Znanstveni naziv uzorka: Leucoagaricus leucothites
Lokacija uzorka: Croatia
Sekvencionirano područje: ITS1, 5.8S, ITS2
Sekvenca (763 bp): TAGAGGAAGTAAAAGTCGTAACAAGGTTTCCGTAGGTGAACCTGCGGAAGGATCATTATTGAATATGCTTGACGGGTTGTCGCTGGCCTTTCGAGGCATGTGCACGCCTGTCTTGACTCTATTCATCCACCTGTGCACCTATTGTAGTCTCTGTATTCGTGTGAGCGTCGAGGGAAGCGGCTTGACTCGGTCAGTGAGACCGGACTTGAGGATTGCCTTCTGGCTTTTCTCTGTGGCCGTGGAAATCGTGCCTCTCCCGAAACAACGGAGGCTATGTCCTTTTATCATAAACCATGTAGTATGTCGTCAGAATGTATTCAATGGGCCTTCGTGCCTATAAAACCTTATACAACTTTCAGCAACGGATCTCTTGGCTCTCGCATCGATGAAGAACGCAGCGAAATGCGATAAGTAATGTGAATTGCAGAATTCAGTGAATCATCGAATCTTTGAACGCACCTTGCGCTCCTTGGTATTCCGAGGAGCATGCCTGTTTGAGTGTCAGTAAATTCTCAACCCCTTCAGCTTTTGTGGCTTTATGGGGCTTGGATGTGGAGGTCTTTTGCGGGCCCTTTTTGCTGGGTCGGCTCCTCTGAAATGCATTAGCGGAACCGTTTGCGATCCGTCACAGGTGTGATAATTATCTACGCCAGTGGGTCGCTCTCTGTCTTGTTCAGCTACCAACCGTCCGCAAGGACAACACCAATTACTGAACGTTTGACCTCAAATCAGGTAGGACTACCCGCTGAACTTAAGCATATCA
Izvor: UNITE (CC BY 4.0)

BJELKASTA PEČURKOVICA (TURKINJA)
Leucoagaricus leucothites (Vittad.) Wasser
Etimologija: leukos (gr.) = bijelo. Po boji klobuka.
Engleski naziv: White Dapperling
Klobuk: 3-15 cm širok, a najčešće 4-7 cm, najprije je polukuglast, zatim je konveksan i na kraju je izravnat i tupo ispupčen na sredini, gladak, svilenast, kožica prelazi preko ruba, bijel ili krem, trljanjem blago požuti.
Stručak: 6-9 cm visok i 1-2.5 cm debeo, valjkast, šupalj, na bazi je vretenasto zadebljan, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bijel ili kremast; vjenčić je bijel, malo je crtast na gornjoj strani, gol.
Listići: Gusti, slobodni, lagano su trbušasti, bijeli, u starosti su ružičasti, oštrica je svjetlija i sitno nazubljena.
Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, prozirne, 7-9.8 x 4.8-6.1 µm, cheilocistide su vretenaste do usko batinaste, 40-60 x 10-20 µm; otrusina je najprije bijela, a kasnije ružičasta.
Meso: Čvrsto, bijelo, na prerezu ne mijenja boju, eventualno jedva uočljivo posmeđi; miris nije izražen ili slab na gljive, a okus je blag.
Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla u svim tipovima šuma, po livadama i vrtovima, nešto je češća vrsta u toplijim područjima, često raste zajedno s poljskom pečurkom (Agaricus campestris). Primjerke na prvoj slici snimio je Neven Ferenčak.
Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: OTROVNA - Donedavno se smatrala jestivom gljivom, međutim kod pojedinaca često uzrokuje alergijske reakcije i gastrointestinalni sindrom trovanja pa se smatra otrovnom vrstom. Također je treba izbjegavati zbog opasnosti od zamjene s bijelim pupavkama.
Napomena: Makroskopske su karakteristike dosta promjenljive. Listići ne pocrvene uvijek, a meso na prerezu potpuno posmeđi. Dosta teško se razlikuje od većine sličnih vrsta, kao što je primjerice crvenkastolisna pečurkovica (Leucoagaricus carneifolius). Izgleda kao poljska pečurka s bijelim listićima.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 128. Svilenasta pečurkovica (Leucoagaricus holosericeus (Fr.) Mos.), Sinonim: Lepiota holosericea Fr.; 129. Bjelkasta pečurkovica (Leucoagaricus leucothites (Witt.) Wasser), Sinonim: Leucoagaricus pudicus (Bull. ex Quél.) Bon
|
Leucoagaricus littoralis - created Spain by Antoni Conca Ferrús |
![]() |
![]() |
|

PRIMORSKA PEČURKOVICA
Leucoagaricus littoralis (Menier) Bon & Boiffard
Engleski naziv: Apricot Drapperling
Klobuk: 5-12 cm širok, isprva je konveksan pa raširen, najprije je gladak, poslije se razlaže na široke ljuske, osobito po suhom i vjetrovitom vremenu, kremast i s ružičastom nijansom, na sredini je crvenkasto-smeđ.
Stručak: Valjkast, zadebljan na bazi, bijel do okerast, na bazi i na vrhu je svjetliji, bijel; vjenčić je bijel, viseći i lako otpadne.
Listići: Gusti, do stručka su zaokruženi, slobodni, trljanjem ne mijenjaju boju, bijeli.
Mikroskopija: Bazidiospore su limunaste ili bademaste, glatke, 7-9 x 4-5.5 µm; otrusina je bijela.
Meso: Bijelo; miriše na gljive, a okus je blag.
Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen u primorskim krajevima u borovim šumama, na pjeskovitom tlu.
Doba rasta: 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete.
Napomena: Raste krajem ljeta raste u priobalnom području Istre, na otocima i u Sredozemlju. Vrlo je osjetljiva na vjetrove i suho vrijeme pa joj se klobuk raspucava na široke ljuske. Može sličiti gomoljastoj pečurkovici (Leucoagaricus wichanskyi), ali je manja rastom, klobuk je smeđo-crvenkast i 4-6 cm širok, te raste u bjelogoričnim šumama hrasta, graba i jasena.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 135. Primorska pečurkovica (Leucoagaricus littoralis (Meiner) Bon & Boiffard)
|
Leucoagaricus medioflavoides - created on September 1994 in Vosnæs Pynt, Denmark by Christian Lange |
![]() |
![]() |
|

ŽUĆKASTOBIJELA PEČURKOVICA
Leucoagaricus medioflavoides Bon
Etimologija: medio (lat.) = srednji, polovičan + flavus (lat.) = žut + -oides (lat.) = označava sličnost. Po boji.
Klobuk: 1-2 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna i tupo ispupči na sredini, bijel, na sredini je žućkast do sivkasto-narančast, površina može biti glatka ili sa zrakastim svilenkastim vlaknima.
Stručak: Valjkast, lagano je zadebljan na bazi, bijel, na bazi je lagano žućkast; vjenčić je uzak, bijel, krhak.
Listići: Gusti, slobodni, bijeli.
Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 5-6.5 x 3-4 μm, cheilocistide su valjkaste do batinaste, na vrhu su prekrivene kristalima; otrusina je bijela.
Meso: Vrlo tanko, bijelo, na prerezu ne mijenja boju; miris i okus nisu izraženi.
Kemijske reakcije: Meso i listići u dodiru s amonijakom intenzivno pozelene.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprotrof tla po šikarama, na pjeskovitom tlu.
Doba rasta: 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Uglavnom je prepoznatljiva po malim dimenzijama i bijelom plodnom tijelu, koje je žućkasto samo na sredini klobuka. Slična je snježnobijela štitarka (Leucoagaricus serenus), koja je nešto većih dimenzija i nije žućkasta na sredini klobuka.
DNA sekvenca:
|
Leucoagaricus melanotrichus - created on October 2013 in Zaragoza, Spain by Luis Ballester |
![]() |
![]() |
|

SIJEDOKOSA PEČURKOVICA
Leucoagaricus melanotrichus (Malençon & Bertault) Trimbach
Etimologija: melano (gr.) = crno, tamno + trichos (gr.) = dlaka. Po dekoraciji na klobuku.
Klobuk: 1-2.5 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna i tupo ispupči na sredini, sredina je baršunasta, sivo-crna, kožica se od sredine prema rubu razlaže na ljubičasto-smeđe do sivo-crne koncentrično raspoređene vlaknaste ljuske na svjetlijoj, sivkastoj osnovi, rub je svjetliji.
Stručak: 2-5.5 cm visok i 3-5 mm debeo, valjkast, ponekad je lagano zadebljan na bazi, na vrhu je gladak i bjelkast, ispod vjenčića je kremasto-oker; vjenčić je uzak, bijel, krhak, često prolazan.
Listići: Gusti, slobodni, bijeli do krem, oštrica može biti žuta.
Mikroskopija: Bazidiospore su bademaste do valjkaste, debelih stijenki, bez kličnog otvora, zašiljene na jednom kraju, dekstrinoidne, 6.2-8.2 × 3.8-5.4 µm, Q = 1.3-2, Me = 7.1 x 4.5 µm, Qav = 1.6, cheilocistide su usko batinaste do batinaste, 23-45 x 7-13 μm; otrusina je bijela.
Meso: Vrlo tanko, bijelo, na prerezu ne mijenja boju; miris i okus nisu izraženi.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprotrof tla u svim tipovima šuma, često ispod hrasta ili kestena, na zemlji ili na drvnim ostacima, obično bora ili topole, u mediteranskom i kontinentalnom području.
Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Slična je nježna pečurkovica (Leucoagaricus tener), koja na sredini nije siva do sivo-crna, već više smećkasta.
DNA sekvenca:
|
Leucoagaricus meleagris - created on August 2019 in Lock Haven, USA by mycowalt |
![]() |
![]() |
|

BISERKINA PEČURKOVICA
Leucoagaricus meleagris (Berk. & Broome) Singer
Etimologija: meleagris (lat.) = puran, biserka. Po šarenoj dekoraciji na klobuku.
Klobuk: 3-8 cm širok, najprije je stožast do zvonolik, zatim se raširi i uočljivo ispupči na sredini, svijetlosmeđ do sivo-smeđ, prekriven je smeđim do crveno-smeđim ljuskama, koje su prema sredini sve gušće, sredina je tamnija, prema rubu je žućkast.
Stručak: Valjkast, šupalj, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, u mladosti je svijetlosmeđ do crvenkasto-smeđ ili tamnosmeđ, površina je sitno ljuskava, trljanjem požuti, kasnije postane crvenkast; vjenčić je opnast, u mladosti je uzdignut, kasnije je viseći, crvenkast.
Listići: Gusti, slobodni, bijeli, kasnije su žućkasti, trljanjem postanu žuto-oker, oštrica je trepavičava, crvena.
Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 7.5-11.5 x 5.5-8 µm, cheilocistide su batinaste, bez produžetka na vrhu; otrusina je bijelo-krem.
Meso: Prljavo bijelo, kasnije je žućkasto, na presjeku brzo postane vinskicrveno; miris je ugodan na gljive, a okus je blag.
Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, busenasto, kao saprotrof tla u parkovima, vrtovima, uz rubove šuma i na livadama, na kompostu ili na nakupinama piljevine ili kore.
Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: OTROVNA - Otrovna je vrsta.
Napomena: Slična je mesnatosmeđa štitara (Lepiota brunneoincarnata), koja je nešto manjih dimenzija, raste uglavnom u šumama i ne raste busenasto.
DNA sekvenca:

DJEVOJAČKA SUNČANICA
Leucoagaricus nympharum (Kalchbr.) Bon
Klobuk: 4-12 cm širok, prvo je kuglastog pa polukuglast, kasnije se raširi, u mladosti je bijel ili žućkast, poslije se površina razloži na koncentrično postavljene mekane, vunaste, izrazito stršeće, šiljaste, uspravne i zakrivljene, žućkaste do smeđe ljuske, prema sredini su sve tamnije, a sredina je sivo-smeđa do tamnosmeđa i glatka, rub dosta resast.
Stručak: 7-12 cm visok i 0.7-1.2 cm debeo, gladak, žilav, vitak, zadebljan je na bazi, bijel, žuto-zelenkast, smećkast ili crvenkasto-smeđ, vlaknast, trljanjem posmeđi; s pokretnim je bjelkastim i pamučastim vjenčićem, rub je nazubljen.
Listići: Zaokruženi su uz stručak, slobodni, široki su do 10 mm, mekani, najprije su bijeli pa blago žućkasti, na kraju su smećkasti.
Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, s malim kličnim otvorom, 8-12 x 6-8 μm, cheilocistide su s produžetkom na vrhu; otrusina je bijela.
Meso: Mekano, bijelo, na prerezu jedva uočljivo pocrveni, osobito u kori i pri dnu stručka; miris nije izražen, a okus je blag.
Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla u planinskim crnogoričnim šumama, voli kiselo tlo.
Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, jer je prijavljeno da je uzrokovala gastrointestinalne probleme.
Napomena: Slična je velikoj sunčanici (Macrolepiota procera) i kuštravoj sunčanici (Chlorophyllum rhacodes) od kojih se razlikuje po upadljivije ljuskavoj površini klobuka, obje su malo svjetlije i meso im na prerezu samo blago pocrveni, jedva uočljivo. Također je i dosta manjih dimenzija.
DNA sekvenca:
|
Leucoagaricus pilatianus - created on October 2022 in Бегеч, Serbia by jelenaflg |
![]() |
![]() |
|

CRVENOSMEĐA PEČURKOVICA
Leucoagaricus pilatianus (Demoulin) Bon & Boiffard
Etimologija: Po odgovarajućem imenu.
Klobuk: 3-8 cm širok, najprije je konveksan, zatim se raširi i izravna, ponekad je široko ispupčen na sredini, svijetle je crvenkasto-smeđe ili ružičasto-smeđe boje, sredina je znatno tamnija, rub izblijedi, površina je baršunasta ili sa sitnim ljuskicama na bjelkastoj ili ružičastoj osnovi, kožica prelazi preko ruba, rub je krpast i zupčast.
Stručak: 4-12 cm visok i 0.5-1 cm debeo, na bazi je batinasto zadebljan, bijel do bjelkast, u starosti pri dnu postane svijetlosmeđ do crvenkasto-smećkast; vjenčić je opsežan, bijel, sa smećkastim je rubom.
Listići: Gusti, slobodni, trbušasti, bjelkasti do kremasti, oštrica u starosti posmeđi.
Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, s malim kličnim otvorom, 6-8 x 3.5-4.5 µm, cheliocistide su obilne, batinaste, 30–45 x 9–19 µm; otrusina je bijela.
Meso: Bjelkasto, kasnije postaje hrđastosmeđe ispod kore stručka; miriše na cedrovinu i malo na jod, a okus nije izražen.
Kemijske reakcije: Kožica klobuka u dodiru s amonijakom pozeleni.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, kao saprotrof tla u bjelogoričnim šumama, parkovima i vrtovima. U Hrvatskoj je pronađena u šumi hrasta lužnjaka i običnog graba, na samo jednom lokalitetu, u Zagrebu.
Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11
Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA
Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti.
Napomena: Od badhamove se sunčanice (Leucoagaricus badhamii) razlikuje po nešto manjim dimenzijama, slabije izraženom mirisu mesa, te po glatkom stručku.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 138. Pilatova sunčanica (Leucocoprinus pilatianus Bon e Boiffard), Sinonim: Lepiota rufovelutina Vel. ss. Pilat; Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Crvenosmeđa pečurkovica (Leucoagaricus pilatinus (Demoulin) Bon et Boiffard)

PURPURNA PEČURKOVICA
Leucoagaricus purpureolilacinus Huijsman
Etimologija: purpureus (lat.) = purpurno, ljubičasto + lilacinus (lat.) = ljubičasto-plavkast. Po boji.
Klobuk: 3-8 cm širok, prvo je konveksan, zatim se raširi i grbavo ispupči na sredini, bjelkasto-žućkast, na sredini je tamniji, površina je sa sitnim crvenkasto-ljubičastim do ljubičasto-smeđim ljuskicama na bjelkastoj do krem-ružičastoj osnovi, rub je svjetliji.
Stručak: 4-8.5 cm visok i 0.5-1.2 cm debeo, valjkast, gomoljasto zadebljan na bazi, na vrhu je tanji, šupalj, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bjelkast; vjenčić je opnast, uzdignut prema gore, bijel sa žutim rubom.
Listići: Gusti, slobodni, bijeli.
Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 7.5-8.5 x 4.5-5 µm, Qav = 1.85, cheilocistide su batinaste do vretenaste, glatke, s tipičnim kristalnim slojem na vrhu; otrusina je bjelkasta.
Meso: Mekano, bjelkasto, na prerezu malo požuti u bazi stručka; miris je slab na gljive, a okus je blag.
Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla u svim tipovima šuma, po parkovima, vrtovima, u grmlju, na pjeskovitom tlu, preferira mediteranska područja, ali se pronađe i u kontinentalnom dijelu. Rijetka je vrsta i potrebna je zaštita. Slike je snimio Mladen Matišić, sredinom listopada, na zaobalnom staništu uz rijeku Savu.
Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.
Napomena: Slična je vrsta Lepiota kuehneri, koja ima žućkaste listiće i mnogo ljuskaviju površinu klobuka.
DNA sekvenca:
|
Leucoagaricus roseilividus - created on November 2020 in Ferndale, CA, USA by Damon Tighe |
![]() |
![]() |
|

RUŽIČASTA PEČURKOVICA
Leucoagaricus roseilividus (Murrill) E.Ludw.
Etimologija: roseus (lat.) = ružičast, ružin + lividus (lat.) = modrikast, sivkast, blijedo plavičast. Po boji.
Klobuk: 3-6 cm širok, prvo je stožast do zvonolik, kasnije se izravna, suh, gladak, na sredini je baršunasto-maljav do blago čupavo-maljav, kožica se od sredine prema rubu razlaže na sitne i guste, ružičasto-ljubičaste vlaknaste ljuske na bijeloj osnovi, na sredini je tamniji, ljubičast do ružičasto-ljubičast.
Stručak: 3-9 cm visok i 3–8 mm debeo, valjkast, lagano se zadebljava prema bazi, ponekad je gomoljast, šupalj, bijel u gornjoj polovici, žućkast u donjoj polovici i na bazalnom dijelu s ružičastim i ljubičastim nijansama, iznad vjenčića je gladak, a ponekad je blago vlaknast u donjem dijelu; vjenčić je bijel, uzdignut, vanjska strana ili samo rub ljubičast, slabašan.
Listići: Gusti, slobodni, bijeli, krem do žućkasti, osobito kod starijih primjeraka, ponekad s ružičastim nijansama, oštrica je bijela.
Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do bademaste, debelih stijenki, glatke, prozirne, bez kličnog otvora, 7.1-9.6 x 3.9-4.9 µm, Me = 8.0 x 4.5 µm, Q = 1.6-2, Qav = 1.77, cheilocistide su batinaste do eliptično-vretenaste, prozirne, 25-48 x 7-12 μm; otrusina je bijela.
Meso: Tanko, bijelo do bjelkasto; miriše slabo na gljive ili spaljenu gumu, a okus nije izražen.
Kemijske reakcije: Plodno tijelo u dodiru s amonijakom pozeleni pa pocrni.
Stanište: Raste u jesen i zimu, kao saprotrof tla u svim tipovima šuma, često ispod čempresa, na humusnom tlu bogatom hranjivim tvarima.
Doba rasta: 1, 10, 11, 12
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.
Napomena: Od sličnih se vrsta može razlikovati po ljubičasto obrubljenom vjenčiću i ružičasto-ljubičastom klobuku.
DNA sekvenca:
|
Leucoagaricus serenus - created on February 2018 in Novof, Slovakia by Milan Zajac |
![]() |
![]() |
|

SNJEŽNOBIJELA ŠTITARKA
Leucoagaricus serenus (Fr.) Bon & Boiffard
Klobuk: 1-7 cm širok, u mladosti je zvonolik, zatim se raširi i uvijek ispupči na sredini, gladak, snježnobijel do bjelkast, svilenasto vlaknast, rub je ponekad uzdignut.
Stručak: Vitak, duguljast, gladak, na bazi je zadebljan, najprije je pun pa kasnije šupalj, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bijel; vjenčić je bijel i najprije uzdignut, zatim je nepravilno obješen.
Listići: Gusti, nejednako su dugi, do stručka zaokruženi i slobodni, bjelkasti, kasnije su kremasto-žuti.
Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 6-9.5 x 3-5 µm, cheilocistide su batinaste; otrusina je svijetložuta.
Meso: Bijelo, vrlo tanko, na presjeku ne mijenja boju; miris nije izražen, a okus je blag.
Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u malim skupinama, kao saprotrof tla u svim tipovima šuma i parkovima te u grmlju.
Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11
Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti, a i dio autora navodi da je vrlo sumnjiva kao otrovna vrsta.
Napomena: Najviše sliči žutoispupčenoj štitarki (Lepiota erminea), koja je mnogo većih dimenzija, stručak joj nije gladak, već je bijelo maljav i nema opnasti uzdignuti vjenčić.
DNA sekvenca:
Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 83. Snježnobijela štitarka (Sericeomyces serenus (Fr.) Heinem.)
Stranica 51 od 281



