, kao što je promjerice vunasta koprenka (Cortinarius laniger). Razlikuje se po mnogo gušćim listićima i jasnije izraženom vjenčiću.