ZVONASTI SMETIŠTAR

Panaeolus papilionaceus (Bull.) Quél.

Etimologija: papilio (lat.) = leptir. Po dosta prostranom ovoju.

Engleski naziv: Petticoat Mottlegill

Klobuk: 1-5 cm širok, prvo je polukuglast, zatim se otvori, gol, po vlažnom je vremenu je ljepljiv, a inače je suh i sjajan, smećkast, smeđ do sivo-smeđ, ne blijedi ili jedva malo izblijedi, nije narebran, rub je nazubljen ili krpast od svjetlijih ostataka ovoja.

Stručak: 4-6 cm visok i 2-3 mm debeo, valjkast, tanak, komorasto-šupalj, tvrd, crvenkasto-smeđ, na bazi je tamnosmeđ i bijelo maljav od micelija, brašnast je na vrhu, ovoj je bjelkast i prolazan.

Listići: Zaokruženi su uz stručak, prirasli, prilično su široki, trbušasti, najprije su smećkasti, zatim su sivi, u starosti su crni, oštrica je uvijek bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do vretenaste, glatke, amiloidne, 13-18 x 8-12 (f) x 6-9.5 µm (cromushrooms: bazidiospore su (13) 13.4 - 15.7 (17.3) × (8) 8.6 - 9.9 (12.4) (f) x (6.5) 6.8 - 7.7 (8.3) µm, Q = (1.8) 1.9 - 2.1 (2.2), Qf = (1.4) 1.5 - 1.7 (1.8), N = 120, Me = 14.3 × 7.2 µm, Mef = 14.6 × 9.3 µm, Qe = 2, Qef = 1.6, bazidije su 4-sporne, eliptične, malo stisnute na sredini, 17-27 × 9.8-12.3 µm, N = 12, cheilocistide su nepravilne, valovite, valjkaste, vršno zaobljene, 18-27 × 5.1-7.8 µm, N = 11); otrusina je crna.

Meso: Tanko, vodenasto, žućkasto, krem-sivkasto ili smeđe; miriše na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i ranu jesen, skupno, kao saprotrof po livadama, na stajskom gnoju. Prvu sliku snimio je Neven Ferenčak, 22.9.2023., druga je snimljena 15.7.2023. na lokalitetu Voštane kod Trilja, treću je snimila Helena Petrić, 30.9.2023., a četvrta i peta snimljene su 21.9.2025., na lokalitetu PD Brezovac na Dinari.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, jer sadrži neutvrđene količine toksičnog halucinogena psilocibina. Psilocibin se ne smije uživati kao drogom, a na psihijatrijskim odjelima je bilo mnogo ljudi koji su vjerovali da su gljive sa drogom super. Drugi su pomiješali gljive sa psilocibinom sa smrtno otrovnim vrstama, kao što je hrastova koprenka (Cortinarius rubellus). Ti ljudi su ili umrli ili završili na dijalizi. U određenim se područjima kaže da u gljivama nije pronađen psilocibin, jer se količina psilocibina u gljivama svakako može razlikovati od mjesta do mjesta ili može sadržavati sličnu tvar koja ima sličan učinak. U svakom slučaju, u velikim količinama uzrokuje teške gastrointestinalne probleme. Preporučamo svima da ne koriste ovu gljivu. Smetištari se često međusobno razlikuju samo po karakteristikama spora. Nijedna vrsta nije jestiva, a mnoge su sa psilocibinom, odnosno otrovne.

Napomena: Moguća je zamjena s cijelim nizom beznačajnih smetištara. Ovu je vrstu najlakše prepoznati po nepravilno bjelkastoj boji klobuka kada se gljiva razvije, dosta visokom i zvonolikom klobuku, te po maslinastozelenim ili sivkastim listićima s bjelkastom oštricom. Većina vrsta iz ovog roda sadrži tvari s halucinogenim djelovanjem.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 184. Zvonasti smetištar (Panaeolus sphinctrinus (Fr.) Quél.), Sinonim: Panaeolus campanulatus (L. ex Fr.) Quél. s. Ricken; 185. Šareni smetištar (Panaeolus papilionaceus (Bull. ex Fr.) Quél.)

RICKENOV SMETIŠTAR

Panaeolus rickenii Hora

Klobuk: 1-5 cm širok, zvonolik ili stožast i šiljasto ispupčen na sredini, gladak, vlažan, sjajan, smeđ, sivo-smeđ, okerasto-smeđ, crvenkasto-smeđ, tamnosmeđ ili crno-smeđ, na sredini je tamniji, vodenast, rub je narebran.

Stručak: 3-9 cm visok i 1-2.5 mm debeo, valjkast, tanak, šupalj, u početku je smećkast, zatim je crvenkast do crno-smeđ, prema vrhu je svjetliji, u mladosti je intenzivno bjelkasto pahuljast, često je sa sitnim gutacijskim kaplicama.

Listići: Prilično široki, prirasli, sivo-smeđi, kasnije su sivi do sivo-crni, oštrica ostaje bjelkasta i pahuljasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 9.7-14 x 7.6-10.5 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, lomljivo, najprije je bjelkasto, kasnije je sivo-žuto do smeđe, vodenasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, kao saprotrof tla u travnatim šumama, uz rubove šuma, po šumskim stazama, parkovima, livadama i pašnjacima, na gnoju.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Nema vrijednosti i smatra se otrovnom vrstom, jer sadrži toksični halucinogen psilocibin. Psilocibin se ne smije uživati kao drogom, a na psihijatrijskim odjelima je bilo mnogo ljudi koji su vjerovali da su gljive sa drogom super. Drugi su pomiješali gljive sa psilocibinom sa smrtno otrovnim vrstama, kao što je hrastova koprenka (Cortinarius rubellus). Ti ljudi su ili umrli ili završili na dijalizi. U određenim se područjima kaže da u gljivama nije pronađen psilocibin, jer se količina psilocibina u gljivama svakako može razlikovati od mjesta do mjesta ili može sadržavati sličnu tvar koja ima sličan učinak. U svakom slučaju, u velikim količinama uzrokuje teške gastrointestinalne probleme. Preporučamo svima da ne koriste ovu gljivu. Smetištari se često međusobno razlikuju samo po karakteristikama spora. Nijedna vrsta nije jestiva, a mnoge su sa psilocibinom, odnosno otrovne.

Napomena: Budući da su gljive iz roda Panaeolus gotovo bez vrijednosti, za široki krug ljubitelja nisu osobito zanimljive. Njihova determinacija nije uvijek jednostavna jer su vrlo promjenljive boje u odnosu na starost i vrijeme rasta. Rickenov smetištar ima vrlo zanimljivo svojstvo da se sušenjem ne raspada, već se oporavi kada se ponovno navlaži.

POLUJAJASTI GNOJIŠTAR

Panaeolus semiovatus (Sowerby) S.Lundell & Nannf.

Engleski naziv: Shiny Mottlegill

Klobuk: 2-6 cm širok i 2-6 cm visok, jajolik, gladak, kožica je po vlažnom vremenu mazava i uvijek ljepljiva, može biti sivkasto-smećkast, okerast ili sivo-smeđ, sredina je često tamnija, površina je naborana i u starosti ispucana.

Stručak: 6-10 cm visok i 2-5 mm debeo, valjkast, šupalj, malo je zadebljan na bazi, tvrd, tanak, lomljiv, bjelkast ili sivkasto-smeđ, nosi uzdignuti i narebrani sivo-smeđi vjenčić ili s crnim pojasom i ostacima ovoja, iznad vjenčića je tipično i pravilno narebran, na bazi je bjelkasto-maljav.

Listići: Široki, trbušasti, izrezani su uz stručak, prirasli, gusti, sivkasti, kasnije su sivo-crnkasti ili crni, s karakterističnom su bjelkastom oštricom.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 15-22 x 9-14 µm; otrusina je crna.

Meso: Vrlo je tanko, gotovo da i ne postoji, u stručku je tvrdo, bjelkasto; miris i okus su na gljive.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od svibnja do listopada, skupno ili pojedinačno, kao saprotrof na starom izmetu krupnih biljojeda, prvenstveno goveda i konja, uglavnom na pašnjacima i livadama. U Hrvatskoj je pronađena samo na izmetu konja, a poznata je s pet lokaliteta, u Gorskom kotaru, Lici i Slavoniji. Primjerke na slikama snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: OTROVNA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti. Sadrži veliku količinu halucinogenog toksina psilocibina. Psilocibin se ne smije uživati kao drogom, a na psihijatrijskim odjelima je bilo mnogo ljudi koji su vjerovali da su gljive sa drogom super. Drugi su pomiješali gljive sa psilocibinom sa smrtno otrovnim vrstama, kao što je hrastova koprenka (Cortinarius rubellus). Ti ljudi su ili umrli ili završili na dijalizi. U određenim se područjima kaže da u gljivama nije pronađen psilocibin, jer se količina psilocibina u gljivama svakako može razlikovati od mjesta do mjesta ili može sadržavati sličnu tvar koja ima sličan učinak. U svakom slučaju, u velikim količinama uzrokuje teške gastrointestinalne probleme. Preporučamo svima da ne koriste ovu gljivu za nikakav oblik konzumacije. Smetištari se često međusobno razlikuju samo po karakteristikama spora. Nijedna vrsta nije jestiva, a mnoge sadrže otrovni psilocibin.

Napomena: Na sličnom staništu mogu se pronaći brojne vrste iz rodova Panaeolus, Stropharia, Coprinus i sl. od kojih se razlikuje po prisustvu vjenčića.

Panaeolus semiovatus var. phalaenarus - created on August 2022 in Pyrénées-Atlantiques, Aquitaine, France by Ibai Olariaga

LJEPLJIVI SMETIŠTAR

Panaeolus semiovatus var. phalaenarus (Fr.) E.Gerhardt

Klobuk: 1-5 cm širok, konveksno-zvonolik, tupo ispupčen na sredini, gladak, po vlažnom je vremenu oko ruba vodenasti obruč, mazav i ljepljiv, bjelkast, sivkast, sivkasto-oker, žućkasto-smeđ do svijetlosmeđ, površina je često neravna zbog nepravilnih udubina, s prolaznim je bjelkastim ovojem, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: Valjkast, gladak, pun, lomljiv, gol, bjelkast, žuto-smeđ do crvenkast.

Listići: Trbušasti, prirasli, sivo-smeđi, sivi, u starosti su crno-smeđi, oštrica bjelkasta i u starosti nazubljena.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 14-19 x 8.8-12 µm; otrusina tamnosmeđa do crno-smeđa.

Meso: Tanko, gotovo da i ne postoji, sivkasto do žućkasto-smeđe; miriše ugodno na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, u travi, na pognojenim poljima i vrtovima, na pašnjacima, u parkovima, uz ceste i u lončanicama s cvijećem.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Nema vrijednosti i smatra se otrovnom vrstom, jer sadrži toksični halucinogen psilocibin. Psilocibin se ne smije uživati kao drogom, a na psihijatrijskim odjelima je bilo mnogo ljudi koji su vjerovali da su gljive sa drogom super. Drugi su pomiješali gljive sa psilocibinom sa smrtno otrovnim vrstama, kao što je hrastova koprenka (Cortinarius rubellus). Ti ljudi su ili umrli ili završili na dijalizi. U određenim se područjima kaže da u gljivama nije pronađen psilocibin, jer se količina psilocibina u gljivama svakako može razlikovati od mjesta do mjesta ili može sadržavati sličnu tvar koja ima sličan učinak. U svakom slučaju, u velikim količinama uzrokuje teške gastrointestinalne probleme. Preporučamo svima da ne koriste ovu gljivu. Smetištari se često međusobno razlikuju samo po karakteristikama spora. Nijedna vrsta nije jestiva, a mnoge su sa psilocibinom, odnosno otrovne.

Napomena: Po obliku klobuka je sličan prstenasti smetištar (Panaeolus semiovatus), od kojeg se bitno razlikuje po manje mazavom klobuku i stručku bez vjenčića.

TAMNORUBNI SMETIŠTAR

Panaeolus subbalteatus (Berk. & Broome) Sacc.

Engleski naziv: Banded Mottlegill

Klobuk: 1-3.5 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je raširen i tupo ispupčen na sredini, gladak, svijetlosmeđ ili tamnosmeđ, po suhom je vremenu kremast, vodenast, izbljeđuje od sredine, rub je tamnosmeđ.

Stručak: 3-10 cm visok i 2-6 cm debeo, valjkast, zakrivljen, duži je od širine klobuka, elastičan, gladak, na bazi je srašten s drugim plodnim tijelima, svijetlosmeđ ili crvenkasto-smeđ, pri vrhu je sitno maljav, prema bazi je bijelo ili bjelkasto-modrikasto baršunast što je obično znak da sadrži psilocibin.

Listići: Gusti, nejednako dugi, prirasli, najprije su svijetlosmeđi, kasnije su crvenkasto-smeđi do crni, oštrica je bijela i resasta, često su s mjestimičnim bjelkastim ili smeđim mrljama.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, limunaste, glatke, s debelim stijenkama, 11-16 x 7.5-9 µm; otrusina je crna.

Meso: Tanko, smeđe; miris nije izražen ili slab na brašno, a okus je neugodan na svježe brašno, osušeno je slano.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, busenasto, na pognojenom travnatom tlu, kompostu, po vrtovima, travnjacima, parkovima, livadama i na istrunuloj travi.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Otrovna je vrsta, jer sadrži toksični halucinogen psilocibin u različitim količinama, 0,08-0,7% psilocibina i 0,05-0,46% baeocistina suhe tvari. Psilocibin se ne smije uživati kao drogom, a na psihijatrijskim odjelima je bilo mnogo ljudi koji su vjerovali da su gljive sa drogom super. Drugi su pomiješali gljive sa psilocibinom sa smrtno otrovnim vrstama, kao što je hrastova koprenka (Cortinarius rubellus). Ti ljudi su ili umrli ili završili na dijalizi. U određenim se područjima kaže da u gljivama nije pronađen psilocibin, jer se količina psilocibina u gljivama svakako može razlikovati od mjesta do mjesta ili može sadržavati sličnu tvar koja ima sličan učinak. U svakom slučaju, u velikim količinama uzrokuje teške gastrointestinalne probleme. Preporučamo svima da ne koriste ovu gljivu. S druge strane, komercijalno dostupni uzgojeni oblici iz SAD-a sadržavali su 0,16-0,65% psilocibina. Njihovo uživanje je zakonski kažnjivo u mnogim zemljama. Smetištari se često međusobno razlikuju samo po karakteristikama spora. Nijedna vrsta nije jestiva, a mnoge su sa psilocibinom, odnosno otrovne. Mala djeca ili bebe mogu slučajno pronaći ove gljive na travnjaku. Ako pojedu samo mali dio ove gljive, obično se ništa ne dogodi. Unatoč tome, potrebno je promatrati dijete. Problemi s cirkulacijom, neobično ponašanje ili bolovi u trbuhu pokazatelji su trovanja. Opasna trovanja ovom gljivom nisu poznata.

Napomena: Ova se vrsta smetištara u nekim zemljama uzgaja zbog znatnog sadržaja halucinogenih tvari. U miceliju se nalaze male kvržice poput sklerocija, plavkasto-zelene boje. Ovo je jedini smetištar koji raste busenasto pa se lako prepozna.

Pholiotina blattaria - created in Netherlands by Christiane Baethcke

OKRUNJENA LJUSKAVICA

Pholiotina blattaria (Fr.) Fayod

Etimologija: blatta (lat.) = moljac. Po boji.

Engleski naziv: Cockroach Conecap

Klobuk: 1-6 cm širok, lagano je zvonolik pa raširen i tupo ispupčen na sredini, nepravilno valovit, slabo je mesnat, vodenast, bez sjaja, žuto-smeđ, cimetastosmeđ do hrđastosmeđ, vrh je uglavnom tamniji, rub je lagano narebran i malo svjetliji od sredine.

Stručak: 4-7 cm visok, valjkast, šupalj, redovito je savijen, na osnovi je zadebljan, bjelkast, kremast do smećkast, također crvenkasto-smeđ, prekriven je rijetkim bjelkastim dlačicama; nosi tipičan bijeli do svijetlosmeđi ili crvenkasto-smeđi opnasti i viseći vjenčić koji je upadljivo crtast.

Listići: Osrednje su gusti, široki, nejednako su dugi, slobodni, izmiješani su s lamelulama, oštrica je nepravilno pilasta, u mladosti svijetlosmeđi, zatim cimetastosmeđi do tamnosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 9.5-11.8 x 5.3-6.2 µm, bazidije su 4-sporne; otrusina je oker-smeđa do hrđastosmeđa.

Meso: Tanko, vlaknasto, svijetlosmeđe; miriše slabo na cvijeće, a okus je blag na gljive.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, po vrtovima i parkovima, na travnatoj površini.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Determinacija je sigurna samo pomoću mikroskopa.

GUSTOLISNA ZELENČICA

Callistosporium luteo-olivaceum (Berk. & M.A.Curtis) Singer

Etimologija: luteus (lat.) = žuto + olivaceus (lat.) = maslinastozeleno. Po boji.

Engleski naziv: Olive Starcap / Olive Lute

Klobuk: 1.5-4 cm širok, najprije je konveksan, kasnije je izravnat i lagano ulegnut na sredini, površina je u mladosti pahuljasta, ubrzo je gola, glatka, vodenasta, žut, žuto-smeđ do žuto-maslinast, u starosti je maslinasto-smeđ, samo je na rubu lagano narebran.

Stručak: 1-5 cm visok i 2-9 mm debeo, valjkast, zadebljan na bazi, često je lagano stisnut, blago je pahuljast, žuto-smeđ do žuto-maslinast ili maslinasto-smeđ, baza je s bjelkastim vlakancima.

Listići: Gusti, uski, usko su prirasli, najprije su žuti do žuto-oker, oštrica je nešto svjetlija.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 5-6.5 x 3.5-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, kremasto-bijelo, žućkasto do svijetlo žuto-smeđe; miris nije izražen, a okus blago gorkast.

Kemijske reakcije: Meso s KOH postane ljubičasto, a spore s amonijakom (NH3) požute.

Stanište: Raste od ožujka do studenog, busenasto, kao saprotrof krupnih drvnih ostataka raznog crnogoričnog drveća, najčešće borova, rijetko i na drvnim otpacima i piljevini. U Hrvatskoj je poznata s osam lokaliteta, u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, Lici, Istri te na otoku Korčuli. Primjerke na slikama snimio je Slobodan Bjelajac, krajem ožujka, na lokalitetu Park prirode Medvednica kod Zagreba, na trulom panju jele.

Doba rasta: 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Raste karakteristično na krupnijim drvnim ostacima raznog crnogoričnog drveća.

Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Bjelogorična zelenčica (Callistosporium elaeodes (Romagn.) Bon), Gustolisna zelenčica (Callistosporium luteoolivaceum (Berk. et M.A.Curtis) Singer)

Callistosporium pinicola - created on August 2021 in Gribskov, Nyhegn, Denmark by Ole Sparre Pedersen

BOROVA ZELENČICA

Callistosporium pinicola Arnolds

Etimologija: pinus (lat.) = bor + colere (lat.) = stanovnik, život na. Po staništu.

Engleski naziv: Pine Starcap

Klobuk: 0.5-3 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je izravnat do blago ulegnut na sredini, kožica prvo malo prelazi listiće, kasnije se povuče prema sredini, površina nije ili je slabo vodenasta po vlažnom vremenu, glatka ili blago radijalno vlaknasta, često je blago baršunasta na sredini kada se osuši, naizgled je gola, blago mazava i sjajna kada je vlažna, u mladosti je žuto-smeđ, zatim je narančasto-smeđ, u zrelosti je prljavo hrđastosmeđ s maslinastom nijansom do tamnosmeđ, rub je tanak, prvo je izraženo podvijen, gladak, nije narebran.

Stručak: 1.5-3.5 cm visok i 1.5-3 mm debeo, nekad je blago ekscentričan, valjkast ili blago stisnut, ponekad je malo proširen prema gore, pun ili šupalj, boje je klobuka, isprva je bijelo uzdužno vlaknasto-pahuljast, zatim je bijelo uzdužno crtast ili djelomično gol, na vrhu blago pahuljast, na dnu je često žućkasto-bijelo baršunast, hrđastosmeđ, maslinasto-smeđ do tamnosmeđ.

Listići: Gusti, 22-36 ih dopire do stručka, izmiješani su s lamelulama, široki su do 4 mm, zaokruženi su uz stručak, prirasli, prvo su žuti, zatim su zlatnožuti, hrđasto žuto-smeđi, prljavo žuto-maslinasti do maslinasto-smeđi u starosti, oštrica je iste boje i cjelovita, u starosti je nepravilna.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične ili jajolike, glatke, tankih stijenki, neamiloidne, svijetlo žućkasto-sive u Melzerovom reagensu, bezbojne do svijetlo žućkasto-sive u amonijaku, 2.5-4.5 x 2-3.5 μm, Q = 1.1-2.1, bazidije su usko batinaste, 4-sporne, rijetko 2-sporne, 13-19 x 4-5.5 μm, cheilocistide i pleurocistide su odsutne, trama listića je pravilna, sastoji se od prilično uskih, nedekstrinoidnih hifa s valjkastim ili blago napuhanim segmentima, širokim 5-15 μm, sa svijetložutom membranom i inkrustirajućom pigmentacijom u amonijaku, pileipelis je slabo diferencirani cutis, sastavljen od gustih, isprepletenih, valjkastih, 3-8 μm širokih hifa, sa žuto-smeđom membranom i inkrustirajućim pigmentom, prema sredini je često sa snopovima uspravnih hifa (zamršeni trihoderm). stipitipelis je cutis, sastavljen od valjkastih, paralelnih, glatkih ili inkrustiranih, do 6 μm širokih hifa, vršni segmenti su pravilni, batinasti, u obliku boce ili nepravilni, kopče su odsutne u svim tkivima; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, debelo do 2 mm, lomljivo, svijetložuto, u zrelosti je bojne površine; miris je gotovo neprimjetan ili slab na brašno, a okus je blag do blago gorkast.

Kemijske reakcije: Svi dijelovi svježih plodnih tijela s 5% amonijakom odmah postaju tamnocrveni do crveno-smeđi.

Stanište: Raste u jesen, od rujna do prosinca, kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (polegli trupci) raznog crnogoričnog drveća, obično jele, smreke ili bora.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Malih je dimenzija, a plodna tijela su po vlažnom vremenu gotovo tamnosmeđa i gotovo nevidljiva na trulom drvu. Ova vrsta pripada rodu Callistosporium zbog gustih listića, malih, eliptičnih spora, kratkih bazidija i pigmenta koji ne postaje plav u amonijaku. Najsličnija je gustolisna zelenčica (Callistosporium luteo-olivaceum), koja je nešto većih dimenzija, raste busenasto i ima veće spore, 4-7 x 3-4.5 μm. Slična je i brončana zelenčica (Xerophorus olivascens), koja raste u južnoj Europi, osobito ispod cedra, ponekad bora i čempresa, a općenito se razlikuje po tamnijim bojama i većim, bademastim sporama, 8-13 x 5-7 μm. Čini se da je Ponekad se teško razlikuje od vrsta iz rodova Calocybe, Simocybe ili Gymnopilus. Dodatne karakteristike su pileipelis u obliku cutisa s prijelazima u trihoderm, prisutnost kopči i nedostatak crvenjenja tkiva u lužnatim otopinama.

Xerophorus olivascens - created on October 2018 in Provincia di Olbia-Tempio, Italy by Davide Puddu

BRONČANA ZELENČICA

Xerophorus olivascens (Boud.) Vizzini, Consiglio & M.Marchetti

Etimologija: olivascens (lat.) = teži prema maslinastoj boji. Po boji.

Klobuk: 1-2.5 cm širok, isprva je konveksan, kasnije je spljošten i ulegnut na sredini, bez sjaja, rub nije narebran, tamno maslinasto-smeđ, kasnije izblijedi i postane okerast.

Stručak: 2-5 cm visok, valjkast, često je zakrivljen, žilav, boje je klobuka ili nešto tamniji, smećkast.

Listići: Razmaknuti, izmiješani su s lamelulama, prilično su krupni, suženo-izrezani uz stručak, prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, žuto-maslinasti do oker.

Mikroskopija: Bazidiospore su bademaste, glatke, 9-11 x 5-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, smećkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla u crnogoričnim šuma, prvenstveno bora uz obale sredozemnog područja. U Hrvatskoj je nađena u parku uz pinije (Pinus pinea), na samo jednom lokalitetu, u Opatiji.

Doba rasta: 7, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - NEDOVOLJNO POZNATA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog potencijalne ugroženosti.

Napomena: Prevladava karakteristični maslinasti ton, listići su okerasti do žuto-maslinasti.

Camarophyllopsis atrovelutina - created on October 2023 in England, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by Peachysteve

TAMNOBARŠUNASTA PRLJAVICA

Camarophyllopsis atrovelutina (Romagn.) Argaud

Etimologija: ater, atra, atrum (lat.) = crn, taman, mrk + velutinus (lat.) = baršunast. Po dekoraciji klobuka.

Klobuk: 1-2.5 cm širok, u početku je kuglast, zatim polukuglast do konveksan, na kraju je otvoren i ulegnut na sredini, obično je bez grbice, površina je suha, fino naborana, po vlažnom je vremenu blago ljepljiva, raspucana uz rub, po suhom je vremenu umjereno vodenasta, oker-smeđ, tamnosmeđ, sivo-smeđ do crnkasto-smeđ, prema rubu je svjetliji, rub je gladak, nije narebran, često je vijugav ili slabo režnjast, eventualno je po vrlo vlažnom vremenu prozirno narebran.

Stručak: 5-8 cm visok i 2-4 mm debeo, vrlo je dug, vitak, valjkast, tipično je proširen na vrhu, površina je glatka, bez dekoracije, sivo-smeđ.

Listići: Osrednje su gusti, umjereno su široki, izmiješani su s lamelulama, rijetko su račvasti, u početku su prirasli, zatim se spuštaju po stručku, bjelkasti ili sivkasti, u zrelosti su sa slabim oker mrljama, oštrica je glatka.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, s velikom središnjom kapljom, 3.3-4 x 2.8-3.4 µm, Q = 1-1.3, Qav = 1.1, bazidije su 4-sporne, valjkaste, 25-33 x 4-5 µm, trama listića sastoji se od valjkastih hifa, 18-30 x 2.8-4 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, u stručku je žilavo, svijetlo sivkasto-smeđe; miris nije izražen ili je slab na spermu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprotrof tla u svim tipovima šuma, po parkovima, vrtovima, grmljacima, na negnojenim travnjacima, u opožarenim područjima, na vapnenastom ili glinenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Vrlo je malih dimenzija, a prepoznatljiva je po tamnom, gotovo crnom, sitno ljuskavom klobuku.

Hodophilus phaeophyllus - created on October 2022 in Gals, Erlach, Switzerland by Nicolas Schwab

SMEĐELISNA PRLJAVICA

Camarophyllopsis phaeophylla (Romagn.) Arnolds

Etimologija: phaeo- (gr.) = taman, mutan, smeđ + phylla (gr.) = list, listić. Po boji listića.

Klobuk: 0.5-1.5 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije je izravnat i blago ulegnut na sredini, površina je bez sjaja, naborana, žiličasta, vodenasta, po vlažnom vremenu i kod svježih primjeraka je smeđ do sivkasto-smeđ, rub je krem, može biti tamnosmeđ i crnkasto-smeđ na sredini, osušen je crvenkasto-siv do bjelkast, rub je podvijen, kasnije je izravnat i nazubljen, po vlažnom je vremenu slabo prozirno narebran.

Stručak: 2-3 cm visok i 1.5-2.5 mm debeo, elastičan, valjkast, ponekad je proširen na vrhu do 3.5 mm, sužen je prema bazi, vijugav, pahuljast, bijelo praškast do bijelo vlaknast, na vrhu je isprva bjelkast, narančasto-siv do svijetlooker, zatim je crvenkasto-smeđ, narančasto-smećkast, prema bazi je bjelkast, zatim je crvenkasto-siv do tamnosmeđ, baza je prekrivena rijetkim bijelim micelijem.

Listići: Rijetki, razmaknuti, široki su do 2 mm, 12-16 ih dopire do stručka, dugo se spuštaju po stručku, bjelkasti, zatim su crvenkasto-sivi, narančasto-smećkasti do tamnosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste do široko eliptične, prozirne, glatke, tankih stijenki, 4.1-6 x 3.1-4.2 μm, Me = 4.7 x 3.7 μm, Q = 1.1-1.6, Qav = 1.27, bazidije su 4-sporne, prozirne, usko batinaste, malo su zakrivljene prema bazi, 26-47 x 4.5-7 μm, bazidiole su valjkaste do usko batinaste, često su zakrivljene, tupe, 15-40 x 2.5-7 μm, pleurocistide su odsutne, cheilocistide su dobro definirane, batinaste do trbušaste, ponekad su zakrivljene prema bazi, tupe, 16-45 x 7-12.5 μm, pileipelis se sastoji od hifa, terminalni segmenti na rubu klobuka su gotovo kuglasti, kruškoliki, tankih stijenki ili samo s nejasno zadebljanim stijenkama, 15-68 x 10-40 μm, donji su segmenti obično izrazito uži, valjkasti, rijetko su napuhani, ponekad su razgranati, 3-94 x 3-29 μm, poneka su s malim segmentima kraćim od 5 μm, terminalni segmenti na sredini klobuka su slične veličine i oblika onima na rubu klobuka, 17-55 x 8-37 μm, donji su segmenti također slični onima kao na rubu klobuka, 3-46 x 3-22 μm, caulocistide su bez tamnog pigmenata, tankih stijenki, isprepletene, terminalni su segmenti uglavnom batinasti do široko batinasti, rijetko su kruškoliki, ponekad su zakrivljeni prema bazi, vršno tupi, 11-65 x 6-21.5 μm, kopče su odsutne u svim dijelovima; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, sivo-smeđe; miris je neutralan do malo na plijesan, neugodno kiselkast, a okus je blag i također kiselkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, kao saprotrof tla na suhim travnjacima kojima se neintenzivno gospodari, rjeđe u grmljacima gloga (Cratageus) i breze, te na rubovima šuma. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, u okolici Zagreba.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Vrlo je malih dimenzija, a prepoznatljiva je po svijetlosmeđem do smeđem rubu i tamnosmeđoj sredini klobuka, osušen je crvenkasto-siv do bjelkast, stručku iste boje, u mladosti svjetlijem na vrhu i na dnu, isprva bjelkastim, a u zrelosti tamnosmeđim listićima, mesu bez jakog mirisa i široko eliptičnim do eliptičnim sporama.

Referentni izvori: Tkalčec, Zdenko, Mešić, Armin, Matočec, Neven, Kušan, Ivana. 2008. Crvena knjiga gljiva Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb. – Smeđelisna prljavica (Camarophyllopsis phaeophylla (Romagn.) Arnolds)

Camarophyllopsis schulzeri - created on August 2025 in Kulebjerg Overdrev, Denmark by Thomas Kehlet

SCHULZEROVA PRLJAVICA

Camarophyllopsis schulzeri (Bres.) Herink

Etimologija: U čast Stephana (Josipa) Schulzera von Müggenburg (1802.-1892.), hrvatskog, austrougarskog časnika i mikologa. Studirao je mikologiju od ranih 1830-ih. Specijalizirao se za gljive iz Mađarske, Slovačke i Slovenije, te je opsežno objavljivao radove o tim temama. Također jeje sastavio pregled gljiva Mađarske i Slavonije, koji je sadržavao oko 1800 vrsta i vlastite ilustracije u boji. Ovu je raspravu 1869. preuzela Mađarska akademija znanosti i predala mikologu Karlu Kalchbrenneru na reviziju, koji ju dopunio gljivama iz Karpata i djelomično objavio. Po imenu.

Engleski jezik: Matt Fanvault

Klobuk: 1-3 cm širok, isprva je polukuglast, brzo se izravna i ulegne na sredini, na sredini je uglavnom blago grbav, malo je vodenast, gladak, gol, lagano je baršunast, bez sjaja kad se osuši, smeđ, cimetastosmeđ, narančasto-smeđ, krem-siv, sivo-smeđ do tamnosmeđ, ponekad je s blagom maslinastom nijansom.

Stručak: 2-4 cm visok i 2-6 mm debeo, često je gotovo valjkast, sužava se prema bazi, šupalj, gol, suh, često je uzdužno užlijebljen, bjelkast, krem-siv do smećkast, na vrhu je svjetliji.

Listići: Široko su razmaknuti, široki, prilično su tanki, široko su prirasli, vrlo kratko se spuštaju po stručku sa zupcem, često su povezani poprečnim žilicama na bazi, bjelkasti, kasnije su sivkasti, krem-sivi, smeđi, sivo-smeđi, oštrica je glatka i iste boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste do široko eliptične, prozirne, glatke, neamiloidne, 4-5 x 3.5-5 µm, Q = 1.1-1.5, Qav = 1.3, bazidije su 2-4-sporne, tanke i izdužene, bez bazalih kopči, 35-42 x 5-7 µm, hife trame listića su široke oko 3-13 µm, s kratkim segmentima, bez kopči, pileipelis je s isprepletenim hifama, bez kopči; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, bjelkasto, vremenom pocrni; miris je neugodan, kiselkast, na brašno ili spermu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, uglavnom u skupinama, kao saprotrof tla u bjelogoričnim šumama, na rubovima šuma, čistinama i negnojenim travnjacima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Vrlo je malih dimenzija, a prepoznatljiva je po smeđem do tamnosmeđem klobuku i stručku, te svjetlijim, kontrastnim i razmaknutim listićima. Slične su tamnobaršunasta prljavica (Camarophyllopsis atrovelutina), koja je s nešto tamnijim klobukom i manjim sporama, 3.1-4.2 x 2.8-3.8 µm, Petersenova prljavica (Lamelloclavaria petersenii), koja ima duguljastije spore, 5-6.2 x 2.5-3 µm i jednostavan pileipelis. Opisana vrsta također mo že podsjećati na neke vrste iz roda Neohygrocybe, koje su obično manjih dimenzija, uglavnom bez mirisa i imaju manje spore. Sličnim vrstama iz roda Dermoloma meso jako miriše na brašno i imaju ispucanu kožicu klobuka.

GLINASTA KIJAČA

Clavaria argillacea Pers.

Etimologija: argilla (lat.) = glina + -aceus (lat.) = sličan, poput. Po boji.

Engleski naziv: Moor Club

Plodno tijelo: 2-8 cm visoko i 1-2.5 cm široko, batinasto, vrh je u početku oštar, kasnije je zaobljeno i nabreknuto, obično je s jednom uzdužnom brazdom, na bazi dosta suženo, žućkasto, smećkasto, površina je pahuljasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su usko eliptične do valjkaste, glatke, prozirne, 9-13 x 4.5-5.5 µm; otrusina je bijela do žućkasta.

Meso: Mekano, lomljivo, žućkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u jesen kao saprotrof tla po šumskim putevima, crnogoričnim šumama bora, na mjestima bogatim mahovinom, uvijek u blizini biljaka iz porodice vrjesovki (Ericaceae), osobito vrijeska (Calluna vulgaris), na kiselom tlu. Slike je snimio Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Ponekad može imati gorak okus.

Napomena: Slična je vretenasta capica (Clavulinopsis fusiformis), koja je u obliku nerazgranatog zašiljenog vretena, obično raste u gustim busenima, a spore su joj široko elipsoidne, dok radosna capica (Clavulinopsis laeticolor) rijetko raste busenasto, ima vretenasti ili usko batinasti oblik, a spore su joj gotovo kuglaste.

CRVOLIKA KIJAČA

Clavaria fragilis Holmsk.

Engleski naziv: White Spindles

Plodno tijelo: 3-8 cm visoko i 5-11 mm široko, raste u maloj nakupini pojedinačnih crvolikih ili kopljastih izdanaka koji se sužavaju prema vrhu i ne granaju, snježnobijele su boje, vršci u starosti mogu postati žućkasti, najprije je puno pa se poslije često prošuplji, stalak je vrlo kratak, gotovo da i ne postoji (netipičan), do 4 cm visok i do 3 mm širok, također snježnobijel, u starosti krem-žut.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 5-7 x 3.1-4 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Bjelkasto, vrlo lomljivo, nježno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u svežnjićima, po livadama, pašnjacima, šumskim čistinama, u svim tipovima šuma, često na gotovo goloj zemlji u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem. Primjerke na četvrtoj slici snimio je Danijel Balaško, u listopadu, na lokalitetu Meljan pokraj Trakošćana.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se ipak smatra nejestivom jer zbog malih dimenzija nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Slična je siva kijača (Clavaria fumosa) čiji su izdanci vretenasti i međusobno srasli na bazi, vretena su često uzdužno brazdasta i krhka, u mladosti su bjelkasto-žuta pa zatim dimnosiva, raste busenasto u travi ili mahovini po crnogoričnim i bjelogoričnim šumama.

Clavaria fumosa - created on August 2019 in Norway by Inger-Lise Fonneland

SIVA KIJAČA

Clavaria fumosa Pers.

Engleski naziv: Smoky Spindles

Plodno tijelo: 3-8 cm visoko i 2-5 mm široko, pojedinačni kopljasti ili crvoliki izdanci izlaze iz malog zajedničkog panja, na presjeku su okrugli ili malo pritisnuti, glatki, šuplji, bijele, ružičaste do sivo-smeđe boje, vrh je obično zaobljen i često tamniji, osnova je općenito svjetlija, skoro bjelkasta, snop se često sastoji od više od 50 pojedinačnih plodnih tijela koja tvore čuperak širok do 10 cm.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 5-8 x 3-4 µm; otrusina je bjelkasta, prozirna.

Meso: Bjelkasto, prozirno, vrlo lomljivo; miris nije izražen, okus blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, u čupercima, u travi, po livadama, pašnjacima, šumskim čistinama i uz rubove šuma.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Zbog boje plodnog tijela nije moguća zamjena s crvolikom kijačom (Clavaria fragilis) koja je posve bijela. Donekle je slična vretenasta capica (Clavulinopsis fusiformis), međutim, ona je žarko narančasto-žuta i znatno se razlikuje u mikrostrukturi. Spomenuta vretenasta capica ima znatno duže bazidije (50-60 µm), te hife imaju pregrade s kopčom i nikada nisu deblje od 7 µm.

Clavaria zollingeri - created in Norway by Jon Trygve Johnsen

ZOLLINGEROVA KIJAČA

Clavaria zollingeri Lév.

Engleski naziv: Violet Coral

Plodno tijelo: 2-10 cm visoko i 4-8 cm široko, sliči koraljima, ima zajednički panj, račva se u nekoliko glatkih ametistnoplavih do ružičasto-ljubičastih grana koje se dvostruko granaju sve do vrha, vršci su svjetliji, bjelkasti i račvaju se u 2-3 kraka u obliku slova V ili U, grančice su na presjeku okruglaste ili malo stisnute, uzdužno su brazdaste, panj je širok 3-7 mm, pun, ljubičast, osnova je bjelkasta do krem.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične do kuglaste, glatke, prozirne, 4-7 x 3-5 µm, bazidije su vitke, batinaste, 50-60 x 7-9.5 µm, 4-sporne, bez bazalne kopče, hife su široke 2-20 µm, pregrade su s kopčama; otrusina je bjelkasta, bezbojna.

Meso: Ljubičasto do ružičasto, vodenasto, vrlo lomljivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen kao saprotrof tla u svim tipovima šuma, po šumskim čistinama, rubovima potoka, u travi, po šumskim područjima obraslim mahovinom.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete. Dio autora navodi da je nejestiva i da može djelovati laksativno.

Napomena: Zbog boje plodišta opisanu je vrstu moguće zamijeniti s ljubičastom capicom (Clavulina amethystina) čije plodno tijelo ima prekrasnu jednoličnu ljubičastu boju, grančice su glatke i račvaju se u obliku slova U. Po boji plodnog tijela sliče i mlada feničanska capica (Ramaria fennica) i zadimljena capica (Ramaria fumigata), ali one narastu mnogo veće, njihove su spore žute i pregrade na hifama imaju istaknute kopče.

Clavicorona taxophila - created in Finland by Tapio Kekki

PANJEVASTA KIJAČARKA

Clavicorona taxophila (Thom) Doty

Engleski naziv: Yew Club

Plodno tijelo: 0.8-2 cm visoko i 1-5 mm široko, na osnovi je 1-2 mm debelo, slično je trubi, ne račva se, na vrhu prošireno u pehar, može imati oblik trube, površina je glatka, u mladosti je bijelo, poslije postane svijetložuto.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, glatke ili jedva uočljivo bradavičave, 3-4.5 x 2.5-3.5 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Bjelkasto do svijetložuto, krhko, voštano; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, u crnogoričnim šumama i grmlju kao saprotrof na iglicama i grančicama raznog crnogoričnog drveća, najčešće borovice i tise, u primorskim  krajevima.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Lako se razlikuje od sličnih vrsta po obliku plodnog tijela, boji i staništu u crnogoričnim šumama.

ROGATA CAPICA

Clavulinopsis corniculata (Schaeff.) Corner

Etimologija: corniculum (lat.) = mali rog, rogić. Po obliku grana.

Engleski naziv: Meadow Coral

Plodno tijelo: 1-20 cm visoko, u grozdovima do 20 cm široko, u obliku je koralja, lijepe je zlatnožute do žuto-smeđe boje; panj je vrlo tanak, gotovo nije izražen, osnova je bjelkasto baršunasta od micelija, nekad se razgranava već od osnove, ponekad je dug i samo pri vrhu kratko rogato-razgranat, obično se grana na 2-3 crvolike grančice; grančice su na presjeku okrugle, široke su 1-2 cm i prilično rijetke, završavaju s 2-3 tupa zupca ili roščića.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, prekrivene šiljcima, glatke, prozirne, 4.3-7 µm; otrusina je bijela do svijetložuta.

Meso: Žućkasto, elastično, žilavo, vrlo lomljivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen po livadama, pašnjacima, šumskim čistinama, svim tipovima šuma, često na mahovini. Primjerke na prvoj slici snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Kalinovac kod Đurđevca.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog male uporabne vrijednosti.

Napomena: Prilično je rasprostranjena capica, gotovo uvijek raste po livadama pa se teško zamijeni s nekom drugom vrstom.

Clavulinopsis fusiformis - created on October 2023 in Linlithgow, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by james_ferns_etc

VRETENASTA CAPICA

Clavulinopsis fusiformis (Sowerby) Corner

Etimologija: fusi = vreteno + forme (lat.) = oblik. Po vretenastom obliku.

Engleski naziv: Golden Spindles

Plodno tijelo: 3-15 cm visoko i 5-13 mm široko, kopljastog je oblika i nije račvasto na vrhu, izduženo, puno pa ubrzo postane šuplje, vršci su stisnuti i različite dužine, te sa zajedničkom osnovom koja je dijelomično okruglasta, ali također i eliptično-izravnata, često je uzdužno kanalićasto, zlatnožuto do žuto-smećkasto.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, glatke, 5-9 x 4.5-9 µm; otrusina je bijela do svijetložuta.

Meso: Žuto, tanko, lomljivo; miris nije izražen, okus je gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla po planinskim livadama i pašnjacima, u svim tipovima šuma, te po šumskim čistinama.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Po izgledu je nije lako razlikovati od žumanjčane capice (Clavulinopsis helvola) koja je nešto manjih dimenzija. Sa sigurnošću se mogu razlikovati samo uz pomoć mikroskopske analize spora. Žumanjčana capica ima bodljikave, dok naša capica ima glatke spore.

Clavulinopsis helvola - created in Norway by Inger-Lise Fonneland

ŽUMANJČANA CAPICA

Clavulinopsis helvola (Pers.) Corner

Engleski naziv: Yellow Club

Plodno tijelo: 1.5-7 cm visoko i 1-5 mm široko, raste pojedinačno ili u busenima sastavljenim od pojedinačnih batinastih izraslina, žive je zlatnožute boje, nešto je tamnije na suženom i zaobljenom vrhu, vrh u starosti može biti i crn, valjkasto je pa sve uže prema osnovi.

Mikroskopija: Bazidiospore su skoro kuglaste, s bodljama, s velikim uljnim kapljama, prozirne, 4-7 x 3.5-6 µm; otrusina je bijela do svijetložuta.

Meso: Žućkasto, voštano, vlaknasto, vrlo elastično, lomljivo; miris nije izražen, a okus je blag, često gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u manjim skupinama, kao saprotrof tla po livadama, pašnjacima, šumskim čistinama, svim tipovima šuma, često na gotovo golo, tlu, između raznih mahovina i ljekovitog bilja, na nepognojenom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Skoro je identična vretenastoj capici (Clavulinopsis fusiformis) od koje se razlikuje po obliku spora koje kuglaste i ježaste, a ne glatke kao kod navedene vrste.