Amanita olivaceogrisea - created on September 2025 in Sâles, Switzerland by Nicolas Schwab

MASLINASTOSIVA PRESLICA

Amanita olivaceogrisea Kalamees

Etimologija: olivaceo (lat.) = maslinast, boje masline + griseus (lat.) = siv. Po boji.

Engleski naziv: Olivegrey Amanita

Klobuk: 3-6 cm širok, prvo je zvonolik, kasnije se raširi, maslinasto-siv, oker-siv do sivo-smeđ, rub je narebran do oko 1/3 promjera, ponekad je s velikim krpastim ostacima ovoja, koji su isprva bijeli, zatim postaju sivi do oker-sivi.

Stručak: 4-9 cm visok i 0.5-1 cm debeo, valjkast, bijel, često je dekoriran gustim sivim do maslinasto-sivim vlakancima; opnasta volva je u početku vrećasta, donjim je dijelom stisnuta uz bazu, zatim se nekad raspadne na velike krpice, ima tendenciju da posivljuje od gornjeg ruba prema dolje.

Listići: Gusti, slobodni, bijeli.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, glatke, neamiloidne, 9-13 x 8.5-12 µm, Q = 1-1.1, Qav = 1.04, bazidije su bez bazalnih kopči; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, bijelo, nepromjenjivo; miris nije izražen, a okus je blag, ne smije se kušati.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u vlažnim bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, uglavnom johom, lijeskom, vrbom ili brezom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali samo termički dobro obrađena, jer je sirova otrovna kao i sve preslice.

Napomena: Slične su johina preslica (Amanita friabilis), koja raste u vrlo vlažnim šumama ispod johe, ali je klobuk tamniji, s izraženijim sivim ljuskama na klobuku i fragmentiranom volvom i sivokožasta preslica (Amanita submembranacea), koja uglavnom raste crnogoričnim šumama smreke, jele ili ariša, a rjeđe u bjelogoričnim šumama breze, bukve ili lijeske.

JAJASTA MUHARA

Amanita ovoidea (Bull.) Link

Etimologija: ovoideus (lat.) = u obliku jaja, jajolik. Po svom izgledu u mladosti.

Engleski naziv: Bearded Amanita

Klobuk: 10-35 cm širok, prvo je jajolik pa konveksan, kasnije je više ili manje raširen, potpuno je bijel, poslije je je žuto-oker, malo ljepljiv, rub je gladak, nije narebran i s visećim, pahuljastim ostaci ovoja, na ostaloj površini su rijetki.

Stručak: 10-15 cm visok i 2.5-5 cm debeo, čvrst, valjkast, pun, bijel, ljuskav; vjenčić je bjelkast do oker-smeđ, viseći, širok, brzo otpadne pa ga starije gljive nemaju; baza je obavijena u čvrstu, opsežnu, opnastu, postojanu, svijetložutu volvu.

Listići: Prilično su gusti, nejednako su dugi, zaokruženi su uz stručak, slobodni, bijeli, na kraju su krem, oštrica je uočljivo nazubljena.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, prozirne, amiloidne, 8-11 x 5.5-7 µm, Q je oko 1.4; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, debelo, bijelo; miriše na ribu, u starosti je neugodan na strvinu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u skupinama, u termofilnim bjelogoričnim i crnogoričnim šumama i parkovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, obično hrastom, na vapnenastom i pjeskovitom tlu, u kontinentalnim je krajevima vrlo rijetka, a češća na otocima i u priobalju. Prve dvije slike snimio je Neven Ferenčak, treću i petu Danijel Mulc, a četvrtu Neven Škific.

Doba rasta: 7, 8, 9

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Vrlo velika plodna tijela trebala bi olakšati determinaciju. Slične su bijeli varijetet zelene muhare (Amanita phalloides var. alba), koja ima trajni opnasti i crtasti vjenčić, smrdljiva pupavka (Amanita virosa), koja ima stršeće čehice po stručku, te dumeova muhara (Amanita proxima), koja je na bazi s ovojem smeđo-narančaste boje i krpastim ostacima ovoja po klobuku.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 4. Jajasta muhara (Amanita ovoidea (Bull. ex Fr.) Quélet)

Amanita pachyvolvata - created in Spain by Luis García Bona

DEBELOOVOJNA PRESLICA

Amanita pachyvolvata (Bon) Krieglst.

Engleski naziv: Bon's Great Ringless Amanita

Klobuk: 5-11 cm širok, prvo je polukuglast ili jajolik, kasnije se raširi, po suhom je vremenu sjajan, oker ili svijetlo sivo-smeđ, obično je nešto tamniji na sredini, prema rubu je svijetlo žuto-smeđ i pahuljast, površina je bez ostataka ovoja, rub je narebran do 35 % promjera.

Stručak: 8-20 cm visok i 1-3 cm debeo, u srednjem dijelu je debeo oko 2.5-3 cm, sužava se prema vrhu, pun, kasnije je šupalj, osnova je bijela, prekriven je sitnim sivkastim do žućkasto-sivim ljuskicama; volva je vrlo debela, iznutra i izvana je bijela, nije lomljiva, izrazito je velika, visoka je 6-10 cm i debela do 3 mm, izvana je u starosti oker-smeđa do crvenkasto-smeđa.

Listići: Vrlo su gusti, prilično su široki, slobodni, bijeli, kremasti do žućkasti, oštrica je resasta i lagano nazubljena.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, glatke, prozirne, neamiloidne, 11-14 x 11-13 µm, Q = 1-1.1, Qav = 1.04, bazidije su 4-sporne, baze bazidija su bez kopči; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, u starosti malo žućkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u rano ljeto i jesen, od lipnja do listopada, u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, u simbiozi s različitim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, najčešće ispod bora, jele ili smreke, ali i bukve, hrasta ili graba. U Hrvatskoj je poznata s pet lokaliteta, u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, na sjevernom Velebitu i Kordunu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Slična je planinska preslica (Amanita nivalis), kojoj je klobuk često s krupnim krpastim ostacima ovoja, a ponekad su sredina ili rub također nešto tamniji i tada podsjeća na upadljivu preslicu (Amanita magnivolvata).

Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Debeloovojna preslica (Amanita pachyvolvata (Bon) Krieglst.)

PANTEROVA MUHARA

Amanita pantherina (DC.) Krombh.

Etimologija: pantherinus (lat.) = odnosi se na panteru. Po izgledu klobuka.

Engleski naziv: Panthercap

Klobuk: 4-12 cm širok, polukružan pa otvoren, slabo mesnat, žuto-smeđ, žuto-siv, kestenjastosmeđ, sivo-smeđ ili narančasto-smeđ, na sredini tamniji, pokriven je s mnogobrojnim, koncentrično raspoređenim malim, kontrastnim, bijelim, bradavičavim ostacima ovoja, a također ih može isprati kiša, kožica je svijetla i za kišnih dana jako ljepljiva, rub je tipično kratko narebran (10-15 % promjera).

Stručak: 6-10 cm visok i 1-2 cm debeo, pun, kasnije je šupalj, bijel, u starosti malo žućkast, vjenčić je prolazan, viseći, opnast, gladak, nikad nije crtast kao kod biserne muhare (Amanita rubescens), u vrlo rijetkim slučajevima može biti vrlo slabo crtast, relativno je širok i često dvostruk, pri dnu je s tipičnim jakim, obrubljenim, gomoljastim zadebljanjem s ostacima ovoja, s 2-3 nježna prstenka.

Listići: Gusti, široki, zaokruženi su uz stručak, slobodni, bijeli.

Mikroskopija: Bazidospore su široko eliptične do eliptične, glatke, prozirne, neamiloidne, 8-10 x 6-7 µm, baze bazidija su bez kopča (cromushrooms: (8) 8.4 - 10.1 (11.1) × (5.4) 6.3 - 7.5 (7.9) µm, Q = (1.1) 1.2 - 1.4 (1.6), N = 120, Me = 9.3 × 7 µm, Qav = 1.3); otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, pomalo je vlažno, u sredini klobuka je malo tamnije, u starosti žućkasto, na prerezu ne mijenja boju i nije žuto ispod kožice klobuka; miriše malo na rotkvice, okus je blag, ne smije se kušati.

Kemijske reakcije: Meso s fenolom postane vinskicrveno, sa sumpornom kiselinom tamnosmeđe, a s KOH žuto-narančasto.

Stanište: Raste ljeti i u jesen, od lipnja do studenog, po 2-3 primjerka zajedno, u bjelogoričnim šumama, rjeđe u crnogoričnim, po pješčanim nanosima i pašnjacima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično hrastom, na pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Trovanje ovom gljivom može imati i smrtni ishod, međutim znakovi trovanja nastupaju dosta brzo, za oko pola sata, pa se može brzo pružiti hitna medicinska pomoć. Navodi se da je bilo smrtnih slučajeva od zatajenja disanja i šoka. Međutim, smrtni slučajevi su uglavnom sekundarni, a ne zbog samog toksina u gljivama. Opća prognoza kod trovanja ovom gljivom je općenito dobra. Koma može trajati do 24 sata, dok halucinacije mogu trajati danima. Panterova muhara uzrokuje oko 7% svih trovanja gljivama, a stopa smrtnosti je 1-3 %, a daleko viša bez hitne medicinske pomoći.

Napomena: Slične su prava tigrica (Amanita excelsa) i biserna muhara, koje imaju tipično crtasti vjenčić i gladak rub klobuka.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 15. Panterova muhara (Amanita pantherina (DC ex Fr.) Secr.); 16. Četinjačka panterovka (Amanita pantherina var. abietum (Gilb.) Ves.)

ZELENA PUPAVKA

Amanita phalloides (Vaill. ex Fr.) Link

Etimologija: phallus (lat.) = falus, muški spolni organ. Po obliku početkom razvoja.

Engleski naziv: Deathcap

Klobuk: 3-12 cm širok, prvo je zvonolik ili jajolik, zatim je konveksan, na kraju je raširen, sjajan po suhom vremenu, žut, oker, smećkast, zelenkast, maslinastozelen, maslinasto-smeđ, žuto-maslinast, sivo-zelen, žuto-zelen, ponekad je bjelkast, neujednačeno je obojen, po kiši je malo ljepljiv, gol, gladak, bez ostatka ovoja, ali ne isključivo, kožica je s uraštenim radijalnim vlaknima, rub je gladak.

Stručak: 4-15 cm visok i 0.8-2 cm debeo, sužen je na vrhu, prvo je pun pa šupalj, na osnovi je jako gomoljasto zadebljan i srašten s ovojem, bjelkast, s mramoriranim je žuto-zelenkastim ili bijelim crtežom; na gornjem je dijelu s velikim, visećim, istrganim, opnastim, bijelim do žućkastim vjenčićem, na gornjoj je strani lagano crtast, rijetko je gladak; volva je široka 3-4.5 cm, poluslobodna, opnasta, režnjasta ili cjelovita, bijela, kod mladih je primjeraka često s unutarnje strane zelenkasta.

Listići: Gusti, nejednaki, vrlo su mekani, široki, odvojeni su od stručka, slobodni, bijeli.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične do gotovo kuglaste, amiloidne, 7.5-9 x 6-7.5 µm, Q je oko 1.1, baze bazidija su bez kopči (cromushrooms: (7.5) 7.9 - 9.3 (10.3) × (5.9) 6.3 - 7.3 (7.9) µm, Q = (1.1) 1.2 - 1.4 (1.5), N = 120, Me = 8.6 × 6.8 µm, Qav = 1.3); otrusina je bijela.

Meso: Vlaknasto, bijelo, ispod kožice klobuka je lagano žuto-zelenkasto, na prerezu ne mijenja boju; miris je neodređen i nenapadan, gotovo je nepostojeći, na sijeno, u starosti je neugodan na amonijak, a okus je slab, blag, slatkast, kiselkast, ne smije se kušati.

Kemijske reakcije: Meso i listići sa sumpornom kiselinom postanu ljubičasti, a suho plodno tijelo sa sulfovanilinom najprije postane ljubičasto pa crveno-smeđe.

Stanište: Raste u rano ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, najčešće u bjelogoričnim šumama, obično u simbiozi s bukvom, hrastom, lijeskom i kestenom, rijetko s crnogoričnim drvećem, sa smrekom, te u parkovima ili vrtovima, obično na glinenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Najotrovnija je vrsta gljive, a znakovi trovanja javljaju se 6-27 sati nakon konzumiranja, izaziva faloidinski sindrom trovanja. Sadrži faloidne toksine (faloidin, falacidin, falazin) i amanitinske toksine (alfa, beta, gama, delta i epsilon). Samo kušanje moglo bi dovesti do kobnih posljedica. Puževi i crvi također vole jesti ovu gljivu, a ona im ne oštećuju jetru jer oni nemaju taj organ. Međutim, prisustvo crva ili puževa nije nikako znak netoksičnosti. Ako životinje jedu ove gljive, to ne znači da ih i mogu jesti i ljudi. Jeleni, zečevi, svinje i neke druge životinje imaju druge enzime koji različito razgrađuju ovaj otrov u tijelu i tako ga neutraliziraju. Stoga se nadamo da nikome neće pasti na pamet uzimati životinje kao mjerilo jestivosti ove vrste. To bi bilo besmisleno i moglo bi završiti smrtnim ishodom.

Napomena: Dosta je promjenljive boje klobuka, od bijele do tamnomaslinaste. Radijalna vlakna su uvijek vidljiva, a nešto su uočljivija na primjercima tamnije boje. Izblijeđena se eventualno može zamijeniti sa žućkastom pupavkom (Amanita citrina) i bijelim varijetetom žućkaste pupavke (Amanita citrina var. alba), kojima je klobuk prekriven bradavičavim ostacima ovoja, bijelom pupavkom (Amanita verna), koja se razlikuje samo po boji, te bijelom pupavkom (Amanita virosa), kaja nema glatki stručak.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1. Zelena pupavka (Amanita phalloides (Vaill. ex Fr.) Secr.)

ZELENA PUPAVKA, BIJELI VARIJETET

Amanita phalloides var. alba E.-J.Gilbert

Etimologija: albus (lat.) = bijelo. Po boji.

Klobuk: 3-12 cm širok, isprva je više ili manje polukuglast, kasnije se raširi, izgleda sjajan zbog radjalno postavljenih vlakanaca, kožica se lako guli, snježnobijel, starenjem se na sredini manje ili više javlja slabi zelenkasti ton, tipičan za zelenu pupavku (Amanita phalloides), rub je gladak.

Stručak: 4-15 cm visok i 0.8-2 cm debeo, valjkast, na bazi je s karakterističnim gomoljastim zadebljanjem širokim do 3.3 cm, sužava se prema vrhu, najprije je pun pa šupljikav i šupalj kod razvijenih primjeraka, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, potpuno je bijel, ali zbog sitne vlaknasto ljuskave dekoracije malo promijeni boju, dekoracija je s cik-cak uzorkom; vjenčić je opnast, skoro je gladak ili jako crtast; volva je poluslobodna, opnasta, rub je razdijeljen na režnjeve, postojana, snježnobijele boje.

Listići: Prilično su gusti, široki su 6-12 mm, izmiješani su s lamelulama, upadljivo su zaokruženi su uz stručak, slobodni, bijeli.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste, glatke, prozirne, amiloidne, 8-11 x 6-9 µm, bazidije su bez bazalnih kopči; otrusina je bijela.

Meso: Nešto je deblje nego kod zelene pupavke, u svim dijelovima je bijelo, žuto-zelenkasto ispod kožice klobuka; miris nije izražen, u starosti je neugodan, a okus je blag, ugodan, ne smije se kušati.

Kemijske reakcije: Reakcija površine s KOH je negativna ili postane slabo žućkasta.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, po parkovima i vrtovima, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće s bukvom, hrastom i jasenom, a vrlo rijetko s crnogoričnim drvećem, uglavnom na nižim nadmorskim visinama. Raste na istom staništu kao i zelena pupavka, ima je posvuda, a najviše u Slavoniji, te Posavskom i Podravskom slivu. Slike je snimio Neven Ferenčak, 20.10.2019.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Jednako je otrovna kao i tipična vrsta. Najotrovnija je vrsta gljive, a znakovi trovanja javljaju se 6-27 sati nakon konzumiranja, izaziva faloidinski sindrom trovanja. Sadrži faloidne toksine (faloidin, falacidin, falazin) i amanitinske toksine (alfa, beta, gama, delta i epsilon). Samo kušanje moglo bi dovesti do kobnih posljedica. Puževi i crvi također vole jesti ovu gljivu, a ona im ne oštećuju jetru jer oni nemaju taj organ. Međutim, prisustvo crva ili puževa nije nikako znak netoksičnosti. Ako životinje jedu ove gljive, to ne znači da ih i mogu jesti i ljudi. Jeleni, zečevi, svinje i neke druge životinje imaju druge enzime koji različito razgrađuju ovaj otrov u tijelu i tako ga neutraliziraju. Stoga se nadamo da nikome neće pasti na pamet uzimati životinje kao mjerilo jestivosti ove vrste. To bi bilo besmisleno i moglo bi završiti smrtnim ishodom.

Napomena: Čini se da obično raste među tipičnim zelenim pupavkama, koja je potpuno istog oblika, a u povijesti je uzrokovala određenu taksonomsku i nomenklaturnu zbrku jer je zamjenjivana s bijelom pupavkom (Amanita verna) ili nekim drugim bijelim vrstama iz sekcije Phalloidae. Slični su bijeli varijetet žućkaste pupavke (Amanita citrina var. alba), kojoj je klobuk prekriven bradavičavim ostacima ovoja, te bijela pupavka, koja se raste samo u mediteranskom području i koja pozitivno reagira s KOH.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 2. Zelena pupavka - oblik (Amanita phalloides var. alba Fries), Sinonim: Amanita verna auct.

Amanita porphyria - created on August 2021 in Russian Federation by Александра Васина

GRIMIZNA MUHARA

Amanita porphyria Alb. & Schwein.

Etimologija: porphyros (gr.) = purpurno. Po ljubičasto nahukanom klobuku.

Engleski naziv: Grey Veiled Amanita

Klobuk: 3-9 cm širok, prvo je polukuglast pa raširen, po suhom je vremenu vlaknast, sjajan, a po vlažnom vremenu ljepljiv, različitih je boja, smeđ, ljubičasto-siv do sivo-smeđ ili tamnosmeđ, na sredini je tamniji, površina je rijetko sa sivim krpastim ostacima ovoja.

Stručak: 6-11 cm visok i 0.5-1.2 cm debeo, na gornjem dijelu je uži, na bazi je s vretenastim do kuglastim gomoljastim zadebljanjem, širokim 1.2-3.5 cm, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bijel do sivo-smeđ; vjenčić je opnast, tanak, poput suknjice, na kraju je priljubljen uz stručak, prvo je bjelkast ili sivkast, ubrzo postane ljubičasto-siv i ljubičasto smeđ uz rub; baza je obavijena sivkasto-ljubičastom volvom, obrubljenom kao kod žućkaste pupavke (Amanita citrina).

Listići: Gusti, izmiješani su s lamelulama, trbušasti, izrezani su uz stručak, slobodni, kod mladih gljiva su prekriveni ljubičasto-sivim ovojem, bijeli.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, amiloidne, 8-10 µm, Q je oko 1, baze bazidija su bez kopči; otrusina je bijela.

Meso: Krhko, bijelo, ispod kožice klobuka je blago ljubičasto-sivo; miriše na sirovi krumpir ili rotkvice, a okus je neugodan na rotkvice kao i kod žućkaste pupavke.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od srpnja do listopada, u crnogoričnim šumama, obično šumama bora ili smreke, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, rijetko u bjelogoričnim šumama, ispod bukve, na tlu siromašnom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se blago otrovnom vrstom.

Napomena: Po boji se može zamijeniti s pravom tigricom (Amanita excelsa) i panterovom muharom (Amanita pantherina), kojima je klobuk uvijek prekriven brojnim bradavičavim ostacima ovoja i obično ne mirišu na sirovi krumpir.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 23. Grimizna muhara (Amanita porphyria (Alb.Schwein ex Fr.) Secr.)

DUMEOVA MUHARA

Amanita proxima Dumée

Klobuk: 8-15 cm širok, prvo polukuglast, zatim je konveksan, na kraju je raširen pa nepravilno iskrivljen ili ulegnut, bijel, kremast ili sivkast, kasnije je žućkasto-oker, isprva je prekriven brzo prolaznim ostacima ovoja, gladak, svilenkast, rub je gladak i s visećim ostacima ovoja.

Stručak: 8-15 cm visok i 1.8-2.4 cm debeo, često je ekscentričan, valjkast, vitak, zadebljan na bazi, vrh se lako odvoji od mesa u klobuku, bijel, isprva je nepravilno krpast pa ubrzo gladak, ispod vjenčića je sitno uzdužno brazdast i malo ljuskav; vjenčić bjelkast do oker-smeđ, opnasto-resast, brzo otpadne; baza je obavijena slobodnom žućkasto-smeđom do narančasto-smeđom opnastom i trajnom volvom.

Listići: Gusti, tanki, slobodni, bijeli, kremasti do lagano ružičasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, staklasto prozirne, sa središnjom uljnom kapljom, amiloidne, 7-10 x 5-7 µm, Q je oko 1.4, bazidije su bez bazalnih kopči; otrusina je bijela.

Meso: Dosta je čvrsto, bijelo, kasnije je blago kremasto-žuto; miris je malo neugodan na plijesan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i početkom jeseni u bjelogoričnim i crnogoričnim šumama, u sredozemnom području.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Uzrokuje tzv. proximski sindrom trovanja koji se sastoji od tri faze bolesti, 1. faza: gastrointestinalne smetnje, proljev s povraćanjem, koji često nestaje nakon nekog vremena; 2. faza: povraćanje, bolovi u bubrezima, smanjeno stvaranje urina te visoki krvni tlak; i 3. faza: lagano oštećenje jetre i bubrega moguće je nakon 3-4 dana. Prognoza je u svakom slučaju bolja u usporedbi s orelaninskim sindromom trovanja.

Napomena: Od sličnih se vrsta nepogrešivo razlikuje po narančasto-smeđom ovoju.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 29. Dumeova muhara (Amanita proxima Dumée)

ŽUTOSMEĐA MUHARA

Amanita regalis (Fr.) Michael

Klobuk: 6-20 cm širok, najprije je kuglast, zatim je konveksan i na kraju raširen, mazav, kožica se guli do sredine, žuto-smeđ do smeđ, prekriven je sa žućkastim piramidalnim, bradavičavim ostacima ovoja koji se lako skidaju, rijetko je gol, rub je u zrelosti narebran oko 10-20 % promjera.

Stručak: 8-25 cm visok i 1-2.5 cm debeo, valjkast, prvo je pun, kasnije je šupalj, baza je gomoljasto zadebljana, gomolj je širok do 5 cm, površina je s koncentričnim, bradavičavim, ljuskavim ostacima ovoja kao kod panterove muhare (Amanita pantherina), vrh se lako odvaja od podnice klobuka, svijetložut do žuto-smeđ; vjenčić je bijel, viseći, gladak, u mladosti je sa žutim rubom.

Listići: Gusti, slobodni, oštrica je valovita i neravna, bijeli do žućkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, glatke, neamiloidne, 8-10 x 6-7 µm, bazidije su s bazalnim kopčama; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, bijelo, ispod kožice klobuka je žuto, žuto-smeđe do žuto-zeleno; miriše ugodno na gljive, a okus je blag, ne smije se kušati.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šuma u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, osobito smrekom.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA -  Ako se konzumira u većim količinama uzrokuje panterinski sindrom trovanja, teške gastrointestinalne tegobe, zatajenje cirkulacije i paralizu disanja. Uzrokuje i poremećaj svijesti, deluzije, euforiju i psihoze.

Napomena: Slične su crvena muhara (Amanita muscaria), koja nikada nema smeđu površinu klobuka, prava tigrica (Amanita excelsa), koja je sivlje boje, ima ostatke sivkastog ovoja i amiloidne spore, a u mladosti se može zamijeniti s bisernom muharom (Amanita rubescens), koja je manje intenzivno obojena, nema žutu zonu između kožice i mesa u klobuku, te ima amiloidne spore.

Referentni izvori: Josipović, Matija. 2016. Očaravajući svijet gljiva. Leo-commerce d.o.o. Rijeka. – 81. str. Žutosmeđa (švedska) muhara (muhara) (Amanita regalis (Fr.) Michael; sinonim Amanita muscaria var. regalis (Fr.) Sacc.

Amanita reidiana - created on September 2013 in Jonsetangen, Ringerike, Ringerike, Vi, Norway by Inger-Lise Fonneland

REIDOVA PRESLICA

Amanita reidiana Tulloss

Etimologija: U čast britanskog mikologa Dereka A. Reida. Po imenu.

Klobuk: 3-7 cm širok, prvo je polukuglast, kasnije je raširen i lagano ulegnut s grbicom na sredini, u mladosti je smeđ, maslinasto-smeđ do crvenkasto-smeđ, kasnije blijedi do oker ili mednožute boje, rub je narebran do oko 1/2 promjera.

Stručak: 7-15 cm visok i 0.7-1.5 cm debeo, valjkast, površina je sa sivo-smeđim vlakancima koja na dodir mogu postati žućkasta; od početka širenja plodnog tijela volva postaje siva od vrha prema dolje, brzo postane krhka i ispucana.

Listići: Gusti, izmiješani su s kratkim lamelulama, slobodni, bijeli.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste do široko eliptične, glatke, neamiloidne, 10-15.5 x 8-13 µm, Q = 1.15-1.2, bazidije su bez bazalnih kopči; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama, u simbiozi s različitim crnogoričnim i bjelogoričnim drvećem, obično brezom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Dobre je kvalitete, ali samo termički dobro obrađena, jer je sirova otrovna kao i sve preslice.

Napomena: Vrsta je pouzdano poznata iz Škotske, Velike Britanije i Norveške, međutim nesumnjivo je šire rasprostranjena u sjevernoj Europi. Slične su grenlandska preslica (Amanita groenlandica), sivokožasta preslica (Amanita submembranacea) i Amanita mortenii, od kojih se, između ostalog, razlikuje po kestenjastosmeđem klobuku, ali ne kada je maslinasto-smeđih ili oker tonova.

BISERNA MUHARA (BISERKA)

Amanita rubescens Pers.

Etimologija: rubescens (lat.) = crvenkasto. Po promjeni boje mesa na prerezu.

Engleski naziv: Blusher

Klobuk: 5-15 cm širok, prvo je polukuglast, kasnije se raširi, kožica se lako guli, sjajna, lagano je ljepljiv, crvenkasto-smeđ, kod mladih gljiva često ide prema crvenkastom tonu, kasnije je izblijeđen i s crvenkastim mrljama, pokriven je sivim bradavičavim ostacima ovoja koji su na sredini gušći, a kiša ih lako ispire, rub je pravilan i gladak, nije narebran.

Stručak: 6-15 cm visok i 1-4 cm debeo, valjkast, na bazi je s jajolikim gomoljastim zadebljanjem, prvo je pun pa izgriženo-šupalj, često je malo ukorijenjen, vrh se lako odvoji od mesa u klobuku, vole ga napadati crvi, rupice od crva su crvenkasto obojene, bjelkast, sa svijetlo ružičasto-smeđom nijansom, trljanjem kasnije pocrveni; na gornjem se dijelu nalazi opnasti, opsežni, tipično crtasti, bijeli, žućkasti ili ružičasti vjenčić (kod Amanita rubescens var. annulosulphurea je žut); gomoljasto zadebljanje je obmotano cjelovitom ili iskrzanom, bradavičavom, smećkastom ili sivkastom volvom.

Listići: Gusti, široki, izmiješani su s lamelulama, na oba kraja suženi, suženi su uz stručak, slobodni, bijeli, u starosti su s crvenkastim pjegama, na pritisak postanu lagano crvenkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, amiloidne, 8-9.5 x 5-7 µm, Qav je oko 1.5, bazidije su bez bazalnih kopči; otrusina je bijela.

Meso: Nježno, mekano, bijelo, ispod kožice klobuka je crvenkasto-smeđe, na raspucanim mjestima i mjestima napadnutim ličinkama polako postaje crveno-smeđe, na pritisak ili na prerezu kasnije malo pocrveni, osobito pri dnu stručka; miris nije izražen, a okus je najprije blag pa poslije malo nadražujući.

Kemijske reakcije: Meso s fenolom postane vinskocrveno, a s fenolanilinom crvenkasto.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od lipnja do studenog, u svim tipovima šuma u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem. Primjerci na prvoj i trećoj slici snimljeni su na lokalitetu cret Dubravica kod Zaprešića.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Izvrsne je kvalitete, ali samo termički dobro obrađena, jer je sirova otrovna. Prije pripremanja je poželjno oguliti kožicu s klobuka, jer je u njoj najsadržaniji termolabilni alkaloid hemozolin, koji se razara na temperaturi od 90ºC.

Napomena: Lako se zamijeni s pravom tigricom (Amanita excelsa), kojoj meso ispod kožice klobuka nije crvenkasto, te otrovnom panterovom muharom (Amanita pantherina), koja ima narebrani rub klobuka i glatki vjenčić, a meso ispod kožice klobuka nije crvenkasto.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 10. Biserna muhara (biserka) (Amanita rubescens (Pers. ex Fr.) S.F.Gray); 11. Biserka žuta vjenčića (Amanita annulosulphurea Gillet)

ZAKUCANA PRESLICA

Amanita simulans Contu

Etimologija: simulare (lat.) = imitirati, simulirati. Po izgledu.

Engleski naziv: Hammered Amanita

Klobuk: 5-9 cm širok, prvo je konveksno-zvonolik, kasnije se raširi, suh, srebrnosiv do sivo-smeđ, često je s bijelim krpastim ostacima ovoja, rub je izraženo narebran do oko 1/3 promjera.

Stručak: 10-13 cm visok i 1.2-1.5 cm debeo, valjkast, malo je zadebljan na bazi, sužava se prema vrhu, pun, u starosti je šupalj, vlaknast, bijel, prošaran je s finim bijelim ljuskicama poput zmijske kože; volva je opnasta, bjelkasta i često smeđe pjegava.

Listići: Gusti, slobodni, bijeli, sivkasti do oker, oštrica je malo nazubljena i valovita, kasnije je često siva ili sa sivim točkicama.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do široko eliptične, neamiloidne, 10-13 x 8-12 µm, Q = 1-1.1 (cromushrooms: spore su (10.1) 10.6 - 12.7 (13.9) × (7.8) 9 - 10.5 (11.4) µm, Q = (1) 1.1 - 1.3 (1.4), N = 120, Me = 11.6 × 9.7 µm, Qe = 1.2, cheilocistide su batinaste, 49-72 × 11-15 µm, N = 11); otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo do žućkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, obično topolom i biljkama iz roda sunčanica (Helianthemum spp.). Primjerke na slikama snimila je Eva Zupan, 10.11.2023.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Izvrsne je kvalitete, ali samo termički dobro obrađena, jer je sirova otrovna kao i sve preslice.

Napomena: Slična je planinska preslica (Amanita nivalis), čija je volva s vanjske strane oker-smećkasta do smećkasta.

Amanita singeri - created on November 2011 in Le Grazie, Calangianus Provincia di Olbia-Tempio, Italy by luigiperrone

SINGEROVA MUHARA

Amanita singeri Bas

Etimologija: U čast mikologa Singera. Po odgovarajućem imenu.

Engleski naziv: Singer's Lepidella

Klobuk: 4-7 cm širok, dugo je vremena konveksan, kasnije se izravna, bjelkast, sivkast do svijetlooker, prekriven je gustim, priraštenim, žućkasto-sivim ljuskavim ostacima ovoja.

Stručak: 3-5 cm visok i 0.7-1.2 cm debeo, gotovo je valjkast, lagano je zadebljan na bazi, nama gomolj, ukorijenjen, često je s ostacima zemlje po površini, na vrhu je bijel, a na bazi je žuto-smećkast, nema vjenčić; volva je isprva priraštena oko gomoljastog zadebljanja, a kasnije izražena s nekoliko slabih, koncentričnih prstenova iznad najšireg dijela.

Listići: Debeli, slobodni, žućkasti, kasnije su s ružičastim odsjajem.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, glatke, amiloidne, 7-10.5 x 6-8 µm, bazidije su s bazalnim kopčama; otrusina je bijela do žućkasta.

Meso: Bijelo, ponekad je u sredini klobuka žuto-oker; miris dosta neodređen, kiselkast, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen na otvorenim prostorima i parkovima, na suhom tlu u sastojinama tise (Taxus), u ravničarskim krajevima i krajevima s toplijom klimom.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEPOZNATA - Nema pouzdanih podataka o jestivosti ove vrste, a i dosta je rijetka.

Napomena: Karakteristična je po malim dimenzijama, stručku koji nije gomoljasto zadebljan i rastu u mediteranskom području.

SMEĐA PRESLICA

Amanita spadicea Pers.

Etimologija: spadices (lat.) = ištambiljan, izmiješan. Po boji i dekoraciji stručka.

Klobuk: 3-20 cm širok, prvo je konveksan pa otvoren i tupo ispupčen na sredini, gladak, suh, po vlažnom je vremenu sjajan, rub je jako narebran do oko 1/3 promjera klobuka, smeđ, na sredini je iste ili malo tamnije boje.

Stručak: 10-20 cm visok i 1-4 cm debeo, valjkast, baza je malo zadebljana, sužava se prema vrhu, pun, u starosti je šupalj, bijel do sivkasto-smeđ, u starosti je sve više smeđ, prošaran je kontrastnim smeđim ljuskicama na svjetlijoj osnovi poput zmijske kože; volva je poput ljuske od jaja, kožasta, bijela, kasnije postaje siva, iznutra je blago kremasta.

Listići: Gusti, uz rub su nešto tamniji, slobodni, bijeli.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, glatke, neamiloidne, 10.5-12 µm, Qav = 1; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo do žućkasto; miris nije izražen, a okus je blag, ne smije se kušati.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma u simbiozi s različitim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem, preferira toplija, uglavnom mediteranska područja. Sliku je snimio Neven Ferenčak, krajem listopada.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Dobre je kvalitete, ali samo termički dobro obrađena, jer je sirova otrovna kao i sve preslice.

Napomena: Slična je zakucana preslica (Amanita simulans), kod koje je klobuk prošaran bijelim, a ne smeđim ljuskicama.

USAMLJENA MUHARA

Amanita strobiliformis (Paulet ex Vittad.) Bertill.

Etimologija: strobilus (lat.) = borov češer + forme (lat.) = oblik.

Engleski naziv: Warted Amanita

Klobuk: 5-22 cm širok, prvo je polukuglast, kasnije se raširi, suh, bijel do svijetlosiv ili svijetlo sivo-smeđ, površina je prekrivena s debelim, bijelim do sivkastim ili sivkasto-smeđim, ljuskavo-baršunastim ostacima ovoja, koji tvore velike ljuske, krpice ili tupe bradavice, rub je s visećim ostacima ovoja.

Stručak: 8-22 cm visok i 1.6-4 cm debeo, robustan, valjkast, na bazi je s gomoljastim zadebljanjem koje može biti veliko do 8 x 5 cm, pun, bijel, čitav je pokriven ljuskavim ostacima ovoja kao i klobuk; vjenčić je isprva prisutan, ali je mekan, krhki, crtast i brzo prolazan, volva je bjelkasta, priraštena, razložena, na vrhu često tvori jedan ili više prstenastih pojaseva.

Listići: Gusti, umjereno su široki, izmiješani su s lamelulama, u mladosti su prividno prirasli na stručak, kasnije su slobodni, bijeli do krem.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, amiloidne, 10-13.5 x 7-8.5 µm, Q = 1.4-1.8, bazidije su batinaste, 4-sporne, bez bazalnih kopči, cheilocistide su 20-40 x 15-25 µm, pleurocistide su odsutne, pileipelis se sastoji od paralelnih, polegnutih hifa širokih 2-7 µm (cromushrooms: spore su (10) 11.5 - 14.5 (14.7) × (6.7) 7.3 - 9.3 (10.3) µm, Q = (1.3) 1.4 - 1.8 (2), N = 129, Me = 13.1 × 8.2 µm, Qe = 1.6, bazidije su 49-71 × 10.7-14.3 µm, N = 41, cheilocistide su 23-42 × 9.2- 13.2 µm, N = 3); otrusina je bijela.

Meso: Debelo, mekano, bijelo; miris nije izražen, rijetko je slab na rotkvice, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, najčešće usamljeno ili po nekoliko primjeraka zajedno, u bjelogoričnim šumama, uz putove i po parkovima u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, na glinenastom ili vapnenastom tlu. Sve slike snimio je Neven Ferenčak, prvu 9.8.2023., drugu 7.9.2021., na lokalitetu Žarovnica kod Trakošćana, treću 26.7.2021., na lokalitetu Ivanščica, a ostale 18.6.2020., na lokalitetu u okolici Ivanca i 28.7.2025., na lokalitetu Skrad kod Delnica.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Izvrsne je kvalitete, a prije uporabe se oguli kožica klobuka, jer se na taj način uklanja neugodan miris po zemlji.

Napomena: Slične su kuštrava muhara (Aspidella solitaria), koja je manja, sa šiljastim ljuskicama i zelenkastim do svijetložutim listićima, smrdljiva pupavka (Amanita virosa), koja ima uglavnom glatki, stožasti klobuk i uočljivu volvu na bazi, te bijeli varijetet žućkaste pupavke (Amanita citrina var. alba), koji je bez ostataka ljuskavog ovoja na klobuku, a meso miriše na sirovi krumpir.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 24. Usamljena muhara (Amanita strobiliformis (Vitt.) Quélet), Sinonim: Amanita solitaria (Fr.) Quél.

SIVOKOŽASTA PRESLICA

Amanita submembranacea (Bon) Gröger

Etimologija: sub (lat.) = skoro + membranaceus (lat.) = opnast, kožast. Po konzistenciji volve.

Engleski naziv: Olive Amanita

Klobuk: 5-11.5 cm širok, prvo je stožast, zatim je zvonoliko-raširen i uvijek oštro ispupčen na sredini, vlažan, sivo-smeđ, maslinasto-smeđ, oker-siv, žuto-maslinast do maslinastozelen, nešto je tamniji prema sredini, izblijedi na rubu, često je sa sivim ostacima ovoja, rub je narebran manje od 1/4 promjera.

Stručak: 10-20 cm visok i 1-2 cm debeo, često je ekscentričan, valjkast, pun, zatim je šupalj, bijel na gornjem dijelu, a prema bazi je prošaran sivo-smeđim ljuskicama; volva je prilično tanka, kasnije se rastrga, na dodir i vremenom postaje siva.

Listići: Gusti, široki, izmiješani su s brojnim lamelulama, suženi uz stručak, slobodni, bjelkasti, vremenom postaju sivi ili smeđi, oštrica je kasnije često tamnija, osobito uz rub klobuka.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, neamiloidne, 9.5-13 x 9-12 µm, Q = 1-1.1, Qav = 1.09, bazidije su 4-sporne, rijetko su 2-sporne, tankih stijenki, 32-55 x 8.8-16.9 µm, sterigme su 6 x 3.2 µm, baze bazidija su rijetko s kopčama; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo do žućkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u rano ljeto i jesen u svim tipovima šuma, u simbiozi s raznim crnogoričnim i bjelogoričnim drvećem, češće u crnogoričnim šumama smreke, jele i ariša, a rjeđe u bjelogoričnim šumama breze, bukve i lijeske, voli toplija područja i tlo siromašno hranjivim tvarima. Slike je snimio Neven Ferenčak, 30.6.2024.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali samo termički dobro obrađena, jer je sirova otrovna kao i sve preslice.

Napomena: Slična je tigrasta preslica (Amanita ceciliae), koja je mesnatija, imka izraženije ljuske na klobuku, a stručak na pritisak postane tamnosiv.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 42. Sivokožna preslica (Amanita submembranacea (Bon) Gröger)

GLATKONOGA ŠAFRANASTA PRESLICA

Amanita subnudipes (Romagn.) Tulloss

Etimologija: sub (lat.) = skoro + nudus = gol + pes (lat.) = noga, stručak. Po manje ljuskavom stručku nego kod tipične šafranaste preslice (Amanita crocea).

Engleski naziv: Smoothlegged Amanita

Klobuk: 3.5-8 cm širok, najprije je stožast, kasnije se izravna, svijetlonarančast do žućkasto-narančast ili narančasto-smeđ, nešto je intenzivnije obojen na sredini, rub je narebran od 1/5 do 1/4 promjera.

Stručak: 8-12 cm visok i 1-1.2 cm debeo, vitak, obično je dvostruko duži od promjera klobuka, valjkast, lomljiv, pun pa šupalj, od baze prema vrhu je lagano pahuljasto-ljuskav, na sredini je skoro gladak ili sitno pahuljast, bijel ili bjelkast; volva je vrećasta, opnasta, uska, do 3 cm visoka, postojana, bijela je i bjelkasta.

Listići: Gusti, slobodni, bijeli, krem do žuti.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, rijetko su široko eliptične, prozirne, neamiloidne, 7.5-12 µm, Q = 1.1-1.2, bazidije su bez bazalnih kopči; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo do žućkasto; miris nije izražen, okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso stručka s fenolom postane vinskicrveno, a kasnije čokoladnosmeđe, meso klobuka vinskicrveno, a volva s gvajakovom tinkturom nakon nekoliko minuta plava do plavo-zelena.

Stanište: Raste u rano ljeto i jesen u raznim tipovima šuma, najčešće u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom ili hrastom, ali i smrekom, češća je u mediteranskim područjima. Sliku je snimio Matija Josipović, 19.9.2025., na lokalitetu Park prirode Lonjsko polje

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Vrlo dobre kvalitete, ali samo termički dobro obrađena, jer je sirova otrovna kao i sve preslice.

Napomena: Razlikuje se od tipične šafranaste preslice po manje ljuskavom stručku koji je svjetlije, bjelkaste boje, a klobuk je također nešto svjetliji.

TMURNA PRESLICA

Amanita vaginata (Bull.) Lam.

Etimologija: vagina (lat.) = šešir, suknja. Po prisutnosti volve koja obavija stručak.

Engleski naziv: Grisette

Klobuk: 3-8 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je zvonkolik, na kraju je raširen ili s izvrnutim rubom, mazav, u mladosti je gotovo bijel, svijetložut, kasnije je žuto-smeđ, siv ili sivo-smeđ, ponekad je sa svijetlosivim krpastim ostacima ovoja, rub je napadno narebran do 1/3 promjera.

Stručak: 5-13 cm visok i 0.5-1 cm debeo, valjkast, na bazi je malo zadebljan, prvo je šupljikav, zatim je šupalj, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bijel, rijetko je sivkast do sivkasto-smeđ, gol ili sa sivom vlaknasto ljuskavom dekoracijom koja se ponekad tako pozicionira na površini da stvara nepravilan vjenčić na neodređenom mjestu; volva je visoka, bijela do sivkasta, slijepljena je za bazu, gornji je dio slobodan, izgleda poput otvorene vreće.

Listići: Gusti, malo su trbušasti, zaokruženi su uz stručak, slobodni, bijeli ili krem.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, neamiloidne, 9-12 µm, Qav je oko 1, bazidije su bez bazalnih kopči (cromushrooms: (8.5) 9.9 - 13 (13.8) × (8.3) 9.3 - 12 (13.2) µm, Q = 1 - 1.2 (1.3), N = 100, Me = 11.7 × 10.8 µm, Qav = 1.1); otrusina je bijela.

Meso: Lomljivo i nježno, bijelo do žućkasto; miris nije izražen, okus blag.

Kemijske reakcije: Meso s fenolanilinom prvo postane vinskicrveno, zatim ljubičasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od lipnja do studenog, u svim tipovima šuma, po šumskim čistinama, livadama u blizini drveća, uz rubove šuma, u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, uglavnom hrastom ili kestenom, rjeđe crnogoričnim drvećem, na vapnenastom tlu. Prva slika snimljena je na lokalitetu Ponikve kod Zagreba, druga na lokalitetu Vojnić kod Sinja, a peta na lokalitetu Gala kod Sinja.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali samo termički dobro obrađena, jer je sirova otrovna kao i sve preslice.

Napomena: Bulliard ju je opisao 1783. i od tada je opisano preko 60 varijeteta i formi vrste, različitih boja, sive, bijele i smeđe boje. Zato je vrlo teško definirati vrstu u užem smislu, a epitip koji bi mogao potvrditi naziv još nije imenovan. Po boji klobuka i razvijenoj volvi su slične dvobojna preslica (Amanita battarrae), kojoj je stručak prošaran sitnim smeđim ljuskicama poput zmijske kože, planinska preslica (Amanita nivalis), čiji je klobuk često s krupnim bijelim do žuto-smeđim krpastim ostacima ovoja i debeloovojna preslica (Amanita pachyvolvata), koja je nešto većih dimenzija. Srebrnasta preslica (Amanita argentea) može izgledati vrlo slično, ali ona ima široko eliptične spore.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 31. Tmurna preslica (Amanita vaginata (Bull.) Vitt.); 37. Bijela preslica (Amanita vaginata var. alba Gill.)

BIJELA PRESLICA

Amanita vaginata f. alba (De Seynes) Veselý

Etimologija: albus (lat.) = bijelo. Po boji.

Klobuk: 3-10 cm širok, isprva je polukuglast, zatim je raširen i tupo ispupčen na sredini, sjajan, mazav, bijel do kremast, rub je napadno narebran do 20-30 % promjera.

Stručak: 7-13 cm visok i 0.6-1.5 cm debeo, valjkast, pun, ubrzo je šupalj, sužava se prema vrhu, površina je bijelo pamučasta ili s vlaknastim ljuskicama, bijel ili krem; volva je 5-6 x 3 cm, vrećasta, bijela, opnasta i trajna.

Listići: Gusti, zaokruženi su uz stručak, izmiješani su s brojnim lamelulama različitih dužina, slobodni, bijeli, kasnije su s krem-ružičastim odsjajem, oštrica je resasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, rijetko su široko eliptične, neamiloidne, 10-12 x 9-10 µm, bazidije su bez bazalnih kopči; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, nježno, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen uz rubove šuma, po šumskim čistinama i livadama u blizini drveća u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem, uglavnom hrastom ili kestenom. Prvu sliku snimio je Neven Škific, 21.9.2025., a drugu i treću Anton Gračanin, 17.9.2025.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali samo termički dobro obrađena, jer je sirova otrovna kao i sve preslice.

Napomena: Po boji klobuka se eventualno može zamijeniti s srebrnastom preslicom (Amanita argentea), koja ima sivkasti klobuk.

BIJELA PUPAVKA

Amanita verna (Bull.) Lam.

Etimologija: vernus (lat.) = proljetno. Po periodu u kojem raste.

Engleski naziv: Fool's Mushroom / Spring Amanita

Klobuk: 3-10 cm širok, prvo je polukuglast, kasnije se raširi, kožica se lako guli, po vlažnom je vremenu malo ljepljiv, gol, najprije je bijel, kasnije je na sredini lagano krem do okerast, rub je tanak i gladak, nije narebran.

Stručak: 5-11 cm visok i 0.7-1.3 cm debeo, vitak, pun, kasnije je šupalj, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bijel, lagano je radijalno vlaknast; ispod klobuka nosi bijeli viseći i crtasti vjenčić koji brzo prilegne uz stručak; na bazi je gomoljasto zadebljan i povijen u bijelu opnastu volvu poput vreće, gomolj je širok 3-6 cm.

Listići: Prilično su gusti, izmiješani su s brojnim lamelulama, slobodni, bijeli do kremasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste do široko eliptične, amiloidne, 8-12 x 5.7-8.5 µm, Qav je oko 1.2, bazidije su 4-sporne, 42-58 × 7.5-10 μm, baze bazidija su bez kopči; otrusina je bijela.

Meso: Lomljivo, mekano, bijelo, ispod kožice klobuka žuto-zelenkasto; miris je slab i karakterističan, stari primjerci su dosta neugodna zadaha, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Sve površine plodnog tijela s KOH požute.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, parkovima, vrtovima, uglavnom u simbiozi s bjelogoričnim drvećem, hrastom, kestenom, bukvom, rjeđe s crnogoričnim, obično samo u sredozemnom području. Prilično je rijetka vrsta. Primjerak na prvoj slici snimljen je 4.6.2023., na lokalitetu Gala kod Sinja, u šumi hrasta medunca i graba.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom jer uzrokuje faloidinski sindrom trovanja kao i zelena pupavka (Amanita phalloides).

Napomena: Slične su zelena pupavka, koja se razlikuje samo po boji, bijeli varijetet zelene pupavke (Amanita phalloides var. alba), koji ima radijalno vlaknasti klobuk, te smrdljiva pupavka (Amanita virosa), kojoj je stručak ispod vjenčića vlaknasto-ljuskav, koja raste u crnogoričnim šumama i ima potpuno kuglaste spore.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 3. Bijela pupavka (Amanita verna Lamb. ex Fr.)