Thyronectria coryli - created in Finland by Unto Söderholm

LJEŠNJAKOVA PLIKOVKA

Thyronectria coryli (Fuckel) Jaklitsch & Voglmayr

Etimologija: coryli (lat.) = lješnjak (Corylus). Po staništu.

Plodno tijelo: 2-10 mm široko, u ranoj je mladosti kuglasto, kasnije i po suhom vremenu je ulegnuto na vrhu i sliči plitkoj zdjelici, površina je svijetlocrvena i hrapava, na vrhu se nalazi sitna papila, razvija se ispod kore i probija na površinu.

Mikroskopija: Askospore su nepravilno valjkaste do vretenaste, glatke, na oba kraja formiraju sekundarne spore, sadrže jednu pregradu, prozirne, 9-11 x 4-5.5 µm; otrusina je bijela, prozirna.

Meso: Tanko, bjelkasto, s balgom je crvenkastom nijansom; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće kao saprotrof krupnijih drvnih ostataka (grane, grančice) različitog bjelogoričnog drveća s korom, osobito lijeske, vrbe i topole.

Doba rasta: 4, 5, 6

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Zanimljivost opisane mješinarke sastoji se u tome što ne oslobađa askospore iz askusa, nego se od njih u askusima formira mnoštvo sitnih askokonidija. Zbog toga askusi postanu veće (85-95 x 12 µm), a askokonidije su valjkaste i zakrivljene, te glatke, prozirne i velike 3-5 x 1-2 µm. Po boji i obliku slična je izbočena mjehurica (Dialonectria magnusiana), koja je mnogo manja rastom i raste na plodnim tijelima drugih gljiva, te cinoberasta bradavičarka (Nectria cinnabarina), koja je obično tamnije crvene boje, a plodno tijelo u malim nakupinama sliči na male maline.

Camarops polysperma - created on July 2023 in Japan by Ryoko Fukuyama

GUSTA KRASTOKORKA

Camarops polysperma (Mont.) J.H.Mill.

Etimologija: polys (gr.) mnogo, vrlo, veoma, jako, puno, višestruko, mnogostruko + sperma (grč.) = sjeme. Zbog sitnih nagomilanih peritecija koji podsjećaju na sjemenje biljaka.

Engleski naziv: Thick Tarcrust

Plodno tijelo: Do 4 cm dugo, 1.2 cm široko i 0.8 cm debelo, stroma je plosnata ili malo jastučasta te sadrži vrlo velik broj uskih i cilindričnih peritecija, na horizontalnom (poprečnom) presjeku vide se heksagonalni oblici kao pčelinje saće, stanice peritecija su tanke i ružičaste s bijelom zonom na vrhu, površina je bradavičava te sivo-smeđa do gotovo crna.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, glatke, 4.8-6.1 x 1.9-2.7 µm; otrusina je tamnomaslinasta do tamnosmeđa.

Meso: Tanko, crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnijim drvnih ostataka (grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća, osobito jasike, breze i johe.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Iako se u literaturi navodi da nije česta vrsta, u Hrvatskoj se redovito nalazi po svim šumama johe. Moguća je zamjena sa sličnim crnim i plosnatim mješinarkama iz roda Biscogniauxia, ali one imaju znatno tanju stromu od opisane mješinarke čija stroma može biti debela do 0.8 cm.

DUDOVA BRADAVIČARKA

Bertia moriformis (Tode) De Not.

Etimologija: mori (lat.) = plodovi duda, dudovi + forma (lat.) = oblik. Po izgledu plodnog tijela.

Engleski naziv: Wood Mulberry

Plodno tijelo: 0.5-1 mm visoko i 0.5-1 mm široko, može biti kuglasto ili jajoliko, najčešće je više nego šire, grubo bradavičavo, po obliku podsjeća na zrele kupine ili crni dud, crno, raste izravno na drvu bez subiculuma, bez otvora na vrhu.

Mikroskopija: Miksospore su valjkaste do vretenaste, glatke, prozirne, 35-48.5 x 5.2-6.3 µm; otrusina tamnosmeđa.

Meso: Tanko, crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof na krupnim drvnim ostacima (grane, grančice) raznog bjelogoričnog drveća bez kore, osobito bukve, rijetko se pronađe na crnogoričnom drveću.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Lako je prepoznatljiva jer raste zbijeno ili u nepravilnim skupinama na mrtvome drvu bez kore. Po obliku podsjeća na plod zrele kupine ili na plod crnog duda.

ČIČKOV ŠTAPIĆ

Diaporthe arctii (Lasch) Nitschke

Etimologija: arctium (lat.) = čičak. Po staništu.

Plodno tijelo: 1-4.8 mm široko, kuglasto do donekle spljošteno, duboko je uronjeno u podlogu, crno, ostiola je vrlo duga, crno-smeđa, probija pokožicu stabljike, pojedinačno su raštrkana u tkivu domaćina ili zbijena jedno uz drugo, ima tendenciju grupiranja u male skupine.

Mikroskopija: Askospore su vretenaste do eliptične, ravne do blago zakrivljene, kasnije su s pregradama i sužene na sredini, prozirne, 11-17 × 2.5-4 µm; otrusina je bijela do žuta.

Meso: Tanko, gotovo nepostojeće, crno ili crno-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof biljni ostataka (stabljike) čička ili kostriša (Senecio). Slike je snimio Danijel Balaško, na truloj stabljici koprive (Urtica dioica).

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po obliku i staništu.

Dendrostoma leiphaemia - created in Netherlands by Laurens van der Linde

SMEĐA GNIJEZDARKA

Dendrostoma leiphaemia (Fr.) Senan. & K.D.Hyde

Etimologija: leiphae (lat.) = pita. Po obliku.

Plodno tijelo: 3-12 mm široko, stroma je nepravilnog jastučastog oblika, površina je smećkasta, poslije je crna i s crnim ostiolama peritecija, periteciji su skupno ugrađeni u stromu ukopanu u koru supstrata, svako pojedinačno plodno tijelo sadrži od 5-20 peritecija širokih 0.3-0.5 mm.

Mikroskopija: Askospore su vretenaste do eliptične, glatke, prozirne, na sredini su s jednom pregradom i malo stisnute, sadrže mnoštvo sitnih uljnih kapljica, 15-17 × 4-4.5 µm; otrusina je smeđa do crna.

Meso: Tanko, crno ili crno-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof krupnih drvnih ostataka (trupci, grane) hrasta s korom.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Literatura navodi da postoji i mješinarka Diaporthe carpini, koja se razlikuje samo po sporama koje imaju samo 4 kaplje.

KOŽNA DLAKAVICA

Colletotrichum dematium (Pers.) Grove

Etimologija: dematos (gr.) = koža, stanični sloj. Po propadanju ili oštećenju biljnog tkiva.

Plodno tijelo: 0.3-1.2 mm široko, acervuli su jastučasti, rasuti po tkivu grančice ili lista, u početku se lezije pojavljuju kao male, tamne mrlje, koje se mogu proširiti i dovesti do nekroze tkiva biljke domaćina, tamnosmeđe do crno.

Mikroskopija: Konidije su tipično vretenaste i mogu varirati u veličini, prozirne, s jednom ili dvije pregrade, 20-30 x 10-15 µm; otrusina je svijetlosmeđa.

Meso: Tanko, crno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen, kao biljni patogen koji inficira širok raspon biljaka domaćina, uključujući mahunarke, voće i povrće. Obično se razvija u toplijim mjesecima godine, kada su temperature iznad 20 °C, što je idealno za njegov razvoj. Posebno se povezuje s bolestima usjeva poput soje i raznih ukrasnih biljaka. Obično napada biljke tijekom faze rasta, posebno kada su biljke mlađe i podložnije infekciji. Infekcije se najčešće javlja na mladim listovima, plodovima i stabljikama. Poznata je po nespolnom razmnožavanju, primarno preko konidija, koje se mogu širiti vjetrom, vodom ili ljudskom aktivnošću. Ove konidije klijaju u odgovarajućim uvjetima okoliša, što dovodi do novih infekcija. Uspijeva u toplim, vlažnim staništima, što stvara povoljne uvjete za rast i sporulaciju patogena, koji može preživjeti u biljnim ostacima ili tlu dulje vrijeme, što mu omogućuje da ponovno inficira biljke u sljedećim sezonama rasta. Vlažni uvjeti, osobito tijekom razdoblja kiše, olakšavaju širenje konidija. Gljiva obično uzrokuje pjege na lišću, trulež plodova i druge simptome antraknoze. U teškim slučajevima može biti zahvaćena cijela biljka, što u poljoprivredi i vrtlarstvu dovodi do smanjenog prinosa i kvalitete. Primjerci na slikama snimljeni su na tankim grančicama žutilovke (Genista) i peteljkama listova javora (Acer).

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Karakteristična je po izgledu.

Clonostachys ralfsii - created on September 2020 in Victoria, Australia by Eileen Laidlaw

RALFSIJEVA BRADAVIČARKA

Bionectria ralfsii (Berk. & Broome) Schroers & Samuels

Etimologija: Po odgovarajućem imenu. U čast britanskog botaničara i mikologa Johna Ralfsa (1807.–1890.).

Plodno tijelo: Oko 0.5 mm široko, vrlo nepravilnih oblika, probija se kroz koru suhoga drva u hrpicama te ima zaokružen rub, poslije je površina izravnata do ulegnuta i bradavičava, može biti svijetložuta do narančasta.

Mikroskopija: Miksospore su eliptične, glatke, prozirne, 18-23 x 6-8 µm; otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žućkasto do narančasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste od kolovoza do siječnja na krupnim drvnim ostacima (grane, trupci) raznog bjelogoričnog drveća s korom, osobito javora, brijesta, jabuke i kruške.

Doba rasta: 1, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Po boji su eventualno slične želatinozna jastučnica (Hypocrea gelatinosa) i crvenkastosmeđa jastučnica (Hypocrea rufa), koje su većih dimenzija, a meso im je više ili manje želatinozne konzistencije.

Claviceps purpurea - created in Czechia by Dominik Mohr

RAŽENA GLAVICA

Claviceps purpurea (Fr.) Tul.

Etimologija: purpureus (lat.) = purpurne boje, purpurno. Po boji.

Engleski naziv: Ergot / Rye Ergot

Plodno tijelo: Formirano je od fertilne glavice i stalka, glava može biti kuglasta ili spljoštena, te široka 1-3 mm, oker do tamnosmeđe, s finim tamnim bradavicama koje čine ostiole peritecija, stalak je 5-15 mm visok i 1-1.5 mm debeo, valjkast, zakrivljen, gladak, tamnosmeđ, spojen je s bijelim pletivom hifa za crnkasti sklerocij (snijet), a veličina sklerocija ovisi o domaćinu kojeg parazitira.

Mikroskopija: Askospore su nitaste, glatke, prozirne, s mnogo pregrada kada sazriju, 4-6 x 2-3 µm, askusi su valjkasti, 8-sporni, 160 x 5 µm; otrusina je tamnosmeđa.

Meso: Tanko, gotovo je nepostojeće, smećkasto; miris nije izražen, a okus je blag.

Stanište: Raste u ljeto na otpalim vlažnim sklerocijima koji su se formirali godinu dana prije i parazitirali klasje žitarica i različitih trava.

Doba rasta: 5, 6, 7

Status jestivosti: SMRTNO OTROVNA - Smrtno je otrovna vrsta, a trovanje uzrokuje poremećaje živčanog sustava i moždane aktivnosti te poremećaje cirkulacije udova. Nakon žetve žitarica ostaje pomiješana sa zrnima pa je potrebno čišćenje zrna.

Napomena: Opisana ražena glavica vrlo je otrovna, a njezini se spojevi rabe u porodiljstvu (ergotamin, ergometrin) kao vazokonstriktori. Iz sklerocija je izolirana i LSD droga (dietylamid lizerginska kiselina) koja se danas proizvodi sintetski. Poznato je da ta droga ima snažna halucinogena svojstva, a upotrebljava se u medicini (psihijatriji), uz najstrožu kontrolu liječnika. Spomenimo da je zloglasni Cesare Borgia (1475.-1505.), inače sin pape Aleksandra VI, upotrebljavao raženu glavicu kao prah (Pulvis ad mortem) za ubijanje političkih protivnika. Otrovanim su ljudima otpadali prsti, ruke i noge i umirali su u teškim mukama.

ZELENA ENTOMOPATOGENA GLJIVA

Metarhizium rileyi Kepler, S.A.Rehner & Humber

Etimologija: U čast američkog entomologa Charlesa Valentinea Rileyja (1843–1895), koji je bio pionir u biološkoj kontroli štetočina. Po imenu.

Engleski naziv: Metarhizum Fungus

Plodno tijelo: Na početku konidije gljive prianjaju uz površinu domaćina, klijaju i stvaraju cjevčicu s pupoljcima koja prodire u kutikulu domaćina, a pod odgovarajućim okolišnim uvjetima, konidije proklijaju kako bi proizvele cjevčice koje se razvijaju u hife, koje razvijaju oštre i tanke infektivne šiljke, koje služe za snažnije prodiranje u kutikulu i tkivo domaćina. Pomoću ovih infektivnih struktura, konidije mogu prodrijeti u kutikulu domaćina, nadvladati njegov imunološki obrambeni sustav i iskoristiti njegove hranjive tvari za rast i razmnožavanje. Iako kutikula insekta ima mnogo složenih struktura i kemijskih barijera, konidije gljive proizvode enzime koji razgrađuju kutikulu, kao što su hitinaza, proteaza i lipaza. Hife nastaju kada klične cjevćice uđu u hemocoel domaćina i započnu se razmnožavati, a kada dosegnu kritičnu gustoću, transformiraju se u fenotip micelija koji kolonizira krvotok i tkivo kukca, što rezultira smrću i mumifikacijom domaćina.

Mikroskopija: Konidije su eliptične, duguljaste, glatke, 2.3-3.9 x 1.8-3.1 µm; otrusina je zelena.

Meso: Nepostojeće; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Razvija se u ljeto na ličinkama jesenske sovice (Spodoptera frugiperda), koja je štetnik kukuruza i koja se hrani listovima biljaka te može uzrokovati potpuni gubitak listova i ugibanje biljke. Gusjenice jesenske sovice hrane se s 80 različitih biljaka, a preferiraju kukuruz. Sliku je snimio Mladen Matišić.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana vrsta je entomopatogena gljiva koja prirodno inficira ličinke kukca domaćina, koje prave ozbiljne štete na kukuruzu i drugim usjevima, i ima biokontrolni potencijal.

BASSIJEVA BEAUVERIA (BIJELA INSEKTNA PLIJESAN)

Beauveria bassiana (Bals.-Criv.) Vuill.

Etimologija: U čast talijanskog biologa Agostino Bassi de Lodija (1773.-1856.), koji je prvi otkrio i dokumentirao patogenost ove gljivice prema insektima. Bassi je bio pionir u istraživanju bolesti insekata, što je postavilo temelje za kasniji razvoj mikologije i biološke kontrole štetočina. Naziv roda Beauveria je dat u čast francuskog prirodnjaka Jean Beauveriea (1874.-1932.), koji je bio poznat po svojim istraživanjima u oblasti botanike i mikologije.

Engleski naziv: Icing Sugar Fungus

Plodno tijelo: 1-4 cm široko, bijelo, izrasta kao čupava glavica iz tijela mrtvih insekata, nitastog je izgleda i sastoji se od septiranih hifa, grupiranih na jednostavnim, simpodijalno razgranatim konidioforima koji se stvaraju izravno na miceliju, ima dobro razvijen, razgranat i septiran micelij u kojemu se nalazi više jezgara. Razmnožava se bespolno pomoću konidija. Budući da joj nedostaje spolni stadij, ona pripada nesavršenim gljivama ili Fungi imperfecti.

Mikroskopija: Blatospore su kuglaste do eliptične, prozirne, 1-3 µm; otrusina je bijela.

Meso: Gotovo i ne postoji, mekano, bjelkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen na mrtvim kukcima, kao što su štitasti moljci, tripsi, grinje, zlatice, kukuruzni moljci ili potkornjaci koji se raspadaju ili parazitiraju na člankonošcima, kod kojih su određene vrste često pošteđene, a druge su preferirani domaćini. Ima sposobnost živjeti kao parazit i saprotrof, prema tome ona može preživjeti bez prisutnog domaćina. Kada se nalazi u tlu njezin micelij stvara veliku mrežu nitastih konidija. Međutim, u prisutnosti kukca kondije klijaju i kada napokon uđu u tijelo kukca, počinju formirati mrežu spora (blastospore). Proces infekcije kukaca s ovom gljivom odvija se kroz nekoliko koraka: prianjaje, klijanje, diferencijacija i prodiranje. Prvi korak nastaje prihvaćanjem konidije za kutikulu kukca za koje je potrebno prepoznavanje i kompatibilnost između konidije i stanice na površini tijela kukca. Nakon što se konidija prihvati za površinu kukca, započinje klijanje koje u najvećoj mjeri ovisi o domaćinu i okolišu (potrebna je visoka vlaga). Treći korak započinje stvaranjem penetrirajućih struktura gljiva, apresorija, koja pomaže prodiranju u kutikulu djelovanjem izvanstaničnih enzima, kao što su hitinaze, lipaze, eteraze, proteaze te mehaničkim pritiskom koji omogućava invaziju epiderme kukca. Nakon smrti kukca, koja je rezultat mehaničkih oštećenja, pothranjenosti i toksikoze dolazi do razmnožavanja gljive u probavnom traktu. Hife luče antibiotik oosporin, koji napada bakterije u crijevima i mumificira kukca, odnosno antibiotici sprječavaju napad sekundarnih sapriofitskih mikroorganizama. Ovo omogućuje gljivi nesmetani razvoj. Tijekom infekcije, gljiva učinkovito izbjegava obranu domaćina. Zaraženi domaćini proizvode i izlučuju obrambene spojeve u hemolimfi, kao što su antimikrobni peptidi, koji djeluju inhibitorno na gljivu. Preživaljava onaj organizam (kukac ili gljiva) čiji je mehanizmi obrane učinkovitiji. (Entomopatogene gljive roda Beauveria u Hrvatskoj i mogućnosti njihove uporabe u biološkoj kontroli šumskih štetnika. Kovač, Marta, Sveučilište u Zagrebu, Fakultet šumarstva i drvne tehnologije, doktorska disertacija. 2021. Rijetka je vrsta. Prve četiri slike snimio je Darko Stermšek iz Prirodoslovnog muzeja Split, krajem svibnja, na lokalitetu Zelovo, SZ od Sinja, a petu sliku Danijel Balaško, početkom prosinca, na lokalitetu Đurđevac.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Razlikovanje pojedinih vrsta iz ovog roda uglavnom nije moguće bez precizne identifikacije vrste kukaca i mikroskopa. Kada se spore nađu na tijelu insekta domaćina, gljivica raste u tijelu insekta i ubija ga unutar nekoliko dana. Tada se iz istrunulog tijela kukca razvija bijela plijesan i tako se razvijaju nove spore. Ova se vrsta koristi kao biološki insekticid. Znanstvenici su utvrdili kako su direktan potomak opisane vrste azijske vrste iz roda Cordyceps. Među glavnim razlikama između opisane vrste i vrste Cordyceps je sposobnost Bauveria da inficira širok raspon domaćina, dok Cordyceps vrste obično pokazuju sklonost prema određenim domaćinima. Istraživanja su utvrdila kako nisu sve vrste roda Bauveria podjednako viruletne te da opisana vrsta ima veliki potencijal u biokontroli kukaca.

Cordyceps militaris - created in Norway by Inger-Lise Fonneland

STRŠAVA GUSJENICA

Cordyceps militaris (L.) Fr.

Etimologija: militaris (lat.) = vojni.

Engleski naziv: Scarlet Caterpillar Club

Plodno tijelo: 2-6 cm visoko i 0.3-1 cm debelo, sastoji se od izdužene glave i stalka, stručkoliko suženi stalak je bjelkast, zatim svijetlonarančast do oker, često je uzdužno narančasto išaran, glava je nepravilna i sitno bradavičava, žute, žuto-narančaste, narančaste ili narančasto-crvene boje, podsjeća na kacigu po čemu je ova vrsta i dobila ime.

Mikroskopija: Askospore su valjkaste do eliptične, glatke, prozirne, 4-6 x 1-2 µm; otrusina je bijela, bezbojna.

Meso: Tanko, žućkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen u svim tipovima šuma, po livadama i parkovima kao parazit i saprotrof isključivo na mrtvim tijelima kukaca koji su ukopani u trajno vlažno tlo, često je po nekoliko primjeraka međusobno srašteno. Najčešće živi na gusjenicama moljca (Hepialus americanus) ili dudova svilca (Bombyx mori). Nakon što se kukac zarazi sporama gljive, nastavlja živjeti sve dok se ne zakukulji i postigne masu koja je gljivi dovoljna da razvije plodno tijelo, koje će poslužiti za sazrijevanje i izbacivanje novih spora iznad površine tla. Nakon što je zaražen, kukac traži mjesto s povoljni mikroklimatskim uvjetima za razvoj gljive te se tamo zakukulji nakon čega ga gljiva-nametnik ubija.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Jestiva je vrsta, ali se smatra nejestivom jer nema nikakve uporabne vrijednosti.

Ljekovitost: Znanstvenim je istraživanjima otkriveno da sadrži bioaktivne tvari koje pomažu u jačanju imuniteta, te djeluju antivirusno, antikoagulantno (sprječavaju stvaranje ugrušaka u krvi), antikancerogeno, antialergijski, protuupalno, protiv pretilosti (snižavanje lipida u krvi), protiv dijabetesa (snižava razinu glukoze u krvi), protiv neplodnosti i protiv starenja (National Library of Medicine. 2024. Cordyceps militaris: An Overview of Its Chemical Constituents in Relation to Biological Activity; Cordyceps militaris as a Bio Functional Food Source: Pharmacological Potential, Anti-Inflammatory Actions and Related Molecular Mechanisms; Anti-Cancer Potential of Edible/Medicinal Mushrooms in Breast Cancer; Structural Elucidation and Activities of Cordyceps militaris-Derived Polysaccharides: A Review; New Insights Into the Biosynthesis of Typical Bioactive Components in the Traditional Chinese Medicinal Fungus Cordyceps militaris).

Napomena: Karakteristična je vrsta zbog staništa na kojem raste, na mrtvim tijelima kukaca.

ŽELATINOZNA JASTUČNICA

Hypocrea gelatinosa (Tode) Fr.

Etimologija: gelatinosus (lat.) = želatinozan. Po teksturi.

Plodno tijelo: 1-5 mm široko i 1-2 mm visoko, može biti kuglasto ili jastučasto, osnova široko naliježe na podlogu, često je dlakavo i maljavo, u mladosti je bjelkasto, kasnije je žućkasto, na kraju je žuto-zelenkasto zbog sazrijevanja spora, prekriveno je sitnim zelenim bradavičavim ostiolarnim točkicama kroz koje se oslobađaju spore.

Mikroskopija: Askospore su kuglaste, bradavičave, 4-4.5 × 3.5-4.5 µm (cromushrooms: askospore su (4.1) 4.7 - 5.8 (5.9) × (3.4) 4.2 - 5.2 (5.7) µm, Q = 1 - 1.2 (1.4), N = 120, Me = 5.2 × 4.7 µm, Qe = 1.1, askusi su 14-16-sporni, 90-121 × 5.5-8.6 µm, N = 15); otrusina je žuto-zelena.

Meso: Želatinozno, skoro prozirno, žućkasto; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, skupno, kao saprotrof vlažnih krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća. Četvrta i peta slika snimljene su 9.10.2025., na lokalitetu Galgovo kod Zagreba.

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta.

Napomena: Najznačajnija je karakteristika mješinarki iz roda Hypocrea što imaju zelenkaste spore. Karakteristična je vrsta po želatinoznom i gotovo prozirnom mesu i po izraženo bradavičastoj površini plodnog tijela.

Referentni izvori: Božac, Romano. 2008. Enciklopedija gljiva, 2. svezak. Školska knjiga. Zagreb. – 1838. Creopus gelatinosus (Tode ex Fr.) Link

CRVENKASTOSMEĐA JASTUČNICA

Hypocrea rufa Pers.

Etimologija: rufa (lat.) = crvenkasto, crvenkasto-smeđe. Po boji.

Plodno tijelo: 2-8 mm široko i 1-3.5 mm visoko, nepravilno kruglasto ili u obliku jastučastog diska, u ranoj mladosti je bijelo, poslije postane žuto-smeđe, žuto-narančasto, narančasto, crveno-smeđe ili maslinasto-smeđe, pojedinačni disk naraste 1-1.5 mm široko, nekad su diskovi međusobno združeni, površina je pokrivena zelenim ili maslinasto-crnim ostiolarnim točkicama peritecija, rub je bjelkast.

Mikroskopija: Askospore su kuglaste, točkaste, prozirne, 4-4.5 x 3.5-4 µm; otrusina je smećkasta.

Meso: Narančasto, uglavnom je blago želatinozno, poslije je tvrdo; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u ljeto i jesen, u skupinama, kao saprotrof vlažnih krupnijih drvnih ostataka (grane, panjevi, trupci) raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, a može rasti i na starim plodnim tijelima lignikolnih gljiva. Sliku je snimio Danijel Balaško, u studenom, na lokalitetu Glogovac pokraj Koprivnice.

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nejestiva je vrsta, a sumnja se da ova i slične vrste mogu sadržavati vrlo otrovne toksine koji još nisu potpuno istraženi.

Napomena: Konidijalni stadij razvoja koji ima izgled plijesni češće se pronađe u prirodi. Smećkasta boja plodnog tijela označava stadij askusa. Lako je prepoznatljiva i nije moguća zamjena s drugim mješinarkama iz roda Hypocrea zbog boje plodnog tijela čija je površina tamno točkasta.

ZLATNA PLIJESAN

Hypomyces chrysospermus Tul. & C.Tul.

Etimologija: chrysos (gr.) = zlatan + sperma (gr.) = sjeme. Po boji.

Engleski naziv: Bolete Mould

Plodno tijelo: U obliku bijele do zlatnožute plijesni koja obloži cijelu površinu gljive flokoznim hifama, a gljiva u ranoj fazi infekcije postane potpuno bijela, međutim poslije postaje svijetložuta, zlatnožuta, a zatim tamne žuto-crvene boje i praškasta zbog razgradnje zaražene gljive.

Mikroskopija: Ova gljiva ima tri različite morfologije aleuriospora ovisno o svojoj starosti, a u ranoj fazi infekcije (bijeli stadij) eliptične, s debelim stijenkama, s bodljama dugim oko 1 µm, 16-25 µm; otrusina je bijela.

Meso: Ne postoji; miris i okus su neugodni, pljesnivi, na trulež.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao parazit na plodnim tijelima svih vrganja iz porodice Boletaceae. Na prvoj su slici prikazani napadnuti zrnati sluzavci (Suillus granulatus).

Doba rasta: 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Ako je jestiva gljiva samo djelomično pljesniva, nemojte je konzumirati, jer se plijesan često proteže na cijelu gljivu, čak i ako nije vidljiva. Pretvorba tkiva gljive u plijesan proizvodi genetski otrovne tvari koje mogu biti kancerogene. Ako plijesan još nije vizualno vidljiva, to ne bi trebao biti problem, jer proces razgradnje još nije dosegnuo opasne razine. Zabilježeno je nekoliko slučaja u kojima je kozumiranje pljesnivih gljiva uzrokovalo probavne probleme. 

Napomena: Slična je sitnosporna plijesan (Hypomyces microspermus) koja ima nešto manje aleuriospore (12-16 µm), a parazitira samo baršunovce (Xerocomellus), što je važna informacija za determinaciju.

PROZIRNA PLIJESAN

Hypomyces hyalinus Rogerson & Samuels

Etimologija: hyalinus (gr.) = prozirno, staklasto. Po prozirnom bijelom miceliju.

Engleski naziv: Amanita Mold 

Plodno tijelo: U obliku je gustog, voštanog ili pamučastog sloja micelija koji u potpunosti ili djelomično prekriva klobuk i stručak domaćina, koji je isprva proziran do bijel, kasnije može postati ružičast, sloj sadrži male, jajolike do kuglaste konidije, koje se lako oslobađaju i šire vjetrom ili kukcima, što omogućava brzo širenje parazita, kada je gljiva spremna za spolno razmnožavanje formiraju sitne, narančaste, crvene, narančasto-crvene ili smećkaste točkice ili peritecije uronjene u micelijskom sloju, a unutar svakog peritecija nalaze se askusi s po osam askospora, koje su konačni produkt spolnog ciklusa i služe za infekciju novih domaćina.

Mikroskopija: Konidije su vretenaste, višesegmentne, prozirne, 15-20 x 4.5-6.5 µm, askusi su 8-sporni, valjkasti, oko 125 x 5 µm, hife su višesegmentne, glatke, široke 2-4 µm (cromushrooms: aleuriospore su kuglaste, (21.8) 24.6 - 31.1 (34.1) × (20.8) 24 - 30.8 (33.7) µm, Q = 1 (1.1), N = 60, Me = 28.2 × 27.6 µm, Qe = 1, konidije su eliptične do vretenaste, duguljaste, (15) 15.1 - 20.9 (23.9) × (4.1) 4.5 - 5.7 (6.8) µm, Q = (2.7) 2.9 - 4.1 (4.6), N = 60, Me = 17.5 × 5.1 µm, Qe = 3.5, hife su višesegmentne, razgranate, tupe na vrhu, 3.7-7.4 µm); otrusina je bijela.

Meso: Ne postoji; miris i okus su neugodni, pljesnivi, na trulež.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao parazit na plodnim tijelima biserkne muhare (Amanita rubescens) i drugih vrsta iz roda Amanita, tipična je sjevernoamerička vrsta, ali je pronađena i u Europi. Primjerak na slici snimljen je 23.9.2025. na lokalitetu Gala kod Sinja, na plodnom tijelu carske blagve (Amanita caesarea).

Doba rasta: 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Ako je jestiva gljiva samo djelomično pljesniva, nemojte je konzumirati, jer se plijesan često proteže na cijelu gljivu, čak i ako nije vidljiva. Pretvorba tkiva gljive u plijesan proizvodi genetski otrovne tvari koje mogu biti kancerogene. Ako plijesan još nije vizualno vidljiva, to ne bi trebao biti problem, jer proces razgradnje još nije dosegnuo opasne razine. Zabilježeno je nekoliko slučaja u kojima je kozumiranje pljesnivih gljiva uzrokovalo probavne probleme. 

Napomena: Plodno tijelo domaćina često postaje izobličeno, s blago natečenim i neuobičajenim oblicima, te prestaje proizvoditi vlastite spore, jer je tkivo uništeno parazitom.

SITNOSPORNA PLIJESAN

Hypomyces microspermus Rogerson & Samuels

Etimologija: micro (gr.) = mali, sitan + sperma (gr.) = sjeme. Po malim sporama.

Plodno tijelo: U obliku je bijele do zlatnožute plijesni koja obloži cijelu površinu gljive flokoznim hifama, a gljiva u ranoj fazi infekcije postane potpuno bijela, međutim poslije postaje svijetložuta, zlatnožuta, a zatim tamne žuto-crvene boje i praškasta zbog razgradnje zaražene gljive.

Mikroskopija: Aleuriospore su kuglaste, s bodljama dugim 1-1.5 µm, s debelim stijenkama, zlatnožute u KOH, (9.3) 10.2 - 12.4 (13.6) × (8.7) 9.4 - 11.8 (13.1) µm, Q = 1 - 1.08 (1.1), N = 60, Me = 11.2 × 10.8 µm, Qav = 1; konidije eliptične, glatke, prozirne u KOH, (7.5) 9 - 13.2 (14.8) × (3.7) 4.4 - 6.6 (7.3) µm, Q = (1.5) 1.7 - 2.5 (3.3), N = 60, Me = 11 × 5.5 µm, Qav = 2.1; otrusina je bijela.

Meso: Ne postoji; miris i okus su neugodni, pljesnivi, na trulež.

Stanište: Raste u ljeto i jesen kao parazit na plodnim tijelima baršunovaca (Xerocomus, Xerocomellus). Primjerak na slici snimljen je na lokalitetu cret Dubravica u Hrvatskom zagorju na plodnom tijelu podstavljenog baršunovca (Xerocomus subtomentosum).

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti: OTROVNA - Ako je jestiva gljiva samo djelomično pljesniva, nemojte je konzumirati, jer se plijesan često proteže na cijelu gljivu, čak i ako nije vidljiva. Pretvorba tkiva gljive u plijesan proizvodi genetski otrovne tvari koje mogu biti kancerogene. Ako plijesan još nije vizualno vidljiva, to ne bi trebao biti problem, jer proces razgradnje još nije dosegnuo opasne razine. Zabilježeno je nekoliko slučaja u kojima je kozumiranje pljesnivih gljiva uzrokovalo probavne probleme. 

Napomena: Slična je zlatna plijesan (Hypomyces chrysospermus) koja ima nešto veće aleuriospore (16-25 µm), a parazitira sve vrste vrganja, što je važna informacija za determinaciju.

RUŽIČASTA PLIJESAN

Hypomyces rosellus (Alb. & Schwein.) Tul. & C.Tul.

Etimologija: roseus (lat.) = ružičast. Po boji.

Engleski naziv: Pink Polypore Mould

Plodno tijelo: 1-8 cm široko, razrašteno, površina je baršunasto-pamučasta, ružičasta, rubna zona je bijela, na površini se ističu kuglasti periteciji promjera oko 1 mm, želatinozni, sa stožastim otvorom i malim ostiolama na vrhu, tamnocrvene do maslinasto-ljubičaste boje.

Mikroskopija: Askospore su eliptične do valjkaste, višesegmentne, blago su sužene na sredini, bradavičave, 20-26 x 4.5-6.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Ne postoji; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao parazit na granama i trupcima raznog bjelogoričnog i crnogoričnog drveća, trulom lišću i starim plodnim tijelima raznih gljiva, najčešće rupičarki (Polyporus). Slike je snimila Helena Petrić, u drugoj polovici siječnja, na lokalitetu Park prirode Medvednica kod Zagreba.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti: NEJESTIVA - Nema vrijednosti. 

Napomena: Karakteristična je po boji i staništu na kojem raste.

Trichoderma citrinum - created in Norway by Eva Weme

LIMUNASTA BLAZINICA

Trichoderma citrinum (Pers.) Jaklitsch, W.Gams & Voglmayr

Etimologija: citrinus (lat.) = limun, limunastožuto. Po boji.

Plodno tijelo: 1-5 mm široko, kuglasto ili više spojenih plodnih tijela prekriva supstrat površine od nekoliko centimetara do nekoliko decimetara četvornih, limunastožuto, kvrgavo, gusto je pokriveno tamnim točkicama, kasnije je krem-oker, žuto-smeđe ili hrđastosmeđe, na vrhu je s malim otvorom u obliku bradavice.

Mikroskopija: Askospore su kuglaste, najprije su glatke, kasnije postanu točkaste, prozirne, 3.5-5 x 3-3.5 µm; otrusina je svijetložuta.

Meso: Tanko, žućkasto, kasnije je žuto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste tijekom godine kao saprotrof uglavnom na starim plodnim tijelima brezove gube (Fomitopsis betulina) ili na krupnijim drvnim ostacima raznog drveća, a može pokrivati i tlo s lišćem i sitnim grančicama.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Na istome staništu, odnosno na ležećim krupnijim drvnim ostacima bez kore raste vrlo slična žuta blazinica (Trichoderma sulphureum). Spomenuta se mješinarka uglavnom razlikuje po boji plodnog tijela, a mikrostruktura je vrlo slična.

JASTUČASTA BLAZINICA

Trichoderma pulvinatum (Fuckel) Jaklitsch & Voglmayr

Etimologija: pulvinus, pulvini (lat.) = jastuk, jastučast. Po izgledu.

Engleski naziv: Ochre Cushion

Plodno tijelo: 0.3-6 cm široko, u obliku je nepravilnih jastučastih plahtica, površina je neravna, kvrgava, bradavičava, sa sitnim dlačicama i s vidljivim ostiolarnim otvorima, različitih je boja, bjelkasto, sivkasto, žuto-smeđe, žuto-narančasto do sivkasto-narančasto, periteciji su brojni i potpuno uronjeni u stromu, uglavnom su široko razmaknuti, ali kompaktni blizu središta, eliptični, dugi 189-275 µm, blizu baze su široki 96-186 µm, ostiolarni kanal je dug 36-82 µm i širok 29-72 µm.

Mikroskopija: Askospore su kuglaste do eliptične, tankih stijenki, glatke do sitno bodljikave, 2.8-6 x 2.3-4.6 µm, Q = 1-2.2, askusi su valjkasti, 44-115 x 2.8-7.9 µm (cromushrooms: askospore su (2.6) 3 - 5.1 (6.4) × (2) 2.4 - 3.5 (4) µm, Q = (1) 1.2 - 1.7 (1.9), N = 150, Me = 4.3 × 3 µm, Qe = 1.4, askusi su 16-sporni, 64-84 × 4.5-5 µm, N = 7, bradavičave izbočine hifa na površini strome su 7-17 × 5-7 µm, N = 14); otrusina je bijela.

Meso: Tanko, žućkasto-smeđe; miris i okus nisu izraženi.

Kemijske reakcije: Površina strome s KOH postane narančasta ili crvena.

Stanište: Raste tijekom godine kao parazit i saprotrof na raznim trulim rupičavkama, najčešće žutom kruhu (Laetiporus sulphureus), smrekovoj kopitarki (Fomitopsis pinicola), brezovoj gubi (Fomitopsis betulina) i vrstama iz roda Ganoderma. Slike su snimili Helena Petrić i Slobodan Bjelajac, 1.2.2026., na lokalitetu Park prirode Medvednica, na smrekovoj kopitarki.

Doba rasta: 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana je mješinarka karakteristična po rastu na drugim gljivama. Najsličnija je Trichoderma protopulvinatum, koja se razlikuje po nešto manjim sporama, Q spora 1-1.5 i nešto kraćim askusima, 45-76 x 3.7-5.4 µm.

ŽUTA BLAZINICA

Trichoderma sulphureum (Schwein.) Jaklitsch & Voglmayr

Etimologija: sulfur (lat.) = sumpor. Po boji.

Plodno tijelo: 3-10 cm široko, u obliku je nepravilnih jastučastih plahtica, površina je neravna i kvrgava, svijetložuta, limunastožuta ili žuto-zelena s pravilno raspoređenim gustim tamnijim točkicama peritecija, rub je vrlo nepravilan i vijugav ili režnjast te oštro odvojen od supstrata.

Mikroskopija: Askospore su eliptične, najprije glatke, kasnije postanu točkaste, prozirne, 4-8.5 x 4-7.5 µm; otrusina je bijela.

Meso: Žućkasto, više ili manje je želatinozno; miris i okus nisu izraženi.

Stanište: Raste u proljeće, ljeto i jesen kao parazit i saprotrof na krupnim drvnim ostacima različitog drveća bez kore, voli vlažna mjesta. Prve tri slike snimila je Helena Petrić, 15.5.2025., a četvrtu i petu Anton Gračanin, 3.10.2025.

Doba rasta: 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11

Status jestivosti:  NEJESTIVA - Nema vrijednosti.

Napomena: Opisana se mješinarka ističe svojom sumporastožutom bojom. Zbog vrlo sličnog plodnog tijela se lako zamijeni s limunastom blazinicom (Trichoderma citrinum), koja ima limunastožuto plodno tijelo i vrlo nepravilan rub, a najčešće raste na otpalom lišću i sitnim grančicama pokrivajući tlo.