VREĆASTA PUHARA

Lycoperdon excipuliforme (Scop.) Pers.

Engleski naziv: Pestle Puffball

Plodno tijelo: 6-30 cm je visoko, s prilično dugim i naboranim stručkom i okruglom glavom u kojoj se nalazi himenij, smeđe ili crvenkasto-smećkasto, cijela površina je posuta sitnim zrncima koja se lako skidaju, sazrijevanjem spora na tjemenu glave stvori se otvor kroz koji izlaze spore u obliku prašine.

Stručak: Sastavni je dio plodnog tijela i u njemu se ne stvaraju spore.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, bradavičave, 3.5 x 5.5 µm; otrusina je najprije bijela, zatim je maslinasta i u starosti ljubičasto-smeđa.

Meso (gleba): Najprije je bijela pa zatim zelenkasta i na kraju crno-smeđa; miris je ugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprotrof tla u svim tipovima šuma, te po livadama, pašnjacima i živicama. Primjerke na prve četiri slike snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Jagnjedovec pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali samo mlada, dok je meso bijele boje. Vrlo je zdrava jer sadrži mnoge vitamine i minerale, kao što su cink, željezo, magnezij itd. Spore ponekad mogu izazvati alergijske reakcije ako se udišu.

Napomena: Karakteristična je vrsta po naboranom stručku i okrugloj glavi.

TRAVNJAČKA PUHARA

Lycoperdon lividum Pers.

Etimologija: lividum (lat.) = plavkasto, modro. Po boji.

Engleski naziv: Grassland Puffball

Plodno tijelo: 2-7 cm je visoko i do 3 cm široko, kuglasto ili kruškoliko, najprije je bjelkasto, kasnije je sivo, oker ili smećkasto, površina je perutasto-zrnata, s nježnim je šiljcima koji potpuno prekrivaju glavu i kratki stručkoliki produžetak, kasnije je gola jer se šiljci isperu, endoperidij je svijetlosivo-smeđ, blistav, tanak, papirast, s bijelim je rizomorfima na bazi.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, sitno bradavičave, s ostacima sterigmi dužine do 5 µm, 4.8-6.8 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Bijelo, kasnije je maslinasto do tamnosmeđe, u starosti je crno-smeđe; miris je ugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla uglavnom po suhim travnjacima, pješčanim nanosima, povremeno i na šumskim stazama, na pjeskovitom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je gljiva dobre kvalitete, ali samo mlada, dok je meso bijele boje.

Napomena: Dosta je česta vrsta, a prepoznatljiva je po zrnatoj površini, karakterističnim ostacima pijeska po jamičastoj površini, te po karakterističnom staništu. Teško se razlikuje od vrste Lycoperdon ericaeum koja uglavnom ima nešto veće plodno tijelo, sitno bradavičavi endoperidij i jedva uočljivo bradavičave spore.

SISATA PUHARA

Lycoperdon mammiforme Pers.

Etimologija: mamma (lat.) = sisa, dojka + forme (lat.) = oblik. Po obliku sličnom dojci.

Engleski naziv: Flaky Puffball

Plodno tijelo: 2-7 cm široko, kruškoliko, prvo je bjelkasto, kasnije je smećkasto, ponekad s laganom svijetloružičastom nijansom, najprije je glatko jer je obavijeno bijelim ovojem koji se kasnije raspuca na vrlo nježne fragmente koji po kiši ili na dodir otpadnu i ne ostavljaju mrežasti uzorak, površina je pored fragmentiranih ostataka ovoja zrnata, nakon raspucavanja se stvori ovratnik između gornjeg dijela i donjeg stručkolikog nastavka, ponekad se samo na bazi mogu pronaći krupniji ostaci ovoja.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, bodljikave, 6-7 µm; otrusina je žuto-smeđa.

Meso: U mladosti je bijelo i čvrsto, kasnije postane žuto-smeđe i spužvasto, na kraju se pretvori u sivo-smeđi prah; miris je ugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla u bjelogoričnim šumama, na vapnenastom tlu. Primjerke na slikama snimila je Tihana Prcić, u listopadu, na lokalitetu u blizini Rovinja.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali samo mlada, dok je meso bijele boje.

Napomena: Nemoguća je zamjena dok se na površini plodnog tijela nalaze fragmenti ovoja, međutim kada ostaci ovoja otpadnu, tada se eventualno može zamijeniti s vrećastom puharom (Lycoperdon excipuliforme).

Lycopedron marginatum - created on October 2022 in 55.7796..., 52.4126..., Russian Federation by Yulia Kozina

BUSENASTA PUHARA

Lycopedron marginatum Vittad.

Engleski naziv: Peeling Puffball

Plodno tijelo: 2-6 cm široko, najčešće je kuglasto ili kruškoliko, spljošteno kada raste busenasto, u mladosti je bijelo, u starosti postane oker-smećkasto, smećkasti endoperidij je prekriven s piramidalnim bradavicama koje se lako skidaju, mogu biti visoke 1-3 mm, na donjem dijelu su bradavice znatno sitnije.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, bradavičave, poneka su s ostacima sterigmi, 4-5 x 3-4 µm; otrusina je maslinastozelena.

Meso: Mekano, najprije je bijelo, u starosti se pretvori i smećkasto-crni prah, gleba je od subglebe odvojena tankom lažnom pseudodijafragmom, kapilicij (sterilne niti u glebi) je žuto-smeđ; miris je ugodan, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen, u zbijenim busenima, kao saprotrof tla na travnatim šumskim stazama, po šljunčarama i u crnogoričnim šumama, često u šumama bora, na tlu obraslom mahovinom i na vrlo humusnome tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete, ali samo mlada, dok je meso potpuno bijelo. U nekim se zemljama, kao što je Meksiko, smatra psihoaktivnom gljivom, međutim takve tvari nisu otkrivene u europskim gljivama.

Napomena: Lako se prepoznaje jer raste u zbijenim busenima.

MEKANA PUHARA

Lycoperdon molle Pers.

Etimologija: mollis (lat.) = nježan, mekan, mlohav. Po nježnim bodljama koje se lako skidaju.

Engleski naziv: Soft Puffball

Plodno tijelo: 2-7 cm široko, kuglasto ili kruškoliko, na bazi je sa širokim stručkolikim produžetkom, u mladosti je bijelo, ubrzo je smećkasto, egzoperidij je prekriven slabo razvijenim tamnosmeđim šiljcima koji se lako skidaju s površine nakon čega ne ostaje mrežasti uzorak kao kod ježaste puhare (Lycoperdon echinatum).

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, bradavičave, s prolaznim sterigmama, 4-6 x 4.2-6 µm; otrusina je žuto-smeđa do crveno-smeđa.

Meso: Bijelo, kasnije je maslinasto do tamnosmeđe, u starosti se pretvara u crno-smeđi prah; miris i okus su aromatični na gljive.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla u bjelogoričnim šumama, planinskim miješanim šumama jele, smreke, bukve i javora, po planinskim livadama, rjeđe se pronađe po ravničarskim područjima, na umjereno kiselim, suhim i vlažnim tlima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta vrlo loše kvalitete, ali samo mlada, dok je meso bijelo.

Napomena: Ova vrsta raste u šumi. Od tikvaste se puhare (Lycoperdon perlatum) razlikuje po mnogo nježnijim i manjim šiljcima koji poslije otpadnu, te nema tragova mrežice ili polja. Kod slične ježaste puhare nakon otpadanja šiljaka također ne ostaje mrežasti uzorak.

Lycoperdon nigrescens - created on October 2022 in Huesca, ES-AR, Spain by pacovillalonga

SMRDLJIVA PUHARA

Lycoperdon nigrescens Pers.

Engleski naziv: Dusky Puffball

Plodno tijelo: 2-9 cm široko, tikvasto, gore je šire i kuglasto, prema dnu se sužava i manje se ili više stručkoliko produžava, u mladosti je sivkasto, kasnije je smećkasto, pokriveno je jako lomljivim tamnosmeđim ili crnkastim bodljicama ili stožastim izraslinama koje se lako odvajaju od površine i razlažu na višekutna polja, odnosno ostavljaju mrežasti uzorak, kada spore sazriju na vrhu se tjemena otvori rupa iz koje izlaze zrele spore u obliku prašine, stručak je pravilan, sadrži neplodnu glebu u kojoj se ne stvaraju spore, smeđe ili sivo-žute boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, glatke, 3-5 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Najprije je bijelo, kasnije je žućkasto, u starosti je maslinasto-smeđe; miris je malo neugodno ljutkast, metalan, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u množini, kao saprotrof tla na vrlo različitim staništima, u travi, na ostacima industrijskog otpada, u kanalima, na vlažnim terenima i općenito u svim tipovima šuma, najčešće ispod vrba ili breza, voli kiselo tlo.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete, ali samo mlada, dok je meso bijelo. Smeđe su puhare obično nešto lošijeg okusa. Neki autori navode da je nejestiva i sumnjiva kao vjerojatno otrovna vrsta, ali to nije potvrđeno.

Napomena: Po tamnijoj boji slična je ježasta puhara (Lycoperdon echinatum) koja ima dosta kraće bodljice. Slična je i tikvasta puhara (Lycoperdon perlatum) koja ima drugačiju površinu egzoperidija s jasno združenim bodljicama.

TIKVASTA PUHARA

Lycoperdon perlatum Pers.

Etimologija: perlatus (lat.) = biserno. Po izgledu plodnog tijela.

Engleski naziv: Common Puffball

Plodno tijelo: 1-4 cm široko i do 9 cm visoko, tikvasto ili kruškoliko, na gornjem dijelu je šire i kuglasto, prema dnu se sužava i manje se ili više stručkoliko produljuje, bijelo, u starosti je smećkasto, pokriveno je jako lomljivim bodljicama ili stožastim izraslinama bjelkaste boje koje se lako odvajaju od površine i nakon otpadanja ostavljaju mrežasti uzorak, kada spore sazriju na vrhu se otvori rupa iz koje izlaze zrele spore u obliku prašine, stručak sadrži neplodnu glebu u kojoj se ne stvaraju spore.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, bradavičave, 3-4.5 µm ( cromushrooms: (2.6) 2.8 - 3.4 (4.0) × (2.4) 2.7 - 3.3 (3.8) µm, Q = 1 - 1.1, N = 120, Me = 3.1 × 3.0 µm, Qav = 1); otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Bijelo, kasnije je žućkasto, u starosti je maslinasto-smeđe; miris je ugodan na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, u svim tipovima šuma, kao saprotrof krupnih drvnih ostataka raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća ili na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je je vrsta dobre kvalitete, ali samo mlada, dok je meso potpuno bijelo.

Napomena: Nije velikih dimenzija i ponekad raste busenasto. Plodna tijela su karakteristična po jednostavnim bodljicama po čitavoj površini. Postoji mnogo varijacija ove vrste, nekada je malo smećkaste boje. Slična je smrdljiva puhara (Lycoperdon nigrescens), koja je prljavosmeđe boje, a bradavice s površine veoma lako otpadaju ostavljajući za sobom višekutna bjelkasta polja, neugodnog je mirisa. Sve bijele puhare su jestive dok je meso bijelo. Nema opasnosti od zamjene s otrovnim vrstama.

LIVADNA PUHARA

Lycoperdon pratense Pers.

Etimologija: pratensis (lat.) = livadna. Po staništu.

Engleski naziv: Meadow Puffball

Plodno tijelo: 1-4 cm široko, kuglasto ili kruškoliko, neposredno iznad baze je malo izduženo i naborano, bijelo, pokriveno je sitnim zrncima i šiljcima koji na mali dodir otpadaju, na kraju je glatko, te krem ili svijetlosmeđe, strukoliki produžetak sadrži neplodnu glebu u kojoj se ne stvaraju spore, u starosti se na vrhu otvori rupa kroz koju se oslobađaju zrele spore.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, glatke ili sitno bradavičave, 3-4.5 µm (cromushrooms: (3) 3.2 - 3.8 (4.2) × (2.5) 2.9 - 3.5 (3.7) µm, Q = 1 - 1.2 (1.3), N = 60, Me = 3.5 × 3.2 µm, Qav = 1.1); otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Bijelo, kasnije je žućkasto, u starosti je maslinasto-smeđe ili crno-smeđe, sastoji se od dva dijela, gleba je odvojena od subglebe opnom, subgleba je kremasta, sastoji se od okruglastih rupica u obliku pčelinjih saća; miris je ugodan na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, kao saprotrof tla po travnjacima, livadama i pašnjacima.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete, ali samo mlada, dok je meso bijelo.

Napomena: Sliči joj crvenkasta puhara (Bovista aestivalis), čije je plodno tijelo s crvenkastim odsjajem, bradavice nisu postojane i samo na mali dodir otpadnu, a raste po šumama.

SMEĐA PUHARA

Lycoperdon umbrinum Pers.

Etimologija: umbra (lat.) = sjena, hlad. Po tamnoj boji.

Plodno tijelo: 2-8 cm široko, kruškoliko ili kuglasto, gornji je dio kuglast, na vrhu je tupo ispupčeno, donji je dio sužen i neplodan, smećkasto, površina je prekrivena sitnim tamnosmeđim mekanim bodljicama ili dlačicama skupljenim u čupercima na svjetlijoj osnovi, na dnu su čuperci rjeđi, lako se odvajaju ili isperu i na površini ne ostavljaju mrežasti uzorak za razliku od ježaste puhare (Lycoperdon echinatum), endoperidij je gladak i sjajan.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, sitno bradavičave, 3.5-5.5 µm; otrusina je maslinasto-smeđa.

Meso: Najprije je bijelo, kasnije je maslinasto do tamnosmeđe, u starosti postane crno-smeđe i kašasto, kada se posuši ostane maslinasto-smeđa otrusina koja se oslobađa kroz veliki otvor na vrhu plodnog tijela; miris je aromatičan na gljive, a okus je blag, također ugodan na gljive, skuhano je vrlo bljutavo.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili u skupinama, kao saprotrof tla u crnogoričnim šumama, najčešće šumama smreke i jele, a rijetko u bjelogoričnim šumama. Primjerak na slici snimio je Mladen Matišić, sredinom listopada.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Jestiva je vrsta slabe kvalitete, ali samo mlada, dok je meso potpuno bijelo.

Napomena: Slična je mekana puhara (Lycoperdon molle) kojoj je plodno tijelo tamnije boje i ima otvor na vrhu plodnog tijela kroz koji izlaze sazrele spore, otrusina joj je čokoladnosmeđe boje, a spore su bradavičave. Smrdljiva puhara (Lycoperdon nigrescens) je tamnije boje, ali s poljima po endoperidiju. Ježasta puhara dosta čupavija. Sve su spomenute vrste jestive.

OGULJENA SUNČANICA

Macrolepiota excoriata (Schaeff.) Wasser

Etimologija: excoriata (lat.) = oguliti, oderati. Po razderanoj kožici klobuka.

Klobuk: 3-14 cm širok, u mladosti je zvonolik, zatim je polukuglast, na kraju se raširi poput kišobrana, tupo je ispupčen na sredini, bijel, kremast, sivkasto-smeđ ili svijetlosmeđ, površina je u mladosti sitno vlaknasto-ljuskava, kasnije ljuske ostaju povezane na sredini pa površina izgleda poput zvijezde s mnogo krakova, sredina je glatka i svijetlosmeđa, osnova je bijela do kremasta, kožica je na rubu rastrgana.

Stručak: 5-16 cm visok i 0.7-2 cm debeo, valjkast, pri dnu je zadebljan i često korjenasto produžen, gladak, u starosti je šupalj, bjelkast do lagano žućkast, u starosti ili na dodir postane smećkast, površina je fino baršunasta, iznad vjenčića je fino crtast; vjenčić je bijel, s donje je strane smeđ, gladak, vunast, tanak, uzak, jednostruk, u starosti je viseći, pokretan.

Listići: Gusti, široki, nježni, slobodni, različito su dugački, bijeli, u starosti s ružičastim odsjajem, oštrica je iste boje i sitno trepavičasta, u starosti je malo valovita ili nazubljena.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, duguljaste, prozirne, 11-17 x 8-11 µm; otrusina je bijela do blago kremasto-ružičasta.

Meso: U klobuku je bijelo, nježno, u starosti je spužvasto, u stručku je kremasto do smećkasto, tvrdo, žilavo i vlaknasto; ugodnog je mirisa na gljive, a okus je blag, orašast, sirovo je neukusno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno i u skupinama, kao saprotrof tla po rubovima šuma, strništima, suhim travnjacima, parkovima, livadama, njivama, pašnjacima, uz puteve i po pješčanim nanosima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, osobito dok je mlada. Jestiv je samo klobuk, a stručak je tvrd i nejestiv.

Napomena: Jedna je od manjih, vrlo svijetlih vrsta velikih sunčanica. Slična grbava sunčanica (Macrolepiota mastoidea) ima krpaste ostatke ovoja na površini klobuka i šiljatu grbicu na sredini. Slična je i bjelkasta pečurkovica (Leucoagaricus leucothites), koja ima glatkiji stručak, manje vlaknastu površinu klobuka, koja trljanjem lagano požuti.

ČAĐAVA SUNČANICA

Macrolepiota fuliginosa (Barla) Bon

Etimologija: fuligo (lat.) = čađa, dim + -osa (lat.) = označava obilnost, prisustvo. Po boji.

Engleski naziv: Sooty Parasol

Klobuk: 4-15 cm širok, prvo je kuglast pa se otvori i tupo ispupči na sredini, površina je prekrivena sa zvjezdasto raspoređenim tamnosmeđim ljuskama na bjelkastoj osnovi, koje se kasnije razlažu od ruba prema sredini, sredina je crno-smeđa.

Stručak: 5-35 cm visok i 1-8 cm debeo, valjkast, gomoljasto zadebljan na dnu, vlaknast, žilav, fino je smeđe tigrasto prošaran na svijetloj osnovi, kasnije postaje tamnosmeđ do crvenkasto-smeđ, na bazi je svjetliji; vjenčić je velik, opnast, s dvostrukim rubom, pomičan, s gornje strane je bjelkast, a s donje je strane smećkast.

Listići: Gusti, mekani, slobodni, bjelkasti do krem, a u starosti su često s ružičastom nijansom ili ružičastim mrljama.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do jajolike, prozirne, debelih stijenki, 10-17 x 8-11 µm; otrusina je svijetloružičasta.

Meso: Bijelo, mekano, u stručku je vlaknasto i tvrdo, na prerezu ne pocrveni, ponekad pocrveni na mjestima izgriženim od crva ili u kori stručka; miris nije izražen ili slab na voće, a okus je blag, lagano kiselkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla u svim tipovima šuma, parkovima, livadama, vrtovima, te uz rubove šuma. Slike je snimio Neven Ferenčak.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne je kvalitete, a upotrebljava se samo klobuk jer je stručak vlaknast i tvrd.

Napomena: Slična je grbava sunčanica (Macrolepiota mastoidea) koja ima veću grbicu na sredini klobuka.

GRBAVA SUNČANICA

Macrolepiota mastoidea (Fr.) Singer

Etimologija: mastoidea = sisasti nastavak, izraslina. Po ispupčenju na sredini klobuka.

Engleski naziv: Slender Parasol

Klobuk: 4-15 cm širok, najprije je zvonolik, zatim je otvoren i izraženo oštro ispupčen na sredini, oker-smeđ, na sredini je tamnije smeđe boje, kožica se od sredine do ruba polako raspucava u nepravilne, sitne, priraštene, smeđe krpice ili ljuske, na sredini je često sa neprekinutim, manje ili više zvjezdastim slojem, rub je svjetliji, malo je pamučast i često rascijepljen.

Stručak: 12-15 cm visok i 0.8-1 cm debeo, valjkast, nešto je tanji na vrhu, na bazi je gomoljasto zadebljan, vitak, žilav, šupljikavo-komorast, lako se odvaja od podnice klobuka, bjelkast do svijetlosmeđ, vlaknast, iznad vjenčića je bjelkast, ispod vjenčića je najprije sivkasto maljav, a kasnije je prošaran smeđim ljuskama poput zmijske kože; vjenčić je opnast, pokretan, s gornje je strane bijel, a s donje strane svijetlosmeđ, lijevkast, s dvostrukim je rubom.

Listići: Gusti, tanki, široki, mekani, odvojeni su od stručka, završavaju na ovratniku, slobodni, najprije su bijeli, kasnije su kremasti ili s ružičastim odsjajem.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, dekstrinoidne, amiloidne, 11-18 x 7.5-12 µm (cromushrooms: (12) 12.5 - 14.8 (16.9) × (8) 8.8 - 9.9 (10.2) µm, Q = (1.3) 1.35 - 1.6 (1.8), N = 120, Me = 13.5 × 9.4 µm, Qav = 1.4); otrusina je bijela.

Meso: Debelo, krhko, nježno, mekano, na prerezu je nepromjenljive bijele boje, eventualno jedva uočljivo pocrveni samo u kori stručka; miriše ugodno na lješnjake i lagano na gorke bademe, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla u svim tipovima šuma, uz rubove šuma, po vrtovima, suhim otvorenim staništima, pašnjacima i livadama, rijetko po pješčanim nanosima. Primjerak na prvoj slici snimio je Neven Ferenčak.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Nedovoljno termički obrađena može uzrokovati gastrointestinalne tegobe.

Napomena: Ova je vrsta tipična u svojoj skupini i moguća je zamjena sa sličnim vrstama iz skupine, a to su oguljena sunčanica (Macrolepiota excoriata), koja nije oštro ispupčena na sredini klobuka, dok se velika sunčanica (Macrolepiota procera) razlikuje po većim dimenzijama, tamnijem klobuku i izraženije prošaranoj površini stručka. Dvobojni vjenčić i jako ispupčenje klobuka, te u mladosti bijelo maljava površina stručka su dovoljne karakteristike da se ne pogriješi pri determinaciji ove vrste.

Macrolepiota olivascens - created on October 2012 in Bad Godesberg, Germany by Leoboudv

MASLINASTO-PJEGAVA SUNČANICA

Macrolepiota olivascens Singer & M.M.Moser

Etimologija: olivascens (lat.) = maslinast, koji postaje maslinaste boje. Po boji.

Klobuk: 5-20 cm širok, u početku je kuglast ili stožast, kasnije se raširi poput kišobrana i tupo ispupči na sredini, smećkast do maslinastozelen, čitav je prekriven smećkastim ljuskama koje su prema sredini gušće, na vrhu je tamniji i gladak, na oštećenom mjestu postane svijetlozelen, maslinast do maslinasto-siv.

Stručak: 5-30 cm visok i 1-4 cm debeo, valjkast, gomoljasto zadebljan na bazi, šupalj, površina je ispod vjenčića prošarana smeđim ljuskama na bijeloj osnovi; vjenčić je bjelkast, pokretan, s dvostrukim rubom, prolazan.

Listići: Gusti, slobodni, bijeli, kasnije su blago ružičasti, na pritisak ili na oštećenom mjestu pozelene.

Mikroskopija: Bazidiospore su jajolike, glatke, s kličnim otvorom, 12-14 x 8.4-10 µm, cheilocistide su batinaste, vrlo brojne, prozirne, glatke, tankih stijenki, 14-44 × 9-13.7 μm; otrusina je bijela do svijetloružičasta.

Meso: Čvrsto, bijelo; miris je ugodan na gljive, a okus blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla u svim tipovima šuma, uz rubove šuma, šumskih staza i po travnatim terenima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Slična je velika sunčanica (Macrolepiota procera), koja je mnogo većih dimezija i kojoj klobuku i listići na oštećenim mjestima ne pozelene.

Macrolepiota permixta - created in Spain by Luis Herrero

DVOJNA SUNČANICA

Macrolepiota permixta (Barla) Pacioni

Klobuk: 3-20 cm širok, u početku je kuglast ili jajolik, poslije je zvonolik pa raširen i tupo ispupčen, čitav je pokriven krupnim smeđim do tamnosmeđim ljuskama ili krpicama, sredina je tamnosmeđa, rub je krpast.

Stručak: 6-30 cm visok i 1-2 cm debeo, valjkast, zadebljan na bazi, lomljiv, osnova je bjelkasta, prema gore pjegavo smeđe prošaran, na oštećenim mjestima postane plavkast; vjenčić je dvostruk, s donje je strane smeđ, pokretan.

Listići: Bijeli, poslije su oker, mekani, gusti, slobodni, do stručka su prirasli za ovratnik.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 11-17.5 x 8-11 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, svijetlosmeđe ili žuto-smeđe, ne mijenja boju, mekano, u sredini je klobuka vlaknasto i tvrdo; miris i okus su ugodni na lješnjake.

Stanište: Raste u ljeto i jesen pojedinačno kao saprotrof tla u svim tipovima šuma, na rubovima šuma i uz šumske puteve.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. Nedovoljno termički obrađena može uzrokovati gastrointestinalne tegobe.

Napomena: Slična je velika sunčanica (Macrolepiota procera), od koje se razlikuje po velikim ljuskama na klobuku s tamnim ispupčenjem. Pronađe se i u Maksimirskom parku u Zagrebu.

VELIKA SUNČANICA

Macrolepiota procera (Scop.) Singer

Etimologija: procerus (lat.) = visoko, vitko. Po izgledu.

Engleski naziv: Parasol

Klobuk: 3-30 cm širok, prvo je kuglast ili jajolik pa se otvori i uočljivo ispupči na sredini, smećkast do sivo-smeđ, površina je pokrivena s velikim, mekanim, vunastim, više ili manje zakrivljenim, koncentrično raspoređenim smeđim ljuskama, ispupčena je sredina glatka, rub je obješen i ljuskav.

Stručak: 6-40 cm visok i 2-9 cm debeo, vitak, valjkast, vlaknast, šupalj, tvrd, gomoljasto zadebljan na dnu, bjelkast do svijetlosmeđ, vlaknast, površina je izraženo tamnosmeđe tigrasto prošarana, na vrhu je svjetliji; vjenčić je upadljiv, velik, s dvostrukim rubom, pomičan, s gornje strane je bijel, a s donje smeđ, rub je iskrzan.

Listići: Gusti, mekani, drže se za ovratnik tako da su odmaknuti od stručka oko 1.5 mm, slobodni, bijeli, zatim su žućkasti, kasnije su sa ružičastom nijansom.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, krupne, prozirne, dekstrinoidne, klični je otvor prekriven prozirnom opnom, 12-18 x 8-12 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo, mekano, na prerezu samo malo pocrveni u kori stručka, u ispupčenju je tvrdo, u stručku je svijetlosmeđe ili žuto-smeđe i vlaknasto; miris i okus su ugodni na lješnjake.

Kemijske reakcije: Meso u dodiru s fenolom trenutno posmeđi, dok s gvajakolom brzo postane plavo-zeleno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla uglavnom na otvorenim travnjacima, ali i u svim tipovima šuma, po šumskim stazama, šumskim čistinama, uz rubove šuma.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne je kvalitete, a upotrebljava se samo klobuk jer je stručak vlaknast i tvrd. Nedovoljno termički obrađena može uzrokovati gastrointestinalne probleme.

Napomena: Slična je čađava sunčanica (Macrolepiota fuliginosa), koja ima labavije, veće ljuske ili krpice na radijalno vlaknastoj osnovi klobuka, te maslinasto-pjegava sunčanica (Macrolepiota olivascens), kod koje klobuk i listići na oštećenim mjestima pozelene. Ostale slične vrste iz roda ili na prerezu jako pocrvene ili imaju svjetliju boju klobuka ili im je površina stručka ispod vjenčića slabije izraženo prošarana poput zmijske kože.

PROSTRANA SUNČANICA

Macrolepiota prominens (Sacc.) M.M.Moser

Etimologija: prominere (lat.) = nagnuti se, provirivati, prostirati se. Po širokom klobuku i velikoj površini.

Klobuk: 8-15 cm širok, ubrzo se raširi i izravna, nije uvijek pravilan, s izraženom je grbicom na sredini, bijel, skoro je potpuno prekriven malim, skoro uspravnim, smeđim ljuskama, rub je lagano resast.

Stručak: 12–20 cm visok i 0.8-1 cm debeo, valjkast, malo je proširen na vrhu, karakteristično je gladak, gomoljasto je zadebljan na bazi, bijel, vjenčić je bijel, s dvostrukim rubom i pokretan.

Listići: Bijeli su ili lagano ružičasti, oštrica je u starosti crna, osrednje su gusti, slobodni.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 9-10 x 6-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bijelo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla u svim tipovima šuma i po livadama.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete, kao i kod velike sunčanice (Macrolepiota procera).

Napomena: Ova vrsta dosta lako zamijeni s velikom sunčanicom od koje se razlikuje po bijelom stručku koji nije dekoriran i po nešto sitnijoj i drugačijoj dekoraciji po klobuku.

OTROVNA SUNČANICA

Macrolepiota venenata Bon

Klobuk: 4-24 cm širok, najprije je kuglast, zatim je konveksan, na kraju se raširi i široko tupo ispupči na sredini, svijetlosmeđ, prekriven je gustim vunastim stršećim ljuskama na bijeloj osnovi, koje se razlažu pa izgledaju poput zvijezde s brojnim krakovima, sredina je glatka i smeđa, rub je ljuskav.

Stručak: 4-25 cm visok i 1-6 cm debeo, valjkast, baza je gomoljasto zadebljana i često zakrivljena, bijel, svijetlosmeđ, gladak, nije prošaran poput zmijske kože, na ozlijeđenim mjestima jako pocrveni; vjenčić je uzdignut, širok, vunast i pokretan.

Listići: Vrlo gusti, zaokruženi uz stručak, odmaknuti, slobodni, srednje široki, do ruba uži, najprije su bijeli, kasnije su sivo-smećkasti, u mladosti su također s laganom zelenkastom nijansom.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 9-11 x 6.5-7.5 µm, cheilocistide su široko batinaste do jajolike; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto ili žućkasto, na presjeku ili ozlijeđenom mjestu pocrveni, poslije postane oker-smeđe; miriše vrlo neugodno na kiseli kompost, a okus je također neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i ranu jesen kao saprotrof tla izvan šuma, na humusnom staništu, u blizini kopriva, u staklenicima, vrtovima i na krupnim drvnim ostacima raznog drveća, voli toplija područja zaštićena od vjetra i hladnoće.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Otrovna je vrsta, a uzrokuje teške probavne smetnje. Ovu gljivu, kao i otrovnu pečurku (Agaricus xanthodermus), neki ljudi podnose bez bilo kakvih simptoma trovanja, a samo se kod osjetljivih osoba javljaju najteži gastrointestinalni poremećaji.

Napomena: Otrovna se sunčanica bitno razlikuje od drugih jestivih sunčanica. Ima glatki stručak, meso na presjeku malo pocrveni, zatim postane prljavo smeđe, klobuk je gusto vlaknasto ljuskav. Najviše sliči pilatovoj sunčanici (Chlorophyllum brunneum) od koje se razlikuje po ljuskama koje izgledaju poput zvijezde s brojnim krakovima, manje robusnom jednostavnijem vjenčiću, šire batinastim cheilocistidama i prije svega po nedostatku kopči na bazi bazidija i cheilocistida, a meso na presjeku lagano pocrveni pa postane smećkasto, dok je kod pilatove sunčanice narančasto-crveno.

Melanophyllum eyrei - created on October 2023 in Germany by René Jarling

ZELENOSPORNA SUNČICA

Melanophyllum eyrei (Massee) Singer

Etimologija: U čast britanskog svećenika, mikologa i prirodoslovca Williama L. W. Eyrea (1841.-1914.), koji je razvio stručno znanje o gljivama i bio jedan od utemeljitelja i predsjednik Britanskog mikološkog društva. Po imenu.

Engleski naziv: Greenspored Dapperling

Klobuk: 1.5-3 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksno-stožast, kasnije se raširi i tupo ispupči na sredini, prljavo bijel, ponekad je sa laganom oker ili žućkasto-smeđom nijansom na sredini, kožica je vrlo zrnasta ili praškasta, u starosti je sa mjestimičnim žuto-zelenim mrljama, rub je tanak i sa resastim ostacima ovoja.

Stručak: 3.5-4.5 cm visok i 2-4 mm debeo, tanak, savitljiv, valjkast, zadebljan na bazi, šupalj, zakrivljen, nešto je uži i crtast na vrhu, bjelkast, baza je s baršunastim micelijem, površina dosta krem praškasta, trljanjem na dnu postane ružičasto-smeđ, bez vjenčića.

Listići: Gusti, slobodni, oštrica je glatka, plavkasto-zeleni, u starosti su tamnozeleni.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do valjkaste, fino su bradavičave, 3.7-5.6 × 2.4-3.5 µm; Q = 1.3-1.9, Me = 4.8 × 3 µm, Qav = 1.6 µm, bez cistida; otrusina je zelena.

Meso: Tanko, u klobuku je bjelkasto, u vrhu stručka postane plavo-zeleno, kasnije postane smeđe i postupno sve više crveno-smeđe i tamnije prema dnu; miris je ugodan ili slab na plin, a okus nije izražen.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla u bjelogoričnim šumama i grmlju, obično bukve, javora ili hrasta, uglavnom na vapnenačkom tlu bogatom hranjivim tvarima, na debelom sloju lišća i humusa, osobito oko drvnih ostataka.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom, a neki autori navode da je vjerojatno otrovna.

Napomena: Ova je sitna sunčanica prepoznatljiva po zelenim listićima i malo je vjerojatno da će biti pogrešno determinirana.

Melanophyllum haematospermum - created in Norway by Arve Græsdal

KRVAVOLISTIĆAVA SUNČICA

Melanophyllum haematospermum (Bull.) Kreisel

Etimologija: ema-ematos (gr.) = krv + sperma (gr.) = sjemenka, sjeme. Po boji listića.

Engleski naziv: Redspored Dapperling

Klobuk: 2-6 cm širok, prilično je mesnat, najprije je konveksno-stožast, zatim se raširi i lagano ispupči na sredini, svijetlosmeđ ili tamnosmeđ, rijetko je crvenkasto-smeđ ili sivo-smeđ, s mjestimičnim je mrljama, kožica je zrnasta i pokrivena sitnim ljuskama koje su tamnosive s tendencijom da posmeđe, sve su gušće od ruba prema sredini, rub je s visećim, krpastim ostacima ovoja.

Stručak: 3-7 cm visok i 3-10 mm debeo, pravilno je valjkast, u starosti je šupalj ili s pamučastom jezgrom, baza je vretenasta i ponekad duboko ukorijenjena, crvenkast ili crvenkasto-smeđ, u mladosti je prekriven sivkasto-smeđim prahom ili granulama koje se lako brišu otkrivajući crvenkasto-smeđi donji sloj, u starosti je gladak; vjenčić je slab, sivkast, opnast i brzo prolazan.

Listići: Gusti, slobodni, krvavocrveni, bordocrveni ili ružičasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, hrapave, 5-6.5 x 2.5-4 µm; otrusina je najprije zelena, ali ubrzo postane svijetlo crveno-smeđa.

Meso: Debelo, mekano, u klobuku je bjelkasto, na prerezu pocrveni, a u kori stručka je crvenkasto-smeđe; miris je neugodan na plijesan, a okus je slatkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šuma, starim vrtovima i po obalnom šipražju, na drvnom otpadu, kao saprotrof drvnih ostataka raznog bjelogoričnog drveća ili prividno na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima, na glinenastom i humusnom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Napomena: Ova je sitna sunčanica najprepoznatljivija po upadljivoj crvenoj boji listića. Slična je zelenosporna sunčica (Melanophyllum eyrei), koja ima plavkasto-zelene listiće.

Mycenastrum corium - created on July 2023 in Berlin, DE-BE-BR, Germany by rene_berlin

KOŽASTA OKLOPNICA

Mycenastrum corium (Guers.) Desv.

Etimologija: corium (lat.) = koža. Po konzistenciji peridija.

Plodno tijelo: 4-20 cm široko, kuglasto je i kuglasto-spljošteno ili dosta nepravilno rašireno, s vrlo je kratkim stručkom ili samo s micelijskim nitima spojeno na supstrat, bijelo, sivkasto ili žućkasto, kasnije je tamno crveno-smeđe, izvana je glatko, ubrzo se raspuca i otvori pa se rastrga tanki egzoperidij papiraste strukture, teži da se razlomljava na nepravilne djelove nakon čega dolazi do promjene na endoperidiju (nagriženo-kožast, smećkast, debljine 1-3 mm), gljiva se otvori poput nepravilne zvijezde.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, bradavičave, 8-12 µm; otrusina je maslinasto-smeđa, tamnosmeđa do hrđastosmeđa.

Meso: Debelo, kasnije je plutasto, bijelo, kasnije je sivo, u starosti je hrđastosmeđe, kapilicij je proziran ili žućkasto-zelenkast, ubrzo se oslobodi; miris je oštar na gljive, a okus je ljut, na gljive, aromatičan.

Stanište: Raste u jesen, zimu i proljeće kao saprotrof tla u šumama, parkovima, grmljacima, vrtovima, te po livadama, pašnjacima, šljunčarama, šumskim putovima, na pognojenim i pjeskovitim mjestima, česta je u mediteranskom području. U Hrvatskoj je poznata s četiri lokaliteta, u okolici Vinkovaca, u Zagrebu i na otoku Braču.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 10, 11, 12

Zaštita: ZAŠTIĆENA - OSJETLJIVA VRSTA

Status jestivosti: UVJETNO JESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Dok je u mladosti još zatvorena sliči vrstama iz roda Lycoperdon koje su također dosta velike rastom. Ubrzo se rastrga na trake i poprimi potpuno drugačiji izgled. Slična je zvjezdasta krumpirača (Scleroderma polyrhizum) koja ima cjeloviti i mnogo deblji egzoperidij. Slična je i južnjačka krumpirača (Scleroderma meridionale) kojoj je peridij kremaste ili zlatnožute boje.