Clavulinopsis laeticolor - created in Norway by Siv Moen

RADOSNA CAPICA

Clavulinopsis laeticolor (Berk. & M.A.Curtis) R.H.Petersen

Etimologija: laetus (lat.) = sretan, zadovoljan, kitnjast, urešen + color (lat.) = boja. Po živoj boji.

Engleski naziv: Handsome Club

Plodno tijelo: 1.5-7 cm visoko i 1-6 mm široko, formirano od pojedinačnih ili međusobno zbijenih grančica, valjkasto ili stisnuto poput izduženog jezika, često je i lopatasto, zakrivljeno ili ravno, vrh je zaobljen, sve je tanji prema osnovi, površina je glatka, zlatnožuto do žuto-narančasto.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, glatke, prozirne, 4.5-7 x 3.5-5.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Svijetložuto do žuto-narančasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno i skupno, kao saprotrof tla po livadama, pašnjacima, u svim tipovima šuma te po šumskim čistinama.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Malena je capica dosta žive boje.

SMEĐA CAPICA

Clavulinopsis umbrinella (Sacc.) Corner

Etimologija: umbra (lat.) = sjena, tama + -ella (lat.) = označava umanjenicu. Po boji koja postaje sve tamnija.

Engleski naziv: Beige Coral

Plodno tijelo: 4-8 cm visoko i 0.5-2 cm široko, pojedinačna plodna tijela su međusobno zbijena u zajedničkom busenu u obliku koralja, baza se razgranava na grane i grančice, koje se na vrhu račvaju na 2 ili više tupih vršaka, u početku je bijelo, zatim je sivkasto, žućkasto-smeđe, svijetlo smeđe, sivo-smeđe ili žućkasto-ružičasto, na kraju je smeđe, baza je svjetlija.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste, glatke, s jednom su uljnom kapljicom, prozirne, 4-6.7 x 3-6 µm; otrusina je bijela do svijetlo žuto-siva.

Meso: Čvrsto, tvrdo, lomljivo, bijelo, sivkasto ili smećkasto; miris je ugodan, a okus blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprotrof tla po bjelogoričnim šumama, livadama, pašnjacima, šumskim čistinama, a često na skoro golom terenu. Slike je snimio Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Kalinovac pokraj Đurđevca, na livadi.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Slična je vretenasta capica (Clavulinopsis fusiformis), koja obično raste u mnogo gušćem busenu, batina je bočno stisnuta i samo povremeno račvasta, a okrunjena capica (Clavulina coralloides) je mnogo bljeđa i raste ispod bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, te vrlo često uz pješačke staze.

Hodophilus anatinus - created on September 2020 in Nová Bystrica, Slovakia by Filip Fuljer

PAČJA PRLJAVICA

Hodophilus anatinus Dima, Adamčík & Jančovič.

Etimologija: anas, anatis (lat.) = patka, koji pripada patki. Po promjeni boje plodnih tijela koja tijekom starenja nalikuje onoj kod divlje patke, pačići su na donjim dijelovima žuti i vremenom postaju gotovo u potpunosti smeđi.

Klobuk: 0.8-2 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je izravnato-konveksan i slabo ulegnut na sredini, površina je bez sjaja, glatka, ponekad je naborana, kasnije se razlaže na sitne ljuskice, vodenast, po vlažnom vremenu i u mladosti je sivkasto-smeđ, osušen je narančasto-siv do sivo-smeđ, rub prvo je podvijen, ubrzo se izravna, blago je nazubljen, po vlažnom vremenu je prozirno narebran do 1/2 promjera.

Stručak: 2-3.5 cm visok i 2-3 mm debeo, valjkast, ponekad je zakrivljen, obično se sužava prema bazi, često je stisnut, ižlijebljen, sitno je pahuljast na vrhu, prema bazi je gladak, sjajan, baza je bijelo maljava, u ranoj mladosti je svijetložut, ubrzo je na vrhu sivkasto-žut do smeđ, vremenom se smeđa boja postupno širi prema bazi, u starosti je gotovo potpuno tamnosmeđ.

Listići: Rijetki, 16-24 ih dopire do stručka, duže ili kraće se spuštaju po stručku, boje su klobuka, prvo su narančasto-sivi, u zrelosti su sivo-smeđi, oštrica je cjelovita i svjetlija od lica.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste, prozirne, glatke, tankih stijenki, 4.6-6.1 x 3.7-4.8 μm, Me = 5.2 x 4.1 μm, Q = 1.1-1.4, Qav = 1.25, bazidije su 4-sporne, usko batinaste, 27-42 x 5-8 μm, bazidiole su valjkaste do usko batinaste, vršno tupe, oko 10-30 x 2.5-5.5 μm, pleurocistide su odsutne, cheilocistide su usko ili široko batinaste, tupe, 15-53 x 5-11 μm, pileipelis se sastoji od hifa, terminalni segmenti blizu ruba klobuka su kruškoliki, gotovo kuglasti ili široko batinasti, često sa zadebljanim stijenkama do 1μm, 11-58 x 11-37 μm, donji segmenti su obično znatno uži, valjkasti, rijetko su napuhani i razgranati, 3.5-53 x 3-24 μm, terminalni segmenti na sredini klobuka su manji i uži od onih na rubu, 14-59 x 7-35 μm, donji segmenti su slični kao kod onih na rubu klobuka, 2-74 x 3.5-25 μm, caulocistide su bez tamnog pigmenta, tankih stijenki, terminalni segmenti su uglavnom usko batinasti do batinasti, rijetko su napuhani, često su izduženi na vrhu, često su zakrivljeni, uglavnom su vršno tupi, povremeno su sa suženim dodatkom, 13-100 x 5-13 μm, kopče su odsutne u svim dijelovima; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, elastično, sivkasto do sivkasto-smeđe; miris nije izražen, sa slabom je neugodnom komponentom, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprotrof tla na vapnenačkim travnjacima i pašnjacima, u mahovini i travi.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Prepoznatljiva je po sivkasto-smeđem klobuku koji osušen postane narančasto-siv i sivo-smeđ, isprva žutom stručku koji ubrzo postaje sivkasto-žuto-smeđ na vrhu, a smeđa boja se vremenom širi prema dolje i na kraju čitav postaje gotovo potpuno smeđ, slabo izraženom mirisu mesa, sporama koje su prosječno velike 5.2 x 4.1 μm, Qav = 1.25, pileipellisu koji se uglavnom sastoji samo od hifa i terminalnim segmentima hifa koji su na sredini klobuka uglavnom gotovo kuglasti ili napuhani. Po boji i promjeni boje stručka je slična žuta prljavica (Hodophilus micaceus), a po staništu sivo-žuta prljavica (Hodophilus phaeoxanthus).

Hodophilus atropunctus - created on November 2022 in Køge Å, Denmark by Thomas Kehlet

CRNOTOČKASTA PRLJAVICA

Hodophilus atropunctus (Pers.) Birkebak & Adamčík

Etimologija: atra, atrum (lat.) = crn + punctus (lat.) = točka, mrlja. Po dekoraciji na stručku.

Engleski naziv: Dotted Fanvault

Klobuk: 0.4-2.5 cm širok, isprva je konveksan, kasnije je izravnato-konveksan, ponekad je slabo ulegnut na sredini, površina je bez sjaja, glatka (pod povećalom je baršunasta ili sitno dlakava), kasnije je prema sredini blago naborana ili žiličasta, osušena se koncentrično raspucava, vodenasta, kod svježih plodnih tijela je žućkasto-siv, krem, žućkasto-smeđ do smeđ, prema sredini je maslinasto-smeđ, žućkasto-smeđ do smeđ, osušen ili u starosti je svjetliji i obično s izraženim kontrastom između svjetlijeg ruba i tamnije sredine, na rubu je krem, prema sredini je narančasto-siv, sivo-smeđ, svijetlosmeđ do žućkasto-smeđ, na sredini je obično svijetlosmeđ, žućkasto-smeđ do smeđ, rub je podvijen, kasnije je ravan, ponekad je blago nazubljen, po vlažnom je vremenu slabo prozirno narebran do 1/2 promjera.

Stručak: 1-5 cm visok i 1-4 mm debeo, valjkast i sužen prema bazi, obično je zakrivljen, ponekad je stisnut ili uzdužno ižlijebljen, obično je čitav prekrivene crnim točkicama ili ljuskicama, prema bazi je ponekad s crnim vlakancima, baza je ponekad bijelo baršunasta, na vrhu je svijetlosmeđ do žućkasto-smeđ, prema bazi je tamnosmeđ.

Listići: Rijetki, široki su 1-3.5 mm, 14-26 ih dopire do stručka, kratko ili dugo se spuštaju po stručku, isprva su krem ili sivkasto-narančasti, ubrzo su sivkasto-smeđi, često su s izraženom ružičastom nijansom, oštrica je iste boje, često je tamnija blizu stručka, a ponekad je svjetlija od lica.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste do široko eliptične, prozirne, glatke, tankih stijenki, neamiloidne, nedekstrinoidne, 4.1-6.4 x 3.1-4.9 µm, Me = 5 x 3.9 µm, Q = 1.1-1.6, Qav = 1.3, bazidije su 4-sporne, usko batinaste, sužene i zakrivljene prema bazi, 33-46.5 x 5-6.5 μm, bazidiole su valjkaste do usko batinaste, često su zakrivljene, tupe, oko 15-43 x 2-6 μm, pleurocistide su odsutne, cheilocistide obično nisu dobro definirane, slične su bazidiolama, široko su batinaste, 7-30 x 4-19 μm, trama listića sastoji se od zamršenih, valovitih, 3-12 μm širokih hifa, sastavljenih od 20-100 μm dugih segmenata, često su kraćih od 50 μm, pileipelis se sastoji od hifa, terminalni segmenti na rubu klobuka su kruškoliki ili batinasti, rjeđe su u obliku boce, obično su tankih stijenki, 13.5-68 x 5.5-37 μm, donji su segmenti obično izrazito uži, valjkasti ili batinasti, ponekad su i napuhani, kratki i mali segmenti kraći od 5 μm su rijetki, rijetko su s bočnim izbočinama, nerazgranati, 2-49 x 2-20 μm, terminalni segmenti hifa na sredini klobuka su obično uži, uglavnom su široko batinasti, često su u obliku boce, kruškoliki ili eliptični, 12-5-60 x 4.5-34 μm, donji segmenti obično su valjkasti, nisu napuhani, 2-63 x 3-18 μm, trama klobuka sastoji se od zamršenih, nepravilno usmjerenih, 2.5-4 μm širokih hifa, caulocistide su tamnosmeđe i ponekad inkrustirane, obično su u gustim snopovima, tankih ili ponekad blago zadebljanih stijenki, terminalni su segmenti uglavnom batinasti, ponekad su glavičasti ili kruškoliki, tupi, često su savijeni, 11-54.5 x 4-20 μm, kopče su odsutne u svim dijelovima; otrusina je bijela.

Meso: Debelo je 0.5-3 mm u sredini klobuka, elastično, sivkasto do sivkasto-smeđe; miris nije izražen, kasnije je neugodan, okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od kolovoza do studenog, kao saprotrof tla u grmljacima, na obalama rijeka, na strmim, šumovitim padinama, bjelogoričnim šumama, te po negnojenim travnjacima, u mahovini i travi.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Prepoznatljiva je po crno točkastoj površini stručka. Vrlo je slična promjenjivonoga prljavica (Hodophilus variabilipes), kod koje je klobuk tamniji, a površina stručka može biti glatka. Neke vrste sa smrdljivim mesom mogu imati tamne ljuske na površini stručka.

Hodophilus cambriensis - created on August 2022 in Eikenosa, Ålesund, Mr, Norway by Perry Gunnar Larsen

WELŠKA PRLJAVICA

Hodophilus cambriensis Adamčík & D.J.Harries

Etimologija: Cambria (lat.) = Wales + -ensis (lat.) = onaj koji pripada. po geografskoj lokaciji gdje je prvi put pronađena.

Klobuk: 0.5-2 cm širok, isprva je polukuglast, ubrzo je konveksan do izravnat, površina je bez sjaja, glatka, ponekad je blago hrapava, u starosti je naborana, po vlažnom vremenu i u svježem stanju je sivo-smeđ, na sredini je malo svjetliji i također sa žutom nijansom, vodenast, suši se od sredine, osušen je ujednačeno svijetlo narančasto-siv, rub je podvijen, blago i nepravilno nazubljen, često je režnjast, nije narebran.

Stručak: 1.8-2.8 cm visok i 1.5-5 mm debeo, valjkast, zakrivljen, ponekad je sužen prema bazi, isprva je vrlo fino hrapav, kasnije je gladak, prvo je sivkasto-žut do žućkasto-smeđ, kasnije tamni od baze do svijetlosmeđe i tamnosmeđe boje, u starosti je gotovo crn.

Listići: Rijetki, 13-21 ih dopire do stručka, široki su do 4 mm, obično se kratko spuštaju po stručku, svijetlo narančasto-sivi, kasnije su krem-smeđi, oštrica je cjelovita i iste boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste, prozirne, glatke, tankih stijenki, 4.4-6 x 3.1-5 µm, Me = 5.1 x 4.3 µm, Q = 1.1-1.6, Qav = 1.2, bazidije su 4-sporne, usko batinaste, 22-49 x 5-6.5 μm, bazidiole su valjkaste do usko batinaste, vršno tupe, oko 17-38 x 2.5-5.5 μm, pleurocistide su odsutne, cheilocistide su usko ili široko batinaste, tupe, 13-53 x 6.5-15 μm, pileipelis se sastoji od zadebljanih hifa povezanih dosta suženim, malim valjkastim segmentima, terminalni segmenti blizu ruba klobuka su kuglasti, kruškoliki ili jajoliki, rijetko su s vršnim produžetkom ili široko batinaste, često su sa zadebljanim stijenkama do 1μm, 18-55 x 13-40 μm, donji segmenti su obično znatno uži, uglavnom su valjkasti, rijetko su napuhani i široko batinasti ili trbušasti, rijetko su razgranati, 4-55 x 3-35 μm, terminalni segmenti na sredini klobuka su slični onima na rubu klobuka, ali obično nešto uži, 17-61 x 8-40 μm, donji segmenti su slični kao kod onih na rubu klobuka, 4-58 x 4-39 μm, caulocistide su bez tamnog pigmenta, tankih stijenki, terminalni segmenti su uglavnom usko do široko batinasti, ponekad su zakrivljeni, tupi, 13-103 x 5-14.5 μm, kopče su odsutne u svim tkivima; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, relativno je lomljivo, sivkasto do sivkasto-smeđe; miris je malo neugodan, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprotrof tla na rubovima šuma i uz potoke, u blizini jasena, javora, hrasta, lijeske i bršljana, na golom tlu i u mahovini.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Prepoznatljiva je po klobuku koji je sivo-smeđ, svjetliji na sredini, ujednačeno svijetlo narančasto-siv kada je osušen, stručku koji je isprva sivkasto-žut do žućkasto-smeđ, kasnije tamni od baze i postaje svijetlosmeđ do tamnosmeđ, u starosti gotovo crn, mesu bez jakog mirisa, sporama koje su prosječno velike 5.1 x 4.3 μm, Qav = 1.18, pileipelisu koji se sastoji uglavnom od hifa, terminalnim segmentima hifa na sredini klobuka koji su uglavnom gotovo kuglasti do kruškoliki.

Hodophilus decurrentior - created on November 2021 in Herten, Germany by Björn Sothmann

SILAZEĆA PRLJAVICA

Hodophilus decurrentior Adamčík, Jančovič., Læssøe & Dima

Etimologija: de- (lat.) = dolje, nadolje, s vrha prema dnu + currere (lat.) = trčati, teći. Po listićima koji se dugo spuštaju po stručku.

Klobuk: 0.5-1.3 cm širok, isprva je polukuglast, zatim je konveksan, kasnije se izravna, nekad je slabo ulegnut na sredini, površina je bez sjaja, glatka, naborana na sredini, po suhom je vremenu smeđe dlakava, vodenasta, smeđ do sivkasto-smeđ, rub je podvijen i u zrelosti, nazubljen, po vlažnom vremenu je prozirno narebran do 3 mm.

Stručak: 1.8-2.5 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast i sužen prema bazi, gladak, bez sjaja, boje je klobuka, smeđ do sivkasto-smeđ, na vrhu i na bazi je svjetliji.

Listići: Rijetki, 11-19 ih dopire do stručka, dugo se spuštaju po stručku, smeđi, oštrica je cjelovita i iste boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, prozirne, glatke, tankih stijenki, 4.9-7.5 x 3.3-4.5 μm, Me = 5.9 x 3.8 μm, Q = 1.3-2.2, Qav = 1.6, bazidije su 4-sporne, rijetko su 2-sporne, usko batinaste, 30-47 x 5-7.5 μm, bazidiole su valjkaste do usko batinaste, tupe, oko 11-38 x 3-7 μm, pleurocistide su odsutne, cheilocistide su dobro definirane samo na oštrici u blizini ruba klobuka, usko su ili široko batinaste, ponekad su gotovo valjkaste ili u obliku boce, tupe, 15-41 x 3.5-11.5 μm, pileipelis se sastoji od hifa, terminalni segmenti na rubu klobuka su kuglasti, gotovo kuglasti, ili široko batinasti, obično su tankih stijenki debljine do 0.5 μm, 20-63 x 10.5-38 μm, donji su segmenti obično uži, valjkasti, rijetko su napuhani, nisu nerazgranati, 2.5-65 x 2-19 μm, terminalni segmenti hifa na sredini klobuka su slične veličine i oblika kao i kod hifa na rubu klobuka, 13-59 x 9-33 μm, donji segmenti su češće napuhani, 2-59 x 3-25 μm, caulocistide su bez tamnog pigmenta, tankih stijenki, terminalni su segmenti uglavnom usko batinasti do batinasti, rijetko su trbušasti, tupi, često su savijeni, 18-51 x 6-12 μm, kopče su odsutne u svim dijelovima; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, lomljivo, sivo-smeđe, nepromjenjivo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprotrof tla na negnojenim travnjacima i tlu s niskim grmljem i visokoj vegetaciji trave modre beskoljenke (Molinia caerulea), u blizini vrba, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Prepoznatljiva je po smeđe dlakavom klobuku, listićima koji se dugo spuštaju po stručku, mesu bez jakog mirisa i usko eliptičnim do duguljastim sporama, prosječno velkim 5.9 x 3.8 μm, Q = 1.37-1.74, Qav = 1.56.

Hodophilus foetens - created on October 2021 in Germany by Enrico Tomschke

MIRISNA PRLJAVICA

Hodophilus foetens (W.Phillips) Birkebak & Adamčík

Engleski naziv: Stinking Fanvault

Klobuk: 1-3 cm širok i do 4 cm visok, prvo je polukuglast do konveksan, s tupom je grbicom na sredini, kasnije je izravnat i ulegnut na sredini, sitno je baršunast, vodenast, sivkast ili sivo-smeđ, izbljeđuje, rub je ponekad podvijen.

Stručak: Valjkast, pun, kasnije je šupalj, površina je sa sitnim, uraštenim ljuskicama, svijetlosiv ili sivo-smeđ.

Listići: Razmaknuti, 18-30 ih dopire do stručka, spuštaju se po stručku, na bazi su spojeni s poprečnim žilicama, svijetlosivi, kasnije su prljavo smeđi ili sivo-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste do eliptične, glatke, 4.5-6.5 x 3.8-5.4 µm, Q = 1.1-1.7, Qav = 1.4, Me = 5.5 x 4.5 µm, pileipelis se sastoji od hifa s kruškolikim vršnim segmentima; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, pomalo je žilavo i kožasto, sivkasto-smeđe do tamnosmeđe; miris je nepodnošljivo ekstreman po fekalijama, plinu, sumporu, insekticidu, naftalanu, a okus je blag, ali vrlo neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od srpnja do studenog, kao saprotrof tla u grmljacima i na rubovima šuma, rjeđe na suhim negnojenim travnjacima, a vrlo rijetko u bjelogoričnim šumama, voli više planinske predjele. U Hrvatskoj je poznata s dva lokaliteta, u Žumberačkom gorju i na sjevernom Velebitu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Isti neugodan miris imaju uskocistidna prljavica (Hodophilus tenuicystidiatus), koja nema tamne ljuske na stručku, tamnije listiće i više uskih caulocistida, te Hodophilus pallidus i smrdljiva prljavica (Hodophilus subfoetens), koje imaju razmaknutije listiće, 10-20 ih dopire do stručka.

Hodophilus micaceus - created on November 2022 in England, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by Peachysteve

ŽUTA PRLJAVICA

Hodophilus micaceus (Berk. & Broome) Birkebak & Adamčík

Engleski naziv: Yellowlegged Fanvault

Klobuk: 0.7-1.7 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, na kraju je izravnato-konveksan, rijetko je ulegnut na sredini, površina je bez sjaja, glatka, u starosti je blago naborana, u mladosti i svjež je ujednačeno svijetložut, kasnije postaje svijetlo žuto-smeđ do smeđ, vodenast, brzo se suši od sredine i postaje svijetlo sivo-žućkast ili svijetlokrem, rub podvijen, u starosti je nazubljen, nije narebran.

Stručak: 2-3 cm visok i 1.5-5 mm debeo, elastičan, valjkast, ponekad se sužava prema bazi, osobito u starosti, gladak, sjajan, boja je postojano i ujednačeno limunastožuta do žumanjčanožuta.

Listići: Rijetki, u zrelosti su oko 2.5 mm široki, 17-24 dopiru do stručka, obično se spuštaju po stručku, u mladosti kraće, a u zrelosti duže, prvo su svijetložuti, kasnije su svijetlo sivo-smeđi, oštrica je cjelovita i iste boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste do široko eliptične, prozirne, glatke, tankih stijenki, 3.5-6 x 3.1-4.7 μm, Me = 5 x 4 μm, Q = 1-1.6, Qav = 1.26, bazidije su 4-sporne, prozirne, usko batinaste i blago zakrivljene prema bazi, 29-51 x 5-7.5 μm, bazidiole su valjhkaste do usko batinaste, često su zakrivljene, tupe, 17-43 x 2-7 μm, pleurocistide su odsutne, cheilocistide su često dobro definirane, usko batinaste do batinaste, ponekad su zakrivljene, tupe, 14-59 x 4.5-15 μm, pileipelis se sastoji samo od hifa, terminalni segmenti na rubu klobuka se uglavnom kruškoliki, gotovo kuglasti ili eliptični, rjeđe su često široko batinasti, često su debelih stijski do 1 μm, 17-84 x 10.5-62 μm, donji segmenti su obično izrazito uski, valjkasti, ponekad i napuhani, ponekad su razgranati, 2-45 x 2.5-26 μm, često je s malim segmentima, kraćim od 5 μm, terminalni segmenti hifa na sredini klobuka su oblikom i veličinom slični onima na ruba klobuka, 17.-85 x 6-57 μm, donji segmenti su također slični kao kod hifa na rubu klobuka, 2-41 x 2-26 μm, caulocistide su iznutra bez tamnog pigmenta, tankih stijenki, terminalni segmenti su uglavnom usko batinasti do batinasti, ponekad su široko batinasti, često su s vršnim produžetkom i zakrivljeni, tupi, 15-102 x 4.5-17 μm, kopče su odsutne u svim dijelovima; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, elastično, žućkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen, od kolovoza do studenog, pojedinačno ili skupno, kao saprotrof tla uz rubove šuma i na negnojenim travnjacima, rjeđe u grmljacima i šumama, voli glinenasto tlo. U Hrvatskoj je poznata samo s jednog lokaliteta, na Žumberačkom gorju.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Vrlo je sitna gljiva s žutim listićima, koji se spuštaju po stručku, te žutim klobukom i stručkom. Najmanje su tri vrste bez mirisa više ili manje žute, uključujući sivo-žutu prljavicu (Hodophilus phaeoxanthus). Sve imaju manje ujednačeno obojene stručke i rastu na istom staništu.

Hodophilus phaeoxanthus - created on September 2018 in Østengård Skov, Denmark by Thomas Læssøe

SIVO-ŽUTA PRLJAVICA

Hodophilus phaeoxanthus (Romagn.) Adamčík & Jančovič.

Etimologija: phaeo (gr.) = tamnosiv, prigušen+ xanthus (gr.) = žut. Po dvobojnom stručku.

Klobuk: 0.6-2 cm širok, isprva je konveksan, kasnije je izravnat, često je nejasno ulegnut na sredini, površina je glatka, bez sjaja, kasnije je hrapavo-kvrgava, u mladosti je fino granulozna, po vlažnom vremenu i svjež je ujednačeno žuto-smeđ do smeđ, osušen je blizu ruba žućkasto-smeđ, sivkasto-smeđ, narančasto-siv do narančasto-smećkast, na sredini je svjetliji, narančasto-sivkast, sivo-smećkast, svijetlonarančast do sivkasto-smeđ, vodenast, rub je prvo podvijen, ubrzo se izravna, po vlažnom vremenu je slabo prozirno narebran do 1/2 promjera.

Stručak: 1.3-3.3 cm visok i 1-3 mm debeo, valjkast, zakrivljen, često je sužen prema bazi, rijetko je stisnut, na vrhu je blago pahuljast ili ponekad izrazito bijelo brašnast, prema bazi je gladak i sjajan, baza je bijelo maljava, obično je dvobojan, žut i smeđ, žut, zlatnožut, narančasto-smeđ, svijetlosmeđ, žućkasto-smeđ, smeđ do sivkasto-smeđ, mjesto i intenzitet žutih nijansi su varijabilni, a baza je obično smeđa.

Listići: Rijetki, 13-25 ih dopire do stručka, široki su do 1.5-2.5 mm, obično se kratko ili dugo spuštaju po stručku, u mladosti su žućkasto-smeđi do maslinasto-smeđi, ubrzo su narančasto-smeđi, svijetlosmeđi do sivkasto-smeđi, u starosti su smeđi do tamnosmeđi, oštrica je iste ili malo svjetlije boje i cjelovita.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste, prozirne, glatke, tankih stijenki, 4.1-6.6 x 3.4-5 μm, Me = 5.1 x 4.2 μm, Q = 1.1-1.4, Qav = 1.2, bazidije su 4-sporne, usko batinaste, obično su zakrivljene prema bazi, 23-48 x 5-9 μm, bazidiole su valjkaste do usko batinaste, često su zakrivljene, vršno su tupe, oko 15-49 x 3-8 μm, pleurocistide su odsutne, cheilocistide su dobro definirane, usko su batinaste do batinaste, obično nisu zakrivljene, tupe, 14-48 x 5-15 μm, pileipelis se sastoji od hifa, terminalni segmenti blizu ruba klobuka su uglavnom gotovo kuglasti, kruškoliki, jajoliki ili eliptični, rijetko su široko batinasti, često su sa zadebljanim stijenkama do 1μm, 7.5-78 x 4-57 μm, manji segmenti kraći od 5 μm su rijetki, donji segmenti su ibićno izraženo uži, uglavnom valjkasti ili trbušasti, ponekad su razgranati, 2-60 x 2.5-35 μm, terminalni segmenti na sredini klobuka su sličnog oblika onima na rubu klobuka, ali obično nešto veći, 10-102 x 7.5-68 μm, donji segmenti su slični kao kod onih na rubu klobuka, ali su češće razgranati ili napuhani, 2-50 x 2-22.5 μm, caulocistide su bez tamnog pigmenta, tankih stijenki, terminalni segmenti su uglavnom usko batinasti do batinasti, ponekad su gotovo valjkasti ili trbušasti, zakrivljeni, tupi, 6-108 x 3-20 μm, kopče su odsutne u svim dijelovima; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, elastično, sivkasto do sivkasto-smeđe; miris isprva nije izražen, kasnije je neugodan, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprotrof tla u bjelogoričnim šumama, po močvarama i travnjacima, ispod johe ili jasena, na vapnenastom ili glinenastom tlu, u mahovini.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Prepoznatljiva je slabom mirisu, pokrovu klobuka kojeg čine tamne točkice, te rastu na teškim glinenastim tlima, često s vrlo visokim pH .

Hodophilus stramineus - created on November 2023 in Herten, Germany by Björn Sothmann

SLAMNATOŽUTA PRLJAVICA

Hodophilus stramineus Jančovič., Dima & Adamčík

Etimologija: stramineus (lat.) = slamnat, boje slame, svijetložut, slamnatožut. Po boji suhog klobuka.

Klobuk: 0.5-2 cm širok, prvo je konveksan, kasnije je izravnato-konveksan, obično je slabo ulegnut na sredini, površina je bez sjaja, glatka, ponekad je hrapava ili naborana na sredini, osušena se raspucava i formira finu granuloznu strukturu, vodenasta, po vlažnom vremenu i kod svježih primjeraka je sivkasto-smeđ ili svijetlosmeđ na rubu, te tamniji, narančasto-smeđ, sivo-smeđ, maslinasto-smeđ na sredini, osušen je sivkasto-narančast, žućkasto-smeđ do narančasto-smeđ, sivo-smeđ ili sivkasto-žut, rub je podvijen, kasnije se izravna, blago je nazubljen, po vlažnom je vremenu prozirno narebran do 1/2 promjera.

Stručak: 1.2-3.5 cm visok i 1-4 mm debeo, valjkast, obično je sužen prema bazi, ponekad je zakrivljen, gladak, sjajan, ponekad je pahuljast ili granulozan na vrhu, na vrhu je narančasto-siv, narančasto-smeđ, krem, sivkasto-žut, prema bazi je tamniji, isprva je sivkasto-smeđ, zatim je tamnosmeđ.

Listići: Rijetki, 12-31 dopire do stručka, široki do 3 mm, listići se izraženo spuštaju po stručku, obično su tamniji od površine klobuka, u mladosti su narančasto-smećkasti, u zrelosti su žućkasto-smeđi ili narančasto-smeđi, oštrica je valovita, u mladosti je bjelkasta, a u starosti iste boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste do široko eliptične, prozirne, glatke, tankih stijenki, 3.9-5.4 x 2.9-4.3 μm, Me = 4.4 x 3.6 μm, Q = 1.1-1.5, Qav = 1.24, bazidije su 4-sporne, usko batinaste, 25-44 x 4.5-7 μm, bazidiole su valjkaste do usko batinaste, tupe, 14-42 x 3-6 μm, pleurocistide su odsutne, cheilocistide su dobro definirane, uglavnom su batinaste, ponekad su eliptične ili kruškolike, tupe, 10-34 x 4.5-10.5 μm, pileipelis se sastoji od hifa, terminalni segmenti na rubu klobuka su kruškoliki, široko batinasti ili u obliku boce, često su sa zadebljanim stijenkama, debelim 0.5-1 μm, 14-65 x 9-41 μm, donji su segmenti obično izrazito uži, tankih stijenki, valjkasti, rijetko su napuhani i razgranati, 2-50 x 2-33 μm, rijetko su s malim segmentima kraćim od 5 μm, terminalni segmenti blizu sredine klobuka su slični onima na rubu klobuka, 10-65 x 10-49 μm, donji su segmenti također slični, 2-54 x 2-22 μm, caulocistide su bez tamnog pigmenta, tankih stijenki, terminalni segmenti su uglavnom usko batinasti do batinasti, često su zakrivljeni, vršno su tupi, 10-69 x 5-26 μm, kopče su odsutne u svim dijelovima; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, elastično, krem; miris nije izražen ili malo neugodan, okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprotrof tla u bjelogoričnim šumama, na rubovima šuma, negnojenim travnjacima i uz potoke, na vlažnom tlu, u blizini jasena, javora, hrasta, lijeske ili bršljana, na vapnenastom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Prepoznatljiva je po svijetlosmeđem do smeđem klobuku, koji osušen izlijeđuje u žućkasto-smeđu ili sivo-smeđu boju, stručku sa svijetlosmeđim, žućkastim i sivkastim nijansama na vrhu, a tamnijim, sivo-smeđim prema bazi, gdje postaje još tamniji u starosti, mesu bez jakog mirisa, malim, gotovo kuglastim sporama, te pileipelisu s hifama čiji su terminalni segmenti na sredini klobuka uglavnom kruškoliki, široko batinasti iliu obliku boce.

Hodophilus subfoetens - created on October 2021 in Røde Mølle, Denmark by Erik Arnfred Thomsen

SMRDLJIVA PRLJAVICA

Hodophilus subfoetens Adamčík, Jančovič. & Looney

Etimologija: sub (lat.) = blizu, skoro + foeteo (Lat.) = smrdljiv, zaudarajući. Po neugodnom mirisu.

Klobuk: 0.6-1.8 cm širok, prvo je polukuglast, zatim je konveksan, na kraju je raširen i s tupom grbicom na sredini, sivo-smeđ do tamnosmeđ, vodenast, u starosti izblijedi.

Stručak: Valjkast, šupalj, smeđ do sivo-smeđ.

Listići: Rijetki, razmaknuti, 15-20 ih dopire do stručka, kratko se spuštaju po stručku, na bazi su spojeni s poprečnim žilicama, sivo-smeđi, nešto su svjetliji od klobuka.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste do široko eliptične, glatke, prozirne, 4.6-6.4 x 3.3-5 µm, Q = 1-1.5, Qav = 1.26, Me = 5.3 x 4.2 µm, cistide i kopče su odsutne; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, sivkasto-smeđe; miris je jak na naftalan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, od rujna do studenog, kao saprotrof tla u svim tipovima šuma i uz rubove šuma.

Doba rasta: 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Opisana vrsta pripada kompleksu mirisave prljavice (Hodophilus foetens), koji je revidiran 2017., a karakteristična je po široko razmaknutim i malobrojnim listićima.

Hodophilus tenuicystidiatus - created on November 2024 in Kongsgård, Røsnæs, Denmark by Thomas Læssøe

USKOCISTIDNA PRLJAVICA

Hodophilus tenuicystidiatus Jančovič., Adamčík & Looney

Etimologija: tenuis (lat.) = tanak, fin + kystis (gr.) = kesica, cistida. Po uskim cistidama.

Klobuk: 0.8-2 cm širok, isprva je polukuglast, zatim postaje konveksan do izravnato-konveksan, bez grbice, blago je ulegnut na sredini, površina je bez sjaja, baršunasta, vodenasta, naborana ili žiličata uglavnom oko sredine, prvo je svijetlonarančast, narančasto-smeđ do smeđ, zatim postupno postaje crvenkasto-smeđ do tamnosmeđ, nešto je tamniji na sredini i svjetliji na rubu, rub je isprva blago podvijen, ubrzo se izravna, kasnije je nazubljen, vlažan je prozirno narebran do 1/3 promjera.

Stručak: 2-3.5 cm visok i 1.5-5 mm debeo, obično savitljiv, valjkast ili je nešto uži i zakrivljen pri dnu, šupalj, uzdužno je ižlijebljen, gol, gladak i sjajan, svijetlo žućkasto-smeđ, smeđ, tamnosmeđ ili crvenkasto-smeđ, pri dnu je tamniji.

Listići: Rijetki, umjereno su razmaknuti, 2-5 mm široki, 20–35 ih dopire do stručka, kratko se spuštaju po stručku, sivo-smeđi do narančasto-smeđi, nagnječeni ne mijenjaju boju, oštrica je cjelovita i iste boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste do široko eliptične, prozirne, glatke, tankih stijenki, neamiloidne, 4.3-6.5 x 3.5-5 µm, Me = 5.3 x 4.2 µm, Q = 1-1.5, Qav = 1.26, bazidije su usko batinaste, 4-sporne, 35-50 x 4-6.8 µm, bazidiole su usko batinaste do usko valjkaste, često s tupim vrhom, 37-55 x 2-6.5 µm, cheilocistide, pleurocistide i kopče su odsutne, trama listića sastoji se od izduženih vretenastih elemenata, 34-110 x 5-25 µm, pileipellis je sastavljen od batinastih do široko batinastih, široko eliptičnih ili elemenata u obliku boce, 10-65 x 5-30 µm, sa svijetlosmeđim unutarnjim pigmentom, tankih stijenki, terminalni segmenti su batinasti ili u obliku boce, 12-72 x 6-35 µm, sa svijetlosmeđim unutarnjim pigmentom, pileipelis se sastoji od isprepletenih i razgranatih hifa, širokih 4-18 µm, caulocistide su brojne, varijabilnog oblika, usko batinaste do široko batinaste  ili usko valjkaste, vršno su zaobljene ili s 1-2 nepravilna prstasta izbočenja, 12-65 x 3-12 µm, s tamnosmeđim unutarnjim pigmentom, tankih stijenki, nema kopče; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, debelo do 1 mm, elastično, bjelkasto, sivkasto do svijetlokrem; miris je izraženo jak na naftalan, a okus nije izražen ili blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprotrof tla na vlažnim travnjacima, po šikarama ili grmovitim rubovima šuma, raste i u mediteranskom području.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Opisana vrsta pripada kompleksu mirisave prljavice (Hodophilus foetens), koji je revidiran 2017., a karakteristična je po široko razmaknutim i malobrojnim listićima. Među vrstama roda Hodophilus, neke vrste mirišu na naftalan i imaju tamne točkice na stručku, dok neke nemaju te značajke. Vrste koje se prepoznaju po mirisu na naftalen su mirisava prljavica, Hodophilus pallidus, smrdljiva prljavica (Hodophilus subfoetens) i opisana vrsta. Iako im je svima zajednički neugodan miris, neke makroskopske ili mikroskopske morfološke značajke poput boje klobuka, stručka, listića i morfologije caulocistida mogu se koristiti za njihovu determinaciju. Primjerice opisana vrsta ima narančasto-smeđe ili smeđe plodno tijelo koje ne potamnjuje kada se osuši, dok su tamnosmeđa do crna kod zrelih ili suhih primjeraka mirisave prljavice. Opisana vrsta i mirisava prljavica se također razlikuju od druge dvije vrste po tome što imaju više od 20 listića, a opisana vrsta se od svih njih odvaja po narančasto-smeđim do sivo-smeđim i umjereno gustim listićima. Površina stručka je sjajna i s blijedim ljuskicama u blizini listića kod opisane vrste, dok je obično s tamnijim vlakancima ili točkicama na vrhu kod mirisave prljavice, blago zrnast blizu lamela kod smrdljive prljavice i s glatkim, finim svjetlijim granulama kod Hodophilus pallidus. Vrste linije mirisave prljavice mogu se razlikovati i na temelju morfologije caulocistida. Opisana vrsta često ima fleksibilne caulocistide prosječne širine manje od 7 µm. Međutim, šire su od 8 µm i pravilnijeg je oblika kod mirisava prljavica. I Hodophilus pallidus i smrdljiva prljavica imaju tupe i uže caulocistide u usporedbi s druge dvije vrste.

Hodophilus variabilipes - created on September 2017 in Trelde Vesterskov, Denmark by Thomas Læssøe

PROMJENJIVONOGA PRLJAVICA

Hodophilus variabilipes Jančov., Adamčík & Looney

Etimologija: variabilis (lat.) = promjenjiv + pes (lat.) = noga. Po dekoraciji na stručku koja ponekad može potpuno izostati.

Klobuk: 0.4-2.2 cm širok, isprva je konveksan, kasnije je izravnato-konveksan, rijetko je slabo ulegnut na sredini, površina je bez sjaja, baršunasta, kasnije je sa sitnim, tamnijim granulama ili zrnasta, isprva je glatka, u zrelosti postaje naborana ili hrapava prema sredini, po suhom vremenu se koncentrično raspucava, vodenasta, prvo je svjetliji na sredini, kod svježih primjeraka ili u mladosti je smeđ, tamnosmeđ do sivo-smeđ, osušen je žućkasto-smeđ, sivkasto-smeđ, narančasto-siv do maslinasto-smeđ, rub je podvijen, kasnije je ravan i blago nazubljen, po vlažnom je vremenu nejasno prozirno narebran do 1/3 promjera.

Stručak: 0.9-4.2 cm visok i 1-4 mm debeo, obično je elastičan, valjkast i sužen prema bazi, ponekad je stisnut, obično je s vrlo izraženim tamnosmeđim točkicama ili ljuskicama i vlaknast prema bazi, nekad može biti potpuno gladak i sjajan, na bazi je ponekad bijelo baršunast, obično je čitav jednobojan, sivkasto-žut, narančasto-smeđ, žućkasto-smeđ, smeđ do tamnosmeđ.

Listići: Rijetki, 1.5-8 mm široki, 9-28 ih dopire do stručka, spuštaju se po stručku, u mladosti su svijetlosmeđi, sivkasto-smeđi, kasnije su smeđi do tamnosmeđi, oštrica je cjelovita, iste boje ili nešto svjetlija od lica.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste, prozirne, glatke, tankih stijenki, neamiloidne, nedekstrinoidne, 4.1-6 x 3.3-4.9 μm, Me = 5.1 x 4.2 μm, Q = 1.1-1.4, Qav = 1.2, bazidije su 4-sporne, usko batinaste, prozirne, sužene i zakrivljene prema bazi, 28-52 x 5-8 μm, bazidiole su valjkaste do usko batinaste, često su zakrivljene, tupe, 9-35 x 2-5.5 μm, pleurocistide su odsutne, cheilocistide su obično dobro definirane, široko su batinaste, kruškolike ili u obliku boce, ponekad su odsutne ili slične bazidiolama, tankih ili rijetko zadebljanih stijenki, 13-55.5 x 5.5-19 μm, trama listića sastoji se od ponekad isprepletenih i nepravilno zadebljanih, 2-10 μm širokih hifa, sastavljenih od segmenata kraćih od 100 μm, često su kraći od 50 μm, pileipelis se sastoji od hifa, završeci hifa su 1-3 segmentni, terminalni segmenti na rubu klobuka su kuglasti, gotovo kuglasti ili eliptični, rijetko su u obliku boce ili batinasti, obično su tankih stijenki, 12-87.5 x 8-55 μm, donji su segmenti uglavnom eliptični do široko batinasti, ponekad su kraći i uži od 5 μm, rjeđe su valjkasti i duži od 10 μm, nisu razgranati, 1.5-74 x 2-40 μm, terminalni segmenti hifa na sredini klobuka su gotovo kuglasti ili kruškoliki, ponekad su eliptični ili široko batinasti, 11-99.5 x 8-55 μm, donji segmenti obično nisu zadebljani i kratko su valjkasti, nisu razgranati, 2-74 x 2-44 μm, trama klobuka sastoji se od zamršenih, 2-6 μm širokih hifa, sastavljenih obično od kratkih, do 50 μm dugih segmenata, ali često i kraćih od 50 μm, caulocistide su uglavnom široko batinaste, rijetko eliptične, vretenaste ili u obliku boce, obično su tankih stijenki, obično su s tamnim unutarnjim pigmentom, 12-55 x 4-29 μm, kopče su odsutne u svim dijelovima; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, 0.5-2 mm debelo na sredini klobuka, elastično, svijetlokrem do svijetlosmeđe; miris nije izražen ili u starosti nejasno neugodan, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprotrof tla u bjelogoričnim šumama, te po livadama i pašnjacima, u mahovini i travi.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Prepoznatljiva je po crno točkastoj površini stručka, ali imati na umu da dekoracija može potpuno izostati.

Lamelloclavaria petersenii - created on August 2017 in Paltamo, Melalahti, Finland by Tapio Kekki

PETERSENOVA PRLJAVICA

Lamelloclavaria petersenii Adamčík & Birkebak

Etimologija: U čast istaknutog američkog mikologa Ronalda H. Petersena (1934.-2023.), specijaliziranog za gljive iz reda Cantharellales (kojem je nekada pripadala i porodica Clavariaceae). Opisao je mnoge vrste i napravio veliki doprinos razumijevanju taksonomije i filogenije ove skupine gljiva.

Klobuk: 0.8-1.5 cm širok, isprva je konveksan, kasnije se gotovo izravna, rijetko je blago ulegnut, često je s malom papilom na sredini, površina nije vodenasta, suha, fino je raspucana, smeđ, sivo-smeđ, tamnosmeđ, uglavnom je ujednačeno obojen, rub je u mladosti podvijen, kasnije se izravna, gladak, nije narebran.

Stručak: 1.6-2 cm visok i 1-2 mm debeo, ponekad je ekscentričan, valjkast, gladak, sjajan, fino je granuliran na samom vrhu, iste je boje kao klobuk, baza je ponekad bijelo maljava.

Listići: 18-24 ih dopire do stručka, relativno su tanki, prirasli ili se kratko spuštaju po stručku, oštrica je glatka, sivkasti do sivi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, ponekad su sužene na sredini, prozirne, glatke, obično su s jednom velikom uljnom kapljom (vakuolom), tankih stijenki, neamiloidne, nedekstrinoidne, 5-6 x 2.5-3 μm, Me = 5.5 x 2.8 μm, Q = 1.8-2.3, Qav = 2, bazidije su 4-sporne, batinaste, 22-28 x 5-6 μm, bazidiole su valjkaste do usko batinaste, široke su 2-4.5 μm, cistide su odsutne, pileipellis blizu ruba klobuka sastoji se od relativno tankog sloja brojnih, hifalnih završetaka s unutarnjim, blijedosmeđim pigmentom, terminalni segmenti su često veći, vretenaste, široko batinasti ili u obliku boce, ponekad su usko valjkasti, 6-78 x 3-13.5 μm, bazalni segmenti su obično kraći i ponekad isprepleteni s vrlo kratkim segmentima (kraćim od 10 μm), obično su 2-4-segmentni, hifalni završeci blizu središta klobuka sastoje se od raspršenijih i kraćih hifa, neke su jednosegmentne ili lateralno razgranate, s nepravilnijim terminalnim segmentima, 13.5-66 x 2-10 μm, caulocistide su raspršene ili u malim nakupinama, tankih stijenki, terminalni segmenti su tipično uski, jednostruki i često savitljivi, tupi do blago suženi blizu vrha, uglavnom valjkasti do usko batinasti, sa svijetlosmeđim unutarnjim pigmentom i povremeno s raspršenim kristalima vidljivim u kongo red reagensu, 14-69 x 2.5-9 μm, kopče su odsutne u svim tkivima; otrusina je bijela.

Meso: Čvrsto, elastično, sivkasto, kasnije postaje crno, osobito uz površinu kada se osuši; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla po livadama i parkovima, uz uobičajeno livadsko bilje, malu runjiku (Hieracium pilosella), crvenu djetelinu (Trifolium pratense), uskolisni trputac (Plantago lanceolata), trave iz porodice Poaceae spp. i mahovine (Rhytidiadelphus squarrosus).

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Rod Lamelloclavaria temelji se na opisanoj vrsti. Kombinacija listića koji su široko prirasli ili se spuštaju po stručku, bijele otrusine, fino raspucanog sivog klobuka s malom papilom, odsutnosti kopči na hifama i eliptičnih do duguljastih, malih spora čini ovu vrstu vrlo istaknutom na terenu i pod mikroskopom. Čini se da je riječ o izuzetno rijetkoj vrsti. Rod se lako razlikuje od ostalih vrsta iz porodice Clavariaceae po svom nitastom pileipelisu, završecima hifa i obliku spora. Po kombinaciji raspucane površine klobuka, malim dimenzijama, rastu na tlu i filogenetskoj poziciji razlikuje se od drugih listićavki u porodici Hygrophoraceae.

Mucronella bresadolae - created in Switzerland by MichellePrice_CJBG

DUGA IGLIČARKA

Mucronella bresadolae (Quél.) Corner

Plodno tijelo: 1-4 mm dugo i 0.2-0.5 mm široko, u obliku je šila ili šiljka, bijelo, kasnije teže da postanu svijetložuti do oker, vrhovi su u starosti zelenkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su gotovo kuglaste ili široko eliptične, s uljnom kapljom, 8-10 x 5-6 µm, bazidije su 6-sporne, batinaste, vitke 39-46 x 7-10 µm, hife su 4-8 µm široke, kristalične, često su zadebljane i s čekinjicama dužine do 12 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, bijelo, prozirno, kasnije je žućkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u jesen, usamljeno ili u gustim skupinama, u miješanim i crnogoričnim šumama kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka različitih vrsta crnogoričnog drveća, često smreke ili jele, na donjoj strani vlažnog drveta, usmjereno je prema zemlji. U Hrvatskoj je pronađena na panju Vajmutovog bora (Pinus strobus), a poznata je samo s jednog lokaliteta, u okolici Stubičkih Toplica.

Doba rasta: 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Može se zamijeniti s kratkom igličarkom (Mucronella calva) koja ima nešto kraće bazidije i kraće šiljke. Uglavnom je nešto rjeđa vrsta i raste u manjim skupinama.

Mucronella calva - created in Norway by Bente Rian

KRATKA IGLIČARKA

Mucronella calva (Alb. & Schwein.) Fr.

Engleski naziv: Swarming Spine

Plodno tijelo: 1-3 mm dugo, u obliku je trna, štapićato, bijelo, kasnije oker do smećkasto.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, prozirne, 5-7 x 2.5-3.5 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, bijelo, prozirno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, od travnja do studenog, u miješanim ili crnogoričnim šumama kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka različitih vrsta crnogoričnog drveća, najčešće bora, smreke ili jele. U Hrvatskoj je pronađena na trupcima jele u šumi bukve, jele i smreke, a poznata je samo s jednog lokaliteta, u Nacionalnom parku Plitvička jezera.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Od sličnih se vrsta može razlikovati samo pomoću mikroskopske analize spora.

Ramariopsis kunzei - created on November 2023 in Quantock Hills AONB, Bridgwater, England, United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland by zoehicks

KUNZEOVA CAPICA

Ramariopsis kunzei (Fr.) Corner

Etimologija: Po odgovarajućem imenu.

Engleski naziv: Ivory Coral

Plodno tijelo: 2.5-10 cm visoko i 2-12 cm široko, sliči na koralje, jasno je razgranato, osnova dosta nepravilna, kratka ili nejasna, 0.5-2.5 cm visoka i 2.5-6 mm debela, na bazi je vunasto-maljava, bijela, ponekad postane žuta ili ružičasta, osnova se račva na brojne ili rijetke grane, ponekad su spljoštene, na vrhu se račvaju na 2 zašiljena ili odsječena vrška, čitavo je plodno tijelo ujednačene je snježnobijele ili kremaste boje, poslije je često s laganom ružičastom, žuto-narančastom do oker nijansom.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do kuglaste, zrnate, naborane ili sitno bodljikave, prozirne, 3-5.5 x 2.5-4.5 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Lomljivo do malo elastično, bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u miješanim i bjelogoričnim šumama, te po livadama i pašnjacima, kao saprotrof krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća, te na zemlji.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Smatra se jestivom vrstom dobre kvalitete.

Napomena: Po izgledu i boji je slična okrunjena capica (Clavulina coralloides), ali se razlikuje po dekoraciji na osnovi, osnova je kod slične vrste glatka.

LIJEPA CAPICA

Ramariopsis pulchella (Boud.) Corner

Etimologija: pulchella (lat.) = lijepo. slatko. Po vizualno privlačnom izgledu.

Engleski naziv: Lilac Coral

Plodno tijelo: 1-3 cm visoko, busen je širok 2-6 cm, ljubičaste ili plave boje lavande, stapka je valjkasta, uvijek je razgranato, vršci su u obliku rogova.

Mikroskopija: Bazidiospore su široko eliptične, prozirne, 3-5 x 2-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Ljubičasto do ružičasto, provodnjeno, vrlo lomljivo; miris je slab, slatkast, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla po livadama, travnjacima, grobljima, rijetko po šumskim proplancima, svim tipovima šuma i uz rubove potoka, u travi, po mahovinom pokrivenim šumskim površinama, na pjeskovitom i vapnenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Po izgledu i boji je slična ljubičasta capica (Clavulina amethystina), koja je jako razgranata.

Ramariopsis subtilis - created in Norway by Per Fadnes

TANKOĆUTNA CAPICA

Ramariopsis subtilis (Pers.) R.H.Petersen

Engleski naziv: Slender Coral

Plodno tijelo: 0.5-10 cm visoko, ima rogati izgled, katkad je s istaknutom tankom, punom i glatkom osnovom debelom do 3 mm, bjelkasto, žućkasto do svijetlosmeđe, najčešće se račva na dvije grane, grančice su ponekad zbijene i 0.5-1 mm debele, račvaju se na 1-4 žućkasta vrška koji su poslije tamniji.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, glatke, prozirne, 3-4.5 x 3-4 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Bijelo, bjelkasto, lomljivo; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla u svim tipovima šuma, uz rubove šuma, po livadama, parkovima, vrtovima, na vlažnom tlu, u mahovini i travi, voli tlo bogato hranjivim tvarima i vapnenasto tlo.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Po izgledu i boji je slična okrunjena capica (Clavulina coralloides), ali se razlikuje po dekoraciji po stručku, dok je stručak kod slične vrste gladak.

Calonarius arcuatorum - created on October 2015 in Crots, France by Nicolò Oppicelli

SVEDENA KOPRENKA

Calonarius arcuatorum (Rob.Henry) Niskanen & Liimat.

Etimologija: arcuatus (lat.) = kriv (ili savijen), u obliku luka. Po zakrivljenom stručku?

Engleski naziv: Arched Webcap

Klobuk: 4-13 cm širok, mesnat, najprije je konveksan pa konveksno-raširen, po vlažnom vremenu je mazav, a sjajan po suhom vremenu, lijepe je narančasto-smeđe ili oker-smeđe boje s mesnatoružičastim tonom, u starosti postane urašteno vlaknasto-pahuljast; rub je uvijek podvrnut, često s ostacima ljubičastog ovoja.

Stručak: 4.5-8 cm visok i 1.4-2 cm debeo, valjkast, pun, na bazi se naglo kao obrubljeno širi u gotovo plosnati gomolj, bjelkast, okerast, pri vrhu je plavkasto-ljubičast, a na bazi prekriven hrđastosmeđim prahom od spora, rub gomolja je ljubičast, u starosti se na stručku ističe duga vlaknasta koprena smećkaste boje.

Listići: Gusti, prirasli su s kukicom na stručak, prilično su široki, jednako su široki kao debljina mesa u klobuku, u mladosti su svijetloljubičasti, a kasnije ljubičasto-smeđi i u starosti hrđastosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, limunaste, bradavičave, 10-14 x 6 µm; otrusina je hrđastosmeđa.

Meso: Debelo, bjelkasto s ljubičastom ili okerasto-ljubičastom nijansom; miriše ugodno na voće, na jabuke iili kruške, a okus je lagano gorkast.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s kalijevom lužinom postane crveno-ružičasto, a kožica klobuka poružičasti.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, na vapnenastom tlu, u simbiozi s raznim bjelogoričnim drvećem.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Dio je skupine u kojoj je tipična vrsta Cortinarius dibaphus koja se u mladosti ističu krasnom ljubičastom bojom klobuka i listića, a raste u crnogoričnim šumama. Naša vrsta razlikuje se od navedene vrste po kemijskoj reakciji s kalijevom lužinom pri kojoj se meso i listići različito oboje. Listići su karakteristično ljubičasto-smeđi.