PRAVA TIGRICA

Amanita excelsa (Fr.) Bertill.

Engleski naziv: European False Blusher

Klobuk: 5-15 cm širok, najprije je polukuglast, zatim se raširi, jako je mazav, smećkast, siv, sivo-smeđ do crno-smeđ (kod Amanita excelsa f. alba je bijel), u početku je prekriven ovojem, koji se širenjem klobuka razlaže na tanke, brašnaste, sive, nepravilne krpice ili ljuske koje se lako uklanjaju, rub je gladak, nije narebran.

Stručak: 6-15 cm visok i 1.5-3 cm debeo, razmjerno je visok, valjkast, blago se sužava prema vrhu, prvo je pun pa pregradasto šupljikav, lako se odvaja od podnice klobuka, bijel do sivkast i crtast iznad vjenčića, ispod vjenčića je prekriven neupadljivim, bijelim do sivkastim, zrnatim ljuskicama, koje prema bazi tvore koncentrične prstenove, na dnu je s gomoljastim zadebljanjem širokim do 4 cm, ali ponekad može biti jedva šire od stručka kada je potpuno razvijen; vjenčić je opnast, nalik suknji, s gornje je strane crtast; volva je izražena u obliku 2-5 okerasto-smeđih ljuskavih pojaseva iznad gomolja.

Listići: Gusti, slobodni, poneki su slabo prirasli, izmiješani su s lamelulama, bijeli, oštrica je glatka ili resasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, glatke, prozirne, amiloidne, 7-10 x 6-8 µm, Q = 1.2-1.6, bazidije su batinaste, 4-sporne, bez bazalnih kopči (cromushrooms: spore su (7) 7.3 - 8.8 (10) × (5.4) 5.7 - 6.6 (7.2) µm, Q = (1.2) 1.22 - 1.4 (1.7), N = 120, Me = 8 × 6.1 µm, Qe = 1.3, bazidije su 28-42 × 7.7-12 µm, N = 9); otrusina je bijela.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo; miris i okus su na travu ili na rotkvice.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, pojedinačno, u svim tipovima šuma, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, najčešće jelom, smrekom, borom, hrastom ili bukvom, voli kiselo tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Osrednje je kvalitete, a preporučuje se za konzumaciju samo ako je pouzdano točno raspoznajete. Sirova je otrovna pa je potrebna temeljita termička obrada. Zbog velike sličnosti s panterovom muharom (Amanita pantherina) ju je možda najbolje izbjegavati.

Napomena: Slične su panterova muhara, koja uz bazu stručka ima bijelu kožastu volvu koja prema gore završava stepeničasto, vjenčić je gladak, na smeđem klobuku su manje, kontrastnije bijele ljuske, a rub je sitno narebran, te biserna muhara (Amanita rubescens), koja je više žuto-smeđa s ostacima sivo-smeđeg ovoja i crvenkastim mrljama, osobito na dijelovima oštećenim od crva.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 12. Prava tigrica (Amanita spissa (Fr.) Kummer); 13. Visoka siva muhara (Amanita excelsa (Fr.)); 14. Čvrsta siva muhara (Amanita valida Quélet)

FRANKETIJEVA MUHARA

Amanita franchetii (Boud.) Fayod

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Engleski naziv: Gilded Amanita

Klobuk: 5-10 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je izravnat, po vlažnom je vremenu malo mazav, žućkast, žućkasto-smeđ ili sivo-smeđ, cijela površina je gusto prekrivena sitnim gustim, žućkastim, piramidalnim, bradavičavim ostacima ovoja, koji poslije postaju sivkasto-oker i koji se lako uklanjaju, rub je općenito gladak, rijetko je narebran u starosti.

Stručak: 5-10 cm visok i 1-2 cm debeo, prema dolje se širi i završava jakim obrubljenim, gomoljastim zadebljanjem, pun, kasnije je šupalj, bijel, na vrhu gomolja je s 2-3 nejasna, žuta pojasa ljuskavih bradavica, koji kasnije postaju žućkasti do sivkasto-krem; vjenčić je bjelkast, opnast, viseći, crtast, rub je zupčast i sa žutim bradavičavim ostacima ovoja.

Listići: Gusti, izmiješani s s lamelulama, široki su do 7 mm, zaokruženi uz stručak, slobodni, bijeli.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, amiloidne, 7.5-11 x 5-7.5 µm, bazidija su bez bazalnih kopči; otrusina je bijela.

Meso: Tvrdo, bijelo, tanki sloj ispod kožice klobuka je žućkast, na ozlijeđenim mjestima posmeđi, osobito u gomolju na dnu stručka; miris je ugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u termofilnim miješanim i bjelogoričnim šumama i po parkovima, u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, najčešće hrastovima (Quercus pubescens, Quercus suber) ili kestenom, ali i borom, na glinenastom ili vapnenastom tlu, češća je u mediteranskom području. Rijetka je vrsta. Primjerke na slikama snimio je Danijel Mulc, sredinom srpnja, na lokalitetu Brod Moravice u Gorskom kotaru. Pronađena je i na lokalitetu Ližnjan 

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Iako je po izvješćima jestiva vrsta jedan dio izvora navodi da je nejestiva, a drugi dio da je sumnjiva kao otrovna vrsta. Sirova je gotovo sigurno otrovna. Sumnja se da uzrokuje blago trovanje amatoksinom, međutim to u Europi do sada nije jasno potvrđeno, poznata su samo izvješća o mučnini i blagim poremećajima funkcije bubrega i jetre s dobrim oporavkom. U svakom slučaju smatra se otrovnom vrstom i ne savjetuje se njezina konzumacija.

Napomena: Slična je ježasta muhara (Amanita echinocephala), koja je na gomoljastoj bazi s tipično prstenasto poredanim bradavičavim ostacima ovoja.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 25. Hrapava muhara (Amanita aspera (Fr.) Hooker); 26. Franketijeva muhara (Amanita aspera var. francheti Boudier)

Amanita friabilis - created in Estonia by Veiko Kastanje

JOHINA PRESLICA

Amanita friabilis (P.Karst.) Bas

Etimologija: friare (lat.) = mljeti, gnječiti, pretvarati u prah. Po krhkosti volve.

Engleski naziv: Fragile Amanita

Klobuk: 3-7 cm širok, prvo je stožast, kasnije je raširen, ulegnut i uvijek s niskom grbicom na sredini, malo je mazav, često je s bjelkastim do sivim bradavičavim ili krpastim ostacima ovoja, smeđ, siv do sivo-smeđ, rub je svjetlije bjelkaste boje, rub je narebran do 25-30 % promjera.

Stručak: 5-14 cm visok i 0.4-1 cm debeo, sužava se od baze prema vrhu, nije gomoljasto zadebljan, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bjelkast, mjestimično je sa smeđim ljuskicama; na bazi je sa smeđim bradavičavim ostacima ovoja s uskom, stisnutom, priraštenom volvom.

Listići: Gusti, prilično su trbušasti, slobodni, bjelkasti do žućkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste do široko eliptične, neamiloidne, 10-12.5 x 8-10 µm, Q je oko 1.2, bazidije su su bez bazalnih kopči; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, bijelo, ponekad je s mrljama; miris je malo neugodan na plijesan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u vlažnim i močvarnim bjelogoričnim šumama, u simbiozi isključivo s johom, na vapnenastom tlu. Za područje Hrvatske vrstu spominje Focht (1986), no bez konkretnog nalazišta, a tijekom kasnijih istraživanja nije pronađena.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti. Sirova je otrovna kao i sve preslice.

Napomena: Slična je maslinastosiva preslica (Amanita olivaceogrisea), koja je s manje sivim ostacima ovoja na klobuku i s dobro definiranom volvom.

Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Johina preslica (Amanita friabilis (P.Karst.) Bas)

CRVENOSMEĐA PRESLICA

Amanita fulva Fr.

Engleski naziv: Tawny Grisette

Klobuk: 3-8 cm širok, zvonolik, poslije je raširen i ulegnut s izraženom grbicom na sredini, sjajan, bez ostataka ovoja, narančasto-smeđ, svjetliji je na rubu i tamniji na sredini, čak i tamnosmeđ, rub je izrazito narebran do oko 1/3 promjera.

Stručak: 7-18 cm visok i 6-20 mm debeo, valjkast, nije zadebljan na bazi, ispod klobuka je nešto tanji, pun, kasnije je šupalj, sjajan, bjelkast do crvenkasto-smeđ, sitno je ljuskav; volva je vrećasta, dobro razvijena, visoka, 3-8 x 0.8-3.5 cm, vanjska je strana krem, oker do narančasto-smeđa, obbično je s crveno-smeđim do hrđastosmeđim mrljama.

Listići: Gusti, široki su do 6.5 mm, zaokruženi su uz stručak, slobodni ili slabo prirasli, bijeli do kremasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, prozirne, neamiloidne, 10-12 µm, Q = 1-1.1, bazidije su batinaste, 4-sporne, često s proširenom glavom, bez bazalnih kopči, 44-55 x 15-18 µm (cromushrooms: bazidiospore su (10) 10.7 - 12.4 (12.6) × (9.7) 10.3 - 12.1 (12.6) µm, Q = 1 (1.1), N = 143, Me = 11.5 × 11.2 µm, Qe = 1, bazidije su 44-61 × 14.8-18.6 µm, N = 50); otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, bijelo ili žućkasto; miris nije izražen ili slab na gljive, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i ovoj na dnu stručka s fenilanilinom trenutno postanu vinskicrveni, a zatim smeđi, s gvajakovom tinkturom za dvije minute plavi, a meso stručka s fenolom tamnosmeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, te po šumskim čistinama i livadama na rubu šuma, u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem i crnogoričnim, najčešće borom, smrekom, bukvom ili hrastom. Prva slika snimljena je 27.6.2024., na lokalitetu Cret Dubravica kod Zaprešića, druga 8.9.2025., na lokalitetu Galgovo kod Zagreba, a uzorak je pronađen 13.6.2026., na lokalitetu Radoboj kod Krapine.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Izvrsne je kvalitete, ali samo termički dobro obrađena, jer je sirova otrovna kao i sve preslice.

Napomena: Slične su šafranasta preslica (Amanita crocea) i žuta preslica (Amanita contui), koje su življe žuto-narančaste boje.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 32. Crvenosmeđa preslica (Amanita fulva Schff. ex Seyot)

Amanita fulvoides - created on October 2012 in Parco di Monza, Italy by Fabio Mauri

ŽUĆKASTOSMEĐA PRESLICA

Amanita fulvoides Neville & Poumarat

Etimologija: fulvus (lat.) = žućkasto-smeđ, tamnocrvenkast, žućkasto-crven, zlatnosmeđ. Po boji.

Klobuk: 3-8 cm širok, isprva je jajolik, kasnije se raširi, suh, po vlažnom je vremenu mazav, žuto-smeđ, sivo-smeđ do tamnosmeđ, srednji pojas je svjetliji, a na sredini tamniji, rub je narebran.

Stručak: 9-14 cm visok i 0.6-2.2 cm debeo, valjkast, krem-narančast, na vrhu je bijel; volva je vrećasta, visoka je 5 cm, bijelo-krem iznutra i izvana, debela, lomljiva, često je s hrđastosmeđim mrljama.

Listići: Gusti, debeli, slobodni, bijeli, oštrica je iste boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste glatke, 9.5-11.5 μm, Q = 1-1.1, Qav = 1; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, krem, na prerezu postane blago krem-narančasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, uz morku obalu i u blizini tekućica, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično grabom, brezom, bukvom ili hrastom, na pjeskovitom i glinenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali samo termički dobro obrađena, jer je sirova otrovna kao i sve preslice.

Napomena: Karakteristična je po promjeni boje mesa na prerezu i staništu.

SVIJETLOŽUTA MUHARA

Amanita gemmata (Fr.) Bertill.

Engleski naziv: Jewelled Amanita

Klobuk: 3-10 cm širok, prvo je polukuglast, na kraju je raširen, krem, krem-žut, svijetložut, limunastožut do oker-žut, rjeđe žuto-narančast, pokriven bijelim krpastim ostacima ovoja koji se ispiru na kiši, suh, po vlažnom je vremenu sjajan i ljepljiv, rub je uočljivo narebran, često iskrzan pa izgleda poput češlja.

Stručak: 5-10 cm visok i 1-2 cm debeo, pun, kasnije je šupalj, na dnu završava jakim, obično okruglim gomoljastim zadebljanjem, vrh se lako odvoji od mesa u klobuku, gladak, na donjem dijelu može biti lagano ljuskav, bjelkast; vjenčić je gladak, viseći i kratkotrajan; gomoljasto zadebljanje na bazi obuhvaćeno je kratkim ovojem, formiraju se do dva obruča.

Listići: Gusti, nejednako su dugi i lagano trbušasti, slobodni, oštrica uglavnom nazubljena i valovita, bijeli do žućkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, rijetko su jajolike, glatke, prozirne, neamiloidne, 8-11 x 6-8 µm, Q je oko 1.35, bazidije su batinaste, 4-sporne, 30-40 x 8-11 μm, rijetko su s bazalnim kopčama, caulocistide su brojne na vrhu stručka, batinaste do valjkaste, tankih stijenki, prozirne, široke su 3-9 μm, kopče su rijetke u hifama (cromushrooms: bazidiospore su (8.3) 9.2 - 11.1 (11.7) × (6) 6.8 - 8 (9) µm, Q = (1.2) 1.3 - 1.5 (1.6), N = 170, Me = 10.2 × 7.4 µm, Qe = 1.4, bazidije su 30-47 × 8-14 µm, N = 31, sferocistide trame listića su kuglaste, eliptične, kruškolike do batinaste, 11-35 × 7.7-19.5 µm, N = 32, hife trame listića su široke 1.9-3.8 µm, bez kopči); otrusina je bijela.

Meso: Tanko, nježno, bijelo, ispod kožice klobuka je žućkasto, na prerezu ne mijenja boju; miris nije izražen ili vrlo slab na rotkvice, a okus blag, ugodan orašast.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno ili po nekoliko primjeraka zajedno, u svim tipovima šuma, u simbiozi s različitim vrstama bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, često smrekom ili borom, na pjeskovitom tlu. Prve 4 slike snimljene su 18.5.2026., na lokalitetu Brlenić kod Krašića, a ostale 2.6.2026. na lokalitetu cret Dubravica kod Zaprešića.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Može izazvati teško trovanje, jer se sumnja da sadrži ibotensku kiselinu, muskarin, muscimol i druge toksine.

Napomena: Po izgledu dosta slična elijeva muhara (Amanita eliae), koja ima crtasti vjenčić, a klobuk je više smećkaste nego limunastožute boje.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 20. Svijetložuta muhara (Amanita gemmata (Fr.) Gill.); 21. Svijetložuta muhara bez vjenčića (Amanita junquillea var. exannulata Lange); 22. Prijateljska muhara (Amanita gemmata f. amici (Gillet) Gilbert)

NJEŽNA MUHARA

Amanita gracilior Bas & Honrubia

Etimologija: gracilior (lat.) = vitkiji, tanji, nježniji. Po izgledu.

Engleski naziv: Gilded Amanita

Klobuk: 3-4.5 cm širok, prvo je konveksan, kasnije se izravna, bijel, može postati žućkast ili žućkasto-smeđ, cijela je površina gusto prekrivena sitnim, šiljastim, stožastim, bijelim bradavicama.

Stručak: 8-10 cm visok i 0.5-1 cm debeo, tanak, vretenast, na bazi je gomoljasto zadebljan, ukorijenjen, bijel, na donjem je dijelu ljuskav i s brojnim sitnim, zakrivljenim, ljuskavim ostacima ovoja neposredno iznad baze, nema volvu, vrh se lako odvaja od podnice klobuka; vjenčić je bijel, slabašan, jedva je uočljivo crtast.

Listići: Gusti, prilično su široki, usko prirasli do slobodni, bijeli do krem.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do skoro valjkaste, prozirne, tankih stijenki, glatke, amiloidne, 9.5-12 x 5.5-8 µm, Q = 1.5-2, Qav = 1.8, bazidije su s bazalnim kopčama; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, bijelo; miris nije izražen ili malo neugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, u simbiozi s različitim drvećem, najčešće hrastom i borom, na pjeskovitom tlu, voli toplija staništa, češća je u mediteranskom području.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, a simptomi trovanja su slični kao kod orelaninskog sindroma trovanja, uzrokuje oštećenje jetre i bubrega, ali obično bez ozbiljnijih posljedica.

Napomena: Slična je usamljena muhara (Amanita strobiliformis), koji ima više sivkasti klobuk, a površina klobuka je prekrivena krpastim, a ne bodljikavim bradavičastim ostacima ovoja.

Amanita groenlandica - created on July 2019 in Utqiagvik (Barrow), AK, USA by Cole Tiemann

GRENLANDSKA PRESLICA

Amanita groenlandica Bas ex Knudsen & T.Borgen

Etimologija: Po geografskom području prvog pronalaska.

Klobuk: 3-12 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan i široko ispupčen na sredini, na kraju je raširen i s ili bez niske grbice, u mladosti je slabo ljepljiv, sjajan kada se osuši, rub je slabo narebran do 10-20 % promjera, promjenjive je boje, uglavnom je zasićene slamnatožut, žuto-smeđ do svijetlosmeđ, osobitu uz rub ili sivkasto-žut u mladosti, često je tamniji na sredini, površina je s jednim, nekoliko širokih krpastih oatataka ovoja ili s brojnim malim ljuskavim krpicama, bjelkaste, svijetlo sivkasto-smeđe do sive boje.

Stručak: 4-15 cm visok i 0.8-2 cm debeo, na bazi je širok do 3.3 cm, postepeno se sužava prema vrhu, osnova je bjelkasta s pahuljastim pojasevima koji variraju od prljavo sivo-smeđe do svijetlosmeđe, trljanjem potamni; volva je krhka i lako se lomi, općenito je bjelkasta na dnu, a sivkasta iznad, unutarnja površina je svjetlija od vanjske, osušena je tamnija nego kad je svježa, ponekad je s vanjske strane smeđa.

Listići: Gusti, izmiješani su s lamelulama, slobodni, bijeli, zatim su svijetlokrem.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, glatke, neamiloidne, 8-13 x 8-12 µm, Q = 1-1.1, baze bazidija su bez kopči; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, prilično je mekano, bijelo, ispod kožice klobuka je svijetlosmeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u rano ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično brezom ili vrbom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali samo termički dobro obrađena, jer je sirova otrovna kao i sve preslice.

Napomena: Izvorno je opisana na Grenlandu, a u posljednje je vrijeme pronađena od Aljaske do Skandinavije, pa čak i u mediteranskom području. Slične su Reidova preslica (Amanita reidiana), Amanita mortenii i sivokožasta preslica (Amanita submembranacea).

HUIJISMANOVA PRESLICA

Amanita huijsmanii F.Massart & Rouzeau

Etimologija: U čast nizozemskog mikologa Hendrika Sijberta Cornelisa Huijsmana (1900.–1986.), koji je po struci je bio oftalmolog, no zahvaljujući velikom zanimanju za mikologiju postao je vodeći agarikolog u Nizozemskoj. Po imenu.

Klobuk: 4-6 cm širok, prvo je skoro zvonolik, zatim je konveksan, kasnije je skoro izravnat i s izrazito širokom grbicom na sredini, suh, bijel do svijetlosiv, ponekad je tamniji na sredini, površina je obično bez ostataka ovoja, rub je narebran do 1/4 promjera.

Stručak: 5.5-7 cm visok i 7-9 mm debeo, blago se i ravnomjerno zadebljava prema bazi, pun, kasnije je šupalj, bijel, dekoriran je finim bijelim vlakancima; volva je opnasta, bijela, na dnu je stisnuta uz stručak, gornji je dio slobodan.

Listići: Gusti, uski, slobodni, bijeli, kasnije su s krem-smećkastom nijansom, oštrica je resasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, rijetko su kuglaste ili izdužene, glatke, neamiloidne, 9-12 x 8-9 µm, Q = 1.2-1.3, cheilocistide su batinaste do kuglaste, kopče na bazi bazidija su rijetke ili odsutne (cromushrooms: bazidiospore su (9.1) 9.3 - 11.1 (12.1) × (7.7) 7.8 - 8.5 (9.4) µm, Q = (1.1) 1.2 - 1.4 (1.5), N = 155, Me = 10.2 × 8 µm, Qe = 1.3, bazidije su 4-sporne, valjkaste do batinaste, 49-61 × 10.2-13.8 µm, N = 14); otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama i parkovima u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem. Prve četiri slike snimio je Neven Ferenčak, 19.7.2021., a peta i šesta su snimljene 17.9.2025., na lokalitetu Gala kod Sinja, u šumi hrasta medunca i graba.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Dobre je kvalitete, ali samo termički dobro obrađena, jer je sirova otrovna kao i sve preslice.

Napomena: Slične su srebrnasta preslica (Amanita argentea) i maireijeva preslica (Amanita mairei), koje su izraženije sive do smećkaste boje te vrsta Amanita supravolvata, koja ima kraće narebran rub klobuka.

Amanita inopinata - created on October 2019 in Nijkerk, Gelderland, Netherlands by ieko staal

NEOČEKIVANA MUHARA

Amanita inopinata D.A.Reid & Bas

Etimologija: in (lat.) = ne + opinatus (lat.) = očekivan, predviđen. Po tome što je vjerojatno bila iznenađujući nalaz u odnosu na slične gljive, bilo zbog morfoloških karakteristika, bilo zbog staništa na kojem je pronađena.

Engleski naziv: Suprise Amanita

Klobuk: 2.5-8 cm širok, prvo je konveksan ili jajolik, na kraju je plitko ulegnut s rubom zakrivljenim prema dolje, u potpunosti je prekriven debelim, pamučnim, stršećim, sivo-smeđim, vlaknastim ljuskicama, koje mogu biti tamnije od osnove.

Stručak: 4.5-7 cm visok i 0.4-1.9 cm debeo, valjkast do blago proširen na bazi, na dnu je sužen i ukorijenjen, donji dio je isprva gusto prošarn ostacima ovoja, izraženim u obliku prstenastih pojaseva koje čine tamnosive do gotovo crne vlaknaste ljuske, koje ubrzo nestaju, ostavljajući nježne, tamno crnkasto-smeđe vlaknaste dlačice na prljavo narančastoj do svijetlosmeđoj osnovi, koja na kraju postaje crnkasto-sivo-smeđa; vjenčić je opnast, crtast, bjelkast, s tamnijim, sivkasto-smećkastim rubom; volva nije prisutna, ali su ostaci ovoja često izraženi u obliku nepravilnih sivih naslaga.

Listići: Gusti, slobodni, bijeli, kasnije žućkasto-smeđi i ponekad s ružičasto-narančastim odsjajem.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, jajolike do gotovo kuglaste, glatke, jako su amiloidne, 8-9 x 6-7 µm, Q = 1.2-1.5, bazidije su s bazalnim kopčama; otrusina je bijela.

Meso: Relativno je tanko, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen na otvorenim prostorima u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, kao što su javor, Lawsonov pačempres (Chamaecyparis lawsoniana), divlji kesten (Aesculus), jasen, božikovina (Ilex aquifolium), smreka, tisa (Taxus) i brijest (Ulmus), a u nekim slučajevima u blizini nije zabilježena nijedna drvenasta biljka.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEPOZNATA - Nema pouzdanih podataka o jestivosti ove vrste.

Napomena: U izvornom opisu ove vrste (Reid, 1987.), navedeno je da sliči vrstama iz roda Strobilomyces, što nije uobičajen komentar o vrstama iz roda Amanita. Vrlo je neobična vrsta iz sekcije Vittadiniae, izvorno je opisana u Engleskoj, a u novije je vrijeme pronađena u Velikoj Britaniji i u Nizozemskoj. Porijeklo vrste je nepoznato, ali trenutno se čini najvjerojatnijim da potječe s Novog Zelanda.

SREDNJA PUPAVKA

Amanita intermedia (Neville, Poumarat & Hermitte) Cingarlini, Sartori, Maraia, Setti & Vizzini

Etimologija: inter (lat.) = između, srednji, međusobni + media (lat.) = srednja, srednja pozicija. Po karakteristikama između drugih srodnih vrsta.

Engleski naziv: Between Amanita

Klobuk: 4-10 cm širok, isprva je polukuglast do konveksan, zatim je raširen i ulegnut ili tupo ispupčen na sredini, kožica se lako guli, obično je suh, mazav je samo po vlažnom vremenu, gladak, sjajan, žućkasto-smeđ, žućkasto-zelen, prema rubu je svjetliji, u starosti je na sredini s ljubičasto-smeđom nijansom, prekriven je ostacima ovoja koji se lako uklanjaju, osobito prema rubu, koji su isprva bijelo-žućkasti, svijetlo sivo-smeđi, kasnije su na vanjskom dijelu crvenkasti, rub je u mladosti podvijen, nije narebran.

Stručak: 6–14 cm visok i 0.5–1.2 cm debeo, gotovo je valjkast ili se lagano zadebljava prema dnu, baza je s kuglastim gomoljastim zadebljanjem, visokim 1–3 cm i debelim 1.4–3.5 cm, žut, na donjem dijelu je svjetliji; vjenčić je opnast, prilično postojan, obješen poput suknje, s obje je strane žuto-zelenkast, gladak ili fino dlakav; volva je čvrsto prirasla uz gomoljasto zadebljanje i na vrhu cjelovita ili podijeljena na 3-5 vrlo sličnih režnjeva, bjelkasto-žuta do žućkasta ili ružičasta, u starosti je skoro crvenkasta.

Listići: Gusti, 5-9 mm široki, slobodni, kremasti, u starosti su ponekad žućkasti do svijetložuti, oštrica je sitno nazubljena.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do široko eliptične, glatke, prozirne, s tankim su stijenkama, s jednom je uljnom kapljom ili zrnatim sadržajem, amiloidne, 8-10.5 x 7.5-9.5 µm, Q = 1-1.2; otrusina je bijela.

Meso: Mekano do čvrsto, bijelo, na prerezu ili na pritisak ne mijenja boju; miriše na hren ili ponekad podsjeća na sirovi krumpir, a okus je blag, slatkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u planinskim bjelogoričnim i crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim drvećem, obično jelom ili borom, a rijetko bukvom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, kao i tipična žućkasta pupavka (Amanita citrina).

Napomena: Karakteristična je po žutom stručku, te kremastim ili žućkastim listićima.

Amanita lactea - created on May 2021 in Monsanto Forest Park, Lisbon, Portugal by stickp1

MLIJEČNA PRESLICA

Amanita lactea Malençon, Romagn. & D.A.Reid

Etimologija: lac, lactis (lat.) = mlijeko. Po boji.

Klobuk: 4-13 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se raširi i blago ulegne na sredini, gladak, svilenkast, često je s krpastim, bijelim ostacima ovoja, potpuno je bijel, bjelkast, nekad je krem na sredini, rub je narebran oko 15 % promjera, u starosti se raspucava, bez visećih ostataka ovoja.

Stručak: 5-12 cm visok i 1-3 cm debeo, valjkast, nije gomoljasto zadebljan na bazi, blago je proširen na vrhu, baza je šiljasta i često ukorijenjena, šupalj, lako se odvaja od podnice klobuka, površina postupno postaje bijelo ljuskava zbog raspada zastorka, također je s ljuskavim prstenastim ostacima ovoja, koji tvore neku vrstu ovratnika, ali nikada nema pravi opnasti vjenčić, bijel; volva je vrećasta, oko 4.5 x 6 cm i debljine 3 mm blizu mjesta spoja sa stručkom.

Listići: Gusti, relativno su široki, slobodni, lamelule su rijetke, lomljivi, isprva su bijeli, kasnije su svijetlokrem ili svijetlooker, ponekad su s ružičastim odsjajem.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične do eliptične, glatke, tankih stijenki, prozirne, neamiloidne, 10-21 x 6.5-15.2 µm, Q = 1.2-1.6, Qav = 1.4, bazidije su uglavnom su 4-sporne, s prilično kratkim sterigmama, bez bazalnih kopči, 50-80 x 10-16 µm, pileipelis se sastoji od isprepletenih hifa širokih do 12 µm, kopče su odsutne; otrusina je bijela.

Meso: Lomljivo, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u termofilnim bjelogoričnim šumama, po pašnjacima, u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, najčešće hrastom ili bukvom, češća je u mediteranskim područjima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom zbog velikog rizika od zamjene sa smrtno otrovnim bijelim pupavkama.

Napomena: Ova je preslica različita od drugih poznatih vrsta u sekciji Vaginatae, jer je ponekad sa slabo izraženom prstenastom zonom.

SUNCOBRANASTA PUPAVKA

Amanita lepiotoides Barla

Etimologija: Jer djelomično sliči vrstama iz roda Lepiota.

Engleski naziv: Large-scaled Amidella

Klobuk: 6-12 cm širok, u mladosti je konveksan, kasnije skoro otvoren, bjelkast, krem, smeđ, crvenkasto-smeđ ili žuto-smećkast, trljanjem pocrveni, gladak, sjajan, ponekad sa sivo-smeđim bradavičavim ostacima od ovoja, rub je gladak, nije narebran.

Stručak: 10-20 cm visok i 1-2.5 cm debeo, valjkast, zadebljan je na bazi, pun, bjelkast, s ružičasto-smećkastom ili crvenkasto-smeđom nijansom, čitav je maljavo-ljuskav, duboko je ukopan u zemlji; vjenčić je prolazan i u tragovima od ljuskavih ostataka od kojih se može steći dojam da ima vjenčić; volva je trajna, debela, opnasta, tvrda, skoro kožasta i smećkasta.

Listići: Prilično su gusti i debeli, slobodni, široki, bijeli, u starosti s crvenkastim pjegama, na pritisak polako postaju crvenkasto-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, prozirne, amiloidne, 8.9-13.1 x 6.3-9 µm, bazidije su rijetko s bazalnim kopčama; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, dosta je tvrdo, na presjeku polako postaje crvenkasto-ružičasto; miris i okus su slabo izraženi, malo su neugodni.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, u bjelogoričnim (listopadnim i zimzelenim) šumama, rjeđe u crnogoričnim, u simbiozi s različitim vrstama drveća, na toplijim staništima, češća je u priobalnom području. Dosta je rijetka vrsta, u Hrvatskoj je poznata s tri lokaliteta u sjeverozapadnom dijelu zemlje.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Ima karakteristično vretenasto zadebljan stručak s ostacima smećkaste volve koja je najkarakterističnija za rod Squamanita.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 28. Kišobranasta muhara (Amanita lepiotoides Barla); Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Suncobranasta pupavka (Amanita lepiotoides Barla)

BLIJEDA PRESLICA

Amanita lividopallescens (Gillet) Bigeard & H.Guill.

Etimologija: lividus (lat.) = masnica, modrica + pallesco (lat.) = izblijeđeno. Po svijetloj boji.

Engleski naziv: Pale Grisette

Klobuk: 6-20 cm širok, prilično je velik, najprije je zvonolik ili konveksan, kasnije je raširen, sivkast, sivo-oker, smećkast, sivo-smeđ ili sivo-maslinast, često je s hrđastosmeđim pjegama i s bjelkastim ostacima ovoja koji se poslije izgube, osobito u mladosti, tipično je jako narebran na rubu do 1/3 promjera.

Stručak: 9-20 cm visok i 1-2.5 cm debeo, vitak, često je malo zakrivljen, sužava se prema klobuku, nije jako zadebljan na bazi, bijel, prekriven je bijelim ljuskicama, mjestimično je s crvenkastim pojasevima, ponekad je u mladosti s ostacima ovoja u obliku prolaznog vjenčića; baza je u bijelom, opnastom, rastrganom i prilično visoko postavljenom ovoju, a ponekad sa sekundarnom zonom ovoja.

Listići: Prilično su gusti, jednako su dugi, osrednje su široki, slobodni, bijeli ili krem.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, neamiloidne, 9-14 x 7-13 µm, Q = 1-1.4, Qav = 1.1 (cromushrooms: (8.4) 9.8 - 12.2 (13.6) × (7.4) 8.3 - 10.1 (11.2) µm, Q = (1) 1.1 - 1.3 (1.5), N = 120, Me = 11.2 × 9.2 µm, Qav = 1.2), bazidije su 4-sporne, rjeđe su 2-sporne, 55-65 x 13-20 µm, sterigme su duge 8-10 µm, cheilocistide su kuglaste, ovoj je sastavljen od hifa i kuglastih elemenata; otrusina je bijela.

Meso: Lomljivo, bijelo; miris nije izražen, a okus blag.

Kemijske reakcije: Meso stručka s fenolom postane smećkasto.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i ranu jesen, od lipnja do listopada, u termofilnim bjelogoričnim šumama i parkovima, obično u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće hrastom. Sve slike snimio je Neven Ferenčak, prve četiri 30.6.2019., na lokalitetu Drenovec kod Kalnika, a posljednje četiri 5.6.2022.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali samo termički dobro obrađena, jer je sirova otrovna kao i sve preslice.

Napomena: Slične su sivokožasta preslica (Amanita submembranacea) i tigrasta preslica (Amanita ceciliae), koje imaju sivlje ostatke ovoja na površini klobuka.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 30. Blijeda preslica (Amanita lividopallescens Gill.)

UPADLJIVA PRESLICA

Amanita magnivolvata Aalto

Etimologija: magno = velik + volva = ovoj. Po upadljivoj i opnastoj volvi.

Engleski naziv: Aaltos Great Ringless Amanita

Klobuk: 6-11.5 cm širok, zvonolik je i manje ili više raširen, uvijek je široko ispupčen na sredini, površina je u zrelosti obično bez ostataka ovoja, ponekad je s raspršenim opnastim krpicama, siv s blagom maslinastom nijansom, unutarnji dio narebranog ruba je sa blago tamnijim sivim pojasom, sušenjem postaje smeđ, rub je jasno narebran do 25 % promjera.

Stručak: 8-12.5 cm visok i 1.5-2 cm debeo, ponekad je ekscentričan, valjkast, sužava se od baze prema vrhu, nije zadebljan na bazi, pun, srž sušenjem postaje šupljikava, površina je vlaknasta, fino je crtast na vrhu, bjelkast; volva je vrećasta, velika, debela, mesnata, do 10.7 x 6.2 cm, površina je baršunasta i glatka, nije lomljiva, ali se uvijek rascijepi na 2-3 uzignuta lapa, bijela, nakon rukovanja razvija male hrđastožute mrlje na vanjskoj strani, koje ostaju i nakon sušenja.

Listići: Prilično su gusti, dosta su široki, zaokruženi su uz stručak, slobodni, bijeli ili krem, sušenjem postaju svijetlosmeđi, oštrica je bijela i resasta.

Mikroskopija: Bazidiospore s u gotovo kuglate do široko eliptične, neamiloidne, 10-14.5 x 7-11.5 µm, Q = 1.1-1.4, Qav = 1.2, bazidija su uglavnom s bazalnim kopčama, cheilocistide su batinaste do kuglaste; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo do sivkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama i na rubovima šuma u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično topolom trepetljikom, hrastom, brezom ili smrekom, na glinenastom tlu. Slike je snimio Neven Ferenčak, 4.10.2020.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Dobre je kvalitete, ali samo termički dobro obrađena, jer je sirova otrovna kao i sve preslice.

Napomena: Opisana je vrsta izvorno opisana u Finskoj. Također raste u Norveškoj i sve do Mediterana. Čini se da je njezin areal ograničen na Europu. Slična je tmurna preslica (Amanita vaginata) od koje se razlikuje po krupnijem rastu te krupnoj i mesnatoj volvi na dnu stručka.

MAIREIJEVA PRESLICA

Amanita mairei Foley

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast francuskog mikologa Rene Mairea.

Engleski naziv:  René Maire's Ringless Amanita

Klobuk: 5-9 cm širok, prvo je polukuglast, kasnije se raširi, smećkast ili sivkast, u starosti je ponekad i s maslinastom ili ljubičastom nijansom, nikada nije čisto siv, gol, često je prekriven s velikim krpastim ostacima ovoja, rub je jasno narebran.

Stručak: 5-8 cm visok i 1-1.5 cm debeo, valjkast, pun, kasnije je šupalj, gomoljasto je zadebljan na bazi, bijel do sivkast, prekriven je bijelim ljuskama; volva je vrećasta, bijela, opnasta, debela, postojana, obmotana je oko gomoljastog zadebljanja.

Listići: Gusti, široki su 6-9 mm, slobodni, rijetko su račvasti, u početku su bijeli, ponekad su sa svijetloružičastom nijansom, na kraju su pomalo sivkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, neamiloidne, 12-13 x 8.8-9.5 µm, Qe = 1.4-1.5, bazidije su ponekad s bazalnim kopčama; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u termofilnim crnogoričnim šumama, obično šumama primorskog bora, na vapnenastom tlu, u mediteranskom području.

Doba rasta: 5, 6, 7,  8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Izvrsne je kvalitete, ali samo termički dobro obrađena, jer je sirova otrovna kao i sve preslice.

Napomena: Slična je srebrnasta preslica (Amanita argentea), koja raste u bjelogoričnim šumama.

CRVENA MUHARA (MUHARA)

Amanita muscaria (L.) Lam.

Etimologija: muscarius (lat.) = muskarinsko. Po svom sadržaju.

Engleski naziv: Fly Agaric

Klobuk: 6-20 cm širok, najprije je kuglast, zatim je konveksan i na kraju raširen, kožica se može guliti, žut (Amanita muscaria var. formosa), narančasto-crven do crven, površina je s bijelim bradavičavim ostacima ovoja koji su najčešće ravnomjerno raspoređeni i lako se skidaju, tijekom kišnih dana mogu se potpuno isprati, rub je lagano narebran, osobito kod starijih gljiva.

Stručak: 8-25 cm visok i 1-2.5 cm debeo, valjkast, prvo je pun pa šupalj, baza dosta gomoljasto zadebljana, gomolj je širok do 5 cm, bijel do svijetložut; vjenčić je velik, bijel, viseći, zupčastog ruba, podsjeća na suknjicu; bez volve, ali je s koncentričnim ljuskavim ostacima ovoja.

Listići: Prilično su gusti, pomiješani su s lamelulama, široki su do 1 cm i na oba kraja suženi, slobodni, bijeli ili žućkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, neamiloidne, 8-10 x 6-7 µm, bazidije su često s bazalnim kopčama; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, ispod kožice klobuka je žuto do žućkasto-narančasto; miris je ugodan, a okus na gljive.

Kemijske reakcije: Meso sa sumpornom kiselinom postane svijetlosmeđe, s fenolom vinskicrveno, a s fenolanilinom najprije vinskicrveno pa ljubičasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do sudenog, a najčešće krajem jeseni, u svim tipovima šuma u simbiozi s različitim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, najčešće u šumama hrasta i bukve. Prva slika snimljena je 19.10.2024., na lokalitetu Pila kod Stubičkih toplica, druga i treća 8.10.2022., na lokalitetu Smiljanova graba kod Krapine, a četvrtu, petu i šestu snimio je Neven Ferenčak, 1.10.2017., 18.10.2022. i 11.10.2024. na lokalitetu kod Lepoglave.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Sadrži toksine muskarin, iboteničnu kiselinu, muscimol i muskazin. Na istoku i u nekim krajevima Italije je jedu tako da joj ogule kožicu koja sadrži najviše muskarina, prokuhaju, odliju vodu i nakon toga dugo drže nasoljenu. Ako se konzumira u velikim količinama uzrokuje teške gastrointestinalne smetnje, zatajenje cirkulacije, paralizu disanja, poremećaje svijesti, deluzije, euforiju i psihoze. Crvena muhara postoji u brojnim varijetetima i formama s istim aktivnim tvarima. Postoji opće upozorenje protiv bilo kakvog oblika konzumacije ove vrste. U Rusiji se fermentira u bocama i koristi kao melem za prehladu i bolove. U posljednje se vrijeme pojavio novi trend koji uključuje konzumaciju crvene muhare zbog čega je provedeno znanstveno istraživanje o razlozima konzumacije i štetnim simptomima onih koji su je konzumirali (National Library of Medicine. 2024. Reasons, Form of Ingestion and Side Effects Associated with Consumption of Amanita muscaria).

Napomena: Tipični primjerci teško se zamijene s bilo kojom drugom vrstom, eventualno se može zamijeniti sa svojim sinonimom ogoljelom muharom (Amanita muscaria var. aureola), koja se razlikuje samo po odsustvu bijelih bradavičavih ostataka ovoja po klobuku, a samo je ponekad s rijetkim bradavičavim ostacima uz rub. Međutim, stariji primjerci, bez ovoja na površini klobuka, mogu podsjećati na crvene krasnice (Russula), ali one imaju lomljivo meso, te nemaju vjenčić ili bazalni gomolj. Naziv dobila po tome što se nekada koristila kao kućno sredstvo protiv muha. Kaže se da mješavina šećera, mlijeka i nasjeckanih klobuka crvene muhare u zdjeli ubija muhe. Možda je tako izgledalo, ali to sredstvo zapravo nije ubilo muhe. Polovica svih muha probudila se nakon nekoliko sati. Bile su samo drogirane pa su se korištenju narkotika za muhe oštro usprotivili aktivisti za zaštitu životinja.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 17. Crvena muhara (muhara) (Amanita muscaria Linn. ex Fries); 18. Ogoljela muhara (Amanita aureola Kalchbr.)

OGOLJELA MUHARA

Amanita muscaria var. aureola (Kalchbr.) Quél.

Klobuk: 6-20 cm širok, najprije je kuglast, zatim je konveksan i na kraju raširen, kožica se može guliti, žućkast, narančasto-crven, do crven, gol ili rijetko s ponekim bijelim bradavičavim ostacima ovoja, osobito uz rub, rub je lagano narebran, osobito kod starijih gljiva.

Stručak: 8-25 cm visok i 1-2.5 cm debeo, valjkast, pun, kasnije je šupalj, baza dosta gomoljasto zadebljana, gomolj je širok do 5 cm, bez volve, ali je s koncentričnim ljuskavim ostacima ovoja, bijel do svijetložut; vjenčić je velik, bijel, viseći, zupčastog ruba, podsjeća na suknjicu.

Listići: Prilično su gusti, izmiješani su s lamelulama, široki su do 1 cm i na oba kraja suženi, slobodni, bijeli ili žućkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, glatke, neamiloidne, 8-10 x 6-7 µm, bazidije su često s bazalnim kopčama; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, bijelo, ispod kožice klobuka je žuto do žućkasto-narančasto; miris ugodan, a okus ugodan na gljive.

Kemijske reakcije: Meso sa sumpornom kiselinom postane svijetlosmeđe, s fenolom vinskicrveno, a s fenolanilinom najprije vinskicrveno pa ljubičasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen (najčešće krajem jeseni) u svim tipovima šuma u simbiozi s različitim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, najčešće u šumama hrasta i bukve.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Sadrži toksine muskarin, iboteničnu kiselinu, muscimol i muskazin kao i tipična vrsta. Na istoku i u nekim krajevima Italije je jedu tako da joj ogule kožicu koja sadrži najviše muskarina, prokuhaju, odliju vodu i nakon toga dugo drže nasoljenu. Ako se konzumira u velikim količinama uzrokuje teške gastrointestinalne smetnje, zatajenje cirkulacije, paralizu disanja, poremećaje svijesti, deluzije, euforiju i psihoze. Crvena muhara postoji u brojnim varijetetima i formama s istim aktivnim tvarima. Postoji opće upozorenje protiv bilo kakvog oblika konzumacije ove vrste. U Rusiji se fermentira u bocama i koristi kao melem za prehladu i bolove. U posljednje se vrijeme pojavio novi trend koji uključuje konzumaciju crvene muhare zbog čega je provedeno znanstveno istraživanje o razlozima konzumacije i štetnim simptomima onih koji su je konzumirali (National Library of Medicine. 2024. Reasons, Form of Ingestion and Side Effects Associated with Consumption of Amanita muscaria).

Napomena: Sinonim je tipične crvene muhare (Amanita muscaria), koja se razlikuje samo po prisustvu bijelih bradavičavih ostataka ovoja po cijeloj površini klobuka dok je klobuk kod opisane vrste najčešće gol, a samo ponekad s rijetkim bradavičavim ostacima uz rub. Opisana je samo zbog 

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 18. Ogoljela muhara (Amanita aureola Kalchbr.)

Amanita nivalis - created on June 2022 in Piemonte, Italy by Nicolò Oppicelli

PLANINSKA PRESLICA

Amanita nivalis Grev.

Etimologija: nivalis (lat.) = snježni. Po rastu na planinskim područjima sa snijegom.

Engleski naziv: Mountain Grisette

Klobuk: 3-8 cm širok, prvo je stožast do zvonolik, kasnije je raširen, siv do sivo-smeđ, sredina klobuka je sivo-žućkasta do kremasto-smeđa, kada se razvije jako izblijedi pa nekada postane skoro bijel i samo sa sivo-smeđom mrljom na sredini, kožica je nekad s malim, bijelim do žuto-smeđim krpastim ostacima ovoja, rub je izraženo narebran 1/5-1/3 promjera.

Stručak: 4-10 cm visok i 0.5-1.5 cm debeo, prilično je tanak, sužen je na vrhu, pun, kasnije je šupalj, bijel do sivkast, sitno je bijelo ljuskav; volva je vrećasta, bijela, velika, široka, opnasta, dosta je visoko postavljena, izvana je oker-smećkasta do smećkasta.

Listići: Gusti, suženi su uz stručak, izmiješani su s rijetkim lamelulama, slobodni, bijeli, bjelkasti do krem.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, rijetko su široko eliptične, neamiloidne, 9.5-13.5 x 8.8-12.2 µm, bazidije su bez bazalnih kopči; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo do slabo žućkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u planinskim miješanim i bjelogoričnim šumama, po rubovima livada, obično u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, najčešće s patuljastom vrbom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Dobre je kvalitete, ali samo termički dobro obrađena, jer je sirova otrovna kao i sve preslice.

Napomena: Slične su johina preslica (Amanita friabilis) i sivokožasta preslica (Amanita submembranacea), koje imaju vrlo slabu volvu i mnogo tamniju sredinu klobuka.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 39. Planinska preslica (Amanita hyperborea P.Karst), Sinonim: Amanita vaginata var. oreina Favre

Amanita oblongospora - created on September 2024 in Ollo, Navarra, Spain by Luis García Bona

IZDUŽENOSPORNA PRESLICA

Amanita oblongospora Contu

Etimologija: oblongus (lat.) = izdužen + spora (gr.) sjeme, spora. Po obliku spora.

Klobuk: 4-8 cm širok, u početku je zvonolik, zatim je konveksan, kasnije se izravna, često je s izraženom i širokom grbicom na sredini, gol, u početku je vlažan i mazav do blago ljepljiv, zatim je suh, siv, na sredini je oker-smeđ do sivo-smeđ, vremenom tamni, rub je nazubljen i narebran do 7 mm ili 10-20 % promjera, površina je bez ostataka ovoja ili je s jednom većom ili više manjih, opnastih, prilično debelih, bijelih do prljavo bijelih krpica.

Stručak: 8-10 cm visok i 0.6-1.5 cm debeo, valjkast ili se sužava prema vrhu, pun do šupalj, gladak, bijel do bjelkast na gornjem dijelu, s prstenastim je ostacima ovoja, ponekad je s prilično svijetlim smećkastim vlakancima na donjem dijelu; volva je mala, čašasta, lomljiva, vrećasta, bijela do oker, rastrgana do gotovo opnasta, do 3 cm visoka uz stabljiku, teško se odvaja od supstrata.

Listići: Gusti, prilično su široki i debeli, izmiješani su s lamelulama, odmaknuti su od stručka, slobodni, bijeli, narančasto-smeđi, sivkasto-smeđi do prljavo smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične do eliptične, ponekad su izdužene, a rijetko su valjkaste, glatke, neamiloidne, 10.5-13.5 x 7.5-10 µm, Q = 1.2-1.5, Qav = 1.3, bazidije su s rupicom i često s bazalnom kopčom; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, lomljivo, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag do blago gorak u bazi stručka.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali samo termički dobro obrađena, jer je sirova otrovna kao i sve preslice.

Napomena: Karakteristična je po kopčama na bazi bazidija. Po eliptičnim do široko eliptičnim sporama i relativno slabašnoj volvi slične su blijeda preslica (Amanita lividopallescens) i Maireijeva preslica (Amanita mairei).