HRASTOVA KOPRENKA

Cortinarius rubellus Cooke

Engleski naziv: Deadly Webcap

Klobuk: 3-9 cm širok, u mladosti je najprije stožast pa polukuglast i na kraju otvoren, uvijek je ispupčen i sa šiljatom grbicom na sredini, smeđ, crvenkasto-smeđ ili narančasto-crven, površina je uzdužno vlaknasta ili sitno ljuskava, osobito prema rubu, s visećim vlaknastim ostacima žuto-narančastog zastorka na rubu.

Stručak: 5.5-13 cm visok i 0.5-2 cm debeo, čvrst, pun, širi se prema bazi gdje je oko 2 cm širok, boje je klobuka, hrđastosmeđ, vlaknast, s karakterističnim je kosim cik-cak pojasevima žute boje koji se izmjenjuju sa svjetlijim kosim pojasevima, odnosno ostacima koprene.

Listići: Rijetki, prilično su debeli, široki, odvojeni, zaokruženi su uz stručak, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku sa zupcem, u mladosti su prekriveni žuto-narančastim zastorkom, izmiješani su s lamelulama, cimetastosmeđe su ili crveno-smećkaste boje klobuka.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, sitno bradavičave, prozirne, 9-11 x 7-8 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Žućkasto-smeđe ili žućkasto-crvenkasto, u dnu stručka narančasto-smeđe, na kraju hrđastosmeđe, vlaknasto; miris i okus na rotkvice.

Stanište: Raste u ljeto i jesen isključivo na kiselom tlu u crnogoričnim šumama, usamljeno na mahovini, voli močvarno tlo, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem. Primjerke na slici snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Jednako je otrovna kao i planinska koprenka (Cortinarius orellanus), kako dokazano u Finskoj 1974. godine i u Škotskoj 1979. godine. Otrovna je i za domaće životinje (ovce, mačke).

Napomena: Kod kušanja se ne smije progutati niti jedan komadić plodnog tijela. Vrlo slična planinska koprenka cijela je ravnomjerno narančasto-smeđa, nema gladak klobuk, nema kosih pojaseva na stručku, te također miriše na rotkvicu. Karakteristično je ispupčena na sredini klobuka, stručak nije ravnomjerno obojen, ali je dekoriran, a raste isključivo po crnogoričnim šumama i na mahovini. Stanište je najznačajnija karakteristika pri determinaciji ove vrste. Prelijepa koprenka je sigurno jednako otrovna kao i planinska koprenka.

Cortinarius rugosus - created in Spain by Luis García Bona

HRAPAVA KOPRENKA

Cortinarius rugosus Rob.Henry

Klobuk: 5-7 cm širok, najprije konveksan, ubrzo raširen, uglavnom je hrapav, malo je ulegnut na sredini, kožica se lako guli, oker i narančasto-oker pjegav, rub je tanak, s ostacima koprene, često je valovit i raspucan.

Stručak: Valjkast, zadebljan ili čak gomoljasto obrubljen na bazi, gladak, pun, na samom je vrhu poslije šupalj, bjelkast s ostacima koprene oker-smeđe boje, poslije je gotovo smeđ i maljav.

Listići: Gusti, brojne lamelule nejednako duge, do stručka zaokruženi ili prirasli sa zupcem, najprije svijetlosmeđi, poslije su smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do kuglaste, 8-10 x 6.5-8.5 µm; otrusina je smećkasta.

Meso: Bjelkasto, krem u stručku, vlaknasto; miris je slab, neodređen, a okus malo slatkast.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, pojedinačno, u vlažnim miješanim šumama, najčešće šumama smreke, hrasta, breze i bukve.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEPOZNATA - Jestivost nije poznata.

Napomena: Karakteristična je po boji klobuka koji je poslije udubljen (što je rijetkost), nepravilno je radijalno brazdast i ima bjelkasto meso. Stručak je promjenjiv jer je bjelkasta osnova nekad zadebljana, a katkad i gomoljasto obrubljena.

Cortinarius sanguineus - created in Finland by Tapio Kekki

KRVNA KOPRENKA

Cortinarius sanguineus (Wulfen) Gray

Etimologija: sanguineus (lat.) = boje krvi, krvavocrven. Po boji.

Engleski naziv: Bloodred Webcap

Klobuk: 1-8 cm širok, dosta mesnat, prvo je zvonolik pa konveksan i na kraju raširen i ispupčen na sredini, vlaknasto-pahuljast ili slabo ljuskav, površina je crvena.

Stručak: 5-8 cm visok i 4-6 mm debeo, dug, vitak, ponekad je sinusoidalno zakrivljen, obično je malo uži na bazi, pun je pa skoro šupalj, krvavocrven, s gustom vlaknastom crvenkastom koprenom na nešto svjetlijoj osnovi, baza je narančasto-crvena s ružičastim micelijem, na vrhu je malo svjetliji.

Listići: Prirasli su na stručak, razmaknuti su i dosta široki, purpurnocrveni, u starosti su crveno-smeđi, oštrica je svjetlija.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, sitno čekinjaste, 6-9 x 4-5 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Crveno, krvavocrveno, vlaknasto; miriše na rotkvice, a okus je gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom, rijetko u bjelogoričnim šumama, uz panjeve, na vlažnom i močvarnom tlu.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Dokazano je jako otrovna vrsta, jer je prijavljeno nekoliko slučajeva trovanja.

Napomena: Crvene vrste iz roda Cortinarius (polukrvna koprenka (Cortinarius semisanguineus), cinoberasta koprenka (Cortinarius cinnabarinus), crvenosmeđa koprenka (Cortinarius purpureus) smatraju se otrovnima, sadrže otrovne alkaloide slične kao kod otrovne planinske koprenke (Cortinarius orellanus) koja je jako otrovna, trovanje njom može završiti i smrću zbog dugog vremena do pojave prvih znakova trovanja. Boja listića kod primjeraka prikazanih na slici je malo okerasta zbog naprašenosti sporama.

TMURNA KOPRENKA

Cortinarius saturninus (Fr.) Fr.

Etimologija: Saturnus (lat.) = saturnovski, što se često povezuje sa tmurnim ili tamnim bojama. Po tamnoj boji.

Engleski naziv: Trooping Webcap

Klobuk: 2-7 cm širok, prvo je polukuglast, poslije je raširen i lagano tupo ispupčen na sredini, suh, po vlažnom vremenu je mazav i ljepljiv, srebreno sivkast, žuto-smeđ, svijetlosmeđ do tamnosmeđ, u mladosti je vlaknast, vodenast, kasnije blijedi, rub klobuka je u mladosti s bjelkastom koprenom.

Stručak: Valjkast, bijel, kasnije je žuto-okerast do sivkasto-smeđ, svilenkast, uzdužno vlaknast, u starosti je gladak, s bjelkastim je prstenastim zonama.

Listići: Gusti, prirasli, prvo su svijetložuti do sivkasto-smeđi, kasnije su crvenkasto-smeđi do hrđastosmeđi, često su s ljubičastim tonom, oštrica je bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do blago bademaste, 6.3-10 x 3.8-5.2 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Čvrsto, u klobuku je smećkasto, u stručku je s ružičasto-ljubičastom nijansom, u dnu stručka je žuto-smećkasto do sivkasto; miriše lagano na povrće, a okus je blag, lagano trpak ili gorkast.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili kora stručka u dodiru s KOH  postane tamnosmeđa, sivo-smeđa do crnkasta

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u bjelogoričnim šumama, na travnatim mjestima i u grmlju, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, uglavnom vrbom, jasikom ili lijeskom. Slike je snimio Mladen Matišić, sredinom listopada, u zaobalnoj bjelogoričnoj šumi uz rijeku Savu, ispod topola i vrba, u velikoj skupini.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Slične su vrste Cortinarius agathosmus, koja raste u crnogoričnim šumama, te Cortinarius lucorum, kojoj je stručak na vrhu ljubičastog tona, osobito u mladosti.

IZBLIJEDJELA KOPRENKA

Cortinarius scaurotraganoides Rob.Henry

Etimologija: scaurus (gr.) = ćelija, struktura + tragos (gr.) = jarac, po mirisu koji je sličan kao kod kozje koprenke (Cortinarius traganus), koja miriše slično ili isto poput jarca. Po mirisu.

Klobuk: 3-8 cm širok, prvo je polukuglast, poslije je raširen i lagano tupo ispupčen na sredini, po vlažnom vremenu je malo ljepljiv, u mladosti je prekriven vlaknastim bijelo-sivim ovojem, koji se postupno ljušti, kremast, svijetlosiv do siv, ponekad je s plavkastim nijansama, nije vodenast, rub klobuka je u mladosti povezan sa stručkom izraženom bjelkastom koprenom.

Stručak: 3-8 cm visok i 1-2 cm debeo, valjkast, na bazi je izraženo gomoljasto zadebljan, gomolj je širok do 3.5 cm, gusto je prekriven bjelkastim nitima na bjelkastoj do krem osnovi.

Listići: Gusti, prirasli, oker-smeđi, ponekad su ljubičasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do blago bademaste, 7-10 x 4.5-5.5 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Čvrsto, mramorirano, ponekad je plavo-ljubičasto u vrhu stručka, oker u klobuku, a na dnu je šafranastožuto do hrđastosmeđe; miriše na voće, ali i slično ili isto poput jarca poput kozje koprenke, a okus je blag ili gorak.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do listopada, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, uglavnom hrastom, rijetko grabom ili bukvom, uglavnom u sredozemnim područjima. Vrlo je rijetka vrsta i potrebna je zaštita.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Po izraženoj bulbi podsjeća na koprenke iz roda Phlegmacium, ali se obično svrstava u skupinu Telamonia. Po izgledu i mirisu je slična kozja koprenka, koja je izraženije ljubičaste boje i raste ispod crnogoričnog drveća.

LOJASTA KOPRENKA

Cortinarius sebaceus Fr.

Klobuk: 4-11 cm širok, mesnat, najprije polukuglasto-konveksan, zatim raširen, po vlažnom vremenu malo mazav, kožica se lako guli, žuto-smeđ, kremasto-smeđ, oker ili narančasto-smeđ, sredina je tamnija, crvenkasto-smeđa, često je s mjestimičnim žućkastim ili vodenastim mrljama, po suhom vremenu s bjelkasto brašnasto zaprašen, rub je s bijelo dlakav.

Stručak: 7-10 cm visok, valjkast, zadebljan na bazi, katkad uvijen ili stisnut, pun, gladak, bijel, sa smećkastim zonama od zaostale koprene, bjelkasto vlaknast, vunast, pahuljast.

Listići: Gusti, uski, zaokruženi su uz stručak, prirasli, izgledaju gotovo slobodni, izmiješani s lamelulama, bjelkasti, poslije oker, smećkasti, smeđi ili cimetastosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 7-9 x 3.5-4 µm; otrusina oker-smeđa.

Meso: Bjelkasto, čvrsto; miris nije izražen, a okus je blag, malo slatkast.

Stanište: Raste u rano ljeto i jesen, u miješanim i crnogoričnim šumama, rijetka je u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim i bjelogoričnim drvećem, na vapnenastom tlu. Primjerke na slici snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete. Sakupljanje se preporučuje samo dobrim poznavateljima gljiva, jer su neke vrste iz ovog roda smrtno otrovne.

Napomena: Jedna je od rijetkih jestivih koprenki. Ima čvrsto bijelo meso koje ne mijenja boju. Kod starijih primjeraka meso na presjeku postane tek primjetno blijedo oker.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 296. Lojasta koprenka (Cortinarius sebaceus Fries)

POLUKRVNA KOPRENKA

Cortinarius semisanguineus (Fr.) Gillet

Etimologija: semi (lat.) = pola, polu + sanguineus (lat.) = boje krvi, krvavocrven. Po crvenoj boji samo listića.

Engleski naziv: Surprise Webcap

Klobuk: 2-8 cm širok, prvo je zvonoliko-konveksan pa otvoren i izraženo ispupčen, tankomesnat, najprije je ljuskavo-pahuljast, a na kraju gladak i bez dekoracije, žuto-smeđ, smeđ, maslinasto-smeđ ili tamnosmeđ.

Stručak: 1-6 cm visok i 3-10 mm debeo, valjkast, prilično je tanak i slabašan, lagano je zadebljan na bazi, bjelkast do žut ili žuto-smeđ, prstenasta zona često hrđastosmeđa ili prošarana poput zmijske kože, prema bazi je tamnocrven.

Listići: Prilično su debeli i široki, gusti, nejednako su dugi, prirasli su na stručak, u mladosti su pokriveni žućkastom koprenom, najprije su crveni ili krvavocrveni, a na kraju su cimetastosmeđi ili crvenkasto-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 6-9 x 4-5 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Žućkasto-bijelo do žućkasto; slabo miriše na rotkvice ili jod, a okus je također na rotkvice.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama ili pojedinačno, u crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, a vrlo rijetko s bjelogoričnim drvećem, voli kiselo tlo. Sliku je snimio Neven Ferenčak, 30.10.2016., na lokalitetu Brtonigla u Istri.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Dokazano je jako otrovna vrsta, jer je prijavljeno nekoliko slučaja trovanja.

Napomena: Tipična je vrsta iz roda Dermocybe u skupini cimetaste crvenjače (Cortinarius cinnamomeus) s lijepim kontrastom između cimetaste boje klobuka i jarkocrvene boje listića. Sve crvene Dermocybe smatraju se vrlo opasnima i imaju slične alkaloide kao planinska koprenka (Cortinarius orellanus) koja je smrtno otrovna vrsta. Svojim rastom i oblikom ne privlače pozornost pa zbog toga nisu ni opasne.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 381. Polukrvna koprenka (Cortinarius (Dermocybe) semisanguineus (Fr.) Gill.)

Cortinarius sodagnitus - created Spain by Luis García Bona

POZNATA KOPRENKA

Cortinarius sodagnitus Rob.Henry

Engleski naziv: Bitter Bigfoot Webcap

Klobuk: 3-11 cm širok, konveksan do proširen, te skoro ili potpuno izravnat, često je ulegnut na sredini, gladak, po vlažnom vremenu je mazav, a po suhom vremenu je blistav, kožica se lako guli, rub je tanak i podvijen prema unutarnjoj strani, najprije je ljubičast, plavkasto-ljubičasto ili ljubičasto-ružičast, kasnije blijedi u žućkasto-smeđu boju, često sa žućkastim ili okerastim vodenastim pjegicama i žuto obojenim područjima.

Stručak: 3-6 cm visok i 0.5-1.3 cm debeo, valjkast je i sa širokim gomoljem, s dosta je upadljivim kružnim jarkom koji je manje ili više izražen, u mladosti je ljubičast i blistav, kasnije izblijeđeno bjelkast s hrđastosmeđim prahom od spora, sitno je vlaknast.

Listići: Gusti su i dosta široki, suženi uz stručak, prirasli, najprije su ljubičasti, sivo-ljubičasti ili ljubičasto-smeđi, a kasnije su cimetastosmeđi ili hrđastosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do bademaste, duguljaste, bradavičave, 7.9-9.5 x 4.2-5.5 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Bijelo do kremasto, u stručku (obično uz rub) je s ljubičastom nijansom; miris nije izražen, a okus je malo gorkast (kožica klobuka).

Kemijske reakcije: Kožica klobuka u dodiru s natrijevim hidroksidom (NaOH) i s kalijevom lužinom (KOH) postane vinskicrvena ili karmincrvena, a meso postane crveno-narančasto.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogorričnim drvećem, najčešće s bukvom, voli vapnenasto tlo.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom. Vjerojatno nije otrovna vrsta, ali se lako zamijeni sa sličnim otrovnim vrstama.

Napomena: Koprenka je ljubičaste boje, teži da izblijedi ka žutoj ili žuto-oker boji, osobito kožica klobuka. Slična je lijepoobojena koprenka (Cortinarius calochrous), koja se razlikuje po žutoj boji klobuka i stručka.

NARANČASTOLISTIĆAVA KOPRENKA

Cortinarius sommerfeltii Høil.

Engleski naziv: Concentric Webcap

Klobuk: 2-8 cm širok, u početku stožast, poslije zvonolik do konveksan, tupo ispupčen, rub je tanak, podvijen i često nazubljen, žuto-smeđ do narančasto-smeđ ili hrđastosmeđ, poslije tamnosmeđ, grubo ljuskav, u mladosti potpuno prekriven narančastim ovojem, sredina je tamnija i manje ljuskava.

Stručak: 3-6 cm visok, valjkast, tanak, često je zakrivljen, na bazi je malo zadebljan, površina žućkasta do žućkasto-crvenkasta ili narančasto-smeđa, baza je obavijena krem-žutim micelijem, narančasto-smeđo vlaknast.

Listići: Prirasli, pomiješani su s brojnim lamelulama, u početku svijetložuti, a kasnije tamno oker-smeđi do crveno-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, vrlo sitno bradavičave, 13-15 x 7-8 µm; otrusina je cimetastosmeđa.

Meso: Tanko, žuto-oker, prema bazi je hrđastosmeđe; miris je kiselkast, na jod, a okus je malo gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u crnogoričnim šumama, najčešće šumama bora ili smreke, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Otrovna je vrsta.

Napomena: Od drugih koprenki iz podskupine Dermocybe razlikuje se po boji listića, koji su najprije narančasti do rđasto-žuti, a poslije postanu hrđastosmeđi. Postoji sličnost s narančastorubnom koprenkom (Cortinarius malicorius) koja raste u planinskim crnogoričnim šumama. Nema ljuskavo-maljav klobuk, stručak nije jače vlaknasto-maljav, a spore su joj znatno manje (4.5-7 x 3.3-4.5 µm). Također je otrovna vrsta.

Cortinarius stillatitius - created on September 2014 in Novosibirsk, Russian Federation by Tatiana Bulyonkova

ČESTITA KOPRENKA

Cortinarius stillatitius Fr.

Engleski naziv: Purple Stocked Webcap

Klobuk: 2-11 cm širok, najprije zvonolik, zatim raširen i ispupčen na sredini, oker-maslinast, žuto-smeđ, sivo-smeđ, ljubičasto-smeđ do tamnosmeđ, prekriven je s plavkastom sluzi, u starosti je naboran.

Stručak: Valjkast, na dnu je malo sužen, na vrhu je bijel do svijetložut, na donjem je dijelu ljubičasto-smeđ, s ostacima je plavkasto-ljubičastog ovoja.

Listići: Rijetki, zupčasto su prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku, izmiješani su s brojnim lamelulama, bjelkasti, žuto-oker, svijetlosmeđi do hrđastosmeđi, oštrica je s bjelkastim resicama, kasnije je valovita, nazubljena.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 15-17.6 x 7.7-9.7 µm; otrusina je smeđa do hrđastosmeđa.

Meso: Bjelkasto; miris podsjeća na med, osobito pri dnu stručka, a okus je malo gorkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u svim tipovima šuma, najčešće u šumama smreke, bukve i breze u simbiozi s raznim bjelogoričnim i crnogoričnim drvećem.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Smatra se jestivom vrstom slabe kvalitete zbog gorkog okusa mesa.

Napomena: Najprepoznatljivija je po ljubičastoj sluzi po površini.

Cortinarius suillus - created in Spain by J. Ignasi Tejodor

SVINJSKA KOPRENKA

Cortinarius suillus Fr.

Engleski naziv: Piggy Webcap

Klobuk: 5-10 cm širok, u početku konveksan, poslije je raširen i malo široko ispupčen, mesnat, gladak, crvenkasto-smeđ ili svijetlosmeđ, površina je smeđe pjegava.

Stručak: 4-8 cm visok, prema bazi je zadebljan ili čak vretenast, lomljiv, pun, bjelkast, smeđe pjegav i na kraju smeđ.

Listići: Rijetki, prirasli sa zupcem, u početku su svijetlo ljubičasto-smeđi, poslije su smećkasti, oštrica je svjetlija i sitno pilasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, sitno bradavičave, 8.2-11.4 x 5.2-6.5 µm; otrusina je crveno-smeđa.

Meso: Bjelkasto do krem, na presjeku jasno smećkasto pjegavo, u bazi stručka je gotovo smećkasto; miris je ugodan, a okus orašast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće bukvom, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Najkarakterističnija je po smeđe pjegavom klobuku i stručku. Meso je također na presjeku karakteristično pjegavo, a prema bazi stručka sve smeđije.

TAMNA KOPRENKA

Cortinarius torvus (Fr.) Fr.

Etimologija: torvus (lat.) = mračan. Po izgledu.

Engleski naziv: Stocking Webcap

Klobuk: 4-13 cm širok, najprije je polukuglast i konveksan pa otvoren i naglašeno ispupčen na sredini, tvrd, prilično je mesnat, najprije je ljubičasto-smeđ, zatim smeđ ili crvenkasto-smeđ, po suhom vremenu izblijedi, vlaknasto-ljuskav pa s nepravilnim mramoriranim poljima, rub je zaokružen i s bjelkastim ostacima ovoja, gladak ili često rastrgan.

Stručak: 5-9 cm visok i 1-3 cm debeo, čvrst, debeo, zdepast, ujednačeno je valjkast i prilično trbušast, nakaradno je zadebljan na bazi, dno je obično šiljato, pun, često je izjeden od crva, iznad prstenka prema vrhu je lagano ljubičast, a prema bazi je svijetlosmeđ, gotovo je obavijen ovojem, na granici koprene ostane karakteristični gotovo opnasti i stršeći prstenak ili formira pseudoprstenaste zone, koprena je bijela.

Listići: Rijetki, široki, razmaknuti, prilično su debeli, zaokruženi su uz stručak, prirasli sa zupcem, u mladosti su lagano ljubičasti ili svijetlo ljubičasto-smećkasti, a kasnije tamnosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su jajolike do eliptične, sitno su bradavičave, 9.5-11.5 x 6-7.5 µm (cromushrooms: spore su (9.5) 9.6 - 11.1 (11.7) × (6) 6.2 - 7.1 (7.3) µm, Q = (1.4) 1.5 - 1.6 (1.7), N = 120, Me = 10.4 × 6.5 µm, Qe = 1.6, bazidije su 33-39 × 8.5-11 µm, N = 12); otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Tvrdo, debelo, u klobuku je bjelkasto, svijetloljubičasto ili sivkasto-plavkasto, malo je crvenkasto pjegavo u bazi stručka, a kasnije postane smećkasto; miris je nametljivo slatkast, karakterističan, nije uvijek ugodan, podsjeća na suho voće, suhe šljive, mošt ili fermentirano voće, a okus je prvo blag pa poslije neugodan.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, u skupinama, u bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće s bukvom, rijetko u crnogoričnim šumama ispod smreke.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Ova je koprenka po makroskopskim karakteristikama prilično prepoznatljiva po suhom izgledu i jedinstvenom slatkastom mirisu. S dosta je promjenljivim ugodnim mirisom, sličnim kao kod cjepače Inocybe pyriodora, ali mnogo ugodnijem nego kod slične vrste. Slična je i Cortinarius scutulatus koja najčešće raste po crnogoričnim šumama i ima veoma neugodan i oštar miris po hrenu. Slična je i vrsta razorna koprenka (Cortinarius evernius) koja raste po crnogoričnim šumama i čiji su listići u mladosti hrđastosmeđi.

Cortinarius traganus - created on September 2020 in St. Corona am Wechsel, Austria by Christian Apschner

KOZJA KOPRENKA

Cortinarius traganus (Fr.) Fr.

Etimologija: tragos (gr.) = jarac. Po tome što miriše slično ili isto poput jarca.

Engleski naziv: Gassy Webcap

Klobuk: 3-14 cm širok, u mladosti je skoro kuglast, zatim polukuglast i na kraju raširen, s ljubičastim je vlakancima po površini, najprije svijetloljubičast, u starosti postane smećkast, a u sredini žuto-smeđ.

Stručak: 4-22 cm visok i 1-7 cm debeo, batinast ili ponekad s obrubljenim gomoljem, pun, debeo, najprije je svijetloljubičast pa izblijedi i postane okerast.

Listići: Široki, razmaknuti, nejednako su dugi, prirasli, prvo su oker, zatim cimetastosmeđi, nikada sa ljubičastim i plavkastim nijansama.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične ili u obliku sjemenke jabuke, sitno bradavičave, 6.8-10 x 4-6 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Šafranastožuto do žućkasto-smeđe, nikada nije ljubičasto kao kod kamforne mliječnice (Lactarius camphoratus); miris je neugodan po karbidu (acetilenu) ili kozama, okus je neugodno gorkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s fenolom najprije postaje crveno-smeđe pa zatim čokoladnosmeđe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće sa smrekom.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Otrovna je vrsta, uzrokuje teške gastrointestinalne tegobe.

Napomena: Prepoznatljiva po ljubičastoj boji dok je mlada, a koja se izgubi poslije kada se gljiva razvije, ima srebrnasto nahukani klobuk i teži da postane oker-smećkast, neugodnog je mirisa po karbidu ili po kozama. Od kamforne se koprenke razlikuje po cimetastosmeđim, a ne ljubičastim listićima i po rđastoj boji mesa koje je ponekad plavkasto nahukano. Slična koprenka miriše na kožicu trulog krumpira.

OBIČNA KOPRENKA

Cortinarius trivialis J.E.Lange

Etimologija: trivialis (lat.) = prosto, obično, trivijalno. Po izdašnim zajednicama.

Engleski naziv: Girdled Webcap

Klobuk: 3-11 cm širok, prvo je polukuglast ili zvonolik pa otvoren i tupo ispupčen, jako je mazav i sluzav po vlažnom vremenu, rub je isprva jako podvijen i nije narebran, dosta je promjenljive boje, žuto-smeđ, svijetlosmeđ, narančasto-smeđ, crveno-smeđ ili maslinasto-smeđ.

Stručak: 4-13 cm visok i 0.8-2.2 cm debeo, valjkast, pun, često je vretenasto sužen prema bazi, jako je mazav, žuto-smeđ do crveno-smeđ, vlaknast, ima želatinozne kružno postavljene ljuskice koje se posuše nakon čega izgleda prošaran poput zmijske kože po čemu se i najlakše prepoznaje.

Listići: Gusti, nejednako su dugi, prirasli su na stručak sa zupcem, poslije kao da se spuštaju po stručku, izmiješani su s mnogo lamelula, najprije su bjelkasti pa zatim s ljubičastim odsjajem, zatim su smećkasti i na kraju hrđastosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su bademaste do limunaste, na jednom kraju šiljate, jako bradavičave, 10.5-13 x 6-7.5 µm (cromushrooms: (10.4) 10.5 - 12.1 (13.4) × (6) 6.2 - 7.2 (7.4) µm, Q = (1.4) 1.6 - 1.8 (2), N = 120, Me = 11.3 × 6.7 µm, Qe = 1.7); otrusina je cimetastosmeđa do hrđastosmeđa.

Meso: Svijetložuto, u bazi stručka je smećkasto, a na vrhu stručka s ljubičastim ili plavkastim odsjajem; miris nije izražen, a okus je malo gorkast.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, u velikim skupinama, u miješanim i bjelogoričnim šumama u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično topolama, na glinenasto-vapnenastom tlu. Prve tri slike snimljene su 15.10.2025., na lokalitetu Brlenić kod Krašića, a četvrtu i petu je snimio Neven Ferenčak, 12.11.2023. i 26.10.2024.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom, jer je prijavljeno nekoliko slučajeva u kojima je uzrokovala blage gastrointestinalne smetnje.

Napomena: Zbog karakterističnog stručka nije moguća zamjena ni s jednom vrstom iz roda koprenki. Slična naborana koprenka (Cortinarius elatior) ima široko narebran rub klobuka.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 303. Obična koprenka (Cortinarius trivialis Lge.)

Cortinarius turgidus - created on November 2023 in Chorin, Germany by rene_berlin

NADUTA KOPRENKA

Cortinarius turgidus Fr.

Etimologija: turgidus (lat.) = napuhan, nabrekao, otečen, natečen. Po izgledu.

Engleski naziv: Swollen Webcap

Klobuk: 4-10 cm širok, stožasto-kuglast, površina je glatka, suha i sjajna i kao zaprašena, svijetložut ili svijetlosmeđ, na sredini malo tamnije sivo-smeđe boje, u starosti s tamnosmeđim mrljicama.

Stručak: 3-7 cm visok i 1-3 cm debeo, gomoljasto zadebljan na bazi, površina je ispucana i izbrazdana, čitav je bijel, posut je hrđastosmeđim prahom spora, vrh je blago ljubičast, na gornjem je dijelu vunast od ostataka koprene.

Listići: Lagano su zaokruženi uz stručak, prirasli, gusti, veoma su svijetli, bjelkasti, kremasto-okerasti ili svijetlosmeđi, kasnije hrđastosmeđi, oštrica je svjetlija.

Mikroskopija: Bazidiospore su bademaste, 8-11 x 5.5-6.5 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Bjelkasto, vlaknasto; miris je ugodan na voće, malo kiselkast, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, najčešće u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće s bukvom.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Dio je skupine koprenki koje je vrlo teško determinirati. Uvijek je prepoznatljiva prvenstveno po izostanku ljubičastog tona i dosta je svjetlije boje od sličnih vrsta.

ŠUMOVITA KOPRENKA

Cortinarius variecolor (Pers.) Fr.

Etimologija: varius (lat.) = različito, raznoliko, promjenljivo + color (lat.) = boja. Po promjenljivoj boji.

Klobuk: 6-16 cm širok, kuglast, gladak, po vlažnom vremenu mazav, kožica se lako guli, rub je tanak i podvijen dok se gljiva ne razvije, najprije je ljubičast, ubrzo od sredine postaje žuto-smeđ do crveno-smeđ, uz rub obično ostane ljubičast, gusto je vlaknast, na kraju je čitav tamnosmeđ ili tamne sivo-smeđe boje.

Stručak: 5-19 cm visok i 1.5-4 cm debeo, najprije je jako gomoljasto zadebljan na bazi, zatim se izduži, pun je pa šupalj, najprije je bijel ili svijetloljubičast, zatim smećkast, na vrhu formira prstenastu zonu od nitastih ostataka zastorka koji ubrzo postanu smeđi od praha spora.

Listići: Gusti, uski, izrezani su uz stručak, slobodni, najprije su sivo-kremasti, sivo-ljubičasti ili sivo-plavkasti, poslije su ljubičasto-smeđi ili hrđastosmeđi, oštrica je bjelkasta i pilasto nazubljena.

Mikroskopija: Bazidiospore su bademaste, bradavičave, 10-11.5 x 5.5-6.5 µm (cromushrooms: (9) 9.3 - 10.8 (11.7) × (5.4) 5.8 - 6.9 (7.8) µm, Q = (1.4) 1.5 - 1.7 (1.8), N = 120, Me = 10.1 × 6.3 µm, Qav = 1.6); otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Čvrsto, izdašno, bjelkasto je i s jedva uočljivom ljubičastom nijansom, u starosti je bjelkasto i lagano smećkasto; miriše neugodno na zemlju ili plijesan, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka u dodiru s kalijevom lužinom (KOH) postane crvenkasto-smeđa, a meso požuti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno i u krugovima, u planinskim crnogoričnim šumama u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, na vapnenastom tlu, nešto se rjeđe pronađe i u bjelogoričnim šumama, obično šumama bukve i graba.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom zbog neugodnog mirisa mesa.

Napomena: Slične su velika koprenka (Cortinarius largus) i debelonožna koprenka (Cortinarius praestans) koje su drugačijeg mirisa.

PROMJENJIVA KOPRENKA

Cortinarius varius (Schaeff.) Fr.

Etimologija: varius (lat.) = različito, raznoliko, promjenljivo. Po promjenljivoj boji i izgledu.

Klobuk: 4-13 cm širok, prvo je kuglasto-konveksan pa raširen, mazav, gladak, površina je žuto-narančasta, svijetlosmeđa ili crvenkasto-smećkasta, sredina je tamnija, rub je žut, tanak, dugo vremena podvijen i vlaknasto resast.

Stručak: 5-7 cm visok i 1.5-2.5 cm debeo, pun, gomoljast, batinastog je oblika, kratak, masivan, širi se od vrha prema dnu, vlaknast, bijel, na vrhu je s ružičastim odsjajem, a kremast na bazi, koprena je bijela pa cimetastosmeđa od poispadalih sazrelih spora koja zaostane u obliku smeđih prstenastih ostataka.

Listići: Gusti, odmaknuti od stručka, slobodni, široki, izmiješani s lamelulama, ljubičasto-plavkasti ili ljubičasto-smeđi, dugo ostaju ljubičasti, na kraju su cimetastosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do bademaste, bradavičave, 9.5-15 x 5.5-7.5 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Bijelo, u gomolju je blago žućkasto, čvrsto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i kasnu jesen do prvog mraza u crnogoričnim šumama, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće smrekom, borom i jelom, na vapnenastom tlu. Slike je snimio Danijel Mulc, 26.9.2025., u Gorskom Kotaru, u šumi smreke i javora.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete i jedna od najboljih jestivih gljiva koje rastu na vapnenačkom tlu.

Napomena: Uvijek imajte na umu da meso mora biti uglavnom bijelo, jer bi je bilo vrlo opasno pomiješati sa žutim mesom otrovne žumanjčane koprenke (Calonarius splendens). Od drugih se koprenki razlikuje i po ružičastoj boji listića, te žuto-narančastom do svijetlosmeđem klobuku. Klobuk je zadebljan, a bulba nije odsječena.

ZELENKASTA KOPRENKA

Cortinarius venetus (Fr.) Fr.

Etimologija: venetus (lat.) = zelene boje. Po boji.

Engleski naziv: Flourescent Webcap

Klobuk: 1-7 cm širok, slabo mesnat, prvo je konveksan pa jako ispupčen na sredini, bez sjaja, žuto-maslinast pa maslinast ili maslinasto-smeđ, vodenast, u starosti izblijedi, sitno pahuljast ili krupno ljuskav, tamniji je na sredini, rub je podvijen i malo prelazi listiće.

Stručak: 4-9 cm visok i 1-3 cm debeo, pun je pa šupalj, vlaknasto mesnat, čvrst, ujednačene debljine ili malo zadebljan na bazi, žućkasto-zelenkast, često bez hrđastosmeđe prolazne koprene, baza je svjetlija, bjelkasta.

Listići: Osrednje su gusti, prirasli su ili se kratko spuštaju po stručku sa zupcem, široki, žuto-maslinasti, maslinasto-smeđi ili maslinasti, na kraju su hrđastosmeđi, oštrica je vijugava.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste do eliptične, sitno bradavičave, 5.5-8 x 4.5-6.6 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Najprije je limunastožuto ili žućkasto-zelenkasto, u starosti je žuto-maslinasto, mekano; miriše slabo na rotkvice, a okus je trpak i također na rotkvice.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, najčešće s bukvom, a rjeđe se pronađe u crnogoričnim šumama, na vapnenastom tlu. Primjerke na slikama snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta. Smatra vrlo sumnjivom vrstom i nikako se ne smije konzumirati. Izravni slučajevi trovanja još nisu poznati, jer su njezini sastojci još uvijek dosta nepoznati.

Napomena: Ova vrsta često raste busenasto i tipično po jelovim šumama.

PROLJETNA KOPRENKA

Cortinarius vernus H.Lindstr. & Melot

Etimologija: vernus (lat.) = proljetni. Po vremenu rasta.

Engleski naziv: Spring Webcap

Klobuk: 1-4.5 cm širok, zvonolik, kasnije je raširen i s upadljivom grbicom na sredini, vlažan, smeđ, tamnosmeđ, tamno crveno-smeđ do sivo-smeđ, slabo je vodenast, površina je sa uraštenim radijalno postavljenim smeđim vlakancima, rub je podvijen, kasnije je valovit i s ostacima crvenkasto-smeđeg ovoja.

Stručak: 3-6 cm visok i 3-13 mm debeo, valjkast, duguljast, na bazi je lagano gomoljast, korjenast, u starosti je šupalj, bijelo do sivkasto vlaknast na smećkastoj osnovi, donji je dio ružičast, fino svilenkast, prstenasta zona s ostacima bijelog do sivkastog  ovoja, ispod prstenaste zone je pahuljasto-vlaknast, vrh je crvenkasto-smeđ od poispadalih spora, na dodir poljubičasti.

Listići: Prirasli ili se vrlo kratko spuštaju po stručku sa zupcem, ponekad su račvasti, rijetki, izmiješani su s lamelulama, krem-smećkasti, sivo-smeđi, crvenkasto-smeđi ili narančasto-smeđi, oštrica je iste boje ili bjelkasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su oblika kapi, grubo bradavičave, 6.3-12 x 4.7-6.5 µm, Q=1.3-1.6; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Bjelkasto, kremasto ili sivo-smeđe, u klobuku je prljavo smeđe; miris nije izražen ili na gljive, a i okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen uglavnom u bjelogoričnim šumama, rijetko u crnogoričnim šumama, uglavnom u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem, obično brezom, na vlažnim ili travnatim terenima.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Prisutna je već u proljeće. Pripada skupini ranih koprenki kao što je i đumbirova koprenka (Cortinarius zinziberatus) koja nije crveno-ružičaste, već žuto-oker boje i veća je rastom.

LJUBIČASTA KOPRENKA

Cortinarius violaceus (L.) Gray

Etimologija: violaceus (lat.) = ljubičasto. Po boji.

Engleski naziv: Violet Webcap

Klobuk: 3-12 cm širok, mesnat, prvo je skoro kuglast pa spljošten, ispupčen na sredini, suh, plavo-ljubičast ili tamnoljubičast, u starosti je ljubičasto-smeđ, baršunasto-ljuskav, nije vodenast.

Stručak: 5-12 cm visok i 1-6 cm debeo, baza je batinasto zadebljana, sužava se prema vrhu, isprva je pun, a poslije šupalj, tamnoljubičaste je boje klobuka, prošaran uzdužnim vlaknima poput zmijske kože, baza je maljava od bijelog micelija.

Listići: Isprva su uski, a u starosti su širi, izmiješani s lamelulama, oštrica je nazubljena, zaokruženi su uz stručak, prirasli, prekriveni su ljubičastom koprenom koja se brzo izgubi i na stručku ostavi tek neznatan trag, tamnoljubičasti, kada se klobuk spljošti hrđastosmeđi od poispadalih spora.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, bradavičave, 11.5-13.5 x 7.5-8.5 µm (cromushrooms: (11) 11.4 - 14.1 (17.7) × (6.3) 6.7 - 7.9 (8.7) µm, Q = (1.4) 1.6 - 2 (2.3), N = 120, Me = 12.8 × 7.3 µm, Qav = 1.8); otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Mekano, vlaknasto, ljubičasto, neujednačeno je mramorirano; miriše na cedrovinu, a okus podsjeća na plijesan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u vlažnim i sjenovitim bjelogoričnim šumama, najčešće u simbiozi s hrastom, bukvom, brezom i grabom, na vapnenastom tlu, a po višim planinskim predjelima i u šumama smreke.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete jer je vrlo pljesnivog okusa. Skuhana je ljubičaste boje. Pojedinačni primjerci u mješavini s drugim vrstama gljiva su prihvatljivi. Ima vrlo visok sadržaj željeza od oko 7-8 mg/g suhe težine, zbog čega se njezino konzumiranje smatra zdravim.

Napomena: Slična je kozja koprenka (Cortinarius traganus) koja je u mladosti čitava svijetloljubičasta, ali joj meso nije ljubičasto, već je na prerezu žuto, a i listići su joj smeđežuti. Sličnu boju i miris ima mirisna vlažnica (Cuphophyllus russocoriaceus). Rod koprenki je prepoznatljiv po ostacima koprene po stručku. Boja listića kod koprenke varira od vrste do vrste i može biti smeđa, crvena, ljubičasta, žuta, zelena, i slično, ali kod odraslih gljiva poprime tipičnu okerastu boju. U determinaciji vrsta pomaže i vrijeme rasta, jer dosta različito rastu. Ispod crnogoričnog drveća raste i crnogorična koprenka (Cortinarius hercynicus) koja se razlikuje po drugačijim sporama.