LJUSKAVA KOPRENKA

Cortinarius bolaris (Pers.) Fr.

Engleski naziv: Dappled Webcap

Klobuk: 3-6 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je otvoren, u starosti je izvrnut, prekriven je malim crvenim do bakrenosmeđim ljuskama i to osobito na sredini, kod razvijenih gljiva je crvenog ili bakreno-crvenog tona, u starosti se raspucava.

Stručak: 2.5-8 cm visok i 5-12 mm debeo, valjkast, ujednačene debljine, nekad pri dnu je tanji, a nekad i deblji, u pravilu je malo svjetliji od klobuka, žućkast, malo je bakreno-crvenkasto ljuskavo-vlaknast, iznad koprene je bjelkast, a ispod koprene bakreno-crvenkast ili crvenkasto-smeđ.

Listići: Osrednje su gusti, prirasli su ili se lagano spuštaju po stručku, oštrica je često nazubljena, u pravilu su oker, svijetlosmeđi ili smeđi, zatim su crvenkasto-smeđi do hrđastosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, eliptične ili u obliku sjemenke jabuke, sitno bradavičave, 6.5-7.5 x 5-5.5 µm (cromushrooms: (5.1) 5.4 - 6.8 (8) × (4) 4.6 - 5.3 (5.7) µm, Q = (1) 1.1 - 1.4 (1.7), N = 60, Me = 6.3 × 4.9 µm, Qav = 1.3); otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Bjelkasto, na prerezu lagano požuti, često jače u bazi stručka; miris nije izražen, a okus je blag do lagano gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen uglavnom u miješanim i bjelogoričnim šumama, najčešće u šumama bukve, a rjeđe se pronađe po šumama hrasta, u simbiozi s različitim bjelogoričnim drvećem.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom, a lako se pomiješa s nekim drugim crvenkastim koprenkama koje sadrže orelanin i za koje se zna da su smrtno otrovne. Ne sadrži orelanin ili tvari koje imaju sličan učinak na bubrege, ali sadrži druge smrtonosne toksine. Također se smatra vrlo toksičnom za gastrointestinalni trakt i prijavljeno je nekoliko trovanja.

Napomena: Sliči opasnoj rumenoj koprenki (Cystinarius rubicundulus) koja ima manje ljuskav klobuk i stručak, a kada se kuša slina se oboji žuto.

Cortinarius bovinus - created on September 2013 in Poland by Jerzy Opioła

KRAVLJA KOPRENKA

Cortinarius bovinus Fr.

Engleski naziv: Bovine Webcap

Klobuk: 2-8 cm širok, najprije polukuglast, poslije konveksan, mesnat, gladak, svijetlosmeđ, žuto-smeđ, smeđ, sivo-smeđ ili maslinasto-smeđ, sredina je tamnija, rub je u mladosti s opnastim i vunastim bijelim do smeđim ostacima ovoja, malo je vodenast.

Stručak: 3-9 cm visok i 0.5-2 cm debeo, valjkast, pun, prema osnovi se naglo širi i postaje trbušast, osnova je bijela, s cimetasto smećkastim vlaknima, vrh je svjetliji, baza je bijelo maljava od micelija.

Listići: Prilično razmaknuti, izrezani uz stručak, slobodni, pomiješani s lamelulama, svijetlosmeđi do sivkasto-smeđi, kasnije cimetastosmeđi, oštrica je bjelkasta, nazubljena, malo valovita.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, bradavičave, 8-11 x 5.5-7 µm; otrusina hrđastosmeđa.

Meso: Spužvasto, pomalo vlaknasto, debelo, bjelkasto do žuto-smećkasto; miris je kiselkast, na fermentirano voće, a okus je malo kiselkast i neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno, u crnogoričnim šumama u simbiozi s različitim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom i jelom.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog neugodnog okusa.

Napomena: Ima vrlo veliku sličnost s toljagastom koprenkom (Phlegmacium cliduchus) od koje se bitno razlikuje po bijelom mesu ugodna mirisa i uskim oker-smeđim listićima. Spomenuta slična koprenka ima ljubičaste listiće, a meso vrlo neugodan miris na plin.

Cortinarius brunneus - created in Finland by Petri Roponen

KESTENJASTA KOPRENKA

Cortinarius brunneus (Pers.) Fr.

Etimologija: brunneus (lat.) = smeđe, kestenjastosmeđe. Po boji.

Engleski naziv: Brown Webcap

Klobuk: 2-10 cm širok, prvo je zvonolik pa konveksan pa spljošten, jako je ispupčen i mesnat na sredini, po vlažnom vremenu je tamne tamnosmeđ, sivo-smeđ, cimetastosmeđ ili crvenkasto-smeđ, a po suhom vremenu blijedi do žućkasto-oker boje, rub je u mladosti s paučinastim ostacima sivkastog ovoja.

Stručak: 5-11 cm visok i 1-2.5 cm debeo, batinast je i proširen prema bazi, prvo je pun pa šupljikav, crvenkasto-smeđ do tamnosmeđ, u mladosti prekriven tankim bijelim ovojem, ponekad cik-cak vlaknast poput zmijske kože, s crtastim ili prstenastim vlaknastim ostatkom zastorka.

Listići: Široki, izmiješani su s lamelulama, stisnuti, karakteristično su visoki, prirasli su na stručak s kukicom, ljubičasto-smeđi do cimetastosmeđi ili tamnosmeđi, oštrica je svjetlija.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do široko eliptične, bradavičave, 7.7-12 x 5-7.4 µm; otrusina je hrđastosmeđa do cimetastosmeđa.

Meso: Smećkasto, tamnosmeđe ili crvenkasto-smeđe, vlaknasto; miris i okus su na zemlju i na rotkvice.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom, na travnatim površinama bogatim mahovinom, voli vlažno i kiselo tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Tipični je primjerak skupine Telamonia koja uključuje mnogo koprenki, ima karakteristički suho-vlaknasti klobuk i upadljive bijele ostatke zastorka koji tvore vjenčić koji je iste boje kao i ostaci zastorka na rubu klobuka. Najčešće raste po šumama smreke i ponekad dosta velikih dimenzija.

BULLIARDOVA KOPRENKA

Cortinarius bulliardii (Pers.) Fr.

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast francuskog mikologa Pierre Bulliarda.

Engleski naziv: Hotfoot Webcap

Klobuk: 2-7 cm širok, prilično je mesnat, u mladosti je zvonoliko-konveksan pa kasnije raširen, nije ispupčen na sredini, vodenast, crvenkasto-smeđ do oker-smeđ, u starosti izblijedi, rub je često nepravilno narebran i s crvenkastim ostacima ovoja.

Stručak: 6-8 cm visok i 7-14 mm debeo, najprije je zdepast pa kasnije valjkast, baza često završava šiljato, pun, vlaknast, crven do smeđ, na vrhu je ljubičast, a od sredine prema bazi sve crveniji što je i najtipičnija karakteristika ove vrste, na bazi s crvenkastim micelijem.

Listići: Rijetki, nejednako su dugi, široki, kukasto-prirasli, najprije su malo ljubičasto-smeđi, zatim crvenkasto-smeđi, na kraju cimetastosmeđi, oštrica je svjetlija.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, duguljaste, sitno bradavičave, 8.5-10 x 5.5-6 µm (cromushrooms: (7.1) 7.3 - 8.6 (9.7) × (4.3) 4.8 - 5.5 (6) µm, Q = (1.3) 1.4 - 1.7 (1.8), N = 120, Me = 8 × 5.1 µm, Qav = 1.6); otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Svijetlosmeđe, u bazi stručka je crvenkasto; miris je kiselkast, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen u tamnijim bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Vrlo je lijepa koprenka sa stručkom plameno-crvene i smećkasto-crvene boje na gornjem dijelu prema klobuku, ako se obrati pozornost na navedene karakteristike stručka teško se može zamijeniti s drugim koprenkama.

MODROLJUBIČASTA KOPRENKA

Cortinarius caerulescens (Schaeff.) Fr.

Etimologija: caeruleus (lat.) = modar, plavetan, mrkoplavičast, nebeski. Po boji.

Engleski naziv: Mealy Bigfoot Webcap

Klobuk: 5-12 cm širok, u mladosti je polukuglast pa zatim gotovo otvoren i ispupčen, kožica je mazava po vlažnom vremenu, a s blistavim odsjajem po suhom vremenu, rub je dugo vremena podvrnut, kožica se lako guli, u početku je plavo-ljubičasto-siv, u starosti izblijedi pa postane plavo-siv.

Stručak: 4-6 cm visok, debeo, čvrst, zdepast, kratak, na bazi je naglo i jako zadebljan u obrubljeni gomolj širok do 4 cm, svilenast, nešto je svjetliji od klobuka, sivo-ljubičast, pri vrhu se nalaze dlakavi ostaci nježne ljubičasto-sivkaste koprene, poslije su ostaci koprene žućkasti do svijetlooker boje, gomolj je u mladosti bijel, a kasnije žut do smeđ.

Listići: Široki, prilično su trbušasti, dosta su gusti, tanki, u mladosti su smećkasti, plavkasto-ljubičasti ili ljubičasto-smeđi, na kraju su gotovo hrđastosmeđi, izrezani su uz stručak, slobodni, oštrica je nepravilna.

Mikroskopija: Bazidiospore su bademaste, bradavičave, 8.5-10 x 5-5.5 µm; otrusina je žućkasto-hrđastosmeđa.

Meso: Čvrsto, bijelo, kasnije u stručku svijetloljubičasto pa sivo-ljubičasto, ispod kožice klobuka manje-više žućkasto, u starosti postaje crvenkasto i žuto-smeđe u bazi; miris neugodno zaudara na plijesan, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Ne reagira u dodiru s kemijskim reagensima.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, najčešće šumama bukve i hrasta, u simbiozi s raznim bjelogoričnim vrstama, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Pojedini autori tvrde da je prilično ukusna vrsta, drugi tvrde da je nejestiva zbog neugodnog mirisa i gorkastog okusa mesa, a treći je opisuju kao otrovnu. Zbog svega navednog smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Ova lijepa koprenka raste karakteristično u bjelogoričnim šumama. Po boji je slična modra koprenka (Cortinarius cyaneus) koja je s nešto tamnijom, modrom površinom stručka i klobuka. Koprenka Cortinarius depallens je u mladosti blijedo plavo-ljubičasta, ali ubrzo promijeni boju u oker-crvenkastu ili u oker-slamnatožutu. Vrsta Cortinarius dibaphus je vitkija, manja rastom i nije mesnata poput modre koprenke.

Cortinarius refectus - created on October 2019 in Provincia di Bergamo, Italy by Federico Calledda

DVOBOJNA KOPRENKA

Cortinarius cagei Melot

Engleski naziv: Bicoloured Webcap

Klobuk: 2-9 cm širok, stožasto-zvonolik pa raširen i ispupčen na sredini, površina je vodenasta, po vlažnom je vremenu ljubičasto-smeđ, kestenjastosmeđ i crvenkasto-smeđ, po suhom vremenu može biti skoro bjelkast do ljubičasto-oker, vremenom dosta izblijedi, rub je prekriven bijelim ovojem.

Stručak: 1-8 cm visok i 0.5-1.7 cm debeo, vitak, uglavnom je pravilan, sužen ili gotovo korjenast na bazi, površina je s dosta prolaznim bijelim ovojem, poslije je na vrhu bjelkast, a ostali dio je manje ili više ujednačeno svijetloljubičast, cik-cak poput zmijske kože.

Listići: Prilično su krupni, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, razmaknuti, široki, izmiješani su s lamelulama, najprije su oker-smećkasti, svijetlosmeđi ili narančasto-smeđi, u starosti su cimetastosmeđi, oštrica je bjelkasta i nazubljena.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, bradavičave, 7-9.4 x 5-6.2 µm; otrusina je smeđa.

Meso: Bijelo, svijetloljubičasto, bijelo je u klobuku i u bazi stručka, a u plavo-ljubičasto u ostalom dijelu stručka, miris i okus na rotkvice.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama, na kiselom tlu obraslom mahovinom, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Dio je skupine Telamonia cimetastosmeđe i ljubičaste boje koje je teško međusobno razlikovati samo na temelju izgleda. U istoj skupini su vrsta Cortinarius scutulatus, razorna koprenka (Cortinarius evernius), kao i mnoge druge vrste. Neke vrste mirišu po rotkvicama, hrenu, a neke vrste nemaju izražen miris.

LIJEPOOBOJENA KOPRENKA

Cortinarius calochrous (Pers.) Fr.

Etimologija: kalos (gr.) = lijep + chrous (gr.) = boja, ton. Po boji.

Klobuk: 3-13 cm širok, prvo je konveksan, poslije je otvoren i lagano ulegnut na sredini, gladak, suh, po vlažnom vremenu je sluzav i ljepljiv, svijetložut, žuto-smeđ, oker-smeđ do sivo-smeđ, na sredini je sitno ljuskav.

Stručak: 3-9 cm visok i 1.5 cm debeo, na bazi je s obrubljenim gomoljem, širokim 2-3 cm, bijelo-kremast, svijetložut ili oker-siv, ostaci koprene su okerasto-smeđi do hrđastosmeđi, ostaci ovoja na rubu gomolja su žuto-oker, a prema dnu smećkasti.

Listići: Gusti, prirasli, ljubičasti, zatim su sivkasto-smeđi, kasnije su hrđastosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do bademaste, na krajevima usko zaobljene ili šiljaste, površina je prekrivena s izoliranim bradavicama, amiloidne, 9-13 x 5-8 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Čvrsto, bijelo do kremasto; miris nije izražen ili je na zemlju, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso ne reagira s 40% otopinom KOH-a, vrlo rijetko postane slabo svijetloružičasto do crvenkasto-smeđe, u klobuku i uz rub bulbe oker-smeđe do smeđe, a u donjoj strani bulbe blijedo-smećkasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, na vapnenastom tlu. Rijetka je vrsta i potrebna je zaštita.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Pojedini autori tvrde da izaziva gastrointestinalne tegobe pa se smatra nejestivom vrstom.

Napomena: Po boji je slična koprenka Calonarius insignibulbus, kojoj je meso uz rub donjeg dijela stručka i gornje strane bulbe lagano ljubičasto.

KAMFORNA KOPRENKA

Cortinarius camphoratus (Fr.) Fr.

Etimologija: camphoratus (lat.) = poput kamfora. Po mirisu.

Engleski naziv: Goatcheese Webcap

Klobuk: 2-12 cm širok, prilično je mesnat, nepravilno vijugav, tupo-konveksan, kožica je suha, vlaknast, skoro bjelkast ili svijetloljubičast do plavkasto-ljubičast, vodenast, izblijedi, poslije je na sredini svijetlosmeđ ili žuto-smeđ.

Stručak: 6-10 cm visok i 1-1.5 cm debeo, pun, skoro je valjkast, batinasto je zadebljan na bazi, jako je vlaknast, svijetloljubičast, prekriven je hrđastosmeđim prahom od spora.

Listići: Osrednje su gusti, prirasli su na stručak, ljubičasti do cimetastosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, sitno bradavičave, 8.5-11 x 5.5-6.5 µm; otrusina je žuto-smećkasta.

Meso: Izdašno, bjelkasto do svijetloljubičasto, uglavnom oker pri dnu stručka, s ljubičastim je mrljama, osobito u stručku; jako i neugodno miriše na koze, znojne noge ili truli krumpir, a okus je neugodan i odvratan.

Kemijske reakcije: Kožica u dodiru s kalijevom lužinom postane svijetlorida ili sivo-smeđa; negativno reagira na gvajakol, kiseline, amonijak, srebrni nitrat i sl.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama, na vlažnom tlu, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Nejestiva je vrsta zbog neugodnog mirisa i okusa mesa, a dio autora navodi da je otrovna i da uzrokuje gastrointestnalne poremećaje. Zbog svega navedenog se smatra otrovnom vrstom.

Napomena: Ovoj gljivi po boji, izgledu, a ponekad i po staništu dosta sliči kozja koprenka (Cortinarius traganus) od koje se razlikuje po mirisu koji ne podsjeća na acetilen, kozja koprenka ima oker boju mesa, s nježnim ljubičastim tonom. Fries svrstava ovu vrstu u rod Inoloma, dok je noviji autori svrstavaju u rod Sericeocybe. Najprepoznatljivija je po mirisu po trulom voću ili kozama, ukratko, užasno zaudara.

Cortinarius caninus - created in Finland by Tapio Kekki

HRĐAVOLISIČJA KOPRENKA

Cortinarius caninus (Fr.) Fr.

Etimologija: caninus (lat.) = pasji. Po obliku.

Engleski naziv: Canine Webcap

Klobuk: 3-14 cm širok, konveksan, gotovo je polukuglast, gol, u mladosti sjajan, rub je dugo vremena podvijen, žuto-smeđ, sivkasto-smeđ, crvenkasto-smeđ ili ljubičasto-smeđ, svilenasto-dlakav.

Stručak: 8-12 x 0.8-1.2 cm, valjkast, batinasto zadebljan na bazi ili gomoljast, urašteno je vlaknast, bjelkast do svijetlosmeđ, samo na vrhu blago ljubičast, često je s dlakavim ostacima smećkastog ovoja.

Listići: Široki, dosta su gusti, prirasli, najprije su ružičasto-smećkasti, kasnije plavkasto-ljubičasti ili ljubičasto-smeđi i na kraju cimetastosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do eliptične, 7.8-10.2 x 5.8-6.8 µm; otrusina je svijetlosmeđa.

Meso: Mekano, bijelo do svijetlosmeđe, u starosti posmeđi; miris slatkast, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, najčešće u crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, obično smrekom.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Najznačajnija karakteristika ove vrste dosta promjenljiva cimetastosmeđa boja na svim dijelovima. Stručak je trajno smećkast i dosta vitak, valjkast, a klobuk dosta pravilnog oblika i izravnat. Dio je skupine u kojoj je najtipičnija nepravilna koprenka (Cortinarius anomalus).

NABORANI CIGANČEK (CIGANČEK)

Cortinarius caperatus (Pers.) Fr.

Etimologija: caperatus (lat.) = naborano. Po izgledu klobuka.

Engleski naziv: The Gypsy

Klobuk: 3-15 cm širok, mesnat, tvrd, prvo je zvonolik, zatim je konveksan, kasnije je ravan ili s uzdignutim rubom, žuto-smeđ, oker-smeđ ili smećkast, na sredini je često crvenkasto-smeđ ili ljubičasto-smećkast i karakteristično posut srebrnasto-bijelim injem ili prašinom, kod mladih je gljiva često raspucan, poslije je redovito raspucan, nepravilno je izbrazdan, osobito na rubu.

Stručak: 6-15 cm visok i 1-2 cm debeo, valjkast, pun, tvrd, žilav, na dnu je zadebljan, u mladosti je bjelkast i svilenastog sjaja, poslije svijetlosmeđ, u starosti uglavnom požuti, vlaknast; na gornjem dijelu je viseći opnasti i crtasti vjenčić.

Listići: Uz stručak su uži, zaokruženi uz stručak, slobodni, široki, oštrica je nazubljena i valovita, kod mlađih gljiva su kremasti do svijetložuti, a kasnije oker ili svijetlosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su bademaste, bradavičave, 11.5-13.5 x 7-8.5 µm (cromushrooms: (10) 10.6 - 12.8 (14.4) × (6.9) 7.2 - 8.2 (8.7) µm, Q = (1.2) 1.4 - 1.6 (1.8), N = 120, Me = 11.7 × 7.7 µm, Qav = 1.5); otrusina je oker-smeđa, cimetastosmeđa do hrđastosmeđa.

Meso: Čvrsto, u starosti vodenasto i mekano, bjelkasto ili kremasto, zatim je žućkasto i na kraju prljavo smeđe; miris je ugodan na gljive, a okus blag.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru sa sulfovanilinom pocrveni, dok s kalijevom lužinom požuti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u velikim skupinama najčešće u crnogoričnim šuma, a rjeđe u bjelogoričnim, u simbiozi je s raznim crnogoričnim drvećem, obično borom ili smrekom, uvijek na istom mjestu, voli kiselo i pjeskovito tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je gljiva izvrsne kvalitete i jedna od najboljih jestivih gljiva. Nažalost, često je napadnuta crvima. Ne bi je trebalo konzumirati u velikim količinama jer je poznata po tome što često apsorbira radioaktivne izotope cezija iz tla.

Napomena: Klobuk je kod mladih gljiva zatvoren i zalijepljen za stručak. Slična je smrtno otrovnoj crvenkastoj cjepači (Inosperma erubescens) koja je slična u starosti, ali nema vjenčić. Od mladih pupavki se razlikuje po smećkastim listićima i srebrnastobijeloj prašini po površini klobuka.

Cortinarius cinnabarinus - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

CINOBERASTA KOPRENKA

Cortinarius cinnabarinus Fr.

Etimologija: cinnabarinus (lat.) = cinobercrveno. Po boji.

Engleski naziv: Cinnabar Webcap

Klobuk: 2-8 cm širok, mesnat, prvo je konveksno-ispupčen i s podvrnutim rubom pa se ubrzo raširi, na sredini je uočljivo tupo ispupčen, suh, svilenast i sitno vlaknast pa gladak i sjajan, cinobercrven do crveno-smeđ, vodenast.

Stručak: 3-7 cm visok i 4-8 mm debeo, valjkast, vitak, najčešće je zakrivljen, na bazi je često gomoljast, prvo je pun pa šupljikav, svijetlocrven do crveno-smeđ na žutoj osnovi, cijelo plodno tijelo, čak i ovoj, su lijepe crvene boje, po suhom vremenu i u starosti teži ka kestenjastosmeđom.

Listići: Rijetki, malo su razmaknuti, nejednako su dugi, izrezani su uz stručak, slobodni, nešto su tamnije boje od klobuka, crveno-smeđi, cinobercrveni do tamnocrveni.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 8-10 x 4.4-5 µm; otrusina je narančasto-smeđa do hrđastosmeđa.

Meso: Meso je vrlo tanko, vlaknasto, svijetlo cinobercrveno ili žuto-crvenkasto, u starosti je okerasto; miris je slab na rotkvice, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Listići i površina stručka u dodiru s kalijevom lužinom trenutno pocrvene poput krvi pa zatim posmeđe

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u bjelogoričnim šumama, najčešće ispod bukve i graba, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, ponekad se pronađe i po crnogoričnim šumama.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Dosta je otrovna vrsta, a potvrđeno je i nekoliko slučajeva trovanja.

Napomena: Dio je skupine Dermocybe u kojoj se nalazi planinska koprenka (Cortinarius orellanus) od koje mnogo rjeđa vrsta. Razlikuje se po prelijepoj crvenoj boji klobuka i stručka, kao i listića sve do starosti. Crvena boja je mnogo sjajnija nego što to prikazuje slika, osobito klobuka koji je baršunast. Krvna koprenka (Cortinarius sanguineus) je tamnije crvene boje na svim dijelovima, ali je boja bez sjaja, nije blistava i obično je manjih dimenzija, ima slabašniji stručak. Promjenljivog je oblika i boje i lako se zamijeni s cimetastožutom koprenkom (Cortinarius cinnamomeoluteus) kojoj klobuk ima svjetliju žućkasto-maslinastu nijansu i limunastožuti stručak. Nejestive i otrovne podvrste su cimetastoriđa koprenka (Cortinarius croceus) i dr.

Cortinarius cinnamomeus - created in Norway by Siv Moen

CIMETASTA KOPRENKA

Cortinarius cinnamomeus (L.) Gray

Etimologija: kinnamon (gr.) = cimetasto. Po cimetastoj boji klobuka.

Engleski naziv: Cinnamon Webcap

Klobuk: 1-7 cm širok, u mladosti konveksno ispupčen, rub je podvrnut, ubrzo se raširi, na sredini uočljivo oštro ispupčen, suh, urašteno vlaknast, žuto-smeđ do crvenkasto-smeđ, u starosti je žućkasto-maslinast ili maslinasto-smećkast.

Stručak: 4-6 cm visok i 6-8 mm debeo, valjkast, vitak, najčešće je zakrivljen, na bazi je malo zadebljan,najprije je pun pa zatim šupalj, slamnatožućkast, žućkasto-smeđ ili žuto-narančast, pri vrhu je svjetliji, vlaknast.

Listići: Osrednje su gusti, nejednako su dugi, do stručka su izrezani, slobodni, najprije su žućkasti pa zatim narančasto-smećkasti ili cimetastosmeđi, oštrica je svijetložuta i uglavnom nazubljena.

Mikroskopija: Bazidiospore su u obliku sjemenke jabuke, sitno dekorirane, 6-7 x 4-5 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Meso je vrlo tanko, žućkasto, žućkasto-smeđe ili žućkasto-maslinasto; miriše na rotkvicu, a okus je malo gorkast.

Kemijske reakcije: Listići i površina stručka u dodiru s kalijevom lužinom trenutno postanu crveni poput krvi pa zatim posmeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, u crnogoričnim i nešto rjeđe u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim drvećem, voli smreku i brezu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Dokazano je jako otrovna vrsta. Poznato je nekoliko slučajeva trovanja.

Napomena: Jako je promjenljivog oblika i izgleda, osobito po hladnom i vlažnom vremenu. Slična je cimetastožuta koprenka (Cortinarius cinnamomeoluteus) kojoj je klobuk svjetlije žućkasto-maslinaste nijanse, a stručak je limunastožut. Sve su joj varijacije nejestive ili otrovne. Sve crvene vrste iz roda Cortinarius su sumnjive kao otrovne (crvenosmeđa koprenka (Cortinarius purpureus), cinoberasta koprenka (Cortinarius cinnabarinus), polukrvna koprenka (Cortinarius semisanguineus), krvna koprenka (Cortinarius sanguineus) i sadrže toksin sličan kao kod planinske koprenke (Cortinarius orellanus).

Cortinarius claricolor - created in Finland by Mikko Veräjänkorva

BLISTAVA KOPRENKA

Cortinarius claricolor (Fr.) Fr.

Etimologija: clarus (lat.) = svijetlo, sjajno, blistavo + color (lat.) = boja. Po sjajnoj boji.

Engleski naziv: Bright Webcap

Klobuk: 4-15 cm širok, prvo je kuglast pa spljošten, gol, sjajan i suh, često je ljuskav, žut, osobito na rubu, sredina je riđe boje, kada se gljiva razvije rub je narebran i u mladosti je prekriven ostacima bijelog ovoja.

Stručak: 6.5-14 cm visok i 1.2-2.5 cm debeo, pun, robustan, batinast, s bijelim je koncentrično postavljenim ljuskicama, na kraju je gladak, bijel.

Listići: Skoro su prirasli na stručak, gusti, prvo su bjelkasti pa oker, na kraju su smećkasti ili hrđastosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do vretenaste, 8-9.5 x 4-4.5 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Čvrsto, tvrdo, bijelo, često je okerasto u stručku; miriše neugodno na znojne noge, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama, najčešće šumama smreke, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, na tku obraslom mahovinom.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog neugodnog mirisa.

Napomena: Postoji 5 varijacija ove vrste. Prepoznatljiva je po karakterističnoj žuto-okerastoj boji, po bjelkastom rubu klobuka (od ostataka ovoja) i po dosta uočljivoj dekoraciji stručka koji je skoro valjkastog oblika, na stručku se nalaze brojni prividni vjenčići koji u starosti postanu okerasti. Obična koprenka (Cortinarius trivialis) jače je dekorirana, dobre je kvalitete, a debelonožna koprenka (Cortinarius praestans) ima naboran rub klobuka. Vrste Cortinarius papulosus, Cortinarius vitellinopes, Cortinarius olidus i toljagasta koprenka (Phlegmacium cliduchus) se ne smatraju jestivim vrstama, na prerezu su neugodnog mirisa. Pripaziti da se ne zamijeni s pečurkama.

Cortinarius collinitus - created in Finland by Jukka Hietalahti

MODRONOGA KOPRENKA

Cortinarius collinitus (Sowerby) Gray

Etimologija: collinitus (lat.) = zamazan, ljepljiv. Po ljepljivoj površini.

Engleski naziv: Blue-Girdled Webcap

Klobuk: 2-11 cm širok, isprva je zvonoliko stožast pa se poslije rastvori i tupo ispupči na sredini, površina je glatka i vrlo sluzava, žuto-smeđ do narančasto-smeđ ili crvenkasto-smeđ.

Stručak: 5-15 cm visok i 0.7-2.2 cm debeo, razmjerno je dugačak i valjkast, čvrst, dolje je uži i zakrivljen, bjelkasto-ljubičast, bijel na vrhu, prekriven je ljuskavim ostacima bijele sluzave koprene.

Listići: Prirasli su na stručak, gusti, kod mladih gljiva su nejednakomjerno prekriveni ostacima sluzave bijele koprene, najprije su bjelkasti pa poslije smećkasti, u starosti tamniji i vijugavi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, limunaste ili bademaste, bradavičave, 12-16.5 x 6.5-8 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Bjelkasto do kremasto-sivkasto, svijetloljubičasto u stručku i smećkasto na bazi stručka, čvrsto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama i u krugovima, u crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, često ispod smreke i bora, samo na kiselom tlu prekrivenom mahovinom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Slična je naborana koprenka (Cortinarius elatior), te obična koprenka (Cortinarius trivialis) sa svijetlim oker-žutim sluzavim klobukom i isto tako sluzavim žutim stručkom koji je u gornjem dijelu bijel, te sa sivim listićima koji poslije postanu cimetastosmeđi. Jestiva je vrsta.

CIMETASTORIĐA KOPRENKA

Cortinarius croceus (Schaeff.) Gray

Etimologija: croceus (lat.) = boje šafrana (Crocus sativus), šafranasto-žuto. Po žutoj boji listića.

Engleski naziv: Saffron Webcap

Klobuk: 1-9 cm širok, konveksan i s ispupčenom sredinom pa se otvori, uglavnom se nepravilno rastegne, žuto-smeđ i crvenkasto-smeđ, rub je drugačije žute boje, sitno je ljuskav.

Stručak: 3-7 cm visok i 0.4-1.4 cm debeo, valjkast, pravilan ili zakrivljen, ubrzo je šupalj, žućkast ili žuto-maslinast, samo je na bazi žućkasto-crvenkastog tona.

Listići: Lijepe su žute boje, u starosti žuto-smeđi, izrezani uz stručak, slobodni, nisu gusti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 6.5-9 x 4.5-6 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Žućkasto do žuto-maslinasto, tamnije pri dnu stručka; miris je slab na rotkvice ili jod, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim, a rjeđe u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim drvećem, često na višim nadmorskim visinama. Primjerke na slici snimio je Mladen Ormuž.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Dokazano je vrlo otrovna vrsta. Prijavljeno je nekoliko slučajeva trovanja.

Napomena: Ova vrsta je najprepoznatljivija po žutom rubu klobuka, po žutim listićima i stručku, rjeđe je maslinastog tona kao kod narančastorubne koprenke (Cortinarius malicorius).

Cortinarius duracinus - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

TVRDOKORNA KOPRENKA

Cortinarius duracinus Fr.

Engleski naziv: Rigid Webcap

Klobuk: 2-5 cm širok, najprije je zvonolik, zatim je konveksan ili poprilično nepravilan, ispupčen na sredini, žuto-smeđ, crvenkast ili crvenkasto-smeđ, vodenast, po suhom vremenu izblijedi, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 5-12 cm visok i 3-8 mm debeo, žilave je konzistencije, valjkast, duguljast, uglavnom je zadebljan i korjenasto produžen na bazi, bjelkast ili svijetložut, vodenasto prošaran, s ostacima ovoja koji nije uvijek prisutan.

Listići: Gusti, nekad su razmaknuti, prirasli su na stručak, žuto-smeđi do cimetastosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 7.8-9.2 x 5.1-5.5 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Isprva je bjelkasto do svijetlosmeđe, kasnije je oker, vlaknasto; miris je neugodan na plijesan, a okus je gorak i opor.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, često po nekoliko primjeraka zajedno, u svim vrstama šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim i bjelogoričnim drvećem, češće u crnogoričnim šumama, voli toplinu, češća je u mediteranskim područjima, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog gorkog okusa mesa.

Napomena: S karakterističnim je vrlo izduženim stručkom koji je jasno produžen i ukopan u zemlji poput korijena.

NABORANA KOPRENKA

Cortinarius elatior Fr.

Etimologija: elatus (lat.) = uzvišen, visok, visoko, vitak. Po visokom rastu i sličnosti s drugim vrstama.

Engleski naziv: Tall Webcap

Klobuk: 4-13 cm širok, prvo je zvonoliko-konveksan pa otvoren i tupo ispupčen, nekad je izvrnut, tipično je zrakasto narebran od ruba skoro do sredine, površina je mazava i sjajna, dosta je promjenljive boje, slamnato žućkasto-okerast, oker-smeđ, maslinasto-smeđ ili tamno ljubičasto-smeđ, malo je tamniji na sredini, rub poslije postane valovit.

Stručak: 6-14 cm visok i 1-2.2 cm debeo, vitak, vretenast ili malo korjenast i duboko ukopan u tlu, šupalj, po vlažnom vremenu je mazav, vlaknast, s ljuskavim je pojasom na dnu, bjelkast ili lagano ljubičast ili sivkast, ispod klobuka je uzdužno narebran.

Listići: Osrednje su gusti, široki, međusobno su spojeni sa žilicama, prirasli, često izgledaju kao slobodni, oker-smećkasti do hrđastosmeđi, oštrica je nepravilno nazubljena i ostaje bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su bademaste, sitno hrapave, 12-14 x 7.5-9.5 µm (cromushrooms: (11.5) 11.8 - 14.2 (15.9) × (4.2) 6.2 - 7.6 (8.5) µm, Q = (1.7) 1.74 - 2 (2.8), N = 120, Me = 12.8 × 6.8 µm, Qav = 1.9); otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Mekano, krhko, bjelkasto do okerasto-smećkasto, nešto je deblje samo na spoju stručka i klobuka; miriše na med, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, obično u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično s bukvom, brezom ili hrastom, po ravničarskim područjima, te po suhim šumskim livadama. Primjerke na drugoj i trećoj slici snimio je Danijel Mulc, krajem rujna, na lokalitetu Brod Moravice u Gorskom kotaru, a primjerak na ostalim slikama snimljen je početkom listopada na lokalitetu Dubravica u Hrvatskom zagorju.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Najprepoznatljivija je po ljubičasto nahukanom stručku, cimetastosmeđim listićima, te dosta dugo crtastom rubu klobuka. Podsjeća na modronogu koprenku (Cortinarius collinitus), ali ona raste po crnogoričnim šumama i nikada nema tako naboran klobuk. Slična je i lažnoljubičasta koprenka (Cortinarius pseudosalor), ali ona ima rijetke svijetle listiće i rub klobuka nikada nije narebran, već je gladak i dugo vremena podvrnut.

Cortinarius emollitus - created in Spain by Luis García Bona

MLITAVA KOPRENKA

Cortinarius emollitus Fr.

Etimologija: emollitus (lat.) = meko. Po mekanoj konzistenciji mesa.

Engleski naziv: Biting Webcap

Klobuk: 2-9 cm širok, polukuglast pa raširen, široko je ispupčen na sredini, žuto-smećkast, sivkasto-smećkast ili narančasto-smeđ, sitno vlaknast, osnova je bjelkasta ili sivkasta, po vlažnom vremenu je mazav i nešto intenzivnije smeđe boje na sredini, mesnat, rub je nešto svjetliji, tanak i dugo vremena podvijen.

Stručak: 5-8 cm visok i 1-1.5 cm debeo, kratak, gotovo je valjkast i batinast, također je vretenasto-zadebljan na bazi, nešto korjenast, šupljikav je pa šupalj, bjelkast, sa žuto-smeđim ovojem, vlaknast, ponekad je slamnatožut po vlažnom vremenu.

Listići: Široki, razmaknuti, prirasli uz stručak, izmiješani su s lamelulama, rijetko povezani poprečnim žilicama na bazi, najprije su svijetlosmeđi ili okerasti, a u starosti su hrđastosmećkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, sitno bradavičave, 5-7 x 4-5 µm; otrusina je oker-smeđa.

Meso: Bjelkasto, uz rub stručka i u klobuku žućkasto, u mladosti je čvrsto, a u starosti mekano; miris nije izražen, a okus je jako gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno, u svim tipovima šuma, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično bukvom, a rjeđe smrekom, jelom i boom, voli kiselo tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta zbog gorkog okusa mesa.

Napomena: Dosta je vrsta iz skupine Myxacium osrednje veličine i koje nemaju vitak izgled zbog zadebljanog stručka. Ističe se po obliku klobuka koji je uglavnom dosta širok, a kožica po suhom vremenu postane sjajna i blistava.

Cortinarius europaeus - created in Spain by Luis García Bona

EUROPSKA KOPRENKA

Cortinarius europaeus (M.M.Moser) Bidaud, Moënne-Locc. & Reumaux

Klobuk: 5-10 cm širok, najprije konveksan pa raširen, kožica se lako guli, mazav, sjajan i gladak, rub je pravilan, poslije je malo valovit s ostacima koprene, bjelkast do oker-smećkast, na kraju smećkast i s narančastom nijansom.

Stručak: 4-6.5 cm visok, pun, čvrst, robustan, u početku je zadebljan, poslije je izdužen i korjenasto produžen, bijel, prema bazi je smećkast, koprena je bijela, a poslije smećkasta od spora.

Listići: Gusti, s brojnim je lamelulama, prirasli, najprije su bjelkasti do sivkasti, poslije su smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 10-12 x 6-7 µm; otrusina je smećkasta.

Meso: Debelo, bijelo, na presjeku postane crvenkasto-smeđe; miris nije izražen, a okus je slatkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Europska koprenka je jedan oblik koprenke Cortinarius albidus, koja u početku ima bjelkast klobuk, poslije postane vlaknasto urašten, oker-smeđ ili narančasto nahuknut. Bliska je i koprenka Cortinarius rapaceus, koja je bijela poput bjelokosti i mjestimice oker-smeđe pjegasta, a osnova stručka je gomoljasta. Njezina jestivost nije sasvim utvrđena.

Cortinarius evernius - created in Norway by Perry Gunnar Larsen

RAZORNA KOPRENKA

Cortinarius evernius (Fr.) Fr.

Engleski naziv: Silky Webcap

Klobuk: 3-11 cm širok, najprije je stožasto-zvonolik pa otvoren i šiljato ispupčen na sredini, radijalano se raspucava, gladak, s ljubičasto-smeđom i ciglastosmeđom je nijansom, vodenast, po suhom vremenu blijedi prema sivkastoj ili sivo-žutoj boji, baršunasto-vlaknast, rub je često svilenasto-vlaknast.

Stručak: Valjkast, dosta je nepravilan, često je korjenasto produžen, ljubičast, s bijelim je ovojem izraženim u obliku prstenastog pojasa.

Listići: Razmaknuti, široki, izrezani su uz stručak, prirasli, izmiješani su s lamelulama, oštrica je svjetlija i nazubljena, smećkasti, ljubičasti ili sivo-smeđi, u starosti su hrđastosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, dosta nepravilne, blago su bradavičave, 9-11.3 x 5-6.3 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: U stručku je ljubičasto, a u klobuku je smećkasto, u starosti pocrni; miris nije izražen ili lagano miriše na rotkvice, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, po planinskim crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, na vlažnim mjestima bogatim tresetnom mahovinom.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Prepoznatljiva je po kontrastu između smećkaste boje klobuka i listića koja je u kontrastu s ljubičastom bojom stručka s ostacima bijelog ovoja. Najsličnija je dvobojna koprenka (Cortinarius cagei) koja u ranoj mladosti ima ljubičastu boju klobuka i listića, slična je i tamna koprenka (Cortinarius torvus).