Nidularia deformis - created on November 2023 in Солнечногорский р-н, Московская обл., Russian Federation by Иван Матершев

NADJEVENA KOŠARICA

Nidularia deformis (Willd.) Fr.

Engleski naziv: Pea-Shaped Bird's Nest

Plodno tijelo: 1-2 cm široko, može biti kuglasto ili jastučasto, u mladosti je potpuno zatvoreno, ima jednoslojan peridij (ovojnica), kada plodno tijelo sazre, nepravilno pukne i poprimi oblik čašice, unutarnja strana je oker u mladosti, kasnije je smećkasta, s brojnim je bijelim jajašcima (peridiole) koja sadrže spore, peridiole su u obliku leće, u početku su okružene želatinoznom masom i nemaju končić (funiculus), kasnije su slobodne, promjera su 1-2 mm, vanjska površina je bjelkasta, sivkasto-žućkasta, krem-žuta, žuto-smeđa ili smeđa i čupavo-baršunasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 6-9 x 5-6 µm; otrusina bjelkasta, prozirna.

Meso: Žućkasto, mekano; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi) raznog crnogoričnog drveća.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Nadjevena se košarica bitno razlikuje od gljiva iz roda Cyathus po tome što na površini plodnog tijela nema epifragmu ili membranu (operculum), te što njezina jajašca (peridiole) nisu povezana končićem (funiculus) za plodno tijelo.

ZIMSKA PUŠNICA

Tulostoma brumale Pers.

Engleski naziv: Winter Stalkball

Plodno tijelo (glava): 0.5-1.5 cm široko, sastoji se od loptaste glave koja je nasađena na dugi stalak i obuhvaća ga s tijesnim ovratnikom, spore sazrijevaju unutar glave, prvo je zatvoreno u ovojnici, kasnije se stručak isteže i kida ovojnicu, donja je trećina glave obično prekrivena pijeskom i česticama zemlje, površina je glave sitno ljuskava, prljavo bjelkasta do svijetlooker, unutrašnjost je nakon sazrijevanja spora crnkaste boje, na vrhu se nalazi mali okrugli otvor (orifizij) s tamnom aureolom kroz koji se oslobađaju zrele spore.

Stručak: 5-7 cm visok i 0.8-1 mm debeo, valjkast, zadebljan je na bazi, žućkast do smeđ, uzdužno je vlaknast, često je prošaran poput zmijske kože.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, sitno bradavičave, 3.5-5 µm (cromushrooms: spore su (3.6) 4 - 4.7 (5.2) × (3.5) 3.8 - 4.5 (4.9) µm, Q = 1 - 1.1, N = 120, Me = 4.3 × 4.1 µm, Qe = 1); otrusina je smeđa.

Meso (gleba): Tanko, svijetlosmeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof tla u šumama, po livadama, travnjacima, vinogradima, odlagalištima otpada, nasipima i oko grmlja, voli mahovinu, te humusno i pjeskovito tlo. Prvu sliku snimio je Danijel Balaško, 4.2.2020., na lokalitetu Kloštar Podravski kod Đurđevca, druga i treća su snimljene 23.4.2026., na lokalitetu Zelovo kod Sinja, a posljednja 13.4.2026., na lokalitetu Vojnić kod Sinja.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Slične su resasta pušnica (Tulostoma fimbriatum), koja nema tamnu aureolu oko rupice na vrhu glave, te tamnousta pušnica (Tulostoma melanocyclum), kojoj je osnova vlaknastog stručka crvenkasta.

RESASTA PUŠNICA

Tulostoma fimbriatum Fr.

Engleski naziv: Fringed Stalkball

Plodno tijelo (glava): 0.5-1.5 cm široko, sastoji se od kuglaste fertilne glave koja je nasađena na dugi stalak, spore sazrijevaju unutar glave, prvo je zatvoreno u ovojnici, kasnije se stručak isteže i kida ovojnicu, donja je trećina glave obično prekrivena pijeskom i česticama zemlje, površina je glave prljavo bjelkasta, sivkasta do svijetlooker, unutrašnjost je nakon sazrijevanja spora crnkaste boje, na vrhu se nalazi mali okrugli otvor (orifizij) kroz koji se oslobađaju zrele spore, orifizij je ravan, samo je malo izdignut i trepavičav.

Stručak: 2-5 cm visok i oko 3 mm debeo, valjkast, često je gomoljast na bazi, žućkast do smećkast, uzdužno je brazdast i vlaknast, često je prošaran poput zmijske kože.  

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, jasno bradavičave, 4.5-5.5 µm; otrusina je smeđa.

Meso (gleba): Svijetlosmeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof tla po pješčarskim strništima, vinogradima, odlagalištima otpada, padinama i nasipima, rijetko na travnjacima, te suhim i otvorenim staništima drugog tipa, voli vapnenasto i pjeskovito tlo. Poznata je samo s dva lokaliteta: na kloštarskim pijescima u blizini Đurđevca i na otoku Mljetu. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u prosincu, na lokalitetu Kloštar Podravski kod Đurđevca.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Slične su zimska pušnica (Tulostoma brumale), koja ima tamnu aureolu oko rupice na vrhu glave, te tamnousta pušnica (Tulostoma melanocyclum), kojoj je osnova vlaknastog stručka crvenkasta.

TAMNOUSTA PUŠNICA

Tulostoma melanocyclum Bres.

Engleski naziv: Scaly Stalkball

Plodno tijelo: 0.5-1.2 cm široko, sastoji se od loptaste glave koja je nasađena na dugi stalak i obuhvaća ga s ovratnikom, spore sazrijevaju unutar glave, prvo je zatvoreno u ovojnici, kasnije se stručak isteže i kida ovojnicu, donja je trećina glave obično prekrivena pijeskom i česticama zemlje, površina glave je sitno ljuskava, prljavo bjelkasta, okerasta do crveno-smeđa, unutrašnjost je nakon sazrijevanja spora crnkaste boje, na vrhu se nalazi mali okrugli otvor (orifizij) s crveno-smeđom do crno-smeđom aureolom kroz koji se oslobađaju zrele spore, stalak je valjkast, često je zakrivljen, dosta je ukorijenjen, tamnosmeđ, s cik-cak je raspoređenim ljuskicama na crvenkastoj osnovi poput zmijske kože, uzdužno je vlaknast.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do široko eliptične, 5.4-7 x 5.1-6.4 µm; otrusina je ružičasta do hrđastosmeđa.

Meso (gleba): Tanko, svijetlosmeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste tijekom godine, kao saprotrof na pješčarskim staništima, rijetko na suhim i otvorenim staništima drugog tipa. U Hrvatskoj je poznata samo s dva lokaliteta, na planini Velebitu i Kloštarskim pijescima kod Đurđevca. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u prosincu, na lokalitetu Kloštar Podravski kod Đurđevca.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti.

Napomena: Slične su zimska pušnica (Tulostoma fimbriatum) i resasta pušnica (Tulostoma fimbriatum), kojima osnova stručka nije crvenkasta.

Amanita alseides - created on October 2025 in Romainmôtier-Envy, Switzerland by Nicolas Schwab

NIMFINA PRESLICA

Amanita alseides Hanss

Etimologija: Alseides (gr.) = u grčkoj mitologiji nimfe svetih šuma i gajeva. To su bile manja, lokalna božanstva prirode (divine spiriti) koja su štitila, oživljavala i personificirala određenu svetu šumu. Po mitologiji.

Klobuk: 4-9 cm širok, prvo je stožast, kasnije se raširi, siv, žućkasto-smeđ, svijetlosmeđ ili smeđ, vremenom izblijedi na rubu, osobito u prostoru između listića, površina je s rijetkim do obilnim ostacima ovoja, u početku su bjelkasti, zatim sivkasti, smećkasti, sivkasto-smeđi, rub je narebran 1/5-1/3 promjera, narebranost je izraženija kod zrelih i osušenih primjeraka.

Stručak: 5-8 cm visok i 0.6-1 cm debeo, do 1.5x duži od promjera klobuka, valjkast do usko batinast, isprva je pahuljast, zatim je malo vlaknast do gotovo gladak, površina je bijela ili bjelkasta, rukovanjem postaje sivkasto-oker; volva je vrećasta, krhka (tip Ib ili III), u početku je bjelkasta, a zatim vremenom posivljuje, osobito na unutarnjoj površini.

Listići: Gusti, slobodni, bijeli, sušenjem ponekad postaju svijetloružičasti, oštrica je blago nazubljena ili gotovo glatka, boje je lica.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do široko eliptične, s velikom su središnjom uljnom kapljom, glatke, neamiloidne, 9-12 x 8-11 µm, Qav = 1.13-1.16, bazidije su uglavnom 4-sporne, ali su prisutne i 1-2-3-sporne, batinaste ili rijetko trbušaste, 39-69 x 12.4-19 µm, sterigme su 5.5-8 x 1-1.5 µm, bazidija su bez bazalnih kopči, cheilocistide su brojne, jajolike ili kruškolike, rijetko su u obliku boce, do 42 x 24 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, parkovima i šikarama, u simbiozi s listopadnim i zimzelenim hrastovima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali samo termički dobro obrađena, jer je sirova otrovna kao i sve preslice.

Napomena: Boja klobuka kod opisane vrste je vrlo promjenjiva. Može biti srebrnosivkasta kao što je navedeno u izvornom opisu vrste. Međutim kod nekih kolekcija su bili karakteristično smećkasti i kod mlađih i kod jako zrelih primjeraka, koji su pronađeni na izloženim, sunčanim mjestima u rijetkim termofilnim šumama hrasta. Za neke od primjeraka korištenih u izvornom opisu navedeno je sivljenje listića, što nije uočeno poslije. Umjesto toga, jedan primjerak je sušenjem pokazao ružičasti odsjaj, čak i na terenu. Ovo je značajka koju je primjećena i kod nekoliko drugih vrsta iz sekcije Vaginatae. Tamnjenje volve s vremenom i pri rukovanju je važna karakteristika ove vrste, za koju se trenutno zna da je prisutna samo kod nekoliko europskih vrsta iz sekcije Vaginatae, osobito u skupini sivokožaste preslice (Amanita submembranacea). Uz druge razlike između dvije vrste, sivokožasta preslica ima istaknutu volvu tipa II, što je važno za prepoznavanje na terenu.

SREBRNASTA PRESLICA

Amanita argentea Huijsman

Etimologija: argentatus (lat.) = srebro. Po boji.

Engleski naziv: Silvery Amanita

Klobuk: 6-10 cm širok, zvonolik, kasnije je raširen, izraženo je ispupčen na sredini, po suhom je vremenu srebrnasto sjajan, sivkast, srebrnastosiv, uglavnom je gol, bez ostatka ovoja, ponekad na vrhu zaostane veliki komad bijelog ovoja, rub je izraženo narebran.

Stručak: 6-14 cm visok i 1-1.7 cm debeo, tanak, proširen je na vrhu, malo je zadebljan na bazi, šupalj, sitno je pahuljast, gornji dio je bijel, malo je sivkast prema bazi; volva je velika, debela, opnasta, bjelkasta ili sa svijetlosmeđim mrljama na vanjskoj površini, duboko je ukopana, rub je slobodan.

Listići: Gusti, slobodni, izmiješani su s rijetkim lamelulama, mekani, isprva su bijeli, zatim su sivkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, rijetko su kuglaste, glatke, prozirne, s jednom su uljnom kapljom, neamiloidne, 10-13 x 8-11, Qav je 1.3, cheilocistide su kuglaste, kopče na bazi bazidija su rijetke ili odsutne (cromushrooms: (8.9) 9.5 - 11.1 (12) × (6.9) 7.5 - 8.8 (9.3) µm, Q = (1.1) 1.2 - 1.4 (1.6), N = 120, Me = 10.3 × 8.1 µm, Qav = 1.3); otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo, sivkasto ispod kožice klobuka, osobito na sredini, u stručku je malo sivkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, uz rubove šuma, te u manjim skupinama po šumskim čistinama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, na vapnenastom tlu. Slika je snimljena 10.10.2024, na lokalitetu cret Dubravica kod Zaprešića.

Doba rasta: 6, 7,  8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Izvrsne je kvalitete, ali samo termički dobro obrađena, jer je sirova otrovna kao i sve preslice.

Napomena: Slične su upadljiva preslica (Amanita magnivolvata), koja ima visoku i mesnatu bijelu volvu, planinska preslica (Amanita nivalis), kojoj je klobuk obično pokriven ostacima ovoja i tmurna preslica (Amanita vaginata), koja ima vlaknasto ljuskavo dekorirani stručak i gotovo kuglaste spore.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 38. Srebrnasta preslica (Amanita vaginata var. argentea Huijsman)

DVOBOJNA PRESLICA

Amanita battarrae (Boud.) Bon

Engleski naziv: Banded Amanita

Klobuk: 5-12 cm širok, prvo je stožast, kasnije se raširi i ulegne na sredini sa središnjom grbicom, rub je izrazito narebran do oko 1/3 promjera, ljepljiv, gotovo je sjajan, siv, sivo-smeđ do sivo-maslinast, površina je obično pojasasta, tamniji je na sredini i na unutarnjem dijelu narebranog ruba, dok je središnji dio između njih svjetliji, kao i veči dio narebranog ruba, koji ponekad može biti gotovo bjelkast.

Stručak: 7-16 cm visok i 0.7-2 cm debeo, visok, vitak, lagano je zadebljan na dnu, pun, poslije je šupalj, bez vjenčića, bjelkast, žuto-smeđ ili sivo-smeđ, prekriven je malim smeđim ljuskicama razvrstanim u cik-cak prugama poput zmijske kože; volva je vrećasta, dosta je visoka, 2-4 cm široka, izvana je bjelkasto-kremasta, a iznutra tamnija, vremenom izblijedi.

Listići: Gusti, široki, bijeli, uz stručak su slobodni, različito su dugi, oštrica uz rub klobuka postane sivo-smeđa.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, neamiloidne, 9-13 x 9.5-12.5 µm, Q je 1-1.2 (cromushrooms: spore su (9.2) 10.7 - 13.1 (14.2) × (8.8) 10.1 - 12.7 (14.1) µm, Q = 1 - 1.1 (1.2), N = 166, Me = 11.9 × 11.5 µm, Qe = 1, bazidije su batinaste, 4-sporne, 43-72 × 15-20.5 µm, N = 35, cheilocistide su eliptične do gotovo kuglaste, 24-48 × 8.5-17.7 µm, N = 10); otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, bijelo do svijetložuto, tamnije je obojeno ispod kožice; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, te po travnjacima, osobito viših planinskih predjela, u simbiozi s različitim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem. Prve tri slike snimio je Neven Ferenčak, 5.6.2024., na lokalitetu u okolici Ivanca, četvrtu Matija Josipović, 23.6.2022., a posljednje tri su snimljene 11.6.2026., na lokalitetu Lučelnica kod Kupinečkog Kraljevca.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Izvrsne je kvalitete, ali samo termički dobro obrađena, jer je sirova otrovna kao i sve preslice.

Napomena: Po pojasasto obojenom klobuku slična je žućkastosmeđa preslica (Amanita fulvoides), kojoj meso na prerezu postane blago krem-narančasto, te debeloovojna preslica (Amanita pachyvolvata), koja ima uočljivo robusniju volvu i slabije pojasast klobuk.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 33. Dvobojna preslica (Amanita battarae (Fr.) Gill.), Sinonim: Amanita umbrinolutea Secretan

Amanita beckeri - created on October 2006 in Ollo, Navarra, Spain by Luis García Bona

BEKEROVA PRESLICA

Amanita beckeri Huijsman

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Engleski naziv: Becker's Ringless Amanita

Klobuk: 5-12 cm širok, prvo je polukuglast, nije zvonolik, poslije je konveksan i otvoren, blago je ljepljiv, zlatno žuto-smeđ do smeđ, u mladosti je često malo svjetliji prema rubu, oker, s bradavičavim je ostacima bijelog ovoja, bradavice su isprva bjelkaste, kasnije su smeđe do cimetasto-smeđe, nikada ne postanu sive ili crne, rub je često radijalno raspucan, izraženo je narebran do 1/3 promjera.

Stručak: 8-20 cm visok i 1.2-2 cm debeo, valjkast, lagano se sužava prema vrhu, prvo je pun, kasnije je šupalj, bijel do svijetlosmećkast, skoro čitavom dužinom je s mnogobrojnim ljuskavim i pojasasto raspoređenim ostacima ovoja koji su isprva bijeli, a zatim postaju smeđi; volva je bijela, krhka kasnije postaje smećkasta, ostavlja pojas tkiva na dnu blizu baze i tvori malu šalicu.

Listići: Gusti, široki su do 12.5 mm, zaokruženi su uz stručak, slobodni, bijeli do krem, na kraju postaju srebrnosivi, nekad su sa smećkastim mrljama, oštrica je blago nazubljena.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, neamiloidne, 10-12 x 9-11 µm, Q = 1-1.2, Qav = 1.04-1.05, bazidije su 4-sporne, ali prisutne su i 1-2-sporne, batinaste do izduženo batinaste, bez bazalnih kopči, 37-54 x 8-14.3 µm, sterigme su duge do 4 µm, cheilocistide su kruškolike, 14.2-23.1 x 7.8-13.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, bijelo, na prerezu lagano posmeđi; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, na vapnenastom tlu, najčešće u mediteranskom području, ali se pronađe i u unutrašnjosti, primjerice na Plješivici.

Doba rasta: 7, 8, 9

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Vrlo dobre kvalitete, ali samo termički dobro obrađena, jer je sirova otrovna kao i sve preslice.

Napomena: Slična je johina preslica (Amanita friabilis), koja je tamnija na sredini klobuka i s bjelkastim rubom.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 34. Bekerova preslica (Amanita beckeri Huijsman)

PEPELJASTOSMEĐA PRESLICA

Amanita brunneofuliginea Zhu L.Yang

Etimologija: brunhneus (lat.) = smeđi, tamnosmeđi + fuligo, fuliginis (lat.) = čađ, tamna prašina. Po boji.

Engleski naziv: Brown-Black Ringless Amanita

Klobuk: 5-14 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je izravnato-konveksan, često je blago ispupčen na sredini, crnkasto-smeđ do crno-smeđ, prema rubu postaje svjetliji, rub je narebran od 10-30 % promjera, krpasti ostaci ovoja su bijeli do prljavo bijeli i s mrljama.

Stručak: 8-22 cm visok i 0.5-3 cm debeo, skoro je valjkast, blago se sužava prema vrhu i malo širi uz listiće, nije gomoljasto zadebljan na bazi, pun, kasnije je šupalj, na gornjem dijelu je bijel do bjelkast sa sivkastim vlakancima, a donja polovica je sivkasta; volva je vrećasta, opnasta i prilično čvrsta, visoka je 2.5-7 cm, vanjska je površina bijela ili bjelkasta i prekrivena smeđim, raspucanim ljuskama, a unutarnja je bijela.

Listići: Gusti, izmiješani su s lamelulama, slobodni, bijeli.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, glatke, neamiloidne, 10-14 x 9-12.5 µm, Q = 1-1.1, bazidije su 4-sporne, batinaste, 35-47 x 15-16 µm, sterigme su duge do 5 µm, bazidije su bez bazalnih kopči, cheilocistide su batinaste, slične bazidijama, 47-53 x 14-20 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u planinskim crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem. Slike je snimio Danijel Mulc, 13.10.2024., na lokalitetu Brod Moravice u Gorskom kotaru.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali samo termički dobro obrađena, jer je sirova otrovna kao i sve preslice.

Napomena: Karakteristična je po bijeloj volvi i krpastim ostacima na klobuku. Izvorno je opisana u provinciji Yunnan u Kini.

CARSKA BLAGVA (BLAGVA)

Amanita caesarea (Scop.) Pers.

Etimologija: caesaerus (lat.) = cezarovo, carsko. Po dobroj kvaliteti.

Engleski naziv: Caesar's Amanita

Klobuk: 6-15 cm širok, najprije mesnat i kuglast pa jajolik i na kraju otvoren, malo je mazav, gol, bez ostataka ovoja, nekad je s bijelim krpastim ostacima ovoja, zlatnožut, žuto-narančast, narančast, narančasto-crven, narančasto-smeđ ili krvavocrven, nekad vuče prema žutoj, a nekad prema crvenoj boji, rub je pravilan, poslije je kratko narebran (10-30 % promjera).

Stručak: 8-19 cm visok i 1-3 cm debeo, valjkast, mesnat, zadebljan na bazi, najprije je pun pa poslije malo šupljikav, žut, vrh se lako odvaja od podnice klobuka; ispod klobuka se nalazi naglašeno crtasti zlatnožuti viseći vjenčić; na dnu je velika, čvrsta, režnjasta, bijela volva.

Listići: Vrlo su gusti, prema kraju su širi, pomiješani su s lamelulama, slobodni, najprije svijetložuti, zatim su zlatnožuti.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, neamiloidne, 8.5-12 x 6-7.5 µm, bazidija su s bazalnim kopčama (cromushrooms: (7.6) 8.1 - 9.8 (12.1) × (5.2) 5.9 - 7.1 (8.3) µm, Q = (1.2) 1.3 - 1.5 (1.7), N = 120, Me = 8.9 × 6.4 µm, Qav = 1.4); otrusina je bijela.

Meso: Kod mladih je bjelkasto, a prema krajevima, odnosno ispod kožice klobuka je žuto; miris je nenapadan i ugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim vrstama zimzelenih i listopadnih hrastova ili kestenom, na vapnenastom tlu, voli toplije krajeve, a u kontinentalnim krajevima je rjeđa. Primjerci na prvih pet slika snimljeni su u rujnu, na lokalitetu Gala kod Sinja, šesta polovicom listopada, na lokalitetu Petrova gora kod Vojnića, a sedma sredinom kolovoza, na lokalitetu Brlenić kod Krašića.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Po boji klobuka su slične crvena muhara (Amanita muscaria), koja ima bijele listiće i ostatke ovoja po površini klobuka u obliku malih krpica, te njezin sinonim ogoljela muhara (Amanita muscaria var. aureola), koja je poput crvene muhare bez krpastih ostataka ovoja po klobuku i obično je više narančaste, nego crvene boje. U rimsko doba bila omiljena jestiva gljiva rimskih generala

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 19. Carska blagva (blagva) (Amanita caesarea (Scop. ex Fr.) Pers. ex Schw.); Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Blagva (Amanita caesarea (Scop.: Fr.) Pers.)

Amanita calida - created on November 2024 in Cádiz, Spain by Javier Marcos Martínez

VRUĆA PRESLICA

Amanita calida Plaza & Illescas

Etimologija: calida (lat.) = vruće, toplo, odnosi se na vrijeme pojave, krajem proljeća, s visokim temperaturama. Po vremenu rasta.

Klobuk: 4-14 cm širok, u početku je stožast do zvonolik, zatim je konveksan, kasnije je izravnato-konveksan, obično je s izraženom grbicom, može biti i blago ulegnut, rub je izraženo narebran između 1/4 i 1/3 promjera, ižlijebljen je na spoju s listićima i često rascijepljen na nekoliko mjesta, površina je glatka, po vlažnom vremenu je blago ljepljiv, slabo je sjajan, obično je bez ostataka ovoja, eventualno je s rijetkim nepravilnim krpicama, bjelkasto-siv, sivo-smeđ ili svijetlosiv, nešto je tamniji na sredini i postupno sve svjetliji prema rubu, u nekim je slučajevima s nešto tamnijim rubnim pojasom.

Stručak: 6-20 cm visok i 0.7-2 cm debeo, valjkast , blago je proširen prema bazi, gladak, pun, kasnije je šupalj, u gornjem dijelu je ižlijebljen, bez vjenčića ili ljuskave zone na njegovom mjestu, ponekad je s blago pahuljastim i bjelkastim ostacima zastorka, osobito na donjoj polovici, čitav je bijel ili bjelkast ili češće boje klobuka, ali svjetliji u gornjem dijelu, postupno je sve svjetliji prema bazi, a kod nekih primjeraka pojavljuju se i nepravilne zlatnožućkaste crtice; volva je obično vrećasta (tip IV), s 2-3-režnja, iako neki primjerci imaju priraslu volvu (tip III), izvana je opnasta, a iznutra je blago pahuljasta, visoka je 4-9.2 cm, široka 2.5-4.2 cm, bijela iznutra i izvana, ponekad se s nepravilnom učestalošću i rasporedom pojavljuju male do srednje velike oker-smeđe do hrđastosmeđe pjegice.

Listići: Umjereno do vrlo gusti, 92-134 dopiru do stručka, slobodni, oštri uz rub klobuka, ponekad su račvasti, na bazi su spojeni slabim poprečnim žilicama, bijeli, oštrica je iste boje, blago je nazubljena.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, glatke, neamiloidne, 10-12.5 x 10-12 µm, Q = 1-1.1, Qav = 1.05, bazidije su batinaste, sa žućkastim vakuolarnim sadržajem ili jednom ili više velikih masnih kapljica, 4-sporne, rijetko su 2-sporne ili 1-sporne, 40-81 x 10-22 µm, s pomalo zakrivljenim sterigmama, duljine 5.5-8 µm (do 11.5 µm kod 1-spornih); otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo; miris i okus su na gljive.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom, a možda i bukvom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali samo termički dobro obrađena, jer je sirova otrovna kao i sve preslice.

Napomena: Karakteristična je po dosta velikim dimenzijama, nazubljenim listićima i kuglastim sporama.

TIGRASTA PRESLICA

Amanita ceciliae (Berk. & Broome) Bas

Engleski naziv: Snakeskin Grisette

Klobuk: 6-25 cm širok, najprije je zvonolik, zatim se raširi, smeđ, siv ili sivo-smeđ, u zrelosti postaje prljavo smeđ, prekriven je brojnim tamnosivim do crno-sivim krpastim ostacima ovoja, rub je izraženo narebran do oko 1/3 promjera, u starosti je izvrnut.

Stručak: 7-30 cm visok i 1.5-3 cm debeo, valjkast, prema vrhu se malo sužava, zadebljan na bazi, ali bez gomolja, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, pun, u starosti je barem djelomično šupalj, sivo-smeđ, ovoj se raspada na brojne, sitne, sive pojaseve i ljuske koje podsjećaju na zmijsku kožu; volva je brzo prolazna, a ostaci volve obično su u obliku kratke, blijede, čašaste nakupine, koja podsjeća na vjenčić.

Listići: Vrlo su gusti, zaokruženi su uz stručak, slobodni, ponekad su račvasti, bijeli, oštrica je često tamnija.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, neamiloidne, 11.5-14 x 7-13 µm, Q = 1-1.1, bazidija su bez bazalnih kopči (cromushrooms: bazidiospore su (11) 11.3 - 12.7 (14.1) × (10.1) 11 - 12.4 (13.7) µm, Q = 1 - 1.05 (1.1), N = 150, Me = 12 × 11.7 µm, Qe = 1.02, bazidije su 4-sporne, batinaste, 54-74 × 12-17 µm, N = 37); otrusina je bijela.

Meso: Lomljivo, nježno, bijelo do bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag, ne smije se kušati.

Kemijske reakcije: Meso s fenilanilinom prvo postane vinskicrveno, a zatim ljubičasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama i po šumskim čistinama, u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, često hrastom, na vapnenastom ili glinenastom tlu. Prilično je česta vrsta u Istri. Prve četiri slike snimio je Neven Ferenčak, 26.5.2022., 29.10.2022., 28.4.2025. i 5.8.2019., a ostale su snimljene 29.5.2026., na lokalitetu Hotnja kod Pokupskog.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Vrlo dobre kvalitete, ali samo termički dobro obrađena, jer je sirova otrovna kao i sve preslice.

Napomena: Vrlo isprani primjerci mogu sličiti blijedoj preslici (Amanita lividopallescens), dok je sivokožasta preslica (Amanita submembranacea) manja i s malo ili nimalo ostataka ovoja na stručku.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 40. Tigrasta preslica (Amanita inaurata Secr.), Sinonim: Amanita strangulata Fries

ŽUĆKASTA PUPAVKA

Amanita citrina Pers.

Etimologija: citrinus (lat.) = limun, limunastožuto. Po boji klobuka.

Engleski naziv: False Deathcap

Klobuk: 3-10 cm širok, prvo je kuglast, zatim je zvonolik i na kraju raširen, površina je prekrivena nepravilnim bijelim bradavičastim ostacima ovoja koji se za kišnih dana isperu, mazava, glatka, sjajna, svijetložut ili limunastožut, žuto-zelenkast, ali nekad i potpuno bijel (Amanita citrina var. alba) ili žuto-smeđ.

Stručak: 4-12 cm visok i 0.5-2 cm debeo, valjkast, baza je s oštro obrubljenim gomoljem širokim 2-4 cm, prvo je pun pa šupalj, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bijel do žućkast; na gornjem dijelu je s trajnim, slabo crtastim, opnastim, bijelim ili žućkastim vjenčićem; a gomolj je obmotan s bijelim opnastim ovojem koji se uglavnom rano izgubi.

Listići: Gusti, na oba su kraja suženi, slobodni, bijeli su ili blago žućkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, amiloidne, 8-10 x 7-9 µm, Q je oko 1.1, bazidije su bez bazalnih kopči (cromushrooms: (7) 7.4 - 8.8 (10.3) × (6.3) 7 - 8.3 (9.9) µm, Q = 1 - 1.1, N = 120, Me = 8.1 × 7.6 µm, Qav = 1.1); otrusina je bijela.

Meso: Tanko, čvrsto, bijelo, ispod kožice klobuka je svijetlo limunastožuto; miris je slab, ali neugodan na sirove krumpire, a nekima na kupus ili rotkvice, okus je blag, prilično odvratan na rotkvice.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka, listići i meso u gomoljastom zadebljanju stručka sa sumpornom kiselinom postanu maslinasto-smeđi, a rub listića s KOH postane crveno-smeđ.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od srpnja do studenog, u crnogoričnim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim drvećem, obično borom i smrekom, ali i hrastom, voli vapnenasto ili kiselo tlo, dosta je česta vrsta.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Dugo je vremena smatrana teškom otrovnicom, poput zelene pupavke (Amanita phalloides), međutim, danas se sa sigurnošću zna da nije tako opasna, te da trovanje nije kobno. Slabo je otrovna jer sadrži termolabilni toksin bufotenin (kao kod žabe krastače) koji pojačava cirkulacijsku aktivnost i ima halucinogeno djelovanje, a toksin se termičkom obradom potpuno uklanja, nakon čega je gljiva jestiva, ali nije osobito ukusna zbog prilično neugodnog mirisa i okusa. Branje ove vrste nije preporučljivo zbog sličnosti sa zelenom pupavkom.

Napomena: Slične su bijeli varijetet žućkaste pupavke (Amanita citrina var. alba), koja ima bijeli klobuk, te eventualno izblijedjela zelena pupavka, koja ima uočljivu volvu na dnu stručka i drugačiji miris. Primjerci na slikama snimljeni su na lokalitetima Ponikve kod Zagreba, cret Dubravica kod Zaprešića i Pila kod Stubičkih toplica.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 6. Žućkasta pupavka (Amanita citrina (Schff.) S.F.Gray), Sinonim: Amanita mappa (Batsch. ex Fr.) Quél

ŽUĆKASTA PUPAVKA, BIJELI VARIJETET

Amanita citrina var. alba (Gillet) E.-J.Gilbert

Etimologija: albus (lat.) = bijelo. Po boji.

Engleski naziv: White False Death Cap

Klobuk: 3-10 cm širok; u mladosti je kuglast, zatim je konveksan i na kraju raširen, kožica je glatka, sjajna i mazava, snježnobijel (za razliku od tipične žućkaste pupavke (Amanita citrina), koja je karakteristično žuta), više ili manje je prekriven bijelim, bradavičavim ostacima ovoja.

Stručak: 4-12 cm visok i 0.5-2 cm debeo, valjkast, završava tipičnim gomoljastim zadebljanjem koje je kao obrubljeno s gornje strane, pun, kasnije je šupalj, bijel; vjenčić je bijel, opnast, viseći i crtast s gornje strane.

Listići: Gusti, trbušasti, slobodni, nepravilni, bijeli.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste, amiloidne, 8-10.5 x 7-9 µm, bazidije su bez bazalnih kopči; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, čvrsto, bijelo; miris je slab, ali neugodan na sirove krumpire ili rotkvice, a okus je blag, prilično odvratan na rotkvice.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Status jestivosti je potpuno isti kao kod tipične žućkaste pupavke. Dugo je vremena smatrana teškom otrovnicom, kao i zelena pupavka (Amanita phalloides), međutim, danas se sa sigurnošću zna da nije tako opasna, te da trovanje nije kobno. Slabo je otrovna jer sadrži termolabilni toksin bufotenin (kao kod žabe krastače) koji pojačava cirkulacijsku aktivnost i ima halucinogeno djelovanje, a toksin se termičkom obradom potpuno uklanja, nakon čega je gljiva jestiva, ali nije osobito ukusna zbog prilično neugodnog mirisa i okusa. Branje ove vrste nije preporučljivo zbog sličnosti s bijelim pupavkama.

Napomena: Slične su tipična žućkasta pupavka, te bijeli varijetet zelene pupavke (Amanita phalloides var. alba), smrdljiva pupavka (Amanita virosa) i bijela pupavka (Amanita verna), koje nemaju krpice na površini klobuka.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 7. Žućkasta pupavka - oblik (Amanita citrina var. alba Price)

ŽUTA PRESLICA

Amanita contui Bon & Courtec.

Engleski naziv: False Saffron Ringless Amanita

Klobuk: 4-10 cm širok, prvo je zvonolik pa konveksan, žut, žuto-smeđ, žuto-narančast do narančast, sredina je malo tamnija, vremenom blijedi, rub je svjetliji, jako je narebran, do oko 1/3 promjera.

Stručak: 7.5-12 cm visok i 1-1.5 cm debeo, jako je vitak, valjkast, prema vrhu je uži, najprije je pun pa zatim šupalj, bijel, cijela je površina prekrivena bijelim ljuskicama na svijetlosmeđoj ili svijetlo oker-smeđoj osnovi, bez kontrastnih pojaseva; na dnu je s bijelim, opnastim, režnjastim, trajnim, visoko postavljenim ovojem.

Listići: Gusti, trbušasti, slobodni, bijeli, krem do žućkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, prozirne, neamiloidne, 9-12.5 x 8-10.5 µm, Q = 1.1-1.2; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, krhko, bijelo; miris nije izražen, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso stručka s fenolom postane vinskicrveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili po 2-3 primjerka zajedno, u bjelogoričnim šumama u simbiozi samo s brezom.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Dobre je kvalitete, ali samo termički dobro obrađena, jer je sirova otrovna kao i sve preslice.

Napomena: Opisana se vrsta lako zamijeni sa šafranastom preslicom (Amanita crocea), koja ima tamniju sredinu klobuka, a čitavi stručak prekriven je žućkastim do narančastim, pojasasto raspoređenim gotovo stršećim ljuskama svjetlijoj osnovi.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 36. Žuta preslica (Amanita vaginata var. flavescens Gilb. et Lundell)

Amanita coryli - created on September 2022 in Ferrari, Baselga di Piné, Italy by Marco Floriani

LIJESKOVA PRESLICA

Amanita coryli Neville & Poumarat

Etimologija: Corylus (lat.) = lijeska. Po mikoriznom partneru.

Engleski naziv: Hazel Amanita

Klobuk: 3.5-7 cm širok, u početku je zvonolik, zatim se raširi i slabo ulegne na sredini, obično je više ili manje ispupčen na sredini, rub je narebran do 1/5-1/3 promjera, površina je suha do blago ljepljiva po vlažnom vremenu, svijetlosmeđ do tamnosiv, na sredini je smeđ do siv, srednji pojas je svjetliji, a rubni malo tamniji, ponekad je gotovo u potpunosti bjelkast sa svijetlokrem ​​sredinom ili siv, ponekad je s rijetkim do brojnim ostacima ovoja, u početku su bjelkasti, zatim žućkasto-smeđi ili smeđi.

Stručak: 7.5-15 cm visok i 0.3-2 cm debeo, do 3.5x duži od promjera klobuka, valjkast do usko batinast, nije gomoljasto zadebljan na bazi, bijel do svijetlo sivo-smeđ, ponekad je gotovo gladak; volva je opnasta, vrećasta (tip III), do 3.5 cm visoka, izvana je bjelkasta, iznutra je bjelkasta ili svijetlokrem, ponekad je sa žućkasto-smeđim mrljama na vanjskoj površini, boja se vremenom ili rukovanjem ne mijenja.

Listići: Gusti, izmiješani su s lamelulama, slobodni, bijeli do krem, oštrica je gotovo glatka, nije nazubljena.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, glatke, neamiloidne, 8.5-12 x 8-11.5 µm, Q = 1-1.2, Qav = 1.1, bazidije su uglavnom 4-sporne, ponekad su 2-sporne, batinaste ili rijetko vretenaste, 61-77 x 14-16 µm, sterigme su duge 2-4 µm, cheilocistide su brojne, uglavnom kuglaste ili rjeđe jajolike, kruškolike ili u obliku boce, 11-44 x 10-37 µm, pileipelis se sastoji od hifa širokih do 5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Kemijski reagensi: Reakcija mesa klobuka, stručka i listića s 5 % KOH ili gvajakovom tinkturom je negativna, a s fenolom postanu ljubičasti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično lijeskom, hrastom, grabom ili bukvom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali samo termički dobro obrađena, jer je sirova otrovna kao i sve preslice.

Napomena: Karakteristična je po velikoj bijeloj volvi, staništu i reakcijama s kemijskim reagensima.

ŠAFRANASTA PRESLICA

Amanita crocea (Quél.) Singer

Etimologija: croceus (lat.) = boje šafrana (Crocus sativus), šafranasto-žuto. Po boji.

Engleski naziv: Orange Grisette

Klobuk: 4-10 cm širok, prvo je tupo stožast, zatim je otvoren i skoro izravnat, ali uvijek ispupčen na sredini, mazav, osobito po vlažnom vremenu, na sredini je šafranastonarančast ili narančasto-smeđ, na rubu je nešto svjetliji, rub je tipično narebran do oko 1/3 promjera klobuka.

Stručak: 8-23 cm visok i 0.7-1.5 cm debeo, dug je i vitak, valjkast, u starosti šupalj, sužen je na vrhu, prvo je svijetlonarančast, u starosti je tamniji, čitav je prekriven kontrastnim, žućkasto-smeđim do narančastim, gotovo stršećim ljuskama na svjetlijoj osnovi, na vrhu je svjetliji; volva je visoka je 3-6.5 cm, opnasta, vrećasta, vanjska površina je izvorno bijela ili bjelkasta, na vanjskoj i unutarnjoj površini se vremenom obično razvijaju krem-narančaste, svijetlonarančaste, svijetlo žuto-narančaste ili narančasto-smeđe mrlje.

Listići: Gusti, 2-3 mm široki, trbušasti, slobodni, krem, ponekad su s blagim ružičastim ili narančastim odsjajem.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, rijetko su široko eliptične, prozirne, neamiloidne, 9.5-12 x 8.5-11 µm, Q je oko 1.1, baze bazidija su bez kopči; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je lomljivo, bijelo do žućkasto; miris nije izražen ili slab na gljive, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso stručka s fenolom postane tamnocrveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u manjim skupinama ili pojedinačno, u miješanim i bjelogoričnim šumama, uglavnom u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, uglavnom johom, brezom, grabom, lijeskom, topolom ili hrastom, a ponekad i smrekom. Prve dvije slike snimljene su 11.8.1023., na lokalitetu eko-centar Budinjak na području Parka prirode Žumberak.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Vrlo dobre kvalitete, ali samo termički dobro obrađena, jer je sirova otrovna kao i sve preslice.

Napomena: Slična je žuta preslica (Amanita contui), koja ima manje živo obojen klobuk, te kraći stručak, koji je čitav prekriven bijelim, prilegnutim čehicama na smećkastoj osnovi.

Referentni izvori: >Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 35. Šafranasta preslica (Amanita crocea (Quél.) Sing.)

Amanita dryophila - created on August 2025 in Saint-Julien, Val Suran, France by kiaora

HRASTOVA PRESLICA

Amanita dryophila Consiglio & Contu

Etimologija: dryo (gr.) = hrast, u širem smislu drvo + phila (gr.) = koji voli, prijatelj. Po rastu ispod hrasta.

Engleski naziv: Forest Amanita

Klobuk: 5-20 cm širok, u početku je zvonolik, zatim je konveksan do izravnato-konveksan, gotovo nikada nije potpuno proširen, po vlažnom je vremenu ljepljiv, uglavnom je zasićeno smeđ, ponekad je s narančastim nijansama, a nikada sa sivim, rub je narebran, površina je bez ostataka ovoja ili je izražen u obliku krupnije bijele do okeraste krpice.

Stručak: 6-20 cm visok i 1.5-4 cm debeo, prilično je čvrst, valjkast ili se sužava prema vrhu, pun, suh, bijel, prošaran je svijetlosmeđim ili narančasto-smeđim vlakancima u cik-cak prugama, donji dio je bijel ili bjelkast, često je oker; volva je vrećasta, lomljiva, rukovanjem se često održava bez loma, ponekad je izražena u obliku ljuskavog pojasa na donjem dijelu stručka.

Listići: Gusti, prilično su široki i debeli, suženi na krajevima, slobodni, bijeli, oštrica je bijela do svijetlo narančasto-smeđa.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, rijetko su gotovo kuglaste ili valjkaste, glatke, neamiloidne, 10-14 x 9-11 µm, Q = 1.1-1.2, Qav = 1.2, cheilocistide su kruškolike do kuglaste, ovoj se sastoji od od hifa i kuglastih elemenata, bazidije su bez bazalnih kopči; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, bijelo, nepromjenjivo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, osobito zimzelenim i listopadnim hrastovima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali samo termički dobro obrađena, jer je sirova otrovna kao i sve preslice.

Napomena: Raste u malim skupinama u otvorenim, sunčanim bjelogoričnim šumama, uglavnom ispod hrasta crnike, plutnjaka ili lužnjaka. Suprotno izvornom opisu, opisana vrsta je taksonomski najblliža blijedoj preslici (Amanita lividopallescens) i Amanita biovigera, ali potrebna su dodatna istraživanja za jasno odvajanje ovih vrsta.

JEŽASTA MUHARA

Amanita echinocephala (Vittad.) Quél.

Etimologija: ekinos (gr.) = bodlja, kudrav, jež, uvojak + kephale (gr.) = glava, čelo. Po razasutim bodljicama po površini klobuka.

Engleski naziv: Solitary Amanita

Klobuk: 4-12 cm širok, prvo je kuglast pa konveksan, na kraju je raširen, bijel do žućkast, kasnije žućkasto-smeđ ili srebrnasto-smeđ, prekriven je stožastim ili piramidalnim ostacima ovoja koji se prema rubu snizuju, podsjeća na neke vrste iz roda Pholiota, kožica se lako guli, rub je pravilan i često s visećim ostacima ovoja.

Stručak: 5-15 cm visok i 1-3 cm debeo, visok, pun, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, zadebljan je na dnu, rijetki su primjerci s tanjom osnovom, ispod zadebljanja je šiljato produžen duboko u zemlju, bijel do žućkasto-smeđ, na zadebljanju se vide tipično prstenasto poredani bradavičavi ostaci ovoja; vjenčić je opnast, obješen, crtast, bijel.

Listići: Gusti, tanki, široki, s malim zupcem su prirasli na stručak ili slobodni, bijeli, bjelkasto-sivkasti, u zrelosti su su sivkasto-zeleni do sivkasto-žuti, oštrica je bljeđa i resasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 9-12 x 6.2-8.8 µm; otrusina je bijela do kremasto-žuta, malo je zelenkasta.

Meso: Tvrdo, bijelo do sivkasto, također je s plavkastom do zelenkastom nijansom; miris nije izražen ili malo neugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, u toplijim krajevima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, na vapnenastom tlu, češća je u sušnijim godinama. Rijetka je vrsta. Treći i četvrtu sliku snimio je Danijel Mulc, 26.10.2023., a petu i šestu Neven Škific.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se da uzrokuje trovanje slično kao kod orelaninskog sindroma: oštećenje jetre i bubrega, ali obično bez ozbiljnog tijeka. Po nekim je izvorima smrtno otrovna vrsta, međutim proglašena je jestivom gljivom osrednje kvalitete, ali ju je najbolje izbjegavati zbog moguće zamjene s drugim otrovnim vrstma iz ovog roda. Bez obzira na moguću jestivost smatramo je otrovnom vrstom.

Napomena: Slična je kuštrava muhara (Amanita vittadinii), koja nema bulbozno zadebljani stručak, a dekoracija na klobuku se sastoji od piramidalnih bradavičavih krljušti koje se prema rubu klobuka pretvaraju u čehice.

ELIJEVA MUHARA

Amanita eliae Quél.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Engleski naziv: Elias Amanita

Klobuk: 4-8 cm širok, prvo je kuglast, zatim je konveksan, na kraju se raširi, često je s rijetkim, malim, bijelim, bradavičavim ostacima ovoja koji se lako uklanjaju, kremasto-bijel, kremasto-žut, svijetložut, oker, svijetlosmeđ, smeđ ili ružičasto-smeđ, nešto je tamniji prema sredini, rub je jasno tipično narebran.

Stručak: 7-15 cm visok i 1-1.5 cm debeo, duboko je ukopan u zemlju gdje završava gomoljastim zadebljanjem i ovojem koji obično ostaje u zemlji, dug je i dosta tanak, šupalj, bijel do svijetložut, ispod vjenčića je ljuskav; na srednjem dijelu nosi prljavo bijeli do svijetložuti, tanki, viseći, prolazni, vlaknasti, nepravilni, malo crtasti i često rastrgani vjenčić.

Listići: Gusti, slobodni su uz stručak, s nepravilni su lamelulama, prirasli su za listiće uz rub klobuka, oštrica je nazubljena, bijeli do krem.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, prozirne, neamiloidne, 10-13 x 6.5-8 µm, Q je oko 1.5, bazidije su bez bazalnih kopči (cromushrooms: spore su (10.4) 11 - 13.7 (15.3) × (7.3) 7.6 - 9.2 (10.6) µm, Q = (1.2) 1.4 - 1.6 (1.7), N = 120, Me = 12.2 × 8.3 µm, Qe = 1.5, bazidije su 4-sporne, 41.1-52.3 × 9.3-13.3 µm, N = 12, cheilocistide su batinaste, 29.4-43.4 × 7.3-13.2 µm, N = 4, kuglasti elementi 33.7-49.1 × 18.2-30.2 µm, N = 4); otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, čvrsto, elastično, ispod kožice klobuka je malo obojeno; miris nije izražen, okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso s fenolom i fenolanilinom provo postane crveno, zatim smeđe, a listići s formolom ubrzo postanu prljavo crveni.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s bukvom, lijeskom, hrastom ili brezom, a rjeđe u crnogoričnim šumama s borom, voli kiselo tlo i toplija staništa.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Iako je dio autora navodi kao jestivu vrstu, ipak se smatra otrovnom jer je utvrđeno da sadrži toksin amanitin.

Napomena: Najznačajnija karakteristika ove vrste je crtasti rub klobuka po čemu se lako razlikuje od sličnih muhara.