Cystolepiota petasiformis - created on October 2022 in Ørholm, Denmark by Tobias Bøllingtoft

ŠEŠIRASTA ŠTITARKA

Cystolepiota petasiformis (Murrill) Vellinga

Etimologija: petasus (lat.) = šešir, pokrivalo za glavu + formis (lat.) = u obliku. Po izgledu.

Klobuk: 2-6 cm širok, prvo je široko jajolik, zatim je konveksan, kasnije se raširi i oštro ispupči na sredini, pokriven je obilnom bijelom pamučastom i praškastom dekoracijom, koja je nagomilana u velikim čupercima i grudama, ponekad nestaje na rubu, dekoracija kasnije postane ružičasto-oker do smećkasta, po suhom je vremenu žućkast, trljanjem postane crveno-smeđ, rub je resast od ostataka ovoja.

Stručak: 4-8 cm visok i 3-8 mm debeo, valjkast, bjelkast, ispod prstenaste zone je pamučasto-praškast poput klobuka, pri dnu je crveno-smeđ, s prstenastom je zonom.

Listići: Gusti, slobodni, bijeli do svijetlooker.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do gotovo valjkaste, glatke do fino hrapave, prozirne, 3.5-6 x 2.5-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto, nepromjenjivo, na prerezu u dnu stručka postane lagano ružičasto, a zatim tamno hrđasto crveno-smeđe; miris je ugodan na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen kao saprotrof tla u bjelogoričnim i miješanim šumama i parkovima, na tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom. Nikako se ne preporučuje konzumacija ove vrste, jer je među malim sunčanicama dosta otrovnih i smrtno otrovnih vrsta.

Napomena: Karakteristična je po oštro ispupčenom klobuku.

Cystolepiota pseudoseminuda - Taxonomy and Phylogeny of Cystolepiota (Agaricaceae, Agaricales): New Species, New Combinations and Notes on the C. seminuda Complex by Hua Qu, Ulrike Damm, Ya-Jun Hou and Zai-Wei Ge

LAŽNA POLUGOLA ŠTITARKA

Cystolepiota pseudoseminuda Y.J. Hou, H. Qu & Z.W. Ge

Etimologija: pseudo (lat.) = lažan + semi (lat.) = polu + nudus (lat.) = gol. Po sličnosti sa polugolom štitarkom (Cystolepiota seminuda).

Klobuk: 0.5-1.8 cm širok, u mladosti je polukuglast do tupo stožast, kasnije se raširi i tupo ispupči na sredini, suh, bijel do krem, prekriven je s praškastom do granuloznom prevlakom, na sredini je svijetlonarančast do ružičast, rub je s ostacima ovoja.

Stručak: 2–5 cm visok i 0.5–2 mm debeo, valjkast, površina je na gornjem dijelu bijela do krem, kasnije postepeno postaje svijetlonarančast, smećkast do ljubičasto-smeđ, osobito na donjem dijelu, s praškastim do granuloznim ljuskama, koje su iste boje kao na klobuku, bazalni micelij je bijel, u početku je s krhkim i opnastim zastorkom između ruba klobuka i stručka.

Listići: Osrednje gusti, do 3 mm široki, slobodni, nejednaki, izmiješani su s lamelulama, bijeli do svijetlokrem.

Mikroskopija: Bazidiospore su jajolike do eliptične, prozirne, tankih stijenki, nenamiloidne, nedekstrinoidne, 3-5 × 2-3.5 µm, Q = 1.2-2.2, Qav = 1.5, bez cheilocistida; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo je tanko, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprotrof tla u svim tipovima šuma, na tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom poput svih malih sunčanica.

Napomena: Morfološki je po boji i veličini slična polugola štitarka, a može se razlikovati samo po mikroskopskim karakteristikama. Obje vrste imaju praškastu do granulozno ljuskavu površinu, imaju nedekstrinoidne spore i nemaju cheilocistide. Međutim, spore od opisane vrste su kraće i šire, Q = (1.21) 1.24–1.85 (2.2) i Qav = 1.55, u usporedbi s onima od polugole štitarke, Q = (1.41) 1.46–2.15 (2.45) i Qav = 1.78.

POLUGOLA ŠTITARKA

Cystolepiota seminuda (Lasch) Bon

Etimologija: semi (lat.) = polu + nudus (lat.) = gol. Po izgledu klobuka.

Engleski naziv: Bearded Dapperling

Klobuk: 1-2.5 cm širok, najprije je polukuglast, zatim je konveksan pa otvoren i malo ispupčen na sredini, bijel, u starosti je svijetlo ružičast, sredina je tamnija, žuto-smeđa do crvenkasto-smeđa, mjestimično je s crvenkastim do ružičastim mrljama, u mladosti je posut bijelom granuliranom, praškastom prevlakom koja se lako briše, kožica prelazi preko listića, rub je trepavičast od ostataka ovoja.

Stručak: 3-4 cm visok i 1-2 mm debeo, valjkast, dosta je izdužen, šupalj, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bijel, na bazi je obično tamniji, crvenkasto-smeđ, lagano je praškast kao i klobuk, ubrzo postaje više ili manje gladak i počinje poprimati crvenkasto-ružičastu boju od baze prema gore, na vrhu je s teško uočljivom prstenastom zonom.

Listići: Gusti, gotovo su slobodni, prirasli, zaokruženi su uz stručak, izmiješani su sa lamelulama, bijeli, kasnije su žućkasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su valjkaste do izduženo eliptične, glatke, prozirne u KOH, žućkaste u Melzeru, 4-5 x 1.5-2.5 µm, Q = 1.4-2.4, Qav = 1.8, nema cheilocistide; otrusina je bijela.

Meso: Vrlo tanko, bjelkasto; miris nije izražen, a okus je blag, ne smije se probati jer i sama proba može uzrokovati oštećenje organa.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprotrof tla u svim tipovima šuma, na rubovima šuma, šumskim putevima, travnatim površinama, u vrtovima i na mjestima bogatim mahovinom. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Jagnjedovec pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se vjerojatno otrovnom vrstom poput svih malih sunčanica.

Napomena: Jedna je od najmanjih sunčanica. Najsličnija je vrsta Cystolepiota sistrata, koja ima nešto širi klobuk, koji je na rubu jako resast.

Disciseda bovista - created on May 2013 in Енотаевский р-н, Астраханская обл., Russian Federation by yury_rebriev

VELIKA OKRETNICA

Disciseda bovista (Klotzsch) Henn.

Plodno tijelo: 1-4 cm široko, u mladosti kuglasto, donja kožica se ljušti, na kraju dozrijevanja gljiva se okreće i postaje pločasta, otvori za spore koji su bili dolje u zrelosti su gore, a dno bazalnog diska prekriveno je pijeskom, u početku bjelkasto, sivkasto, sivo-oker, kasnije smeđe do crno-smeđe.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, grubo bradavičave, 5-7.5 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Bjelkasto, kasnije tamnosmeđe; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u kasno ljeto i jesen kao saprotrof tla po suhim i pješčanim suhim travnjacima, livadama, parkovima, pješčanim nanosima, voli pjeskovito tlo, preferira otvorena mjesta s malo vegetacije, ne raste po šumama. U Hrvatskoj je pronađena samo na pješčarskom travnjaku s vlasuljom bradicom (Festuca vaginata) na Kloštarskim pijescima u blizini Đurđevca, a kako su pješčarska staništa u Hrvatskoj iznimno malobrojna i mala površinom, te da su plodna tijela ove vrste uočljiva cijele godine, vrlo je vjerojatno da su Kloštarski pijesci stanište jedine hrvatske populacije ove vrste.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po staništu na kojem raste.

Disciseda candida - created in Norway by Klaus Høiland

MALA OKRETNICA

Disciseda candida (Schwein.) Lloyd

Plodno tijelo: 1-2.5 cm široko, u mladosti kuglasto, donja kožica se ljušti, na kraju procesa zrenja gljiva se okreće i postaje pločasta, otvori spora koji su nekada bili dolje u zrelosti su gore, u početku je bjelkasto, kasnije je smeđe do crno-smeđe.

Mikroskopija: Bazidiospore su kuglaste, bradavičave, 4-6 µm; otrusina je tamnosmeđa do maslinasto-smeđa.

Meso: Bjelkasto, kasnije tamnosmeđe ili maslinasto-smeđe; miris nije izražen, okus blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla na pješčarskim staništima, po suhim travnjacima, livadama, parkovima, pješčanim nanosima. U Hrvatskoj je pronađena samo na pješčarskom travnjaku s vlasuljom bradicom (Festuca vaginata) na Kloštarskim pijescima u blizini Đurđevca, a kako su pješčarska staništa u Hrvatskoj iznimno malobrojna i mala površinom, te da su plodišta ove vrste uočljiva cijele godine, vrlo je vjerojatno da su Kloštarski pijesci stanište jedine hrvatske populacije ove vrste.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Zaštita: ZAŠTIĆENA - KRITIČNO UGROŽENA VRSTA

Status jestivosti: NEJESTIVA - Prikupljanje je zabranjeno zbog ugroženosti.

Napomena: Karakteristična je po staništu na kojem raste.

VELIKA TRNOVAČA

Echinoderma asperum (Pers.) Bon

Engleski naziv: Freckled Dapperling

Klobuk: 5-18 cm širok, prvo je gotovo stožast, zatim zvonoliko izbočen, na kraju je raširen i vijugav, te tupo ispupčen na sredini, smeđ, čitava je površina prekrivena vrlo gustim, smeđim ljuskama na krem osnovi, koje se skupljaju u stršeće oštre čuperke koji su gušći na smeđoj sredini, rub je bjelkast, dugo vremena podvijen i s ostacima ovoja.

Stručak: 5-14 cm visok i 1-4 cm debeo, vrlo je kratak, robustan, gomoljasto je zadebljan na bazi, prvo je pun pa cjevasto-šupalj, lako se odvaja od podnice klobuka, pri vrhu je bjelkast, ispod vjenčića je smećkast, vunasto ljuskav, rijetko je zrnast, dno je često bradavičavo obrubljeno od ostatka ovoja; vjenčić je prolazan, širok, viseći, bijel, s donje je strane ljuskav, rub je smećkast zbog ljuskavih ostataka ovoja koji se povuku s klobuka, kasnije se zalijepi za stručak i ostane samo u tragovima, vjenčić nije pokretan.

Listići: Vrlo su gusti, račvasti, slobodni, bjelkasti, krem ili žućkasti, kasnije smećkasti, oštrica je bjelkasta i valovita.

Mikroskopija: Bazidiospore su izduženo vretenaste do eliptične, dekstrinoidne, 6-10 x 2.5-3.5 µm, cheliocistide su široko batinaste (cromushrooms: (7) 7.2 - 8.4 (9.5) × (2.7) 2.8 - 3.5 (3.8) µm, Q = (2.2) 2.3 - 2.7 (2.8), N = 120, Me = 7.8 × 3.1 µm, Qav = 2.5); otrusina je bijela.

Meso: Debelo, mekano, na sredini klobuka tvrdo, bjelkasto; miris je jak, gotovo metalan i neugodan na plin, podsjeća na miris smrdljive štitarke (Lepiota cristata), a okus je neugodno kiselkast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprotrof tla u bjelogoričnim šumama, vrtovima, parkovima, a ponekad i u crnogoričnim šumama, voli vapnenasto tlo i tlo bogato hranjivim tvarima. Primjerke na prvoj slici snimio je Danijel Mulc.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Iako se ponekad navodi kao jestiva vrsta, pokazalo se da ova gljiva sadrži toksine koji uzrokuju gastrointenstinalni sindrom trovanja, a u kombinaciji s alkoholom može uzrokovati čak i po život opasna trovanja.

Napomena: Slične su zamršena trnovača (Echinoderma perplexum), koja nema vjenčić, nema račvaste listiće i ima nešto manje spore, te ježasta trnovača (Echinoderma hystrix), kojoj su i klobuk i stručak prekriveni tamnosmeđim šiljastim piramidalnim ljuskama, ima tamniju oštricu listića i drugačiji miris.

Echinoderma boertmannii- created on August 2006 in Suserup skov, Denmark by Thomas Læssøe

BOERTMANNOVA TRNOVAČA

Echinoderma boertmannii (Knudsen) Bon

Etimologija: Po imenu.

Klobuk: 2-7 cm širok, prvo je konveksan, zatim se raširi i lagano tupo ispupči na sredini, narančasto-smeđ, prekriven je tamnosmeđim stožastim ljuskama, dugim 0.25-0.5 mm, koje se na pritisak skidaju.

Stručak: 3-4 cm visok i 4-5 mm debeo, valjkast, prema bazi je proširen, ispod prstenaste zone su ljuske iste boje kao i na klobuku, pomiješane su s dosta dugim i vidljivim vlaknima, iznad prstenaste zone je gladak i svjetliji od ostalog dijela, koji je svijetlosmeđ, na dnu je s bijelim micelijem; na vrhu je bez vjenčića, sa širokom prstenastom zonom.

Listići: Vrlo su gusti, slobodni, izmiješani su s lamelulama, nisu račvasti, krem ​​do svijetložuti, na kraju su sa hrđastosmeđim mrljama, oštrica je bjelkasta i nazubljena.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, neamiloidne, 4-5.6 x 2.4-3.2 µm, cheilocistide su široko batinaste, 25-40 x 8-11 µm; otrusina je bjelkasta.

Meso: Bijelo, ne baš čvrsto u klobuku; miris je neugodan kao kod smrdljive štitarke (Lepiota cristata), na spaljenu gumu ili plin, a okus slatkast i također neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprotrof tla u svim tipovima šuma, na humusnom tlu.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po malim dimenzijama, narančasto-smeđoj boji i bjelkastoj i nazubljenoj oštrici listića.

Lepiota calcicola - created on October 2012 in Doss San Rocco, Trento, Italy by Marco Floriani

SVEČANA ŠTITARKA

Echinoderma calcicola (Knudsen) Bon

Etimologija: calx (lat.) = kreč + colo (lat.) = odijelo. Po staništu.

Klobuk: 3-9 cm širok, prvo je konveksan i spljošten, široko je ispupčen na sredini, kremasto-smeđ, svijetlosmeđ do tamnosmeđ, nešto je tamniji na sredini, dekoriran je slabo kontrastnim, prilično širokim, djelomično priraštenim tamnosmeđim ljuskama na bjelkastoj osnovi, grubo su šiljaste, oko 2-5 mm duge, kožica prelazi preko ruba, rub je tanak i dugo vremena podvijen, kasnije se izravna.

Stručak: 4-10 cm visok i 5-12 mm debeo, gomoljasto je zadebljan na bazi, tamnosmeđ, upadljivo je dekoriran gustim vunastim, smeđim stršećim ljuskama samo ispod vjenčića, a iznad vjenčića je bijel i kremast, fino crtast i gladak, s rijetkim prstenastim pojasom.

Listići: Vrlo su gusti, slobodni, bjelkasti, lagano kremasti ili kremasto-žućkasti, na ozlijeđenim mjestima su s crno-smeđim mrljama.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do valjkaste, 4.3-6 x 2.6-3.3 µm, cheilocistide su batinaste do valjkaste, 15-35 x 5-7 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, bijelo, često s crvenkasto-smeđom ili ljubičasto-smeđom nijansom u bazi i uz koru stručka, vrlo žilavo; miris je ugodan na gljive do odvratno kiselkast ispod kožice klobuka, poput spaljene gume, a okus je blag na gljive, kasnije je pomalo neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u bjelogoričnim šumama, po vrtovima i parkovima na vapnenastom tlu, voli blizinu koprive ili paprati.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: VJEROJATNO OTROVNA - Vjerojatno je otrovna vrsta kao i sve male sunčanice. Sumnja se da sadrži određenu količinu amatoksina ili drugih opasnih nepoznatih toksina pa se strogo zabranjuje konzumacija ove vrste.

Napomena: Slične su velika trnovača (Echinoderma asperum) i ježasta trnovača (Echinoderma hystrix) koje su obje dosta slične boje i jako dekorirane. Međutim, kod njih je dekoracija čitave gljive piramidalna i zašiljena, a nije ljuskava.

Echinoderma carinii - created on November 2024 in Illes Balears, Spain by MAR

RUŽIČASTA TRNOVAČA

Echinoderma carinii (Bres.) Bon

Etimologija: carinus (lat.) = mesnat, ružičast, mesnatoružičast. Po boji.

Klobuk: 3-8 cm širok, najprije je polukuglast, kasnije se raširi i izravna, smeđ do crvenkasto-smeđ, prekriven je kontrastnim smeđim ljuskama na krem osnovi, dugim 0.5-1 mm, koje se na pritisak lako skidaju.

Stručak: 5-11 cm visok i 1-2.5 cm debeo, valjkast, šupalj, lomljiv, svijetlosmeđ, na vrhu je svjetlije ružičasto-smećkaste nijanse, ispod vjenčića je sa rijetkim smećkastim do sivo-smeđim ljuskama; vjenčić je brzo prolazan ili samo s prstenastom zonom.

Listići: Gusti, slobodni, bjelkasti, kasnije su kremasti, oštrica je glatka.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 3.5-4.5 x 2-3 µm, Q = 1.45, nema cheilocistide; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris je ugodan na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprotrof tla u aluvijalnim, vlažnim, bjelogoričnim šumama, često na zakopanim drvnim ostacima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Slična je zamršena trnovača (Echinoderma perplexum), koja se razlikuje po vrlo neugodnom mirisu mesa na plin ili spaljenu gumu.

Echinoderma echinaceum - created in Netherlands by ieko staal

BODLJIKAVA TRNOVAČA

Echinoderma echinaceum (J.E.Lange) Bon

Etimologija: echinos (gr.) = bodljikave prirode. Po ljuskavoj površini klobuka.

Klobuk: 3-6 cm širok, najprije je stožast, kasnije se raširi i izravna, crvenkasto-smeđ do smeđ, isprva je prekriven prolaznim, šiljatim, okruglasto-piramidalnim ljuskama na bjelkastoj do svijetložutoj osnovi, dugim do 2 mm.

Stručak: Valjkast, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, prekriven je smeđim do crvenkasto-smeđim ljuskama na svjetlijoj osnovi, na vrhu je svjetliji, ispod vjenčića je uglavnom zrnast, s prstenastom zonom.

Listići: Gusti, slobodni, bjelkasti do kremasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, dekstroidne, 4-5.5 x 2.5-3 µm, bez cheilocistida; otrusina je bjelkasta do svijetložuta.

Meso: Čvrsto, bjelkasto ili svijetložuto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprotrof tla u svim tipovima šuma, vrtovima, livadama, poljima i parkovima.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, kao i sve sunčanice sa nepokretnim vjenčićem.

Napomena: Slična je velika trnovača (Echinoderma asperum), koja je mnogo većih dimenzija i ima veće spore.

Echinoderma hystrix - created on September 2013 in Huesca, Spain by Luis Ballester

JEŽASTA TRNOVAČA

Echinoderma hystrix (F.H.Møller & J.E.Lange) Bon

Etimologija: hystrix (lat.) = jež. Po ježastoj površini klobuka i stručka.

Klobuk: 2-8 cm širok, kod mlađih gljiva polukuglast, a poslije je ispupčen, cijela je površina prekrivena crveno-smeđim, tamnosmeđim ili crnkasto-smeđim, čvrstim, šiljastim, piramidalnim ljuskama na krem osnovi, koje ne otpadaju, rub je krpast od ostataka ovoja.

Stručak: 5-11 cm visok i 1-2.5 cm debeo, zadebljan na bazi, iznad vjenčića je bijel, ispod vjenčića je s rijetkim, tamnosmeđim stršećim ljuskama na svjetlijoj osnovi, istim kao i na površini klobuka, baza je s bijelim nitima micelija; vjenčić je opnast, kožast.

Listići: Gusti, bjelkasti, kasnije kremasti, kod mladih gljiva su prekriveni zastorkom, slobodni, oštrica je tamnija, sitno nazubljena i vijugava.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do valjkaste, dekstroidne, 5.5-7 x 2.5-3 µm, cheilocistide su jajolike; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto; miris je vrlo neobičan, na cvijet bazge ili mačji urin, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla u vlažnim bjelogoričnim i aluvijalnim šumama, često na zemlji izmiješanoj s drvnim ostacima raznog bjelogoričnog drveća.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Po sitnom rastu je slična velika trnovača (Echinoderma asperum) koja je veća rastom, s klobukom promjera 5-12 cm, posuta je smeđim šiljatim ljuskama koje uskoro otpadnu, ostatak bijelog kožnog zastorka dobro očuvan na stručku, meso je neugodna mirisa i okusa, nejestiva je vrsta.

Echinoderma jacobii- created on October 2019 in Gminder, Die Großpilze Baden-Württembergs, Germany by Richard Daniel

JACOBOVA TRNOVAČA

Echinoderma jacobii (Vellinga & Knudsen) Rald, Heilmann-Clausen & C.Lange

Etimologija: Po imenu.

Klobuk: 2-4.5 cm širok, isprva je konveksan, kasnije se raširi i tupo ispupči na sredini, oker-smeđ do narančasto-smeđ, prekriven je tamnosmeđim, vunastim, stožastim ljuskama na krem osnovi, do 2 mm dugim, ljuske se na pritisak lako uklanjaju i često isperu po kiši.

Stručak: 3-5 cm visok i 3-6 mm debeo, valjkast, šupalj, na vrhu je bjelkast i blago crtast, ispod vjenčića je prekriven istim prolaznim, smeđim vunastim ljuskama kao i klobuk, na krem osnovi, koje su pojasasto raspoređene; vjenčić je vunast i prolazan, na kraju je s prstenastom zonom.

Listići: Gusti, slobodni, bjelkasti do žuti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, dekstrinoidne, 3.5-5.5 x 2.5-3 µm, bez cheilocistida; otrusina je bjelkasta.

Meso: Tanko, bjelkasto; miriše poput smrdljive štitarke (Lepiota cristata) ili na cedrovinu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprotrof tla u bjelogoričnim šumama, šikarama, vrtovima i parkovima, na humusnom tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Prepoznatljiva je po malim dimenzijama, žućkasto-smeđoj boji, prolaznom vjenčiću i nepostojanju cistida. Slična je bodljikava trnovača (Echinoderma echinaceum), koja ima šiljaste ljuske duge do 2 mm i nije vunasta.

Echinoderma perplexum - created in Norway by Jon Trygve Johnsen

ZAMRŠENA TRNOVAČA

Echinoderma perplexum (Knudsen) Bon

Etimologija: perplexus (lat.) = zamršen, krivudav.

Engleski naziv: Warty Dapperling

Klobuk: 3-11 cm širok, najprije je lagano ispupčen pa ubrzo raširen i izravnat, smeđ do crvenkasto-smeđ, isprva je prekriven sivo-smeđim pomalo vunastim ljuskama na krem do svijetlosmeđoj osnovi, koje su prolazne i često prisutne samo na sredini, ljuske su oko 1-2 mm duge, kada se izgube površina je svilenkasta, rub je dugo vremena podvijen, u starosti se izravna, prelazi preko listića.

Stručak: 5-11 cm visok i 1-3 cm debeo, valjkast, zadebljan na bazi, šupalj u sredini, često je relativno kratak i debeo, prekriven dobro uočljivim vlaknastim ovojem, žuto-smeđ ili svijetlosmeđ, na vrhu je svjetliji, na donjem dijelu je s prolaznim sivo-smeđim ljuskama koje nisu priraštene, baza je smeđe bradavičava, malo korjenasta i s bjelkastim micelijem; vjenčić je prolazan.

Listići: Vrlo su gusti, slabo su račvasti, slobodni, bijeli, kremasti ili žućkasti, kasnije su svijetlosmeđi, oštrica je u starosti vijugava.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do valjkaste, glatke, prozirne, dekstrinoidne, 4.5-6.5 x 2.5-3 µm, cheilocistide su brojne, batinaste, 20-35 x 5-9 µm; otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto ili kremasto-žućkasto, u bazi i uz rub stručka žuto-smeđe do smeđe; miris je isti kao kod smrdljive štitarke (Lepiota cristata), neugodan na plin ili spaljenu gumu, a okus je malo neugodan.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno ili skupno, kao saprotrof tla u starim bjelogoričnim šumama, vrlo rijetko u crnogoričnim šumama, po vrtovima, uz ceste, po blatu ili na terenu s bujnim raslinjem, ispod smreke, bukve, jele, hrasta, bora, breze, crne johe i ariša, na vapnenastom tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Dosta je otrovna vrsta, a pretpostavlja se da sadrži iste toksine kao i velika trnovača (Echinoderma asperum) i uzrokuje gastrointestinalni sindrom trovanja. Ako se konzumira u kombinaciji s alkoholom može čak uzrokovati trovanje opasno po život.

Napomena: Od račvaste se trnovače razlikuje po izostanku vjenčića, manjim dimenzijama, listićima koji nisu račvasti, te po drugačijim sporama i cheilocistidama, a od svečane štitarke (Echinoderma calcicola) po nešto kraćim ljuskama (1-5 mm u usporedbi s 1-2 mm) i drugačijim mikroskopskim karakteristikama.

Echinoderma pseudoasperulum - created in Netherlands by Arno van Stipdonk

MALA TRNOVAČA

Echinoderma pseudoasperulum (Knudsen) Bon

Etimologija: pseudo (gr.) = lažan, netočan + asperulum (lat.) = hrapav. Po ljuskavoj površini klobuka.

Klobuk: 3-8 cm širok, najprije je polukuglast, kasnije se raširi i izravna, smeđ do crvenkasto-smeđ, prekriven je smeđim, vunastim, piramidalnim ljuskama na krem osnovi, koje se ne skidaju, visokim 0.5-1 mm.

Stručak: 5-11 cm visok i 1-2.5 cm debeo, valjkast, šupalj, lomljiv, svijetlosmeđ, na vrhu je svjetlije ružičasto-smećkaste nijanse, ispod vjenčića je s rijetkim smećkastim do sivo-smeđim ljuskama; vjenčić je brzo prolazan ili samo s prstenastom zonom.

Listići: Gusti, slobodni, bjelkasti, kasnije su kremasti, oštrica je glatka.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 3.6-5.3 x 2.1-2.9 µm, bez cheilocistida; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bjelkasto; miris je ugodan na gljive, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprotrof tla u aluvijalnim, vlažnim, bjelogoričnim šumama, često na zakopanim drvnim ostacima.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Slična je zamršena trnovača (Echinoderma perplexum), koja se razlikuje po vrlo neugodnom mirisu mesa na plin ili spaljenu gumu.

ŽUTOZELENA KRUNAŠICA

Floccularia luteovirens (Alb. & Schwein.) Pouzar

Etimologija: luteus (lat.) = žuto + virens (lat.) = zeleniti se, biti zelen. Po žuto-zelenoj boji.

Engleski naziv: Yellow Bracelet

Klobuk: 4-10 cm širok, vrlo je mesnat, kuglast pa polukuglast, sredina je lagano ispupčena, limunastožut ili slamnatožut, u starosti žuto-zelenkast, rasspucano ljuskav, čitav je grubo prošaran koncentrično postavljenim bradavičavim ljuskama koje su od ruba prema sredini postepeno sve gušće, na rubu se nalaze obješeni ostaci bjelkastog ovoja, rub je u mladosti podvijen.

Stručak: 1.5-10 cm visok i 1-2 cm debeo, vrlo kratak, valjkast, pun, iznad vjenčića je bijel, donji je dio s rijetkim žutim stršećim ljskama; vjenčić je u tragovima, u obliku je žutog ljuskavog ovratnika koji obavija stručak.

Listići: Gusti, nisu jako široki, izmiješani s brojnim lamelulama, prirasli su uz stručak, spojeni su s prstenastim pojasom, bjelkasti ili žućkasti, kasnije žuto-okerasti.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 6-9 x 4-5 µm (cromushrooms: (4.8) 5.1 - 6.2 (6.8) × (3.7) 4.1 - 4.9 (5.3) µm, Q = (1) 1.2 - 1.4 (1.5), N = 120, Me = 5.7 × 4.5 µm, Qav = 1.3); otrusina je bijela.

Meso: Bjelkasto, mekano; miris je ugodan voćni, podsjeća na lisičice, a okus je blag, slatkast, na voćni kompot.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u pjeskovitim crnogoričnim šumama i na rubovima šuma, u travi, u simbiozi s raznim crnogoričnim drvećem, najčešće s borom, a rjeđe se pronađe po bjelogoričnim šumama. Dosta je rijetka vrsta. Primjerci na slici snimljeni su u rujnu na lokalitetu Brezovac na Dinari, na 1650 m nadmorske visine.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete. U nekim se zemljama, kao što je Italija, smatra cijenjenom jestivom gljivom.

Napomena: Najkarakterističnija je po tome što posjeduje vjenčić. Rijetka je vrsta, prelijepog je izgleda, ima žuto-zelenkasto nahukani klobuk i stručak, bogato je dekorirana poput hrapave ljuskavice (Pholiota squarrosa) koja je viša rastom i ima okeraste listiće.

Lepiota apatelia - created on September 2005 in Le Gorghe, Trento, Italy by Marco Floriani

VARLJIVA ŠTITARKA

Lepiota apatelia Huijsman

Etimologija: apatelia (gr.) = lažan, varljiv, obmanjujući. Po sličnosti sa drugim vrstama.

Klobuk: 2-4.5 cm širok, u mladosti je polukuglast, zatim je konveksan, na kraju se raširi, sredina je glatka, prekriven je finim žuto-smeđim, svijetlosmeđim, ružičasto-smeđim do smeđim, koncentrično raspoređenim ljuskama na bjelkastoj osnovi, rub je rascijepljen, kasnije je malo narebran.

Stručak: 2-5 cm visok i 2-4 mm debeo, valjkast, samo se malo zadebljava prema dnu, šupalj, bijel do krem, prema bazi je tamniji, crvenkasto-smeđ do tamnosmeđ i s rijetkim bijelim ljuskicama; vjenčić je krhak, opnast, često je samo u tragovima, prolazan.

Listići: Gusti, slobodni, bijeli, krem do lagano ružičasti, oštrica je glatka i iste boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, nedekstrinoidne, 4.5-6.5 x 3-4 µm, Qav = 1.6, nema cistide; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, vlaknasto, bjelkasto, krem, krem-sivkasto, u starosti je žuto-smeđe, u središnjem šupljem dijelu stručka je krem do tamnosmeđe; miris je ugodan na gljive, slatkast, rijetko je slab na spaljenu gumu, a okus je blag, ne smije se kušati.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla po livadama, vrtovima, uz ceste, u parkovima, rjeđe u šumama, preferira drvne ostatke i svjetlija mjesta, te šljunčana i pjeskovito-vapnenačka tla, odnosno tla siromašna hranjivim tvarima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom, jer sadrži amatoksine.

Napomena: Ovu rijetku vrstu s tek naznakom prstenaste zone karakteriziraju vrlo fine ljuske, koje su zašiljene gotovo samo na sredini klobuka. Slična se crvenkasta štitarka (Lepiota subincarnata), s ružičastim stručkom, može sigurno razlikovati od opisane vrste, s manje ružičastim, a više smećkastim stručkom, samo uz pomoć mikroskopske analize.

Lepiota boudieri - created on September 2015 in Mule, Porsgrunn, Te, Norway by Per Marstad

BOUDIEROVA ŠTITARKA

Lepiota boudieri Bres.

Etimologija: U čast francuskog mikologa Jean Louis Emile Boudiera (1828.-1920.), koji je dao poznat po svom radu na mješinarkama (Ascomycota). Po imjenu.

Engleski naziv: Girdled Dapperling

Klobuk: 2-7 cm širok, u mladosti je polukuglast, zatim je konveksan, na kraju se raširi i tupo ispupči na sredini, prekriven je narančasto-smeđim do tamnosmeđim koncentrično raspoređenim ljuskama na žuto-smeđoj do narančasto-smeđoj osnovi, ljuske su guste na sredini, u starosti je gotovo gol.

Stručak: 2-6 cm visok i 2-4 mm debeo, valjkast, uglavnom je zadebljan na bazi, prekriven je istim ljuskama kao i klobuk; vjenčić je krhak, opnast, često je izražen samo u vidu ljuskave prstenaste zone, prolazan.

Listići: Gusti, slobodni, izmiješani su s lamelulama, bjelkasti, u starosti su smećkasti, oštrica je bjelkasta, sitno nazubljena i valovita.

Mikroskopija: Bazidiospore su oblika rakete do vretenaste, jako su dekstrinoidne, 7-10 x 3-4 µm, Qav = 2.4-3; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo, lagano je crvenkasto u stručku, a krem-sivkasto u kori stručka i iznad listića; miris nije izražen ili neugodan, a okus je blag, ne smije se kušati.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla u bjelogoričnim šumama, po šumskim putovima, šumskim čistinama, u parkovima i vrtovima, u blizini raznog bjelogoričnog drveća, obično lijeske.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom, jer sadrži amatoksine.

Napomena: Slična je kestenjasta štitarka (Lepiota castanea), koja ima bjelkastu do žutu osnovu klobuka i nešto veće eliptične spore.

MESNATOSMEĐA ŠTITARKA

Lepiota brunneoincarnata Chodat & C.Martín

Etimologija: brunneus (lat.) = smeđe, kestenjastosmeđe + carneus (lat.) = boje mesa. Po smeđoj i boji mesa.

Engleski naziv: Deadly Dapperling

Klobuk: 2-5 cm širok, stožasto-konveksan pa se raširi, nije ispupčen, crvenkasto-smeđ, ružičasto-smeđ, ljubičasto-smeđ ili tamnosmeđ, površina se koncentrično raspucava na dosta pravilno, koncentrično raspoređene, svijetlosmeđe ljuske na bijeloj ili svijetlosmeđoj osnovi, sredina je cjelovita i malo zrnasta, rub je tanak, malo je valovit, nije narebran, kožica lagano prelazi preko ruba.

Stručak: 2-6 cm visok i 2-5 mm debeo, prilično je kratak, pravilno je valjkast, malo je zadebljan na bazi i proširen na vrhu, pun je i šupljikav, iznad vjenčića je bjelkast, a ispod je s rijetkim i dobro uočljivim crnkastim, crvenkastim ili ljubičasto-smeđim zrnastim pojasevima od ostataka ovoja; vjenčić je izražen u obliku bjelkaste ili svijetlosmeđe vlaknaste prstenaste zone, često je samo u tragovima.

Listići: Osrednje su gusti i izmiješani s lamelulama, prilično su tanki, lagano su trbušasti, odmaknuti su od stručka, slobodni, bjelkasti, kasnije su krem-žućkasti, oštrica je sitno nazubljena.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, duguljaste, glatke, 7-10 x 4-5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo, na prerezu, ozlijeđenom mjestu ili kada se protrlja malo pocrveni; miris je slatkast, ugodan na voće, a okus je blag, ne smije se probati.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao saprotrof tla u bjelogoričnim šumama, po šumskim putevima, šumskim čistinama, parkovima, vrtovima, vlažnim te pjeskovitim i travnatim mjestima. Primjerke na prve dvije slike snimio je Mladen Matišić, početkom listopada, a na ostalim slikama Anton Gračanin, krajem svibnja i polovicom rujna.

Doba rasta: 5, 6, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smrtno je otrovna vrsta, jer sadrži visoku razinu amatoksina, kao kod mesnatocrvenkaste štitarke (Lepiota helveola). Ne sakupljajte male sunčanice, jer je među njima dosta smrtno otrovnih vrsta.

Napomena: U istoj je skupini kao i mesnatocrvenkasta štitarka koja je manja rastom i s prilično izraženom ljubičastom ili mesnatoružičastom bojom, a smatra se dosta otrovnom i opasnom vrstom.

KESTENJASTA ŠTITARKA

Lepiota castanea Quél.

Etimologija: kastanos (tur.) = kesten. Po kestenjastoj boji klobuka.

Engleski naziv: Chestnut Dapperling

Klobuk: 1-7 cm širok, stožast je i tupo ispupčen na sredini, kožica se lako guli, kožica se brzo razlaže na male koncentrično raspoređene narančasto-smeđe do tamnosmeđe ljuske na bjelkastoj ili žutoj osnovi, trljanjem postaje narančast, rub je uglavnom podvijen prema dolje.

Stručak:  2-6 cm visok i 2-5 mm debeo, sredina je djelomično šuplja, samo je malo gomoljast na bazi, može biti više bijel ili više smeđ ili crvenkasto-smeđ, na gornjem je dijelu uglavnom krem do svijetlosmeđ, površina je više ili manje bjelkasto vlaknasto ljuskava, ispod prstenaste zone je više smećkast i u starosti je rijetko ljuskav, u starosti ili na ozlijeđenim mjestima posmeđi; obično je bez vjenčića, a rijetko s prstenastom zonom ili vrlo rijetko s jednim ili više vjenčića koji se kod većih gljiva mogu odvojiti i kliziti po stručku.

Listići: Gusti, slobodni, bjelkasti do kremasti, kasnije su smećkasti, oštrica je bjelkasta, na pritisak se stvaraju crvenkasto-smeđe pjegice.

Mikroskopija: Bazidiospore su u obliku su rakete ili klina, duguljaste, 7-14 x 3-3.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, bijelo, u stručku je okerasto do narančasto-smeđe i vlaknasto; miris je ugodan na travu ili na voće, poput zelene jabuke, a okus je blag na gljive, samo je u starosti malo neugodno, ne smije se probati.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla u svim tipovima šuma, po šumskim stazama, šumskim čistinama, parkovima, vrtovima, na sloju lišća i iglica, najčešće raste u blizini smreke i bukve. Primjerke na slikama snimio je Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Jagnjedovec pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smatra se smrtno otrovnom vrstom jer sadrži amatoksine. Manji dio autora navodi da u ovoj vrsti nisu pronađeni amatoksini, ali ih treba izbjegavati zbog opasnosti od zabune sa sličnim otrovnim vrstama.

Napomena: Dio je skupine sunčanica koje je teško determinirati samo na temelju izgleda. Ova vrsta je najkarakterističnija po tendenciji listića, a ponekad i stručka da pocrvene. Slična je jako otrovna mesnatocrvenkasta štitarka (Lepiota helveola).

Lepiota cingulum - created on September 2017 in Selsø, Denmark by Rasmus Riis-Hansen

POJASASTA ŠTITARKA

Lepiota cingulum Kelderman

Etimologija: cingulum (lat.) = pojas, traka. Po izgledu.

Klobuk: 3-7.5 cm širok i 1-3 cm visok, isprva je polukuglast do zvonolik, zatim je konveksan, na kraju je raširen i tupo ispupčen na sredini, u mladosti je ravnomjerno fino vlaknasto-maljav, često s mrežastim crtežom od središta prema rubu, površina se poslije razlaže na sitne, koncentrično raspoređene ljuske na bijeloj do krem osnovi, smeđ, sivo-smeđ do tamnosmeđ, prema rubu je smeđ, crveno-smeđ do cimetastosmeđ, na oštećenim mjestima je ružičasto-crven, rub je dugo vremena podvijen, kasnije je s visećim bijelim ostacima zastorka.

Stručak: 3.5-7 cm visok i 0.5-1 cm debeo, valjkast, često je zakrivljen, obično je batinasto ili lagano gomoljasto zadebljan na bazi, često je malo zašiljen na bazi, u starosti je krem i cijelom dužnom vlaknast s tamnosmeđim do crveno-smeđim bradavičavim ljuskama, osim na krajnjem vrhu ili samo u donjem dijelu, dekoracija je u jakom kontrastu s krem do lagano ružičasto-crvenom osnovom, s jasnim je bijelim rizomorfima na bazi.

Listići: Prilično su gusti, slobodni, u starosti su zupčasto prirasli za usku zonu poput ovratnika, široki su 4-8 mm, isprva su bjelkasto-krem, zatim su oker, u starosti su smećkasti, kod mladih plodnih tijela su obično sa zelenkastom nijansom, oštrica je nepravilno valovita, svjetlija i jako do slabo resasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su oblika rakete do valjkaste, dekstrinoidne, 8.5-11 x 3.5-4.5, Q = 1.9-2.9, cheilocistide su brojne, vretenaste, valjkaste do batinaste, prozirne, 17-45 x 6-15 µm; otrusina je bijela.

Meso: Debelo, bijelo do kremasto, u stručku je u mladosti ponekad sa zelenom nijansom, na kraju je lagano žućkasto-crvenkasto; miris je promjenjiv, slab, podsjeća na krumpir, a okus je lagano brašnast.

Stanište: Raste u ljeto i jesen na otvorenim područjima, u blizini rudnika, u bjelogoričnim šumama, na rubovima šuma, ispod raznog bjelogoričnog drveća, obično topole, graba, akacije, bukve ili vrbe, na glinenastom tlu.

Doba rasta: 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom, kao i sve male sunčanice.

Napomena: Po makroskopskim karakteristikama donekle podsjeća na koprenastu štitarku (Lepiota cortinarius), ali nema tipičnu gomoljastu bazu stručka, te valjkaste spore.