KORJENASTA PEČURKA

Agaricus bresadolanus Bohus

Etimologija: Po imenu poznatog mikologa.

Engleski naziv: Parkland Mushroom

Klobuk: 6-13 cm širok, polukuglast i lagano zvonolik pa otvoren, bijel do sivo-smećkast, prekriven je sitnim crvenkasto-smeđim ljuskama koje su nešto gušće na sredini, rub je svjetliji.

Stručak: 6-8 cm visok i 1-2 cm debeo, šupljikavo-pun pa šupalj, valjkast, zadebljan na bazi, koja se karaktristično produžava u relativno debeli i dugi korjenasti produžetak, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bijel, mjestimično malo pocrveni, vlaknast, iznad vjenčića je skoro crtast i smećkast; vjenčić je mali, viseći, gladak, bijel, ponekad s dvostrukim rubom.

Listići: Gusti, slobodni; najprije su krem-ružičasti ili ružičasti, kasnije ljubičasto-smeđi, oštrica je svjetlija.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, uglavnom s dvije uljne kaplje, 5.5-7.5 x 4-5 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto bijelo, na prerezu poprimi blagu crvenkastu ili ružičastu nijansu, osobito uz listiće; miris je ugodan na gljive ili čokoladu, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla najčešće duž staza po parkovima, pored drvoreda i gradskih ulica, osobito u blizini bagrema, divljih kestena i čempresa, te po livadama, u vrtovima ispod drveća i u grmlju.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se otrovnom vrstom.

Napomena: Slične su plemenita pečurka (Agaricus bisporus), poljska pečurka (Agaricus campestris), gennadijeva pečurka (Agaricus gennadii), debela pečurka (Agaricus litoralis) i čarapasta pečurka (Agaricus subperonatus) od kojih se razlikuje po uvijek prisutnim rizomirfnim hifama na dnu stručka.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 174. Korjenasta pečurka (Agaricus romagnesii Wasser), Sinonim: Agaricus radicatus Vitt. ss Bres.

Agaricus brunneolus - created on November 2023 in Le Verdon-sur-Mer, France by Guinberteau Jacques

SMEĆKASTA PEČURKA

Agaricus brunneolus (J.E.Lange) Pilát

Etimologija: brunneus (lat.) = smeđ, tamnosmeđ, kestenjastosmeđ + -olus (lat.) = mali, slabiji intenzitet. Po boji.

Klobuk: 3-11 cm širok, u početku je polukuglast, zatim je raširen i izravnat, prekriven je uraslim ljubičastim, crvenkasto-smeđim do tamnosmeđim, nepravilnim, kružno raspoređenim ljuskama na bijeloj osnovi, često je sa slabom ljubičastom nijansom, trljanjem požuti, rub je izrepan od ostataka zastorka, prelazi listiće.

Stručak: 3.4 -10 cm visok i 0.6-2 cm debeo, valjkast, često je zakrivljen na dnu, šupalj, na bazi je batinasto zadebljan, bjelkast, prema dnu uočljivo žuti, pri dnu je često potpuno žuto-narančast; vjenčić je tanak, opnast, viseći, jednostruk, bijel do bjelkasto-žut, sa žutim rubom.

Listići: Vrlo su gusti, slobodni, u mladosti su svijetlosivi, kasnije su svijetloružičasti do sivo-ružičasti, u starosti su tamnosmeđi, oštrica je glatka i iste boje.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do jajolike, glatke, debelih stijenki, prozirne, 5-6 × 3.5-4 µm, Q = 1.4-1.5, cheilocistide su kruškolike, 8-27 x 7-15 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, kremasto, na prerezu lagano žuti, u kori stručka postane krem do svijetlo narančasto-oker, a u bazi stručka lagano posmeđi; miriše na anis, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH postane žuto do žuto-zelenkasto, a sa Schafferovom otopinom narančasto do narančasto-crveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprotrof tla u crnogoričnim šumama, obično ispod bora ili jele, ali nikad ispod smreke, a rjeđe u bjelogoričnim šumama, ispod hrasta, te na rubovima šuma, na glinenastom tlu, češće u mediteranskim područjima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Slična je Schulzerova pečurka (Agaricus dulcidulus), koja je vitkija i obično nema batinasto zadebljan stručak.

Agaricus butyreburneus - created on September 2018 in Estonia by Vello Liiv

MASLAČNA PEČURKA

Agaricus butyreburneus Kerrigan, Guinb. & Callac

Etimologija: butyrum (lat.) = maslac + burneus (lat.) = izmiješano, preliveno. Po boji.

Klobuk: 4-7.5 cm širok, prvo je polukuglast, poslije konveksan, na kraju je otvoren, bjelkast, na sredini je više ili manje je krem.

Stručak: 5-8 cm visok i oko 8 mm debeo, valjkast, na dnu je zadebljan ili s neobrubljenim gomoljem i trakastim ostacima ovoja, bijel, ispod vjenčića je često žućkast i sitno ljuskav; vjenčić je trajan, prilično tanak, jednostruk, opnast, bijel, uzdignut.

Listići: Gusti, slobodni, u početku su bjelkasti ili svijetloružičasti, u starosti su tamnosmeđi ili crno-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 5.5-6 x 3.5-4 µm, cheilocistide su malobrojne, više su ili manje batinaste; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, bijelo, na prerezu vrlo slabo požuti; miriše na spaljenu gumu, kremu za cipele ili lagano na anis, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprotrof tla u miješanim i bjelogoričnim šumama, rubovima šuma i parkovima, na tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom.

Napomena: Karakteristična je po vitkom rastu, a klasificirana je u sekciju Rarolentes.  Slična je otrovna pečurka (Agaricus xanthodermus), kod koje meso na prerezu intenzivno požuti u bazi stručka i miriše neugodno na karbolnu kiselinu.

Agaricus caballeroi - created on October 2024 in Zaragoza, Spain by Luis Ballester

CABALLEROVA PEČURKA

Agaricus caballeroi L.A.Parra, G.Muñoz & Callac

Etimologija: U čast španjolskom mikologu Agustínu Caballeru. Po imenu.

Klobuk: 4-10 cm širok, u početku je kuglast, zatim je konveksan, na kraju spljošten, suh, isprva je gladak, zatim ostaje takav ili se razlaže na stisnute crvenkasto-smeđe, prljavo smeđe ili oker-smeđe ljuske na bjelkastoj osnovi, obično su jedva uočljive jer se međusobno preklapaju, čak i kod odraslih primjeraka, u starosti ili trljanjem postaje žut ili hrđastosmeđ, rub je dugo vremena podvijen, kasnije se izravna, nije ili vrlo malo (oko 1 mm) prelazi listiće.

Stručak: 2.5-10 cm visok i 1-5-4 cm debeo, valjkast, trbušast ili batinast, često je zašiljen na bazi, iznad vjenčića je gladak, ispod vjenčića je često s ostacima ovoja (velum univerzale), potpuno priljubljenim ili samo svojim gornjim dijelom, dio je malo odvojen, narančasto-smeđe boje, iako ponekad, osobito za suhog vremena, ovi ostaci ovoja mogu ubrzo nestati, a tada poprima bjelkastu boju, sličnu onoj na ostatku površine, baza je sa debelim rizomorfima, vrlo izraženim, malobrojnim, vrlo dugim, a kod nekih primjeraka mogu doseći i do 7 cm, ponekad su uočljive fine micelijske niti, u mladosti trljanjem postaje tamnoružičast; vjenčić je bijel, tanak, prema rubu je deblji, do 1.6 cm širok, opnast i viseći, obično je dvostruk, gornjom je površina uočljivo izbrazdana, a donja vlaknasta, često je na rubnom dijelu dekoriran ljuskama iste boje kao i rub i koji ponekad može imati nazubljeni kotačić, a ponekad je jednostavan zbog nepostojanja ljuski na donjoj površini.

Listići: Gusti, slobodni, do 1 cm visoki, izmiješani su s lamelulama, isprva su bjelkasti, ubrzo su svijetloružičasti, zatim ružičasti pa sivo-smeđi i na kraju tamnosmeđi ili gotovo crni, oštrica je fino nazubljena, u mladosti je bjelkasta, ali uskoro iste boje kao i ostala površina listića.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do skoro kuglaste, glatke, s debelom stijenkom, bez kličnog otvora, prozirne, 4.8-6.9 x 3.9-5.4 μm, Q = 1.1-1.5, bazidije su 25-35 x 6,5-10 μm, cheilocistide su neupadljive i teško ih je razlikovati od bazidija, jednostavne ili s nekoliko segmenata prema bazi, valjkaste s proširenim vrhom, batinaste ili jajolike, prozirne, 15.5-30 x 4-13 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, na prerezu polagano postaje ružičasto ili crvenkasto; miris je ugodan, nejasan, nije na anis, tintu ili gorke bademe.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i meso u dodiru s KOH i Schafferovom otopinom ne mijenjaju boju.

Stanište: Raste u jesen, uglavnom u skupinama, često brojnim, ponekad i pojedinačno, u parkovima i svim tipovima šuma, najčešće šumama bora (Pinus halepensis, Pinus pinea), te na obalama rijeka ispod bjelogoričnog drveća, obično jasena, topole ili brijesta u vlažnoj travi, na pješčanom i glinenastom tlu, u mediteranskom području.

Doba rasta: 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom, jer jestivost zbog rijetkosti nije u potpunosti poznata.

Napomena: Karakteristična je po staništu i mesu koje na prerezu jedva uočljivo pocrveni.

Agaricus californicus - created on January 2023 in Channel Islands National Park, CA, USA by Christian Schwarz

KALIFORNIJSKA PEČURKA

Agaricus californicus Peck

Etimologija: Po državi.

Engleski naziv: California Agaricus

Klobuk: 4-11 cm širok, polukuglast do konveksan, kasnije se izravna i ponekad široko tupo ispupči na vrhu, suh, gladak do vlaknast, sivkasto-smeđ, kasnije se često raspucava i prema rubu razlaže na ljuske, koje su gušće na sredini, rub je bijel, ponekad trljanjem postane žućkast.

Stručak: 3-7 cm visok i 0.4-1 cm debeo, gladak, valjkast do blago gomoljast pri dnu, bijel; vjenčić je opnast, širok, gornja je površina glatka do fino crtasta, donja je površina sitno vlaknasta, dvostrukog ruba, gornji je rub karakteristično zadebljan.

Listići: Gusti, slobodni, isprva su sivkasti, zatim su ružičasti, ružičasto-smeđi i na kraju crno-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 5-7.5 x 4-5.5 µm; otrusina je crno-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu jedva uočljivo lagano požuti; miriše lagano na tintu, osobito kod mladih primjeraka, a okus nije izražen.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH požuti, a sa Schafferovom otopinom ne mijenja boju.

Stanište: Raste u kasno ljeto, jesen i ranu zimu, u skupinama, kao saprotrof tla po travnjacima, parkovima, vrtovima, ispod bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, te na raspadnutoj piljevini i iverju nakon sječe, na vlažnim mjestima.

Doba rasta: 1, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: OTROVNA - Smatra se slabije otrovnom vrstom. Kod većine ljudi uzrokuje gastrointestinalne smetnje, iako ga neki pojedinci mogu jesti bez ikakvih problema.

Napomena: Često se miješa sa svojom nešto većom rođakinjom otrovnom pečurkom (Agaricus xanthodermus). Obje vrste imaju klobuke sa smećkastom sredinom i bijelim rubom, iako otrovna pečurka može biti potpuno bijela ako se razvija na sjenovitom mjestu. Najbolje ih je razlikovati po neugodnom mirisu i promjeni boje klobuka na pritisak. Opisana vrsta ima slab, obično jedva prepoznatljiv fenolni miris, dok svježi primjerci otrovne pečurke obično imaju izražen fenolni miris. Osim toga, otrovna pečurka na dodir postane žućkasta na rubu klobuka i dnu stručka, dok su kod opisane vrste žute promjene slabijeg intenziteta, a ponekad ih i nema. Opisana se vrsta može razlikovati od drugih pečurki sa smećkastim klobukom po svom vjenčiću sa zadebljanim dvostrukim rubom.

          

POLJSKA PEČURKA

Agaricus campestris L.

Etimologija: campestris (lat.) = poljski, seoski. Po rastu u poljima.

Engleski naziv: Field Mushroom

Klobuk: 3-12 cm širok, najprije polukuglast, zatim konveksan i na kraju izravnat, bijel, u starosti je siv do sivo-smeđ, u mladosti je prekriven sitnim ljuskama.

Stručak: 3-8 cm visok i 1-3 cm debeo, valjkast, sužava se prema bazi, bez micelijskih niti na bazi, pun, gladak, može biti s jasnim pojasevima ljuskica ispod vjenčića, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bijel; vjenčić je uzak, bijel, jednostruk, viseći i uglavnom zakržljao, kratkotrajan, kod starijih gljiva lako otpadne.

Listići: Slobodni, gusti, najprije su ružičasti, kasnije su crveno-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, 6-9.5 × 4.5-7, nema cheilocistide, a ako ih ima onda su široko kruškolike, 20-47 x 12-18 µm; otrusina je tamnosmeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, promjena boje na prerezu dosta varijabilna, eventualno lagano pocrveni u gornjem dijelu klobuka ili u stručku, u dnu stručka je blago žućkasto; miris je ugodan na gljive ili lagano kiselkast, a okus je blag, orašast.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i meso u dodiru s KOH i Schafferovom otopinom ne mijenjaju boju.

Stanište: Raste u rano ljeto i jesen kao saprotrof tla na otvorenim terenima, po vrtovima, livadama, travnjacima, pašnjacima, na smetlištima i kukuruzištima. Prve tri slike snimio je Neven Ferenčak, početkom i krajem rujna, na lokalitetima u blizini Ivaneca i Križevaca, četvrtu sliku Dražen Mioč, sredinom prosinca, na lokalitetu u Zagrebu, a petu sliku Mladen Matišić, sredinom kolovoza.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Ljekovitost: Znanstvena su istraživanja potvrdila da sadrži bioaktivne tvari koje pomažu protiv dijabetesa (Journal of Endocrinology. 2024. Insulin-releasing and insulin-like activity of Agaricus campestris (mushroom).

Napomena: Slična je ljetna pečurka (Agaricus altipes), kojoj se stručak ne sužava prema bazi i ima nešto manje spore. Također su vrlo slične ljuskavonoga pečurka (Agaricus moellerianus), koja ima nešto manje spore i na prerezu u bazi stručka lagano požuti, te pješčana pečurka (Agaricus devoniensis), koja ima uski viseći vjenčić.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 141. Poljska pečurka (Agaricus campestris (L.) Fries)

Agaricus cappellianus - created on September in Kingston, Ontario, Canada by mycowalt

GROZDASTA PEČURKA

Agaricus cappellianus Hlaváček

Engleski naziv: Clustered Mushroom

Klobuk: 5-20 cm širok, isprva je polukuglast, kasnije se raširi, prekriven je žuto-smeđim do prljavo smeđim ljuskama na svjetlijoj osnovi, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 4-16 cm visok i 1-3.5 cm debeo, valjkast, lako se odvaja od podnice klobuka, bijel, vremenom postaje sve više crvenkasto-smeđ; vjenčić je opnast, tanak, dvostruk, bjelkast, s donje je strane više ili manje smećkast, u starosti je čitav smeđ.

Listići: Gusti, slobodni, svijetloružičasti, kasnije su ljubičasto-smeđi do smeđi, u starosti su crno-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 5.5-8 × 4-6.5 µm, nema cheilocistide; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, kasnije je bijelo-sivkasto, na prerezu pocrveni, nekad nakon određenog vremena; miriše na gljive ili orahe, nije na anis, u starosti neugodno na urin, a okus je blag, na orahe.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprotrof tla u parkovima, vrtovima, na kompostištima ili odlagalištima smeća, na tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Slične su ljuskava pečurka (Agaricus impudicus), koja na prerezu gotovo ne mijenja boju, samo malo pocrveni na vrhu stručka, te čarapasta pečurka (Agaricus subperonatus), koja raste u svim tipovima šuma, a meso joj na prerezu prvo pocrveni pa kasnije posmeđi.

Agaricus cappellii - created on June 2023 in Aragón, Spain by pacovillalonga

CAPPELLIJEVA PEČURKA

Agaricus cappellii Bohus & L.Albert

Etimologija: U čast talijanskog mikologa Alberta Cappellija, koji je specijaliziran za rod Agaricus, a njegov rad uključuje detaljna istraživanja i publikacije o različitim sekcijama ovog roda. Godine 2022. Cappelli je, zajedno s Luisom Albertom Parra Sánchezom, objavio knjigu "Fungi non Delineati 76-78: Agaricus L. from European Mediterranean Countries". Ovo djelo pruža opsežan pregled vrsta roda Agaricus prisutnih u europskim  mediteranskim zemljama. Cappellijev rad značajno je pridonio razumijevanju i dokumentiranju raznolikosti roda Agaricus u Europi, posebno u mediteranskom području. Po imenu.

Klobuk: 6-18 cm širok, u početku je polukuglast, suh, kasnije je raširen, bijel do svijetlosmeđ, sitno je ljuskav.

Stručak: 6-11 cm visok i 0.8-1.5 cm debeo, valjkast, često je malo zadebljan na bazi, bijel, ispod vjenčića je uzdužno vlaknast ili prekriven sitnim ljuskicama; vjenčić je opnast, bijel, s donje je strane sa sitnim zupčasto postavljenim ljuskama.

Listići: Gusti, slobodni, ružičasti, kasnije su tamnosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 8-9.5 × 5.5-6.5 µm, Q = 1.2-1.7, Qav = 1.5, cheilocistide su rijetke, kruškolike, 17-25 x 12-17 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu posmeđi ili pocrveni u bazi stručka; miriše na gorke bademe, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i meso u dodiru s KOH i Schafferovom otopinom ne mijenjaju boju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprotrof tla u svim tipovima šuma, parkovima, te uz ceste, na tlu bogatom hranjivim tvarima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Slična je ovčarska pečurka (Agaricus arvensis), kod koje meso lagano požuti uz površinu stručka i intenzivno miriše na anis.

Agaricus chionodermus - created on August 2016 in Norway by University of Oslo

BJELOKOŽNA PEČURKA

Agaricus chionodermus Pilát

Etimologija: chion (gr.) = snijeg + derma (gr.) = koža, površina. Po boji.

Klobuk: 4-15 cm širok, u početku je polukuglast, kasnije je raširen i lagano tupo ispupčen na sredini, bijel, svilenkast, vlaknast, trljanjem nakon nekoliko sati lagano požuti, rub je dugo vremena podvijen.

Stručak: 5-16 cm visok i 1-3.5 cm debeo, valjkast, duboko je ukorijenjen, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bijel, mjestimično je lagano žućkast, ispod vjenčića je nepravilno paperjasto ljuskav; vjenčić dosta širok, tanak, opnast, bijel, s dvostrukim rubom, s donje je strane sa zupčasto raspoređenim ljuskama.

Listići: Gusti, slobodni, ružičasti, kasnije su crveno-smeđi do gotovo crni.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, bademaste, bez ili sa slabo uočljivim kličnim otvorom, glatke, prozirne, 6.5-9 x 4-6 µm, cheilocistide su rijetke, batinaste do kruškolike, 22-31 x 10-14 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, bijelo, na prerezu slabo požuti samo u bazi stručka; miris je kiseo, na gljive ili metal, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH požuti, a sa Schafferovom otopinom postane narančasto do narančasto-crveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprotrof tla u miješanim i crnogoričnim šumama, najčešće ispod smreke ili bijele jele, te po travnjacima.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta izvrsne kvalitete.

Napomena: Slična je poljska pečurka (Agaricus campestris), kod koje meso na prerezu lagano pocrveni.

UKRAŠENA PEČURKA

Agaricus comtulus Fr.

Etimologija: comptus (lat.) = elegantno, otmjeno?

Engleski naziv: Ornamented Mushroom

Klobuk: 2-6 cm širok, najprije je polukuglast, kasnije je raširen i slabo grbav, najprije bijel, kasnije ili trljanjem požuti, na sredini je blago žućkast ili ružičast, površina je glatka ili prema rubu vlaknasta, rub je krpast od ostataka zastorka.

Stručak: 2-5 cm visok i 3-9 mm debeo, malo je zadebljan na bazi, pun pa cjevasto-šupalj, lomljiv, bijel, trljanjem požuti, gladak i malo vlaknast, lako se odvaja od klobuka, vjenčić je bjelkast, viseći, trajan, prilično je visoko postavljen, jednostruk, u starosti ili trljanjem požuti.

Listići: Gusti, zaokruženi uz stručak, slobodni, najprije sivkasti do ružičasto-sivkasti, ubrzo ružičasti do sivkasto-smeđi i na kraju su tamnosmeđi do gotovo crni.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do jajolike, male, 4-5.5 x 3-4 µm, cheilocistide su kruškolike, 11-31 x 8-22 µm; otrusina je smeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Relativno debelo za svoju veličinu, čvrsto, vlaknasto, bijelo, na prerezu ne mijenja boju, eventualno postane žućkasto ili žuto-oker pri dnu stručka, trljanjem lagano posmeđi; miris je slab na anis ili gorke bademe, ponekad na gljive, a okus je blag ili kiselkast.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH postane žuto, a sa Schafferovom otopinom narančasto do narančasto-crveno.

Stanište: Raste u jesen, rujnu i listopadu, u malim skupinama, kao saprotrof tla po livadama, travnjacima i uz rubove putova. Primjerke na slici snimio je Mladen Matišić, sredinom studenog.

Doba rasta: 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer zbog veličine nema gotovo nikakvu uporabnu vrijednost.

Napomena: Dosta je mala rastom i po promjeni u žutu boju se može zamijeniti s okrunjenom vitičarkom (Psilocybe coronilla) koja je veoma slična, a razlikuje se po užem i narebranom vjenčiću i veličini spora koje su mnogo veće.

Agaricus coniferarum - created on December 2023 in La Brée-les-Bains, France by Guinberteau Jacques

ČETINARSKA PEČURKA

Agaricus coniferarum Guinb. & Callac

Etimologija: conifer (lat.) = četinari, drveće koje nosi češere + -arum (lat.) = oni koji su povezani s četinarima. Po staništu.

Klobuk: 7-18 cm širok, isprva je kuglast, zatim je polukuglasto-konveksan, na kraju je konveksno-izravnat, smeđ, ponekad je žuto-smeđ ili svijetlosmeđ, na kraju je tamnosmeđ, promjenjivog je izgleda, vunast, maljav, površina je prekrivena prilegnutim ljuskama ili radijalno isprepletenim vunastim vlaknima, rub je najprije cjelovit, debeo, zatim je nazubljen i krpast od ostataka ovoja, koji prelaze preko ruba do 2 mm.

Stručak: 8-11 cm visok i 2-4.5 cm debeo, valjkast, na bazi je često zakrivljen i ponekad blago gomoljast, iznad vjenčića je bijel ili ružičast, gladak, fino paperjast ili blago crtast, ispod vjenčića je kosmato vunast do baršunast, obično je dekoriran višestrukim smećkastim poprečnim ostacima ovoja u vidu nepotpunih vjenčića ili raspršenih ljuskica koje su iste boje kao površina klobuka, ako se bijela površina protrlja postane narančaste boje mrkve, a zatim hrđastocrvena, bez uočljivih rizomorfa na bazi; vjenčić je osrednje velik, do 1.3 cm širok, debeo, krhak, viseći, ravan ili više ili manje priljubljen uz stručak, gornja je strana crtasta, bijela, a donja bijelo vlaknasto-vunasta, rub je deblji, sastoji se od dva ruba odvojena vlaknastim utorom koji je rezultat intruzije ruba klobuka, gornji rub je bijel, a donji iste boje, ponekad deblji rub ostaje spojen na rub klobuka, a tada je vjenčić bijel, uzak i kosmato-vunast.

Listići: Gusti, slobodni, oko 7 mm široki, izmiješani su s lamelulama, oštrica je cjelovita, najprije su bjelkasti, zatim su ružičasto-smeđi s bjelkastom oštricom, čokoladnosmeđi i na kraju su tamnosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične do usko eliptične, tankih stijenki, s 1-2 uljne kapljice ili s granuliranim sadržajem, glatke, prozirne, 6.4-9.2 x 4.2-6.2 µm, Q = 1.3-1.9, N = 120, Me = 7.61 x 5.28 µm, Qav = 1.4; bazidije su usko batinaste, 4-sporne, 28-36 x 7-9 µm, sterigme su do 4 µm duge, cheilocistide su mnogobrojne, prozirne, jednostavne ili često 1-3 segmentne, završni elementi su batinasti, 13-37 × 6,5-15 µm, obično su kratko valjkasti ili kuglasti, 5-15 × 5-11 µm, pleurocistide su odsutne; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, na prerezu je najprije bijelo, kasnije postane jarkocrveno, u mladosti izraženije u klobuku, a u starosti u stručku, kasnije nijansa postaje vinskicrvena, ali ne krvavocrvena; miris je slab, nejasan, prilično ugodan, poput askorbinske kiseline, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u bazi stručka kod mladih primjeraka u dodiru sa Schäfferovom otopinom ne mijenja boju, meso kod osušenih plodnih tijela postane ljubičasto, a reakcija sa KOH je negativna.

Stanište: Raste od proljeća do jeseni, u skupinama, kao saprotrof tla po dinama, u parkovima, crnogoričnim šumama, uglavnom u šumama cedra, ali i čempresa, smreke ili borovice, rijetko ispod bjelogoričnog drveća, hrasta, u mediteranskom području.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Smatra se nejestivom vrstom, jer podaci o jestivosti nisu u potpunosti poznati.

Napomena: Slične su bohusijeva pečurka (Agaricus bohusii), koja raste u bjelogoričnim šumama i boiseseletova pečurka (Agaricus boisseletii), kojoj je vjenčić sa donje strane smeđ.

KRAČUNASTA PEČURKA (KRAČUN)

Agaricus crocodilinus Murrill

Engleski naziv: Macro Mushroom

Klobuk: 5-30 cm širok, najprije je polukuglast do zvonolik, zatim konveksan i raširen, ponekad je tupo ispupčen na sredini, najprije bijel, zatim oker-smećkast, površina glatka pa sitno vlaknasta, tijekom sušnog vremena je pokriven bijelim paperjastim ljuskama, starenjem postane žućkast, u suhim uvjetima se duboko raspucava i postaje ljuskav, trljanjem ne mijenja boju ili vrlo slabo požuti, rub je dugo vremena podvijen i s ostacima zastorka.

Stručak: 10-25 cm visok i 2-5.5 cm debeo, valjkast, često je vretenasto zadebljan na bazi, pun, kasnije je šupalj, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bijel, iznad vjenčića je također ružičast, crvenkast do crveno-smeđ, ispod vjenčića je ponekad sa žućkastim mrljicama i maljavo vlaknast i s uraštenim ljuskicama koje se poslije gube; vjenčić je najprije bijel, poslije posmeđi, širok, opnast, viseći, s krpastim i nazubljenim rubom, s donje je strane ljuskav.

Listići: Slobodni, prilično su gusti, najprije su bjelkasto-sivi ili sivkasti, zatim sivo-ružičasti do svijetloružičasti i na kraju tamnosmeđi do crno-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 8.5-12.5 x 6-8 µm, cheilocistide su često višesegmentne, batinaste, 12-35 x 9-17 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, čvrsto, bijelo, na prerezu je nepromjenjivo, eventualno postane malo ružičasto-sivo ili crvenkasto u stručku; miris je prvo slab na gorke bademe, kasnije je sve više neugodan na urin ili amonijak, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH ili sumpornom kielinom požuti, a sa Schafferovom otopinom postane narančasto narančasto-crveno do tamnoljubičasto.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, pojedinačno i skupno, kao saprotrof tla po livadama, pašnjacima, jarcima i rubovima šuma; česta je vrsta u primorskom pojasu i po otocima. Prvu sliku snimio je Neven Ferenčak, 8.6.2024., druga i treća su snimljene 19.5.2024., na lokalitetu Zelovo kod Sinja, a ostale 8.6.2024., na lokalitetu Voštane kod Trilja.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete. Negativna je strana ta što sadrži posebno visoke koncentracije agaritina za koji je navedeno da je u pokusu sa životinjama pokazao kancerogene učinke. Međutim, agaritin imaju i druge vrste gljiva, kao i uzgojene gljive, koje se smatraju bezopasnima. Također može sadržavati po zdravlje štetne razine kadmija, zbog čega ih neki mikolozi smatraju neprikladnima za konzumaciju.

Napomena: Najvažnija karakteristika bitna za identifikaciju ove vrste je njezina veličina, kada ugledate mlado, još zatvoreno plodno tijelo veličine stisnute šake, sigurno ste pronašli kračunsku pečurku.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 140. Kračunasta pečurka (kračun) (Agaricus macrosporus (Möll. et Schff.) Pilat)

Agaricus cupreobrunneus - created on October 2022 in Vimodrone, Italy by Fabio Mauri

BAKRENOSMEĐA PEČURKA

Agaricus cupreobrunneus (Jul.Schäff. & Steer) Pilát

Etimologija: cupreus (lat.) = bakreno + brunneus (lat.) = smeđe, kestenjastosmeđe. Po bakrenosmeđoj boji.

Engleski naziv: Copper Mushroom

Klobuk: 3-8 cm širok, polukuglast, konveksan, kasnije je otvoren i ulegnut na sredini; bijelo-kremast do crveno-smeđ, prirašteno dlakavo-ljuskav po cijeloj površini, rub je sa čupavim ostacima zastorka.

Stručak: 3-8 cm visok, sužava se prema bazi, bez micelijskih niti na bazi, vrh se lako odvaja od podnice klobuka, bjelkast do ružičasto-smećkast ili bakreno-smećkast, ne žuti, najviše postane ružičasto-smeđ; vjenčić je neupadljiv, jednostruk, uzdignut, čupav, bjelkast do malo bakrenocrvenkast, prolazan.

Listići: Zaokruženi uz stručak, slobodni, prilično su široki, nisu gusti; najprije su ružičasti, a kasnije tamnosmeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, s kličnim otvorom, 7-10 x 4-6 µm, cheilocistide su rijetke ili ih nema, 24-30 x 12-17 µm; otrusina je tamnosmeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, bijelo, na prerezu ili na oštećenom mjestu najprije lagano pocrveni pa poslije postane tamnocrveno do tamnosmeđe; miris je manje ili više kiseo, a okus blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i meso u dodiru s KOH i Schafferovom otopinom ne mijenjaju boju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, kao saprotrof tla po travnjacima, livadama, parkovima, vrtovima, te pješčanim nanosima i dinama, ne raste u šumama, uglavnom u priobalnim mediteranskim područjima.

Doba rasta: 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Slična je porfirnosmeđa pečurka (Agaricus lividonitidus), koja ima manje spore.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2005. Enciklopedija gljiva, 1. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 156. Bakrenosmeđa pečurka (Agaricus cupreobrunneus (Schff. et Steer) Möller)

Agaricus cupressicola - created on March 2020 in Oviedo, Spain by Manuel Antonio Miranda Álvarez

ČEMPRESOVA PEČURKA

Agaricus cupressicola Bon & Grilli

Etimologija: Cupressus (lat.) = čempres + -cola (lat.) = stanovnik, onaj koji živi u. Po staništu.

Klobuk: 3-7 cm širok, u početku je polukuglast, kasnije se raširi, svijetlosmeđ do smeđ, često je s ljubičastim odsjajem, površina je prekrivena sa ljuskama.

Stručak: 3-7.5 cm visok i 0.5-1.7 cm debeo, valjkast, ponekad je blago gomoljast na bazi, bijel, prema dnu tamni, na bazi je s tankim micelijskim nitima; vjenčić je opnast, gornja strana je smeđa, a donja bijela.

Listići: Gusti, slobodni, najprije su svijetloružičasti, u starosti su crno-smeđi, oštrica je nazubljena.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 4.5-5.5 × 3.5-4 µm, cheilocistide su višesegmentne, kruškolike, 16-41 x 8-12 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, bijelo, na prerezu vrlo slabo crveni; miris je kiseo, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprotrof tla u crnogoričnim šumama, obično ispod čempresa ili cedra, te ispod crne topole (Populus nigra), na glinenastom tlu.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Po staništu ispod čempresa je slična korjenasta pečurka (Agaricus bresadolanus), koja ima drugačiji miris na fenol i mnogo izduženije cheilocistide.

Agaricus depauperatus - created in Finland by Petri Roponen

SITNOLJUSKAVA PEČURKA

Agaricus depauperatus (F.H.Møller) Pilát

Etimologija: depauperare (lat.) = oslabiti, siromašiti. Po slabijoj dekoraciji.

Engleski naziv: Depauperate Mushroom

Klobuk: 4-8 cm širok, prvo polukuglast, poslije konveksan, na kraju je otvoren, bjelkast, prekriven je sa sitnim žuto-smeđim ljuskama na svijetložutoj osnovi, sredina je tamnija, sivo-smeđa do vinski crvenkasta.

Stručak: 4-7 cm visok i 1-1.5 cm debeo, valjkast, bijel, pri vrhu je svijetloružičast, često je ljuskav kao i klobuk, u starosti je crveno-smeđ, na ozlijeđenim mjestima pocrveni, pa poslije pocrni; vjenčić je uzak, opnast, uzdignut, bijel.

Listići: Gusti, slobodni, ružičasti, sivkasto-ružičasti do sivkasto-crvenkasti, kasnije su ružičasto-sivi do tamnosmeđi, oštrica je u mladosti bjelkasta i malo resasta.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 7-10 x 4-6 µm, cheilocistide su brojne, široko batinaste do kuglaste, s jednim segmentom, 13-50 x 11-30 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, bijelo, sivkasto, na prerezu u stručku lagano pocrveni; miris nije izražen, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka i meso u dodiru s KOH i Schafferovom otopinom ne mijenjaju boju.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprotrof tla u svim tipovima šuma i parkovima.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta osrednje kvalitete.

Napomena: Slične su grimizna pečurka (Agaricus porphyrizon), koja na prerezu požuti pa posmeđi u bazi stručka i schulzerova pečurka (Agaricus dulcidulus), koja na prerezu postane žućkasta.

Agaricus devoniensis - created on November 2023 in Soulac-sur-Mer, France by Guinberteau Jacques

PJEŠČANA PEČURKA

Agaricus devoniensis (Vittad.) M.M.Moser

Etimologija: Po okrugu Devon u jugozapadnoj Engleskoj, karakterističnom po pješčanim plažama.

Engleski naziv: Sandy Mushroom

Klobuk: 3-7 cm širok, prvo polukuglast, poslije konveksan, na kraju otvoren i lagano ulegnut na sredini, prvo je bijel do sivkast, kasnije je s ružičastom do svijetlocrvenom nijansom, gladak ili blago vlaknast, gotovo uvijek je prekriven pijeskom.

Stručak: 3-5 cm visok i 0.5-1.5 cm debeo, uglavnom je valjkast, slabo je gomoljast na bazi, bijel, na vrhu je blago ljuskav i svijetloružičast, pri dnu je žućkast do žućkasto-smeđ, gladak ili slabo vlaknast, s jasnim je pojasevima ispod vjenčića, bez micelijskih vlakana na bazi, vrh se lako odvaja od podnice klobuka; vjenčić je opnast, tanak, uzak, bijel, viseći, prolazan.

Listići: Gusti, slobodni, izmiješani su s brojnim lamelulama, najprije su ružičasti, zatim su tamno crveno-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, prozirne, 6-7 x 5-5.5 µm, s brojnim je cheilocistidama, 1-2 segmentnim, zadnji segment je široko batinast, 15-40 x 8-15 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, bijelo, na prerezu iznad listića postane malo crvenkasto, kasnije je svijetlooker i sa smećkastim mrljama; miris je slab na gljive, a okus je blag, slatkast.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao saprotrof tla isključivo na dinama i pješčanim nanosima ili u njihovoj blizini, na travnatom ili pjeskovitom tlu, uglavnom potpuno zatrpana pijeskom, u mediteranskom području.

Doba rasta: 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: JESTIVA - Jestiva je vrsta dobre kvalitete.

Napomena: Slična je poljska pečurka (Agaricus campestris), koja je mesnatija i ima uzdignut vjenčić.

SCHULZEROVA PEČURKA

Agaricus dulcidulus Schulzer

Etimologija: dulcis (lat.)= slatkasto. Po okusu mesa?

Engleski naziv: Rosy Wood Mushroom

Klobuk: 3-5.5 cm širok, stožasto-konveksan pa otvoren, često je ispupčen na sredini, površina je prekrivena vinskocrvenim, crveno-smeđim do ljubičasto-smeđim, koncentrično postavljenim vlakancima koja su gušća u sredini, prema rubu je sve svjetliji, a rub je bjelkast i često krpast od ostataka zastorka.

Stručak: 2-6 cm visok i 4-10 mm debeo, valjkast, lagano se zadebljava prema bazi, malo je ljuskavo-vlaknast, bijel, ponekad sa laganom narančastom nijansom, trljanjem ili na ozlijeđenim mjestima lagano požuti, osobito na dnu, vrh se lako odvaja od podnice klobuka; vjenčić je uzak, tanak, viseći i prolazan.

Listići: Zaokruženi uz stručak, slobodni, gusti; najprije svijetloružičasti do sivkasto-ružičasti, poslije sivo-smeđi i na kraju ljubičasto-smeđi.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, 5-6 x 3.5-4 µm, cheilocistide su kuglaste, 1-2-segmentne, 13-25 x 7-13 µm; otrusina je tamnosmeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Debelo, bijelo u klobuku, a kremasto u stručku, na prerezu pri dnu stručka polako žuti; slabo miriše na anis, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Meso u vrhu stručka u dodiru s KOH postane tamno žuto-maslinasto, kožica ili meso u klobuku žuto, a kožica klobuka sa Schafferovom otopinom postane narančasta do narančasto-crvena.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao saprotrof tla u miješanim i bjelogoričnim šumama, na rubovima šuma, uz šumske staze, obično ispod bukve, kao i u crnogoričnim šumama u blizini bora, cedra ili smreke, na sloju iglica ili otpalom lišću, ali također na travnjacima. Primjerke na slici snimio je Neven Škific.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer zbog veličine nema gotovo nikakvu uporabnu vrijednost.

Napomena: Po boji je slična usamljena pečurka (Agaricus semotus), koja ima mnogo tanje meso.

Agaricus endoxanthus - created on May 2018 in Homestead, Florida, USA by Alan R. Franck

POŽUTJELA PEČURKA

Agaricus endoxanthus Berk. & Broome

Etimologija: éndon (gr.) = unutra, unutar + xanthós (gr.) = žut, žućkast. Po promjeni boje mesa.

Klobuk: 2-6.5 cm širok, konveksan, kasnije je konveksno-izravnat i lagano ulegnut na sredini, suh, prekriven je sivo-smeđim do sivim vlaknima, radijalno se raspucava i izlaže bijelo meso, koje u vlažnim uvjetima postaje ružičasto, vlakna su na sredini tamnija i stisnuta u male, raštrkane vlaknaste ljuske, rub je bijel, prelazi preko listića.

Stručak: 3-6 cm visok i 4-12 mm debeo, valjkast, na bazi je lagano zašiljen i s bijelim rizomorfima, šupalj, površina je i iznad i ispod vjenčića gola, sivo-smeđa; vjenčić je trajan, opnast, viseći, jednostruk, do 11 mm širok, donja je površina blago maljava, rub je cjelovit, bijel, ponekad sa smeđim zrncima.

Listići: Gusti, slobodni, do 4 mm visoki, izmiješani su s 10 ili više lamelula, najprije su sivo-crveni, ružičasti do tamnocrveni, kasnije su smeđi do tamnosmeđi, oštrica je bijela.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, glatke, bez kličnog otvora, prozirne, 5-6 × 3-4 µm, Me = 5.4 × 3.5 µm, Q = 1.2-2, Qe = 1.5, cheilocistidije su rijetko prisutne kod razvijenih primjeraka, uglavnom su kruškolike, a rjeđe kuglaste, 9-17 × 8-12 µm; otrusina je ljubičasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, bijelo, na prerezu u bazi stručka i sredini klobuka jako požuti, ponekad je promjena boje gotovo neuočljiva, trljanjem ne mijenja boju; miris nije izražen, ne miriše na tintu ili gorke bademe, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH požuti, a sa Schafferovom otopinom ne mijenja boju.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, pojedinačno, kao saprotrof tla u otvorenim šumskim područjima, staklenicima ili u zoološkim vrtovima u prostorijama s tropskom vegetacijom, voli toplija staništa.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: OTROVNA - Iako nema pouzdanih podataka o jestivosti ove vrste smatramo je otrovnom, kao i sve vrste iz sekcije Xanthodermatei, kojima meso na prerezu požuti u dnu stručka.

Napomena: Karakteristična je po sivoj do sivo-smeđoj boji klobuka koji se radijalno raspucava poput cjepača (Inocybe), te mesu koje na prerezu požuti.

Agaricus freirei - created on November 2022 in Talmont-Saint-Hilaire, France by Guinberteau Jacques

FRAIREIJEVA PEČURKA

Agaricus freirei Blanco-Dios

Etimologija: Po imenu.

Klobuk: 4-13 cm širok, isprva je polukuglast, stožast, kasnije je izravnat i konveksan, ponekad je blago ulegnut na sredini, suh, crvenkasto-smeđ, prekriven je radijalnim crvenkasto-smeđim ili čokoladnosmeđim vlaknima na bjelkastoj osnovi, kasnije se razlažu u male ljuskice i čuperke, rub je tanak, cjelovit, malo prelazi preko listića, često je s krupnim ostacima vjenčića.

Stručak: 4-12 cm visok i 0.7-1.8 cm debeo, valjkast, batinasto zadebljan, gomoljast, bijel, na bazi je oker, kasnije posivi, s poprečnim, smeđim ljuskama, koje ponekad potpuno obuhvaćaju cijelu površinu, ponekad je s pamučastim bijelim micelijem na bazi; vjenčić je opnast, gornja je površina glatka, donja je svilenkasto-vlaknasta, tanak, rub je debeo i dvostruk, s gornje je strane bijel, a s donje je strane sa smeđim ljuskicama.

Listići: Gusti, slobodni, isprva su bjelkasti, zatim ružičasti, kasnije su smeđi i na kraju tamnosmeđi, gotovo crni, oštrica je bjelkasta i nazubljena (koristiti ručno povećalo).

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, bez kličnog otvora, glatke, prozirne, 5-8 x 3-5 µm, Q = 1.5-1.9, cheilocistidije su brojne, prozirne, batinaste ili kruškolike, rijetko kuglaste, s jednim ili više segmenata na dnu, 13-27.5 x 5.6-11.2 µm; otrusina je tamnosmeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, isprva je bijelo, na prerezu je nepromijenjivo, rijetko i gotovo neprimjetno žuti, kasnije postaje ružičasto ili vinskicrveno, osobito u donjoj polovici stručka; miris je slab na tintu, osobito u bazi stručka, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH postane žuta ili žuto-narančasta, a sa Schafferovom otopinom ne mijenja boju.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, skupno, kao saprotrof tla po pješčanim nanosima u blizini obale, ispod hrasta crnike (Quercus ilex) ili hrasta medunca (Quercus pubescens), u mediteranskom području.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Navodi se da je toksična, odnosno da uzrokuje gastrointestinalni sindrom trovanja.

Napomena: Na sličnom staništu raste slična ljuskava pečurka (Agaricus impudicus), koja ima neugodan miris na plijesan ili rotkvice.

Agaricus friesianus - created in Finland by Outi Laakso

FRIESOVA PEČURKA

Agaricus friesianus L.A.Parra, Olariaga & Callac

Etimologija: U čast Eliasa Magnusa Friesa (1794–1878), švedskog mikologa i jednog od utemeljitelja suvremene mikologije + -ianus (lat.) = označava pripadnost ili posvetu. Po imenu.

Klobuk: 3-7 cm širok, isprva je polukuglast, kasnije se raširi, na sredini je tupo ispupčen do blago ulegnut, gladak, bez sjaja, na sredini je prekriven crvenkasto-ljubičastim radijalnim vlaknima, ponekad su grupirana u finim ružičastim ljuskama, prema rubu je s raštrkanim ružičastim, crvenkasto-ružičastim do crvenkasto-ljubičastim ljuskicama na bijeloj osnovi, dio prema rubu je rijetko potpuno prekriven finim ljuskama, rub je tanak, rijetko prelaze listiće.

Stručak: 4-7 cm visok i 4-7 mm debeo (na gomolju 0.7-1.4 cm), valjkast, gomoljast, bijel, gladak i slabo ružičast prema vrhu, ukrašen je finim vlakancima raspoređenim u jedva vidljive trakice ispod vjenčića, u starosti je žuto-oker, osobito prema bazi, s finim bazalnim micelijskim nitima; vjenčić je vrlo uzak, do 4 mm širok, tanak, krhak, opnast, jednostruk, s obje je strane gladak, bjelkast, trljanjem i ponekad u starosti požuti.

Listići: Gusti, slobodni, do 8 mm široki, izmiješani su s lamelulama, sivkasto-ružičasti, u starosti su tamnosmeđi do gotovo crni, oštrica je nazubljena i svjetlija.

Mikroskopija: Bazidiospore su eliptične, bez kličnog otvora, glatke, prozirne, 4-5.5 × 3-3.5 µm, Q = 1.3-1.5, Me = 4.9 x 3.3 µm, cheilocistide su batinaste, kruškolike ili kuglaste, ponekad su sa više segmenata, 8-31 x 7-15 µm; otrusina je tamnosmeđa do ljubičasto-smeđa.

Meso: Čvrsto, bijelo, na prerezu postane lagano žuto-oker u bazi stručka; miriše na gorke bademe ili anis, a okus je blag.

Kemijske reakcije: Kožica klobuka ili meso u dodiru s KOH postane žuto, a sa Schafferovom otopinom narančasto do narančasto-crveno.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, kao saprotrof tla u svim tipovima šuma, češće u planinskim crnogoričnim šumama.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer zbog veličine nema gotovo nikakvu uporabnu vrijednost.

Napomena: Karakteristična je po mesu koje na prerezu požuti i mirisu na anis, a slična je majčinska pečurka (Agaricus matrum) od koje se teško može razlikovati na temelju makroskopskih karakteristika, a i mikroskopske karakteristike su gotovo jednake.